Dragi župljani,

znamo da naziv mjeseca studenog označava početak niskih temperatura, no jeste li

znali da su stariji nazivi ovoga mjeseca u nekim krajevima bili vsesvetčak – po blagdanu

Svih svetih, veternjak te zmiščak? Upravo smo blagdanom Svih svetih ušli u mjesec

studeni, kada usmjerujemo svoje molitve i misli prema Nebeskoj Crkvi, prema

nebrojenim poznatim i nepoznatim svecima, ali i svima našim dragim pokojnima koji

žive u Bogu, u nebeskom kraljevstvu!

Dana 22. studenoga slavimo svetu Ceciliju – zaštitnicu glazbenika, pjesnika, crkvene

glazbe i glazbe općenito te slijepih osoba. Glazbenici su izabrali svetu Ceciliju za

zaštitnicu jer, dok su odzvanjali glazbeni instrumenti na dan njezinih zaruka, ona je u

srcu pjevala samo Gospodinu, kako se spominje prema legendi.

32. NEDJELJA KROZ GODINU, 8. studenoga 2015. EVANĐELJE: Mk 12, 38-44 Govoraše Isus mnoštvu u pouci svojoj: »Čuvajte se pismoznanaca, koji rado idu u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima, prva sjedala u sinagogama i pročelja na gozbama; proždiru kuće udovičke, još pod izlikom dugih molitava. Stići će ih to oštrija osuda!« Potom sjede nasuprot riznici te promatraše kako narod baca sitniš u riznicu. Mnogi bogataši bacahu mnogo. Dođe i neka siromašna udovica i baci dva novčića, to jest jedan kvadrant. Tada dozove svoje učenike i reče im: »Doista, kažem vam, ova je sirota udovica ubacila više od svih koji ubacuju u riznicu. Svi su oni zapravo ubacili od svoga suviška, a ona je od svoje sirotinje ubacila sve što je imala, sav svoj žitak.«

U malome selu Mulu u Boki Kotorskoj 27. studenoga 1438. godine rođen je Pavao, jedinac u hrvatskoj ribarskoj obitelji Krilović. Prvu je mladost proživio kao ribar i težak na škrtoj zemlji, a zatim je postao mornar. Na jednom od svojih putovanja slušao je propovijed bl. Šimuna iz Camerina, augustinca, glasovitoga pučkog misionara onoga doba. Riječ bl. Šimuna bila je kao sjeme zasijano u mladićevo srce, koje je uskoro donijelo plod. Mladi je Bokelj odlučio pokucati na vrata samostana pustinjaka sv. Augustina. Dobivši ime Gracija (Milost), počeo je živjeti kao redovnik u siromašnom samostanu na brdu Ortone, nedaleko od Padove. Svima je, još za vrijeme njegova novicijata, bilo jasno da se novi redovnik iz Boke odlikuje skromnošću i postojanošću. Svim je bićem bio uronjen u molitvu, a na osobit je način štovao Presvetu Euharistiju. Noćna su bdjenja bila njegova osobita ljubav, a redovnici bi često svjedočili da se noću diže

čudesno svjetlo iznad sobe u kojoj boravi Gracija. Kad god je radi službe bio izvan crkve, njegove su misli bile kod Gospodina Isusa u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Posebno su mu bili na srcu siromasi i prosjaci koji su dolazili na samostanska vrata. Nikoga nije odbio. Njegova je ćelija bila najmanja u samostanu i sav namještaj bilo je raspelo, slika Majke Božje i drvena krunica iznad uboga ležaja od dasaka, gdje je umjesto jastuka služio kamen za uzglavlje. Gajio je sinovsku pobožnost prema Majci Božjoj, koja ga je vodila do žarke ljubavi prema Euharistiji. Gracija nikada nije postao svećenik, nego je kao brat redovnik vršio službu ministranta i sakristana u samostanskoj crkvi. Svoju je službu vršio predano i poslušno. Jednog je dana po nalogu samostanskoga poglavara bio raspoređen za rad u vrtu. Tada se dogodilo čudo viđenja, koje mu je Bog podario kao svome vjernom sluzi. Dok je Gracija u vrtu kopao, a svećenici u crkvi slavili svete mise, kod svakoga podizanja on bi pokleknuo pred Presvetim iako je bio izvan crkve. U svojoj dubokoj pobožnosti i mističnoj povezanosti s euharistijskim Isusom doživio je kako se u tome času zid crkve samostana Blažene Djevice Marije pred njim otvara da može vidjeti svećenika kako u rukama drži dijete Isusa obasjano čudesnim sjajem. Gracija je postao za sve ljude u potrebi milosno protočan. Gotovo da više nije bilo pomoći koju preko njega Bog ne bi dijelio ljudima u potrebama. Za ono što mu je Bog učinio, Gracija je iz dana u dan sve više zahvaljivao molitvom i postom. Sve ovo pročulo se nadaleko te se oko samostana, koji je do tada bio miran, neprestano stvarala gužva i galama mnoštva naroda, koji je tražio da bude primljen i saslušan. Da bi riješili ovaj problem, poglavari su odlučili Graciju premjestiti: nakon 15 godina pokorničkoga, isposničkog i svetog života Gracija je s gore Ortone otišao u samostan na otočiću sv. Kristofora pokraj Venecije. Njegova popularnost na otočiću nije se nimalo smanjila, iako ga nije salijetalo onoliko mnoštvo naroda. I ovdje Gracija živi primjernim monaškim životom trapeći se i odričući svake ugode. Nosio je grubo tkano odijelo te je uvijek hodao bos. Njegovim posredovanjem događala su se čudesna ozdravljenja i u Veneciji. Ozdravljali su bolesni, gladni su primali hranu, goli odjeću. Oni koji su bili u nemiru i svađi, odlazili su nakon susreta s Gracijom pomireni i sretni. Imao je dar prorokovanja i savjetovanja, a njegovo djelotvorno posredovanje u mirenju sukobljenih strana bilo u braku bilo u gradu toliko je postalo poznato da su Mlečani otoku sv. Kristofora dodali oznaku „od mira“. Preminuo je na glasu svetosti. 9. studenoga 1508. Pokopan je u zajednički grob braće, no zbog glasa svetosti iskopali su njegovo tijelo i ustanovili da je neraspadnuto te da širi ugodan miris. Relikvije su stavljene u mramorni sarkofag te su vjernicima izložene na štovanje, a njegova kuća preuređena je u kapelicu. Po njegovu zagovoru dogodila su se brojna milosna i čudesna uslišanja. Tijelo mu je preneseno u rodni Muo, gdje se i danas časti, izloženo u srebrnome sarkofagu na posebno podignutu oltaru u župnoj crkvi Pomoćnice kršćana.

Župna crkva Pomoćnice kršćana Svetište blaženoga Gracije

Muo (1864.)

Našega sugovornika u ovom broju ne treba posebno predstavljati. Malo tko od župljana koji dolaze nedjeljom na večernje svete mise nije bio ponesen profinjenim sakralnim zvukom koji se spušta s našega kora, upravo pod vodstvom gosp. Dragutina Goldina, voditelja zbora Desiderium-Čežnja od samoga početka. Poznata je izreka: Tko pjeva, dvostruko moli. Što bi gospodin Dragutin Goldin rekao o tome, osobito kad znamo koliki trud, vježba, disciplina, suradnja, a koji put i trema stoje iza brojnih nastupa crkvenih pjevača? Izreka „Tko pjeva dvostuko moli“ nadajmo se da je točna, ali koncentracija u samoj euhristiji je upitna, mogu li se pomiriti činjenice izreke s nedovoljnom prisutnošću u svetoj misi. Za nadati se da smo u Božjim očima donekle opravdani. Gotovo bih se usudio reći da su trud, disciplina i suradnja često vrlo zahtjevni, ali su plodovi vjere, ljubavi i ljepote glazbe dovoljni za daljnje djelovanje i napredak pjevanja. Aktivni ste voditelj župnog zbora Desiderium od samoga početka. Tijekom pjevanja na svetim misama te na nastupima osjeća se uvijek svježi polet i predanost zbora, nikada zamor ili rutina. Što vas drži toliko oduševljenima zborskim pjevanjem i nakon godina vježbe i nastupanja? Glavni zadatak pjevačkog zbora jest da svoj repertoar – svjetovni i sakralni – obogaćuje raznolikim sadržajima, kako tekstovno, tako posebno glazbeno. Sreća je svakog zbora u tome, da se dirigent i pjevači u tom djelovanju nadopunjuju, a rezultat svega je vidljiv kroz oduševljenost u prezentiranju naučenih skladbi.

Poznato je da je zbor Desiderium puno gostovao i pjevao izvan Hrvatske. Postoji li neki koncert koji Vam je posebno ostao u sjećanju? Naša gostovanja vođena su ljubavlju prvenstveno prema našim sunarodnjacima u stranim zemljama. Ti susreti su nezaboravni. Oduševljenje kojim nas dočekuju, zajednički koncerti i mise su doživljaj koji desetljećima nosi svaki pjevač. Na jednom takvom susretu pri našem odlasku (Neuberg, 1990.) došlo je do toga da su svi plakali, a sam rastanak trajao je preko sat vremena uz obećanja do skorih susreta. Poslije je još bilo devet susreta kod njih i jednako toliko kod nas u Stenjevcu. Prošle godine bila je 25. godišnjica nastupa zbora na prvom Božićnom koncertu u Ciboni. Kakvi Vam se osjećaji bude na spomen toga davnog i časnog nastupa? Da, 1989. godine održan je prvi Božićni koncert u Zagrebu i Hrvatskoj. S velikim oduševljenjem i ponosom, jer smo bili jedini crkveni zbor, pjevali smo božićne skladbe pred prepunom Ciboninom dvoranom i nikada zaboravljenim nadbiskupom i kardinalom Kuharićem. Dan-danas ispunja nas radost i čast zbog tog veličanstvenog događanja. Napisali ste knjigu „Sjeti se“. O čemu se radi i kome je posvećena? Svi naši susreti, gostovanja, koncerti i nastupi sadržani su u knjizi Sjeti se, a dogodovštine s putovanja sadržaj su knjige Druga ljubav naše mladosti. Svaka od njih prvenstveno je posvećena svakom članu zbora, onom bivšem i onom trenutačnom članu i onom budućem. Zatim, posvećena je svima koji su nas pomagali, podržavali, svakom župljaninu, a posebice dragim prijateljima u Rumunjskoj, Mađarskoj i Austriji. Zbor Desiderium često sudjeluje u raznim humanitarnim prigodama. Možete li ukratko spomenuti neke od humanitarnih akcija u kojima je zbor sudjelovao? Desiderium je često u svojem djelovanju davao dobrotvorne koncerte, a svakako ću spomenuti sljedeće: za bolesnu djevojčicu – Dubrava, 2015.; za invalide Domovinskog rata – Varaždinske Toplice, 1993.; za bolesnike u bolnici Vrapče, 1994.; za Caritas, 1993., 1995. i 1996.; za Crveni križ, 1998.; za 101. brigadu od 1993. do 2013.; za mlade delinkvente u kazneno-popravnom domu u Turopolju, za Dobrotvorne darivatelje krvi. U subotu 7. studenoga predstavljate svoj DVD u Centru za kulturu u Gajnicama. O čemu se točno radi?

Točno je da u subotu 7. studenoga predstavljamo svoj novi DVD pod naslovom Na lijepom plavom Dunavu, čiji sadržaj obuhvaća svjetovnu, ali i sakralnu tematiku. Uz naslov, tu su i skladbe Bliže, o Bože moj, You Raise Me Up, Ave Maria i druge. Voljeli bismo da nam se pridružite tu večer u dvorani Centra za kulturu Susedgrad – Gajnice (Argentinska 5). Jedan od promotora i podupiratelja jest i naš dragi župnik i dekan preč. Vjekoslav Meštrić. Kakvi su planovi zbora Desiderium-Čežnja do kraja ove godine? Uz obilate probe i redovito pjevanje na misama, planiramo i Božićno-novogodišnji koncert u nedjelju 27. prosinca ovdje u našoj crkvi. Na kraju, imate li poruku za naše čitatelje? Možda da se odvaže i priključe zboru Desiderium? Što će od zborskoga pjevanja primiti, a što moraju dati? Nadajući se da naši župljani redovito i rado čitaju naš župni listić, usuđujem se predložiti da nam se u našim aktivnostima pridruže. Da pjevaju s nama i da osjete ljepotu zajedništva pjevanja na misama i na koncertima. Svakako, da ne govorimo o gostovanjima pri nama dragim ljudima u stranim zemljama. Dođite u srijedu ili petak u 20h u župnu dvoranu i ono što ćete tom aktivnošću pjevanja dobiti, uvelike nadmašuje vaše uloženo vrijeme koje trošite na pjevačke probe.

TKO SU DEZIĆI? Još davne 1996. godine uoči Majčina dana djeca članova zbora izrazila su želju da bi i ona htjela mamama i bakama na koncertu nešto otpjevati i dogodilo se, pjevala su i to im se svidjelo. Od tada gotovo na svakom koncertu za Božić i za Majčin dan pjevaju Dezići. Već dugo to nisu samo djeca članova zbora Desiderium, već i sva ona djeca kojoj se sviđa način sudjelovanja u spomenutim koncertima i pjevanju. Vodi ih gospođa Karmen Biškup, koja ih uoči koncerata uči i uvježbava zacrtane pjesmice.

Krajem mjeseca listopada, točnije 30. 10. filmom Nakon vjenčanja započela je šesta po redu sezona prikazivanja filmova kršćanske tematike, koju priređuje Nadbiskupijski pastoralni institut u dvorani Vijenac Pastoralnog instituta na Kaptolu. Otprilike svakih mjesec dana do kraja lipnja u Vijencu će se prikazati devet filmova, kojima je ove godine zajednički lajtmotiv milosrđe. Uz možda nešto poznatije filmove Šalji dalje i Nedodirljivi, tu su između ostalog i Posjetitelj, Vlak života te Nježna milosrđa. Nakon svakoga filma uvijek slijedi i rasprava, a voditelji same tribine jesu filmski kritičar Tomislav Čegir i teologinja i komunikologinja Irena Sever. Ulaz je slobodan.

Molitvena zajednica Marijini glasnici okuplja se redovito ponedjeljkom u 20:15 u crkvi, kada časte Blaženu Djevicu Mariju. Njihove molitvene nakane prvenstveno su za obraćenje grešnika te za naše svećenike. Zajednica Marijini glasnici kroz razmatranje otajstava Marijine krunice želi približiti ljudima tu predivnu molitvu radi duhovne obnove svih nas, te moliti našu Gospu da uz pomoć Njezine krunice još bolje upoznamo Isusa. U listopadu ove godine članovi novoosnovane zajednice hodočastili su u Međugorje te su na tom hodočašću još više učvrstili svoju vjeru i ljubav prema Gospi. Zajednica broji oko 20 stalnih članova, a voditeljica je Petra Mikulić.

Pozivamo i vas, dragi župljani, da se pridružite našoj novoj molitvenoj zajednici Marijini glasnici!

Radno vrijeme župnoga ureda: od utorka do petka: 9-11; 17-19h

Svete mise: nedjeljom u 7:30, 9:30, 11, 12:30, 18:30h

radnim danom u 7:30 i 18:30 (ponedjeljkom nema svete mise u 7:30)

Klanjanje: svakoga četvrtka nakon večernje svete mise

Večernja molitva časoslova: tijekom večernje svete mise utorkom i petkom

Sakrament ispovijedi: radnim danom pola sata prije svete mise te svake

nedjelje tijekom svetih misa

Susreti mladih: petkom u 20:30h

Ministrantski sastanci: subotom u 10:30h

Kateheze prvopričesnika i krizmanika: možete pogledati na našoj mrežnoj

stranici i na oglasnoj ploči u crkvi

Molitvena zajednica mladih Marijini glasnici: ponedjeljkom u 20:15h -----------------------------------------------------------------------------------

Vijesti iz župe i ostale informacije potražite na župnoj mrežnoj stranici:

www.gospastenjevecka.hr

Listić izdaje: Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije – Stenjevec Stenjevec 9, 10090 Zagreb – Susedgrad Tel. i faks: (01) 3732-729; mob: 099/4469-166 E-mail: gospastenjevecka@inet.hr Web: www.gospastenjevecka.hr Župnik: preč. Vjekoslav Meštrić Listić uređuju: Neven Škrlec, Petra Bičanić, Petra Veršec, Ivan Fedor, Filip Fišić, Trpmir Stary, Ksenija Čičak Lektor: Jelena Ucović

SVEČANO UVOĐENJE NOVIH MINISTRANATA 22. studenoga 2015.

Svečano uvođenje novih ministranata u ministrantsku zajednicu bit će 22. studenoga 2015. na nedjelju Krista Kralja na dječjoj svetoj misi u 9:30.

ADVENTSKE MISE ZORNICE 30. studenoga 2015. – sveti Andrija apostol

Svaki dan (osim nedjelje) u 6 sati SRCA GORE, EVO ZORE!