If you can't read please download the document
Upload
truongdiep
View
241
Download
13
Embed Size (px)
Citation preview
Batina sjeveroistone Bosne VIII
122
Mr. sc. Amra Hadihasanovi
AUTENTINOST I PROBLEM INTERPRETACIJE UMJETNIKIH I
ARHITEKTONSKIH OBLIKA U PROCESU ZATITE SPOMENIKA
KULTURE PRIMJER BEHRAM-BEGOVE (ARENE) DAMIJE U TUZLI
Tradicionalni i moderni umjetniki i arhitektonski oblici i njihova
zatita
Kulturno-historijsko naslijee u najirem smislu predstavlja skup svih kulturnih
dobara kako materijalne, tako i duhovne kulture ovjeanstva od najstarijih vremena
do danas. Od nenabrojivo mnoga naina na koje je mogue klasificirati i kvalificirati ova
dobra izdvojiemo podjelu koja se odnosi na tradicionalne i netradicionalne umjetnike
i arhitektonske oblike. Ovakva podjela gotovo je potpuno zanemarena unutar
djelatnosti zatite kulturno-historijskog naslijea, to je prema naem miljenju, uzrok
brojnih problema ili u najmanu ruku dilema i nedoumica sa kojima se susreu djelatnici
zatite kulturnog naslijea.
Naime, u pravilu se zaboravlja krucijalna injenica da je moderna nastala na
raskidu sa tradicionalnim kulturama i civilizacijama te su arhitekture i umjetnosti koje
su ove iznjedrile zapravo antipod modernoj kulturi i civilizaciji u svim njenim
manifestacionim i pojavnim oblicima. Taj raskol koji se desio unutar zapadnoevropske
srednjovjekovne kulture predstavlja sudbonosan dogaaj za cijelu planetu i sve njene
kulture i civilizacije. Sa pojavom renesanse kao razdjelnice moemo rei da poinje
moderna kao potpuno nova kultura i civilizacija sutinski razliita od dotadanjih, iji
e se uticaj proiriti itavim svijetom. Kao pojava ili stanje duha, moderna e
kulminirati u devetnaestom stoljeu sa industrijalizacijom koja je praktino poharala i
pomela gotovo u potpunosti brojne tradicionalne umjetnosti i zanate, ne samo u Evropi
nego diljem svijeta. Svijet se zapravo tek tada suoava sa injenicom propasti
tradicionalnih umjetnosti i zanata kao i tradicionalnom arhitekturom u jednom veoma
kratkom razdoblju. Tada praktino i poinje nastanak i razvoj zatite kulturno-
historijskog naslijea kao posebne djelatnosti koja je veoma brzo prela put od
nacionalnih do internacionalnih institucija zatite.
Iako je iznimno znaajno naglasiti uzroke i posljedice pojave moderne na
nestanak, odnosno prekid tradicionalnih umjetnosti i zanata, smatramo takoer
vanim skrenuti panju na duh moderne, odnosno postmoderne, a napose sutinske
razlike izmeu modernih i tradicionalnih umjetnosti i arhitekture. Naime, one su po
prirodi zapravo antipodi budui da imaju razliita ishodita pa ih nije mogue
klasificirati na isti nain. U tom smislu treba imati u vidu njihove sutinske razlike kao
Batina sjeveroistone Bosne VIII
123
magistralne odrednice koje razliita kulturna dobra odreuju razliitim parametrima.
U najkraem, tradicionalna i moderna umjetnost se temelje na tradicionalnoj i
modernoj kulturno-umjetnikoj paradigmi i to teocentrinoj, na kojoj poiva svaka
tradicionalna kultura i civilizacija i antropocentrinoj paradigmi, koja ini temelje
moderne kulture.
esto se zaboravlja, a unutar djelatnosti zatite gotovo potpuno zanemaruje,
injenica da svaka tradicionalna kultura proishodi iz naroitog duhovnog ozraja ije
ishodite predstavlja odreena duhovno religijska tradicija kojom vladaju metafizike
ideje. To su naroiti svjetovi, rekli bismo konglomerati brojnih oblika i manifestacija
tradicionalnih kultura koji mogu biti svete naravi do onih koji nemaju religijsko-
sakralno znaenje niti funkciju i koje uslovno moemo imenovati profanim
umjetnostima i zanatima. S druge strane moderna umjetnost i arhitektura u cjelini
poiva na antropocentrinoj kulturno-umjetnikoj paradigmi, bez obzira da li je rije o
individualnim, partikularnim idejama njenih autora, poput postmoderne umjetnosti ili
idejama kolektivnog ljudskog uma, poput primjerice renesansne umjetnosti ili baroka.
Moderna umjetnost i arhitektura nisu nastale na metafizikim idejama ve ih bitno
odreuju individualne ili kolektivne ideje koje nemaju nita sa tradicionalnim
umjetnostima. U najkraem, ova umjetnika i arhitektonska djela nose stilske
karakteristike njihovih autora kao kolektivnih ili partikularnih ideja koje nisu nastale
na prenosu, ve na raskidu i diskontinuitetu. Njihov krajnji cilj i imperativ je biti
drugaiji, biti razliit od prethodnih i buduih arhitektonskih i umjetnikih djela, za
razliku od tradicionalnih, koji su uvijek u prenosu odnosu nastoje sauvati kontinuitet.
Te ideje bitno odreuje vrijeme nastanka i autorski peat ovih djela koje su promjenjive
kategorije, za razliku od tradicionalnih, dominantno metafizikih, nadvremenskih i
transcendentnih ideja, koje je mogue iskazati samo simbolikim jezikom. Moderna
umjetnost nema nita sa metafizikim idejama tradicionalnih umjetnosti pa ak i tada
kada se bave svetopovijesnim temama, to nam je obilato pokazala evropska umjetnost
renesansne i baroka ali i drugih stilova koji su slijedili.
Tradicionalna kultura i umjetnost, bez obzira o kojoj je rije, poiva na obrascima
koje obezbjeuje samo tradicija. Oni su permanentno u prenosu sve dok traje i ivi
predmetna tradicija. Obrasci na kojima se temelje prenose vanvremenske i
nadindividualne ideje iji kontinuitet mora biti obezbjeen sve dok ta tradicija ivi.
Autentinost njenih obrazaca ne ovisi od prenosioca, umjetnika ili arhitekte, bez obzira
o kakvom je umjetniku rije. Zapravo, tradicionalni umjetnik ima veoma vanu ulogu u
interpretaciji umjetnikih djela, ali se njegova pozicija bitno razlikuje od pozicije
modernog umjetnika koji ne nasljeuje obrasce ve ih sam kreira.
Moderan pristup zatiti kulturno historijskog naslijea nastao je na istoj matrici
kao i historija umjetnosti kao moderna nauka. Svi umjetniki i arhitektonski oblici
promatraju se u diskursu njihove periodizacije kao umjetnike tvorbe nastale u
razliitim vremenskim okvirima i razliitim kulturno-umjetnikim paradigmama,
ukljuujui i djela moderne i postmoderne umjetnosti dvadesetog stoljea iji su autori
Batina sjeveroistone Bosne VIII
124
nosioci i njihovih ideja i realizacija. Ovaj diskurs promatranja kulturno-umjetnikih
dobara stavlja u fokus osobenost individualnog umjetnikog izraza i vremenske okvire
u kojima su djela nastala kao primarne karakteristike, to su parametri koji su znaajni
za djela moderne, odnosno postmoderne umjetnosti, ali su za djela tradicionalne
umjetnosti i arhitekture od sekundarne vanosti. Zanemaruje se iznimno vana
injenica da tradicionalni umjetniki oblici jesu nastali u odreenom vremenu i njih su
takoer realizirali umjetnici kao pojedinci, ali oni nose vanvremenske i
nadindividualne ideje. Dokumentrana vrijednost njihovih realizacija ima odreenu
funkciju u procesu valorizacije ovih kulturnih dobara, ali sutinski je od sekundarne
vanosti. Isto tako autorski peat, odnosno autorizacija, je sekundarne vanosti za djela
tradicionalne umjetnosti, dok je za djela moderne, odnosno postmoderne umjetnosti
od krucijalne vanosti, s obzirom da je moderni umjetnik kreator i ideje i realizacije
umjetnikog djela.
Moderna konzervatorsko-restauratorska zatita polazi sa stanovita koja se
temelje na modernoj, to e rei antropocentrinoj kulturno-umjetnikoj paradigmi,
bez obzira da li je rije o djelima moderne ili tradicionalne umjetnosti. U takvom
diskursu razmatrana problematika zatite kulturnih dobara ima teite na
individualnoj kreaciji autora, bez obzira da li su predmetna djela umjetnike realizacije
tradicionalne ili moderne, odnosno netradicionalne umjetnosti. Naime, tradicionalne
umjetnike forme mjere se parametrima moderne umjetnosti to je posebno
problematino kada se takav pristup primjenjuje unutar djelatnosti zatite kulturno-
historijskog naslijea.
Problem autentinosti tradicionalnih i modernih arhitektonskih i
umjetnikih oblika
Autentinost, kao osnovni parameter po kojem se vrednuju kulturna dobra, ima
razliita znaenja zavisno od karakteristika kulturno-umjetnikih dobara koja se tite.
Autentinost tradicionalnog umjetnikog djela odnosi se na vjerodostojnost prenesenh
umjetnikih ili arhitektonskih obrazaca, to implicira da se ne moe davati primat
umjetniku s obzirom da on nije kreator umjetnikih obrazaca, ve njihov prenosioc.
Njegova uloga u stvaranju umjetnikog djela iznimno je vana, ali nije primarna, to se
gotovo redovno zanemaruje u modernom pristupu konzervatorsko-restauratorskoj
intervenciji na djelima tradicionalne umjetnosti. Moderni pristup zatiti kulturnih
dobara, s druge strane, uvijek polazi od autora kao nosioca ideje djela i njegove
realizacije, to je veoma problematino kada je rije o djelima tradicionalne umjetnosti.
Dakle, autentinost tradicionalnog umjetnikog djela odnosi se na izvorne oblike
tradicionalnih umjetnikih formi kao odraz tradicionalnog stila dok se autentinost
modernih, netradicionalnih umjetnikih oblika odnosi na stilske karakteristike koje su
vezane za odreene vremenske okvire, kao i autore ideja i realizacija ovih umjetnikih
tvorbi.
Batina sjeveroistone Bosne VIII
125
Imajui u vidu injenicu da su ove razlike sutinske a ne periferne, pristup
ouvanju tradicionalnih i modernih arhitektonskih i umjetnikih djela mora se
razlikovati upravo onako kako se oni razlikuju jedni od drugih. Kako se moderna
konzervatorsko-r