Upload
others
View
5
Download
0
Embed Size (px)
Citation preview
Pгikazi
Prilozi, 34, Sarajevo, 2005., str. 341-450.
Prije nego sto zaklopite korice ove knjige znatizeljno cete procitati sta u izvodirna iz recenzija pisu prof. dr. sc. Andelko Akrap i dr. sc. Mijo Korade: "( ... ) zahvaljujuCi svojoj intelektualnoj snazi, upomosti i dugogodisnjern istra.Zivackom iskustvu Franjo Maric napisao је djelo koje u svakorn pogledu zadivljuje" (s.1383.) i1i "( ... ) Bez obzira na tehnicko-ilustrativne aspekte djela, ono potpuno zaslufuje kategorizaciju izvorno znanstveno djelo, zbog preoЬilnog kritickog aparata, rnnostva novih cinjenica i sarnog zпacenja djela, Ьilo za znanstvenog ili oЬicnog citate1ja." (s.l384.) •
VeraKatz
Mihael Miterauer, Milenijumi i drugejubllarne godine. Zasto proslavijamo istoriju? Beograd: Udruzenje za drustvenu istoriju, 2003.
DcieCi se osnovne zarnisli da istoriografskirn krugovirna sisternatski nudi najnovije rezultate rnu1tidisciplinarnog p1istupa drustvenoj stvamosti, Udruienje za drustvenи istorijи u Beogradu је izdanjern druge knjige redovnog profesora Drustvene istorije na Beckorn univerzitetu Mihaela Miterauera ponovo ponudilo interesantno i inspirativпo stivo. 1
Austrijski drustveni istoricar i istorijski antropolog profesor Miterauer је od 1959. do 1973 godine Ьiо saradnik Instituta za ekoпornsku i socija1nu istoriju u Becu, а od 1999. godine је i pocasni doktor Jugozapadnog Univerziteta "Neofit Rilski" u Blagoevgradu. Njegov interes za proucavanje osnovih ekonornskih i socija1nih odnosa u evropskorn drustvu rezultirao је objavUivanjern nekoliko zapaZe:nih rnonografija - Neudate majke. О istoriji nezakonitih rodenja и Evropi (Miinhen, 1986), Od patrijarhata ka partnerstvu. О promjeni strukture и porodici (Miinhen, 1991 ), Preci i potomci. Davanje imena и evropskoj istoriji (Miinhen, 1993).
Ovoga se puta profesor Mitei"auer bavi "proslav1janjern istorije", odnosno nastankomjavnog oЬiljeZэvanja odredenih istorijskih dogadaja sa njegovorn religioznoistorijskorn komponentom i razvojem fenornena pros1ave i razlicitih praznicnih formi koje su svoj karakter rnijenjale sa stepenom modemizacije i sekularizacije drustva, te
1 Кnjiga ogleda profesora Miterauera pod naslovom Kad је Adam kopao а Eva prela: lstorijsko-antropoloski ogledi iz pro§losti evropske poi'Odice objavljena је u Beogradu 2001. godine.
427
Pгikazi ћilozi, 34, Sarэjevo, 2005., str. 34\-450.
sa svim popratnim pojavama koje ove sveobuhvatne drustvene promjer1e donose. Autor time ohrabruje kriticku ulogu koju moze imati savremena istoriografija u razoЬlicavanju izgradnje savremenih kolektivnih zanesenosti.
PostujuCi istorijski kontinuitet, autor zapoeinje dekonstrukciju forme sa "memorijalnim karakterom" hriscanstva, te nalazi judaisticke korijene hriscanstva u njenoj kulturi religioznog sjecanja, pri cemu se nastavlja istorijat saveza izabranog naroda sa bozanstvom i razvijaju brojni elementi istorijski orijentisane kulture praznovanja. Као novina pojavljuje se obred u zпak sjecanja (euharistijalmisa), svecano obЩez.avanje, koje vremenom postaje osnov iz kojega се se razviti posredno ili neposredno svi elementi koji se koriste prilikom spomen-dana (svecani govor, svecana povorka, svecaпe predstave, kao i himne i zastave). Aktuelizovanje istorije tim povodima, koje podstice istorijsku svijest, sustiпskije dio te kulture hriscanskog praznovanja. Nakon nedjeljenog praznovanja, kal'akteristicnog za hriscanstvo, vremenom се se zaceti svecano godisnje оЬЩеzаvапје znacajnih datuma religioznog karaktera (praznik mucenika, osvesteпje cгkve i sl.) Nar·edпi stepeп se ogledao u oЬiUezavanju datuma koji prevazilaze lokalne okviщ а zпасајпЉ za crkvu i carstvo. Као zanimljivost navodi se da је posiedпicku funkciju izmedu Vizantije, kod koje је praznovanje vrlo rапо postalo u-adicija, i Zapada imala Venecija, ciji su povodi za praznovanje dogadaja iz vlastite istorije pretezпo bili politicke prirode, prvenstveno pobjede u raulim sukoЬima. Evociranje uspomene па poginule u bitkama potvrdivalo је drZ:avno vodstvo, ucvrscivalo socijalпe veze, ozivljavalo patriotizam, te radalo svijest о zajednistvu u sukobu sa poIazenim neprijateljem, sto su sve elemeпti politicke kulture javnog praznovanja koji su se zadrZali i do modemog doba. Treba пapomeпuti da је za istorijsku svijest Ьitno da li se proslava zasпivala па potvrdenom istorijskom dogadaju ili se nadogradivala na neki mit, ali је jos Venecija sekularnu istoriju i dгZavni mit stapala i izgradivala povjerenje u vlastiti moralni lik, pri cemu se najtjesnje povezivala vje1-a i patгiotizam. Ova "simЬioza" davalaje prakticno sпagu njenim podanicima pred zavojevacima, ali је odraZэvala postepenu politizaciju vjerskih praznika.
U poglavlju JuЬilarna godina-јиЫ/еј? prati se promjena u razumijevanju i proslavljanju godisпjice ("aмus iuЬilaeus") i vijeka, а vezane za tzv. oprosne godine. Dosezanje spasenja prilikom ovih godisnjica vazno је za ocekivaпje godina sa dиZim vremenskim intervalom i time za poimanje vremena и sirim okvirima, а naroCito za mistiku vezanu za "teznjom za okruglim brojem".
Nakoп reformacije, proslavljaпje neke svete licnosti (pri cemu је Luter predstavljao osnov pravovjemosti) ili svetog dogadaja, koji је ujedno Ьiо i novi "sveti pocetak" Ьili su osnovпi tipovi slavljenja. Prilikom proslave licnosti, а ро modelu reformatora, od tada se ne proslavlja smrt, ра se pocetak оЬiсаја proslavljanja rodendana moze vezati za taj period. Takode, uz znacajne licnosti crkvene istorije, uglavnom
428
Pгikazi
Prilozi, 34, Sarajevo, 2005., str. 341-450.
mиcenike, иvijek је isla proslava znacaja nekog njihovog djela, tako da izbor nije Ьiо iskljиcivo vezan za crkveni aиtoritet, vec za kriticku procjenи, sto је Ьila novina i predstavlja sponи sa proslavama spoшen-dana и modernom vremenи. Vainи cinjenicи predstavlja i to da је reformacija ogranicila funkcijи obozavanja svetaca, odnosno njihovih relikvija i slika, sto је vremenom ojacalo kriticku istorizacijи. Posebnи vaznost, cini se, treba dati i tendenciji da se partikиlaristicka kultura praznovanja pojavljиje na prostorima protestantizma, jer odluke о novim praznicima donose nadlezne vlasti па nivoи pokrajinskih crkava, sto predstavlja urnanjenje znacaja Ьiskupskih nadle:Znosti koje sи dominirale na katolickim prostorima. Gotovo iskljиcivo pravo odlиcivanja о religioznim i svjetovnim praznicima и rukama pokrajinskih kпezova iшасе dalekosezne posljedice и procesima modernizacije protestantskih drustava. Vremenom се se drzavno-crkvena kultura spomen-dana bez prekida nadovezati na nacioпalnи. Uпиtar nje се i drugi elementi modernosti doЬijati na znacajи- stampa, javne rasprave па иniverzitetima, akadeшske svecanosti i sl. - иnoseCi pri tоше sekularнe karakteristike. U to vrijeme prakticпa potreba prikaza istorije povezaнa је sa potrebom sticaнja svijesti о vremenu, tako da se od seme "stepeнica zivota", preko vreшenih razdoЬlja od sedam godina, te decimalnog sistema doslo do predstave od 1 ОО godina, сiше ovaj ројаш, stoljece, иlazi u upotrebи. Na to је odlucиjиci иticaj iшala jedna crkvena istorija objavljena и Bazelu 1559. godiпe, poznatija pod nazivom "Magdeburske centurije".
U odjeljku Veselje bez vere? prati se dalja sekularizacija praznicne kulture, povezana sa prosvjetiteljskiш uticajima i prakticno sprovedena sa Fraпcuskom revolиcijom. Dolazi do proslavljaпja пacioпalnih praznika, а kultovi svetaca sи zaшijenili cet·emonije и cast revolиcionarnih, пacioпalnih muceпika. Dotadasпje okupljanje oko oltara zaшijeпile sи zakletve pred "oltarom otadzЬine". То Ьi Ьiо pocetak iпstruшentalizacije istorijskog sjecanja u sluzЬi politicke ideologije, kao primjer kako se sekularne forme slavljenja istшije иspjesno i neodvojivo povezuju sa mitskom sиstinom. Slavilo se sjecajuci se sretnih i znacajnih dana za zemlju, и svrhu snaznog politickog vaspitnog uticaja na podanike i јасајисi пjihovu ljиbav prema doшovini. Inicijativa za slavljenje znacajnih нacioпalnih spomen-dana иglavпom је poticala sз visoke drtavнe instance, шаdа је Ьilo i lokalnih praznika koji su poticali sjecanje i zahvalu za Zrtvи polozenи u cilju nacionalne integracije. Nacionahю zajednistvo је odredivalo kriterij prilikom izbora objekta sjecanja. Ono se podиpire izgradnjoru spomenika koji postaje centralпo mjesto oko koga se u narednim godinama, prilikom proslava odvija centralno "litшgijsko" slavlje, ali sada sa manifestacijamajedinstvenog nacionalnog dиha.
Zavrsno poglavlje ove kratke moпografije zaokru:Zuje govor о proslavljanju, u kojem se nalazi jediпstvo religije i istorije, proslog i sadasnjeg i gdje se aktuelizuje пamjera vlasti da u svecanoj atmosferi ponudi model "svetog poeetka" na риtи ka
429
Prikazi Prilozi, 34, Sarajevo, 2005., str. 341-450.
sretnom stanju, а sa ponudenom ideoloskom matricom, pri сети se nacionalna istorija cesto ispoljava kao dopиnska religija.
Ova jasnim jezikom napisana kratka monografija ostavUa iza sebe mnostvo pitanja, od kojih mozda najvecи tezinи nosi odgovomost istorijske nauke u gradenju drustvene i пacionalne mitologije. Posljedice koje proizvode "proslavljanja istorije" cesto sи kobne kako ро sadasnjost, tako i ро bиdиcnost drustva koje ne moze ili ne zeli da ih kontrolise .•
Sonja Dиjmovic
ооо••о••о•••••оооооОооО•••••••••••ОоооОооооооо•оо••••••••••НоооооооооооооооноооооооооноооооооООооооноооооооооооооооооооононооооноооооооооооооооон .. оооооооооооооооооооооооооооон
Robert Stradling, Teaching 20th-century European history. Strasbourg Cedex: Council of Europe, 2001, str. 290.
Imajuci u vidи da и nasoj historiografskoj literaturi strucnih i znanstvenih radova koji se bave metodikom predavanja, odnosno podиcavanja historije gotovo da i nema, kao ni strucnjaka iz ove oblasti, iznenadиjuce је kako је slab odjek kod nas imala knjiga renomiranog britanskog strucnjaka iz ove oblasti dr. Roberta Stradlinga 1•
Njegova knjiga pod nazivom "Teaching 201h-century European history" (Kako predavati historiju Evrope 20-tog stoljeca) izasla је u Strasbourgu 2001. godine па engleskom i francиskomjeziku и sklopи izdavackog projekta Vijeca Evrope. Rijec је о jednom vrlo inovativnom prirucniku koji је nastao kao dio projekta pod nazivom "Ucenje i poducavanje о historiji Evrope dvadesetog stoljeea", а namijenjeп је svim nastavniciшa i profesorima historije, predavacima historije na fakultetima, onima koji izraduju nastavne planove i programe, autorima иdzbenika, kao i sviшa onima koji Ьi trebali brinиti i koje zanima obrazovanje iz historije.
Za razliku od "domace strucne javnosti", ova k.njiga је vrlo brzo pobиdila veliko interesovanje i pobrala izuzetno pozitivne kritike иglednih znanstvenika iz ove oblasti и mnogim evropskim dclavama, ukljucиjuci tu i one zemlje (Velika Britanija, zeшlje Skandinavije) koje iтаји dugu, bogatu i renomiranи tradiciju metodike poducavanja и nastavi historije od najnizih do najvisih nivoa obrazovanja, tj. od osnovnih skola do
Ј
1 R. Stradling је vi.Si saradnik Istraiivackog centra Leirsin и Skotskoj. Ima status emeritusa na Univerzitetu u Cardiffu, а predavao је savremenu politicku i ekonomsku l1istoriju na Univerzitetu и Londonu, gdje је vodio i uvodne kurseve i kurseve strucnog usavrsavanja za predavace historije i poznavanja drustva. Bio је gostujuCi profesor na vise univerziteta.
430