DIPLOMSKI RAD - fsb.unizg.hr · PDF file3 SAŽETAK Ovim radom dan je prikaz utjecaja industrijske proizvodnje na zagađenje okoliša te nači na na koji se taj utjecaj može smanjiti

S V E U Č I L I Š T E U Z A G R E B U

F A K U L T E T S T R O J A R S T V A I B R O D O G R A D N J E

D I P L O M S K I R A D

Mentor: Student:

Prof. dr. sc. Predrag Ćosić Dario Rakovac

Zagreb, 2011.

2

3

SAŽETAK

Ovim radom dan je prikaz utjecaja industrijske proizvodnje na zagađenje okoliša te načina nakoji se taj utjecaj može smanjiti. Objašnjeni su pojmovi održivog razvoja, društveno odgovornogposlovanja i industrijske ekologije te kroz je kroz njih dan prikaz najboljih koncepata i alata kojimse može smanjiti utjecaj industrije na okoliš te doprinijeti održivosti naše planete.

U drugom dijelu analizira se utjecaj zakonske regulative zaštite okoliša na industrijskuproizvodnju, s težištem na metaloprerađivačku industriju. Dan je prikaz europskih i hrvatskihzakona s težištem na usklađenje regulative uslijed pristupa Republike Hrvatske Europskoj uniji. Utom je smislu navedeno što naše tvrtke moraju napraviti kako bi mogle nastaviti s radom u okviruEU odnosno proces dobivanja tzv. okolišne dozvole kojom se potvrđuje usklađenost s europskomregulativom i praktično omogućuje rad unutar Unije. Opisana je djelatnost državnih organa,neprofitnih udruga, tvrtki koje se bave zaštitom okoliša, te je analiziran ekološki pristup našihmetaloprerađivačkih tvrtki s utjecajem regulative na njihovo poslovanje. Na temelju sveganavedenog, analizirani su utjecaji regulative na konkurentnost naših tvrtki na europskom tržištu.

4

IZJAVA:Ovim izjavljujem da sam diplomski rad radio samostalno, koristeći znanja stečena tokom

školovanja te korištenjem navedene literature.

Dario Rakovac

5

ZAHVALE

Zahvaljujem svom mentoru, prof.dr.sc. Predragu Ćosiću, na pruženoj pomoći, korisnimsavjetima i informacijama potrebnim za izradu ovog rada. Isto tako, zahvaljujem se na pomoćipredstavnicima proizvodnih i konzultantskih tvrtki, nadležnih ministarstava i HGK na svoj pomoći iustupljenim podacima bez kojih ovaj rad ne bi bio moguć. Najveća hvala ide mojoj obitelji za svupodršku i strpljenje tijekom izrade ovog rada.

6

SADRŽAJ:

ZADATAK............................................................................................................…….............2

SAŽETAK..................................................................................................................………....3

IZJAVA............................................................................................................................….….4

ZAHVALE.......................................................................................................................….….5

SADRŽAJ..........................................................................................................................……6

POPIS SLIKA.............................................................................................................….....…..9

POPIS TABLICA......................................................................................................….….….10

POPIS OZNAKA I MJERNIH JEDINICA...............................................................…....…...11

POPIS STRANIH POJMOVA……………………………………………..……………..….12

1.UVOD..........................................................................................................................……..13

1.1. POSLJEDICE LJUDSKOG DJELOVANJA [1],[2],[5]....................................................13

1.1.1. GLOBALNO ZAGRIJAVANJE [1],[2].........................................................................14

1.1.2. PROPADANJE TLA [1].................................................................................................15

1.1.3. EUTROFIKACIJA [1]....................................................................................................16

1.1.4. FOTOKEMIJSKI SMOG [1]..........................................................................................16

1.1.5. BUKA [1]........................................................................................................................16

1.2. KAKO SE ZAGAĐUJE OKOLIŠ [1],[2],[3]....................................................................17

1.2.1. TLO [1],[2],[3]................................................................................................................17

1.2.2. VODA [1],[2],[3]............................................................................................................17

1.2.3. ZRAK [1],[2],[3].............................................................................................................18

1.3. DANAŠNJI TRENDOVI [1],[2],[3]..................................................................................18

2. OSNOVE ODRŽIVOG RAZVOJA.........................................................................…….20

2.1. KONCEPT ODRŽIVOG RAZVOJA [1],[3],[6]...............................................................20

2.2. INDIKATORI ODRŽIVOG RAZVOJA [1],[7]................................................................21

3. DRUŠTVENO ODGOVORNO POSLOVANJE.....................................................…….23

3.1. DEFINICIJA DOP-A [8],[9]..............................................................................................23

3.2. DIMENZIJE DOP-A U PODUZEĆU [8],[9]....................................................................23

3.2.1. UPRAVLJANJE LJUDSKIM RESURSIMA [8],[9].....................................................24

3.2.2. ZDRAVLJE I SIGURNOST NA POSLU [8],[9]...........................................................24

3.2.3. PRILAGOĐAVANJE PROMJENAMA [8],[9].............................................................24

3.2.4. UPRAVLJANJE UTJECAJIMA NA OKOLIŠ I PRIRODNE RESURSE [8],[9]........25

3.2. STANDARDI I UPRAVLJANJE DRUŠTVENOM ODGOVORNOŠĆU [10]...............25

7

4. EKOLOŠKI PRISTUP PROIZVODNJI................................................................…….28

4.1. INDUSTRIJSKA EKOLOGIJA [1],[2],[11]....................................................................28

4.2. EKOLOŠKI PRISTUP PROIZVODNJI [1],[2],[3]..........................................................30

4.3. ALATI I KONCEPTI........................................................................................................32

4.3.1. MIPS [1],[12].................................................................................................................32

4.3.2. EKOLOŠKI OTISAK [1],[13].......................................................................................33

4.3.3. NULTA EMISIJA [14]..................................................................................................35

4.3.4. RAZVOJ ODRŽIVE TEHNOLOGIJE [1],[15]............................................................36

4.3.5. ČISTIJA PROIZVODNJA [1],[16]...............................................................................36

4.3.6. EKO EFIKASNOST [1],[2]..........................................................................................38

4.3.7. EKO DIZAJN [1],[2],[3],[17],[18]................................................................................39

4.4. SUSTAV UPRAVLJANJA OKOLIŠEM (EMS) [1],[3],[19]..........................................41

4.4.1. EMAS [20].....................................................................................................................43

4.4.2. ISO NORME [10],[21]...................................................................................................43

4.4.3. EKOLOŠKE OZNAKE [1],[22]....................................................................................45

5. ZAKONSKE OSNOVE EKOLOŠKOM PRISTUPU PROIZVODNJI..................….47

5.1. ZAKONSKA REGULATIVA EUROPSKE UNIJE [25],[31].........................................47

5.1.1. PODRUČJE ZAŠTITE ZRAKA [25],[31]....................................................................48

5.1.2. PODRUČJE ZAŠTITE VODA [25], [31].....................................................................48

5.1.3. GOSPODARENJE OTPADOM [25],[31].....................................................................48

5.1.4. BUKA [25],[31].............................................................................................................49

5.1.5. KONTROLA INDUSTRIJSKOG ONEČIŠĆENJA [25],[31].......................................49

5.1.6. IPPC DIREKTIVA [31].................................................................................................50

5.2. ZAKONSKA REGULATIVA REPUBLIKE HRVATSKE [23],[25],[26],[32]..............51

5.2.1. UREDBA O POSTUPKU UTVRĐIVANJA OBJEDINJENIH UVJETA ZAŠTITE

OKOLIŠA I POSTUPAK DOBIVANJA OKOLIŠNE DOZVOLE

[23],[26],[27],[33]...........................................................................................................53

5.2.1.1. PRIKUPLJANJE DOKUMENTACIJE I ISPUNJAVANJE OBRASCA ZAHTJEVA

ZA UTVRĐIVANJE OBJEDINJENIH UVJETA ZAŠTITE OKOLIŠA [23],[33]......55

5.2.1.2. ANALIZA STANJA POSTROJENJA [23],[33].........................................................57

5.3. PRIKAZ RADA DRŽAVNIH ORGANA.........................................................................59

5.3.1. MINISTARSTVO ZAŠTITE OKOLIŠA, PROSTORNOG UREĐENJA I

GRADITELJSTVA [23].................................................................................................60

5.3.2. FOND ZA ZAŠTITU OKOLIŠA I ENERGETSKU UČINKOVITOST [24]...............61

8

5.3.3. HRVATSKA GOSPODARSKA KOMORA [25]..........................................................64

5.3.4. AGENCIJA ZA ZAŠTITU OKOLIŠA [26]...................................................................66

5.4. PRIKAZ RADA EKO TVRTKI I PODJELA PO DJELATNOSTI [23],[25],[26]..........67

5.4.1. PRIKUPLJANJE I SELEKCIJA OTPADA [23],[25]....................................................67

5.4.2. PRAĆENJE (MONITORING) ONEČIŠĆENJA ŠTETNIM TVARIMA [23],[25].....68

5.4.3. IZRADA EKO ELABORATA, EDUKACIJA, IZVEDBA ELABORATA [23],[25].68

5.5. PRIKAZ RADA NEPROFITNIH UDRUGA [23],[27],[28]............................................69

5.6. EKONOMSKI POTICAJI ČISTOJ PROIZVODNJI [24],[29],[30].................................71

5.7. EKOLOŠKI PRISTUP PROIZVODNIH TVRTKI .........................................................73

6. UTJECAJ EKO ZAKONSKE REGULATIVE NA KONKURENTNOST TVRTKI

U HRVATSKOJ............................................................................................................….79

6.1. DIREKTAN UTJECAJ NA TROŠKOVE PROIZVODNJE............................................79

6.2. ZADOVOLJAVANJE REGULATIVE, CERTIFICIRANJE ISO STANDARDA RADI

POVEĆANJA KONKURENTNOSTI..............................................................................80

6.3. KAKO EU REGULATIVA POVEĆAVA KONKURENTNOST TVRTKI IZ

RAZVIJENIH EU DRŽAVA U MANJE RAZVIJENIM DRŽAVAMA.........................82

6.4. KORELACIJA EKO PRISTUPA PROIZVODNJI I DRUŠTVENE ODGOVORNOSTI

TVRTKI.............................................................................................................................83

7. ZAKLJUČAK..................................................................................................................…85

LITERATURA...................................................................................................................….88

PRILOZI.............................................................................................................................….91

PRILOG I – POPIS VAŽNIJIH PROPISA RH U VEZI OKOLIŠEM [23],[26].................…92

PRILOG II – POPIS DJELATNOSTI NA KOJE SE ODNOSI IPPC DIREKTIVA [23]......96

PRILOG III – POPIS TVRTKI OVLAŠTENIH ZA POSLOVE ZAŠTITE OKOLIŠA [25].99

PRILOG IV – POPIS NORMI IZ SERIJA ISO 14000 I ISO 9000 [10]................................103

9

POPIS SLIKA:

Poglavlje ISlika 1.1. Postotak promjene pojedinih elemenata okoliša uslijed ljudske djelatnosti

Slika 1.2. Usporedba temeperaturnih promjena tijekom 2000 godina

Poglavlje II

Slika 2.1 Sastavnice održivog razvoja i ciljevi ekološki prihvatljivog razvoja

Slika 2.2. Piramida glavnih kategorija indikatora održivog razvoja

Poglavlje IIISlika 3.1. Sedam glavnih područja društvene odgovornosti prema ISO 26000

Poglavlje IVSlika 4.1. Proizvodni sustav tipa I

Slika 4.2. Proizvodni sustav tipa II

Slika 4.3. Proizvodni sustav tipa III

Slika 4.4. Prikaz pravaca djelovanja u svrhu smanjenja štetnog utjecaja proizvodnje

Slika 4.5. Porast površine Zemlje potrebne za održavanje potreba stanovništva kroz godine

Slika 4.6. Tradicionalni proizvodni proces

Slika 4.7. Proizvodni proces nakon čistije proizvodnje

Slika 4.8. Kriteriji za stvaranje proizvoda prema konceptu eko-efikasnosti

Slika 4.9. Primjeri uspješnog eko-dizajna

Slika 4.10. Primjer grafičkog praćenja učinka eko-dizajna

Slika 4.11. Demingov krug

Slika 4.12. Službena oznaka EMAS norme

Slika 4.13. Uvođenje ISO 14000 kao nadogradnja na ISO 9000

Slika 4.14. Uvođenje sustava ISO 14000 ukoliko ne postoji sustav ISO 9000

Slika 4.15. Europska Eko oznaka

Poglavlje VSlika 5.1. Znak zaštite okoliša "Prijatelj okoliša"

10

POPIS TABLICA:

Poglavlje IITablica 2.1. Kategorije i glavni indikatori održivog razvoja

Poglavlje III

Tablica 3.1. Pregled sadržaja norme ISO 26000

Poglavlje V

Tablica 5.1. Analiza emisijskih parametara postrojenja s obzirom na NRT

11

POPIS OZNAKA I MJERNIH JEDINICA:

OZNAKA MJERNA JEDINICA OZNAČAVA

EE bezdimenzionalna veličina eko - efikasnost

ECU bilo koja ekonomska jedinica indikator troškova za eko-efikasnost

E [t] količina emisije u tonoma ukalendarskog godini

kk bezdimenzionalna veličina korektivni koeficijent ovisan ovrsti i količini utjecaja

N1 kn jedinična naknada za emisiju štetnetvari u okoliš

Nem kn iznos naknade na emisiju CO2,SO2 i NO2

Nko kn iznos naknade korisnika okoliša

Nno kn iznos naknade na komunalni i/ilineopasni tehnološki otpad

Noo kn iznos naknade na opasni otpad

O [t]količina odloženog neopasnogtehnološkog otpada u kalendarskojgodini

P [t]količina proizvedenogneobrađenog ili neizvezenogopasnog otpada

Z1 odgovarajuća jedinica prostorna značajka građevine

Z2 odgovarajuća jedinica tehnička značajka građevine

Z3 odgovarajuća jedinica tehnološka značajka građevine

12

POPIS STRANIH POJMOVA:

CCleaner production – čistija proizvodnja

EEco-design – eko konstruiranjeEco-efficiency – eko efikasnostEco-labeling – eko označavanjeEconomic unit - ekonomska jedinicaEco Management and Audit Scheme, EMAS - plan za eko upravljanje i auditEnd-of-pipe - obrada i zbrinjavanje otpada nakon što je već stvorenEnvironmental Assessment, EA – procjena okolišnih parametaraEnvironmental Management System, EMS – sustav upravljanja okolišem

GGeneral Binding Rules, GBR – opći uvjeti poslovanjaGlobal Warming Potential, GWP – potencijal globalnog zagrijavanja

IIntegrated Pollution Prevention and Control, IPPC – integrani pristup prevenciji i kontrolionečišćenjaIntergovernmental Panel on Climate Change, IPCC - Međudržavna grupa za klimatske promjene

LLife Cycle Assessment, LCA – procjena životnog ciklusa proizvodaLife Cycle Costs, LCC – toškovi životnog ciklusa proizvodaLife Cycle Management, LCM – upravljanje životnim ciklusom proizvoda

MMaterial input per unit of service, MIPS – materijalni ulaz po uslužnoj jedinici

OOzone Depletion Potentials, ODP – oštećivanje ozonskog omotača

TTotal material requirement, TMR – ukupna potreba za materijalom

UUnited Nations Environment Programme,UNEP – program UN za okoliš

WWorld Business Council for Sustainable Development, WBSCD - svjetski poslovni savez zaodrživi razvoj

13

1. UVOD

Čovjek, da bi preživio u svojoj okolini, mora upravljati njome. Na žalost, povijest jedokazala da ljudi uglavnom ne razmišljaju o posljedicama svog djelovanja dok nije prekasno.Najočitiji primjer je stanje okoline u kojoj živimo. Bogati krajolik planete koju nastanjujemonastajao je postepeno, tijekom više od tri i pol milijarde godina evolucijskih promjena.Oblikovan je prirodnim silama poput promjena u zemljinoj kori, ledenim dobima, vatrom iinterakcijom među vrstama. Mnogo je vremena i evolucije bilo potrebeno da Zemlja postanepogodna za život kakav danas poznajemo. Od pojave prvih oblika, život na Zemlji odvijao seu potpunoj harmoniji s okolinom u kojoj je nastao. Prvobitne životinjske i biljne vrstekoristile su točno onoliko resursa koliko im je bilo potrebno za preživljavanje što je,promatrano iz današnje perspektive, slika održivog sustava kakvom težimo. No, prije otprilikedeset tisuća godina, jedna se vrsta pokušala izdići iznad snaga prirode i okoline u kojoj serazvila. Radi se, naravno, o čovjeku. Od trenutka u kojem je čovjek po prvi puta svjesnoupotrijebio alat kako bi neki prirodni materijal prilagodio svojim potrebama, počeo jenepovratni proces uništavanja okoline. Karikiramo li da je u tom trenutku počeo razvojtehnologije, možemo ga uzeti kao referentnu točku u kojoj se čovjek prestao prilagođavatiokolini i počeo činiti upravo suprotno - prilagođavati okolinu sebi. Vrlo često vodeći seprincipom "mogu li" umjesto "smijem li", čovjek je počeo mijenjati sliku okoliša u kojem ježivio. Njegov se životni standard povisio, ali povećale su se i potrebe. Kako bi zadovoljiopotrebe eksponencijano rastućeg stanovništva, čovjek je morao razviti nove načine djelovanja.

Razvojem znanosti i tehnologije prirodni su se resursi počeli trošiti na efikasnijenačine, ali sve značajnije i nepovratnije. Grubo gledajući, u začetcima proizvodnje, utjecaj naokoliš svodio se uglavnom na trošenje resursa s minimalnim zagađenjem okoliša. No,daljnjim rastom potreba i razvojem industrijske proizvodnje, čovjekov je utjecaj na okolišpostao značajniji. Više se nije radilo samo o nekontroliranom trošenju prirodnih resursa već jeznačajan faktor postao otpad koji čovjek vraća u okoliš kao nusprodukte1 proizvodnje. Nažalost, svijest o utjecaju koji ljudska djelatnost ima na okoliš nije se razvijala istom brzinom.Ne tako davno, prirodni su se resursi smatrali neiscrpnim, kao što se i napretku nije naziralokraja. Danas smo prisiljeni suočiti se s posljedicama takvog nekotroliranog razvoja kojem seitekako može predvidjeti kraj jer resursa je na Zemlji sve manje, zagađenje je sve veće, aljudska pohlepa raste eksponencijalno . Čovjek je neracionalnim i bahatim odnosom premaokolišu u kojem živi doveo u pitanje sam opstanak vlastite vrste.

1.1 POSLJEDICE LJUDSKOG DJELOVANJA [1],[2],[5]Posljedice ljudskog djelovanja sežu u svaki dio prirodnog sustava. Za primjer, negdje

između trećine i polovine kopnene površine Zemlje značajno je izmijenjeno kao posljedicapoljoprivrede, urbanizacije i industrijalizacije, a više od polovine površinskih voda jepreusmjereno na ljudske potrebe. Uporaba ovih prirodnih dobara donijela je značajnepogodnosti za ljudski život, ali za posljedicu ima činjenicu da niti jedan ekosustav2 na Zemljinije ostao izvan zone ljudskog utjecaja.

1 Nusprodukti (nusproizvodi) su sekundarni ili nenamjerni proizvodi koji potječu od proizvodnog procesa ilikemijske reakcije, a nisu dio proizvoda (ili usluge) koji se primarno proizvodi tim procesom. Nusprodukti mogubiti iskoristivi u nekom drugom procesu, ili mogu imati negativan ekološki utjecaj ako se emitiraju u okoliš. [1]

2 Ekosustav je skup biotskih i abiotskih elemenata i procesa koji imaju utjecaja na ponašanje i život određenejedinke u definiranom prirodnom okruženju [1]

14

Slika 1.1 Postotak promjene pojedinih elemenata okoliša uslijed ljudske djelatnosti [5]

Općenito, pod pojmom utjecaja na okoliš smatramo sve promjene u prirodnom okolišuuzrokovane ljudskim djelovanjem. Za potrebe ovog rada, zanimljivija bi bila definicijaštetnog utjecaja na okoliš koja se odnosi na promjene u okolišu i zagađenje istog uslijedemisije štetnih tvari kao posljedice industrijske proizvodnje. Trenutno, najozbiljniji ekološkiproblem je globalno zagrijavanje, a ništa manje veliki problemi nisu niti drugi oblicizagađenja tla, zraka i voda, izumiranje životinjskih vrsta i drugi.

1.1.1 GLOBALNO ZAGRIJAVANJE [1],[2]Pod pojmom globalnog zagrijavanja općenito smatramo povećanje prosječne

temperature zemljine atmosfere i oceana. Prema Četvrtom procjenbenom izvještajuMeđudržavne grupe za klimatske promjene (IPCC) iz 2007; globalna površinska temperaturatijekom 20. stoljeća povisila se je za 0,75 - 0,18 oC. Većina temperaturnog porasta desila se udrugoj polovici 20. stoljeća i to zbog konstantnog povećanja koncentracije stakleničkihplinova pod koje spadaju: ugljični dioksid (CO2), metan (CH4), vodena para (H2O), dušičnioksid (N2O). Staklenički plinovi su posljedica ljudskih aktivnosti poput izgaranja fosilnihgoriva i prekomjerne sječe šuma. Oni izazivaju tzv. staklenički efekt odnosno proces tijekomkojeg plinovi u atmosferi apsorpcijom i emisijom infracrvenog zračenja zagrijavaju nižuatmosferu i površinu planete. Staklenički plinovi koji prirodno nastaju u atmosferi imajusrednji učinak zagrijavanja od 33 oC. Bez njih, prosječna temperatura na površini bila biznatno niža (oko -18 oC umjesto +15 oC). U prirodnim omjerima, oni imaju povoljan utjecajpo život na površini, no ljudska djelatnost, posebice u prošlom stoljeću, uzrokovala je nagliporast koncentracije stakleničkih plinova u atmosferi čime je znatno povećana i prosječnatemperatura.

Slika 1.2. Usporedba temepraturnih promjena tijekom 2000 godina [1]

15

Od vremena Industrijske revolucije do danas, ljudi su svojom djelatnošću povisilikoncentraciju najopasnijih stakleničkih plinova, metana i ugljičnog dioksida, za 148%odnosno 36% . Ispitivanja ledene jegre pokazuju da su te razine više nego ikada u posljednjih800 000 godina! Samo izgaranje fosilnih goriva, krivac je za tri četvrtine povećanjakoncentracije ugljičnog dioksida u posljednjih dvadeset godina. Ostatak povećanja otpada napromjene u korištenju zemljišta, posebno sječe šuma.

Porast populacije u posljednjih pedeset godina ne pruža nadu za smanjenje ovogtrenda jer on nalaže povećanu proizvodnju kako hrane tako i ostalih proizvoda bez kojih jedanašnji život praktično nezamisliv, a koji na žalost imaju za posljedicu još veće količinestakleničkih plinova. Na potrebnu količinu hrane ne možemo puno utjecati no na način na kojise ona proizvodi, kao i na industrijsku proizvodnju općenito, možemo i moramo djelovati.Promjene su apsolutno nužne jer nastavimo li ovom brzinom, doći će do još izraženijihklimatskih promjena i pojačanja opasnosti kojih smo danas konačno svjesni. Prije svega, tu jeotapanje ledenjaka koje će podići razinu mora i dovesti do smanjenja obradivih kopnenihpovršina što će izravno utjecati na povećanje gladi u svijetu, prisilne migracije stanovništva,onečišćenja podzemnih voda prodiranjem soli i slično. S druge strane, svakim smo danom svesvjesniji svojevrsne "osvete" okoliša koja se manifestira kroz velike suše, poplave, oluje itsunamije, sve pojave koje svoj izvor imaju u efektima globalnog zagrijavanja.

1.1.2 PROPADANJE TLA [1]Propadanje tla je pojava kod koje dolazi do promjene vrijednosti biofizičke3 okoline

uslijed ljudske djelatnosti usmjerene na tlo. Propadanjem tla se smatra svaka promjena ilinarušavanje integriteta tla koje se smatra nepoželjnim ili štetnim. Tu su isključene prirodnenepogode, no nije isključen posredni utjecaj ljudskih djelatnosti na prirodne fenomene poputsuša ili požara. Procjenjuje se da je ovim fenomenom zahvaćeno oko 40% svjetskogpoljoprivrednog zemljišta čime je propadanje tla postalo jednim od gorućih globalnihproblema.

Uzroci propadanja tla: raščišćavanje tla i krčenje šuma poljoprivredno iscrpljivanje nutrijenata iz tla loše provedeno navodnjavanje urbano širenje zagađenje tla uslijed industrijskog otpada.

Propadanje tla uzrokuje sljedeće pojave: ubrzana erozija tla pod utjecajem vjetra i vode zakiseljavanje tla i stvaranje kiselog sulfatnog tla - neplodno tlo povišenje lužnatosti tla uslijed korištenja slane vode pri navodnjavanju što vodi

lošoj strukturi tla i smanjenom urodu uništavanje strukture tla i gubitak organskih tvari.

Osnovni problem koji se javlja uslijed propadanja tla je, naravno, znatno smanjenjeproduktivnosti tla. Također, uslijed klimatskih promjena uzrokovanih globalnimzagrijavanjem, dolazi do propadanja tla uslijed navodnjavanja slanom vodom osobito udeltama rijeka i niskom otočju. Uslijed podizanja razine mora uzrokovanog tim promjenama,poljoprivreda u nekim nizinskim predjelima postaje nemoguća.

3 Biofizička okolina predstavlja simbiozu između fizičke okoline i bioloških oblika života unutar te okoline. [1]

16

1.1.3 EUTROFIKACIJA [1]Eutrofikacija je povećanje koncentracije kemijskih nutrijenata, najčešće dušičnih ili

fosfornih spojeva, u ekosustavu. Posljedica eutrofikacije je povećanje primarne produktivostiekosustava (pretjeran rast i propadanje biljaka), ali i smanjenje razine kisika u vodi te znatanpad kvalitete vode, ribe i ostale životinjske populacije.

Najveći utjecaj imaju rijeke koje se ulijevaju u oceane unoseći u njih kemijski otpad uvidu industrijskih otpadnih voda te otpada od umjetnih gnojiva korištenih u poljoprivredi.Višak tako unesenih kemikalija koje osiromašuju vodu kisikom može dovesti do potpunoguništavanja života i stvaranja tzv. mrtvih zona.

Svjetski institut za resurse identificirao je 375 hipoksične4 zone u priobalnimpodručjima zapadne Europe, istočne i zapadne obale SAD te u istočnoj Aziji, osobito uJapanu. Kao rezultat, u oceanima su sve češći procvati crvenih algi koje ubijaju ribu i morskesisavce te uzrokuje probleme s dišnim organima kod ljudi i domaćih životinja kada alge cvatublizu obale.

1.1.4 FOTOKEMIJSKI SMOG [1]Fotokemijski smog prvi put je opisan 1950. godine. On nastaje djelovanjem sunčevog

zračenja na na razne produkte zagađenja u zraku, primarno dušikove okside i lakohlapljiveorganske spojeve. Posljedica tih reakcija je stvaranje ozona (O3), peroksiacetilnitrata (PAN) iperoksibenzoilnitrata (PBN).

Dušikovi oksidi nastaju spajanjem dušika i kisika u zraku pod djelovanjem visoketemperature uslijed izgaranja fosilnih goriva u motorinim vozilima, tvorničkim postrojenjimai termoelektranama. Lakohlapljive organske tvari u zrak dolaze primarno iz proizvodaljudskih djelatnosti poput benzina, boja, otapala i pesticida.

Fotokemijski smog utječe na ubrzanu degradaciju materijala, koroziju, zakiseljavanjetla te mnoge zdravstvene probleme kod ljudi poput iritacije vidnog i dišnog sustava. Zbogtoga je fotokemijski smog jedan od velikih problema moderne industrijalizacije. Prisutan je usvim suvremenim gradovima, pogotovo u toplim, sunčanim klimama i prisutnosti velikogbroja motornih vozila. No, budući slobodno putuje zrakom, može utjecati i na vrlo slabonaseljena područja.

1.1.5 BUKA [1]Zagađenje bukom danas nije ništa manje bitna negativna posljedica ljudskog

djelovanja od zagađivanja ostalih aspekata okoliša. Industrijska buka i buka uzrokovanatransportnim sustavima unutar i između naselja, a pogotovo zračni promet imaju vrlonegativne utjecaje na ljudsko zdravlje, a još više na ravnotežu prirodnih ekosustava jer uslijedzagađenja bukom mnoge životinjske vrste napuštaju staništa ili pokazuju abnormalnoponašanje.

Znanstveno je dokazano da produženi boravak u zoni buke iznad 85 dB (normalnirazgovor kreće se u rasponu od 60-65 dB), može imati ozbiljne posljedice po zdravlječovjeka. Među češćim su visoki krvni tlak, konstantni umor, glavobolje, teškoće s spavanjem,povišena agresija, problemi s govorom i, naravno, sluhom.

Zagađenje bukom nije tako popularna tema kao ostali ovdje opisani oblici zagađenjaokoline, no s konstantnim porastom populacije, širenjem gradova i približavanjemindustrijskih zona, a pogotovo sve većim intenzitetom zračnog i cestovnog prometa,zagađenje bukom biti će vrlo uskoro jedan od najvećih problema u smislu zagađenja okoline.

4 Hipoksija - smanjenje količine kisika u sustavu. [1]

17

1.2 KAKO SE ZAGAĐUJE OKOLIŠ [1],[2],[3]U prethodnom poglavlju opisane su neke posljedica koje ljudsko djelovanje ima na

okoliš. Iz njih je prilično jasno na koje se načine zagađuje okoliš i da je industrijskaproizvodnja sa svojim produktima i nusproduktima jedan od najvećih zagađivača okolišadanas. Iz naše perspektive, industrija je najzanimljiviji zagađivač jer predmet ovog radaupravo je što čišći, ekološki pristup proizvodnji odnosno pronalaženje načina da sesmanjenjem emisija štetnih tvari iz industrijske proizvodnje smanji zagađivanje okoliša. Nataj se način i posredno utječe na smanjenje zagađenja koje izaziva krajnji korisnik što jenajlakše predočiti uzmemo li kao najjasniji primjer motorno vozilo. Ako korekcijomproizvodnog procesa smanjimo emisiju štetnih tvari u okoliš, poboljšanim dizajnom vozilasmanjimo emisiju štetnih plinova, a upotrebom odgovarajućih materijala smanjimo utjecajkoji će na okoliš imati nakon što njegov životni vijek završi, učinili smo okolišu višestrukuuslugu. Iz ovog je primjera također jasno da se okoliš zagađuje emisijama štetnih tvari i tokroz tri glavna medija: tlo, voda i zrak.

1.2.1 TLO [1],[2],[3]Zagađenje tla uzrokovano je prisustvom ksenobiotskih5 kemikalija ili nastankom bilo

kakvih negativnih promjena u strukturi i sastavu prirodnog tla. Ovaj tip zagađenja najčešćenastaje kao posljedica ulaska štetnih tvari u podzemne spremnike vode, primjenom pesticida,prodiranjem zagađene površinske vode u podzemlje, odlaganjem nafte i goriva ili izravnimispustom štetnih tvari (ugljikovodici, pesticidi, olovo i drugi teški metali) i otpada u tlo.Zagađenje tla izravno je proporcionalno stupnju industrijalizacije i intenziteta korištenjaopasnih kemikalija.

Primjeri otpada koji se odlaže u tlo: kruti otpad koji nastaje kao nusprodukt proizvodnog procesa otpadne tvari nastale uslijed procesa iskapanja rude (jalovina) pepeo i šljaka nastali uslijed spaljivanja krutih goriva ambalaža iskorišteni proizvodi.

Negativni utjecaji štetnih tvari iz otpada odloženog u tlo višestruki su. Dio produkataraspadanja završit će u atmosferi u obliku metana što izravno utječe na globalno zagrijavanje,dio će razgradnjom prodrijeti u tlo i može doprijeti do spremnika podzemnih voda što vodidegradaciji tla i kontaminaciji biljaka koje rastu na zagađenom tlu. Ne treba napominjati davoda zagađena na taj način više ne može biti podobna za piće. Otpad od polimernih materijalakoji nije podložan razgradnji također predstavlja opasnost jer kao takav onečišćuje okoliš izauzima prostor.

1.2.2 VODA [1],[2],[3]Voda se zagađuje emisijom štetnih tvari i nusprodokata industrijske proizvodnje u

velika vodena tijela poput rijeka, jezera, mora te u podzemne vode. Štetne tvari u vodudospijevaju kroz sve grane ljudske djelatnosti. Budući se voda koristi kao jeftino i učinkovitootapalo, sredstva za pranje i hlađenje, tijekom uporabe mnoge kemijske tvari poput raznihtoksičnih supstanci iz industrije, otopljenih organskih tvari i dušikovih spojeva kroz sustav

5 Ksenobiotik je supstanca koja je prisutna u sustavu, ali se u njemu ne proizvodi niti se očekuje da budeprisutna. U ksenobiotike se mogu svrstati i supstance koje su prisutne u mnogo većoj koncentraciji od uobičajene[1]

18

otpadnih voda dolaze u okoliš. Ukoliko se otpadne vode iz industrijskih postrojenja adekvatnone tretiraju i pročišćavaju, štetne se kemikalije ispuštaju izravno u vodeni tijek i izazivajuvelike štete po okoliš i život koji ga nastanjuje. Neki od zagađivača (kalcij, sol, željezo,mangan) prirodno postoje u vodenim ekosustavima no, ključna je koncentracija u kojoj senalaze. Pri znatno povišenim koncentracijama oni imaju toksičan efekt. I tvari koje uzrokujueutrofikaciju su prirodnog porijekla no imaju vrlo negativne posljedice. U slučaju ispuštanjavode za hlađenje u rijeke i jezera, može doći do povišavanja prosječne temperature vode kojevodi izumiranju čitavih vrsta koje ih nastanjuju.

1.2.3 ZRAK [1],[2],[3]Zagađenjem zraka smatra se ispuštanje tvari i plinova koji imaju štetni utjecaj po

zdravlje i okoliš u atmosferu. Zagađivači se mogu klasificirati kao primarni i sekundarni.Primarni su posljedica izravnog ispuštanja štetnih tvari u atmosferu poput pepela iz vulkanskeerupcije ili ispušnih plinova vozila dok su sekundarni produkt reakcija i interakcija primarnihzagađivača u zraku. Primjer sekundarnog je fotokemijski smog.

Najopasniji plinovi i tvari koje zagađuju zrak su: ugljični dioksid (CO2) ugljični monoksid (CO) dušikovi oksidi (NOx) sumporovi oksidi (SOx) lakohlapljive organske tvari fino raspršene čestice.

Izvori zagađenja zraka najvećim dijelom dolaze kao posljedica ljudskih aktivnosti.Primarno se tu radi o emisijama štetnih plinova iz ispušnih sustava motornih vozila,termoelektrana, isparavanjem štetnih kemikalija u kemijskoj industriji te spaljivanju šuma.Najveću opasnost danas čine staklenički plinovi koji se usprkos pojačanoj svijesti o njihovojštetnosti i dalje ispuštaju u atmosferu i to u značajnim količinama. Zrak se zagađuje inusproduktima prirodnih procesa poput ispuštanja metana kao produkta probavnog sustavastoke no, budući zbog stalnog povećanja populacije dolazi do povećane potrebe za hranom ipojačanog uzgoja stoke koji znatno nadilazi brojke prirodne populacije domaćih životinja,opet možemo govoriti o zagađenju zraka kao posljedici ljudske djelatnosti.

1.3 DANAŠNJI TRENDOVI [1],[2],[3]Dosadašnji prikaz posljedica ljudskog djelovanja i načina na koje zagađujemo okoliš

nameće jednostavno pitanje: Što činimo da zaustavimo daljnje upropaštavanje planete?Odgovor na to pitanje je sve samo ne jednostavan. Svjetska zajednica danas poduzima velikenapore kako bi se smanjilo zagađivanje. Odgovornost za to dijele i zajednica i pojedinci. Našpredmet interesa je industrijska proizvodnja koja se ionako percipira kao glavni zagađivač ipodručje na koje se može organizirano djelovati. Hoćemo li se prema našem okolišu ponašatiodgovorno ili ćemo ga i dalje zagađivati, kao pojedinci moramo odlučiti sami. No, naindustriju možemo djelovati zakonskim regulativama i poticajima koji promiču odgovornoponašanje u proizvodnji i što je još bitnije u zbrinjavanju otpada.

Danas je sasvim jasno da prirodni resursi nisu neiscrpni. Kao što je već nekoliko putanapomenuto, potrebe svakodnevno rastu, a resursa je sve manje što sasvim logično nalaže dase u proizvodnom sustavu moraju napraviti korjenite promjene. Težnja je da se dostupnimaterijali i energija što efikasnije koriste te da se što više iskorištenih proizvoda reciklira. Istotako, danas se i mnogi nusprodukti proizvodnje koriste kao energija ili sirovina za druge

19

procese. Jedan od takvih načina predstavlja concept “Waste To Energy (WtE)” ili u prijevodu“otpad u energiju” koji toplinsku energiju koja se razvija pri izgaranju otpada koristi zadobivanje električne energije ili goriva poput metanola, etanola ili sintetičkih goriva.Istovremeno smanjujemo emisije stakleničkih plinova jer sav ugljik iz otpada odlazi uatmosferu u obliku ugljičnog dioksida dok bi ista količina otpada na odlagalištu proizvelametan koji ima dvostruko veći GWP6. Ponovna upotreba energije ima, dakle, višestrukekoristi po okoliš i proizvodnju.

Efikasnije korištenje materijala, smanjenje potrošnje energije i emisija štetnih tvari,glavni su razvojni smjerovi industrijske proizvodnje danas. U tu svrhu razvijene su raznemetode među kojima je vrlo popularna LCA7 odnosno LCM8 koje u obzir uzimaju čitavživotni vijek proizvoda tzv. od kolijevke do groba princip. U obzir se uzima utjecaj nekogproizvoda na okoliš od trenutka iskopa sirovine potrebne za izradu, transporta iste do tvornice,obrade materijala i proizvodnje, pa sve do životnog vijeka u uporabi i zbrinjavanjuiskorištenog proizvoda na otpadu. Kroz takve metode možemo odrediti kakav utjecaj dotičniproizvod ima na okoliš te na koje načine možemo minimizirati štetnost kako u fazi izrade takoi u fazi uporabe. LCA analize nekih proizvoda pokazuju da isti imaju znatno veći utjecaj naokoliš tijekom uporabe nego tijekom proizvodnje. Konstruktori tako, ovisno o ishodu analize,težište mogu prebaciti na što efikasniji rad nekog uređaja ako optimiziranje proizvodnogprocesa ne donosi znatnije prednosti po okoliš.

Te nam metode omogućuju da postignemo čišću proizvodnju koja kroz pažljivokonstruiranje i biranje materijala djelomično ili potpuno uklanja štetni utjecaj na okoliš.Upravo tom temom bavit će se sljedeća poglavlja u kojima će detaljno biti opisani pojmoviodrživog razvoja i industrijske ekologije. Poseban osvrt dati će se na položaj RepublikeHrvatske koja u sklopu pristupnih pregovora s Europskom Unijom mora svoje zakonodavstvoi načine proizvodnje prilagoditi europskim normama, a koje kao cilj imaju upravo gorenavedene koncepte. Po pitanju zagađenja okoliša, Republika Hrvatska još uvijek se možesmatrati relativno čistom zemljom. No, vrata Europske unije otvaraju nam i mnoga druga,pogotovo u smislu gospodarskog napretka i industrijske proizvodnje koja je kod nas trenutnona niskoj razini. Svrha ovog rada, između ostalog, je da vidimo što Republika Hrvatska trebanapraviti da korištenjem iskustva europskih zemalja podigne svoju industrijsku proizvodnju,ali da pritom sačuva okoliš i prirodne resurse koje ima na raspolaganju. No, da bismo do togadošli, prvo treba definirati ciljeve poput postizanja održivog sustava, društveno odgovornogposlovanja i ekološkog pristupa proizvodnji koji će biti tema sljedećih poglavlja.

6 GWP – Global Warming Potential – potencijal globalnog zagrijavanja

7 LCA- Life Cycle Assesment – procjena životnog vijeka proizvoda

8 LCM – Lyfe Cycle Managment – upravljanje životnim vijekom proizvoda

20

2. OSNOVE ODRŽIVOG RAZVOJA

Održivi razvoj ne predstavlja niti osobito novu ideju niti koncept. Naši su ga preciitekako dobro poznavali iako pod drugim imenima ili bolje rečeno, drugačijim shvaćanjem.Uzmemo li za primjer samo američke Indijance, koji su živjeli u potpunoj harmoniji sa svojimprirodnim okolišem, shvaćamo da su ljudi nekada znali kako iz okoliša uzeti taman koliko jepotrebno, a da iduća generacija ne ostane gladna. Respektirajući okoliš na mističnoj razini,naši su preci razumjeli da ukoliko posječeš cijelu šumu, iduće godine nećeš imati drva zaogrjev i gradnju. Istrijebiš li cijelo krdo bizona, nagodinu ćeš biti gladan... No, tada je stigaobijeli čovjek koji bez imalo respekta bahato uzimao, koristio, uništavao i ubijao sve što senašlo na putu novog božanstva - napretka. Kuda nas je takav način razmišljanja i korištenjaprirodnih resursa doveo, vidimo danas. Stoljećima kasnije, vraćamo se starim načinima životas prirodom i pokušavamo sanirati štetu nastalu nekontroliranim napretkom.

2.1 KONCEPT ODRŽIVOG RAZVOJA [1],[3],[6]Jedan od osnovnih koncepata ekonomije prirodnih resursa i životne sredine je koncept

održivosti ili održivog razvoja. Usprkos različitim interpretacijama koje se u literaturi mogupronaći, ovom konceptu danas pripada središnje mjestu u promatranju dugoročne perspektiveopstanka i napretka čovječanstva. Održivi razvoj se javlja kao osnovni preduvjet, ali i krajnjicilj efikasne organizacije brojnih ljudskih aktivnosti na Zemlji.

Najraširenija definicija održivog razvoja je dana u izvještaju Brundtlandove komisije.Održivi razvoj je definiran kao razvoj koji zadovoljava potrebe sadašnje generacije, a neugrožava zadovoljavanje potreba generacija koje dolaze. Drugim rječima, današnje generacijemoraju se početi odgovorno ponašati prema okolišu i prirodnim resursima jer ih uskoromožda neće biti. Stanje okoliša i prirodnih resursa mora se održavati takvim da oni zadržesvoju produktivnost u budućnosti. Tu dolazimo da paradoksa koji čini iskorištavanje resursa iuništavanje okoline koje neminovno prati ekonomski rast s jedne strane i potrebu za tim istimekonomskim rastom kako bi se zadovoljile potrebe i uklonilo siromaštvo i glad s druge strane.

Održivi razvoj općenito se promatra kroz tri glavna aspekta: okolišni, ekonomski isocijalni. Okolišni se aspekt odnosi na upravljanje prirodnim resursima i zaštitu okoliša,ekonomski se odnosi na razvoj, rast i uspjeh dok se socijalni odnosi na smanjenje siromaštva ipostizanje jednakosti među ljudima. Ekonomski ciljevi (produktivnost, konkurentnost,gospodarski rast) optimiziraju se uz uvažavanje ekoloških ciljeva (integritet ekosustava,globalna pitanja, biološka raznolikost) i socijalnih zahtjeva (humanizacija rada, motiviranje,zajedničko upravljanje, kulturni identitet, socijalna pokretljivost, društveno staranje itd.) kojisu u stalnoj međusobnoj (isprepletenoj) interakciji.

Slika 2.1 Sastavnice održivog razvoja i ciljevi ekološki prihvatljivog razvoja [3]

21

Na osnovi ove podjele možemo govoriti i o potrebi upravljanja s tri vrste kapitala:prirodnim, ekonomskim i socijalnim kapitalom koji nisu međusobno zamjenjivi i čijapotrošnja ne mora biti reverzbilna. Prirodni kapital ne mora se nužno moći zamijenitiekonomskim dok za neke prirodne resurse možemo naći prirodnu zamjenu. No, uslijed svihnapora za neke od "usluga" našeg ekosustava ne možemo naći zamjenu. Zaštitnu funkcijuozonskog omotača ili klimatski stabilizarujuću ulogu amazonskih prašuma ne možemo vratiti.

Ipak, uz svu brigu za okoliš, činjenica je da je ekonomski kapital najzanimljiviji jerprofit i dalje vlada svijetom. Koncept održivosti sučeljava se s ekonomijom kroz socijalne iokolišne posljedice ekonomske aktivnosti. Pomak prema održivom razvoju tako predstavljasocijalni izazov koji uključuje državno i međudržavno pravo, urbano planiranje, transport,lokalne i individualne promjene u načinu življenja i etičku potrošnju. Svima je zajedničkapojačana briga za okoliš kroz smanjenje negativnog ljudskog utjecaja na okoliš i racionalnijUupotrebU prirodnih resursa. Odnosimo li se prema okolišu kao vanjskom faktoru, možemoostvariti kratkotrajnu dobit, ali na štetu održivosti. Održivi pristup proizvodnji integrira briguo oklišu s socijalnim i ekonomskim aspektima. Takav način poslovanja može predstavljatimogućnost za napredak lokalnih tvrtki koje usvajaju principe održivog razvoja. Za primjer,industrijski otpad može se u tom kontekstu smatrati ekonomskim resursom. Smanjenjemkoličine otpadnih tvari u proizvodnji može se uštedjeti na odvozu otpada, okolišnimnaknadama za odlaganje otpada, te materijalu koji se uslijed ušteda efikasnije koristi. Sve tomože doprinijeti ugledu tvrtke koja će svojim ekološki prihvatljivim postupcima osigurativeći značaj na tržištu. Efikasnija upotreba energije isto će tako smanjiti troškove, ali i trošitimanje krutih goriva koja crpimo iz okoliša.

Ideja održivog razvoja kao poslovne prilike dovela je do formiranja organizacija naglobalnoj razini poput Instituta za održivo poslovanje (Sustainable Business Institute) iSvjetskog savjeta za održivi razvoj (World Council for Sustainable Development). Ekspanzijaposlovanja temeljenog na principu održivosti može dovesti do značajnog pada nezaposlenosti(socijalni askpekt održivog razvoja), problema s kojim se Republika Hrvatska danas itekakoteško nosi. S obzirom na to da je stanje našeg okoliša u odnosu na dio zapadnih zemalja ičlanica Europske unije još uvijek relativno netaknuto, nameće se ideja o traženjukonkurentnosti hrvatske proizvodnje upravo na tom području. Budući je izvjesno da hrvatskaproizvodnja u ovom obliku nema puno mjesta i nije konkurentna na europskom tržištu,primjena načela održivog razvoja i proizvodnje temeljene na istom mogla bi nas dovesti upovoljniju poziciju. Usklađivanje hrvatske legislative i usvajanje ekoloških normi moglo bibiti od presutne važnosti u prerastanju Hrvatskog društva iz potrošačkog u proizvodno.

2.2 INDIKATORI ODRŽIVOG RAZVOJA [1],[7]Indikatori održivog razvoja klasificiraju se u četiri kategorije: društvenu, gospodarsku,

ekološku i institucionalnu. Jedan od najčešćih argumenata koje kritičari koncepta održivograzvoja koriste su dosta nejasni rezultati ispitivanja. Većina ispitivanja se provodi na temeljupokušaja i pogreške za što dio akademske zajednice smatra da više nemamo vremena.Dobiveni rezultati rijetko kada jasno određuju sustav kao održiv i uglavnom nam samoukazuju na probleme ili pak govore idemo li u pravom smjeru. Ipak, većina se znanstvenikaslaže s tvrdnjom da je skup dobro definiranih i uravnoteženih indikatora jedini način da seodrživost učini opipljivom.

Nama najzanimljiviji su indikatori održivog razvoja koje utvrđuje Eurostat9 u svrhupraćenja efikasnosti Strategije održivog razvoja kao dugoročne politike Europske unije.

9 Eurostat je odjel za statistiku Europske unije.

22

Strategija održivog razvoja EU određuje jedan od njenih glavnih ciljeva, a to je poboljšanjekvalitete života za sadašnje i buduće generacije kroz stvaranje održivih zajednica sposobnihza efikasno upravljajanje resursima i korištenje ekološkog i socijalnog potencijala ekonomije,osiguravajući tako napredak, zaštitu okoliša i socijalnu pravednost. Prvi skup indikatoraformiran je 2005. godine, a prva revizija napravljena je dvije godine kasnije kako bi seindikatori bolje prilagodili strategiji. Na osnovu indikatora održivog razvoja svake se dvijegodine stvara izvještaj. Od osobitog značaja je činjenica da su u izvještaj uključeni i rezultatiispitivanja iz zemalja kandidata za članstvo što, naravno, uključuje i Hrvatsku.

Indikatori održivog razvoja temelje se na deset kategorija koje predstavljaju sedamglavnih izazova strategije te glavni cilj u vidu ekonomskog napretka i smjernice za dobrogospodarenje. Kategorije su općenito usmjerene od ekonomskih prema socijalnim, pa premaokolišnim i institucijskim aspektima. Daljnja podjela je na podkategorije koje odgovarajuoperativnim ciljevima i aktivnostima u okviru Strategije. Skup indikatora je tako predstavljenkao trostupanjska piramida koja predstavlja strukturu Strategije:

glavni ciljevi operativni ciljevi aktivnosti.

Slika 2.2 Piramida glavnih kategorija indikatora održivog razvoja [7]

Postoji više od sto indikatora no, jedanaest ih je odabrano za glavne indikatoreodrživog razvoja (Tablica 2.1). Njihova je svrha da daju sliku napretka u ostvarivanju ciljevadefiniranih u strategiji održivog razvoja.

Tablica 2.1. Kategorije i glavni indikatori održivog razvoja

KATEGORIJA GLAVNI INDIKATORSociološko-ekonomski razvoj Stopa razvoja ili stvarni BDP (bruto domaći proizvod)

Održiva potrošnja i proizvodnja Produktivnost resursaSocijalno uključivanje Stanovništvo na rubu siromaštva ili isključenjaDemografske promjene Stopa zaposlenosti starije populacije

Javno zdravstvo Broj zdravih godina života i počekivana životna dobpri rođenju, prema spolovima

Klimatske promjene i energija Emisije stakleničkih plinovaUdio obnovljive energije u ukupnoj potrošnji energije

Održivi transport Potrošnja energije za transport u odnosu na BDPPrirodni resursi Uobičajeni indeks ptica

Ulov ribe iz zaliha izvan sigurnih bioloških zonaGlobalno partnerstvo Službena pomoć u razvoju kao udjel u bruto

nacionalnom dohotkuDobro gospodarenje Ne postoji glavni indikator

23

3. DRUŠTVENO ODGOVORNO POSLOVANJE

U Europi i širom svijeta raste broj kompanija koje promoviraju svoju strategijudruštvene odgovornosti, kao odgovor na različite ekonomske i društvene pritiske te one kojese tiču zaštite okoliša. Te kompanije žele poslati poruku različitim dionicima10 , s kojimaimaju doticaj: zaposlenici, dioničari, investitori, potrošači, javni sektor te organizacijecivilnog društva. Na taj način kompanije investiraju u svoju budućnost. Pri tome smatraju danjihov dobrovoljni angažman i opredjeljenost mogu pomoći u povećanju dobiti.

3.1 DEFINICIJA DOP-a [8],[9]Društveno odgovorno poslovanje je koncept u kojem poslovni subjekt odlučuje na

dobrovoljnoj osnovi doprinositi boljem društvu i čišćem okolišu, u interakciji s ostalimdionicima. Društveno odgovorno poslovanje je u globalnom poslovnom sektoru poznato podnazivom društvena odgovornost poduzeća. Sam pojam i praksa društvene odgovornostipoduzeća, u najširem smislu, odnose se na cjelokupni raspon djelovanja poduzeća i na sveodnose koje poduzeće pri tom uspostavlja. Polazište ove tvrdnje leži u činjenici da poduzećepreuzima punu odgovornost za svoje aktivnosti koje nadilaze sferu isključivo ekonomskihinteresa. Dakle, što neko poduzeće proizvodi, kako pri tome utječe na okoliš, kako zapošljava,osposobljava i utječe na razvoj vlastitih ljudi, kako ulaže u društvenu zajednicu i poštujeljudska i radna prava, kako kupuje i prodaje na tržištu - sve to zajedno određuje ukupanutjecaj tog poduzeća na društvo. Bit društvene odgovornosti sastoji se u održavanju dobrihodnosa, ne samo s potrošačima, već sa svima zainteresiranima za poslovanje poduzeća.

Izražavajući socijalnu odgovornost i dobrovoljnost kroz opredjeljenost koja prelazipropisane zakonske zahtjeve (koje ionako moraju poštivati), kompanije nastoje povećatistandarde društvenog razvoja, zaštite okoliša te poštivanja ljudskih prava. Također na tajnačin teže dobrom i transparentnom upravljanju, promovirajući interese različitih dionika naputu prema postizanju kvalitete i održivosti. Na taj način se ostvaruju nova partnerstva iproširuje postojeća suradnja unutar kompanija u pogledu socijalnog dijaloga, stjecanjavještina, jednakih mogućnosti, predviđanja i upravljanja promjenama. Tako jača ekonomska idruštvena kohezija na lokalnoj ili nacionalnoj razini. Na globalnoj razini11, na taj se načindoprinosi zaštiti okoliša i poštivanju osnovnih ljudskih prava. DOP su uglavnom prihvatilevelike kompanije, no takva praksa postoji među svim tipovima poduzetništva, uključujući imale i srednje poduzetnike te zadruge. S druge strane, u zemljama u kojima uopće ne postojepropisi, takva praksa može dovesti do usvajanja zakonskog okvira za socijalno odgovornupraksu.

3.2 DIMENZIJE DOP-a U PODUZEĆU [8],[9]Unutar poduzeća, socijalno (društveno) odgovorna praksa uključuje zaposlenike i

odnosi se na područja kao što su investiranje u ljudski kapital, zdravlje i sigurnost teupravljanje promjenama. Odgovorna praksa u sferi zaštite okoliša odnosi se uglavnom naupravljanje prirodnim resursima koji se upotrebljavaju u proizvodnji.

10 Dionici (engl. stakeholders) su pojedinci, zajednice, organizacije koje utječu ili na njih utječu aktivnostipoduzeća. Mogu biti interni (npr. zaposlenici) ili eksterni (npr. potrošači, dobavljači, dioničari, lokalnezajednice) [9]

11 Lokalna razina obuhvaća područje od nekoliko kilometara, nacionalna razina obuhvaća područje jedne države,globalna razina obuhvaća područje cijele planete. [3]

24

3.2.1 UPRAVLJANJE LJUDSKIM RESURSIMA [8],[9]Odnos prema zaposlenicima jedna je od najvažnijih dimenzija DOP-a u poduzeću.

Jedan od velikih izazova pred današnjim poduzećima je kako privući i zadržati zaposlenikekoji imaju odgovarajuće znanje vještine. Odgovorno ponašanje prema zaposlenicima značipružiti jednaku priliku mlađim i starijim radnicima, ženama, pripadnicima manjina te ljudimas posebnim potrebama. Odgovorna poduzeća ulažu u svoje zaposlenike kroz poticanjecjeloživotnog učenja, boljeg protoka informacija u poduzeću, bolje uravnoteženosti izmeđurada, obitelji i slobodnog vremena, jednake plaće i uvjete napredovanja za žene, sigurnost naposlu itd. U odnosu na cjeloživotno učenje, poduzeća imaju važnu ulogu na nekoliko razina:prepoznavanje potreba za edukacijom svojih radnika te kroz partnerstva s lokalnim treningorganizacijama, kako bi prilagodili edukacijske programe; podupiranje prijelaza mladimljudima iz škole na posao kroz osiguravanje pripravničkih mjesta; osiguravanje povoljnogradnog okruženja i ohrabrivanje cjeloživotnog učenja zaposlenika, naročito onih manjeobrazovanih, s manje vještina i starijih. Po općoj ocjeni, hrvatski obrazovni sustav neodgovara potreba suvremenog tržišta rada i nije prilagođen potrebama poslodavaca.Ulaganje u zaposlenike doprinosi njihovoj sigurnosti u sebe i izvršavanje zadataka. Ponekadje mogućnost za razvoj i napredovanje u ljudskom smislu važnija od same novčane naknadešto je pogotovo slučaj s starijim radnicima ili onima koji su duže vremena bez posla, a što je unašoj zemlji vrlo čest slučaj. Omogućiti takvim ljudima odgovarajuću edukaciju i postizanjekonkurentosti na tržištu rada trebao bi biti prioritet na državnoj razini.

3.2.2 ZDRAVLJE I SIGURNOST NA POSLU [8],[9]Zdravlje i sigurnost na poslu tradicionalno se rješava propisima i obveznim mjerama.

Poduzeća, vlade te poslovne organizacije i udruženja sve više pokušavaju iznaći dodatnenačine promocije zdravlja i sigurnosti, bilo kao element u marketingu ili vodeći računa o tomepri kupnji proizvoda drugih kompanija. Na taj se način promovira i kultura prevencije.Poduzeća ulažu znatna sredstva u edukaciju u smislu zaštite na radu, zdrave radne okoline tezdrav način života izvan radnog mjesta. Primjeri iz prakse govore da neki poslodavci potičubavljenje sportom i sličnim slobodnim aktivnostima koja pridonose boljem zdravstvenomstanju i općenitom zadovoljstvu zaposlenika. Predlažu se zdravstveni pregledi izvan onihzakonom obvezatnih u svrhu prevencije bolesti. Zajednički nazivnik svih tih mjera je zdravi izadovoljan zaposlenik koji će sigurno manje izostajati s posla zbog bolesti izazvanih stresom.Zaposlenici će biti motiviraniji što vodi većoj produktivnosti i inovativnosti te boljoj kvaliteti.Smanjuju se i problemi starijih zaposlenika koji se mogu pojaviti u slučaju zanemarivanjanjihovog zdravstvenog stanja, a pogotvo uslijed postojećeg trenda da se radni vijekzaposlenika poveća. Na taj dio radne populacije osobito se odnosi koncept cjeloživotnogučenja, pitanje zdravlja na radnom mjestu i mirovinskih programa. Kroz ovu se dimenzijumožda i najbolje osjeća odgovornost poduzeća prema svojim radnicima i društvu općenito.

3.2.3 PRILAGOĐAVANJE PROMJENAMA [8],[9]U svijetu je sve više prisutno restruktuiranje poduzeća, s ciljem smanjenja troškova,

povećanja produktivnosti, povećanja kvalitete te usluga za potrošače. To često značizatvaranje pogona i/ili otpuštanje radnika što dovodi do socijalnih, ali i političkih kriza uzajednicama. Restruktuiranje na socijalno odgovoran način znači pronaći ravnotežu i uzeti uobzir interese i brige onih na koje te odluke i promjene utječu. Restruktuiranje mora bitipažljivo planirano, uz uključivanje svih potencijalnih rizika, ukalkuliranje svih troškova,donošenja alternativnih strategija i sl. Pri tome trebaju biti uključeni svi dionici – poduzeća,predstavnici zaposlenika i vlast. Upravo kroz uključivanje u lokalni razvoj i strategije tržištarada kroz partnerstva na lokalnoj razini (npr. privatnojavno ulaganje), poduzeća moguumanjiti negativan utjecaj na lokalnu zajednicu prilikom restruktuiranja.

25

3.2.4 UPRAVLJANJE UTJECAJIMA NA OKOLIŠ I PRIRODNE RESURSE [8],[9]Svako poduzeće, kao i svaka druga ljudska djelatnost, utječe na okolinu. Uvriježeno

je mišljenje da su glavni krivci za degradaciju okoliša velike tvrtke, no uzmemo li u obzirčinjenicu da okosnicu gospodarstva razvijenih zemalja čine mala i srednja poduzeća, ona dajui najveći doprinos BDP-u, te je i njihova odgovornost prema okolišu velika. Zato se inicijativao poticanju društvene odgovornosti koju su pokrenule velike tvrtke mora podjednakoprimijeniti i na mala i srednja poduzeća.

Svako poduzeće može smanjiti negativan utjecaj svog poslovanja na okoliš tako što ćesmanjiti ispuštanje štetnih tvari, smanjiti količine proizvedenog otpada i racionalnije koristitiskupe i neobnovljive resurse. Ono time iskazuje društvenu odgovornost i etičnost, aistovremeno može ostvariti značajne financijske uštede proizašle iz ekonomičnijeg poslovanjai povećati svoju konkurentnost. Poduzeće može poboljšati svoje poslovne rezultate tako što ćekreirati proizvode i usluge uz viši stupanj zaštite okoliša od svojih konkurenata. Takva praksamože predstavljati i snažno marketinško sredstvo. Tvrtke mogu također koristiti svojeposlovne odnose na tržištu s dobavljačima i korisnicima, ne bi li i njih potaknuli na boljiodnos prema okolišu.

3.3 STANDARDI I UPRAVLJANJE DRUŠTV. ODGOVORNOŠĆU [10]Održivo poslovanje ne znači samo pružanje usluga i proizvoda koji zadovoljavaju

korisnike bez štetnog utjecaja na okoliš nego i ostvarivanje tog cilja na društveno odgovorannačin. Kako se primjena društveno odgovornog poslovanja temelji na dobrovoljnoj bazi takopostoji vrlo velik broj individualnih pristupa primjeni njegovih principa. Neki su iskreneprirode i primjenjuju ih kompanije koje uistinu žele unaprijediti svoje poslovanje dok su nekiviše kozmetičke prirode i služe čisto u svrhu marketinga kako bi kompanije popravile svojugled u javnosti bez realnih promjena u načinu poslovanja. Uz postojanje tolikog brojaindividualnih pristupa i inicijativa, teško je jasno odrediti što u biti predstavlja društvenoodgovorno ponašanja. Nužna je, dakle, primjena standarda kojim će se odrediti što je to i kakoprimijeniti principe društveno odgovornog poslovanja.

U tu svrhu, 1. studenog 2010. ISO, Međunarodna organizacija za normizaciju, objavilaje jedan od možda najiščekivanijih skupova normi, ISO 26000 čija je izričita namjena pružitismjernice za primjenu i upravljanje društvenom odgovornošću kako poslovnim tako i javnimorganizacijama. Međunarodna norma ISO 26000 pruža uravnotežene, globalno relevantanesmjernice za privatni i javni sektor koje su nastale na temelju međunarodnog konsenzusaekspertnih predstavnika glavnih dionika te na taj način potiče primjenu najbolje praksedruštvene odgovornosti u svijetu. ISO 26000 dodaje na vrijednost postojećih napora upostizanju društvene odgovornosti i proširuje shvaćanje i primjenu društvene odgovornostikroz:

razvoj međunarodnog konsenzusa o značenju društvene odgovornosti i problemimadruštvene odgovornosti kojima se organizacije moraju posvetiti

pružanje smjernica za pretvaranje principa u efikasne aktivnosti pročišćavanje postojećih praksi i širenje informacija na globalnoj razini za dobrobit

čitave zajednice.

Važno je napomenuti da je ISO 26000 dobrovoljna norma koja pruža smjernice zaprimjenu društvene odgovornosti, a ne certifikat poput normi ISO 9001 ili ISO 14001. Kaotakva, ona nije prikladna za certificiranje, regulaciju ili ugovorno korištenje jer ne postojizakonodavstvo koje ju prati. Poduzeća ne mogu biti ISO 26000 certificirana već samoprimjenjivati smjernice koje norma postavlja kako bi unaprijedila svoj položaj na tržištu krozprimjenu društvene odgovornosti. Norma je namijenjena svim tipovima organizacija bezobzira na veličinu, u javnom i privatnom sektoru, u razvijenim i nerazvijenim zemljama te

26

ekonomijama u tranziciji. Svrha joj je pomoći tim organizacijama da rade na društvenoodgovoran način koji zajednica danas sve više nalaže dajući smjernice za:

koncepte, uvjete i definicije u vezi društvene odgovornosti pozadinu, trendove i karakteristike društvene odgovornosti principe i prakse u vezi društvene odgovornosti glavna područja i probleme društvene odgovornosti integraciju, implementaciju i promociju društvenog odgovornog ponašanja u cijeloj

organizaciji te njenoj politici i praksi u zoni utjecaja identificiranje i angažiranje dionika promicanje obveza, učinka i ostalih informacija vezanih za društvenu odgovornost.

Norma ISO 26000 obrađuje sedam glavnih područja društvene odgovornostidefiniranih kroz normu, a koje prikazuje slika 3.1. Brojevi se odnose na odgovarajuće člankeu normi, a koji su u potpunosti navedeni u prilogu.

Slika 3.1 Sedam glavnih područja društvene odgovornosti prema ISO 26000 [10]

27

U tablici 3.1 dan je pregled glavnih tema i odgovarajućih članaka od kojih se sastojinorma ISO 26000. Detaljniji prikaz članaka dan je u prilogu.

Tablica 3.2. Pregled sadržaja norme ISO 26000

NAZIV ČLANKA BROJČLANKA

SADRŽAJ ČLANKA

Svrha Članak 1 Definira svrhu norme ISO 26000 te identificira određenaograničenja i isključenja.

Uvjeti i definicije Članak 2 Identificira i daje definicije ključnih pojmova koji su odtemeljne važnosti za shvaćanje društvene odgovornosti ikorištenje norme ISO 26000.

Shvaćanje društveneodgovornosti

Članak 3 Opisuje glavne čimbenike i uvjete koji su utjecali na razvojdruštvene odgovornosti te i dalje utječu na njenu bit i praksu.Isto tako opisuje sam koncept društvene odgovornosti - štoznači i kako se primjenjuje na organizacije.

Principi društveneodgovornosti

Članak 4 Predstavlja i pojašnjuje principe društvene odgovornosti.

Prepoznavanjedruštvene odgovornostii angažiranje dionika

Članak 5 Obraća se dvjema praksama društvene odgovornosti:prepoznavanju vlastite društvene odgovornosti organizacije tenjenoj identifikaciji i angažiranju svojih dionika. Pružasmjernice za vezu između organizacije, njenih dionika idruštva, za prepoznavanje glavnih područja i problema društv.odgovornosti i za područje djelovanja organizacije.

Smjernice za glavnapodručja društveneodgovornosti

Članak 6 Objašnjava glavna područja i povezane probleme u pogledudruštv. odgovornosti. Za svako područje dana je svrha, veza sdruštv. odgovornošću, vezani principi i obziri te vezaneaktivnosti i očekivanja.

Smjernice zaintegraciju društveneodgovornosti uorganizaciju

Članak 7 Daje smjernice za provođenje društv. odgovornosti u praksuunutar organizacije. Uključene su smjernice za: razumijevanjedruštv. odg. organizacije, integraciju društv. odg. uorganizaciju, komuniciranje u pogledu društv. odg, povećanjekredibiliteteta organizacije u pogledu društv. odg, provjerunapretka i poboljšanje učinka te ocjenu dobrovoljnih inicijativaza društvenu odgovornost.

Primjeri dobrovoljnihinicijativa i alatadruštvene odgovornosti

Aneks A Sadrži popis dobrovoljnih inicijativa i alata vezanih za pojamdruštvene odgovornosti koji se bave jednim ili više glavnihpodručja ili integracijom društv. odgovornosti u organizaciju.

Kratice Aneks B Popis kratica korištenih u tekstu.Literatura Aneks B Sadrži reference prema mjerodavnim međunarodnim

instrumentima i ISO normama na koje se poziva norma ISO26000.

28

4. EKOLOŠKI PRISTUP PROIZVODNJI

U ovom je radu već na nekoliko mjesta istaknuta važnost industrijske proizvodnje kaoglavnog čimbenika kako u zagađenju, tako i u zaštiti okoliša. O načinu na koji proizvodimoovisi koliko ćemo resursa i energije potrošiti, koliko će štetnih tvari dospjeti u okoliš te kakavće životni ciklus proizvoda biti. Određenim intervencijama u proizvodnom procesu, možemopovoljno utjecati na sve ove parametre. Uporabom kvalitetnijeg materijala izravno utječemona kvalitetu i duži životni vijek proizvoda, uporabom bolje tehnologije smanjujemo potrošnjuenergije i resursa, boljim i efikasnijim dizajnom utječemo na potrošnju energije tijekomživotnog ciklusa proizvoda, a kroz sve to doprinosimo manjem zagađenju i održivosti našeokoline. Zato je sasvim jasno da je industrijska ekologija jedan od najvažnijih aspekataproizvodnje danas.

4.1 INDUSTRIJSKA EKOLOGIJA [1], [2],[11]Razvoj industrijske ekologije je pokušaj pružanja novog konceptualnog okvira za

razumijevanje utjecaja industrijskih sustava na okoliš. Taj novi okvir služi identifikaciji, apotom implementaciji strategija za reduciranje utjecaja koji na okoliš imaju proizvodi iprocesi povezani s industrijskim sustavima s krajnjim ciljem održivog razvoja. Industrijskaekologija je znanost o fizikalnim, kemijskim i biološkim međuvezama i interakcijama unutar iizmeđu industrijskih i ekoloških sustava. Neki znanstvenici smatraju da industrijska ekologijauključuje identifikaciju i implementaciju strategija pomoću kojih bi industrijski sustavi trebalibiti što sličniji harmoničnim, održivim, ekološkim ekosustavima.

Industrijski sustav ne može se promatrati odvojeno od društvene zajednice i prirodnogokoliša. U literaturi se najčešće percipiraju tri bitna, međusobno povezana, sustava:

industrijski sustav društvena zajednica prirodni sustav (okoliš).

Između industrijskog sustava i okoliša postoje ekološki aspekti, između industrijskog sustavai društvene zajednice postoje ekonomski aspekti, a između društvene zajednice i okolišahumano-ekološki aspekti. No, potrebno je identificirati i četvrti, po mnogima najsloženijiaspekt, socijalno-ekološki koji podrazumijeva sljedeće relacije: prirodni okoliš daje resursekoje društvena zajednica putem rada unosi u industrijski sustav koji zajednici pruža proizvodei usluge koje društvena zajednica koristi i preko njih pononvno utječe na prirodni okoliš.

Kroz predočene odnose, nazire se osnovni zadatak industrijske ekologije, a to jevrednovanje industrijskog sustava i posredovanje između čovjeka i njegovog prirodnogokoliša. S tim u vezi javlja se i njena važna uloga u pogledu elemenata ekološkog rizika.Ekološki rizik predstavlja vjerojatnost događaja koji uzrokuju opasnost po ljude i okoliš. Uelementi ekološkog rizika spadaju: strategija gospodarskog razvoja (regije, zajednice) stanje industrijske razvijenosti pojedinih regija lokacije industrijskih objekata vrste proizvodnje (prisutnost toksičnih materija) osposobljenost i ekološka obrazovanost ljudi mjere preventivne ekološke zaštite organiziranje ukupnog sustava ekološke sigurnosti.

Za odgovorno poslovanje vrlo je bitno jasno percipirati probleme koji utječu na stanjeprirodnog okoliša. U tom smislu od velike je važnosti pravilno upravljanje potrošnjom

29

materijala i energije. Polazeći od tih pretpostavki, zadatak koji si industrijska ekologijepostavlja prvenstveno je promjena linearne prirode industrijskog sustava po kojoj se izsirovina dobivaju proizvodi, nusproizvodi i otpad u ciklički sustav u kojem otpad postajeulazna sirovina za neki drugi proces što vodi povećanju njegove efikasnosti i smanjenomopterećenju prirodnih resursa. U tom smislu poznata su tri tipa proizvodnje koja se moguprimijeniti na pojam industrijske ekologije.

Sustav tipa I predstavljen je kao linearni proces u kojem materijal i energija ulaze sjedne strane sustava te izlaze s druge strane u vidu proizvoda, nusproizvoda i otpada. Budućise otpad i nusprodukti ne recikliraju, ovaj sustav ovisi o konstantnom snabdjevanjusirovinama i energijom. No, kako prirodni resursi nisu beskonačni, a i okoliš može primitisamo konačnu količinu otpada, ovaj sustav je apsolutno neodrživ.

Slika 4.1 Proizvodni sustav tipa I [2]

Sustav tipa II predstavlja većinu današnjih industrijskih sustava. Dio otpada sereciklira i vraća u proizvodnju, a dio se odlaže u okoliš. Ovakav sustav predstavljakvaziciklički tok materijala i efikasniji je od tipa I. No, nije održiv na duže vrijeme jer se tokmaterijala odvija u jednom smjeru.

Slika 4.2 Proizvodni sustav tipa II [2]

Sustav tipa III predstavlja dinamičku ravnotežu ekoloških sustava gdje se energija iotpad konstantno recikliraju i ponovno iskorištavaju od strane drugih organizama i procesa usustavu. To je visoko integrirani, zatvoreni sustav. U potpuno zatvorenom industrijskomsustavu samo bi sunčeva energija dolazila izvana dok se svi nusprodukti konstantno recikliraliunutar sustava. Proizvodni sustav tipa III predstavlja održivo stanje i idealni cilj industrijskeekologije. Naravno, u praksi takav sustav nije moguć zbog degradacije materija (konačni brojrecikliranja uz zadržavanje osnovnih karakteristika materijala). Isto tako, dio energije tijekomprocesa nepovratno se troši i nemoguće je svu energiju unutar sustava vratiti na ulaz. Stoga jei ovom sustavu potrebna kontinuirana opskrba energijom.

30

Slika 4.3 Proizvodni sustav tipa III [2]

Tri gore predstavljena ekološka sustava, koji su prepoznati u okvirima tradicionalne biološkeekologije, moguće je vrlo jednostavno primijeniti i u okvirima industrijske, zamijenimo likomponente ekosistema fazama u proizvodnji. Osnovna je ideja transformirati sustave tipa I iII u sustav III. Metode kojima se to pokušava postići uključuju sljedeća područja: proučavanje tijekova materijala i energije (industrijski metabolizam) dematerijalizacija i dekarbonizacija tehnološke promjene i okolina planiranje i procjena životnog ciklusa dizajn za okoliš (eko-dizajn) proširena odgovornost proizvođača eko-industrijski parkovi okolišna politika orijentirana na proizvod eko-efikasnost.

Industrijska ekologija pokušava razumjeti na koji način industrijski sustavi poputtvornica, utječu na biosferu12. Prirodni ekosustavi predstavljaju metaforu za razumijevanjemeđusobnih interakcija različitih dijelova industrijskog sustava u "ekosustavu" temeljenom naresursima i infrastrukturnom kapitalu umjesto prirodnog kapitala. Ona pokušava iskorisitiideju da prirodni sustavi nemaju otpada za postizanje održivog razvoja. Uz ciljeve poputočuvanja energije i materijala te redefiniranja tržišta i upravljanja proizvodima, industrijskaekologija je jedan od četiri cilja "Prirodnog kapitalizma13". Tom se strategijom obeshrabrujeamoralno kupovanje kao posljedica nebrige za ono što se događa negdje drugdje. Njome sepokušava nametnuti gospodarstvo koje visoko cijeni prirodni kapital i oslanja na "kapitaluputa" za kreiranje i održavanje jedinstvenih industrijskih ekologija.

4.2 EKOLOŠKI PRISTUP PROIZVODNJI [1], [2],[3]Usporedo s razvojem proizvodnje, razvijao se i problem otpada i njegovog utjecaja na

okoliš. U začecima industrijske proizvodnje, okoliš se činio kao beskonačni spremnik otpadabez da se puno računa vodilo o utjecaju tog otpada na stanje "spremnika". Nekad se smatraloda okoliš može apsorbirati i razgraditi sve tvari koje u njega odložimo, pa se nekim čudesnimputem regenerirati i vratiti u prvobitno stanje. Danas smo itekako svjesni da je situacijapotpuno suprotna. Opterećivanje okoliša raznim toksičnim materijalima ne samo da ga je

12 Biosfera označava prostor ili područje na planeti u kojemse nalaze žive organizmi. [1]

13 Prirodni kapitalizam je koncept koji prepoznaje prirodni kapital i ljudski kapital, za razliku od industrijskogkapitalizma koji priznaje samo ekonomski kapital ili profit. Probleme poput zagađenja i socijalne nepravdepromatra kao loše upravljanje kapitalom, a ne kao prirođene nedostatke kapitalizma kao sustava.

31

uništilo već i smanjilo njegovu prirodnu moć regenracije. Stanje okoliša danas je zaistaalarmantno i prognoze su vrlo crne. Zbog toga je zadnji čas da se naš odnos prema okolišu ipogotovo utjecaju industrijske proizvodnje na okoliš promijeni.

U tu svrhu se danas ulažu veliki napori te razrađuju principi i alati pomoću kojihnastojimo smanjiti utjecaj industrije na okolinu. Ti će alati biti detaljnije opisani u nastavkuovog poglavlja, no da bismo shvatili na koja područja treba djelovati i kakva je praksa bila dosada, potrebno je opisati pristupe proizvodnji s obzirom na utjecaj na okoliš koje danaspoznajemo.

Prema utjecaju na okoliš, danas razlikujemo četiri osnovna pristupa proizvodnji:

1. Tradicionalni pristup predstavlja način na koji smo se do sada odnosili prema okolišukao neiscrpnom spremniku otpada. Takvo je ponašanje dovelo do stanja okoliša kakavje danas i smatra se apsolutno zastarjelim i nepoželjnim. Prakse uključuju:

odlaganje/razblaživanje otpada end of pipe - obrada i zbrinjavanje otpada nakon što je već stvoren.

2. Preventivni pristup predstavlja moderni pristup problemu okoliša i otpada. Prepoznajevezu izmeđi industrije i stanja resursa, potrebu njihovog efikasnijeg korištenja teproblem otpada nastoji riješiti na izvoru. Prakse uključuju:

čišća proizvodnja uz minimiziranje otpada sustav upravljanja okolišem (EMS - Environmental Management System) proizvodnja fokusirana na što efikasnije iskorištavanje raspoloživih resursa.

3. Proizvodnja fokusirana na proizvod pokušava utjecati na okoliš kroz što efikasniji,"ekološkiji" dizajn proizvoda te uzima u obzir njegov utjecaj na okoliš kroz čitavživotni vijek. Promatraju se emisije štetnih tvari od trenutka iskopa sirovine doodlaganja iskorištenog proizvoda na otpad. Neke od metoda koje se koriste su:

eko-dizajn eko-efikasnost LCA - life cycle assesment (procjena životnog vijeka proizvoda) LCM - life cycle management (upravljanje životnim vijekom proizvoda).

4. Dematerijalizacija shvaća proizvod kao način ili put preko kojeg se potrošaču pružaneka usluga. Ako se fokus stavi na što bolje ispunjavanje te usluge, to automatski vodiboljem dizajnu proizvoda i njegovu efikasnijem korištenju kroz uporabu materijala,potrošnju energije i zbrinjavanju na otpadu.

proizvodnja fokusirana na uslugu koja se putem proizvoda pruža potrošaču

Najjasniji primjer pretvorbe ovih principa u djelo vidi se u automobilskoj industrijikoja i u fazi proizvodnje i u fazi uporabe predstavlja jednog od najvećih zagađivača okoliša.Jasno je da će intervencije u proizvodnom procesu i uporaba kvalitetnijih i recikliranihmaterijala znatno doprinijeti smanjenju emisija štetnih tvari u okoliš no, posvetimo li višepažnje automobilu kao proizvodu te usluzi koju on pruža potrošaču, možemo ostvariti jošveća poboljšanja u smislu utjecaja na okoliš. Ako u fazi konstrukcije više pažnje posvetimosmanjenju potrošnje goriva, smanjenju emisija štetnih plinova i dužem životnom vijeku

32

proizvoda, a nauštrb nekih čisto kozmetičkih dodataka (koji zahtijevaju dodatnu potrošnjuenergije i materijala za izradu te nepotrebno podižu cijenu proizvoda i njegov utjecaj naokoliš) dok istovremeno kroz sustav informiranja i pružanja nematerijalnih usluga podignemosvijest potrošača o proizvodu, možemo zaista govoriti o ekološki svjesnoj proizvodnji ipotrošnji.

Prikaz smanjenja štetnog utjecaja na okoliš kroz promjene u načinu proizvodnje ipromjene u dizajnu proizvoda daje slika 4.4.

Slika 4.4 Prikaz pravaca djelovanja u svrhu smanjenja štetnog utjecaja proizvodnje [3]

4.3 ALATI I KONCEPTIS razvojem ideje o održivom razvoju i industrijskoj ekologiji, nužno je razvijati alate i

koncepte koji će nam pomoći u ostvarivanju konačnog cilja održivog sustava. U daljnjimpoglavljima biti će prikazani neki od najznačajnijih alata koji se danas koriste.

4.3.1 MIPS [1],[12]Koncept MIPS (Material Input Per unit of Service) ili u prijevodu "materijalni ulaz po

uslužnoj jedinici" izvorno je nastao devedesetih godina prošlog stoljeća u Njemačkoj. MIPSse koristi za mjerenje eko-efikasnosti proizvoda ili usluge i može se primijeniti napojedinačne proizvode ili kompleksne sustave. Proračun uzima u obzir količinu materijalapotrebnu da se proizvede neki proizvod ili usluga. Ukupan ulaz materijala (MI) dijeli se skoličinom uslužnih jedinica (S). Za primjer, kod automobila se za uslužnu jedinicu uzimajuukupno prijeđeni kilometri tijekom čitavog životnog ciklusa vozila. Što je manji ulazmaterijala po kilometru, to je automobil eko-efikasniji. Prikazano općenitom formulom:

MIPS = MI/S = ulaz materijala / uslužna jedinica = unos materijala po uslužnoj jedinici [12]

33

U MIPS proračunima u obzir se uzima čitav životni vijek proizvoda. Time je olakšanausporedba potrošnje resursa različitih proizvoda koji vrše istu funkciju. U slučaju ispitivanjapojedinačnog proizvoda, MIPS proračun otkriva veličinu potrošnje resursa tijekom životnogciklusa i pomaže fokusiranju na najvažnije faze ciklusa kako bi se smanjio okolišni teretproizvoda.

Eko-efikasnost se povisuje u slučaju smanjenja količine potrebnih prirodnih resursa zaizradu proizvoda, odnosno smanjenju MIPS vrijednosti. U tom slučaju produktivnost resursaraste, a nju općenito podižemo na dva načina:

1. Smanjenjem upotrebe sirovina (MI)

korištenjem sirovina i izvora energije koji imaji mali "ekološki ruksak14" korištenjem recikliranih materijala u proizvodnji smanjivanjem mase proizvoda (upotreba manje materijala) uz zadržavanje

količine usluge koju proizvod može dati produktivnijom upotrebom materijala u procesima i izradi smanjenjem transporta.

2. Povećanjem broja usluga (S)

dužim korištenjem proizvoda (nadogradnja, nadopunjavanje, popravci) efikasnijim korištenjem materijala u svim fazama životnog ciklusa povećanjem efikasnosti resursa kroz bolji marketing i prodajnu strategiju prodajom prava na korištenje proizvoda umjesto čitavog proizvoda

iznajmljivanje, leasing) zajedničko korištenje proizvoda (javni prijevoz, praonice rublja) prodajom usluge umjesto proizvoda (govorna pošta umjesto automatske

sekretarice).

MIPS metoda može se koristiti za mjerenje potrošnje prirodnih resursa u petkategorija: abiotski i biotski resursi, kretanja zemlje u poljoprivredi, voda i zrak. Abiotskiresursi predstavljaju neobnovljive resurse poput minerala, fosilnih goriva i iskopina. Biotskiresursi se odnose na obnovljive resurse poput biljnog pokrivača. Kretanja zemlje obuhvaćajumehaničko kretanje i eroziju. Voda uključuje sve površinske i podzemne vode koje ljudikoriste. Zrak se uzima u proračun kada se koristi za procese izgaranja ili je kemijski ilifizikalno transformiran.

MIPS metoda mjeri materijalni ulaz potreban za proizvodnju proizvoda ili uslugetijekom cijelog životnog ciklusa. No, ona izravno ne mjeri otpad, zagađenje i ostale negativneutjecaje ljudskih djelatnosti. Budući svi materijalni ulazi u nekom trenutku postaju izlazi, pasmanjenjem materijalnog ulaza nužno smanjujemo i negativne izlazne veličine poput otpada islično. MIPS, dakle, pruža grub, ali efikasan alat za mjerenje cjelokupne količine iefikasnosti korištenja resursa. No, kako MIPS ne uzima u obzir emisije štetnih tvari i otpad,treba ga koristiti zajedno s metodama koje te probleme uzimaju u obzir.

4.3.2 EKOLOŠKI OTISAK [1],[13]Ekološki otisak je mjera ljudske potražnje u odnosu na ekosustav Zemlje. On

uspoređuje ljudsku potražnju s ekološkim kapacitetom Zemlje za regeneraciju. Ekološki

14 Ekološki ruksak predstavlja količinu materijala u kilogramima koji se negdje u svijetu potroši da bi seproizvela neka stvar, da se ista iskoristi i odloži kroz otpad. Svaki proizvod nosi taj nevidljivi teret.

34

otisak predstavlja količinu biološki produktivne površine kopna i mora potrebnu zaregeneraciju resursa koje ljudska populacija troši te za apsorbciju otpada nastalog kroz tupotrošnju. Korištenjem te procjene, možemo doći do podatka koliko bi površine Zemlje (ilikoliko čitavih planeta Zemlji) bilo potrebno da se čovječanstvo održi uz određeni životni stil.Prema podacima iz 2006. ukupni ekološki otisak današnje populacije Zemlje procijenjen je na1,4 Zemlje. Drugim riječima, ljudska zajednice troši resurse 1,4 puta brže nego ih Zemljamože obnoviti. Ovaj se indeks računa svake godine s odgodom od tri godine koliko jepotrebno da UN sakupi, obradi i objavi podatke.

Slika 4.5 Porast površine Zemlje potrebne za održavanje potreba stanovništva kroz godine [13]

Iako je ekološki otisak postao popularan termin, metode mjerenja variraju. Većinaizračuna temelji se na dvije činjenice: možemo mjeriti količinu resursa koje koristimo te otpada koji proizvodimo ta mjerenja pretvorimo u ekvivalent korisne površine zemlje odnosno mora.

Na primjer, fosilno gorivo se pretvara u površinu šume koja je potrebna da apsorbira emisijuCO2 nastalu izgaranjem goriva. U korisnu površinu ne ubrajaju se pustinje, polarna područja islično. Od preostale površine odbija se 12% za ostale biljne i životinjske vrste.

Ipak, postoje razlike u metodologiji pri izradi različitih studija ekološkog otiska.Primjeri su razlike u pristupu kako računati površinu mora, kako uzimati u obzir fosilnagoriva, kako nuklearnu energiju (mnoge studiju smatraju da ima isti ekološki otisak kao ifosilna goriva). Postoje razlike u odnosu na izvore prikupljenih podataka, da li koristitiglobalne ili lokalne parametre za određeno područje, kako se odnositi prema uvozu i izvozu?No, s pojavom novih standarda za ekološki otisak, metode idu prema zajedničkom rješenju.

2003. godine, Jason Venetoulis, Carl Mas, Christopher Gudoet, Dahlia Chazan i JohnTalberth razvili su aplikaciju Footprint 2.0 koja nudi skup teoretskih i metodološkihpoboljšanja standardnog pristupa otisku. Napredak se prvenstveno odnosi na uključivanjecijele površine Zemlje u procjene biokapaciteta, dodjeljivanje prostora ostalim oblicimaživota osim čovjeka, promjenu osnove ekvivalentnih faktora s obradive zemlje na netoprimarnu produktivnost (NPP) i promjenu ugljične komponente otiska temeljene na globalnimugljičnim modelima. Metoda je doživjela velik uspjeh i općenito je prihvaćena od straneakademske zajednice i organizacija koje se bave ekološkim implikacijama otiskačovječanstva.

35

Na kraju, prema članku u Novom listu, ekološki otisak Hrvatske je prema zadnjemmjerenju 3,34! Prevedeno, da čovječanstvo slijedi naš primjer, trebale bi nam preko tripovršine cijele planete da održimo naš stil života.

4.3.3 NULTA EMISIJA [14]Koncept nulte emisije predstavlja pomak od tradicionalnog industrijskog modela u

kojem se podrazumijeva postojanje otpada prema integriranom sustavu u kojem sve ima svojusvrhu. Nulta emisija promovira industrijsku transformaciju kroz koju bi proizvodni sustavitrebali emulirati održive cikluse kakve nalazimo u prirodi, a društvo minimizirati teret kojinameće prirodnim resursima kroz učenje kako učiniti više s onim što okoliš daje.

Ovaj koncept predviđa upotrebu svih industrijskih ulaza (materijal, energija itd.) ukonačnim proizvodima ili pretvorbu u ulaze s dodanom vrijednosti za druge procese iliindustrije. Na taj način, industrije su reorganizirane u skupine tako da su otpad i nusproizvodijedne industrije usklađeni s ulaznim potrebama druge industrije tako da sustav u cjelini neproizvodi nikakav otpad. Eliminacija otpada predstavlja ultimativno rješenje problemazagađenja koji prijeti ekosustavima na globalnom, nacionalnom i lokalnom nivou. Što je jošbolje, potpuna upotreba sirovina u sprezi s korištenjem obnovljivih izvora znači da bi sekorištenje prirodnih resursa moglo vratiti na održivu razinu.

S povijesnog gledišta, nulta emisija predstavlja sljedeću evolucijsku etapu ukontroliranju i redukciji emisija štetnih tvari iz industrijskih izvora zagađenja: end of pipe - upotreba tehnologija kontrole zagađivanja za obradu procesnog otpada čišća proizvodnja - redizajniranje procesa i proizvoda kako bi se smanjile emisije

štetnih tvari na izvoru nulta emisija - pretvorba i upotreba procesnih izlaza kao ulaza za druge procese.

Sasvim je jasno da su proizvodnja i potrošnja usko povezani procesi. Zbog toga kodprimjene nulte emisije treba uzeti u obzir cijeli društveni sustav unutar kojeg se industrijskaaktivnost odvija. Postizanje nulte emisije na razini društvene zajednice uključuje rješavanjeproblema poput: urbanog i regionalnog planiranja uzoraka potrošnje štednje energije grupiranja industrije ponovna uporabe i recikliranja proizvoda interakcija navedenih aktivnosti s temeljnom industrijskom proizvodnjom.

Na kraju, treba naglasiti da postizanje stroge nulte emisije prema zakonima fizike nijemoguće. Niti jedan se proces ne odvija sa 100% iskoristivosti i gubitci poput npr. gubitkatopline će uvijek postojati. Koncept nulte emisije ne tvrdi da će sve emisije iz nekogindustrijskog procesa biti na nultoj razini. Nultom se emisijom zapravo žele postići dvijestvari: nametanje sustavne perspektive: čak i ako su emisije iz danog procesa neizbježne,

promatranje istih u kontekstu drugih industrijskih i prirodnih procesa koji mogukoristiti nastali otpad može dovesti do efektivne "nulte" emisije, odnosno emisije bezmjerljivog utjecaja na okoliš

konstantno unapređivanje procesa prema idealnim ciljevima poput nultog škarta inultog skladišta.

36

4.3.4 RAZVOJ ODRŽIVE TEHNOLOGIJE [1],[15]S obzirom na stanje prirodnih resursa u svijetu te konstantan rast populacije, jasno je

da mora doći promjena u načinu na koji ljudi žive i rade. Jedan od glavnih razloga za to ječinjenica da su neki od resursa koje danas koristimo ograničeni. Drugi, možda i važniji razlog,je taj da način na koji se danas zadovoljavaju potrebe neće biti dovoljan za još većupopulaciju koja se predviđa do kraja stoljeća. Razvoj održivih tehnologija znači pronalaženjenovih rješenja za promjene u životnom stilu koje su prikladne za sadašnje i buduće generacije.Razvoj procesa u budućnosti zasnivat će se na konceptu razvoja za okoliš održivih kemijskih ifizičkih operacija. To znači smanjenje onečišćenja okoliša, uštedu energije i sirovina o čemutreba voditi računa u svim fazama razvoja procesa, u svakom segmentu proizvodnog lanca.Održive tehnologije koriste manje energije, manje ograničenih resursa, direktno i indirektnone zagađuju okoliš i mogu se ponovno iskoristiti ili reciklirati na kraju životnog ciklusa. Nekeod održivih tehnologija koje se danas istražuju i usavršavaju su primjena biogoriva, sunčeveenergije, razvoj održive poljoprivrede te upravljanje otpadom kroz ponovnu upotrebu irecikliranje.

Tehnologija izrade biogoriva temelji se na proizvodnji goriva od poljoprivrednihproizvoda poput kukuruza, uljane repice i šećerne trske. Razvoj biogoriva je inicijativa kojomse pokušava pronaći održiva alternativa korištenju fosilnih goriva poput nafte i benzina čije sukoličine danas vrlo ograničene. Ova tehnologija ima svoje poklonike i protivnike budući nekiznanstvenici tvrde da ona u biti nije održiva budući je za proizvodnju velikih količina gorivapotrebna velika količina zemlje koja se tada ne može koristiti za prehranu stanovništva. No,budući se zalihama nafte danas vidi kraj, ova je tehnologija trenutno prihvatljiva. Barem dokse ne pronađe alternativa u smislu druge održive tehnologije koja se bavi problemom goriva, ato je inicijativa za korištenje vozila na električni pogon. Ova tehnologija bavi seproizvodnjom vozila koja bi se punila električnom energijom umjesto tradicionalnih goriva, akoja se opet može proizvesti na održivi način kroz sunčevu ili energiju vjetra. Primjena takvihvozila imala bi veliku korist za okoliš i kroz znatno smanjene emisije štetnih tvari.

Vrlo važan aspekt razvoja održivih tehnologija je proizvodnja energije. U tu svrhumože se korisititi energija sunca, vjetra i vode. Solarna tehnologija, kao što samo ime kaže,koristi sunčevu energiju za proizvodnju električne energije i vrlo je raširena budući se suncepercipira kao nepresušan izvor energije. Solarne ploče mogu se postavljati na kuće kaopotpuno održiv sustav grijanja i opskrbe električnom energijom. Područje primjene širi se narazvoj vozila koja bi jednog dana trebala raditi na sunčevu energiju. Za proizvodnju električneenergije vrlo se efikasno mogu koristiti energija vjetra i vode.

Značajno područje razvoja održivih tehnologija odnosi se na recikliranje materijala.Mnogi od proizvoda koje ljudi koriste, posebno oni izrađeni od polimernih materijalasamostalno bi se razgrađivali stoljećima stoga je otpad nužno sustavno obrađivati i gdjegod jemoguće ponovno koristiti ili reciklirati. Održive tehnologije koje se bave recikliranjemmaterijala važne su zbog limitiranosti prirodnih resursa.

Osim ovih glavnih područja, održive tehnologije primjenjuju se danas u svim granamaljudske djelatnosti, a posebice u graditeljstvu, urbanom planiranju, kemijskoj industriji tepoljoprivredi i stočarstvu.

4.3.5 ČISTIJA PROIZVODNJA [1],[16]Čistija proizvodnja je kontinuirana primjena sveobuhvatne preventivne strategije

zaštite okoliša na proizvodne procese, proizvode i usluge, za povećanje efikasnosti ismanjenje rizika za ljude i okoliš. U proizvodnom procesu, čistija proizvodnja uključujeefikasnije korištenje sirovina i energije, sprečavanje nastanka otrovnih i opasnih materijala te

37

smanjenje svih emisija i otpada na mjestu nastanka. Strategija čistije proizvodnje fokusira se ina sveukupno smanjenje utjecaja tijekom cijelog životnog ciklusa proizvoda i usluga, odkonstruiranja do upotrebe i konačnog odlaganja.15

Čištija proizvodnja ne odnosi se samo na zaštitu okoliša. Minimiziranjem otpada krozčistiju proizvodnju ostvaruju se velike uštede u materijalu i energiji. Jedna od posljedicačistije proizvodnje je, dakle, porast produktivnosti i profita. Čistijom proizvodnjom nastoji sepostići stopostotna učinkovitost u korištenju materijala u okviru ekonomske isplativosti.Budući primjena čistije proizvodnje u većini slučajeva ne zahtijeva promjene u alatima ipostrojenjima već u pristupu i vještinama upotrebe materijala te konstruiranja proizvoda,jasno je da se kroz nju i bez značajnijih financijskih ulaganja može ostvariti brza ekonomskadobit. Na taj su način kroz čistiju proizvodnju povezana dva naizgled suprotna pojma, zaštitaokoliša i profit.

Sam proces čistije proizvodnje najlakše je objasniti usporedbom s tradicionalnimpristupom otpadu tzv. end of pipe tehnologiji koja se fokusira na otpad i nusprodukte nastalena kraju procesa (end of pipe - na kraju cijevi). Takav otpad zahtijeva obradu (spaljivanje,pročišćavanje voda i sl.) i predstavlja dodatni trošak. End of pipe tehnologija smanjujezagađenje okoliša, ali ne reciklira materijal tako da su opet prisutni gubitci budući savpotencijalno ponovno upotrebljiv materijal propada.

Slika 4.6 Tradicionalni proizvodni proces [16]

Za razliku od tog pristupa koji tretira posljedice, čistija proizvodnja se bavi uzrocimaproblema. Ona postavlja pitanja od kuda otpad dolazi, zašto je nastao i kako ga smanjiti naizvoru? Intervencijama u proizvodnom procesu, korištenjem kvalitetnijih materijala i boljimdizajnom proizvoda, ostvaruju se znatne uštede u materijalu i energiji te smanjuju emisiještetnih tvari u okoliš. Čistija proizvodnja nastoji izbjeći nastanak otpada jer manje otpadaznači bolje iskorišten materijal i manje zagađenja okoliša što automatski povisujeproduktivnost i profit.

Slika 4.7 Proizvodni proces nakon čistije proizvodnje [16]

15 Definicija UNEP-a (United Nations Environment Programme)

38

Za proizvode, čistija proizvodnja primjenjuje se na smanjivanje utjecaja tijekomcijelog životnog ciklusa proizvoda i usluga, od dizajna i upotrebe do konačnog odlaganja.

Glavne prednosti čistije proizvodnje su: povećana produktivnost efikasnija upotreba materijala i energije recikliranje vrijednih materijala i nusproizvoda manje zagađenja manje troškova za obradu otpada i pročišćavanje voda poboljšani ugled poboljšano zdravlje i sigurnost na radu smanjeni troškovi naknada za okoliš.

Sve gore navedeno daje jasne razloge za implementaciju čistije proizvodnje. Njeni su principikorisni svima, bilo da se radi o velikim tvrtkama ili malim obrtima jer odgovorno ponašanjeprema okolišu i resursima danas je svačija briga. S obzirom na stanje i količine prirodnihresursa kao i porast cijene istih, nitko si više ne bi smio dopustiti gubitke materijala krozotpad.

4.3.6 EKO-EFIKASNOST [1],[2]Termin "eko-efikasnost" prvi se u puta pojavljuje 1992. u publikaciji Svjetskog

poslovnog saveza za održivi razvoj (WBSCD16) "Promjena pravca". Temelji se na konceptuproizvodnje veće količine proizvoda i usluga uz korištenje manje količine resursa te stvaranjemanje otpada i zagađenja. Prema definiciji WBCSD-a, eko-efikasnost se postiže pružanjemproizvoda i usluga konkurentne cijene koji zadovoljavaju ljudske potrebe uz progresivnoreduciranje utjecaja koji ti proizvodi imaju na okoliš i prirodne resurse kroz cijeli životniciklus, barem do razine procijenjenog Zemljinog prirodnog kapaciteta. U tome je eko-efikasnost slična konceptima do sada opisanim u ovom radu, ali s težištem na što boljuiskorištenost ulaznih parametara. Doslovno, "dobivanje više od manje".

Prema WBSCD, kritični aspekti eko efikasnosti su: redukcija materijalnog intenziteta proizvoda ili usluga redukcija energetskog intenziteta proizvoda ili usluga reducirano širenje toksičnih materijala poboljšati recikliranje materijala maksimizirati upotrebu obnovljivih resursa povisiti trajnost proizvoda povećati broj i kvalitetu usluga koje proizvod omogućuje.

Reduciranje utjecaja na okoliš izravno se prevodi u povećanje produktivnosti resursa kojetvrtke mogu pretvoriti u prednost na tržištu. Teorijski, eko-efikasnost se može definirati kaoomjer ekološke dobiti i troškova proizvodnje:

kg) /(ECUTroškovidobitEkološka

EE

ECU = Economic Unit (bilo koja ekonomska jedinica)

16 WBCSD - World Business Council for Sustainable Development

39

Kao ekološka dobit može se definirati bilo koja veličina koja ima ekološki značaj, na primjersmanjenje količine štetnih tvari odloženih u okoliš i slično.

Primjenu osnovnih načela eko-efikasnosti pri proizvodnji raznih proizvoda i uslugaprikazuje slika 4.8. Iz sheme se vidi da se na utjecaj proizvoda i usluga na okoliš djeluje krozdvije sfere, kroz dizajn i proizvodnju te kroz upotrebu i održavanje. Vidi se da se kroz fazuproizvodnje maksimalno nastoji smanjiti upotreba resursa dok se u fazi upotrebe nastojipromovirati multifunkcionalnost i dugotrajnost proizvoda.

Dizajn/ProizvodnjaDizajn/Proizvodnja

Smanjiti dimenzije

Koristiti obnovljiveresurse

Smanjiti masu

Koristiti resurse pogodneZa reciklažu

Dizajn/ProizvodnjaUpotreba/Održavanje

Multifunkcionalnost

SamooptimalizirajućiSamokontrolirajući

Povisiti kvalitetu

Iskoristivost za višekorisnika

Smanjiti osjetljivost natrendove

PROIZVOD

Slika 4.8 Kriteriji za stvaranje proizvoda prema konceptu eko-efikasnosti [2]

4.3.6 EKO-DIZAJN [1],[2],[3],[17],[18]Eko-dizajn je još jedan od alata ekološkog pristupa proizvodnji usmjeren na proizvod

u fazi konstrukcije. Osnovna ideja je da inteligentnim konstrukcijskim rješenjima već upripremnoj fazi proizvodnje minimiziramo utjecaj proizvoda na okoliš tijekom čitavogživotnog ciklusa koji uključuje proizvodnju, ambalažu, transport i zbrinjavanje nakonupotrebe. Eko-dizajn se odvija kroz procjenu, identifikaciju, prioretizaciju te rješavanjeproblema kroz promjene u dizajnu proizvoda. Ta se rješenja mogu odnositi na upotrebudrugačijeg materijala, smanjenje potrošnje energije tijekom upotrebe ili mase proizvoda. Biteko-dizajna je da se uz te promjene zadrži ili poboljša kvaliteta usluge koju proizvod pružazbog čega je ugradnja ekoloških principa u dizajn proizvoda od ključne važnosti za postizanjeodrživog razvoja.

Principi eko-dizajna prisutni su u svim granama ljudske djelatnosti. Primjenjuju se ustrojarstvu, arhitekturi, urbanizmu, grafičkom dizajnu, hortikulturi i sl. Bez obzira na granudjelatnosti, zajednička karakteristika je da se životni ciklus proizvoda mora sagledati krozintegralni pristup, pa u procesu poboljšanja ili dizajna novog proizvoda trebaju sudjelovatipredstavnici iz razvoja i konstrukcije, marketinga i prodaje, nabave, proizvodnje i uprave.Zajednički pristup osigurava najbolji rezultat u svim aspektima poboljšanja proizvoda injegovog utjecaja na okolinu.

40

Bez obzira na granu djelatnosti, postoji deset zlatnih pravila eko-dizajna kojekonstruktori trebaju poštovati ili barem pronaći najbolji kompromis između njih:

1. Izbjegavati toksične supstance, odnosno kada je njihova upotreba neizbježna,osigurati njihovo sigurno zbrinjavanje.

2. Minimalizirati potrošnju energije i resursa u fazama proizvodnje i transporta

3. Minimalizirati potrošnju energije i resursa u fazi upotrebe, osobito za proizvode kojikoriste puno energije tijekom upotrebe

4. Poticati popravak i nadogradnju proizvoda, osobito kod važnih komponenti sustava

5. Poticati dugi radni vijek proizvoda, osobito kod proizvoda koji imaju značajan utjecajna okoliš u fazi zbrinjavanja na kraju životnog vijeka

6. Koristiti konstrukcijska rješenja i visokokvalitetne materijale kako bi se smanjila masaproizvodabez utjecaja na kvalitetu pružanja usluge

7. Koristiti bolje materijale i površinsku zaštitu kako bi se proizvodi zaštitili od utjecajaprljavštine, korozije i trošenja

8. Olakšati nadogradnju, popravak ili rastavljanje (zbog recikliranja), pomoćudostupnosti dijelova, označavanja, agregatne strukture, priručnika i sl.

9. Poticati nadogradnju, popravak i recikliranje kroz upotrebu manje, jednostavnih vrstaili recikliranih materijala, a ne mješavina i legura

10. Koristiti što manje dijelova, a za spajanje koristiti standardne spojne elemente.

Pristupi eko-dizajnu mogu se dalje sistematizirati kroz sljedeće pristupe:

razmišljanje o životnom ciklusu što znači uzimanje u obzir cijelog životnog ciklusaproizvoda i njegovog utjecaja na okoliš uključujući njegovu proizvodnju, ambalažu,uslugu koju pruža i zbrinjavanje. Provedbom LCA analize može se dobiti usporedbarazličitih opcija pri dizajnu te izabrati ona koja najmanje šteti

dizajn za demontažu u obzir uzima u obzir jednostavno odvajanje različitih vrstimaterijala iz proizvoda na kraju životni vijeka što olakšava recikliranje

reduciranje štetnih utjecaja na okoliš kroz npr. uklanjanja opasnih materijala ilikemikalija bez utjecaja na funkcionalnost

redizajniranje proizvoda ili proizvodnog sustava kroz npr. primjenu čistije proizvodnje redefiniranje proizvoda ili usluge kroz rješenje koje je komercijalno prihvatljivo, a

istovremeno održivo npr. kroz razmišljanje o tome je li automobil najbolje sredstvo zadolazak iz točke A u točku B.

41

Slika 4.9 Primjeri uspješnog eko-dizajna [2]

Na kraju, treba naglasiti da eko-dizajn proizvoda nije konačan proces. On se konstantoprovjerava i unapređuje što ponekad rezultira pronalaženjem sasvim novog rješenja krozupotrebu i dizajniranjem sasvim novog proizvoda na osnovi prethodnog dizajna. Rezultatitakvih mjerenja mogu se npr. prikazati grafički kroz osam kategorija ocjenjivanja napretka.

Slika 4.10 Primjer grafičkog praćenja učinka eko-dizajna [3]

4.4 SUSTAV UPRAVLJANJA OKOLIŠEM (EMS) [1],[3],[19]Zajednički nazivnik svih do sada opisanih alata i koncepata je odgovorno ponašanje

prema okolišu. Jasno je da bez sustavnog pristupa problemu zagađenja i zaštite okoliša nemože biti realnog napretka, pa su u tu svrhu osmišljeni sustavi i norme upravljanja okolišemkoji olakšavaju postizanje ciljeva okolišne politike raznih tvrtki i sustava. Sustav upravljanjaokolišem ili EMS (Environmental Management System) odnosi se na upravljanje okolišnompolitikom organizacije na sveobuhvatan, sistematski, planiran i dokumentiran način. Onuključuje organizacijsku strukturu te planiranje i resurse za razvoj, implementaciju iodržavanje politike zaštite okoliša.

42

Sustav upravljanja okolišem služi kao alat za poboljšanje okolišnog učinkaorganizacije. On prati jednostavan skup principa prikazan na slici 4.11. koja prikazujeDemingov krug ili Planiraj-Uradi-Provjeri-Djeluj ciklus. Drugim rječima tvrtka koja želiuvesti EMS treba prvo razviti okolišnu politiku, potom planirati EMS te ga primijeniti iprovjeriti kako se ponaša u praksi. Ciklički prikaz označava da EMS nije stacionaran negosustav koji se konstantno provjerava i unapređuje novim politikama i rješenjima. Takav seprincip može primijeniti na bilo kakvu organizaciju, od proizvodnog sustava do javne uprave.

Slika 4.11 Demingov krug [3]

Tvrtka koja želi primijeniti sustav upravljanja okolišem mora učiniti slijedeće: razviti politiku koja određuje obveze tvrtke prema okolišu odrediti osobu ili skupinu za upravljanje okolišem unutar tvrtke koja će biti odgovorna

za koordinaciju primjene sustava za upravljanje okolišem identificirati bitne utjecaje tvrtke prema okolišu identificirati zakonske obveze koji se odnose na utjecaje tvrtke prema okolišu odrediti namjere i ciljeve u odnosu na okoliš implementirati programe kako bi se ti ciljevi postigli pratiti i mjeriti napredak u ostvarenju ciljeva poduzeti korake za kontinuirano poboljšanje efikasnosti upravljanja okolišem napraviti reviziju efikasnosti sustava upravljanja okolišem unutar tvrtke.

Uvođenje sustava upravljanja okolišem ima pozitivan utjecaj i na poslovanje i na okoliš. Nekeod koristi implementacije EMS-a su: poboljšanje okolišnog učinka kroz smanjenje zagađenja i štednju resursa smanjenje rizika i poboljšavanje usklađenosti s zakonskim regulativama privlačenje novih stranki i tržišta kroz poboljšani ugled tvrtke povećanje efikasnosti i smanjenje troškova podizanje svijesti zaposlenika o odgovornosti prema okolišu.

Sustav upravljanja okolišem predmet je mnogih zakonskih regulativa i normi. UEuropskoj uniji postoje programi financijskih olakšica za tvrtke koje su u potpunostiimplementirale sustav upravljanja okolišem u svoje poslovanje. U skladu s tim regulativama,postoje norme prema kojima se tvrtke dobivaju certifikate o provedbi upravljanja okolišem.Danas su najznačajnije dvije norme koje se bave sustavima upravljanja okolišem, EMAS iISO 14001 koje će detaljnije biti opisane u sljedećim poglavljima.

43

4.4.1 EMAS [20]Direktiva 761/2001, tj. Eco Management and Audit Scheme (EMAS) dobrovoljna je

norma koji je primjenjiv, na razini EU i EEZ, na sve javne ili privatne organizacije koje želeprocjeniti i poboljšati svoje upravljanje okolišem.

Definirajući elemente sustava upravljanja okolišem, Direktiva 761/2001 se poziva naISO 14001 koji u svakom pogledu predstavlja sastavni dio EMAS-a.Na taj je način maksimalno povećana sinergija za kombiniranu primjenu ISO 14001- EMAS utvrtkama koje žele pokazati svoje ekološko dostignuće, te javnosti obznaniti svoje postavke zaupravljanje okolišem.

EU je odgovorila na potrebe tvrtki za razvijanjem jednoga standarda za upravljanjeokolišem objavljivanjem Direktive EMAS (761/2001). Ta norma u cijelosti preuzimafilozofiju "V Programa politike i akcija za očuvanje okoliša i održivi razvoj" objavljenog1993, u kojem je naglašena potreba za uvođenjem novih instrumenata kojima bi se na boljinačin reguliralo stvaranje jednog novog odnosa između Organizacije i Okoliša. Takav jepristup potvrdio i ponovno lansirao "VI Program" koji se trenutačno ostvaruje, koji izmeđuostaloga naglašava važnost obavještavanja javnosti.

Deklaracija o čuvanju okoliša, koja ima presudan značaj za EMAS, predstavlja jedanod najnaprednijih instrumenata koje organizacije koriste za obavještavanje zainteresiranih osvojim uslugama za upravljanje okolišem. Deklaracija o očuvanju okoliša, čiji oblik i sadržajovjerava ovlaštena osoba na razini države, omogućuje transparentno prezentiranje poslovanjaorganizacije i obveza koje preuzima u narednim godinama.

Slika 4.12 Službena oznaka EMAS norme [20]

Od 11. siječnja 2010. godine, u upotrebi je treća revizija norme nazvana EMAS IIIprema kojoj je EMAS obavezan za velike onečišćivaće, lokacije visokog rizika za okoliš,javne i organizacije koje koriste fondove EU. Kroz novu reviziju EMAS se postavlja kaojedina norma koja ima kredibilitet da jamči usklađenost s proopisima te kontinuiranounapređenje pokazatelja utjecaja na okoliš. Povećana je aktivnost EMAS-a za državekandidate za članstvo u EU, bolje je povezivanje s proizvodom i propisom te registracijaizvan EU.

4.4.2 ISO NORME [10],[21]Međunarodna organizacija za normiranje (ISO), izdala je skup normi ISO 14000 u

cilju pomaganja gospodarskim subjektima diljem svijeta u upravljanju ekološkim zahtjevima iosiguranju da njihove ekološke politike i praksa zadovoljava njihovu misiju i ciljeve. NormaISO 14000 je dobrovoljna norma koja se bavi uvođenjem sustava upravljanja okolišem utvrtke kroz definiranje zahtjeva i smjernica za njegov razvoj. Radi se o ukupno 21 normi kojese odnose na razna ekološka pitanja poput procjene djelovanja na okolinu, ekološkogoznačavanja, životnog ciklusa proizvoda, analize, komunikacije i ekološkog audita.

44

Osnovu čitave skupine čini norma ISO 14001 koja daje okvir za strateški pristupokolišnoj politici, planovima i aktivnostima jedne organizacije. To je i jedina norma premakojoj tvrtke mogu biti certificirane od strane vanjskih certifikacijskih kuća. Ona daje općezahtjeve za uspostavu sustava upravljanja okolišem, a ne točne vrijednosti jer je namijenjenaširokoj upotrebi u raznim granama ljudske djelatnosti gdje određivanje egzaktnog ekološkogučinka ne bi imalo nikakvog smisla. Tvrtke koje uvode ISO 14000 same moraju odrediti svojeciljeve, a norma im pomaže da ih ostvare i mjere učinak. To doslovno znači da dvije tvrtkemogu imati različite mjere i standarde okolišne učinkovitosti, a da obje zadovoljavajuzahtjeve norme ISO 14001. Zbog toga je ona primjenjiva na vrlo širok spektar djelatnosti no,tvrtke koje su certificirane na ISO 14001 moraju se obvezati na poštivanje važećih okolišnihlegislativa i regulativa kao i poštivati obvezu kontinuiranog unapređivanja za što sustavupravljanja okolišem daje okvir.

Sustav upravljanja okolišem koji zadovoljava zahtjeve ISO 14001 omogućuje tvrtkibilo koje veličine da: identificira i kontrolira utjecaj koji na okoliš imaju njene djelatnosti, proizvodi i usluge kontinuirano poboljšava svoj okolišni učinak implementira sustavni pristup postavljanju ciljeva u pogledu zaštite okoliša,

ostvarivanju istih te dokazivanje o njihovom ispunjenju smanji potrošnju energije i materijala te reducira troškove za zbrinjavanje otpada osigura usklađenost s zakonskim regulativama po pitanju zaštite okoliša poboljša ugled tvrtke među potrošačima, investitorima i ostalim dionicima lakše dobije ovlasti i dopuštenja od lokalnih i državnih vlasti.

ISO 14001 uvodi se na jedan od dva načina:1. Ukoliko tvrtka već ima uveden sustav upravljanja kvalitetom po normi ISO 9001, na

postojeći sustav se nadograđuje sustav upravljanja okolišem.

Slika 4.13 Uvođenje ISO 14000 kao nadogradnja na ISO 9000 [21]

Norma ISO 9001:2000 izrađena je kompatibilno s ostalim normama te sadrži isteprincipe i elemente sustava kao i norma ISO 14001.

Norme ISO 9001 i ISO 14001 zahtijevaju niz postupaka koji su praktički identični -upravljanje dokumentacijom, zapisi, interni auditi, popravne i zaštitne radnje i slično,te se ove dvije norme mogu integrirati

45

2. Ukoliko tvrtka nema uveden sustav upravljanja kvalitetom po normi ISO 9001, ISO14001 se uvodi na slijedeći način:

Slika 4.14 Uvođenje sustava ISO 14000 ukoliko ne postoji sustav ISO 9000 [21]

Tvrtka koja uvodi ISO 14001 mora uspostaviti i održavati sustav upravljanja okolišem premaslijedećim zahtjevima:

1. Politika upravljanja okolišem - uprava određuje politiku upravljanja okolišem tvrtke

2. Planiranje – identificiraju se aspekti okoliša koji se ocjenjuju da bi se utvrdili koji sunajnegativniji i najrizičniji po okoliš. Također se utvrđuje lista zakonskih i ostalihpropisa koje tvrtka mora poštivati. Na osnovu toga određuju se ciljevi i programiupravljanja okolišem u svrhu uklanjanja ili smanjenja negativnog utjecaja na okoliš.

3. Primjena i rad - sve planirano se stavlja u primjenu uspostavljanjem odgovornosti ikomunikacije te provedbom edukacije

4. Provjera i popravne radnje - mehanizmima internih audita, popravnih i zaštitnih radnjite praćenjem nesukladnosti sustav se provjerava i unapređuje

5. Ocjena uprave - uprava se periodično informira o funkcioniranju sustava upravljanjaokolišem te daje smjernice za buduće razdoblje.

4.4.3 EKOLOŠKE OZNAKE [1],[22]Ekološke oznake predstavljaju sustav označavanja proizvoda koji zadovoljavaju

određene kriterije. Ti su kriteriji postavljeni za različite grupe proizvoda koje sadržeproizvode sličnih karakteristika (npr. sredstva za pranje rublja). Kriteriji pokrivaju cijeliživotni vijek proizvoda, od iskopa sirovina kroz proizvodnju i distribuciju do upotrebe izbrinjavanja. Ekološke oznake su jedna od mjera za postizanje održivog razvoja kojapotrošačima pomaže da prepoznaju ekološki prihvatljive proizvode. Neke oznake sadržepodatke u obliku indeksa ili drugih mjera potrošnje energije ili zagađivanja okoliša dok drugejednostavno utvrđuju usklađenost s osnovnim principima ili minimalnim zahtjevimaodrživosti ili smanjenja štetnih emisija u okoliš.

46

Ekološko označavanje proizvoda ima dvostruku svrhu: poticanje dizajna, proizvodnje, marketinga i upotrebe potrošačkih proizvoda i usluga

koje imaju manji utjecaj na okoliš tijekom svog životnog ciklusa i pomoć potoršačima pri izboru proizvoda i usluga s manjim utjecajem na okoliš.

Proizvođači dobivaju pravo označavanja svojih proizvoda ukoliko oni zadovoljavajukriterije postavljene unutar relevantne grupe proizvoda. Kriteriji se obično određuju naosnovu principa opreza (od mogućeg štetnog utjecaja) i zamjenskog principa (upotrebazamjenskog proizvoda ili usluge za istu svrhu). Licencu za upotrebu ekološke oznake običnodaje neovisna organizacija kompetentna na nacionalnoj razini. Postoji puno različitih sustavaoznačavanja na nacionalnoj ili regionalnoj razini koje određuju vladine udruge, privatnetvrtke no, svi se oni mogu karakterizirati prema tri osnovna tipa oznaka opisana u normamaISO 14020 do 14025. Na području Europske unije postoji poseban sustav označavanjaodređen zakonskim regulativama.

Europska Eko oznaka je dobrovoljni sustav označavanja utemeljen 1992. godine usvrhu poticanja proizvoda i usluga s manjim utjecajem na okoliš. Eko oznaka s znakomcvijeta dodjeljuje se samo proizvodima koji zadovoljavaju stroge EU kriterije, a koji supodijeljeni u grupe poput sredstava za čišćenje, kućanskih aparata, papirnatih proizvoda,tekstila, maziva te usluga poput smještaja turista u hotelima.

S obzirom na stroge kriterije, europska Eko oznaka uživa veliko povjerenje potrošača.Kriteriji za dodjelu dogovoreni su na nivou Unije, a proizvodi prolaze strog procesverifikacije u kojem se potvrđuje da zadovoljavaju visoke norme ekološke i funkcionalneučinkovitosti. Europska Eko oznaka kao dodatnu prednost nudi mogućnost marketinga u svimzemljama Europske unije, pa pravo na nošenje oznake proizvođačima daje tržišnu prednostnad konkurencijom. Zbog toga je europska Eko oznaka danas rastući brand kojiproizvođačima pomaže da njihovi proizvodi budu prepoznati kao ekološki prihvatljivi, apotrošačima da kupuju pouzdane proizvode koji ne štete okolišu.

Europska Eko oznaka je dio šireg akcijskog plana za Održivu potrošnju i proizvodnjute Održive industrijske politike usvojene od Europske komisije 16. srpnja 2008.

Slika 4.15 Europska Eko oznaka [22]

47

5. ZAKONSKE OSNOVE EKOLOŠKOM PRISTUPUPROIZVODNJI

Uzmemo li u obzir stanje okoliša kakvo je danas i prognoze koje postoje za skorubudućnost, sasvim je jasno da zaštita okoliša u okviru industrijske proizvodnje mora biti jedanod prioriteta. Isto je tako jasno, da bez stroge zakonske regulative i nadzora na tom polju nemože biti uspjeha. Zbog toga je zakonodavstvo u području zaštite okoliša jedno odnajsloženijih i najzahtjevnijih. Republika Hrvatska u okviru pristupa Europskoj Uniji (EU)morala je uskladiti više od 300 pravnih dokumenata koji se odnose na zaštitu okoliša od kojihćemo u ovom poglavlju navesti i opisati najznačajnije koji se odnose na industrijskuproizvodnju, način na koji su oni preneseni u hrvatsko zakonodavstvo i, na kraju, kako taregulativa utječe na rad i konkurentnost naših tvrtki, prvenstveno onih koje se bave preradommetala.

5.1 ZAKONSKA REGULATIVA EUROPSKE UNIJE [25],[31]Postoje tri osnovne vrste EU legislativa: regulative, direktive i odluke. Regulative su

slične državnim zakonima s tom razlikom da su primjenjive na sve članice EU. Direktivepostavljaju općenita pravila koja se prenose u državno zakonodavstvo pojedinih zemaljačlanica prema njihovim vlastitim potrebama. Odluke se bave samo točno određenim pitanjimai posebno navedenim osobama ili organizacijama.

Područje zaštite okoliša regulirano je direktivama. Preko njih Europska komisija dajesmjernice za izradu državnih zakona kojim se pojedinačne direktive ili skupovi direktivapreslikavaju u zakonodavstvo pojedine zemlje članice. Usklađivanje s direktivama obveza je izemalja kandidata za članstvo u Uniji.

Osnovni principi koji definiraju okolišnu politiku EU su:1. Princip preventivnog djelovanja - pružanje dokaza o usvajanju mjera za prevenciju

opasnih događaja za koje se predviđa da imaju štetan utjecaj na okoliš2. Princip rektifikacije na izvoru - nametanje trenutnog uklanjanja izvora zagađenja koji

ima štetan utjecaj na okoliš3. Princip zagađivač plaća - prema kojem onaj tko stvara štetu mora ukloniti posljedice o

svom trošku i platiti naknadu4. Princip predostrožnosti - stvaranje uvjeta za prevenciju opasnosti po zaštićene sfere

poduzimanjem odgovarajućih mjera.

Glavni cilj europskog zakonodavstva, po pitanju zaštite okoliša od industrijskog onečišćenja,znatno je smanjenje emisija štetnih tvari, maksimalno povećanje energetske učinkovitosti iodgovorno ponašanje poslovnih subjekata prema okolišu. U tom smislu donesen je čitav nizpropisa koji se odnose na glavne utjecajne sfere koje ću ovdje opisati i navesti glavnepredstavnike, budući bi navođenje apsolutno svih propisa bio preopširan zadatak u okvirujednog diplomskog rada. Jedna od važnih stvari koju treba napomenuti je da sve ove direktivenisu "mrtvo slovo na papiru". Radi se o živim dokumentima koji su podložni konstantnimpromjenama i revizijama u smislu unapređivanja zaštite okoliša tako da svaka od direktiva uredovitim periodima (ovisno o području i potrebi) dobiva nove inačice koje se isto takomoraju odraziti na zakone pojedinih država članica. To je jedan od problema s kojim sesusrelo i hrvatsko zakonodavstvo pogotovo zbog dugog pretpristupnog perioda tijekom kojegsu se mnoge direktive i nekoliko puta mijenjale tako da je proces usklađivanja zakona bio dug

48

i mukotrpan s time da čak i danas postoje mnoge kontradikcije i potrebe za dodatnimrevizijama. No, o tome će više riječi biti u poglavlju o utjecaju EU regulative na Hrvatsku.

Osim osnovnih pitanja zaštite okoliše, legislativa EU identificira specifične politikekoje se odnose na različita područja poput zaštite zraka i vode, otpada, buke, kemikalija,klimatskih promjena, tla, prirode i biološke raznolikosti. No, u smislu industrijskog utjecajana okoliš, promatraju se stanja zraka, vode, otpada, buke i kontrola idustrijskog onečišćenjakoja uključuje direktivu koja se odnosi na objedinjene uvjete zaštite okoliša, tzv. IPPC(Integrated Pollution Prevention and Control) direktivu koja je u smislu prilagodbe našihproizvodnih tvrtki EU propisima vjerojatno najvažnija i o njoj će biti dosta riječi.

5.1.1 PODRUČJE ZAŠTITE ZRAKA [25],[31]Pravna stečevina EU iz područja zaštite zraka regulirana je s propisima koji pokrivaju

procjenu i upravljanje kakvoćom vanjskog zraka, emisije iz stacionarnih izvora, kakvoćuproizvoda, razmjenu informacija i mobilne izvore.Neke od najvažnijih direktiva i uredbi su: Direktiva 2008/50/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2008. o kakvoći

okolnog zraka i čišćem zraku za Europu kojom se od 11. lipnja 2010. stavljaju vansnage direktive: Okvirna direktiva 96/62/EZ o procjeni i upravljanju kakvoćomokolnog zraka, Direktiva 2000/69/EZ koja se odnosi na granične vrijednosti za benzeni ugljikov monoksid u vanjskom zraku

Direktiva 2004/107/EZ koja se odnosi na arsen, kadmij, živu, nikal i policikličkearomatske ugljikovodike u vanjskom zraku.

Uredba (EZ) 2037/2000 EP-a i Vijeća od 29. lipnja 2000. o tvarima koje oštećujuozonski sloj

Direktiva 2004/42/EZ o ograničavanju emisija hlapivih organskih spojeva kojeproizlaze iz upotrebe organskih otapala u nekim bojama i lakovima i proizvodima zazavršnu obradu vozila kojom se izmjenjuje i dopunjuje Direktiva 1999/13/EZ.

5.1.2 PODRUČJE ZAŠTITE VODA [25],[31]Sektor zaštite voda jedan je od najopsežnijih dijelova pravne stečevine iz područja

zaštite okoliša. Najvažnije direktive koje se odnose na uspostavu pravnog okvira zaštite voda,kakvoću voda za pojedine namjene te kontrolu emisija onečišćujućih tvari su sljedeće: Okvirna direktiva o vodama 2000/60/EZ Direktiva 2006/7/EZ o kvaliteti vode za kupanje Direktiva 98/83/EZ o kvaliteti vode za piće Direktiva 91/676/EEZ o zaštiti voda od onečišćenja koje uzrokuju nitrati

poljoprivrednog podrijetla Direktiva 91/271/EEZ o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda Direktiva 2006/118/EZ o zaštiti podzemnih voda od onečišćenja i pogoršanja kakvoće Direktiva 2007/60/EZ o procjeni i upravljanju poplavnim rizicima.

5.1.3 GOSPODARENJE OTPADOM [25],[31]Posljednji sektor koji je Unija razvila je sektor gospodarenja otpadom. Nakon

usvajanja Okvirne direktive 75/442/EEZ (1975.), kojom se od država članica tražila uspostavainstitucija za gospodarenje otpadom, pozornost se usmjerila na specifične vrste otpada kojesadržavaju opasne tvari ili na drugi način predstavljaju problem Europskoj zajednici u cjelini.Opći okvir za reguliranje gospodarenja otpadom uključuje još neke direktive i uredbe.

49

Najvažnije su Direktiva 96/61/EZ o integriranoj prevenciji i kontroli onečišćenja i skup uredbio nadzoru i kontroli prekograničnog prometa otpadom.Direktive o specifičnim tokovima govore o hijerarhiji politike gospodarenja otpadom:izbjegavanje, oporaba, i recikliranje te sigurno zbrinjavanje. Zakonodavstvo EU-a sastoji seod sljedećih ključnih direktiva i uredbi: Okvirna direktiva 2006/12/EZ o otpadu Direktiva 91/689/EEZ o opasnom otpadu izmijenjena direktivom 94/31/EZ Direktiva 2006/66/EZ o baterijama i akumulatorima Direktiva 94/62/EZ o ambalaži i ambalažnom otpadu izmijenjena i dopunjena

Uredbom 2003/1882, Direktivom 2004/12, Direktivom 2005/20 Direktiva 2002/96 o otpadnoj električnoj i elektroničkoj opremi Direktiva 99/31/EZ o odlagalištu otpada Direktiva 2000/76/EZ o spaljivanju otpada.

5.1.4 BUKA [25],[31]Kontrolu izloženosti buci u EU regulira Direktiva 2002/49/EZ o utvrđivanju i

upravljanju bukom okoliša. Države članice dužne su izraditi karte buke i akcijske planove zaupravljanje bukom i njenim učincima, uključujući mjere za smanjenje razine buke.

5.1.5 KONTROLA INDUSTRIJSKOG ONEČIŠĆENJA [25],[31]Ključne direktive i uredbe su sljedeće: Direktiva 2008/1/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. siječnja 2008. o

integriranom sprečavanju i nadzoru onečišćenja (IPPC) (kodificirana verzija) Direktiva 96/82/EZ o kontroli opasnosti od velikih nesreća koje uključuju opasne tvari Direktiva 1999/13/EZ o ograničenju emisija hlapivih organskih spojeva zbog upotrebe

organskih otapala prilikom određenih aktivnosti i u određenim postrojenjima, koja jenadopunjena Uredbama EKC No 1882/2003 i direktivom 2004/42/EC o sprečavanjuemisija hlapljivih organskih tvari iz organskih otapala pri proizvodnji boja ipoluproizvoda automobilske industrije

Direktiva 2001/81/EZ o gornjim granicama emisija pojedinih onečišćujućih tvari uatmosferi

Direktiva 2003/87/EZ o trgovanju kvotama emisija stakleničkih plinova Direktiva 2004/101/EZ kojom je dopunjena Direktiva 2003/87/EZ vezano za

mehanizme Kyotskog protokola Direktiva 2001/80/EZ o ograničenju emisija nekih onečišćujućih tvari u zrak iz velikih

uređaja za loženje Uredba (EZ) br. 761/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. ožujka 2001. kojom

se dopušta dragovoljno sudjelovanje organizacija u programu gospodarenja okolišem irevizije okoliša zajednice (EMAS)

Uredba (EZ) br. 166/2006 EP-a i Vijeća o uspostavi Europskog registra ispuštanja iprijenosa onečišćujućih tvari

Uredba (EZ) br. 1980/2000 EP-a i Vijeća o revidiranom programu dodjele znakazaštite okoliša.

50

5.1.6 IPPC DIREKTIVA [31]Najvažnija među navedenim direktivama je svakako već spomenuta IPPC direktiva

koja će imati najizravniji utjecaj na obveze naših tvrtki u smislu zadovoljavanja zakonskeregulative zaštite okoliša. O načinu na koji je ona prenesena u naše zakonodavstvo i kakveposljedice će imati, biti će više riječi u sljedećem poglavlju dok ćemo se ovdje ograničiti nanjen opis iz perspektive EU zakonodavstva.

Industrijska proizvodnja odgovorna je za najveći dio zagađenja okoliša u Europi (pričemu se misli na emisije stakleničkih plinova i tvari koje zakiseljavaju tlo, emisije štetnihtvari u vode te otpad). Uzevši tu činjenicu u obzir, EU je 1996. usvojila set općih pravila zanadzor i izdavanje dozvola industrijskim postrojenjima kroz Direktivu 96/61/EC, tzv. IPPCdirektivu. Ona je kasnije nekoliko puta dopunjavana i danas nosi kodnu oznaku Direktiva2008/1/EC. U osnovi, smisao IPPC direktive je minimiziranje zagađenja iz različitihindustrijskih izvora na cijelom teritoriju Unije. Direktivom su utvrđene djelatnosti i graničnevrijednosti emisija industrijskih postrojenja koja od nadležnih državnih vlasti moraju dobitiokolišnu dozvolu kako bi se mogle baviti svojom djelatnošću. Procjenjuje se da na teritorijuEU postoji oko 52.000 novih i postrojenja "koja zahtijevaju značajne promjene", koja su se uperiodu od 30 listopada 1999. do 30 listopada 2007. morala prilagoditi zahtjevima Direktive.

IPPC direktiva se temelji na nekoliko principa:1. Integrirani pristup što znači da dozvole moraju uzeti u obzir cjelokupan utjecaj

postrojenja na okoliš koji pokriva emisije u zrak, vodu i tlo, stvaranje otpada, uporabusirovina, energetsku efikasnost, buku, sprječavanje akcidenata i povratka lokacije uprvobitno stanje po zatvaranju postrojenja. Svrha Direktive je da se osigura visokarazina zaštite okoline u cijelosti.

2. Uvjeti za dobivanje dozvole (uključujući i granične vrijednosti emisija) moraju setemeljiti na najboljim raspoloživim tehnikama (NRT) koje su definirane Direktivom.Kako bi se organima za licenciranje i samim tvrtkama olakšalo usklađivanje s NRT,Europska komisija organizira razmjenu informaciju eksperata iz svih država članica,industrije i organizacija koje se bave okolišem. Taj rad koordinira Europski IPPC birosa sjedištem u Sevilji u Španjolskoj. Rezultat te suradnje su usvajanje i izdavanjeReferentnih dokumenata za NRT, tzv. BREF-ova koji se prevode na sve službenejezike Unije.

3. IPPC direktiva ima određenu dozu fleksibilnosti koja organima odgovornim zalicenciranje dozvoljava da pri izdavanju dozvole u obzir uzmu tehničke karakteristikepostrojenja, geografsku lokaciju i lokalno stanje okoliša

4. Direktiva osigurava puno pravo javnosti da sudjeluje u procesu odlučivanja oizdavanju dozvole i bude informirano o njenim posljedicama kroz osiguravanjepristupa zahtjevima za izdavanje dozvole, samim dozvolama, rezultatima mjerenja i sl.

NRT koje su definirane u Direktivi predstavljaju najefikasnije načine za postizanje visokogstupnja zaštite okoliša uzimajući pri tome u obzir cijenu i korist. NRT se ne odnose samo natehnologiju koja se koristi u postrojenju već i na način na koji se postrojenje planira, gradi,upravlja i održava.

Isprva se smatralo da će se Direktiva primarno odnositi na velika postrojenja no, krozstvarnu primjenu postaje sve jasnije da ona utječe i na mala i srednja poduzeća. Taj je utjecajprimjetan bilo izravno kroz obveze okolišne dozvole ili zahtjevima koji se postavljaju nasporedne grane industrijskih aktivnosti kroz tzv. Opće uvjete poslovanja koji su propisani unekim od država članica, a koji također propisuju emisije iz tih grana industrijskih aktivnosti

51

bez obzira na veličinu i u pravilu moraju biti usklađeni s BREF-ovima propisanimDirektivom. To znači da čak i ako postrojenja nisu zakonski obvezna ishoditi okolišnudozvolu, granične vrijednosti temeljene na NRT se moraju poštivati.

IPPC direktivu u doglednoj bi budućnosti trebala zamijeniti nova Direktiva oindustrijskim emisijama o kojoj se trenutno pregovara. Ona će integrirati još nekolikozasebnih direktiva koje se odnose na emisije štetnih tvari, primarno u zrak, i pretpostavlja seda će se njome postići još uravnoteženiji uvjeti za okolišni učinak industrijskih postrojenja narazini cijele EU što bi trebalo pružiti jednake uvjete u pogledu konkurentnosti i okolišnihnankada bez obzira na lokaciju i nacionalne zahtjeve.

Utjecaj IPPC direktive na hrvatsko zakonodavstvo u području zaštite okoliše i značajza poslovanje, odnosno promjene u načinu poslovanja naših proizvodnih tvrtki, opisat će se usljedećem poglavlju gdje će se dati pregled zakona i obveza koji su proizašli izimplementacije IPPC direktive u Hrvatskoj te način i postupak dobivanja okolišne dozvole.Ta dozvola daje najjasniju poveznicu zakonske regulative EU s našom i pokazuje na kojinačin se naše tvrtke, s naglaskom na metalo-prerađivačku industriju koja je obveznik okolišnedozvole, moraju uskladiti s novim zakonima i propisima kako bi mogle nastaviti poslovati utrenutku kada Hrvatska uđe u punopravno članstvo EU.

5.2 ZAKONSKA REGULATIVA U REPUBLICI HRVATSKOJ [23],[25],[26],[32]

Republika Hrvatska od samog je početka usklađivanja s pravnom stečevinom EUimala jaku poziciju po pitanju zaštite okoliša. Stanje okoliša u Hrvatskoj prema europskim jekriterijima jako dobro na čemu možemo zahvaliti jakoj zakonskoj regulativi zaštite okoliša,posebno po pitanju zaštite zraka i gospodarenja otpadom, te relativno niskom stupnjuindustrijskog zagađenja i industrijske aktivnosti.

Hrvatsko zakonodavstvo zaštite okoliša čine međunarodni ugovori (konvencije iprotokoli) koje je potvrdio Hrvatski sabor, zakoni i njihovi provedbeni propisi. Krovni zakonje Zakon o zaštiti okoliša (NN 110/07). On osigurava podlogu za donošenje provedbenihakata kojima će se zakonodavstvo uskladiti s europskim, radi čega su u njega uvedeni novipojmovi iz pravne stečevine Europske unije. U njega je djelomično prenesena europska IPPCdirektiva, a iz njega je proizašla i Uredba o postupku utvrđivanja objedinjenih uvjeta zaštiteokoliša ( NN 114/08), a koja se primjenjuje od 31. ožujka 2009 godine. Zakon o zaštitiokoliša uređuje sljedeća područja: načela zaštite okoliša i održivog razvitka zaštita sastavnica okoliša i zaštita okoliša od štetnih utjecaja opterećenja subjekti zaštite okoliša dokumenti održivog razvitka i zaštite okoliša instrumenti provedbe zaštite okoliša praćenje stanja okoliša informacijski sustav osiguranje pristupa informacijama o okolišu i sudjelovanje javnosti u pitanjima

okoliša te pristup pravosuđu odgovornost za štetu financiranje i instrumenti opće politike zaštite okoliša nadzor nad primjenom Zakona prekršaji i prekršajne kazne.

52

Osnovni zakoni Republike Hrvatske koji se odnose na zaštitu okoliša su: Zakon o zaštiti zraka (NN 178/04 i 60/08) Zakon o otpadu (NN 178/04, 111/06 i 60/08) Zakon o vodama (NN 107/95, 150/05) Zakon o financiranju vodnog gospodarstva (NN 107/95 i 150/05) Zakon o kemikalijama (NN 150/05) Zakon o zaštiti od buke (NN 30/09) Zakon o zaštiti prirode (NN 70/05 i 139/08) Zakon o Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (NN 107/03) Zakon o potvrđivanju Konvencije o procjeni utjecaja na okoliš preko državnih granica

(NN 1/6/96).

Iz navedenih zakona proizlazi čitav niz propisa, uredbi i pravilnika koji se odnose na razneaspekte zaštite okoliša, a čija je lista preopširna da bi ovdje bila prikazana. Potpuni popis svihzakonskih akata koji se odnose na zaštitu okoliša biti će dan u prilogu ovog diplomskog rada,a u poglavlju koje se odnosi na ekološke pristupe proizvodnih tvrtki, biti će više riječi oglavnim zakonskim obvezama koje utječu na njihov rad.

U trenutku pisanja ovog rada, zatvoreno je poglavlje 27. "Okoliš" u okviru pristupnihpregovora Republike Hrvatske i Europske Unije. Ta činjenica nalaže da su svi ovdje navedenizakoni koji se odnose na zaštitu okoliša usklađeni s pravnom stečevinom Unije. Kao jedan odciljeva ovog rada, u početku je postavljen zadatak usporedbe hrvatskih zakona s europskimdirektivama, te europskih zahtjeva na naše zakonodavstvo u smislu primjene direktiva EU.Čitanjem tekstova zakona, mogu se pronaći podaci o direktivama na koje se oni u potpunostiili djelomično pozivaju no, odrediti točno koliko je pravne stečevine ušlo u našezakonodavstvo zaštite okoliša i na koji način pokazalo se kao gotovo nemoguć zadatak.Glavni razlog je velika raspršenost podataka po raznim tijelima državne uprave te brojnimuredbama i pravilnicima koji proizlaze iz zakona. Ministarstvo zaštite okoliša, prostornoguređenja i graditeljstva tako je odgovorno za područje zraka, otpada i objedinjenih uvjetazaštite okoliša, Ministarstvo zdravstva nadležno je za kemikalije i buku, Ministarstvo kultureza zaštitu prirode, a Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstvaodgovorno je za vode. Naravno, svaka od tih institucija uključuje niz sektora, odbora,pojedinačnih uprava i agencija tako da se nerijetko dešava da je za isti podatak potrebnoobratiti se na dvije adrese. Mogućnost suradnje s državnim organima po tom je pitanju istotako jako ograničena. Moje je osobno mišljenje da se zakoni donose previše brzo, većina pohitnom postupku, s time da su neki od njih u trenutku donošenja iz europske perspektive većzastarjeli budući nije rijedak slučaj da je na snazi već nova verzija direktive na koju sepozivaju. Dobar primjer za to je nacrt novog Zakona o zaštiti zraka koji sam dobio na uvid. Uobjašnjenju izmjena i dopuna zakona o zaštiti zraka jasno se ističe da je u cilju daljnjegusklađivanja hrvatskog zakonodavstva s pravnom stečevinom EU Hrvatski sabor u svibnju2008. godine donio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti zraka (NN 60/08) koji jestupio na snagu 5. lipnja 2008. godine. Zakon o zaštiti zraka (Narodne novine, broj 178/04)izmijenjen je i dopunjen u dijelu koji se odnosi na usklađivanje odredbi s novim Zakonom ozaštiti okoliša (NN 110/07) te se daje pravni okvir za provedbu Kyotskog protokola uzOkvirnu konvenciju UN o promjeni klime. U međuvremenu, Europski parlament i Vijećeusvojili su u svibnju 2008. godine novu Direktivu o kvaliteti okolnog zraka i čistijem zraku zaEuropu (Direktiva 2008/50/EZ), koju su države članice EU bile dužne prenijeti u svojezakonodavstvo do 11. lipnja 2010. godine. Uslijed takvih promjena, dobar dio zakona po

53

nekoliko je puta usklađivan s europskim zakonodavstvom i vrlo je teško, čak ljudima koji setakvim propisima bave čitav život, pohvatati sve detalje.

Zbog toga sam se za potrebe ovog rada odlučio koncentrirati na zakone i uredbe kojiimaju izravan utjecaj na industrijsku proizvodnju, točnije metaloprerađivačku industriju sčijim sam predstavnicima razgovarao i o čijim obvezama će više riječi biti kasnije. Kao što jeveć spomenuto, najjasniju poveznicu hrvatskog i europskog zakonodavstva, bolje rečenoprimjene tog zakonodavstva na proizvodne tvrtke, daje IPPC direktiva koja je u hrvatskomzakonodavstvu preslikana kroz Zakon o zaštiti okoliša i Uredbu o postupku utvrđivanjaobjedinjenih uvjeta zaštite okoliša.

5.2.1 UREDBA O POSTUPKU UTVRĐIVANJA OBJEDINJENIH UVJETA ZAŠTITEOKOLIŠA I POSTUPAK DOBIVANJA OKOLIŠNE DOZVOLE [23],[26],[27],[33]

31. ožujka 2009 stupila je na snagu Uredba o postupku utvrđivanja objedinjenih uvjetazaštite okoliša, koju je donijela Vlada Republike Hrvatske na sjednici održanoj 30. rujna2008. godine. Sukladno novom Zakonu o zaštiti okoliša, koji je stupio na snagu u listopadu2007. godine, te europskoj IPPC direktivi o integralnom sprječavanju i nadzoru onečišćenjaokoliša, u Hrvatskoj stupanjem na snagu Uredbe započinje uvođenje okolišnih dozvola -objedinjenih uvjeta zaštite okoliša. Objedinjeni uvjeti zaštite okoliša temelje se na IPPCdirektivi europske zajednice te se izdaju i za postojeća i za nova postrojenja. Ako djelatnostkoja će se obavljati u objektu koji se gradi može prouzročiti emisije kojima se onečišćuje tlo,zrak, vode i more, prije gradnje moraju se utvrditi objedinjeni uvjeti zaštite okoliša. To suuvjeti koje tvrtka mora ispuniti u smislu zaštite okoliša prije nego što dobije tzv. okolišnudozvolu koja je potrebna za dobivanje uporabne dozvole. Objedinjeni uvjeti za razliku odlokacijske i građevinske dozvole koje imaju trajni karakter izdaju se na ograničeni rok od 5godina. Nakon 5 godina objedinjeni uvjeti zaštite okoliša prestaju vrijediti i postupak seobnavlja. Ukoliko su se uvjeti zaštite okoliša u međuvremenu postrožili ili je tehnologijauznapredovala tvrtka im se treba prilagoditi.

Okolišna dozvola predstavlja jedinstvenu dozvolu koja mora uzeti u obzir cjelovitookolišno upravljanje postrojenjem, uključujući emisije u zrak, vode i tlo, stvaranje otpada,korištenje sirovina, energetsku učinkovitost, buku, akcidente i sanaciju lokacije nakonzatvaranja postrojenja. Njome se efektivno ukidaju zasebne dozvole koje su tvrtke do sadamorale dobivati od različitih državnih organa koje sada zamjenjuje jedinstvena okolišnadozvola na temelju koje se potvrđuje usklađenost sa svim zakonskim propisima zaštiteokoliša. No, to ne znači da je proces dobivanja dozvole time pojednostavljen. Da bipostrojenje moglo dobiti okolišnu dozvolu, ono mora biti potpuno usklađeno s najboljimraspoloživim tehnikama (NRT) koje su propisane uredbom, a ako nije treba napraviti planusklađenja - elaborat. NRT se temelje na već spomenutim BREF dokumentima odnosnoreferentnim dokumentima NRT koji su isti kao i kod europske IPPC direktive. Ti sudokumenti vrlo opširni i u detalje opisuju NRT za sve procese koji se odvijaju unutar danedjelatnosti. Prikaz usklađenja s NRT iz jednog BREF-a biti će detaljnije dan u poglavlju oekološkom pristupu proizvodnih tvrtki. Trenutno postoji 31 BREF koji pokrivaju djelatnostikoje imaju značajan utjecaj na zagađenje okoliša, a identificirane u Aneksu I IPPC direktive,tj. u Prilogu I Uredbe. Kako se radi o dokumentima od kojih svaki ima više stotina stranicakoje opisuju vrlo složene postupke, samo ih je dio preveden na hrvatski jezik, pa su u procesuprilagodbe postrojenja propisanim NRT u upotrebi integralne verzije na engleskom jeziku. Uvezi NRT važno je naglasiti da one ne predstavljaju apsolutno najbolje tehnike koje su čestoujedno i najskuplje. NRT zapravo predstavljaju najbolje dostupne tehnike koje nanajučinkovitiji i najrazvijeniji stupanj u razvoju pojedine aktivnosti i operativnih metodaupućuju na primjenjivost pojedine tehnike za postizanje uvjeta za smanjenje emisija i njihovo

54

sprečavanje, a kada to nije moguće načelno smanjenje emisija i utjecaja na okoliš u cijelosti.Najbolja dostupna tehnika znači ona koja je razvijena za realnu primjenu, pod ekonomski itehnički prihvatljivim uvjetima, uzimajući pri tome u obzir troškovne prednosti, bez obzira dali je tehnika razvijena unutra EU, toliko dugo dok je razumno prihvatljiva za operatora.

Već je spomenuto da se okolišna dozvola odnosi na nova i postojeća postrojenja. Kakosu uvjeti koje postrojenja moraju zadovoljiti za dobivanje dozvole potpuno isti, a podaci onovim postrojenjima koja se grade na ovom principu za sada nedostupni, naglasak će biti napostojećim postrojenjima koja se moraju uskladiti s NRT za svoje procese kako bi ispunileuvjete za dobivanje. U Hrvatskoj postoji oko 200 postrojenja s djelatnošću koja zahtijevaishođenje okolišne dozvole. Najviše ih je iz energetike, proizvodnje i prerade metala,kemijske industrije i gospodarenja otpadom te prehrambene industrije. Operateri tihpostrojenja imali su obvezu do 25. listopada 2010. godine (tri godine od stupanja na snaguZakona o zaštiti okoliša) izraditi analizu stanja vezanu na postrojenje i elaborat o načinuusklađivanja s odredbama Zakona o zaštiti okoliša odnosno usklađivanja s NRT za svojudjelatnost. U zakonskom roku, tu je obvezu ispunilo svega desetak tvrtki koje su na temeljusvojih analiza predale zahtjev za okolišnom dozvolom. Do trenutka pisanja ovog rada,neslužbeni je podatak da je zahtjev predalo oko trideset tvrtki. O razlozima za to biti će višeriječi kasnije u radu. No, ovdje taj podatak služi kao pokazatelj da su uvjeti za dobivanjedozvole vrlo strogi i da malo hrvatskih tvrtki može ispuniti zahtjeve koji se nameću. No, kakoje okolišna dozvola uvjet za rad tvrtki u trenutku kada Hrvatska postane punopravna članicaEU, stanje će se morati promijeniti.

Jedna od bitnih razlika po kojoj je okolišna dozvola puno stroža od dosadašnjihpropisa je obveza za operatere postrojenja da u izradi elaborata točno definiraju potrošnjuresursa, emisije štetnih tvari i potrošnju energije izraženu po jedinici proizvoda i tih sevrijednosti tijekom rada moraju pridržavati. Svako odstupanje od navedenih parametara morase obrazložiti i ukoliko nadzorni organ utvrdi da su nužne promjene u proizvodnom procesu,one se u određenom razdoblju moraju izvesti. Isto tako, tvrtke moraju navesti mjere koje ćepoduzeti nakon prestanka rada odnosno zatvaranja postrojenja kako bi se sprječio rizikzagađenja ili negativnih utjecaja na zdravlje ljudi. Lokacija i nakon zatvaranja mora biti štobliže izvornom stanju. Svime time se ostvaruje puno stroža kontrola nad parametrima kojiutječu na zagađenje okoliša i energetsku učinkovitost što i jest osnovna ideja okolišneregulative EU.

Analizu stanja i elaborat tvrtka dostavlja Ministarstvu zaštite okoliša, prostornoguređenja i graditeljstva (MZOPU) na ocjenu i mišljenje. A nakon što dobije pozitivnomišljenje, obvezna je u roku od šest mjeseci podnijeti zahtjev za utvrđivanje objedinjenihuvjeta zaštite okoliša. Pri tome tvrtke mogu tražiti tranzicijski period tijekom kojeg će seuskladiti s propisima. MZOPU trenutno vodi pregovore o tim prijelaznim rokovimausklađenja za postrojenja koja trebaju duže rokove usklađenja, pa čak i nakon ulaska Hrvatskeu EU.

Nakon što su svi uvjeti ispunjeni, MZOPU izdaje dozvolu čija izreka u pogleduobjedinjenih uvjeta zaštite okoliša sadrži:

1. Da je pokusnim radom postrojenja u razdoblju od – do potvrđeno da postrojenjeispunjava sve parametre prema mjerama zaštite okoliša određenim rješenjem oobjedinjenim uvjetima zaštite okoliša (navode se klasa i urbroj rješenja i kada i tko gaje izdao), te se utvrđuje da postrojenje ispunjava objedinjene uvjete zaštite okolišasukladno tome rješenju

55

2. Da s obzirom na utvrđeno u točki 1. postrojenje glede zaštite okoliša ispunjavapropisane uvjete za rad i za obavljanje djelatnosti, te mu se daje odobrenje za rad

3. Da se objedinjeni uvjeti zaštite okoliša kako je utvrđeno u točkama 1. i 2. izrekeprimjenjuju u razdoblju od pet godina od dana izdavanja uporabne dozvole

4. Da se uporabna dozvola upisuje u Očevidnik uporabnih dozvola kojima su utvrđeniobjedinjeni uvjeti zaštite okoliša i rješenja o objedinjenim uvjetima zaštite okoliša zapostojeće postrojenje koji vodi Agencija za zaštitu okoliša.

O uporabnoj dozvoli objedinjenih uvjeta zaštite okoliša za postrojenje Ministarstvo informirajavnost i zainteresiranu javnost sukladno Zakonu i uredbi kojom se uređuje informiranje isudjelovanje javnosti i zainteresirane javnosti u pitanjima zaštite okoliša.

Na temelju dosadašnjeg iskustva postupak ishodenja okolišne dozvole mogli bi podijeliti u tridijela: Prikupljanje dokumentacije i ispunjavanje Obrasca zahtjeva za utvrđivanje

objedinjenih uvjeta zaštite okoliša Analiza stanja postrojenja na temelju prikupljenih dokumenata i podataka Izrada Elaborata o načinu usklađivanja postojećeg postrojenja s odredbama Zakona o

zaštiti okoliša i Uredbe o postupku utvrđivanja objedinjenih uvjeta zaštite okoliša

Ukoliko tvrtka koja podliježe postupku utvrđivanja objedinjenih uvjeta zaštite okoliša(podnositelj zahvata ili postrojenje u daljnjem tekstu) odluči angažirati treću osobu(ovlaštenika u daljnjem tekstu) vrlo je bitno definirati način komunikacije kao i odgovorneosobe za komunikaciju. Navedeno je vrlo bitno s obzirom da postrojenja imaju redovito višeorganizacijskih cjelina, a kako se radi o velikoj količini informacija kao i dokumentacije kojuje potrebno prikupiti, definiranje kontakt osoba je od velike važnosti za daljnju suradnju. Istotako, bitno je, u početnoj fazi, osigurati ovlašteniku obilazak postrojenja uz stručno vodstvopredstavnika postrojenja

5.2.1.1. PRIKUPLJANJE DOKUMENTACIJE I ISPUNJAVANJE OBRASCA ZAHTJEVAZA UTVRĐIVANJE OBJEDINJENIH UVJETA ZAŠTITE OKOLIŠA [23],[33]Ovaj dio postupka zahtjeva značajan angažman operatera postrojenja s obzirom da se radi opodacima dostupnima isključivo djelatnicima tvrtke te prikupljanju dokumentacije unutartvrtke.

Dokumenti koje je potrebno prikupiti grupirani su u tri kategorije: Podaci o tvrtki Sustavi upravljanja koji se primjenjuju ili predlažu Podaci vezani uz postrojenje i njegovu lokaciju.

Podaci o tvrtki podrazumijevaju sljedeće dokumente i podatke: Ispis iz Registra poslovnih subjekata HGK Popunjene obrasce PI-1, Podaci o operateru, definirane Pravilnikom o registru

onečišćenja Popunjene obrasce PI-2, Podaci o organizacijskoj jedinici i ispuštanju onečiščujućih

tvari na lokaciji prema Registru onečišćavanja okoliša (ROO) Definiranu djelatnost prema Uredbi o postupku utvrđivanja objedinjenih uvjeta zaštite

okoliša

56

Izvadak iz zemljišne knjige Posjedovni list Izvod iz digitalnog katastarskog plana Prostorni plan područja Građevinska dozvola Uporabna dozvola Vodopravna dozvola Dozvolbeni nalog Rješenje o kategorizaciji ugroženosti od požara Procjena opasnosti (radnih mjesta) Podaci vezani uz izmjenu postojecih objedinjenih uvjeta zaštite okoliša.

Podaci o postojanju sustava upravljanja koji se primjenjuju ili predlažu: Sustavi upravljanja kvalitetom prema ISO 9001 Sustavi upravljanja okolišem prema normi ISO 14001 (ili EMAS) Sustav upravljanja zaštitom na radu i zaštitom zdravlja prema OHSAS 18001 Neki drugi sustav upravljanja specifičan za granu industrije.

Podaci vezani uz postrojenje i njegovu lokaciju: Plan koji prikazuje lokaciju na kojoj je smješteno postrojenje i lokaciju svih zaštićenih

ili osjetljivih područja Karta na kojoj je vidljiva lokacija i doseg utjecaja Procesi koji se koriste u postrojenju, uključujući usluge (energija, obrada vode…) Opis postrojenja (opće tehničke, proizvodne i radne karakteristike postrojenja, plan s

prikazom lokacije zahvata s obuhvatom cijelog postrojenja, opis postrojenja, blokdijagram postrojenja, procesni dijagram toka, procesna dokumentacija postrojenja isva ostala dokumentacija koja je potrebna radi objašnjenja svih obilježja i uvjetaprovođenja predmetne djelatnosti koja se obavlja u postrojenju)

Referentne oznake mjesta emisija prikazane na blok dijagramu postrojenja (prostorninacrt postrojenja sa svim dijelovima (npr. trafostanice, uređaji za obradu otpadnihvoda, skladišta i sl. ) te ucrtanim i označenim ispustima/priključcima, npr: priključakna vodovodnu mrežu, ispust/priključak na kanalizaciju, dimnjaci (ispusti u zrak)

Operativna dokumentacija postrojenja Povijesni pregled razvoja postrojenja.

Kao što se vidi iz popisa, opseg potrebne dokumentacije je vrlo velik i za njeno je prikupljanjepotrebno dosta vremena. Kod postojećih postrojenja koja rade dugi niz godina javljaju seproblemi nesređene ili zastarjele dokumentacije zbog čega može biti potrebno obavitiusklađivanje s postojećim stanjem ili čak pribaviti nove dozvole . Kvalitetna dokumentacija jepreduvjet za kvalitetnu analizu stanja i izradu elaborata tako da je ovo faza procesa koja bitnoutječe na konačni ishod. Nakon što se sva potrebna dokumentacija skupi i kvalitetno obradi,ptrebno je ispuniti obrazac zahtjeva za utvrđivanje objedinjenih uvjeta zaštite okoliša.Obrazac zahtjeva za utvrdivanje objedinjenih uvjeta zaštite okoliša grupiran je u 17kategorija:

A. Podaci o tvrtkiB. Sustavi upravljanja koji se primjenjuju ili predlažu

57

C. Podaci vezani uz postrojenje i njegovu lokacijuD. Popis sirovina, sekundarnih sirovina i drugih tvari i energija potrošenih ili

proizvedenih pri radu postrojenjaE. Opis vrsta i količina predviđenih emisija iz postrojenja u svaki medij kao i utvrđivanje

značajnih posljedica emisija na okoliš i ljudsko zdravljeF. Opis i karakterizacija okoliša na lokaciji postrojenjaG. Opis i karakteristike postojeće ili planirane tehnologije i drugih tehnika za

sprječavanje ili, tamo gdje to nije moguće, smanjivanje emisije iz postrojenjaH. Opis i karakteristike postojećih ili planiranih (predloženih ) mjera za sprječavanje

proizvodnje i oporabu/zbrinjavanje proizvedenog iz postrojenjaI. Opis i karakteristike postojećih ili planiranih mjera i korištene opreme za nadzor

postrojenja i emisija u okolišJ. Detaljna analiza postrojenja s obzirom na najbolje raspoložive tehnike (NRT)K. Opis i karakteristike ostalih planiranih mjera, osobito mjera za poboljšanje energetske

učinkovitosti, mjera za sprječavanje rizika za okoliš i svođenje opasnosti od nesreća injihovih posljedica na minimum

L. Popis mjera koje će se poduzeti nakon zatvaranja postrojenja, u cilju izbjegavanja bilokakvog rizika od onečišćenja ili izbjegavanja opasnosti po ljudsko zdravlje i sanacijelokacije postrojenja

M. Kratak i sveobuhvatan sažetak podataka navedenih pod točkama od A. do L. zainformiranje javnosti

N. Identifikacija sudionika u procesu i drugih subjekata za koje gospodarski subjekt kojiupravlja postrojenjem zna da bi mogli biti izloženi značajnim štetnim učincima kadabi postojeće ili novo postrojenje imalo prekogranično djelovanje

O. IzjavaP. Prilozi zahtjevaQ. Prijedlog uvjeta za dobivanje dozvole.

Ukoliko se u kod izrade poglavlja J i K utvrdi odstupanje od najboljih raspoloživih tehnika(NRT), utvrđena odstupanja bit će zasebno obrazložena.U Prilogu III Uredbe navodi se “Gospodarski subjekti moraju odgovoriti na pitanja navedenau obrascu i zahtjev potkrijepiti referencama za sustave koji se upotrebljavaju u postrojenju”.

5.2.1.2 ANALIZA STANJA POSTROJENJA [23],[33]U ovom dijelu analiziraju se podaci iz Obrasca zahtjeva za utvrđivanje objedinjenih

uvjeta zaštite okoliša i prikupljena dokumentacija. Rade se dodatna istraživanje s obzirom nasastavnice okoliša i nulto stanje te se postojeće stanje uspoređuje s najboljim raspoloživimtehnikama (NRT) za navedenu djelatnost. Isto tako utvrđuju se odstupanja, ukoliko postoje,koja će biti obrađena u Elaboratu o načinu usklađivanja. Predmetna Analiza može započetitek nakon što se dostavi tražena dokumentacija kao i ispunjen Obrazac.Funkcionalno-operativne cjeline postrojenja na lokaciji usklađuju se s prepoznatim i uzemljama EU primijenjenim najbolje raspoloživim tehnikama (NRT) koje su sadržane ureferentnim dokumentima Europske komisije o najboljim dostupnim tehnikama (BREF), akoji se odnose na čitav niz tematskih područja u kojima nastaju ili mogu nastati onečišćenja,odnosno negativni utjecaji na okoliš. Smjernice sadržane u relevantnim BREF-ovima donose

58

posebne uvjete koji se tiču najboljih raspoloživih tehnika u postojećim postrojenjima izaključke o razvojnim mjerama koje treba provesti radi poboljšanja postrojenja.Ukoliko se prilikom izrade dokumenata „Analiza stanja postojećeg postrojenja“ utvrdi dapojedini dijelovi postrojenja nisu usklađeni sa Zakonom i Uredbom, izradit će se dokument„Elaborat o načinu usklađivanja postojećeg postrojenja“ za dijelove postrojenja za koje jeutvrđena neusklađenost. Postoje i iznimke, ukoliko operater postrojenja pri izradi Analizeutvrdi da je postrojenje usklađeno sa Zakonom i Uredbom, on može predložiti Ministarstvu daizrada Elaborata nije potrebna, već da se na temelju Analize donese mišljenje o daljnjempostupku. Pri izradi Elaborata angažiraju se stručnjaci iz razih područja, ovisno o vrstipostrojenja te o vrstama emisija (uglavnom su to stručnjaci profila prostornog planera,hidrotehničke struke, za područje tehnologije odgovarajući stručnjak tehnološkog profila…)

Sadržaj „Elaborata o načinu usklađivanja postojećeg postrojenja“ propisan je u Prilogu VUredbe o postupku utvrđivanja objedinjenih uvjeta zaštite okoliša i obvezno sadrži: Tehničko-tehnološku analizu Tehnologiju (mora se temeljiti na NRT) Opis tehničkog rješenja Utroške materijala i energije Iskorištenost proizvodnih kapaciteta Životni vijek projekta Dinamiku projekta Izvore financiranje i obveze prema njima Druge ne investicijske mjere s dinamikom izvođenja Odgovarajuće priloge (primjerice: dijelovi ili cijela investicijska studija) Prijedlog Ministarstvu mišljenja koje bi trebalo dati Utvrđeno odstupanje od NRT-a ukoliko postoji Popis svih mjera (investicijskih i ne investicijskih) koje operater mora poduzeti s

dinamikom njihovog izvođenja Izjavu o uključivanju navedenih mjera i obveza u zahtjev za utvrđivanje objedinjenih

uvjeta zaštite okoliša.

Nakon završene Analize i izrađenog Elaborata Ministarstvu se podnosi Zahtjev za davanjeocjene i mišljenja o Analizi i Elaboratu koji se podnosi u pisanom obliku i naelektromagnetskom mediju uključujući i Analizu i Elaborat kao dio sadržaja zahtjeva.Zahtjev za davanje ocjene i mišljenja obvezno sadrži: Podatke o tvrtki: naziv i sjedište tvrtke, matični broj, ime odgovorne osobe, broj

telefona i e-mail adresu (ukoliko postoji). Podaci iz ove točke potkrepljuju seizvatkom iz sudskog registra za pravnu osobu, izvatkom iz obrtnog registra za fizičkuosobu obrtnika, izvatkom iz registra poljoprivrednika za fizičku osobupoljoprivrednika

Podatke o lokaciji postojećeg postrojenja: za lokaciju naziv jedinice lokalne i područne(regionalne) samouprave gdje se postojeće postrojenje nalazi, uključujući i podatke okatastarskoj općini

Točan naziv postrojenja s obzirom na djelatnosti utvrđene u Prilogu I Uredbe i popisglavnih indikativnih tvari koje su prisutne u postrojenju prema Prilogu II Uredbe

Analizu i Elaborat

59

Podatke o ovlašteniku koji je izradio Elaborat, što dokazuje preslikom suglasnosti,koju je ovlaštenik pribavio od Ministarstva

Priloženu građevinsku i uporabnu dozvolu za postrojenje i sve njihove možebitneizmjene i dopune

Sažetak zahtjeva po svim propisanim točkama obveznog sadržaja u tekstualnom igrafičkom obliku, sačinjen tako da sadržajno bude razumljiv javnosti

Upravnu pristojbu u propisanom iznosu.

Ukoliko se utvrdi da zahtjev sadrži sve potrebne podatke, Ministarstvo će zahtjev dostaviti naocjenu i mišljenje povjerenstvu. Ukoliko se utvrdi da zahtjev ne sadrži sve potrebne podatke,Ministarstvo će pozvati podnositelja zahvata da u primjerenom roku, a koji ne može biti dužiod tri mjeseca, ukloni nedostatke u zahtjevu. Kada povjerenstvo na osnovu dokumentacije inadzornog pregleda zaključi da je tvrtka ispunila sve uvjete, izdaje rješenje i dozvolu sprijedlogom prijelaznog razdoblja za usklađenje s NRT (maksimalno 5 godina) ukoliko jepotrebno.

5.3 PRIKAZ RADA DRŽAVNIH ORGANANadležnosti za pojedine sastavnice okoliša (zrak, tlo, vode, more, biološka raznolikost

itd.) podijeljene su između više državnih institucija. Prije svega tu su četiri ključnaministarstva koja su odgovorna za donošenje i provedbu zakona i propisa. Krovno jeMinistarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva koje je glavno tijelo državneuprave nadležno za pitanja okoliša, pogotovo u dijelu koji se odnosi na zaštitu zraka iatmosfere, zaštitu tla i mora, gospodarenje otpadom, kontrolu industrijskog onečišćenja iupravljanje rizicima. Aspektima zaštite okoliša bave se i Ministarstvo regionalnog razvoja,šumarstva i vodnog gospodarstva sa Hrvatskim vodama, kao provedbenom agencijom, koje jenadležno za upravljanje vodama što uključuje i zaštitu voda i priobalja te financiranje zaštitevoda, Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi je nadležno za pitanje kemikalija i buke teMinistarstvo kulture sa Državnim zavodom za zaštitu prirode je nadležno za pitanja zaštiteprirode.

Osim tih zakonodavnih tijela, postoji još nekoliko važnih ustanova. Prije svega Fondza zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost koji se bavi financiranjem pripreme, provedbe irazvoja programa, projekata i sličnih aktivnosti u području očuvanja, održivog korištenja,zaštite i unapređivanja okoliša te u području energetske učinkovitosti i korištenja obnovljivihizvora energije. Nadalje, za odnos poslovne zajednice prema pitanjima zaštite okoliša važnesu još dvije ustanove. Prva je Hrvatska gospodarska komora koja zastupa interesegospodarstva pred kreatorima gospodarstvene politike (ministarstva, Vlada, Sabor) te na tajnačin utječe na donošenje propisa, između ostalog i po pitanju zaštite okoliša. Druga jeAgencija za zaštitu okoliša kao javna ustanova osnovana odlukom Vlade RH za prikupljanje,objedinjavanje i obradu podataka o okolišu.

Budući je cilj ovog rada analizirati utjecaj zakonske regulative na proizvodnju, iz našeperspektive, zanimljiv je rad krovnog ministarstva, dakle Ministarstva Zaštite okoliša kojekontrolira industrijsko onećišćenje te Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost kojifinancira, Hrvatske gospodarske komore koja zastupa i Agencije za zaštitu okoliša koja pratistanje u zaštiti okoliša. Njihovo će stoga djelovanje biti detaljnije opisano u ovom poglavlju.

60

5.3.1 MINISTARSTVO ZAŠTITE OKOLIŠA, PROSTORNOG UREĐENJA IGRADITELJSTVA [23]Djelokrug Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva određen je

Zakonom o ustrojstvu i djelokrugu ministarstava i državnih upravnih organizacija (NN199/03, 30/04, 136/04). Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva(MZOPU) obavlja upravne i druge poslove koji se odnose na opću politiku zaštite okoliša uostvarivanju uvjeta za održivi razvitak, zaštitu zraka, tla, voda, mora, biljnog i životinjskogsvijeta. Zadatak MZOPU je osiguravanje praćenja stanja onečišćenja zraka, tla i morskogokoliša , osiguravanje provedbe mjera radi sprječavanja onečišćavanja zraka, tla i morskogokoliša te provedbu mjera zaštite. MZOPU izrađuje prijedloge mjera za unapređenje stanja uoblasti zaštite okoliša, provedbu ciljeva zaštite okoliša utvrđenih strategijom zaštite okoliša iizradu izvješća o stanju okoliša u Državi.

U nadležnosti MZOPU su provedbe procjene utjecaja na okoliš; osiguravanjeprovedbe katastra onečišćavanja; sustavno praćenje stanja okoliša (monitoring); vođenjeinformacijskog sustava zaštite okoliša, utvrđivanje mjera, uvjeta i suglasnosti zaštite okoliša;skrb, usklađivanje i vođenje nadzora nad financiranjem programa zaštite okoliša; postupanje sotpadom; pripremu prijedloga standarda zaštite okoliša; ocjenjivanje uvjeta za rad pravnih ifizičkih osoba iz područja zaštite okoliša; ostvarivanje međunarodne suradnje u zaštitiokoliša; obavljanje upravnog nadzora i nadzora nad stručnim radom Fonda za zaštitu okoliša ienergetsku učinkovitost; inspekcijske poslove zaštite okoliša; poticanje odgoja i obrazovanjate istraživanja u svezi sa zaštitom okoliša.

MZOPU kroz svoj sektor za europske integracije radi na usklađivanju europskihdirektiva i propisa s hrvatskim zakonima i propisima. Pravna stečevina EU u području zaštiteokoliša sadrži više od 200 pravnih akata koji obuhvaćaju horizontalno zakonodavstvo,kakvoću vode i zraka, gospodarenje otpadom, zaštitu prirode, kontrolu industrijskogonečišćenja i upravljanje rizicima, kemikalije i genetski modificirane organizme (GMO),buku i šumarstvo. Za potrebe ovog rada, najzanimljivija je primjena europske IPPC direktivekoja je kod nas primijenjena kroz Zakon o zaštiti okoliša i Uredbu o postupku utvrđivanjaobjedinjenih uvjeta zaštite okoliša koji su podrobnije opisani u prethodnoj točki. Integriranipristup nadzoru onečišćenja, uzimajući u obzir i gospodarenje otpadom, ima za cilj spriječitiemisije u zrak, vode ili tlo gdje god je to moguće, a tamo gdje nije, svesti ih na minimumkako bi se postigla visoka razina zaštite okoliša kao cjeline. Ministarstvo kroz Uredbuodređuje djelatnosti kojima se mogu prouzročiti emisije kojima se onečišćuje tlo, zrak, vodete popis glavnih indikativnih tvari koje su bitne za određivanje granične vrijednosti emisija upostupku objedinjenih uvjeta zaštite okoliša . Tim se poslom bavi Uprava za procjenu okolišai industrijsko onečišćenje koja zaprima i rješava zahtjeve za utvrđivanje objedinjenih uvjetazaštite okoliša za postrojenje. Zahtjev se može odnositi na jedan ili više dijelova postrojenjana istoj lokaciji, u kojim djelatnost namjerava obavljati ili obavlja i/ili ih koristi ista tvrtke.Ministarstvo također propisuje smjernice za najbolje raspoložive tehnike (na osnovi BREF-ova za pojedine djelatnosti), za određivanje graničnih vrijednosti emisija, mjerenje emisija ikorištenje podataka o emisijama, energetsku učinkovitost, metodologiju procjene utjecaja naokoliš, sustave upravljanja okolišem, zaštitu od buke, smanjivanje količine otpada i drugo.

MZOPU u sklopu svojih djelatnosti dodjeljuje i znak "Prijatelj okoliša". Na temeljučlanka 175. stavka 5. Zakona o zaštiti okoliša (NN 110/07) 2008. godine donesen je Pravilniko znaku zaštite okoliša (NN 70/08) koji je danas na snazi. Znak zaštite okoliša pokazuje da sepoštuju visoki standardi zaštite okoliša iznad propisanog zakonskog minimuma. Proizvođač isvi drugi sudionici u dodjeli Znaka zaštite okoliša sudjeluju dragovoljno, želeći pokazati svešto su učinili glede smanjenja onečišćenja okoliša, utroška sirovina i energije. Znak je putokaz

61

i potrošaču da u odnosu na zaštitu okoliša napravi najbolji izbor, a osim toga da se snađemeđu različitim promidžbenim tvrdnjama od kojih su mnoge proizvoljne, nestručne ilinetočne. Znak "Prijatelj okoliša" na proizvodu jamči potrošaču da je taj proizvod uistinumanje štetan za okoliš u usporedbi sa srodnim ili sličnim proizvodima. Znak zaštite okoliša –"Prijatelj okoliša" – dodjeljuje se na osnovi utvrđenih mjerila, uz sudjelovanje stručnjaka ijavnosti prema precizno utvrđenom postupku.

Slika 5.1. Znak zaštite okoliša "Prijatelj okoliša" [23]

5.3.2 FOND ZA ZAŠTITU OKOLIŠA I ENERGETSKU UČINKOVITOST [24]Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost osnovan je na temelju odredbi članka

60. stavka 5. Zakona o zaštiti okoliša (NN 82/94. i 128/99.) i članka 11. Zakona o energiji(NN 68/01.). Zakon o Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost objavljen je u NN107/03), a primjenjuje se od 01. siječnja 2004. godine.

Prema odredbama Zakona o zaštiti okoliša Fond se osniva radi osiguranja dodatnihsredstava za financiranje projekata, programa i sličnih aktivnosti u području očuvanja,održivog korištenja, zaštite i unapređivanja okoliša. Prema odredbama Zakona o energiji Fondse osniva s ciljem sudjelovanja svojim sredstvima u financiranju nacionalnih energetskihprograma imajući u vidu postizanje energetske učinkovitosti, odnosno korištenja obnovljivihizvora energije. Prema odredbama Zakona o Fondu za zaštitu okoliša i energetskuučinkovitost Fond je osnovan radi financiranja pripreme, provedbe i razvoja programa,projekata i sličnih aktivnosti u području očuvanja, održivog korištenja, zaštite i unapređivanjaokoliša te u području energetske učinkovitosti i korištenja obnovljivih izvora energije.

Fond je osnovan kao izvanproračunski Fond u svojstvu pravne osobe i s javnimovlastima utvrđenim Zakonom. Javne ovlasti odnose se na donošenje upravnih akata u sveziplaćanja naknada i posebne naknade, vođenje očevidnika obveznika plaćanja, propisivanjeuvjeta koje moraju ispunjavati korisnici sredstava Fonda i uvjeta za dodjeljivanje sredstava.Na poslovanje Fonda primjenjuju se, pored odredbi Zakona o Fondu za zaštitu okoliša ienergetsku učinkovitost, odredbe Zakona o proračunu, Općeg poreznog zakona i Zakona oopćem upravnom postupku. Fond upravlja i raspolaže sredstvima za poslove i namjeneutvrđene Zakonom o Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Fond odgovara zaobveze cijelom svojom imovinom. Osnivačka prava i dužnosti u ime Republike Hrvatskeobavlja Vlada. Republika Hrvatska solidarno i neograničeno odgovara za obveze Fonda.

Zakonom o Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost propisane su naknademeđu kojima su za potrebe ovog rada zanimljive naknade za onečišćavanje okoliša, naknadeza korištenje okoliša te naknade za opterećivanje okoliša otpadom.

Pod naknadama onečišćivača okoliša razumijevaju se naknade na emisije u okoliš:

ugljikovog dioksida (u daljnjem tekstu. emisija CO2), oksida sumpora izraženih kao sumporov dioksid (u daljnjem tekstu: emisija SO2), oksida dušika izraženih kao dušikov dioksid (u daljnjem tekstu: emisija NO2).

62

Obveznici plaćanja naknada na emisije u okoliš su pravne i fizičke osobe koje u okviru svojedjelatnosti imaju u vlasništvu ili koriste pojedinačni izvor emisije CO2, SO2 i NO2.

Naknade na emisije CO2, SO2 i NO2 izračunavaju se i plaćaju prema količini emisije utonama.

Iznos naknada na emisije CO2, SO2 i NO2 izračunava se prema izrazu:

Nem = N1 x E x kK

u kojem je:

Nem - iznos naknade na emisiju CO2, SO2 i NO2 u kunama,N1 - naknada za jednu tonu emisije CO2, SO2 i NO2(u daljnjem tekstu: jedinična naknada),E - količina emisije u tonama u kalendarskoj godinikK - korektivni poticajni koeficijent ovisan o količini i podrijetlu emisije.

Naknade na emisije CO2, SO2 i NO2 plaćaju se za kalendarsku godinu.

Pod naknadom korisnika okoliša razumijeva se naknada na građevine ili građevne cjeline zakoje je propisana obveza provođenja postupka procjene utjecaja na okoliš.

Obveznici plaćanja naknade korisnika okoliša su pravne i fizičke osobe koje su vlasnici iliovlaštenici prava na građevinama ili građevnim cjelinama.

Naknada korisnika okoliša izračunava se i plaća ovisno o građevini ili građevnoj cjelini teprostornim, tehničkim i tehnološkim značajkama građevine ili građevne cjeline (površina,dužina, kapacitet i dr.) izraženim u odgovarajućim mjernim jedinicama.

Iznos naknade korisnika okoliša za pojedinu građevinu ili građevnu cjelinu izračunava seprema izrazu:

Nko = Zz1z2z3 x N1 x kk

u kojem je:

Nko - iznos naknade korisnika okoliša u kunama,Zz1z2z3 - prostorna, tehnička i tehnološka značajka građevine ili građevne cjeline ukojoj je z1 prostorna, z2 tehnička, a z3 tehnološka značajka izražena u odgovarajućojmjernoj jedinici,N1 - naknada za mjernu jedinicu prostorne, tehničke i tehnološke značajke(u daljnjem tekstu: jedinična naknada)Kk - korektivni koeficijent ovisan o stupnju utjecaja građevine ili građevne cjeline naokoliš.

Naknada korisnika okoliša plaća se za kalendarsku godinu.

63

Pod naknadama na opterećivanje okoliša otpadom razumijevaju se:

naknada na komunalni otpad i/ili neopasni tehnološki (industrijski) otpad, naknada na opasni otpad.

Obveznici plaćanja naknade na komunalni i/ili neopasni tehnološki (industrijski) otpad supravne i fizičke osobe koje odlažu komunalni i/ili neopasni tehnološki (industrijski) otpad naodlagališta.

Naknada na komunalni i/ili neopasni tehnološki (industrijski) otpad izračunava se i plaćaprema količini odloženog otpada na odlagalište.

Iznos naknade na komunalni i/ili neopasni tehnološki otpad izračunava se prema izrazu:

Nno = N1 x O

u kojem je:

Nno - iznos naknade na komunalni i/ili neopasni tehnološki otpadu kunama,N1 - naknada za jednu tonu odloženoga komunalnog i/ili neopasnoga tehnološkogotpada (u daljnjem tekstu: jedinična naknada),O - količina odloženoga komunalnog i/ili neopasnoga tehnološkog otpada ukalendarskoj godini.

Naknada na opasni otpad izračunava se i plaća prema količini proizvedenog a neobrađenog ilineizvezenog opasnog otpada te prema karakteristikama otpada.

Iznos naknade na opasni otpad izračunava se prema izrazu:

N = N1 x P x kk

u kojem je:

Noo - iznos naknade na opasni otpad u kunama,N1 - naknada za jednu tonu proizvedenog a neobrađenog ili neizvezenoga opasnogotpada (u daljnjem tekstu: jedinična naknada),P - količina proizvedenog a neobrađenog ili neizvezenoga opasnog otpada ukalendarskoj godini,kk - korektivni koeficijent ovisan o karakteristikama opasnog otpada.

Naknade na opterećivanje okoliša otpadom plaćaju se za kalendarsku godinu.

Zakonom o fondu predviđene su i prekršajne kazne. Pravne osobe koje ne uplaćuju napropisan način i u propisanim rokovima naknade kaznit će se novčanom kaznom od40.000,00 do 100.000,00 kuna, a odgovorna osoba u pravnoj osobi kaznit će se novčanomkaznom od 8.000,00 do 10.000,00 kuna.

64

Sredstva koja se prikupljaju kroz navedene naknade i kazne koriste se za financiranjezaštite okoliša i energetske učinkovitosti,među kojim su:

zaštitu, očuvanje i poboljšanje kakvoće zraka, tla, voda i mora te ublažavanjeklimatskih promjena i zaštitu ozonskog omotača,

saniranje odlagališta otpada, poticanje izbjegavanja i smanjivanja nastajanja otpada,obradu otpada i iskorištavanje vrijednih svojstava otpada,

poticanje čistije proizvodnje, odnosno izbjegavanje i smanjenje nastajanja otpada iemisija u proizvodnom procesu,

poticanje korištenja obnovljivih izvora energije (sunce, vjetar, biomasa i dr.), poticanje održivog korištenja prirodnih dobara, poticanje održivih gospodarskih djelatnosti, odnosno održivoga gospodarskog razvoja, unapređivanje sustava informiranja o stanju okoliša, praćenja i ocjenjivanja stanja

okoliša te uvođenje sustava upravljanja okolišem, poticanje obrazovnih, istraživačkih i razvojnih studija, programa, projekata i drugih

aktivnosti, uključujući i demonstracijske aktivnosti.

Fond može sudjelovati i u sufinanciranju drugih programa, projekata i sličnih aktivnosti upodručju zaštite okoliša i energetske učinkovitosti, koji se provode na području RepublikeHrvatske, kad ih organiziraju i financiraju međunarodne organizacije, financijske institucije itijela te druge strane pravne osobe.

Fond dodjeljuje sredstva pravnim i fizičkim osobama radi financiranja programa, projekata idrugih aktivnosti, utvrđenih sukladno odredbama Zakona o Fondu za zaštitu okoliša ienergetsku učinkovitost, putem:

zajmova subvencija financijske pomoći donacija.

Sredstvima Fonda prvenstveno se financiraju programi, projekti i slične aktivnosti utvrđenisukladno Nacionalnoj strategiji zaštite okoliša i Nacionalnom planu djelovanja za okoliš,Strategiji energetskog razvitka i Programu provedbe strategije energetskog razvitka tenacionalnim energetskim programima.

Sredstva se dodjeljuju na temelju provedenog javnog natječaja i mogu se koristiti samo zanamjene za koje su dodijeljene.

5.3.3 HRVATSKA GOSPODARSKA KOMORA [25]Hrvatska gospodarska komora (HGK) je neprofitna, nevladina, stručno poslovna

udruga svih pravnih subjekata koji se bave gospodarskom djelatnošću. Organizirana je naeuropskoj tradiciji i modelu austrijske i njemačke komore kao komora tzv. kontinentalnog tipas obvezatnim članstvom. Članica je Komore svaka tvrtka koja se registrira na trgovačkomsudu. HGK se u teritorijalnom smislu sastoji od Središnjice u Zagrebu, te dvadesetžupanijskih komora s time da komora Zagreba predstavlja grad i Zagrebačku županiju.Funkcionalno HGK se sastoji od trinaest Sektora koji predstavljaju grane gospodarskihaktivnosti (graditeljstvo, industrija, poljoprivreda, malo gospodarstvo, financijske institucije,informatika i dr.), te putem 36 udruženja, 87 grupacija i 13 zajednica.

65

Osnovna je uloga Hrvatske gospodarske komore:

zastupati interese gospodarstva prema kreatorima gospodarske politike (ministarstva,Vlada, Sabor)

promicanje hrvatskog gospodarstva u zemlji i inozemstvu poduzimanje aktivnosti za unapređenje rada i poslovanja tvrtki.

Zastupanje interesa gospodarstva prema kreatorima gospodarske politike obavlja se putempisanih materijala, mišljenja na pojedine mjere ili prijedloge zakona, te aktivnimprisustvovanjem na sjednicama tijela gdje je HGK član ili pozvana bilo u ministarstvima iliVladi, te obveznim očitovanjem za saborske odbore (poglavito za gospodarstvo i proračun ifinancije), te materijala za saborske zastupnike.HGK izrađuje materijale o pojedinim aktualnim problemima gospodarstva, koje upućujerelevantnim resorima kao usuglašene prijeloge gospodarstvenika. HGK također naručuje istudije (kao na pr, Studiju o likvidnosti) u kojima dovodi struku i znanost u funkcijugospodarstva.HGK se financira iz članarine i doprinosa te prihoda od obavljanja javnih ovlasti, prihoda odvlastite djelatnosti te drugih izvora.Nama je najzanimljiviji rad sektora za industriju unutar kojeg djeluje i Zajednica za zaštituokoliša u gospodarstvu.

Sektor za industriju HGK kroz rad 12 strukovnih udruženja prati stanje i posebnobrine o interesima članica, a posebna se pažnja pridaje stanju i razvoju malog i srednjegpoduzetništva kroz rad Zajednice malog gospodarstva. Osim vertikalnog pristupa krozstrukovna udruženja, gdje se razmatraju specifična pitanja vezana za pojedine djelatnosti,Sektor kroz rad 17 zajednica usklađuje stavove gospodarstva o pitanjima koja imajumeđusektorski, horizontalni kontekst. Interesi i stavovi članica usklađuju se putem radanjihovih predstavnika u tijelima i organima strukovnih udruženja i zajednica.

Djelatnost Sektora za industriju HGK obuhvaća slijedeće aktivnosti:

Zastupanje interesa gospodarstva - priprema i organizacija sjednica udruženja,zajednica, grupacija i drugih organizacijskih oblika na kojima se raspravlja o aktualnojproblematici, zauzimaju se stavovi i pokreću inicijative

Izrada analiza stanja i gospodarskih kretanja za pojedine grane industrije i zbirno skomentarima, a temeljem podataka prikupljenih iz vlastitih i vanjskih izvora (članiceHGK, DZS, FINA, HNB...)

Izrada baza podataka o članicama strukovnih udruženja i zajednica Povezivanje članica sa inozemnim partnerima kroz organizaciju kolektivnih nastupa ili

posjeta sajmovima, organizaciju poslovnih posjeta pojedinim zemljama, primanjeinozemnih gospodarskih izaslanstava, suradnja sa sličnim strukovnim organizacijamana bilateralnoj ili multilateralnoj osnovi

Unapređenje i praćenje inventivnog rada, zaštite prava intelektualnog vlasništva,tehnološkog razvitka i transfera tehnologija, te osnivanja i rada središta tehnološkeizvrsnosti

Organizacija i sudjelovanje na stručnim skupovima, kongresima i konferencijama uzemlji i inozemstvu

Sustavno praćenje stanja i razvoja malog i srednjeg poduzetništva, te analiza iiniciranje programa za olakšavanje i pospješenje poslovanja poduzetnika.

66

Zajednica za zaštitu okoliša u gospodarstvu u svom radu usko surađuje s vladinimtijelima, znanstvenim i stručnim institucijama, specijaliziranim tvrtkama za zaštitu okoliša,nevladinim organizacijama i drugim zainteresiranim stranama. Zajednici je pristupilo preko100 članica imenovavši svoje predstavnike koji su zainteresirani ili se bave problemimazaštite okoliša u gospodarstvu. Ciljevi Zajednice su usklađivanje interesa i obvezagospodarstva s društvenim interesima. U svrhu postizanja tih ciljeva, Zajednica poduzima nizaktivnosti poput zastupanja, promicanja i zaštite zajedničkih interesa pred državnim i drugiminstitucijama, pokretanje inicijative za donošenje i promjenu zakona i drugih propisa i mjearaako procijeni da je to od interesa za njene članice, sudjelovanje u izradi i donošenju zakona,propisa i mjera koje se odnose na zaštitu okoliša, organizacijom raznih oblika stručnogsavjetovanja i obrazovanja članica o najnovijim saznanjima iz zaštite okoliša u svijetu i kodnas te razmjene iskustava među članicama npr. o uspostavi sustava upravljanja okolišem islično.

Zanimljiva aktivnost HGK je projekt "Indeks DOP17-a". Indeks DOP-a jemetodologija za ocjenjivanje odgovornih praksi u poslovanju hrvatskih tvrtki, a to je ujedno inagrada koju jednom godišnje u kategoriji malih, srednjih i velikih tvrtki zajednički dodjeljujuHGK i HR PSOR. Metodologija definira niz kriterija za ocjenjivanje u šest osnovnihpodručja: ekonomska održivost, uključenost DOP-a u poslovnu strategiju, radna okolina,zaštita okoliša, tržišni odnosi i odnosi sa zajednicom. Metodologija je pretočena u upitnik.Veliki upitnik sadrži 119 pitanja i njega ispunjavaju velike i srednje tvrtke, dok je mali upitniks 61 pitanjem prilagođen za male tvrtke. Poduzeća koja ispune upitnik dobivaju cjelovit uvidu razinu primjene društveno odgovornih praksi ostalim tvrtkama koja sudjeluju u projektu imogućnost za uočavanje područja u kojima mogu unaprijediti svoje prakse. Temeljemrezultata iz upitnika i odluke stručnog povjerenstva najbolje tvrtke dobivaju nagradu "IndeksDOP-a".

5.3.4 AGENCIJA ZA ZAŠTITU OKOLIŠA [26]Agencija za zaštitu okoliša (AZO) je neovisna javna ustanova osnovana odlukom

Vlade Republike Hrvatske za prikupljanje, objedinjavanje i obradu podataka o okolišu.Potreba za osnivanjem Agencije definirana je strateškim dokumentom u zaštiti okoliša -Strategijom zaštite okoliša Republike Hrvatske, koja ju pozicionira kao središnje stručnotijelo i mogućeg promotora održivoga razvoja. Također, osnivanje Agencija predviđa sePlanom provedbe Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između RH i EU, te usklađivanjemnacionalnog pravnog i institucijskog okvira u području zaštite okoliša s pravnimokvirom Unije, kao i potrebom za dogradnjom infrastrukture nužne za efikasnu provedbupolitike zaštite okoliša.

AZO obavlja stručne poslove prikupljanja i objedinjavanja podataka i informacija tenjihove obrade za potrebe izrade izvješća o izvorima opterećenja na okoliš, izvješća oprometu, turizmu, energetici, zdravlju i sigurnosti te izradu pokazatelja u okviru Nacionalneliste pokazatelja. Agencija također skrbi za odgvarajuće baze podataka i očevidnike u sklopuInformacijskog sustava zaštite okoliša (ISZO). Cilj rada Agencije, nastao kao rezultat gorenavedenih gospodarskih aktivnosti, je postizanje većeg stupnja razvijenosti sustava kemijskesigurnosti u odnosu na zaštitu okoliša i zdravlja ljudi s obzirom da su kemikalije rasprostranjeu zraku, tlu, vodi, sedimentu i u živim organizmima.

AZO izrađuje baze podataka ciljem praćenja ispuštanja onečišćujućih tvari u svesastavnice okoliša (zrak, voda/more i tlo) te nastajanja otpada, kao i praćenja količina i vrstaopasnih tvari u postrojenjima, bilo u cilju sprječavanja velikih nesreća, bilo u cilju osiguranjaintegriranog pristupa zaštiti okoliša te efikasnije zaštite ljudskog zdravlja. Cilj Agencije za

17 DOP - Društveno odgovorno poslovanje

67

zaštitu okoliša je na jednom mjestu prikupiti sve relevantne podatke i informacije iz togapodručja, objediniti iste unutar baza podataka, obavljati stručne poslove izrade izvješća ipokazatelja te u suradnji s drugim institucijama osigurati učinkovito praćenje onečišćujućihtvari te sprječavanje njihova štetnoga utjecaja na okoliš.Aktivne baze AZO koje se odnose na sektor industrije su:

Registar onečišćavanja okoliša (ROO) Registar postrojenja u kojima je utvrđena prisutnost opasnih tvari (RPOT) Očevidnik prijavljenih velikih nesreća (OPVN) Očevidnik uporabnih dozvola kojima su utvrđeni objedinjeni uvjeti zaštite okoliša i

rješenja o objedinjenim uvjetima zaštite okoliša za postojeća postrojenja (BOUDR).

Obveznici dostavljanja podataka u Registar onečišćavanja okoliša (ROO), Registarpostrojenja u kojima je utvrđena prisutnost opasnih tvari (RPOT) i Očevidnikprijavljenih velikih nesreća (OPVN) te obveznici koji su dužni pribaviti Rješenja oobjedinjenim uvjetima zaštite okoliša tj. okolišne dozvole (IPPC dozvole) mogu se informiratio svojim obvezama te pronaći upute i priručnike, kao i elektroničke obrasce koji će im utome pomoći.

5.4 PRIKAZ RADA EKO TVRTKI I PODJELA PO DJELATNOSTI[23],[25],[26]

Budući da se u Republici Hrvatskoj pridaje sve veći značaj zaštiti okoliša, državanaglašeno potiče osnivanje i razvoj tvrtki koji se bave zaštitom okoliša i koji primjenjujunovije tehnologije za pojedine tehnološke procese u svrhu smanjenja onečišćenja okoliša ugospodarskim i slobodnim zonama. Dobivanje dozvole za obavljanje djelatnosti zaštiteokoliša regulirano je Zakonom o zaštiti okoliša iz kojeg proizlazi Uredba o uvjetima zaizdavanje suglasnosti za obavljanje stručnih poslova zaštite okoliša (NN 7/97). Tvrtke koje sežele baviti djelatnostima zaštite okoliša moraju podnijeti pismeni zahtjev Ministarstvu zaštiteokoliša, prostornog uređenja i graditeljstva u kojem dokazuju stručnu i tehničkuosoposobljenost za obavljanje navedenih poslova. Ukoliko zadovolje kriterije, tvrtke dobivajudozvolu za obavljanje djelatnosti na rok od tri godine. Osnovna područja djelatnosti suprikupljanje, selekcija i zbrinjavanje otpada, proizvodnja uređaja i opreme te njihovaugradnja, usluge projektiranja i izrada studija utjecaja na okoliš, monitoring, edukacija teostale djelatnosti povezane sa zaštitom okoliša. Ovdje ćemo opisati tri najvažnije djelatnostidok će popis tvrtki koje se bave navedenim djelatnostima biti dan u prilogu.

5.4.1 PRIKUPLJANJE, SELEKCIJA I ZBRINJAVANJE OTPADA [23],[25]Postupanje s otpadom temelji se na odredbama propisanim u Zakonu o otpadu (NN

178/04, 111/06, 60/08), te pripadajućim Pravilnicima. Sve vrste otpada zbrinjavaju se putemovlaštenih tvrtki, a iste su dužne otpad preuzeti uz dokumentaciju pratećih listova (osimkomunalnog otpada), popunjenih temeljem očevidnika o otpadu (a koji je svaki proizvođačotpada dužan voditi.

Tvrtke koje se bave prikupljanjem, selekcijom i zbrinjavanjem otpada ugrubo se mogupodijeliti na dvije glavne kategorije. Prva su tvrtke koje se bave sakupljanjem neopasnogotpada u koje spadaju željezo, lim, strugotina, obojeni metali te posebne kategorije otpada -karton, guma, plastika, staklo. Druga su tvrtke koje se bave sakupljanjem opasnog otpada ukoji spadaju akumulatori, otpadana motorna ulja, otpadna vozila, električni i elektroničkiotpad, razne kemikalije i opasne tvari i slično. Svim tim tvrtkama zajedničko je pružanjeusluge sakupljanja, prijevoza, privremenog skladištenja i obrade otpada.

68

Tvrtke koje se bave navedenim djelatnostima moraju dobiti ovlaštenje za gospodarenjeotpadom od strane Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva. Na temeljučlanka 41. do 44. Zakon o otpadu, tvrtke podnose zahtjev za izdavanjem dozvole u kojemmoraju dokazati da su stručno i tehnički sposobne obavljati poslove gospodarenja otpadom.

5.4.2 PRAĆENJE (MONITORING) ONEČIŠĆENJA ŠTETNIM TVARIMA [23],[25]Ispitivanje kakvoće zraka određeno je Zakonom o zaštiti zraka (NN 178/04) i

Pravilnikom koji iz njega proizlazi. Tvrtke koje obavljaju usluge mjerenja i praćenjaonečišćenja štetnim tvarima bave se poslovima praćenja kakvoće zraka koji obuhvaćajumjerenje i procjenjivanje razine onečišćenosti zraka prema prostornom i vremenskomrasporedu. Poslovi praćenja emisija u zrak iz stacionarnih izvora obuhvaćaju mjerenje iprocjenjivanje emisijskih veličina te mjerenje parametara stanja otpadnih plinova kodstacionarnih izvora koji se provode pojedinačnim ili kontinuiranim mjerenjima. Dozvolu zaobavljanje navedenih djelatnosti izdaje Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja igraditeljstva nakon što se utvrdi da tvrtka udovljava zahtjevima norme HRN EN ISO/IEC17025 koja propisuje stručnu i tehničku osposobljenost za mjerenje kakvoće zraka i to naodređeni vremenski rok utvrđen normom. Tvrtka osim dozvole mora pribaviti certifikate zaobavljanje mjerenja pojedinih emisija sukladno s normama koje se na njih odnose (npr.mjerenje koncentracije ugljikova monoksida standardnom metodom HRN EN 14626:2006).Tvrtka koja je dobila dozvolu ili suglasnost Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja igraditeljstva mora osigurati nepristranost svojih zaposlenika i oni ne smiju ovisiti ni o kakvimposlovnim, financijskim i drugim pritiscima koji mogu utjecati na njihovu tehničku prosudbu.

Princip dobivanja ovlaštenja za ispitivanje kakvoće vode identičan je onom zaispitivanje kakvoće zraka s tom razlikom da je izdavanje ovlaštenja za ispitivanje kakvoćevode u nadležnosti Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva, te jedefinirano Zakonom o vodama (NN 107/95) i normom HRN EN ISO/IEC 17025:2004.

Za razliku od dosad navedenih emisija, prema podacima koje daje AZO trenutno uRepublici Hrvatskoje ne postoji ustanova koja se bavi isključivo motrenjem onečišćenih tala.Pojedine institucije u okviru svojih djelatnosti po potrebi ili po narudžbi provode uzorkovanjetla i/ili laboratorijske analize onečišćenoga tla. To su primarno Zavodi za javno zdravstvolokalnih zajednica te Zavodi pri Agronomskom fakultetu i Rudarsko geološko naftni fakultetkoji posjeduju laboratorije ovlaštene za analizu sastava tla.

5.4.3 IZRADA EKO ELABORATA, STUDIJA UTJECAJA NA OKOLIŠ,EDUKACIJA [23],[25]Zakonom o zaštiti okoliša (NN 110/07) i Uredbom o procjeni utjecaja na okoliš (NN

64/08) propisana je provedba postupka procjene utjecaja na okoliš zahvata u prostoru.Procjena utjecaja na okoliš je postupak ocjenjivanja prihvatljivosti namjeravanog zahvata sobzirom na okoliš i određivanje potrebnih mjera zaštite okoliša, kako bi se utjecaji sveli nanajmanju moguću mjeru i postigla najveća moguća očuvanost okoliša. Radi ispunjenjaugovornih obveza preuzetih međunarodnim ugovorima i sporazumima, elaboratom zaštiteokoliša utvrđuje se prihvatljivost zahvata s obzirom na utjecaj na okoliš.

Da bi mogle obavljati stručne poslove zaštite okoliša, tvrtke moraju dobiti suglasnostMinistarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva i to na temelju Zakona ozaštiti okoliša i njegove Uredbe o uvjetima za izdavanje suglasnosti za obavljanje stručnihposlova zaštite okoliša (NN 7/97). Suglasnost se daje na rok od tri godine.

69

Tvrtke koje dobiju suglasnost ovlaštene su između ostalog za:

izradu elaborata o zaštiti okoliša izradu studija o utjecaju zahvata na okoliš izradu studija o značajnom utjecaju plana i programa na okoliš (izrada strateških

studija) izradu tehničko-tehnološkog rješenja za postrojenja vezano za objedinjene uvjete

zaštite okoliša izradu programa zaštite okoliša uključujući i izradu akcijskih planova zaštite okoliša izradu izvješća o stanju okoliša izradu izvješća o sigurnosti izradu procjena šteta nastalih u okolišu što uključuje i izradu sanacijskih programa i

izradu elaborata o otklanjanju šteta u okolišu i prijetećih opasnosti.

Ovlaštene tvrtke mogu se baviti svim ili samo nekim od navedenih aktivnosti, a osim njih,velik dio "eko" tvrtki ovog profila bavi se edukacijom o zaštiti okoliša, principima održivograzvoja, ekologiji i slično što se odvija kroz seminare, radionice ili organizirana predavanja zaprivatne tvrtke. Edukacija se vrši i na polju zakonske regulative, pomoći pri uvođenju sustavaupravljanja okolišem koje su od posebne važnosti tvrtkama koje žele izaći na europsko tržištena kojem su takvi sustavi i norme poput ISO14001 danas standard bez kojega se gotovo nemože poslovati.

5.5 PRIKAZ RADA NEPROFITNIH UDRUGA [23],[27],[28]Republika Hrvatska je 1996. godine potvrdila Konvenciju UN o biološkoj

raznolikosti,kojom se obvezuje utvrditi vlastitu biološku raznolikost, njezinu ugroženostiprobleme vezane uz njezinu zaštitu. Povjerenstvo, u kojem su sudjelovali predstavnicipojedinih tijela državne uprave, znanstvenih institucija, nevladinih udruga te javnih poduzeća,izradilo je, a Sabor potom donio, Strategiju i akcijski plan biološke i krajobrazne raznolikostiRepublike Hrvatske (NN 81/99). Kao jedan od problema u postojećoj zaštiti, Strategijaidentificira nedovoljnu obaviještenost šire javnosti o problemima zaštite raznolikost te ističeslab utjecaj nevladinih udruga. Stoga kao poseban strateški cilj predviđa poticanje svihmetoda obavješćivanja javnosti, razvijanje mreže volontera na lokalnoj razini radiizvaninstitucionalnog obrazovanja široke javnosti, povećanje udjela javnosti u akcijamazaštite, a kao sudionike provedbe ovog programa predviđa, uz tijela državne uprave te lokalnesamouprave i uprave, i znanstvene institucije, poslovni sektor te nevladine udruge i lokalnezajednice u najširem smislu.

Rad tih udruga djelomično je financiran od strane Ministarstva zaštite okoliša,prostornog uređenja i graditeljstva. U obzir za potpore dolaze udruge i projekti koji pridonoseprovedbi propisa zaštite okoliša, podižu svijest o zaštiti okoliša, promiču odgoj i obrazovanjeza održivi razvoj, pridonose unapređivanju kakvoće okoliša i slično. U 2009. godini, u tu jesvrhu utrošeno 2.000.000,00 Kuna. U skladu s navedenim, rad ovakvih udruga graniči odupozoravanja na ekološke probleme, osvještavanja javnosti o stanju okoliša, edukaciji ipromicanja "zelenih" ideja, pa do suradnje s gospodarskim subjektima i državnim organima usmislu edukacije i implementacije sustava upravljanja okolišem, principa čistije proizvodnje ipredstavljanja subjekata uključenih u udruge pred zakonodavnim tijelima u svrhusudjelovanja u izradi i korekcijama zakona i propisa koji se odnose na zaštitu okoliša i održivirazvoj. Kao najznačajnije predstavnike potonjih, pobliže ćemo opisati rad dviju takvih udrugakoje izravno surađuju s gospodarstvom i djeluju na polju industrijskih onečišćenja. To suHrvatski centar za čistiju proizvodnju i Hrvatski poslovni savjet za održivi razvoj.

70

Hrvatski centar za čistiju proizvodnju (HRCČP) je nevladina neprofitabilna ustanova,osnovana 15. veljače 2000. g., koja promiče koncept čistije proizvodnje u Hrvatskoj. UslugeHRCČP-a namijenjene su industriji i uslužnim djelatnostima, državnoj upravi, industrijskimudruženjima, obrazovnim ustanovama, financijskim organizacijama i javnosti. HRCČP je člansvjetske mreže nacionalnih centara čistije proizvodnje Organizacije Ujedinjenih naroda zaindustrijski razvitak (UNIDO). Osnivanje Centra je provedeno unutar zajedničkog programaVlade RH i UNIDO u razdoblju od 1997.- 1999. godine. Centar trenutno zapošljava tridjelatnika.

U dosad provedenim programima čistije proizvodnje u Hrvatskoj sudjelovalo jeukupno 58 industrijskih tvrtki i hotela u širokom rasponu od prehrambene, brodograđevne,metaloprerađivačke, kemijske industrije te energetskog sektora. Osposobljeno je 204stručnjaka za čistiju proizvodnju i sustav upravljanja okolišem (EMS), a pokrenuto je 146oglednih projekata čistije proizvodnje. Ukupno postignute financijske uštede u tim projektimaprocjenjuju se na oko 80 milijuna kuna godišnje. Gotovo 30% projekata provedeno je bez ili smanje od 10.000 kuna ulaganja, a čak 55% oglednih projekata imaju povrat sredstava kraći od6 mjeseci.

Glavne aktivnosti Centra su:

edukacija, konzultacije, informiranje, promoviranje, poticanje i savjetovanjezainteresiranih stranaka i šire javnosti o konceptu i metodologiji čistije proizvodnjeusmjerenih na prevenciju zagađenja na mjestu nastanka

organizacija, i implementacija projekata čistije proizvodnje u industriji, uslužnomsektoru lokalnoj upravi

edukacija i konzultacije na području uvođenja sustava upravljanja okolišem (EMS) suradnja sa nevladinim, obrazovnim, znanstvenim, stručnim i vladinim institucijama u

raznim projektima (čistija proizvodnja, smanjenje nastajanja otpada, okolišnoračunovodstvo, okolišno prihvatljive tehnologije, upravljanje otpadom)

trening za industrijske tvrtke iz područja IPPC Direktive 96/61/EC o cjelovitomsprečavanju i kontroli onečišćenja

procjena najboljih dostupnih tehnika (BAT/BREF) uvođenje koncepta Društveno odgovornog poslovanja i njegova praćenja primjenom

UNIDO REAP softwerskog alata.

Hrvatski poslovni savjet za održivi razvoj (HR PSOR) je nedobitna ustanova privatnogsektora. Četrdeset članova - predstavnika hrvatskog gospodarstva udružuju znanje,inovativnost i odgovornost u traganju za razvojnim putevima koji uravnotežuju poslovniuspjeh, društvenu dobrobit i zaštitu okoliša. Napredne gospodarstvenike u Hrvatskoj povezalaje sredinom devedesetih godina želja za brzim poslijeratnim oporavkom i zamahomgospodarskog razvoja u mladoj državi. U zamisli održivog razvoja prepoznali sunajprikladniji obrazac za ostvarenje svojih ciljeva. Predvođeni Plivom, poticani nevladinomorganizacijom Društvo za unapređenje kvalitete življenja i ohrabreni suradnjom sa Svjetskimposlovnim savjetom za održivi razvoj (WBCSD) osnovali su 1997. Hrvatski poslovni savjetza održivi razvoj (HR PSOR).

Misija HR PSOR-a je jačanje svijesti održivog razvoja kao temeljnog razvojaRepublike Hrvatske, uvođenje održivog razvoja u razvojne strategije, nacionalne igospodarske i druge. HR PSOR potiče održivi razvoj u gospodarstvu i zastupa gospodarstvo uodrživom razvoju.

71

Ciljevi članova i ustanove su:

djelovati u okvirima održivosti - povezati zalaganje za gospodarski rast s društvenomodgovornošcu i brigom za okoliš organizacija, i implementacija projekata čistijeproizvodnje u industriji, uslužnom sektoru lokalnoj upravi

podupirati usmjerenja prema održivom razvoju u gospodarskom, političkom, pravnomi socijalnom životu i poticati promjene koje će pospješiti prijelaz na održivi razvoj uHrvatskoj

zastupati gospodarstvo u pitanjima u vezi s održivim razvojem u Hrvatskoj i nameđunarodnoj razini.

Način rada HR PSOR-a proizlazi iz zajedništva članova - njihove sposobnosti i utjecaja,pružanja dobrih primjera, razmjene znanja, prijenosa iskustva, promoviranja učinkovitihmodela i postupaka, zalaganja za društvenu odgovornost, otvorenosti prema javnosti iekodjelotvornosti (dvostruki učinak - dobit za gospodarstvo i okoliš) te suradnje spripadnicima drugih društvenih skupina u dogovaranju održivog razvoja.

5.6 EKONOMSKI POTICAJI ČISTOJ PROIZVODNJI I ZAŠTITIOKOLIŠA [24],[29],[30]Državni organi Republike Hrvatske stimuliraju odgovorno ponašanje prema okolišu u

okviru industrijske proizvodnje. Poticaja u trenutku nema puno, ali s napretkom procesapristupanja EU raste interes, pa tako i broj različitih akcija koje potiču "zeleni" pristup tako dadanas i neke poslovne banke u suradnji s Hrvatskom bankom za obnovu i razvoj nudepovoljnije uvjete kreditiranja za one tvrtke koje se odluče za odgovornije ponašanje premaokolišu. No, glavne potpore dolaze od države i u tom je smislu najznačajniji Fond za zaštituokoliša i energetsku učinkovitost. Rad fonda opisan je u točki 5.3. tako da će ovdje detaljnijebiti predočen način na koji tvrtke mogu dobiti sredstva. Prvenstveno, sredstva Fondadodjeljuju se na osnovu javnih natječaja kroz koje tvrtke mogu zatražiti zajmove, donacije ilisufinanciranje svojih projekata koji se odnose na zaštitu okoliša i smanjenje onečišćenja.Uvjeti natječaja dostupni su na stranicama Fonda. Osim izravnog dodjeljivanja sredstava,Fond djeluje i kroz financijske institucije poput Hrvatske banke za obnovu i razvoj (HBOR).

HBOR u sklopu svog programa kreditiranja ima posebne kreditne opcije vezane zazaštitu okoliša. Njihovi su krajnji korisnici između ostalih i trgovačka društva, obrtnici i ostalepravne osobe. Krediti se dodjeljuju za osnovna sredstva, točnije osnivačka ulaganja, zemljište,građevinske objekte te opremu i uređaje. Iznos kredita nije ograničen, ali ovisi o HBOR-ovimmogućnostima financiranja, konkretnom investicijskom programu, kreditnoj sposobnostikorisnika kredita, vrijednosti i kvaliteti ponuđenih instrumenata osiguranja. U pravilu,zahtjevi manji od 100.000 Kuna se ne razmatraju. HBOR kreditira do 75% predračunskevrijednosti bez PDV-a s počekom do 2 godine i na maksimalni rok od 12 godina uključujući ipoček. Kamate na ove kredite iznose 4% za korisnike koji ulažu na područja od posebnedržavne skrbi ili koji su dokazali tržišnu konkurentnost uspješnom prodajom na domaćem i/iliinozemnom tržištu ili koji su mali ili srednji poduzetnici. Svi ostali plaćaju 6% godišnje.Ukoliko investicija udovoljava kriterijima prihvatljivosti Fonda za zaštitu okoliša i energetskuučinkovitost te Fond korisniku kredita odobri subvenciju kamatne stope, gore utvrđenakamatna stopa umanjuje se za 2%, odnosno za iznos odobrene subvencije. Prihvatljivenamjene i postupci dodjele sredstava Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost nalazese na web stranici Fonda. HBOR još izdaje i bankarske garancije za projekte napređivanjaenergetske učinkovitosti te nove projekte, posebno one koji koriste integrirani konceptgradnje sa smanjenom potrošnjom energije te koji koriste učinkovite tehnologije/sustave pod

72

uvjetom da je moguće ustanoviti osnovu za računanje ušteda u energiji. Svaki projekt moraimati procijenjeno razdoblje povrata ulaganja najduže do deset godina. Najveći iznosbankarske garancije je do 50% dokumentiranih, dospjelih nenaplaćenih potraživanja poglavnici kredita ali ne više od protuvrijednosti u kunama 300.000,00 USD izračunato posrednjem tečaju HNB-a na dan izdavanja. Rok važnosti garancije je 10 godina.

Ostale potpore dolaze od nadležnih ministarstava, ali ona se uglavnom odnose naprojekte lokalne uprave te financiranje rada raznih zelenih udruga. Iznimka je Ministarstvogospodarstva, rada i poduzetništva koje dodjeljuje sredstva kroz dva programa: Operativniprogram potpora industrijskim subjektima za usklađivanje tehnoloških kapaciteta s najboljeraspoloživim tehnikama (NRT) prema EU zakonodavstvu i Projekt jačanja konkurentnostimalog gospodarstva kroz koji se sredstva mogu utrošiti i za certificiranje.

Operativni program potpora industrijskim subjektima za usklađivanje tehnološkihkapaciteta s najbolje raspoloživim tehnikama (NRT) prema EU zakonodavstvu provodi se uobliku javnog natječaja kojim se tvrtkama čije su djelatnosti navedene u prilogu I Uredbe opostupku utvrđivanja objedinjenih uvjeta zaštite okoliša daju bespovratna sredstva ukupnomiznosu od 500.000,00 kn. Cilj Programa je pomoć industrijskim subjektima u procesuprilagodbe zahtjevima EU Direktive 2008/1/EC o integriranom sprečavanju i kontrolionečišćenja (IPPC). Poduzetniku se po ovom Programu može dodijeliti potpora za mjere:

1. Subvencioniranje izrade Analize stanja postojećeg postrojenja

2. Subvencioniranje izrade Elaborata o načinu usklađivanja postojećeg postrojenja.

Ako su zadovoljeni svi zahtjevi za najbolje raspoložive tehnike (NRT), a što se vidi iz Analizestanja Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva može predložiti da se uskladu s odredbama članka 21. stavak 3. Uredbe o postupku utvrđivanja objedinjenih uvjetazaštite okoliša (NN 114/08) ne izrađuje Elaborat o načinu usklađivanja postojećeg postrojenjas odredbama Zakona o zaštiti okoliša (NN 110/07) i Uredbe o postupku utvrđivanjaobjedinjenih uvjeta zaštite okoliša (NN 114/08) te da nije potrebno provoditi postupakprocjene utjecaja na okoliš u svrhu utvrđivanja objedinjenih uvjeta zaštite okoliša. U tomslučaju poduzetnik se prijavljuje samo za subvencioniranje Mjere 1.Za provedbu mjera 1. i 2.dodjeljuju se državne potpore male vrijednosti (de minimis potpora) sukladno Odluci oobjavljivanju pravila o državnim potporama male vrijednosti. Intenzitet potpore, popojedinom poduzetniku, ne smije biti veći od 200.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti,tijekom razdoblja od tri fiskalne godine.

Projekt Jačanje konkurentnosti malog gospodarstva daje bespovratna sredstva zauvođenje novih tehnologija i certificiranje te marketing. Natječaj se objavljuje jednomgodišnje i u sklopu njega se za navedenu svrhu iz državnog proračuna daje određena,ograničena svota. Prihvatljivi prijavitelji tj. korisnici bespovratne državne potpore su subjektimalog gospodarstva - trgovačka društva, obrti i zadruge. Rok za prijavu je 60 dana od danaobjave Javnog poziva. Najmanji iznos koji se može dodijeliti korisniku je 50.000,00 kuna, anajveći 400.000,00 kuna, uz obvezu od minimalno 70% ulaganja u razvoj i nabavu novihtehnologija tj. nabavu strojeva, uređaja, odnosno razvoj računalne opreme i sustava. Iznavedenog slijedi da ukupno utrošen iznos za aktivnost iz skupine Uvođenje novihtehnologija i certificiranje najmanje mora iznositi 82.000,00 kn uključujući PDV, tj.66.670,00 kn bez PDV-a od čega se sufinancira 75% čime minimalni iznos tražene potporeiznosi 50.000,00 kn

73

5.7 EKOLOŠKI PRISTUP PROIZVODNIH TVRTKIS obzirom na činjenicu da se industrijska proizvodnja uz poljoprivredu percipira kao

glavni krivac za zagađenje okoliša, jasno je da njena djelatnost dolazi pod sve stroži zakonskinadzor. To je pogotovo izraženo u smislu usklađivanja našeg zakonodavstva s pravnomstečevinom EU. Hrvatske proizvodne tvrtke čeka jako težak i skup posao usklađivanja snovim propisima što je već detaljno opisano kroz proces ishođenja okolišne dozvole.Naravno, one će i dalje morati plaćati brojne naknade i ispunjavati ostale obveze vezane nazaštitu okoliša koje su i danas prisutne samo s još strožim nadzorom.

Za potrebe ovog rada obratio sam se za pomoć dvjema proizvodnim tvrtkamametaloprerađivačke djelatnosti, koje spadaju pod utjecaj IPPC direktive odnosno obvezne suishoditi okolišnu dozvolu. S obzirom na to da su podaci koje sam tražio relativno osjetljive ilipovjerljive prirode, zamoljen sam da ne neavodim točan izvor odnosno ime tvrtke. Za potrebeovog rada, koji se ne bavi detaljnom analizom rada pojedine tvrtke, već ima za cilj prikazatiutjecaj zakonodavstva na proizvodnju, ime tvrtke nije niti bitno. Egzaktne podatke otroškovima poslovanja, mjerama koje se poduzimaju s egzaktnim mjerilima uspjeha i sličnoniti jedna tvrtka ne može na ovaj način puštati u javnost. Zbog toga ću te tvrtke nazvatijednostavnim imenima Tvrtka 1 i Tvrtka 2. Tvrtka 1 u sklopu svog postrojenja imaljevaonicu, a Tvrtka 2 cinčaonu koje svojim kapacitetom podliježu IPPC kriterijima. One ćeposlužiti kao dva jako dobra primjera utjecaja zakonske regulative na proizvodnju metalnihproizvoda te za prikaz nekih osnovnih razlika u procesu dobivanja okolišne dozvole. Većinaobveza zajednička je za obje tvrtke, pa će se kroz njih moći vidjeti sve što definira ekološkipristup ili bolje rečeno obveze većine tvrtki slične djelatnosti.

Kada govorimo o ekološkom pristupu proizvodnji u Hrvatskoj, važno je istaknuti da seon očituje prvenstveno kroz zakonske obveze i naknade koje su tvrtke koje zagađuju okolišobvezne plaćati. S obzirom na to da je zakonska regulativa zaštite okoliša vrlo opširna, a čestoi skupa, malo je tvrtki koje si mogu priuštiti "dobrovoljna" ulaganja u okoliš. Popis svihzakona i propisa koji reguliraju navedene djelatnosti dan je u Prilogu I ovog rada jer brojpojedinih zakona, uredbi i pravilnika koji iz njih proizlaze puno je prevelik da bih ga ovdjeuključio. Stvar je svake tvrtke i njene pravne i stručne službe da se u tim propisima pronađe idokaže da ih zadovoljava. U ovom radu, budući nema tvrtke ili postrojenja na koje se izričitofokusiramo, nemoguće je navesti svaku pojedinu uredbu i propis, ali to i ne bi imalo nekogprevelikog smisla jer svi se zakoni iz popisa moraju u nekoj manjoj ili većoj mjeri poštivati, adokaz toga mora se dati kroz proces ishođenja okolišne dozvole. Zbog tog razloga, u ovompoglavlju ću se ograničiti na prikaz osnovnih zakona, uredbi i pravilnika koji utječu nanaknade koje su tvrtke dužne plaćati uslijed emisija štetnih tvari ili gospodarenja otpadom. Izaspekta izravnog utjecaja na okoliš, to su najznačajniji predstavnici zakonskih nameta iobveza proizvodnih tvrtki koje na bilo koji način zagađuju. U procesu usklađenja s IPPCdirektivom ili u pogledu konkurentnosti, govorimo o sasvim drugom tipu financijskihopterećenja o kojima će također biti riječi.

Kao što je već spomenuto, razne "okolišne" naknade su najizravniji način utjecanjazakonodavstva iz područja zaštite okoliša na poslovanje proizvodnih tvrtki koje zagađuju.One su definirane osnovnim zakonima koji su navedeni u točki 5.2. ovog rada. Da ukratkoponovim, to su Zakon o zaštiti okoliša, Zakon o Fondu za zaštitu okoliša i energetskuučinkovitost (FZOEU), Zakon o zaštiti zraka, Zakon o vodama te Zakon o otpadu. Na osnovutih zakona i pripadajućih pravilnika i uredbi, među kojima glavnu ulogu ima Zakon o FZOEUkoji propisuje naknade zagađivačima okoliša i ta sredstva koristi za unapređenje stanjaokoliša, određene su zakonske obveze i iznosi naknada za emisije u zrak, vodu i tlo. Tvrtke

74

imaju obvezu mjerenja navedenih parametara i dostavljanja podataka u Registar onečišćenjaokoliša na godišnjoj bazi. Mjerenje i analize emisija provode se u skladu s Uredbama ograničnim vrijednostima emisija (GVE) u pojedine medije i to od strane ovlaštenih tvrtki. Naosnovi tih podataka, propisuju se godišnje ili mjesečne naknade koje tvrtke plaćaju Fondu.Osnovne formule kojima se te naknade izračunavaju dane su u poglavlju o radu državnihorgana, a ovdje ću ih samo navesti uz propise na koje se vežu.

Tvrtke kod kojih su utvrđene emisije štetnih tvari, a u njih spadaju obje tvrtke promatrane uovom radu, obvezne su plaćati sljedeće naknade: Naknada za emisije u okoliš ugljikovog dioksida (CO2) - koja je određena Zakonom o

FZOEU i Pravilnikom o načinu i rokovima obračunavanja i plaćanja naknade naemisije u okoliš ugljikovog dioksida (NN 77/07) i Uredbom o jediničnim naknadama,korektivnim koeficijentima i pobližim kriterijima i mjerilima za utvrđivanje naknadeza emisiju u okoliš ugljikovog dioksida (NN 73/07) i plaća se Fondu na godišnjoj bazi

Naknada za emisije u okoliš oksida dušika izraženih kao dušikov dioksid (NO2) - kojaje određena Zakonom o FZOEU i Pravilnikom o načinu i rokovima obračunavanja iplaćanja naknade na emisije u okoliš oksida sumpora izraženih kao sumporov dioksidi oksida dušika izraženih kao sumpor dioksid (NN 77/07) i Uredbom o jediničnimnaknadama, korektivnim koeficijentima i pobližim kriterijima i mjerilima zautvrđivanje naknade za emisiju u okoliš oksida sumpora izraženih kao sumporovdioksid i oksida dušika izraženih kao sumpor dioksid (NN 73/07) i plaća se Fondu nagodišnjoj bazi

Naknada za opterećivanje okoliša otpadom - koja je određena Zakonom o FZOEU iPravilnikom o načinu i rokovima obračunavanja i plaćanja naknada na opterećivanjeokoliša otpadom (NN 95/04) i plaća se Fondu na godišnjoj bazi

Naknada za uređenje voda - koja je određena Zakonom o financiranju vodnoggospodarstva (NN 153/09) i plaća se Hrvatskim vodama na mjesečnoj bazi

Naknada za zaštitu voda - koja je određena Zakonom o financiranju vodnoggospodarstva (NN 153/09) i Pravilnikom o obračunavanju i plaćanju naknade zazaštitu voda (NN 83/10) i plaća se Hrvatskim vodama na godišnjoj bazi.

Sve navedene naknade neovisne su o troškovima koje tvrtka ima za ispitivanje otpadne vode(prema vodopravnoj dozvoli), ispitivanje emisije u zrak (prema Zakonu o zaštiti zraka) teskupljanje, odvoz i zbrinjavanje otpada ( prema Zakonu o otpadu). Što se tiče otpada, tvrtkaima dodatne obveze. Otpad se klasificira temeljem važećih zakonskih propisa o gospodarenjuotpadom, Uredba o kategorijama, vrstama i klasifikaciji otpada s katalogom otpada i listomopasnog otpada (NN 50/05, 39/09) i Pravilnikom o vrstama otpada (NN 27/96). O nastanku itijeku otpada moraju se voditi očevidnici na odgovarajućim obrascima. Za postupanje sotpadom moraju se izraditi pravilnici ovisno o vrsti tog otpada, a prije zbrinjavanja trebaju sevršiti analize otpada od ovlaštene tvrtke. Konačno, za zbrinjavanje svih vrsta otpada tvrtkamora imati ugovore s ovlaštenim sakupljačima koji preuzimaju otpad uz propisanudokumentaciju .

75

Važna stvar koju po pitanju naknada treba naglasiti je da njima zakonodavstvo izravnone stimulira investicije u zaštitu okoliša i smanjenje emisija kao što je slučaj u nekimeuropskim zemljama gdje značajno smanjenje emisija može imati za posljedicu potpunoukidanje naknade ili čak vraćanje dosad uplaćenog novca. Kod nas je taj utjecaj izražen krozmanje troškove naknade, no uvjeti određivanja uvijek ostaju isti. Smanjenje troškova je samologična posljedica unapređenja procesa koji sam po sebi nalaže uštede u energiji i resursima.Osnovna promjena koju donosi okolišna dozvola je ta da će se njome postrojenja moratiobvezati na održavanje potrošnje energije i resursa u određenim parametrima po jediniciproizvoda. Za tvrtke je to vrlo značajno jer se do sada veća ili manja potrošnja energije iresursa odražavala samo na računu dok će po novom principu na osnovi velikih odstupanjabiti proveden nadzor postrojenja kojim će se ustanoviti razlozi i dati eventualni nalog zadodatnim izmjenama procesa u smislu usklađenja s NRT odnosno nove investicije koje mogubiti vrlo skupe i imati značajan utjecaj na poslovanje.

Drugi važan utjecaj zakonodavstva zaštite okoliša koji će imati znatno veći značaj zanačin poslovanja mnogih domaćih tvrtki je već spomenuta okolišna dozvola koja predstavljaprimjenu europske IPPC direktive u našem zakonodavstvu. Osnovna ideja i zahtjevi tedozvole već su opisani, no na primjerima promatranih tvrtki može se vidjeti kakav ona utjecajima u praksi. Kao što je već navedeno, obje tvrtke spadaju pod djelatnosti navedene u PriloguI Uredbe o postupku utvrđivanja objedinjenih uvjeta zaštite okoliša koji identificira djelatnostis značajnim utjecajem na zagađenje okoliša. Sukladno tome, obje su dužne predati zahtjev zaizdavanjem okolišne dozvole što su obje tvrtke i učinile. Isto tako, obje se tretiraju kaopostojeća postrojenja, ali i tu postoje određene razlike.

Tvrtka 1 morala je provesti značajna ulaganja u postrojenje kako bi se uskladila s NRTpropisanim Uredbom. Da bi se postrojenje uskladilo s parametrima propisanim uodgovarajućim BREF dokumentima, moralo se investirati u uređaj za obradu vode koji jekoštao oko 50.000 Eura, a ne povećava efikasnost proizvodnje već je samo trošak, zatim ufiltere za smanjenje čestica Al prašine u sličnom iznosu koji predstavlja oko 5% cijenegodišnje proizvodnje, te u pripremu i obradu vode kod bojanja što je koštalo oko 200.000Eura što je oko 15% cijene bojanja. Općenito, kod nabave nove opreme dio koji rješavazaštitu okoliša košta od 10 do 30% cijena opreme što ukupnu cijenu proizvoda opterećuje scca 10%! Dio sredstava za ove prilagodbe financiran je kreditima koje je na osnovu natječajatvrtka dobila od FZOEU, a dio zaštite okoliša financira se oporabom otpada koji se koristi kaosirovina i prodaje (papir, drvo, plastika, strugotina, šljaka, Al prašina itd.)Tvrtka 2 u tom je pogledu bila u prednosti jer je njeno postrojenje novijeg datuma i građeno jeu skladu s NRT za njihovu djelatnost tako da nije bilo potrebe za novim investicijama inaknadnoj prilagodbi bez obzira što se u smislu ishođenja okolišne dozvole to postrojenjetretira kao postojeće. Da bi se dokazala usklađenost, tvrtka je u sklopu analize stanjapostrojenja morala pružiti dokaz o usklađenosti s odgovarajućim BREF-ovima čiji dio koji seodnosi na onečišćenje zraka ovdje prikazujem. Tablica u koju su unesene vrijednosti i podacio usklađenosti s NRT propisana je Uredbom o postupku utvrđivanja objedinjenih uvjetazaštite okoliša.

76

Tablica 5.3. Analiza emisijskih parametara postrojenja s obzirom na NRT

Tehnološko-tehnička rješenja Postignuta ilipredložena

emisija

NRT–pridruženevrijednosti emisija

BREF 1201 FMPPROSINAC 2001PART C –VRUĆE CINČANJE

CWW BREF 0203VELJAČA 2003

ENE BREF 02-2009VELJAČA 2009

GMP 0703SRPANJ 2003

Opravdanje (objašnjenje)razlike između raspona

emisija uz primjenu NRT-a i postignutih emisija.

Predložiti planpoduzimanja mjera ivremenski okvir za

postizanje razina jednakihrazinama postignutima uzprimjenu NRT (vidi Q1)

2.1. Onečišćenje zraka

2.1.1 Uređaj za pročišćavanjekiselih para

Emisija HCl

1,05 mg/Nm3 0,1-5 mg/m3

FMP Poglavlje C. 3.2FMP Tablica C.3-3

FMP HCl 2- 30 mg/Nm3C 5

HCl <10 mg/Nm3CWW Tablica 4.10CWW Poglavlje4.3.2/3.5.1.4

GMP 2/5.1

Postignutakoncetracija jeizračunata kaoprosjek iz zadnja dvamjerenja emisije uzrak

Postupak je prikladanpostavljenom NRT-u

Uredba o graničnimvrijednostima emisijaonečišćujućih tvari uzrak iz stacionarnihizvora NN21/07;150/08GVE HCl 20 mg/m3

2.1.2 Uređaj za pročišćavanjekiselih para

EMISIJA :

PRAŠKASTE TVARI

0,1 mg/Nm3 1 mg/ m3

FMP Poglavlje C. 3.2FMP Tablica C.3-3

CWW Poglavlje4.3.2/3.5.1.4

GMP 2/5.1

Postignutakoncetracija jeizračunata kaoprosjek iz zadnja dvamjerenja emisije uzrak

Postupak je prikladanpostavljenom NRT-uUredba o graničnimvrijednostima emisijaonečišćujućih tvari u

77

zrak iz stacionarnihizvora NN21/07;150/08GVE praškaste tvari10 mg/m3

2.1.3

Uređaj za pročišćavanjebijelih dimnih plinova sa

vrećastim filterimaEMISIJA:

PRAŠKASTETVARI

2, 24 mg/Nm3-mala kabina

1,18 mg/Nm3-velika kabina

10 -100 mg/m3FMP Poglavlje C. 3.6FMP Tablica C.3-7

GMP 2/5.1

4,2 – 4,6 mg/m3FMP Poglavlje C. 4.6.1

FMP Tablica C.4-3

< 5 mg/Nm3FMP C.5

2-10 mg/Nm3CWW Poglavlje

4.3.2/3.5.3.5CWW Tablica 4.9

GMP 2/5.1

Postupak je prikladanpostavljenom NRT-u

Postignutakoncetracija jeizračunata kaoprosjek iz zadnja dvamjerenja emisije uzrak.Uredba o graničnimvrijednostima emisijaonečišćujućih tvari uzrak iz stacionarnihizvora NN21/07;150/08GVE praškaste tvari10 mg/m3

2.1.4


vrećastim filterimaEMISIJA:

CINK

0,036 mg/Nm3mala kabina

0,032 mg/Nm3velika kabina

2-20 mg/m3FMP Poglavlje C. 3.6FMP Tablica C.3-7

0,49 – 0,52 mg/m3FMP Poglavlje C. 4.6.1

FMP Tablica C.4-3

Nema zahtjeva premaUredbi:

Uredba o graničnimvrijednostima emisijaonečišćujućih tvari uzrak iz stacionarnihizvora NN21/07;150/08Podaci o koncentracijamaprema prvom mjerenju u 2010u skladu sa Zahtjevima BAT-a

2.1.5


vrećastim filterimaEMISIJA HCl

0 mg/Nm3 1-2 mg/m3FMP Poglavlje C. 3.6FMP Tablica C.3-7

Nije primjenjivoFMP Poglavlje C. 4.6.1

FMP Tablica C.4-3GMP 2/5.1

Postupak je prikladanpostavljenom NRT-uUredba o graničnimvrijednostima emisijaonečišćujućih tvari uzrak iz stacionarnihizvora NN21/07;150/08GVE HCl 20 mg/m3

78

Odnos tvrtki prema zaštiti okoliša, osim navedenim zakonskim obvezama, definiran jenjihovom politikom zaštite okoliša koja je osnovni dio sustava upravljanja okolišem. Objetvrtke nosioci su certifikata ISO 14001 kao dijela integriranog sustava upravljanja uz većstandardni ISO 9001. Kroz dobrovoljnu normu ISO 14001 tvrtke se obvezuju da će po pitanjuzaštite okoliša postaviti još više standarde nego su određeni Zakonom o zaštiti okoliša injegovim podzakonskim aktima. Kroz svoju politiku prema okolišu, tvrtke se obvezuju nasustavno poboljšavanje odnosa prema okolišu, dodatnu izobrazbu svojih zaposlenika popitanju zaštite okoliša i podizanje svijesti o stanju okoliša. Na vanjskim tržištima, ISO 14001postao je već praktično obavezan certifikat kojim tvrtka utvrđuje svoju odgovornost premaokolišu što je potencijalnim kupcima vrlo bitna stavka pri ugovaranju poslova. No, kod nas seova norma dijelom još uvijek percipira kao više marketinška nego realno korisna.

Da tome nije tako potvrđuje nešto stariji, ali relevantan primjer iz Tvrtke 2. Unjihovom je starom postrojenju, koje je danas ugašeno, primjećena povišena doza cinka uotpadnoj vodi što je rezultiralo povećanim naknadama za vode. Kako se radilo o značajnimpovećanjima, tvrtka je na osnovu procedura definiranih u ISO 14001 normi provela detaljnuanalizu postrojenja s programom mjera i ciljeva s osnovnim ciljem smanjenja koncentracijecinka u vodi ispod prihvatljivih 2 mg/l. Ovdje nije loše ponoviti da ISO norme nalažu vrlodetaljne i precizne opise svih procedura u postrojenju kao i postupke izvještavanja i vođenjadokumentacije o procesu. Time je znatno olakšana kontrola i identifikacija problema, pa je usklopu spomenutog programa izvršena detekcija i analiza izvora zagađenja, obuka radnikauključenih u sustav cinčaonice, usavršavanje jednotračne staze, kontrola tehnološkediscipline, nabava nove miješalice, analiza opravdanosti korištenja vode od hlađenjapocinčanih proizvoda za potrebe kemijske pripreme te kontrola utjecaja nekontroliranogizljevanja neobrađene vode prilikom održavanja i popravka.

Nakon provedenih mjera, upotrebom procedura definiranih ISO 14001 i ispunjenjemprograma smanjenja cinka u otpadnoj vodi, analizirajući troškove naknada za otpadne vode itroškove potrošnje vode troškovi su se znatno smanjili:

Naknada za zaštitu voda za 2000 god. iznosila je 187 210,37 knTroškovi potrošnje vode za 2000 god. iznosili su 380 342,00 kn



Iz gore navedenog se jasno vidi da su mjere poduzete za realizaciju programa smanjenja cinkau otpadnoj vodi rezultirale su ukupnim smanjenjem troškova od 314 262, 08 kn.

Navedeni primjer jasno pokazuje da ekološki pristup ne znači samo poštivanje zakonai propisa te plaćanje naknada nego da odgovorno ponašanje prema okolišu i primjena sustavaupravljanja okolišem ima itekakav utjecaj na smanjenje troškova i emisija, ali što je jošvažnije, još veću korist za sam okoliš. Isto tako, kroz ekološki pristup promatranih tvrtkividljivi su razni parametri kroz koje odnos prema okolišu i vezano zakonodavstvo utječu nakonkurentnost tvrtke, cijenu proizvoda i društvenu odgovornost tvrtke. Tim je utjecajima naposlovanje tvrtki posvećeno sljedeće poglavlje.

79

6. UTJECAJ EKO ZAKONSKE REGULATIVE NAKONKURENTNOST TVRTKI U HRVATSKOJ

U ovom je radu već nekoliko puta spomenuto na koji način zakonska regulativa zaštiteokoliša djeluje na poslovanje tvrtki u Hrvatskoj. Tijekom razgovora s predstavnicima nekihproizvodnih tvrtki, poglavito metaloprerađivačke industrije, ali i drugih, došao sam dozaključaka koji će biti izneseni u ovom poglavlju. Moram naglasiti da se radi o mojimosobnim razmišljanjima budući da se o egzaktnim ciframa ne može govoriti jer su onepovjerljivog karaktera. No, iako nisam dobio ovlaštenje za korištenje točnih podataka, na uvidsam dobio nekoliko studija isplativosti gdje se jasno vidi utjecaj obveza i ulaganja u zaštituokoliša na cijenu proizvoda i konkurentnost tvrtki. Zaključci izneseni u ovom poglavljudoneseni su uglavnom na tim primjerima iz prakse.

6.1 DIREKTAN UTJECAJ NA TROŠKOVE PROIZVODNJES obzirom na sve strože kriterije zakonodavstva zaštite okoliša na globalnoj razini,

jasno je da uvjeti koje proizvodna tvrtka bilo gdje u svijetu mora zadovoljiti nisu mali nitijednostavni. Ulaganja u zaštitu okoliša danas su vrlo značajna stavka, a s obzirom natrendove, u budućnosti će taj utjecaj samo rasti.

Što se situacije u Hrvatskoj tiče, proizvodnja je uslijed gospodarske krize sasvimsigurno u padu. Prema podacima jedne od tvrtki s čijim sam predstavnicima razgovarao,proizvodnja je pala na 45% kapaciteta u odnosu na prethodne godine. U tom teškom trenutku,završavaju se pregovori s Europskom unijom koji sa sobom nose čitav niz obveza i promjenau načinu poslovanja, koje su u ovom radu već nekoliko puta opisane. O većini tih promjenagospodarski sektor nije bio pravilno niti pravovremeno informiran što je unijelo dosta zbrke usustav. O tome najbolje svjedoči podatak da niti 10% tvrtki obveznih za ishođenje okolišnedozvole, kao jednog od osnovnih preduvjeta za poslovanje u uvjetima kada Hrvatska budejedna od članica Unije, nije podnijelo zahtjev za njeno izdavanje u zakonskom roku koji jetrajao čitave tri godine. Može se reći da dio tvrtki nije prepoznao potrebu, ali stvarnost jetakva da u uvjetima krize malo tko može izdržati značajne investicije koje prilagodba najčešćezahtijeva. Naravno, bilo je tvrtki koje nisu morale provesti značajne rekonstrukcije, no onjihovom broju i prisutnosti na našem tržištu dovoljno govori brojka od spomenutih 10%.

Cijena proizvoda definira se troškovima proizvodnje i uvjetima tržišta koji određujukonačnu cijenu. Razlika od proizvodne do tržišne cijene predstavlja marginu unutar koje senalazi zarada. Direktan utjecaj zakonodavstva na cijenu proizvodnje predstavljaju propisanenaknade zbog emisija u okoliš, naknade za provedbu mjerenja te naknade za odvoz izbrinjavanje otpada, a u ovom specifičnom trenutku, u Hrvatskoj na cijenu proizvoda jakoutječe prilagodba s IPPC direktivom odnosno dobivanje okolišne dozvole.

Sasvim je jasno da svaka tvrtka želi ostvariti što veću zaradu, ali da bi bilakonkurentna, mora poštivati zahtjeve tržišta i granice tržišne cijene svog proizvoda. U tompogledu, naše su promatrane tvrtke do sada imale uspjeha jer su relativno dobro plasiralesvoje proizvode na vanjsko tržište. No, utjecaj krize u kombinaciji s investicijama uprilagodbu postrojenja NRT propisanim IPPC direktivom svakako ima značajan utjecaj. Ujednoj tvrtki sam dobio podatak da u skladu s time, zaštita okoliša opterećuje proizvod s oko10% cijene koštanja. Samim time smanjuje se margina zarade, a logičnim slijedom i sredstvaza ulaganje u eventualne daljnje prilagodbe koje su, s obzirom na uvjete okolišne dozvole,vrlo moguće. Iz iste sam tvrtke dobio podatak da kod nabave nove opreme oko 10-30% cijeneotpada na dio koji rješava zaštitu okoliša. Upravo kroz tu prilagodbu, vidi se najveći utjecajzakonske regulative zaštite okoliša ili bolje rečeno prilagodbe toj regulativi. Naravno, tu se

80

radi o trenutnoj situaciji jer ovo prijelazno razdoblje neće biti vječno. No, tvrtke ga trebajupreživjeti. Jer, osim tih troškova one su dužne plaćati sve u prethodnom poglavlju navedeneokolišne naknade, plaćati provedbu mjerenja, zbrinjavanje otpada, certificiranje itd. Sam tajdio financijskog tereta bio bi dovoljan za značajan utjecaj na cijenu proizvoda no, tu je utješnačinjenica da u potpuno istim uvjetima rade sve europske tvrtke. Razlika je samo u tome što jekod njih proces prilagodbe tekao dugi niz godina, a od naših se tvrtki traži da sve to učine urelativno kratkom periodu. Proizvod ne može biti skuplji jer je u tom slučaju nekonkurentanna tržištu, što znači da tvrtke same moraju pronaći sredstva i financirati prilagodbu iz zaradekoja je uslijed značajnog pada proizvodnje isto tako pala. Opterećivanje kreditima, koje suneke od tvrtki s kojima sam razgovarao dobile u svrhu prilagodbe, isto nije najsretnije rješenjebudući je gospodarska situacija takva da dugoročne financijske obveze, čak i pod povoljnimuvjetima dodatno iscrpljuju tvrtke. Zaključak koji se sam po sebi nameće je da dio tvrtki kojiimaju financijske snage izdržati prijelazni period i ostati konkurentim ima svoje mjesto naeuropskom tržištu, jer cijenu svog proizvoda mogu držati u tržišnim granicama. No, većini ćenužne prilagodbe biti jako velik problem. U nekim neslužbenim razgovorima, dobio sampodatke da će tvrtke moći poslovati do zadnjeg dana do kojeg će zakonski moći raditi postarom, a tada jednostavno ugasiti pogone jer ne mogu izdržati financijski teret prilagodbe.Kao što sam također već naveo, naši državni organi vode pregovore o produljenjutranzicijskog perioda za proizvodne tvrtke, no više vremena ne znači nužno više novca ikoliko će se tvrtki moći prilagoditi novim uvjetima tržišta, ostaje za vidjeti.

6.2 ZADOVOLJAVANJE REGULATIVE I CERTIFICIRANJE ISOSTANDARDA RADI POVEĆANJA KONKURENTNOSTIUvjeti određeni Uredbom o postupku utvrđivanja objedinjenih uvjeta zaštite okoliša

odnosno, primjenom IPPC direktive u Hrvatskoj, sasvim su jasni po pitanju zadovoljavanjazakonske regulative. Objedinjeni uvjeti znače da svi zakonski propisi koji se tiču zaštiteokoliša moraju biti zadovoljeni kako bi tvrtka mogla dobiti okolišnu dozvolu. No, s obziromna opći stav kako javnosti, tako i poslovne zajednice prema zaštiti okoliša, od tvrtki se traži daučine više nego zakon od njih traži. U tu svrhu, tvrtke uvode sustave upravljanja okolišemmeđu kojima je danas najpoznatiji ISO 14001. Prema podacima iz promatranih tvrtki, danas jesasvim uobičajeno da vanjski kupci zahtijevaju da tvrtka bude ISO 14001 certificirana da biuopće razmišljali o suradnji. Jednostavno rečeno, ako tvrtka nema certifikat, ne može bitikonkurentna. Iako se kod nas, na žalost, dobrim dijelom smatra samo marketingom, ISO14001 norma predstavlja složen i kvalitetan sustav upravljanja okolišem koji je najčešćenadograđen na već standardni ISO 9001 kao dio integriranog sustava upravljanja. Njimetvrtka prema van pokazuje da se odgovorno odnosi prema okolišu budući da ispunjava i nekenorme koje zakon ne propisuje. S druge strane, prema unutra ta norma ima značajan utjecaj zanadzor procesa i brojne uštede koje iz toga proizlaze. Primjer za to dan je u poglavlju oekološkom pristupu proizvodnih tvrtki. To je samo jedna od brojnih prednosti kojeimplementacija tih normi donosi. Pridržavanjem procedura, koje u okviru norme tvrtka samapropisuje, podiže se učinkovitost proizvodnog procesa, a samim time i značajne uštede kojesnižavaju cijenu proizvoda i podižu konkurentnost.

Tijekom razgovora s predstavnicima raznih tvrtki, došao sam i do Agrokora koji nespada pod našu struku i promatrane djelatnosti, pa ih smijem spomenuti. Tamo sam na uviddobio jasne pokazatelje ušteda koje je primjena ISO 14001 donijela u njihovim tvrtkamakćerima Ledo d.o.o. i Belje d.d. Točne podatke, naravno, ne smijem navesti, ali vrlo jezanimljivo vidjeti kako samo primjena sustava upravljanja okolišem iz godine u godinudonosi veće uštede u potrošnji energije i materijala. Kako ISO norme u sklopu svojihsmjernica ističu veliku važnost konstantne provjere i djelovanja na osnovu utvrđenog, vidi se

81

da se svake godine pronalazi puno prostora za nova poboljšanja procesa i uštede koje iz njihprolaze. Druga prednost precizne evidencije koju norma nalaže je olakšan pristup podacima utrenutku kada u tvrtku dolaze nadzorni organi. Kako norma traži da se poštuju viši kriterijinego zakon propisuje, inspektori priznaju podatke prikupljne kroz implementaciju norme iočevidnike koji su njome propisani. Naravno da je time vrlo jednostavan i interni nadzor. Štose vanjskog tržišta tiče, mnoge vanjske tvrtke traže da njihove lokalne auditorske kuće dođu unadzor naših tvrtki s kojim imaju namjeru surađivati. Ukoliko domaća tvrtka striktnoprimjenjuje smjernice norme i drži se procedura, to joj automatski podiže rejting ikonkurentnost jer će vanjski kupac brzo i jednostavno doći do informacija na osnovu kojih ćese odlučiti za suradnju.

ISO norme nisu jedine koje vanjsko tržište traži. Mnogi vanjski kupci traže daproizvodi naših tvrtki budu certificirani po standardima kvalitete koji vrijede u njihovimdržavama. Isto kao što traže da ISO certifikati naših tvrtki budu ovlašteni i od strane njihovihcertifikacijskih kućaa. Naše tvrtke imaju mnoge europske certifikate i to u svim državama načije tržište plasiraju svoje proizvode.Iz svega toga lako se zaključuje da su ulaganja ucertifikate apsolutno nužna za opstanak na europskom tržištu što se sigurno neće promijenitijednom kada uđemo u Uniju.

Odgovornost prema okolišu vrlo je važan faktor za dobivanje kredita stranih banakakoje postavljaju vrlo stroge zahtjeve prema zaštiti okoliša. Pored posjedovanja odgovarajućihcertifikata i primjene sustava upravljanja okolišem, mnogi vanjski investitori traže da procesikoje domaće tvrtke primjenjuju u svojim postrojenjima zadovoljavaju vrlo visoke ekološkekriterije. To može tražiti značajne investicije, čak i više nego usklađivanje s NRT koje tražiIPPC direktiva. Na taj se način vanjski investitori žele pod svaku cijenu zaštititi odeventualnih akcidenata povezanih s emisijama štetnih tvari ili otpadom koji može učinitiozbiljne štete po okoliš ili zdravlje ljudi kao što je bio nedavni slučaj s otrovanjemamonijakom pored Karlovačke pivovare ili ispuštanjem nafte u meksičkom zaljevu od straneBritish Petroleuma. Takve si katastrofe strane banke i tvrtke nikako ne mogu priuštiti i činesve da ih sprječe. Zbog toga vanjski suradnici postavljaju puno strože zahtjeve nego što traželokalni zakoni, a upravo tu razinu u pravilu se postiže primjenom ISO 14001 norme.

Na kraju, treba spomenuti i proces tzv. "zelene nabave" kojim se u procesu javnenabave preferiraju tvrtke koje posjeduju odgovarajuće certifikate poput ISO 9001 i ISO 14001te ISO 18000 i ISO 26000 koji se odnose na sigurnost na radu i društveno odgovornoposlovanje. Osnovna ideja takvog pristupa javnoj nabavi je preferiranje tvrtki koje kroz svojeodgovorno ponašanje prema okolišu i zaposlenicima skidaju teret s države tako da najnižacijena prestaje biti odlučujući faktor. U Hrvatskoj postoje planovi za implementaciju takvogsustava no, trenutno je nemoguće reći u kojem vremenskom razdoblju bi on zaista mogaozaživjeti.

82

6.3 KAKO EU REGULATIVA POVEĆAVA KONKURENTNOSTTVRTKI IZ RAZVIJENIH EU DRŽAVA U MANJE RAZVIJENIMDRŽAVAMAUtjecaj EU regulative na konkurentnost država članica može se promatrati na dva

načina. Njihova se konkurentnost može promatrati unutar Unije ili prema prema vanjskimtržištima, pogotovo u manje razvijenim zemljama.

Iz unutrašnje perspektive, zakonska regulativa EU zapravo nastoji izjednačiti uvjeteposlovanja tako da su sve države članice iz strogog aspekta zakonskih obveza potpunojednake, a to se onda odnosi i na konkurentnost. Budući su sve države članice obvezneprimjenjivati sve norme koje Unija propisuje te implementirati njene direktive kroz vlastitozakonodavstvo, možemo reći da u svima njima vrijede isti uvjeti. To se odnosi i na zemlje sastatusom kanditata među kojima je trenutno Hrvatska. U vezi toga sam dobio dosta podatakatijekom razgovora u Hrvatskoj gospodarskoj komori koju sam posjetio nekoliko puta. Što setiče zakonskih propisa, hrvatsko se zakonodavstvo zaštite okoliša obvezno uskladiti seuropskim što sam analizirao kroz primjenu IPPC direktive odnosno uvođenje okolišnedozvole. Samim time, za naše tvrtke vrijede iste preporuke za NRT, iste granične vrijednostiemisija, isti propisi i norme. Prema tome, proizvodnja jednog vijka trebala bi se odvijati napotpuno isti način u Hrvatskoj i u Njemačkoj. Naravno, stvarnost je nešto drugačija. Možda jebolje reći trenutna stvarnost, jer u trenutku kada naše tvrtke izvrše sve potrebne prilagodbekroz prijelazno razdoblje, tada će sve što sam naveo zaista biti tako. U ovom trenutku,razvijene države su svakako u prednosti jer one nemaju dodatni teret naglog usklađivanja svrlo strogim propisima koje naše tvrtke moraju zadovoljiti. Europske tvrtke tim su sepropisima prilagođavale postepeno kroz dugi niz godina i sasvim je jasno da su u prednostipred domaćim tvrtkama zemalja koje su tek pristupile ili su u procesu pristupa Uniji. Cijenanjihovog proizvoda sadrži sve namete vezane uz zaštitu okoliša koji su manje više slični kao ikod nas, ali s znatno manjim investicijama u postrojenja. Za pretpostaviti je da tvrtke izrazvijenih zemalja samim time što duže primjenjuju NRT u svojim postrojenjima imaju dobrooptimizirane procese, mogućnost nabave skupljih materijala te izrade boljih proizvoda uzdržanja cijene konkurentnom. Tim više što razvijene zemlje EU imaju čitav niz mjera kojimanagrađuju dodatne napore u zaštiti okoliša.

Tvrtkama se smanjuju ili potpuno ukidaju naknade za emisije ukoliko se spuste ispododređenih vrijednosti. Naravno, takva okolišna politika jako puno košta i mogu si ju priuštitisamo bogate zemlje. Isto tako, uvođenje naprednih tehnologija s znatno manjim emisijama ivisokom energetskom učinkovitošću nije jeftin proces. Za velike tvrtke on je dugoročnosigurno isplativ jer naknade uz veliku proizvodnju nisu male, a tako visoka razina zaštiteokoliša sa sobom nosi i druge, marketinške prednosti. Tu su hrvatske tvrtke sigurno upodređenom položaju jer naše zakonodavstvo u trenutku propisuje samo naknade i sankcijedok izravnih poticaja u smislu izuzeća od davanja još nema. Hoće li se to promijeniti jednomkada uđeno u Uniju, sada je teško reći, ali dugoročno gledano, ulazak u EU trebao biujednačiti uvjete i učiniti naše tvrtke konkurentnijim.

Posljednja tvrdnja mogla bi se pokazati točnom ako pitanje postavimo na drugi način.Jedan od osnovnih razloga nastanka EU bio je zajednički pristup europskih država nasvjetskom tržištu na kojem mnoge od njih pojedinačno ne bi mogle opstati. Zbog toga se narazini Unije toliko inzistira na smanjenju emisija i povećanju energetske učinkovitosti. KakoEuropa ima vrlo ograničene izvore energije, zakonodavstvo zaštite okoliša među glavnimciljevima ima postizanje veće energetske učinkovitosti i korištenje obnovljivih izvoraenergije. Kroz standardizaciju NRT paralelno se standardiziraju i najbolje energetske metode

83

za pojedine procese čime se želi postići maksimalna energetska učinkovitost na razini cijeleUnije. Tvrtke su kroz IPPC direktivu prisiljene koristiti najbolje tehnike i energetske metodešto izravno utječe na smanjenu potrošnju energije i materijala kroz koju se smanjuju emisije,otpad i povisuje energetska učinkovitost. Te se metode i tehnike konstantno usavršavaju kakobi se učinak još poboljšao. Samim time, tvrtke su prisiljene bolje koristiti sve resurse što zanužnu posljedicu ima smanjenje potrošnje energije i materijala te bolji okolišni učinak.Uzmemo li u obzir da mnoge manje razvijene države na drugim kontinentima nemaju ništaniti približno tako precizno ili strogo, proizlazi da europske tvrtke moraju biti učinkovitijekako okolišno tako i energetski te samim time i puno konkurentnije od lokalnih. Promatramoli dakle iz perspektive Unije prema van, zakonska regulativa bez sumnje podižekonkurentnost EU država.

6.4 KORELACIJA EKO PRISTUPA PROIZVODNJI I DRUŠTVENEODGOVORNOSTI TVRTKIDruštvena odgovornost tvrtki sama po sebi nalaže odgovorno ponašanje prema

okolišu. Većina današnjih tvrtki čija djelatnost utječe na okoliš, pokušava na razne načineumanjiti taj utjecaj, a paralelno s time i prezentirati sve što na tom polju čini javnosti kako bise prikazale u što boljem svjetlu i uklonile sa svog imena negativan imidž zagađivača. U tomsmislu tvrtke vrlo intenzivno ističu svoje politike zaštite okoliša, certifikate kojima dokazujuodgovornost prema okolišu, ali i primjenu svih tehnologija koje utječu na smanjenjezagađenja. Nerijetko tvrtke detaljno opisuju procese pročišćavanja vode, načine povećanjaenergetske učinkovitosti, opisuju načine kontrole i mjerenja štetnih emisija te mjere zaracionalnije korištenje i oporabu materijala i slično. U mnogim od tih mjera, u pozadini senazire zakonska regulativa koja određuje obveze tvrtki prema okolišu. No, dio tvrtki krozpoštivanje regulative vidi priliku da učini "još malo više". Spuštanjem emisija ili primjenomsustava upravljanja okolišem koji traži više od lokalnog zakonodavstva, tvrtke svojeaktivnosti pojačane zaštite okoliša mogu iskoristiti u marketinške svrhe. Na taj način stvarajusliku o svojoj društvenoj odgovornosti koja je danas prilično bitan faktor u javnosti iposlovnom svijetu. Pri tome postoji velika dvojba o količini realno isplativog ulaganja jertvrtka može uložiti jako puno novca u program drastičnog smanjenja emisija koji bi ih moždamogao i prepoloviti. Iz okolišne perspektive je to vrlo pozitivno, no iz poslovne najčešće nijejer se sličan marketinški efekt može postići i s smanjenjem emisija od 10%. Ponekad možeispasti, većinom s pravom, da su ta ulaganja teško dokaziva i da se zakonske obveze zapravoprikazuju kao dobra volja i visoka svijest o zaštiti okoliša. Zato danas mnoge tvrtke na ovopitanje traže druge odgovore. Za primjer, neke na područjima gdje su im situirana postrojenjaulažu u lokalne projekte zaštite okoliša poput sufinanciranja obnove parkova prirode, ulaganjau edukaciju mladih za podizanje svijesti o okolišu i slično. Na taj se način dodatno doprinosistanju okoliša jer sve te tvrtke ionako provode sve propisane mjere zaštite. Drugi primjer jeisticanje društvene odgovornosti prema zaštiti okoliša kroz bolji dizajn proizvoda.Korištenjem prihvatljivijih materijala, bolje energetske učinkovitosti konačnog proizvoda iuzimanjem u obzir njegovog čitavog životnog vijeka, također se značajno podiže slika oodnosu tvrtke prema okolišu i izvan vlastitog pogona. S tom su idejom i nastale oznake tipa"Prijatelj okoliša" i slične.

Nema nikakve sumnje da zakonska regulativa ima najveći utjecaj u društvenojodgovornosti tvrtki prema zaštiti okoliša. No, ne može se reći da je on jedini. Pitanje zaštiteokoliša jedna je od vodećih globalnih tema današnjice. Industrija, koja se smatra glavnimkrivcem, pod posebnom je prismotrom javnosti. Nije zato čudno da se tvrtke koje zagađujužele prikazati kao predvodnici zaštite okoliša i glavni zagovornici održivog razvoja. Osobno,ne vidim ništa loše u tome da tvrtke svoju politiku zaštite okoliša koriste u marketinške svrhe.

84

Realno, industrija jest među glavnim krivcima za stanje okoliša. U nastojanju da poboljšajusliku u javnosti, mnoge tvrtke bez sumnje čine puno dobra za okoliš. Ako tvrtke koristezakonske obveze kao temelj na kojem će graditi svoju politiku odgovornosti prema okolišu,pa makar i samo 5% iznad propisa, to mora rezultirati boljim stanjem ili barem sporijomdegradacijom okoliša. Bilo bi nerealno očekivati da će bilo tko u današnjem svijetu, kojimvlada profit, dobrovoljno ulagati puno više novca u mjere zaštite okoliša nego što one realnomogu vratiti, makar i kroz marketing. To si mogu priuštiti samo izrazito moćne kompanije i tovećinom u slučaju kada "čiste savjest" od velikih ekoloških katastrofa koje su izazvale. Unašim uvjetima, dobrovoljna ulaganja u okoliš su rijetkost. No, izlaskom naših tvrtki navanjska tržišta gdje su okolišna politika i društvena odgovornost dva gotovo istoznačnapojma, jasno je da domaće tvrtke sve više uočavaju pozitivne strane ulaganja u odgovornoposlovanje što za okoliš može značiti samo dobro.

85

7. ZAKLJUČAK

U ovom radu dotaknute su mnoge teme. Prikazan je utjecaj industrije na okoliš, raznialati i tehnologije kojima se nastoji smanjiti taj utjecaj, a među njima je posebno istaknutauloga zakonodavstva u zaštiti okoliša. S obzirom da se naša zemlja nalazi u posebnoj situacijikada uz sav teret gospodarske krize mora pronaći put u europske integracije, dobar dio rada irazmišljanja usmjerio se ka tome. U pokušaju usporedbe hrvatskog zakonodavstva seuropskim kao najjasnija poveznica, koja najviše utječe na našu metaloprerađivačku iindustriju općenito, pokazala se mnogo puta spomenuta IPPC direktiva čija će primjena zanaše tvrtke uskoro postati "biti ili ne biti" na europskom tržištu.

Na osnovi mnogih razgovora koje sam tijekom izrade rada vodio u nadležnimministarstvima, Hrvatskoj gospodarskoj komori, predstavnicima proizvodnih i konzultantskihtvrtki te predstavnicima neprofitnih udruga koje se bave pitanjima održivog razvoja i zaštiteokoliša, na površinu su isplivali mnogi problemi. Zajednički je stav poslovnih subjekata iudruga koje ih predstavljaju da je usklađivanje s pravnom stečevinom Europske unije proteklojako kaotično. Usprkos znatno dužem trajanju pristupnih pregovora nego što je to bio slučaj sdrugim zemljama koje su u zadnjih deset godina pristupile Uniji, većina posla odvijala se nabrzinu i u zadnji čas. Podaci koje sam dobio na većini navedenih adresa daju jasan zaključakkako je hrvatsko gospodarstvo prisiljeno prilagoditi se vrlo zahtjevnim novim propisimagotovo preko noći. Predstavnici udruga pogotovo su kritični prema nacionalnim strategijamavezanim uz održivi razvoj i zaštitu okoliša. U njima su dane više deklarativne odluke negojasni planovi s točno određenim ciljevima, mjerama i terminima. Poslovni subjekti vrlo sukritični prema hitnosti donošenja nekih zakona i propisa za koje je doslovno ostavljan dan ilidva za proučavanje prije nego su bili službeno potvrđeni. Isti ti propisi na snagu su stupiligotovo odmah i od tvrtki se očekivalo da im se prilagode bez mnogo prethodnog informiranja.Potvrđuje to i podatak o postotku tvrtki koje su u zakonskom roku izdale zahtjev za okolišnudozvolu. Bez odgovarajuće podrške državnih organa i kvalitetne edukacije, jasno je da mnoginisu prepoznali pun smisao novih obveza već ih smatraju bespotrebnim troškovima. Ukolikose po tom pitanju situacija ne promijeni, ulaskom u EU doći će do velikih problema jerEuropa svoje propise kontrolira i kažnjava vrlo strogo. U neobaveznim razgovorima spredstavnicima nekih manjih tvrtki, naišao sam i na vrlo negativne stavove o certificiranju iISO normama. One se također smatraju čistim marketingom i nepotrebnim troškom. Nanašem tržištu, do sada je takav stav možda prolazio, ali sutra kada budemo dio EU, sve će sete tvrtke naći pred zidom. Europsko tržište takve će stavove vrlo strogo kazniti, a u uvjetimazajedničkog tržišta, vanjske će tvrtke nametnuti standarde i na našem. Vrijeme brzo prolazi,ulazak u EU je postavljen kao prioritetni cilj naših vladajućih struktura i gospodarstvo će seubrzo morati prilagoditi želi li nastaviti poslovati. U tim uvjetima ubrzanog usklađivanja, niječudo da se nema vremena niti resursa provoditi velike akcije informiranja iako, ne može sereći da ne postoje. Možda je naša urođena inertnost i strah od promjena jedan od razloga? Usvakom slučaju koji god razlog za to bio, naše tvrtke moraju se osloniti na sebe i svojekapacitete ako žele opstati na novom tržištu.

Jedna od svrha ovog rada po kojoj bi on zaista mogao biti koristan je ta je na jednommjestu do sistematski prikazano zakonodavstvo, obveze i utjecaji na poslovanje naših tvrtki.Iz osobnog iskustva mogu potvrditi da postoji određen broj ljudi koji se bave proizvodnjom, ada još uvijek ne znaju za mnoge stvari o kojima sam u radu pisao. Iz perspektive europskihintegracija, to je gotovo neoprostivo jer vremena više zaista nema puno, a investicije koje supotrebne mogu biti jako velike. Državne potpore za usklađivanje s NRT su jako ograničene.

86

Neke tvrtke pokušavale su ih dobiti i javljale su se na natječaj nekoliko godina za redom bezuspjeha. U uvjetima pada proizvodnje, malo tko taj teret može podnijeti sam. To je još jedanaspekt kroz koji vrijeme radi protiv naših tvrtki. Bojim se da će mnogi prekasno uvidjetigrešku i neće moći nastaviti s poslovanjem što će lako otvoriti vrata stranom kapitalu koji ćetako doći do jeftinih postrojenja i radne snage. No, tu izlazim iz okvira. Nema nikakve sumnjeda politika na raznim razinama utječe na ove procese no time se ovdje ne mogu baviti.

Na kraju se postavlja logično pitanje: kako dalje? Što se naših tvrtki tiče, mislim da jesituacija jasna. Ili se prilagoditi novim uvjetima ili se spustiti na razinu malih tvrtki koje posvojim kapacitetima ne spadaju pod utjecaj IPPC direktive. To za mnoge znači velikuredukciju kapaciteta i proizvodnje no, i tu ima polja na kojima se može djelovati. Jedno odzanimljivih polja djelatnosti je mala, komadna proizvodnja specijalnih alata u tvrtkama kojene moraju zapošljavati više od deset ljudi s malim deklarativnim kapacitetom i utjecajem naokoliš. Uzmemo li u obzir da će cijena radnog sata kod nas još dugo vrijeme biti jeftinija, tuse može tražiti mjesto na vanjskom tržištu i biti konkurentan. Za tvrtke koje se i dalje mislebaviti serijskom proizvodnjom većih kapaciteta, dileme nema.

Iz perspektive ovog rada, zaključak je da su zbog širine teme mnoga područjadotaknuta samo površno. Kapacitet jednog diplomskog rada ne dozvoljava dublju analizu svihpodručja koja sam obuhvatio, ali mislim da su njime otvorena vrata nekim budućim radovima.Tijekom jednog od posjeta Hrvatskoj gospodarskoj komori, dan mi je prijedlog da se u nekombudućem radu pokuša dati prijedlog tzv. Općih uvjeta rada (ili General Binding Rules, GBR)koji u većini europskih zemalja reguliraju rad jako malih tvrtki. Budući su one kapacitetomdaleko ispod mjerila IPPC direktive, za njih vrijede samo opći propisi. No, kao što je ovaj radzorno prikazao, sama količina važećih zakona, uredbi i pravilnika je velik zalogaj i za pravneslužbe pojedinih proizvodnih tvrtki. U europskim zemljama takvi se uvjeti definiraju naosnovi BREF-ova za danu djelatnost. Oni se na razini udruženja, recimo metalurga, usklađujus zakonima i graničnim vrijednostima danim u BREF-ovima te se takav prijedlog dajenadležnom ministarstvu. Utvrdi li se da su Opći uvjeti u skladu s zakonom i propisima, onipostaju važeći i obvezni za sve tvrtke koje se bave danom djelatnošću. Na taj način poslovnisubjekti izravno utječu na kreiranje zakonskih obveza koje moraju primjenjivati. Kod nas takonečeg zasad nema, ali koliko mi je rečeno, članovi pojedinih udruženja pri Komori bili bi jakozadovoljni kada bi netko sastavio takav prijedlog uvjeta. S druge strane, ukoliko bi se moglaosigurati suradnja s nekom od tvrtki, bilo bi zanimljivo provesti detaljnu analizu načina iprimjene uvođenja ISO normi ili procesa usklađivanja s NRT.

Pitanje zakonske regulative na području zaštite okoliša danas je bez sumnje jedno odnajvažnijih. Ujedno, u vezi tog pitanja također ima najviše nepoznanica, dvojbi i "sivih zona".Osnovna misao koja mi se uvijek vraćala tijekom izrade rada i posjeta raznim tvrtkama bila jeda na ovom polju treba jako puno kvalitetnog informiranja, i to na državnoj razini.Zakonodavac bi morao organizirati mnogo aktivnosti kojima bi se istakle bitne stvari u novimobvezama, radionica, seminara i sličnih aktivnosti koje bi provodila nadležna ministarstva injihove službe. Moje osobno iskustvo s nadležnim ministarstvima pokazalo je da je tamo jakoteško dobiti precizan odgovor, pogotovo zato što se za jedan te isti podatak mora kucati nanekoliko vrata i odgovori su isti, ali toliko različiti da je vrlo, vrlo teško snaći se u morupropisa koji na području zaštite okoliša postoje i konstantno se unapređuju. Potvrdu tog stavadobio sam i u primjerima iz prakse, odnosno podacima iz proizvodnih tvrtki. Istinu se moždamože pronaći u činjenici da su administrativni kapaciteti svih tih službi u uvjetima ovako brzeprilagodbe zakonodavstva zaista ograničeni. Pričamo li samo o velikom poslu usklađivanjapostrojenja s NRT i kapacitetima koji za to postoje, jasno je da niti nadležnim službama nije

87

lako. Mnogi se zakoni i propisi, u skladu s europskim trendom, mijenjaju relativno brzo takoda i to unosi dodatne nejasnoće u sustav. U svakom slučaju, za nadati se je da će jednom kadaproces pristupa biti gotov, državne službe imati više kapaciteta za bavljenje pojedinačnimproblemima koji muče poslovne subjekte.

Nadam se da je ovaj rad kroz analizu stanja, tehnologija i zakonske regulative zaštiteokoliša dao dobar prikaz svih utjecajnih faktora i alata koje jedna proizvodna tvrtka danasmora poznavati i svakodnevno primjenjivati kako bi se odgovorno ponašala prema okolišu izadovoljila sve svoje obveze. Nadam da će zaključci doneseni u radu dati barem okvirnu slikuo tome što nas čeka na novim tržištima i kako će buduće obveze utjecati na naše tvrtke injihovu konkurentnost kako prema van, tako i na domaćem tržištu na kojem će uskorovrijediti druga pravila. Isto tako, nadam se da će ovim radom biti otvorena i neka drugainteresantna područja koja će biti predmet daljnjeg istraživanja.

88

LITERATURA

[ 1 ] http://en.wikipedia.org/ ''Wikipedia'', internetenciklopedija

[ 2 ] Karašić, M.Utjecaj procjene životnog ciklusa proizvoda pri

projektiranju tehnološkog procesa proizvoda Diplomski rad, FSBZagreb, 2007.

[ 3 ] Glumpak, I.Utjecaj sustava za upravljanje okolišem na

životni ciklus proizvodaDiplomski rad, FSBZagreb, 2009.

[ 4 ]Kondić, Ž.

Kondić, V.

Okoliš i ISO 14000

-primjena-

"Konzalting usluge"Varaždin, Varaždin2009. ISBN 978-953-56152-0-0

[ 5 ]

Vitousek, P.

Mooney, H.

Lubchenco, J.

Melillo, J.

Science magazine,

Human Domination Of Earth's Ecosystems

Broj 277 (1997), stranice 494-499Članak iz časopisa

[ 6 ] http://www.iucn.org/

Internet straniceMeđunarodnogsaveza za očuvanjeprirode

[ 7 ] http://epp.eurostat.ec.europa.eu/portal/page/portal/eurostat/home

Internet straniceEuropske komisije zastatistiku

[ 8 ] http://www.drustvena-odgovornost.undp.hr

Internet stranicePrograma UN zarazvoj u Hrvatskojposvećene DOP-u

[ 9 ] http://www.odraz.hr

Internet straniceorganizacije "Održivirazvoj zajednice"

89

[ 10 ] http://www.iso.org/isoInternet straniceMeđunarodneorganizacije zanormizaciju (ISO)

[ 11 ] http://www.umich.edu/Internet stranice˝University ofMichigan˝

[ 12 ] http://www.sll.fi/Internet straniceFinskog saveza zaočuvanje prirode

[ 13 ] http://www.footprintnetwork.org/

Internet straniceneprofitneorganizacijeFootpring network

[ 14 ] http://unu.edu/zef/

Internet straniceZero emissionforuma

[ 15 ]

Vanegas J.

DuBose J.

Pearce A.

Sustainable Technologiesfor the Building Construction Industry

Članak s internetstranica GeorgiaInstitute ofTechnoology

[ 16 ] http://www.cro-cpc.hr/Internet straniceHrvatskog centra začistiju proizvodnju

[ 17 ] http://www.higherlevel.nl/forum/attachments/10_goldenrules_in_eco-design.pdf

Nizozemski Internetforum posvećenekološkim pitanjima

[ 18] http://www.edcw.org/Internet straniceEcodesign centra uWalesu

[ 19] http://www.epa.gov/Internet straniceameričke Agencije zazaštitu okoliša

[ 20] http://www.dnv.hr/Internet stranicefondacije Det NorskeVeritas (DNV)

[ 21] http://www.consultor-ri.hr/

Internet stranicehrvatske tvrtkeConsultor iz Rijeke

90

[ 22] http://www.be-smarter.eu/Internet straniceprojekta "BeSmarter"

[ 23]http://www.mzopu.hr/

Internet straniceMinistarstva zaštiteokoliša, prostornoguređenja igraditeljstva

[ 24] http://www.fzoeu.hr/Internet straniceFonda za zaštituokoliša i energetskuučinkovitost

[ 25] http://www.hgk.hr/Internet straniceHrvatskegospodarske komore

[ 26] http://www.azo.hr/Internet straniceAgencije za zaštituokoliša

[ 27] http://www.hrpsor.hr/Internet straniceHrvatskog poslovnogsavjeta za održivirazvoj

[ 28] http://www.uzuvrh.hr/Internet straniceUreda za udrugeVlade RH

[ 29] http://www.mingorp.hr/Internet straniceMinistarstvagospodarstva, rada ipoduzetništva

[ 30] http://www.hbor.hr/Internet straniceFonda za zaštituokoliša i energetskuučinkovitost

[ 31] http://ec.europa.eu/ Internet straniceEuropske komisije

[ 32] http://www.nn.hr/ Internet izdanjeNarodnih novina

[ 33]Z. Vladović

Relja Uvođenje i primjena IPPC direktive u HrvatskojSeminarski rad,Zagrebačko učilište,Zagreb 2010.

91

PRILOZI

92

PRILOG I - POPIS VAŽNIJIH ZAKONA RH U VEZI S OKOLIŠEM [23],[26]

REDNIBROJ ZAKON ODNOSNO PODZAKONSKI AKT SLUŽBENO GLASILO I GODINA

OBJAVLJIVANJA1 Zakon o zaštiti okoliša NN 110/07

1.1 Nacionalna strategija zaštite okoliša NN 46/021.2 Nacionalni plan djelovanja za okoliš NN 46/021.3 Uredba o procjeni utjecaja zahvata na okoliš NN 64/08, NN 67/091.4 Pravilnik o registru onečišćavanja okoliša NN 35/081.5 Uredba o sprječavanju velikih nesreća koje uključuju

opasne tvari NN 114/08

1.6 Popis pravnih osoba kojima je izdana suglasnost zaobavljanje stručnih poslova zaštite okoliša

NN72/01; NN123/02; NN 32/03;NN71/05

1.7 Zakon o fondu za zaštitu okoliša i energetskuučinkovitost NN 107/03

1.8 Uredba o jediničnim naknadama, korektivnimkoeficijentima i pobližim kriterijima i mjerilima zautvrđivanje naknada na opterećivanje okoliša otpadom

NN 71/04

1.9 Uredba o jediničnim naknadama, korektivnimkoeficijentima i pobližim kriterijima i mjerilima zautvrđivanje naknade na emisiju u okoliš oksidasumpora izraženih kao sumporov dioksid i oksidadušika izraženih kao dušikov dioksid

NN 71/04

1.10 Uredba o jediničnim naknadama, korektivnimkoeficijentima i pobližim kriterijima i mjerilima zautvrđivanje naknade na emisiju u okoliš CO2

NN 73/07; NN 48/09

1.11 Pravilnik o načinu i rokovima obračunavanja i plaćanjanaknade na emisiju u okoliš ugljikovog dioksida NN 77/07

1.12 Uredba o strateškoj procjeni utjecaja plana i programana okoliš NN 64/08

1.13 Pravilnik o očevidniku uporabnih dozvola kojima suutvrđeni objedinjeni uvjeti zaštite okoliša i rješenja oobjedinjenim uvjetima zaštite okoliša za postojećapostrojenja

NN 113/08

1.14 Pravilnik o registru postrojenja u kojima je utvrđenaprisutnost opasnih tvari i o očevidniku prijavljenihvelikih nesreća

NN 113/08

1.15 Uredba o postupku utvrđivanja objedinjenih uvjetazaštite okoliša NN 114/08

1.16 Uredba o uključivanju organizacija u sustavupravljanja okolišem i neovisnog ocjenjivanja NN 114/08

1.17 Uredba o načinu utvrđivanja šteta u okolišu NN 139/081.18 Pravilnik o mjerama otklanjanja šteta u okolišu i

sanacijskim programima NN 145/08

93

2 Zakon o zaštiti zraka NN 178/04; NN 60/082.1 Uredba o graničnim vrijednostima emisije

onečišćujućih tvari iz stacionarnih izvora NN 21/07; NN 150/08

2.2 Pravilnik o praćenju emisija onečišćujućih tvari u zrakiz stacionarnih izvora NN 1/06

2.3 Pravilnik o izdavanju dozvole ili suglasnosti zaobavljanje djelatnosti praćenja kakvoće zraka ipraćenja emisija u zrak iz stacionarnih izvora

NN 79/06

2.4 Uredba o emisijskim kvotama stakleničkih plinova inačinu trgovanja emisijskim jedinicama 142/08; NN 113/10

2.5 Plan raspodjele emisijkih kvota stakleničkih plinova uRepublici Hrvatskoj NN 76/09

2.6 Uredba o tvarima koje oštećuju ozonski sloj NN 120/05

3 Zakon o otpadu NN 178/04; NN 153/05; NN 111/06;NN 60/08, NN 87/09

3.1 Pravilnik o vrstama otpada NN 27/963.2 Pravilnik o ambalaži i ambalažnim otpadom NN 97/05;NN 115/05; NN 81/08;

NN 31/093.3 Uredba o kategorijama, vrstama i klasifikaciji otpada s

katalogom otpada NN 50/ 05; NN 39/09

3.4 Strategija gospodarenja otpadom NN 130/ 053.5 Pravilnik o gospodarenju otpadnim gumama NN 40/06 ; NN 64/06; NN 31/093.6 Uredba o nadzoru prekograničnog prometa otpadom NN 69/06 NN 17/07; NN 39/093.7 Pravilnik o gospodarenju otpadnim uljima NN 124/06; NN 121/08; NN 31/093.8 Pravilnik o gospodarenju otpadnim baterijama i

akumulatorima NN 133/06; NN 31/09

3.9 Pravilnik ogospodarenju otpadnim vozilima NN 136/06; NN 31/093.10 Pravilnik o gospodarenju otpadom NN 23/07 NN 111/073.11 Pravilnik o načinu i postupcima gospodarenja

otpadom koji sadrži azbest NN 42/07

3.11.1 Naputak o postupanju s otpadom koji sadrži azbest NN 89/083.12 Pravilnik o gospodarenju otpad. električnim i

elektroničkim uređajima i oprem. NN 74/07; NN 133/08; NN 31/09

3.13 Plan gospodarenja otpadom NN 85/073.14 Pravilnik o načinima i uvjetima odlaganja otpada,

kategorijama i uvjetima rada za odlagalište otpada NN 117/07

3.15 Pravilnik o gospodarennju građevnim otpadom NN 38/08Pravilnik o gospodarenju polikloriranim bifenilima ipolikloriranim terfenilima NN 105/08

94

4 Zakon o vodamaNN 153/09

( NN 107/95 NN 150/05 članci 173,174do 01.01.2011.)

4.1 Državni plan za zaštitu voda NN 8/99 ( vrijedi do 31.12.2010, osimpriloga D2)

4.2 Pravilnik o izdavanju vodopravnih akata NN 78/10.4.3 Pravilnik o graničnim vrijednostima emisija otpadnih

voda NN 87/10

4.4 Uredba o opasnim tvarima u vodama NN /137/08 vrijedi do 31.12.20104.5 Zakon o financiranju vodnoga gospodarstva NN 153/094.6 Popis ovlaštenih laboratorija za ispitivanje vode NN 147/094.7 Pravilnik o agresivnosti otpadnih voda koji se smiju

upuštati u javnu kanalizaciju Grada Zagreba SGZ 5/05

4.8 Odluka o popisu voda I reda NN 79/104.9 Odluka o odvodnji otpadnih voda SGZ 12/02, 23/03, 1/084.10 Pravilnik o gospodarenju muljem iz uređaja za

pročišćavanje otpadnih voda kada se mulj koristi upoljoprivredi

NN 38/08

4.11 Uredba o standardu kakvoće vode NN 89/10 ( stupa na snagu 01.01.2011)

4.12 Pravilnik o granicama područja podslivova, malihslivova i sektora NN 97/10

5 Zakon o kemikalijama NN 150/05, NN 53/085.1 Pravilniko razvrstavanju, označavanju, obilježavanju i

pakiranju opasnih kemikalija NN 23/08; 64/09; NN 113/10

5.2 Pravilnik o posebnim uvjetima koje moraju ispunjavatipravne osobe koje se bave proizvodnjom, prometom,ili korištenjem opasnih kemikalija i o uvjetima kojemoraju ispunjavati fizičke osobe koje obavljaju prometotrov

NN 68/07

5.4 Pravilnik o uvjetima i načinu stjecanja te provjereznanja o zaštiiti od otrova NN 62/99

5.5 Pravilnik o načinu vođenja očevidnika o opasnimkemikalijama te o načinu i rokovima dostave podatakaiz očevidnika

NN 113/06

5.6 Zakon o prijevozu opasnih tvari NN 79/075.7 Lista opasnih kemikalija čiji je promet zabranjen

odnosno ograničen NN 39/10

5.9. Pravilnik o uvozu i izvozu opasnih kemikalija NN 73/09; NN 104/10

6 Zakon o prostornom uređenju NN 30/94; NN 68/98; NN 32/026.1 Zakon o prostornom uređenju i gradnji NN 76/07; NN 38/096.2 Zakon o gradnji NN 175/03, NN 100/04;

95

7 Zakon o zaštiti od buke NN 30/09

7.1 Pravilnik o najvišim dopuštenim razinama buke usredini u kojoj ljudi rade i borave NN 154/2004

8 Zakon o komunalnom gospodarstvu NN 36/95; NN 70/97; NN 128/99;NN 57/00; NN 129/00;59/01;26/03;NN 82/04, NN 178/04; NN 38/09,

NN 79/099. Zakon o zaštiti prirode NN 70/05; NN 139/08

10 Zakon o sanitarnoj inspekciji NN 113/08

11 Zakon o šumama NN 140/05; NN 82/06; NN 129/08

12 Zakon o javnim cestama NN 180/0413 Uredba o izmjeni uredbe o naknadama za poticanje

proizvodnje električne energije iz obnovljivihizvora energije i kogeneracije

NN 33/07

14 Uredbu o minimalnom udjelu električne energijeproizvedene iz obnovljivih izvora energije ikogeneracije čija se proizvodnja potiče

NN 33/07

15 Tarifni sustav za proizvodnju električne energije izobnovljivih izvora energije i kogeneracije NN 33/07

16 Opći uvjeti za opskrbu električnom energijom NN 14/06, 19/06

17Odluka o iznosu naknade za priključenje neelektroenergetsku mrežu i za povećanje priključnesnage

NN 52/06

18 Mrežna pravila elektroenergetskog sustava NN 36/06

19 Pravilnik o stjecanju statusa povlaštenogproizvođača električne energije NN 67/07

20 Pravilnik o korištenju obnovljivih izvora energije ikogeneracije NN 67/07

21Odluka o iznosu naknade za priključenje neelektroenergetsku mrežu i za povećanje priključnesnage

NN 52/06

22 Zakon o energiji NN 68/01; NN 177/04; NN 76/07

23 Zakon o zaštiti od neionizirajučeg zračenja NN 91/1023.1. Pravilnik o zaštiti od elektromagnetskih polja NN 204/03 NN 41/0823.2. Pravilniko popisu stručnih poslova zaštite od

ionizirajućeg zračenja, uvjetima koje trebajuispunjavati ovlašteni stručni tehnički servisi i načinuovlašćivanja

NN 77/07

23.3. Pravilnik o izmjenama i dopunama pravilnika otemeljnim zahtjevima za uređaje koji proizvodeoptičko zračenje te uvjetima i mjerama zaštite odoptičkog zračenja

NN 91/07

96

PRILOG II - POPIS DJELATNOSTI NA KOJE KOJE SE ODNOSI IPPCDIREKTIVA [23]

1. Energetika1.1. Postrojenja s izgaranjem, nazivne toplinske snage preko 50 MW.1.2. Rafinerije mineralnih ulja i plinova.1.3. Koksare.1.4. Tvornice za uplinjavanje i ukapljivanje ugljena.

2. Proizvodnja i prerada metala2.1. Postrojenja za prženje i sinteriranje metalnih ruda (uključujući sulfidne rude).2.2. Postrojenja za proizvodnju sirovog željeza ili čelika (primarno ili sekundarno taljenje),uključujući neprekidno lijevanje, kapaciteta preko 2,5 tone na sat.2.3. Postrojenja za preradu neobojenih metala:(a) tople valjaonice kapaciteta preko 20 tona sirovog čelika na sat;(b) kovačnice s čekićima čija energija prelazi 50 kJ po čekiću, gdje uporabljena snagatoplinskog izgaranja prelazi 20 MW;(c) nanošenje zaštitnih prevlaka od staljenih metala, ulaznog kapaciteta preko 2 tone sirovogčelika na sat.2.4. Ljevaonice neobojenih metala, proizvodnog kapaciteta preko 20 tona na dan.2.5. Postrojenja:(a) za proizvodnju neprerađenih obojenih metala iz ruda, koncentrata ili sekundarnih sirovinaprimjenom metalurških, kemijskih ili elektrolitskih procesa;(b) za taljenje kao i legiranje obojenih metala, uključujući oporabljene proizvode (rafiniranje,lijevanje u talionicama, itd.), kapaciteta taljenja preko 4 tone na dan za olovo i kadmij ilipreko20 tona na dan za sve druge metale.2.6. Postrojenja za površinsku obradu metala i plastičnih materijala u kojima se primjenjujeelektrolitski ili kemijski proces, s kadama za obradu zapremine preko 30 m3.

3. Industrija minerala3.1. Postrojenja za proizvodnju cementnog klinkera u rotacijskim pećima proizvodnogkapaciteta preko 500 tona na dan, ili vapna u rotacijskim pećima proizvodnog kapacitetapreko 50 tona na dan, ili u drugim pećima proizvodnog kapaciteta od preko 50 tona na dan.3.2. Postrojenja za proizvodnju azbesta i izradu proizvoda na bazi azbesta.3.3. Postrojenja za proizvodnju stakla, uključujući staklena vlakna, kapaciteta taljenja preko20 tona na dan.3.4. Postrojenja za taljenje mineralnih tvari, uključujući proizvodnju mineralnih vlakana,kapaciteta taljenja preko 20 tona na dan.3.5. Postrojenja za izradu keramičkih proizvoda pečenjem, osobito crijepova, opeke,vatrostalne opeke, pločica, kamenine ili porculana, proizvodnog kapaciteta preko 75 tona nadan i/ili kapaciteta peći preko 4 m3 i gustoće stvrdnjavanja preko 300 kg/m3 po peći.

4. Kemijska industrijaProizvodnja u smislu kategorija djelatnosti sadržanih u ovom odjeljku znači industrijskuproizvodnju tvari ili skupina tvari navedenih u točkama 4.1 do 4.6 putem kemijske prerade.4.1. Kemijska postrojenja za proizvodnju osnovnih organskih kemikalija, kao što su:(a) jednostavni ugljikovodici (linearni ili ciklički, zasićeni ili nezasićeni, alifatski iliaromatski);

97

(b) ugljikovodici koji sadrže kisik, kao što su alkohol, aldehidi, ketoni, karboksilne kiseline,esteri, acetati, eteri, peroksidi, i epoksidne smole;(c) ugljikovodici koji sadrže sumpor;(d) ugljikovodici koji sadrže dušik, kao što su amini, amidi, dušični spojevi, nitro-spojevi ilispojevi nitrata, nitrili, cijanati, izocijanati;(e) ugljikovodici koji sadrže fosfor;(f) halogeni ugljikovodici;(g) organometalni spojevi;(h) osnovni plastični materijali (polimeri, sintetska vlakna i vlakna na bazi celuloze);(i) sintetske gume;(j) boje i pigmenti;(k) površinski aktivne tvari i surfaktanti.4.2. Kemijska postrojenja za proizvodnju osnovnih anorganskih kemikalija, kao što su:(a) plinovi kao što su amonijak, klor ili klorovodik, fluor i fluorovodik, ugljični oksidi,sumpornispojevi, dušični oksidi, vodik, karbonil klorid;(b) kiseline kao što su kromna kiselina, fluorovodična (fluoridna) kiselina, fosforna (fosfatna)kiselina, dušična (nitratna) kiselina, klorovodična (kloridna) kiselina, sumporna (sulfatna)kiselina, oleum, sumporasta (sulfitna) kiselina;(c) baze kao što su amonijev hidroksid, kalijev hidroksid, natrijev hidroksid;(d) soli kao što su amonijev klorid, kalijev klorat, kalijev karbonat, natrijev karbonat,perborat,srebreni nitrat;(e) nemetali, metalni oksidi ili drugi anorganski spojevi, kao što je kalcijev karbid, silicij,silicijev karbid.4.3. Kemijska postrojenja za proizvodnju umjetnih gnojiva na bazi fosfora, dušika ili kalija(jednostavna ili složena umjetna gnojiva).4.4. Kemijska postrojenja za proizvodnju osnovnih sredstava za zaštitu bilja i biocida.4.5. Postrojenja u kojima se za proizvodnju osnovnih farmaceutskih proizvoda koristekemijskiili biološki procesi.4.6. Kemijska postrojenja za proizvodnju eksploziva.

5. Gospodarenje otpadom5.1. Postrojenja za zbrinjavanje ili oporabu opasnog otpada postupcima D1 do D15, odnosnopostupcima R1, R5, R6, R8 i R9 prema posebnom propisu kapaciteta preko 10 tona na dan.5.2. Postrojenja za spaljivanje komunalnog otpada kapaciteta preko 3 tone na sat.5.3. Postrojenja za zbrinjavanje neopasnog otpada postupcima D8 i D9 prema posebnompropisu kapaciteta preko 50 tona na dan.5.4. Odlagališta otpada na koja se odlaže više od 10 tona na dan otpada ili imaju ukupnikapacitet preko 25 000 tona, osim odlagališta inertnog otpada.

6. Druge djelatnosti6.1. Industrijska postrojenja za proizvodnju:(a) pulpe od drveta ili drugih vlaknastih materijala;(b) papira i kartona, proizvodnog kapaciteta preko 20 tona na dan.6.2. Postrojenja za predobradu (postupci kao što su pranje, bijeljenje, merceriziranje) ilibojenje tekstilnih vlakana, čiji je kapacitet obrade veći od 10 tona na dan.6.3. Postrojenja za štavljenje kože, čiji je kapacitet obrade veći od 12 tona gotovih proizvodana dan.

98

6.4. (a) Klaonice kapaciteta proizvodnje trupala preko 50 tona na dan.(b) Postrojenja za obradu i preradu namijenjena za proizvodnju hrane iz:– sirovina životinjskoga podrijetla (osim mlijeka), kapaciteta proizvodnje gotovih proizvodapreko 75 tona na dan,– sirovina biljnog podrijetla, kapaciteta proizvodnje gotovih proizvoda preko 300 tona na dan(prosječna kvartalna vrijednost).(c) Postrojenja za obradu i preradu mlijeka, pri čemu je dnevni ulaz mlijeka veći od 200 tona(prosječna godišnja vrijednost).6.5. Postrojenja za zbrinjavanje ili recikliranje životinjskih trupala i životinjskoga otpada(kafilerije), kapaciteta obrade preko 10 tona na dan.6.6. Postrojenja za intenzivan uzgoj peradi ili svinja s više od:(a) 40 000 mjesta za perad;(b) 2 000 mjesta za proizvodnju tovnih svinja (preko 30 kg,) odnosno 300 uvjetnih grla; ili(c) 750 mjesta za krmače odnosno 225 uvjetnih grla.6.7. Postrojenja za površinsku obradu tvari, predmeta ili proizvoda u kojima se koristeorganska otapala, osobito za apretiranje, tiskanje, premazivanje, odmašćivanje, prevlačenjevodonepropusnim slojem, obradu zatvaranja površinskih pora, bojenje, čišćenje iliimpregniranje, kapaciteta potrošnje preko 150 kg na sat ili više od 200 tona na godinu.6.8. Postrojenja za proizvodnju

99

PRILOG III - TVRTKE OVLAŠTENE ZA POSLOVE ZAŠTITE OKOLIŠA [25]

TvrtkaSakupljanje/

obradaotpada

Oporaba/reciklaža

Sanacijaekološkihakcidenata

Proizv.opreme

Usluge:studije

elaboratianalize

Ostalo:monitoringmjerenja

itd.

ADRIATIC-BLIZNA D.O.O. X X X X

AGROPROTEINKA D.D. X X X X

ALFATEH D.O.O. X

ALPRO-ATT D.O.O. X XANT LABORATORIJ

ZA ANALITIKU ITOKSIKOLOGIJU D.O.O.

X X

APO D.O.O. X X X

ASTRA D.D. X

BBS D.O.O. X

BIECO D.O.O. X X

BIMONT D.D. X

BIO MOTO D.O.O. X X X

BIROTEHNA D.O.O. X X

BIROTERM D.O.O. X

BOR-PLASTIKA D.O.O. X

BRKOVIĆ D.O.O. X X X

C.I.A.K. D.O.O. X X X X X X

CENTROMETAL D.O.O. X

CEPOST X

CE-ZA-R D.O.O. X X

CIAN D.O.O. X X X X X

C.I.O.S. D.O.O. X X

CONECO D.O.O. X X X

CORTECROS D.O.O. X X X

CWG D.O.O. X X XDALMACIJACEMENT

D.D. X

DLS D.O.O. X

DOMES D.O.O. X XDRAVA

INTERNATIONAL D.O.O. X X X

DUWAR D.O.O. X

100

TvrtkaSakupljanje/

obradaotpada

Oporaba/reciklaža


Proizv.opreme

Usluge:studije

elaboratianalize


itd.

DVOKUT ECRO D.O.O. X XĐURO ĐAKOVIĆKOTLOVI D.O.O. X X

ECOINA D.O.O. X X X

ECOOPERATIVA D.O.O. X X XEKO-ENERGETIKA

D.O.O. X X

EKO-FLOR PLUS D.O.O. X X X

EKO-KOM D.O.O. X XEKOLOGIJA MARŽIĆ

D.O.O. X X

EKO-LUX D.O.O. X XEKO-MONITORING

D.O.O. X X

EKONERG D.O.O. X X

EKOS D.O.O. XEKO-TEHPROJEKT

D.O.O. X X

EKOTEX D.O.O. X

EKO VELEBIT D.O.O. X

EURCO D.D. X X

EXCIDO D.O.O. X X

FELLER D.O.O. X X X

FLORA VTC D.O.O. X X

GAJETA D.O.O. X

GEOS D.O.O. X

GRADATIN D.O.O. X

GUMIIMPEX-GRP D.O.O. X X X

HEP ESCO D.O.O. X X

HEREDIUM D.O.O. XHRVATSKI CENTAR ZAČISTIJU PROIZVODNJU X X

HRVATSKI GEOLOŠKIINSTITUT X X

IND-EKO D.O.O. X X X X XINGINSPEKT

OPATIJA D.O.O. X X

101

TvrtkaSakupljanje/

obradaotpada

Oporaba/reciklaža


Proizv.opreme

Usluge:studije

elaboratianalize


itd.INSTITUT ZA ELEKTPRIV. I

ENERGETIKU D.D. X X

INTERPLAN D.O.O. X XIPZ UNIPROJEKT

MCF D.O.O. X X X

IPZ UNIPROJEKTTERRA D.O.O. X X X

IRI SISAK D.D. X X

ISEA D.O.O. X X X

JURINAMETAL D.O.O. X X

KA-EKO D.O.O. X X

KAIROS D.O.O. X XKEMIS

TERMOCLEAN D.O.O. X X X X

KOMICRO D.O.O. X

KOVA PRODAJA D.O.O. X

MAGRAD D.O.O. X

MARVAK D.O.O. X

MAZIVA ZAGREB D.O.O. X X X

MC ČIŠĆENJE D.O.O. X X X

MELTAL D.O.O. X X

METIS D.D. RIJEKA X X X X

MI-VI MAZIVA D.O.O. X

MUNJA D.D. X X X

NAŠICECEMENT D.D. X X

OIKON D.O.O. X

OPORABA D.O.O. X X XPROTING

HORVAT D.O.O. X X

REKORD TIM D.O.O. X

RUDAN D.O.O. X X

SINACO D.O.O. X X XSIROVINA

PROMET D.O.O. X X

SIROVINATRGOPRERADA D.O.O. X X X X X

102

TvrtkaSakupljanje/

obradaotpada

Oporaba/reciklaža


Proizv.opreme

Usluge:studije

elaboratianalize


itd.

SNABDJEVAČ D.O.O. X

SPECTRA MEDIA D.O.O. X X

STP D.O.O. X X XSTROJARSTVOBRANILOVIĆ X

TEHNIX D.O.O. X X XTERMO-PLIN

PROJEKT D.O.O. X X

TERRIGENA D.O.O. X X XTPK-EPO

PROIZVODNJA D.O.O. X

TRGOSIROVINA D.O.O. X X

TUV CROATIA D.O.O. X X

UNIJA NOVA D.O.O. X X X X

UNIJA SABIRAČ D.D. X XUNIJAMETEOR

EKO D.O.O. X X X X

UNIJAPAPIR D.D. X X X

UNIMER D.O.O. X X

UNIVERZAL D.O.O. XVETROPACKSTRAŽA D.D. X X

WERKOS D.O.O. X X X XZG HOLDING D.O.O.PODRUŽNICA ZGOS X X

ZAGREBPETROL D.O.O. X X X X X XZAVOD ZA

UNAPREĐIVANJESIGURNOSTI D.D.

X X

103

PRILOG IV - POPIS NORMI IZ SERIJA ISO 14000 I ISO 9000 [10]

Popis normi iz serije ISO 14000

ISO 14001 Sustav upravljanja okolišem — Specifikacije sa smjernicama za korištenje

ISO 14004 Sustav upravljanja okolišem — Opće smjernice o principima, sustavima i

tehnikama za podršku

ISO 14010 Smjernice za reviziju upravljanja okolišem – Opći principi revizije

ISO 14011 Smjernice za reviziju upravljanja okolišem — Revizijske procedure 1. dio:

Revizija sustava za upravljanje okolišem

ISO 14012 Smjernice za reviziju upravljanja okolišem — Kvalifikacijski kriteriji za

revizore uravljanja okolišem

ISO 14020 Ekološko označavanje — Opći principi

ISO 14021 Ekološko označavanje — Zahtjevi za samo-deklaraciju — Uvjeti i definicije

ISO 14022 Ekološko označavanje — Zahtjevi za samo-deklaraciju — Simboli

ISO 14023 Ekološko označavanje — Metodologije testiranja i verifikacije

ISO 14024 Ekološko označavanje — Programi prakse — Smjernice, praksa i procedure

certificiranja programa višestrukih kriterija (Tip I)

ISO 14025 Ekološke naljepnice i deklaracije — Profili ekoloških informacija — Tip III

smjernice i procedure

ISO 14031 Procjena ekoloških performansi sustava upravljanja i njegov odnos prema

okolišu

ISO 14040 Procjena životnog ciklusa — Principi i okviri

ISO 14041 Procjena ''životnog ciklusa'' — Analiza faze popisivanja

ISO 14042 Procjena životnog ciklusa — Odrdeđivanje utjecaja na okoliš

ISO 14043 Procjena životnog ciklusa — Interpretacija

ISO 14050 Uvjeti i definicije

104

Popis normi iz serije ISO 9000

ISO 9000 Upravljanje kvalitetom i osiguranje kvalitete — smjernice za izbor i uporabu.

ISO 9001 Sustav kvalitete — Model za osiguranje kvalitete kod projektiranja, razvoja,proizvodnje, ugradnje i servisiranja.

ISO 9002 Sustav kvalitete — Model za osiguranje kvalitete u fazama proizvodnje iugradnje.

ISO 9003 Sustavi kvalitete u završnoj kontroli i ispitivanju.

ISO 9004 Upravljanje kvalitetom i elementi sustava kvalitete — smjernice.

Dopunske norme iz serije ISO 9000

ISO 9000.1 Norme upravljanja kvalitetom i osiguranjem kvalitete — Dio 1: smjernice zaizbor i uporabu.

ISO 9000.2 Norme upravljanja kvalitetom i temelji osiguranja kvalitete, dio 2.

ISO 9000.3 Norme upravljanja kvalitetom i osiguranja kvalitete — Dio 3: Smjernice zaprimjenu ISO 9001 za razvoj, nabavu i održavanje softvera.

ISO 9004.1 Upravljanje kvalitetom i elementi sustava kvalitete — Dio 1: Smjernice.

ISO 9004.2 Upravljanje kvalitetom i elementi sustava kvalitete — Dio 2: Smjernice zausluge.

ISO 9004.4 Upravljanje kvalitetom i elementi sustava kvalitete — Dio 4: Smjernice zapoboljšanje kvalitete

Documents

DIPLOMSKI RAD - fsb.unizg.hr · PDF file3 SAŽETAK Ovim radom dan je prikaz utjecaja industrijske proizvodnje na zagađenje okoliša te nači na na koji se taj utjecaj može smanjiti