ŽEĐ NA IZVORU

Moja odgovornost za vodu

2

Predgovor Žeđ na izvoru! Naslov ove knjige može zazvučati poetično. Međutim, razlozi za njezino objavljivanje nimalo nisu poetični. Naprotiv, mogli bismo ih nazvati dramatičnima a njihovu dramatičnost sažeti u upozoravajući oblik narodne poslovice: Da nas ne prevedu žedne preko vode!, ili, u skladu s naslovom, da se ne dovedemo u situaciju da budemo žedni uz izvore iz kojih nećemo moći piti jer nećemo moći platiti ili voda zbog onečišćenja neće biti pitka. Govoriti o problemima voda na našim područjima, u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, može izgledati izmišljanjem problema. Nažalost, tomu ipak nije tako. Unatoč činjenici da smo bogati vodama, da su nam vode u relativno dobrom stanju – ili baš zato! – postoje razlozi da budemo krajnje budni. Na svjetskoj razini smo suočeni s činjenicom prikrivenog rata za vodu, jer je problem pitkih voda postao najvećim problemom suvremenog čovječanstva a time i najistaknutijim strateškim ciljem svjetskih i lokalnih moćnika. Možda je samo pitanje vremena kada će taj rat eskalirati. Iskustva pojedinih zemalja, primjerice Bolivije, ukazuju nam na imperijalističke pohode svjetskih moćnika, preko utjecajnih svjetskih organizacija, s ciljem zauzimanja nadzora nad gospodarenjem vodama. U Južnoafričkoj Republici privatizaciju voda nazivaju novim oblikom aparthejda. Takve projekte, najčešće u vlasništvu stranih ili multinacionalnih tvrtki, kojima se u brojnim slučajevima bezočno gazi i ekološka i socijalna pravednost, omogućuju vlade dotičnih zemalja ili njihovi utjecajni političari, ostvarujući time vlastite političke probitke ili materijalne dobitke. Brojne deklaracije međunarodne zajednice kao i zakoni pojedinih država vodu ubrajaju u društvena dobra koja nitko ne može posjedovati i u osnovna ljudska prava koja su svima zajamčena. Međutim, često se u praksi ta jamstva ne ostvaruju. Koncesije su formula kojom se udovoljava zakonskim normama prema kojima voda ne može biti ni u čijem vlasništvu a da ipak bude unosni izvor profita. Gdje profit postaje ciljem i mjerilom, prije ili kasnije zadovoljavanje osnovnih ljudskih potreba i prava dolazi u pitanje. Jer u praksi je stvarna razlika između posjeda i koncesije nezamjetljiva. Poučeni brojnim iskustvima netransparentnosti (prisjetimo se samo projekta Družba Adrija - projekt dostave ruske nafte Janafovim naftovodom u Omišalj na otoku Krku), a nerijetko i nelegalnosti, nepravičnosti i nemoralnosti privatizacije i dodjele koncesijâ u Hrvatskoj, a tako i u Bosni i Hercegovini, ovom knjigom želimo skrenuti pozornost na opasnosti privatizacije vodâ, jer bogatstvo vodâ koje posjedujemo zacijelo je neodoljiv izazov kako domaćim, tako i stranim zgrtačima profita. Želimo utjecati na izgradnju svijesti u kojoj se građani neće osjećati nemoćnima, već postati svjesni snage zajedništva kojom se mogu suprotstaviti i najmoćnijim moćnicima, kako nam potvrđuje već spomenuti bolivijski primjer. Istovremeno, i prvotno, želimo dati doprinos izgradnji svijesti o dragocjenosti i svetosti Božjeg stvora vode, jer jedino takva svijest može pokrenuti ljubav, a ljubav ne čini nasilje već štiti, ljubav se ne predaje, već daje. Ako prepoznamo svetost vode, solidarno ćemo je čuvati i štititi, ne samo zbog sebe, svojih sugrađana i budućih generacija našeg naroda, već ćemo to činiti iz solidarnosti sa svakim stanovnikom ove naše jedne, jedine i zajedničke Zemlje, i iz zahvalnosti prema Stvoritelju, kojem smo odgovorni za dar vode. Poticaj za ovu knjigu našli smo u maloj brošuri koju je uredio Ured za pravdu, mir i skrb za sve stvoreno iz franjevačke generalne kurije u Rimu, Water for Life (Voda za život).

3

Žeđ na izvoru tematski se vezuje na našu knjigu Zrak naš svagdanji koja se bavi problemima globalnog zatopljenja i drugih klimatskih promjena. Zbog njihove tijesne međusobne povezanosti, upućujemo Vas i na ovu potonju. Ovom knjigom nudimo sustavni elaborat problematike vodâ, ali se čvrsto nadamo da će informacije koje donosimo, pojedini primjeri proročkih pothvata, religiozni tekstovi i tumačenja, kao i predlošci pojedinih vježbi i molitavâ biti dovoljno nadahnjujući da zajednički postignemo zacrtane ciljeve. Naravno, potrebno je uložiti napor, ali se čvrsto nadamo da ni užitak neće izostati. Ne smijemo dopustiti da nas privatizacija, koja se nameće kao sveopće i neupitno dobro, "prevede žedne preko vode". Još manje smijemo svojim neodgovornim ponašanjem prema okolišu dovesti naša vodna bogatstva u takvo stanje da na izvorima budemo žedni. Ne dao Bog da se pretvorimo u vodoubojice, a time u izravne ubojice života. Širenjem znanja, vjerujemo da ćemo djelotvornije čuvati našu "sestru Vodu", "koja je vrlo korisna i ponizna i dragocjena i čista" (sv. Franjo Asiški). Zahvalnost ističem svima onima s čijim smo se tekstovima poslužili u ovoj knjizi iz različitih izvora, kao i onima koji su nam stavili na raspolaganje svoje fotomaterijale. Knjigu su uredili djelatnici Franjevačkog instituta za kulturu mira, a posebno želim istaknuti gosp. Ivana Milanovića Litru koji je marno obavio najveći dio posla. Preostali dio posla očekuje sve nas, svakog čovjeka dobre volje. Svako naše dobro nastojanje ima smisla jer - "Vode neće nestati ukoliko je budemo crpili iz bunara ljudske mudrosti" (Koichino Matsuura, generalni tajnik UNESCO-a, Kyoto, 2003.).

fra Bože Vuleta

4

"Hvaljen budi, moj Gospodine, po sestri Vodi, koja je vrlo korisna i ponizna i dragocjena i čista."

Sv. Franjo Asiški, Hvalospjev stvorenja

UVOD Zbog čega bi čovječanstvo, svaki čovjek, i ti konkretno, trebali biti zabrinuti zbog vode? Voda je neophodna za život zemlje i njezinih stanovnika. Žeđ za njom životom nam je usađena. Sva bića je trebaju i sva za njom čeznutljivo žude. Nije nam stoga svejedno kada slušamo o krizi ovog "plavog zlata", kojeg svijet postaje sve svjesniji. To je razlog što se danas o vodi, nesumnjivo najdragocjenijem prirodnom bogatstvu, raspravlja na najvišim svjetskim razinama. Nude se akcijski planovi koji ukazuju na njezinu neprocjenjivu vrijednost, a raznim se programima skreće pozornost na njezinu sve prisutniju krizu. Ne čudi stoga što su Ujedinjeni narodi, pod geslom Voda dvije milijarde ljudi za njom žudi, godinu 2003. proglasili Međunarodnom godinom slatkih voda. O kakvoj je krizi riječ? Jedni govore kako se, zbog rastućeg broja stanovništva i sve veće onečišćenosti površinskih voda, radi o sve većoj nestašici vode. Drugi tvrde da se radi o nejednakoj raspodjeli, rasipanju i nedovoljnoj brizi za vodu u ovom materijalističkom i potrošačkom društvu. Treći pak razloge krize vide u privatizaciji vodoopskrbe i vlasništvu nad njom. Premda je voda osnova životu, ona se kao neotuđivo ljudsko pravo izričito spominje samo u 24. članku Konvencije o pravima djeteta gdje stoji kako države članice, priznajući pravo djetetu na zdravstvenu zaštitu, moraju, između ostaloga, djetetu osigurati "adekvatne hranjive namirnice i čistu vodu za piće".1 No, kako je pitka voda u dostatnim količinama osnovni preduvjet i pretpostavka svemu, pobornici ljudskog prava na vodu tvrde kako je ovo pravo sadržano u svim ostalim pravima. U vrijeme kada su se donosile deklaracije o temeljnim ljudskim pravima, primjerice Opća deklaracija o ljudskim pravima, voda se, isto kao i zrak, kao neotuđivo ljudsko pravo smatrala samorazumljivom i tada to pravo nitko nije dovodio u pitanje. To što u Općoj deklaraciji nije izričito i jasno navedeno kako čovjek ima neotuđivo pravo na vodu, uključivo je navedeno u drugim pravima, primjerice u članku 25., koji govori o pravu na prehranu, odjeću, stanovanje i medicinsku njegu, dakle o pravima koja ne bi mogla biti postignuta bez zajamčenog pristupa čistoj vodi.2 Danas u svijetu sve više raste pokret koji ide za tim da se konačno i formalno prizna ljudsko pravo na vodu kao neotuđivo pravo, jer kao što svaki čovjek, po svome rođenju, ima pravo na zdravstvenu zaštitu i obrazovanje, tako ima pravo i na vodu. Pristup takvim osnovnim dobrima nije stvar izbora, a još manje kupovne moći. Unatoč dugotrajnim raspravama i pregovorima koji su se vodili za vrijeme triju sastanaka Svjetskoga foruma o vodi 1997., 2000. i 2003.,3 kao i Međunarodnoj konferenciji za vodu 2001.,4 te raspravama u okviru Ujedinjenih naroda, međunarodna zajednica tek treba 1 Konvencija o pravima djeteta, članak 24. 2 Usp. Opća deklaracija o ljudskim pravima, članak 25. 3 http://www.world.water-forum3.com 4 http://www.water-2001.de

5

formalno priznati ovo čovjekovo neotuđivo pravo. Nikakva suglasnost o ovom pitanju nije postignuta ni u Kyotu u ožujku 2003., niti na skupu G8 u Evianu (1.-3. lipnja 2003.) pri donošenju Akcijskoga plana za vodu,5 unatoč tome što su sedmorica od G8 lidera predstavnici kršćanskih zemalja. Za vrijeme Svjetskog foruma o vodi održanog u Kyotu u ožujku 2003. godine, Vatikan je u svom izlaganju Voda, neophodna za život6 odaslao snažnu poruku o vodi kao osnovnom i temeljnom ljudskom pravu. Izvatci iz vatikanskog izlaganja doneseni su u ovome priručniku. Osim toga, Papa Ivan Pavao II., kao neumorni apostol mira i branitelj ljudskoga dostojanstva, kad govori o vodi, uvijek naglašava kako je ona Božji dar i pravo svih. Tako je, primjerice u poruci brazilskim biskupima koji su u korizmi 2004. godine pokrenuli nacionalni program koji je u središte razmišljanja stavio temu Bratstvo i voda, a čije je geslo Voda, izvor života, jasno kazao: "Voda je dar Božji i pravo svakog čovjeka".7 Naime, Brazil se, iako bogat vodnim zalihama, u posljednje vrijeme, zbog ljudskog momenta i neodgovornog ponašanja suočava s problemom sve većeg onečišćenja vode, kao i privatizacijom vodnog bogatstva. Vodu ništa ne može zamijeniti, čak ni onda kada porast njezine cijene zaprijeti mogućnosti njezine nabavke. Stoga se opskrba ovakvim dobrima ne može prepustiti tržištu i vodu se ne može tretirati tek kao jednu od roba. Ona je mnogo više od toga. Katolička socijalna misao uvijek je naglašavala kako se obrana i zaštita nekih općih dobara, kao što su prirodni i ljudski okoliš, ne može osigurati tek zakonima tržišta, jer isti spadaju u osnovne ljudske potrebe koje izmiču tržišnoj logici.8 Ovakvom razmišljanju o vodi kao daru i pravu svakog čovjeka sve se učestalije suprotstavlja razmišljanje koje poprima razmjere pandemije, kako je zapravo voda, baš kao i sve na ovoj zemlji, podložna tržišnoj utakmici te kao komoditet, ima svoju cijenu. Cilj ovog priručnika je, putem metode vidi, prosudi, djeluj, pružiti jasnu informaciju o pitanjima koja su vezana za vodu. Nije nam namjera iznijeti iscrpno izlaganje o svim vidovima ove teme, jer na raznim mjestima već postoji obilje informacija o vodi. Naša je namjera puno skromnija: ukazati kako nas znakovi vremena pozivaju na promjenu odnosa i zauzimanje životno kvalitetnijega stava prema okolišu, a osobito prema vodi. U središtu naših namjera stoji pitanje: Zbog čega bismo se morali više uključivati u ovakve teme koje se odnose na socijalnu i ekološku pravdu? Navodimo nekoliko razloga: Voda je bitan element ne samo za rast usjeva i životinja nego i za ljudski opstanak. Ipak, pitke vode nedostaje posvuda. U mnogim područjima razina nalazišta podzemnih voda opada, staništa vode sve su onečišćenija i sve je teže do nje doći. Problem vezan za navodnjavanje, industriju i gradsku potrošnju u domaćinstvima, s kojim se već sada suočavaju mnoge države, glasi: Komu ili čemu dati prednost? Pridodamo li tomu i činjenicu da moćnici sve otvorenije i bezobzirnije polažu pravo na zalihe vode, stvar je jasna: voda, oko koje se mišljenja razmimoilaze, postaje gorućom temom i najvećim problemom na početku 21. stoljeća.

5 http://www.g8.fr/evian/english/ 6 "Water, An Essential Element for Life", for the 3rd World Water Forum (Kyoto, 16.-23. ožujka 2003). Ovaj je tekst dostupan na nekoliko jeweb stranici: http://www.vatican.va/roman_curia/pontifical_councils/justpeace/index.htm 7 Vidi na web stranici http://www.zenit.org od 3. ožujka 2004., Poruka Ivana Pavla II. brazilskim biskupima za korizmu 2004. 8 Usp. Ivan Pavao II., Centesimus Annus, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1991., br. 40., str. 48.

6

Stoga bi nedjelotvornost s naše strane mogla imati duboke posljedice za život u svim njegovim oblicima, a osobito za one najranjivije koji žive na našoj sestri-majci Zemlji. Da ne vjerujemo kako je promjena moguća, ovaj priručnik ne bismo ni tiskali. Da ne vjerujemo kako još uvijek ima ljudi koji su spremni, bez obzira na cijenu, odvažno stati u obranu čovjeka i stvorenoga, ovom se problematikom ne bismo ni bavili. Vjerujemo u čovjeka jer mu je i Bog, povjerivši mu brigu za stvoreno (usp. Post 1,31), iskazao povjerenje. Vjerujemo da i danas ima ljudi koji, usprkos svemu, sebe i svoju ljudskost ne mogu zanijekati. A nijekanja je kroz dugu ljudsku povijest bilo i odveć. Uostalom, nije li i veliko borac za ljudska prava Martin Luter King ustvrdio kako se često trebamo stidjeti, ne toliko zbog zlodjela zlih ljudi, koliko radi ravnodušnosti dobrih! Vrijeme u kojem živimo traži istinske svjedoke i velikane duha jer ova jedna jedina Zemlja, neodgovornim upravljanjem s čovjekove strane, iz dana u dan sve više gubi sposobnost da nahrani gladna usta i napoji žedne usne. I tu onda nastaje problem, jer kad preostane malo prirodnih izvora, kazala je kenijska aktivistica Wangari Maathai, dobitnica Nobelove nagrade za mir za godinu 2004.: "za njih se borimo oružjem". Ako još danas ne podignemo svoj glas u obranu Zemlje i stvorenoga, sutra bi već moglo biti kasno. Tako bi se naša ravnodušnost mogla pokazati kobnom, a tu bi pogrešku bilo teško popraviti.

7

I. VIDITE

1. VODA - "KLICA ŽIVOTA"

"Dok piješ vodu, misli na izvor". Kineska poslovica

Voda se nalazi svuda na Zemlji i jedini je poznati element koji može prirodno egzistirati u plinovitom, tekućem i čvrstom stanju.

Jedinstvenost vode Vodu čine jedinstvenom njezina posebna svojstva i način na koji se mijenja zagrijavanjem i hlađenjem. Naime, dok se većina tvari pri zagrijavanju širi, a pri hlađenju steže, voda se ponaša drukčije. Smrzavanjem se povećava njezin obujam oko 9 posto, postaje lakša i zato led pliva na površini. Da je kojim slučajem drugačije, ne bismo prepoznali naš planet. Led bi potonuo na dno i voda bi se sve više smrzavala. U oceanu ne bi više bilo kruženja vode pa topla voda iz tropskih krajeva ne bi stizala do polarnih predjela. U tropima bi bilo nepodnošljivo vruće, a polovi bi bili stalno zamrznuti.

Sve što živi ovisi o vodi Voda je neophodna za život zemlje i njezinih stanovnika. Prvi živi organizmi razvili su se upravo u vodi, a voda je i danas stanište najvećem broju biljnih i životinjskih zajednica. U majčinoj utrobi bili smo u vodi. Kada smo rođeni, okupali su nas vodom. Naše je tijelo oko 70 posto voda koja se mora zamijeniti svakih pet do deset dana. Voda podržava sve funkcije tijela, svaki proces koji pretvara hranu u krv, kost i mišiće. Bez hrane, primjerice, možemo živjeti tjednima, ali bez vode samo nekoliko dana. Aristotel je vodu ubrajao u četiri osnovna elementa života: "Voda je sve i u vodu se sve vraća", a rimski filozof Seneka za nju je kazao: "Da čitav svijet izgori ostala bi jedino voda, a u njoj bi ležala klica novoga života". Voda je neophodna za život, svaki dan, na svakome mjestu i na bezbroj načina. Nažalost, tako je samorazumljiva da za mnoge predstavlja običnu tvar. Njezina neprocjenjivost postaje vidljivom tek u njezinoj odsutnosti, a pravu vrijednost dobiva tek onda kad izvor presuši. Možemo je usporediti sa zdravljem. I na jedno i drugo ne mislimo dok je sve u redu; tek se zabrinemo onda kada nešto pođe po zlu. A trebalo bi biti obrnuto. Jer kad je šteta načinjena, teško ju je popraviti. Ne kaže kineska mudrosnica uzalud: "Dok piješ vodu, misli na izvor". Kad bi je uzeli kao životni moto, stvarnost bi izgledala sasvim drugačijom. Iako znamo da bez vode nema ni života, mnogi od nas tek moraju naučiti kako postupati s tom dragocjenom tvari, jer činjenice govore više od tisuću izgovorenih riječi. A one su neumoljive i svuda oko nas. Naime, naša su nebriga i neodgovorno ophođenje s vodom prouzročili krizu vode globalnih razmjera. Sažetak Bez vode nema života. Kriza vode, koja danas poprima oblike globalnih razmjera svjedoči kako mnogi od nas tek trebaju naučiti kako koristiti tu dragocjenost.

8

Osvrt na sadržaj tektova

1. Kako shvaćaš izjavu da je voda 'klica života'? 2. Koju nam poruku želi odaslati kineska mudrosnica kada kaže: "Dok piješ vodu, misli

na izvor"? 3. Što misliš o izjavi da voda dobiva pravu vrijednost tek onda kada izvor presuši i

potkrijepi to konkretnim činjenicama?

9

2. VODA - PROBLEM GLOBALNIH RAZMJERA Toliko je znakova vremena koji nas pozivaju na aktivno zauzimanje za ekološku pravdu, no ništa u tolikoj mjeri kao voda koja, čini se, sve više postaje globalnim problemom. Ne čudi stoga što su Ujedinjeni narodi u 2003. godini u središte razmišljanja stavili temu o vodi, i to pod geslom Voda - dvije milijarde ljudi za njom žudi. Time su UN željeli svratiti pozornost na važnost ovog prirodnog bogatstva bez kojega život naprosto nije moguć, kao i na poražavajuću činjenicu da danas dvije milijarde ljudi nema primjeren pristup pitkoj vodi i sanitarijama, kao i na to da bi se istima mogli uskoro pridružiti i oni koji trenutno vode imaju u izobilju. Spoznaje o ozbiljnosti problema oko vode poznate su već godinama. Međunarodna zajednica reagirala je na globalnoj razini organiziranjem velikih konferencija o vodama. Tako su već prve važne preporuke s obzirom na vodu bile izrečene na Konferenciji Ujedinjenih naroda o vodama održanoj 1977. godine u Mar del Plati, u Argentini. I drugi su se skupovi bavili problemom voda. Primjerice Međunarodna konferencija o vodama i okolišu, održana 1992. u Dublinu, u Irskoj, te Konferencija Ujedinjenih naroda o okolišu i razvoju, održana 1992. u Rio de Janeiru, u Brazilu. O važnosti ove teme svjedoči i činjenica da je godine 1994. Komisija Ujedinjenih naroda za održivi razvoj donijela zaključak kako je potrebna opsežna procjena vodnih resursa slatkih voda, uključujući i buduće potrebe za vodama. U ovom kontekstu valja spomenuti i Ministarsku deklaraciju s Međunarodne konferencije o pitkoj vodi održane u Bonnu 2001. godine, u kojoj se poziva na jačanje koordinacije aktivnosti unutar Ujedinjenih naroda glede pitanja pitke vode, u čijem je sustavu UNESCO-u9 dodijeljena vodeća uloga. Desetljeće vode O ozbiljnosti ovog problema govori i činjenica da je Generalna skupština Ujedinjenih naroda (General Assembly United Nations), pod geslom Voda za život, razdoblje od 2005. do 2015. proglasila desetljećem vode, kako bi odgovorne potakla na akciju s ciljem postizanja zadanih ciljeva Milenijske deklaracije,10 među kojima se nalazi i cilj da će se do 2015. godine na pola smanjiti broj onih koji nemaju pristup čistoj i pitkoj vodi i sanitarijama. Ovo je drugi put da Ujedinjeni narodi kroz desetogodišnje razdoblje u središte razmatranja stavljaju temu o slatkoj vodi. Prvi put to su učinili u razdoblju od 1981. do 1990., kada su isto proglasili desetljećem Čiste i pitke vode. Svjetski dan voda Treba kazati i to da je Opća skupština Ujedinjenih naroda rezolucijom od 22. veljače 1993. odredila da se 22. ožujka svake godine obilježi kao Svjetski dan voda, s ciljem da se 9 UNESCO - United Nations Educational, Scientific and Cultural Organization - Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje,

znanost i kulturu 10 Ciljeve Milenijske deklaracije možete vidjeti u Dodatku, na str. 147.

10

stanovnicima diljem svijeta skrene pozornost na neprocjenjivu vrijednost vode, kao i na probleme za nju vezane.

Svjetski dan voda

dosadašnje teme

1994. godina: Briga za naše vodne resurse je obaveza svakoga 1995. godina: Žene i voda 1996. godina: Voda za žedne gradove 1997. godina: Voda na Zemlji: Ima li je dovoljno? 1998. godina: Podzemne vode: nevidljivi resurs 1999. godina: Svi živimo nizvodno 2000. godina: Voda za 21. stoljeće 2001. godina: Voda i zdravlje 2002. godina: Voda i razvoj 2003. godina: Voda za budućnost 2004. godina: Voda i katastrofe

Svjetski forum o vodi Da je problem vode globalan a ne lokalan problem svjedoči i Svjetski forum o vodi - globalni susret vlada, međunarodnih organizacija kao što su razne agencije Ujedinjenih naroda i donatorskih organizacija, nevladinih organizacija koje se bave vodama, znanstvenika i stručnjaka koji se održava svake tri godine. Prvi svjetski forum održan je u Marakešu (Maroko) 1997. godine, drugi u Den Haagu (Nizozemska) 2000. godine, a treći u Kyotu, Shigi i Osaki (Japan) u ožujku 2003. godine. Forum održan u Kyotu ujedno je bio središnji događaj Međunarodne godine slatkih voda. Na forumu u Kyotu raspravljalo se o mnogim problemima vezanima uz vodu. Postignuta je suglasnost o veličini i hitnosti problema, ali ne i o načinu kako se s tim problemima nositi. Tako su na površinu isplivali problemi i neslaganja oko gradnje brana, uloge privatnog sektora, načinima osiguranja financijskih sredstava, određivanjem cijene vode itd. I ovdje je

11

izišlo na vidjelo da politika i novac igraju veliku ulogu te da je svjetskim moćnicima vlastiti ekonomski interes počesto preči od rješavanja globalne ekološke krize, kao i to da znanost i tehnika nisu uzroci onečišćenja i degradacije okoliša, već njihova nesavjesna i neodgovorna primjena. Naime, još je jednom potvrđeno kako slobodno tržište i tradicionalni pristup gospodarskome razvoju ne poznaju ekološku svijest. I dok se svjetski moćnici dogovaraju, braneći svoja stajališta i interese, nastavlja se propadanje Zemljinih ekosustava, osobito slatkovodnog, pa se s pravom postavlja pitanje kada će briga o okolišu iz deklarativne opredijeljenosti prerasti u način života?

Ekološka kriza

"Ekološka kriza pokazuje kako je neodgodiva moralna potreba nove solidarnosti, osobito u odnosima između zemalja u razvoju i visoko industrijaliziranih zemalja. Države moraju pokazivati sve veću solidarnost i među sobom se dopunjavati u promicanju razvoja miroljubive i zdrave prirodne i društvene sredine. […] Nijedan plan, nijedna organizacija neće moći unijeti nužne promjene ako vođe naroda cijelog svijeta ne budu zaista uvjereni u apsolutnu potrebu nove solidarnosti, koju ekološka kriza zahtijeva, a koja je bitna za mir. Takav zahtjev ponudit će i prikladne mogućnosti da se urede mirni odnosi medu državama" 11

Sažetak Voda koja svemu daje život, postala je problem globalnih razmjera. Nastojanja međunarodne zajednice, osobito Ujedinjenih naroda da se problemi vode riješe, hvalevrijedna su ali još uvijek nedostatna jer već danas dvije milijarde ljudi za vodom žudi. Smanjiti na pola broj onih koji nemaju pristup pitkoj vodi i sanitarijama do 2015. godine jedan od ciljeva Milenijske deklaracije. No, iskustvo pokazuje kako olako dana obećanja brzo prekrije zaborav. Osvrt na sadržaj tekstova

1. Smatraš li da je voda uistinu globalni problem i potkrijepi to činjenicama? 2. Koju su poruku Ujedinjeni narodi željeli odaslati svijetu kad su 2003. godinu

proglasili Međunarodnom godinom pitke vode? 3. Pod kojim je geslom obilježena Međunarodna godina pitke vode i koja je njegova

poruka? 4. Jesu li ti poznati neki od ciljeva Milenijske deklaracije? 5. Kojeg datuma u godini obilježavamo Svjetski dan vode i nabroj neke od slogana

kojima se taj dan do sada obilježavao? 6. Koje su desetljeće Ujedinjeni narodi proglasili desetljećem vode i pod kojim

sloganom? Jesu li to ikada prije učinili, pod kojim geslom i kada? 7. Što je Svjetski forum o vodi i koja je njegova uloga s obzirom na vodu? 8. Kako glasi poruka koju je papa Ivan Pavao II. uputio svijetu prigodom proslave

Svjetskog dana mira 1990.? Jesu li ti poznate neke izjave ili pak misli te poruke?

11 Mir s Bogom stvoriteljem - mir sa svim stvorenjima br. 10., Poruka pape Ivana Pavla II. povodom proslave Svjetskog dana miragodine. Cjelokupni tekst poruke nalazi se u Dodatku ovog priručnika, na str. 130.

12

3. ČIMBENICI KOJI UTJEČU NA GLOBALNU NESTAŠICU VODE

Živimo u doba krize vode, ali ne zato što je nema dovoljno za naše potrebe, već zato što smo krizu izazvali katastrofalno lošim upravljanjem vodama. Posljedice osjećaju milijuni ljudi i naš okoliš.12

Pjesnik Samuel Taylor Coleridge u Pjesmi starog mornara rezignirano zaključuje: "Voda, voda posvuda, a kap za piće niotkuda". Poruka koju nam ova pjesma odašilje nedvosmislena je i jasna. Štoviše, ona postaje tjeskobnim pitanjem 21. stoljeća. Pitke je vode sve manje, a razloga je za to nekoliko.

1. Rastući broj stanovnika/gradova.

1950. godine samo je oko 29 posto svjetske populacije živjelo u gradovima, 2000. godine taj je udio porastao na oko 47posto. Sredinom dvadesetoga stoljeća u svijetu je bilo "samo" 78 gradova s više od milijun stanovnika, a 2000. godine taj se broj povećao na 408, od kojih su čak 22 grada (megapolisa) brojili više od 10 milijuna. Taj se trend ubrzano nastavlja.13 Stanovništvo Do 2054. godine predviđa se da će na Zemlji živjeti 12 milijarda ljudi. To se predviđanje temelji se na trenutnoj stopi rasta stanovništva, s 2,9 djeteta po roditeljskom paru. Čak i ako bi državne politike uspjele smanjiti broj na 2 djeteta po obitelji, stanovništvo Zemlje doseglo bi 12 milijardi kroz 70 godina. Udvostručeno će čovječanstvo potrošiti sve zalihe pitke vode i hrane.14 Bujanje gradova Procjenjuje se da se svakog tjedna u gradove širom svijeta slije preko milijun novih stanovnika, posebno u zemljama u razvoju gdje je preko 200 gradova prešlo milijun, a njih desetak i preko deset milijuna stanovnika. Priljev novih stanovnika premašio je i najcrnja predviđanja. Svjetski forum o urbanizaciji Na Svjetskom forumu o urbanizaciji održanom sredinom rujna 2004. godine u Barceloni, upozoreno je da ubrzana urbanizacija može postati jednim od najvećih problema s kojima će se suočiti društvo u 21. stoljeću. Naime, već sada 50 posto svjetskog stanovništva živi u urbanim sredinama, a taj bi postotak do 2050. godine mogao narasti na dvije trećine. Milijuni ljudi u urbanim sredinama nemaju pristup pitkoj vodi i sanitarijama, nemaju zdravstveno osiguranje, obrazovanje i sigurnost, što otežava ispunjavanje ciljeva Milenijske deklaracije koja kao jedan od ciljeva ima do 2015. godine prepoloviti siromaštvo.

"Urbanizacija izaziva probleme koji se tiču svih nas. Prije četiri godine, kada su svjetski lideri usvojili Milenijsku deklaraciju, izgledalo je da prepoznaju važnost problema. Međutim, svi mi smo zabrinuti što mnogi vođe, koji su učinili taj korak, nisu pokazali političku volju da provedu obveze koje su preuzeli."

Michael Gorbačov bivši predsjednik Sovjetskog Saveza

i trenutačni predsjedavajući Međunarodnog zelenog križa

12 Iz Izvješća Svjetskoga savjeta za vodu. 13 Usp. Darko Mayer, Voda od nastanka do upotrebe, Zagreb, Prosvjeta, 2004. str. 195-196. 14 Više o tome na web stranici: http://www.news.cornell.edu/releases/Feb04/AAAS.pimentel.hrs.html

Global malnutrition and human misery will be 'unimaginable' problem by year 2054

13

2. Klimatske promjene.15 Vodni ili hidrološki ciklus

Cetina (Zapisano na kamenu) Nije to nikakvo čudo, ali, pogledajte je: potopljeno selo i ljepše klisure od bilo kojeg grada. Brza je i mirna je. Pogledajte je, kad se suton okupa: tri ovce na otoku i jedno magare. I sve je potopljeno. Samo jedan jablan gleda svoj stas u vodi... Nije to zato što Cetinu volim; ali, ovakvog grada još nisam vidio. Bože moj, - Cetina! Josip Pupačić

Jesi li i sam/a nekada bio fasciniran/a vodom? "Sve se kreće", kazao je starogrčki mudrac Heraklit misleći pritom kako se sve nalazi u neprekidnom kruženju i kako sve teče. Stvarnost neprekidnog kruženja nigdje nije tako očita kao što je to u slučaju vode. Njezino neprekidno kruženje koje se događa na relaciji atmosfera-ocean-kopno nazivamo vodni ili hidrološki ciklus. Voda isparava s kopnene i morske površine, odlazi u zrak, odakle se, pod utjecajem topline, u različitim oblicima oborina ponovno vraća na površinu Zemlje. Taj se za zemlju životno važan proces godišnje ponavlja oko 42 puta.

Proces prelaska vode iz tekućeg stanja u oceanima u plinovito u atmosferi, te ponovno u tekuće stanje, bitan je za život na zemlji. Bez hidrološkog ciklusa zemljom bi vladala pustoš.

Voda se u prirodi pojavljuje u tri agregatna stanja: čvrstom, kao led, snijeg ili inje; tekućem, kao voda, kiša i rosa; plinovitom, kao vodena para. Prijelazi iz jednoga stanja u drugo teku 15 O utjecaju klimatskih promjena na globalnu nestašicu vode više u priručniku Zrak naš svagdanji. Globalno zatopljenje i klim

promjene. Ovdje izdvajamo samo dva momenta (Vodni ili hidrološki ciklus i Voda i katastrofe) vezana za vodu, a koja su posklimatskih promjena i globalnog zatopljenja.

14

neprekidno. Sa Zemljine površine tj. njezinih vodenih površina - rijeka, jezera, mora, oceana, različitih akumulacija, tla i biljnog pokrova vegetacije, voda u manjim ili većim količinama stalno isparava. Vodena para dolazi u atmosferu, gdje prelazi u kapljice i ledene čestice koje kondenzacijom formiraju oblake koji nisu ništa drugo do li "uskomešana vodena para". Tisuće i tisuće kapljica u oblacima međusobno se sudarajući rastu sve dok ne formiraju vodenu kap koja se, dovoljno oteščana, ponovno vraća na površinu Zemlje u obliku kiše, snijega, ledenih iglica ili tuče.

Hidrološki je ciklus povezan s energetskim ciklusom, što konkretno znači da dio energije, koja nam dolazi od Sunca, dopire do površine Zemlje i uzrokuje isparavanje s vodene površine i tla. Zahvaljujući hidrološkom ciklusu, tijekom kojega se zbiva proces prirodne destilacije, zalihe slatke vode na Zemlji stalno se obnavljaju.

Vječno kruženje16 Voda koju danas koristimo, na Zemlji se nalazi već stotine milijuna godina. Njezina se raspoloživa količina nije mnogo promijenila. Iako se neprestano kreće, voda nikada stvarno ne nestaje. U tom kružnom putu vode pet je procesa (vidi sliku): kondenzacija, oborine, infiltracija, otjecanje i evapotranspiracija. Tih pet procesa zajedno čine hidrološki ciklus.

Evapotranspiracija "Za isparavanje sa slobodnih vodenih površina, s golog tla, s površine biljaka te s umjetnih površina rabi se izraz evaporacija; isparavanje posredovanjem biljaka naziva se transpiracija. Kako ju u praksi teško razdvojiti isparavanje posredovanjem biljaka od isparavanja s tla zaštićenoga vegetacijom, proces se smatra cjelinom i naziva se evapotranspiracija."17

Voda ima svoje cikluse, odnosno kruženja. Da je kroz povijest ljudima samo po sebi bilo razumljivo ovo kruženje vode, svjedoče mnogi zapisi. Tako u 21. knjizi Ilijade Homer piše o "dubokim oceanima, iz kojih istječu sve rijeke, sva mora i svi izvori kao i duboki zdenci", dok Thales i Platon pišu kako se sve vode vraćaju različitim putovima u oceane i mora, a Sirah o tome veli: "Sve što je iz zemlje u zemlju se vraća i što je iz vode došlo u more odlazi" (Sir 40,11).

Voda neprestano kruži između atmosfere, oceana i kopna. To je kruženje proces od planetarne važnosti. Da nema vode, život na Zemlji u ovakvom obliku ne bi bio moguć.

Iako hidrološki ciklus možemo započeti na bilo kojem mjestu procesa, oceani su, kao najveći spremnik vode, idealno mjesto odakle možemo započeti s opisom. Kruženje vode pokreće sunčeva energija uslijed čijeg djelovanja voda isparava s morske površine. Tijekom tog procesa voda ostaje bez soli, a planetom kruži samo čista i slatka voda. Iz oceana voda u obliku vodene pare dospijeva u atmosferu, gdje se hlađenjem kondenzira i nošena vjetrovima stvara oblake. Vrijeme zadržavanja vode u oblacima je najkraće - samo devet dana, tako da se relativno brzo vraća natrag na površinu kopna ili oceana u obliku oborina (kiša, susnježica, snijeg, tuča) ili kondenzata (rosa i sl.). Kada u obliku oborine voda dođe na zemlju, ona može nastaviti kretanje različitim putovima. Primjerice, mogu je koristiti biljke, iz kojih se ona transpiracijom oslobađa te se u obliku vodene pare vraća natrag u atmosferu. Kada dođe na tlo, voda može otjecati ili ostati na površini tla. Najveći dio površinske i vode u tlu (oko 80 posto) vraća se u atmosferu evaporacijom. Dio se vode procjeđuje u tlo. Voda koja se 16 Dijagram ciklusa vode uzet je sa web stranice http://ga.water.usgs.gov/edu/watercyclecroatianhi.html 17 Darko Mayer, Voda od nastanka do upotrebe, Zagreb, Prosvjeta, 2004., str. 49-50.

15

infiltrira u zemljište može se privremeno zadržati u njemu (prosječno je vrijeme zadržavanja do 280 dana) u obliku vlažnosti tla, ili prodire u dublje zone, u kojima se u obliku podzemne vode dugo zadržava. No sva ta voda, na ovaj ili onaj način, ponovno dospijeva u vodotoke, odakle se vraća u oceane, onamo odakle je taj životodajni ciklus i započeo, te se opet ispočetka i iznova nastavlja.

Evaporacija i transpiracija su preduvjet za kruženje vode na Zemlji, dok su Sunčevo zračenje i gravitacija osnovna energija koja omogućava to kruženje.

Voda se na Zemlji pojavljuje u tri agregatna stanja: čvrstom, kao led, snijeg ili inje;

tekućem, kao voda, kiša i rosa; plinovitom, kao vodena para. Prijelazi iz jednog stanja u drugo teku neprekidno. Sa Zemljine površine vodenih površina, tla i biljnog pokrova vegetacije voda stalno isparava. Vodena para tako dolazi u atmosferu, gdje prelazi u kapljice i ledene čestice, od čega nastaju oblaci, a iz njih rane vrste oborina.

Utjecaj klimatskih promjena na hidrološki ciklus Temeljna iluzija čovječanstva s obzirom na vodu jest iluzija o neiscrpnosti vode. Zbog izvanredne prirodne sposobnosti samoobnavljanja i samopročišćavanja tijekom hidrološkog ciklusa, smatralo se kako je količina vode neiscrpna. Iz te je zablude izrastao i nemaran odnos prema vodi, kao i minimalna ulaganja za pročišćavanje otpadnih voda i uopće za zaštitu voda. No, posljednjih godina postalo je jasno kako Zemlja ima ograničene i ranjive količine vode, dok se ljudska potreba za njom povećala šest puta, da ne govorimo o potrebama za vodom za proizvodnju hrane kao i potrebama u industriji. Uz to, neravnomjerna globalna raspodjela resursa vode uzrokom je ozbiljnih problema u pojedinim dijelovima svijeta zbog nedostatka vode. Kad se tome pridoda i utjecaj klime na kruženje vode, stvar je i više nego jasna. Naime, mnoge studije ukazuju na moguće značajne promjene u kružnom putu vode upravo zbog klimatskih promjena koje su se dogodile u dvadesetom stoljeću. To uključuje: porast temperature zraka na površini tla, povećanje oborina na kopnu Sjeverne polutke, topljenje planinskog leda, kasnije jesensko zamrzavanje i ranije proljetno topljenje leda na jezerima Sjeverne polutke. Ljudski se čimbenik smatra najvećim uzrokom klimatskih promjena kojih je jedna od posljedica zagrijavanje atmosfere, a samim time i ubrzavanje određenih prirodnih procesa, pa tako i hidrološkog ciklusa vode.

Znanstvenici klimatolozi upozoravaju da nam zbog klimatskih promjena slijedi intenzivnija promjena hidroloških ciklusa, što konkretno znači: kratka, snažna kišna razdoblja s olujnim pljuskovima ili kraćim snježnim olujama i duga, topla sušna razdoblja. Ubrzan intenziviran hidrološki ciklus mogao bi imati i posljedice na kakvoću vode. Mnoge geokemijske i biokemijske supstance koje dospijevaju u vodu zahvaljujući njezinom prolasku kroz biosferu, tlo i geološke slojeve, zbog antropogenog učinka i kraćeg zadržavanja u tlu mogu se promijeniti i uzrokovati promjenu kakvoće vode, koja nam više neće biti po volji.

Na kruženje vode utječu mnogi čimbenici, no znanstvenici tvrde da će najveće učinke imati klimatske promjene koje nazivamo globalno zagrijavanje. Ako se u kruženju vode nešto promijeni, posljedice će biti kobne, osobito na polovima, gdje se upravo nešto čudno događa. Naime, nikada u povijesti na polovima nije bilo tako dramatičnih i brzih promjena kao danas. U ovom trenutku nitko ne može reći kamo će nas sve to odvesti, no jedno je sigurno: promjene, ako ih bude, vjerojatno će se dogoditi za života sadašnjih mlađih generacija. Jeste li znali!

16

Mora, oceani, jezera i rijeke daju približno 90 posto vlage u atmosferi. Dodatno vrlo

male količine vodene pare ulaze u atmosferu sublimacijom, procesom u kojem voda prelazi iz krutoga u plinovito stanje. Preostalih 10 posto vlage u atmosferu dolazi od transpiracije biljaka koje usisavaju vodu korijenom, a poslije ju otpuštaju kroz stomate na lišću. Primjerice, polje kukuruza veličine jednog hektara može svaki dan transpirirati oko 37 000 litara vode.

Biljke koje su temelj hranidbenog lanca, ne mogu rasti bez vode. Voda im je potrebna za fotosintezu.

Kiša koja je pala u naše vrijeme, dosad je obišla planet oko 8 milijuna puta. Dio vode koju ćemo danas popiti nekoć je bio u dubinama oceana. Amazona sadrži petinu ukupne količine tekuće vode u svijetu. Bajkalsko jezero koje se nalazi u Rusiji najveće je i najdublje slatkovodno jezero na

svijetu. U jezeru se nalazi 20 posto svjetskih površinskih zaliha vode. Svim bi rijekama svijeta, kada bi se ulijevale u Bajkalsko jezero, trebalo godinu dana da ga napune.18

Kap vode koja dođe u ocean u njemu ostaje oko 2000 godina ili više, sve dok jednoga dana ponovno ne ispari.

Osvrt na sadržaj tekstova

1. Kako shvaćaš riječi pjesnika Samuela Taylora Coleridgea u Pjesmi starog mornara: "Voda, voda posvuda, a kap za piće niotkuda"?

2. Koliko trenutno na Zemlji ima stanovnika a koliko ih se do 2054. godine očekuje, te kakve bi to posljedice moglo imati za vodu?

3. S kakvim se problemima vezano za vodu suočava stanovništvo u gradovima? 4. Što Michael Gorbačov predbacuje svjetskim liderima vezano za priliv stanovništva u

gradove? 5. Kako drugim imenom nazivamo vodni ciklus i koliko se puta godišnje on događa? 6. U čemu se sastoji važnost vodnog ciklusa za cjelokupni život na zemlji? 7. U koliko se agregatnih stanja voda pojavljuje u prirodi, koja su to stanja? U čemu je

specifičnost vode s obzirom na ta stanja? 8. Koliko je procesa na kružnom putu vode i navedi njihova imena? 9. Što je to evaporacija a što transpiracija? 10. Što je fotosinteza? 11. Iz kojih je zabluda izrastao naš nemaran odnos prema vodi? 12. Kakve promjene u hidrološkom ciklusi zbog klimatskih promjena znanstvenici

predviđaju i kakve bi to posljedice moglo imati za vodu?

18 Usp. Darko Majer, Voda od nastanka da upotrebe, str. 73-76.

17

4. VODA I KATASTROFE

"Ostane li svladana svojim obalama, voda je bogatstvo. Ako se pak pri olujnoj plimi i poplavi oslobodi okova, voda postaje katastrofom."

Phil Bosmans

Gdje je voda, tu je život. Bez nje bi zemljom vladala pustoš. Voda mijenja, oblikuje i čini novim. Ona je kamen temeljac života. No usprkos svojoj neupitnoj životodajnosti, voda ponekad ima i drugo lice, ono manje lijepo. Naime, nije rijedak slučaj da voda, osobito ona iznenadna i nabujala, sa sobom donese i smrt. Mnoga su vjerovanja i religije u ovom rušilačkom pohodu vode gledali kraj staroga i ponovno rođenje novog života. Tako, primjerice u nekim hinduističkim spisima, postoji mit o velikom potopu, u kojem je velika riba spasila Manua, prvog čovjeka, odnijevši ga na Himalaju, sve dok se vode nisu povukle. I u zoroastrizmu, starodrevnom dualističkom vjerovanju, postoji priča o velikome potopu. U Bibliji se, u Knjizi Postanka, također nalazi priča o velikome potopu19 kojim je Bog kaznio ljude zbog njihove neposlušnosti. Kiša koja je padala četrdeset dana i četrdeset noći izazvala je potop, koji je uništio sve osim Noe, koji je sagradio korablju u kojoj su se našli njegovi sinovi i njihove obitelji, kao i po dvije životinje od pojedine vrste. Nakon potopa svijet je postao sposoban na novo rođenje. Jednako tako, i u Knjizi Izlaska, u prelasku izraelskog naroda preko Crvenoga mora odčitavamo istovremeno i stvarateljsku i rušilačku dimenziju vode. Prelaskom preko Crvenoga mora izraelski je narod krenuo u slobodu i novi život, dok su te iste vode Egipćanima donijele smrt.

"Mojsije je držao ruku ispruženu nad morem dok je Jahve svu noć na stranu valjao vode jakim istočnim vjetrom i more posušio. Kad su se vode razdvojile, Izraelci siđoše u more na osušeno dno, a vode stajahu kao bedem njima nadesno i nalijevo. Egipćani: svi faraonovi konji, kola i konjanici, nagnu za njima u more, u potjeru. Za jutarnje straže pogleda Jahve iz stupa od ognja i oblaka na egipatsku vojsku i u njoj stvori zbrku. Zakoči točkove njihovih kola da su se jedva naprijed micali. "Bježimo od Izraelaca!" - poviču Egipćani, "jer Jahve se za njih bori protiv Egipćana!" Tada će Jahve Mojsiju: "Pruži ruku nad more da se vode vrate na Egipćane, na njihova kola i konjanike." Mojsije pruži ruku nad more i u cik zore more se vrati u svoje korito. Kako su Egipćani, bježeći, jurili prema moru, Jahve ih strmoglavi usred voda. Tako vode, slijevajući se natrag, potope kola, konjanike i svu vojsku faraonovu koja bijaše pošla u potjeru za Izraelcima - u more. I ne ostade od njih ni jedan jedini. A Izraelci išli suhim posred mora, vode im stale kao zid zdesna i slijeva. Tako Jahve u onaj dan izbavi Izraela iz šaka egipatskih, i vidje Izrael pomorene Egipćane na morskome žalu. Osvjedoči se Izrael i o silnoj moći koju Jahve pokaza nad Egipćanima. Narod se poboja Jahve i povjerova Jahvi i njegovu sluzi Mojsiju" (Izl 14, 21-31).

Život ili smrt

"Danas preda te stavljam: život i sreću, smrt i nesreću. Ako poslušaš zapovijedi Jahve, Boga svoga, koje ti danas dajem - ako ih poslušaš ljubeći Jahvu, Boga svoga, hodeći njegovim putovima, vršeći njegove zapovijedi, njegove zakone i njegove uredbe, živjet ćeš i razmnožit će te Jahve, Bog tvoj, i blagoslovit će te u zemlji u koju ulaziš da je zaposjedneš. Ali ako se srce tvoje odvrati i ne poslušaš, nego zastraniš i

19 Vidi: Postanak 6, 7 i 8.

18

budeš se klanjao drugim bogovima i njima iskazivao štovanje, ja vam danas izjavljujem da ćete zaista propasti; nećete dugo živjeti na zemlji u koju ćete, prešavši Jordan, ući da je zaposjednete. Uzimam danas za svjedoke protiv vas nebo i zemlju da pred vas stavljam: život i smrt, blagoslov i prokletstvo. Život, dakle, biraj, ljubeći Jahvu, Boga svoga, slušajući njegov glas, prianjajući uz njega, da živiš ti i tvoje potomstvo. Tâ on je život tvoj, tvoj dugi vijek, da bi mirno mogao boraviti na zemlji za koju se Jahve zakle ocima tvojim Abrahamu, Izaku i Jakovu da će im je dati" (Pz 30,15-20).

Budi informiran, budi spreman Svake godine jedna ili više agencija iz sustava UN preuzimaju odgovornost za vođenje proslave Svjetskog dana voda (22. ožujka). Godine 2004. tu je ulogu prihvatila Svjetska meteorološka organizacija (SMO). To je jedanaesta godina kako svijet obilježava Svjetski dan voda, a tema je bila Voda i katastrofe - Budi informiran, budi spreman. Naime, zadnjih se godina sve više se govori o vodi kao uzročniku nekih prirodnih nepogoda i katastrofa. Pod prirodnim katastrofama uzrokovanim vodom prvenstveno se misli na: poplave, suše, tropske ciklone, razbijanje olujnih valova o obalu, klizišta, naplavine, protoke mulja, snježne mećave, lavine te odrone snijega i leda. Neke od njih dio su prirodnog procesa a neke rezultat čovjekova uplitanja u te procese. U zadnjem svom izvješću Međudržavna komisija za klimatske promjene (Intergovernmental Panel on Climate Change - IPCC) ukazala je na činjenicu kako katastrofe uzrokovane prekomjernom vodom ili pak njezinim nedostatkom u budućnosti neće biti iznimka, nego pravilo. U prilog ovoj tvrdnji ide činjenica da je samo u središnjoj Europi u posljednjih pet godina bilo desetak masovnih evakuacija, brojnih smrtnih slučajeva zbog poplava, uz štete od više desetaka milijarda eura. Katastrofa uzrokovanih vodom nije pošteđena ni Hrvatska u kojoj se, u posljednjih nekoliko godina, sušne i kišne godine neprestano izmjenjuju.20 U posljednjih 15 godina u Hrvatskoj su poplave najviše štete prouzročile 1989. godine. Šteta je iznosila milijardu kuna. U 1999. godini štete od poplava iznosile su oko 350 milijuna kuna, a 1993. godine oko 280 milijuna kuna. Šteta koju je 2003. godine prouzročila šuša bila je najkastrofalnija i iznosila je oko dvije milijarde kuna. Po najcrnjem scenariju, poplave koje su pogodile Hrvatsku u travnju 2004. godine mogle bi dosegnuti, a možda i premašiti, štete koje je prouzročila suša u 2003. godini. Dosadašnje štete kreću se otprilike oko dvije milijarde kuna. Nedvojbeno je da katastrofe bilo koje vrste nanose štete nacionalnom gospodarstvu, napadaju slabe i osjetljive slojeve društva, i zapreka su održivom razvoju i borbi protiv siromaštva. Danak koji ubiru osobito je velik u nerazvijenim zemljama i zemljama u razvoju. Većina opasnosti i katastrofa vezanih za vode prisutna je u područjima koja istovremeno pružaju mogućnosti za ljudske djelatnosti, ali i u onima koja, ako se djelatnosti provode bez plana i bez poduzimanja preventivnih i zaštitnih mjera, imaju veliki potencijal za preobraćanje u katastrofu. Najbolji dokaz tomu su poplave koje su u 2002. godini pogodile srednju Europu. Naime, u 2002. godini, kako piše New Scientist, u sjevernoj polutki bilo je najtoplije ljeto koje je prouzročilo velike količine vlage pretvorene u kišne sustave iznad Atlantika. Istodobno je brzo topljenje alpskih glečera donijelo velike količine vode u najveće europske rijeke, što je rezultiralo bujanjem riječnih korita. A onda, u vrijeme kada planine više nisu imale sposobnosti upijanja vode, došle su kiše i katastrofa je bila neizbježna. Politika pojedinih vlada posljednjih godina samo je pogoršala stanje. Primjerice, sve su glavne rijeke ugurane u 20 U Republici Hrvatskoj u razdoblju od 1980. - 2002. godine najveće su štete bile štete od suša, koje su pet puta veće od št

poplava.

19

tijesna korita, njihovi meandri21 su ispravljeni i nasipima su odsječene od dolina u koje su se nekada izlijevale. Cilj takvih radova bio je zaštita zemljišta od poplava, te, što je brže moguće, otjecanje vode prema morima. U normalnim situacijama ta zamisao funkcionira, dok u izvanrednim nastupa kaos.

U Europi već oko 10 posto stanovništva živi u dolinama u koje su se nekada izlijevale rijeke, a u Mađarskoj čak četvrtina stanovništva. To je jedan od razloga zašto je u središnjoj Europi desetak puta u posljednjih pet godina bilo masovnih evakuacija, brojnih smrtnih slučajeva zbog poplava, uz štete od više desetaka milijarda eura.

S ciljem da svatko bude "informiran i spreman" za akciju za ublažavanje posljedica katastrofa, posebno onih u vezi s vodom, Svjetski je dan voda 2004.22 primjer za poticaj kako bi se podizanjem javne svijesti na globalnoj razini spriječile i ublažile katastrofe vezane uz vode. Da voda može prouzročiti smrt i katastrofu mnogo je primjera u ljudskoj povijesti, kako onoj dalekoj, tako i ovoj bližoj. U dodatku ovog priručnika donijeli smo samo jedan mali dio izvješćâ o vremenskim nepogodama/katastrofama koje su u 2004. godini zahvatile svijet i Hrvatsku.23

3. Onečišćenje vode Neodgovorno ponašanje, rasipanje i nedovoljna briga za vodu razlog su sve većeg onečišćenja površinskih voda.

Onečišćenje voda općenito prilično je širok pojam, a pod njim se obično podrazumijeva smanjivanje kvalitete vode zbog naknadno primljenih primjesa. Pod onečišćenjem u užem smislu misli se na degradaciju kvalitete vode fizičkim, kemijskim, biološkim ili radiološkim onečišćenjem do stupnja pri kojemu je nemoguće korištenje vode za piće, odnosno pri kojemu voda postaje štetna za ljudsko zdravlje. Onečišćenje površinskih voda opće je poznata pojava koja je neminovno pratila urbanizaciju i industrijalizaciju, posebno krajem devetnaestog i tijekom dvadesetog stoljeća. Najčešći i najvažniji uročnici onečišćena površinskih i podzemnih voda su odlagališta otpada, otpadne vode naselja, poljoprivredne površine, ceste uređaji za proizvodnju, transport i distribucija nafte i naftnih derivata te nuklearni objekti.24 Otpadne vode Povećano korištenje vode izaziva porast količina otpadnih voda. Veći dio tih voda ne pročišćava se prije puštanja u vodotoke, te na taj način onečišćuje vodna tijela i smanjuje njihovu uporabu kao resursa slatke vode. Svakoga dana oko dva milijuna tona otpada, uključujući industrijski otpad i kemikalije, te otpad iz poljoprivrede, odlazi u vodu. Ako je točno da 1 litra otpadne vode onečisti 8 litara slatke vode, stvar je i više nego jasna. Najnoviji otrovni otpad - stari mobiteli25 «U Europi se godišnje baci 105 milijuna a u SAD-u 130 milijuna mobitela. Kako se došlo do spoznaje da kadmij u samo jednoj bateriji može zagaditi 600 tisuća litara vode, što je ekvivalent jednoj trećini vode Olimpijskog bazena, strah od prirodnog zagađenja sasvim je opravdan. Iako se

21 Meandar - vijugavi tok rijeke. 22 www.waterday2004 23 Kronologiju događanja vremenskih nepogoda kroz 2004. godinu možete pogledati na str. 142. 24 Usp. Darko Mayer, Voda od nastanka do upotrebe, str. 170.177. 25 Your old cellphone is destroying the Earth.

http://www.iol.co.za/index.php?set_id=1&click_id=31&art_id=vn20041017101611717C954082

20

u novim baterijama kadmij izbacuje, ostaje još podosta otrovnog materijala poput spojeva broma, olova i berilija. Sljedeći tjedan sastat će se vlade vodećih zemalja da bi raspravile kako rješavati ovu najnoviju krizu otrovnog otpada. Na tapetu konvencije bit će UN-ov program zaštite okoliša - od proizvođača će se tražiti dizajn mobitela sa sigurnijim komponentama i recikliranje starih.»

Dnevne vijesti, 17. listopada 2004. Osvrt na sadržaj tekstova

1. Pod kojim smo sloganom obilježili Svjetski dan voda 2004. i koja je njegova poruka? 2. Kako tumačiš izjavu iz Izvješća IPPC-a kako katastrofe uzrokovane prekomjernom

vodom ili pak njezinim nedostatkom u budućnosti neće biti iznimka nego pravilo? 3. Jesi li i sam bio svjedokom neke katastrofe uzrokovane vodom? Ako jesi, opiši kako

si se u tom trenutku osjećao. 4. Koja ti je katastrofa u 2004. godini ostala u sjećanju, jesu li ti poznati njezini učinci,

kako si se osjećao, te što si po tom pitanju konkretno poduzeo? 5. Koliko litara čiste vode onečisti 1 litra otpadne vode? 6. Koliko litara vode onečisti jedan stari mobitel i što ćeš, ako se nađeš u situaciji da

odlučiš promijeniti mobitel, učiniti sa starim mobitelom ili baterijom?

21

4. Propadanje staništa vode kao što su podzemne vode, rijeke, močvare, zaljevi.

Močvare i vlažna staništa

Nagli nestanak ekoloških sustava, osobito šuma i močvara, po ocjenama nekih stručnjaka najveća je šteta učinjena Zemlji.

Nestankom močvara učinjena je najveća šteta zemlji26 Močvare obuhvaćaju svega oko 6 posto Zemljine površine. Nažalost, kako to već biva, njihovu smo važnost spoznali tek kada smo štetu već napravili. Naime, procjenjuje se da je do 1985. u Europi i Sjevernoj Americi uništeno 65 posto prirodnih vlažnih staništa. Kako bi se spriječilo njihovo daljnje ugrožavanje, močvare su stavljene pod zaštitu Ramsarske konvencije.27 Zemlje članice Konvencije obvezale su se da će odgovorno čuvati, upravljati i racionalno koristiti vlažna područja koja se nalaze na njihovom području. Također, svaka zemlja na svom je teritoriju odredila pojedina vlažna staništa koja su potom uvrštena na Popis vlažnih staništa od međunarodnog značaja. U vlažna staništa osim močvara ubrajaju se i područja delta, poplavne nizine, jezera ili pak obalno more. Hrvatska je postala punopravnom članicom Konvencije 1991. godine. Četiri su lokaliteta u Hrvatskoj uključena na Ramsarski popis vlažnih staništa od međunarodnog značaja: dva parka prirode - Lonjsko polje i Kopački rit, te donji tok rijeke Neretve i Ornitološki rezervat Crna mlaka kod Jastrebarskog. Još prije dvadesetak godina ta su područja smatrana nekorisnima i leglom bolesti, a danas se zna da su najbogatiji, ujedno i najugroženiji ekološki sustavi koje Hrvatska pod svaku cijenu nastoji zaštiti. Nije poznato koliko je močvara u Hrvatskoj uništeno. Objavljen je podatak da je u donjem toku Neretve od 12,5 tisuća hektara močvara ostalo samo dvije ili tri tisuće hektara oko ušća Neretve, jezera Kuti i Desni, te oko mjesta Pruda. U delti Neretve zabilježeno je čak 310 vrsta ptica, od kojih 115 gnjezdarica, no njihov se broj zadnjih godina smanjuje. Važnost močvara i vlažnih staništa Biološka raznolikost Močvare pružaju utočišta raznim biljnim i životinjskim vrstama. Od ukupno 400 vrsta ptica koje žive u Europi, oko 170 vrsta su upravo ptice močvarice i ptice vlažnih staništa. Danas su mnoge od njih, zbog melioracije, onečišćenih vodotoka i prekomjernog iskorištavanja vode, rijetke ili pak ugrožene. Prirodni pročišćivači vode

26 Slika je uzeta s web stranice: http://www.usbr.gov/dataweb/assets/images/Wetlands.jpg 27 Ime je dobila po iranskome gradu Ramsaru u kojemu je 1971. godine održana konferencija o močvarama i vlažnim staništima.

Nestankom močvara nestali su i mnogi njezini stanovnici. Svjetski dan močvarnih staništa svake godine obilježavamo 2. veljače.

22

Vlažna su staništa nezamjenjiva u ciklusu kruženja vode. Naime, ona imaju ulogu uspostavljanja ravnoteže između procesa isparavanja vode, napajanja površinskih i podzemnih voda te primanja vode u obliku oborina. Neracionalnim korištenjem vode iz vlažnih staništa, ista prirodnim putem ne mogu više nadoknaditi gubitak vode te su osuđena na polagano nestajanje. Budući da smanjuju količinu sedimenta, organskih ali i toksičnih tvari poput pesticida ili teških metala, vlažna staništa izravno poboljšavaju kvalitetu i čistoću vode. Ne čudi stoga što je, primjerice, Tajništvo Ramsarske konvencije za Svjetski dan zaštite vlažnih staništa 2003. godine odabralo geslo: "Bez močvara nema voda",28 a za 2004. godinu "Od planina do mora - močvarna staništa rade za nas". Jedan od razloga katastrofalnih poplava koje su 2002. godine pogodile Srednju Europu ležao je u nedostatku močvara i vlažnih staništa. Naime, rijeke koje su sada 'ugurane' u tijesna korita, bile su odsječene od dolina u koje su se nekada stoljećima prije nesmetano izlijevale. Kondicioniranje otpada Kolika se šteta isušivanjem močvarnih područja nanosi prirodi najbolje pokazuju rezultati istraživanja koja su utvrdila da su pojedina prirodna vlažna staništa čak 150 puta vrjednija od onoga što je nastalo njihovim isušivanjem zbog poljoprivrede, ali i širenja industrijskih naselja. Vlažna staništa akumuliraju velike količine ugljika u obliku nerazgrađenog organskog materijala. Njihov je nestanak pridonio povećanju ugljičnog dioksida u atmosferi, čemu je posljedica porast globalnoga zatopljenja.

5. Nejednaka i neravnomjerna raspodjela vode

Ograničenost vodnih resursa Vodni resursi prostorno su i vremenski vrlo neravnomjerno raspoređeni tako da raspoloživa voda sve više postaje čimbenikom ograničavanja gospodarskoga i društvenog razvitka, pa prema tome nerijetko i čimbenikom politike. Azija U Aziji, gdje živi više od polovice svjetskog stanovništva, ima samo 36 posto svjetskih vodnih resursa.

6. Pogranični sukobi zbog vode Kako se smanjuje raspoloživost vode po glavi stanovnika, tako raste nadmetanje i suparništvo između grada i sela, među gospodarskim granama i susjednim državama oko ovog, za život važnog resursa. Na svijetu postoji više od 200 mjesta na kojima su rijeke ujedno i granice između država. Na vrlo malom broju takvih mjesta mogu se pronaći obvezujući propisi i zakoni koji reguliraju podjelu ili korištenje vodotoka.29 Sukobi za vodu u kolijevki civilizacije Prije više od 7000 godina Mezopotamija je prva uzimala vodu iz Eufrata i Tigrisa; danas Turska, Sirija i Irak, koje su na tim rijekama sagradili više od 30 brana, međusobno se optužujući polažu pravo na vodu.

28 Plakat je uzet sa web stranice: http://www.ramsar.org/pictures/wwd2003-bkgd-e.jpg 29 Usp. Goran Horvat/Željko Obad, Voda kao globalni problem, u: Eko kalendar 2003., Zagreb, Pučko otvoreno učilište u Za

2003., str 130.

23

7. Privatizacija vodoopskrbe i vlasništva nad njom. Naime, 95 posto vodoopskrbnih sustava je još uvijek pod državnim nadzorom.

Privatizacija vode uzima maha ali i bez toga rat za vodu, prema nekima, zapravo je već otpočeo, samo što se vodi na tihi i 'legalan' način - putem raznoraznih koncesija.

Znakovi vremena Sve su ovo znakovi vremena koji nas pozivaju na promjenu odnosa prema vodi i prema okolišu, te općenito na naš konkretni angažman oko ekološke pravde. Usprkos crnim brojkama, ocjenama i statistikama, ne smijemo se predati osjećaju nemoći. Promjena je još uvijek moguća, i ovisi o svakom od nas. Ona počima od nas, te se u koncentričnim krugovima širi oko nas i u sredinama u kojima živimo i djelujemo. Sažetak: Pitke je vode sve manje. Razloga za to je nekoliko: rastući broj stanovnika, klimatske promjene, sve veće onečišćenje površinskih i podzemnih voda, nejednaka i neravnomjerna raspodjela vode, pogranični nesporazumi i sukobi za vodu, te privatizacija vodnog bogatstva. Sve su ovo znakovi vremena koji nas pozivaju na konkretnu zauzetost za vodu i ekološku pravdu. Osvrt na sadržaj tekstova

1. Nestanak kojih ekoloških sustava stručnjaci smatraju najvećom štetom koja je učinjena Zemlji?

2. Što još osim močvara spada pod vlažna staništa? 3. Koliko je lokaliteta u Hrvatskoj uključeno u Ramsarski popis vlažnih staništa od

međunarodnog značaja i navedi njihova imena? 4. Jesi li bio u nekom od njih i podijeli s drugima svoje iskustvo? 5. Koja je važnost močvara i vlažnih staništa i kako tumačiš slogan bez močvara nema ni

vode? Koliko u Aziji u postotcima ima svjetskih vodnih zaliha i zbog čega je taj podatak važan?

6. Prema tvom mišljenju, kolika je realnost u skoroj budućnosti sukoba oko vode i jesu li ti neki od njih već danas poznati?

7. Kako drugim imenom zovemo 'tihi' i 'legalan' rat za vodu i o čemu je zapravo riječ?

24

5. ZAŠTO MORAMO BITI UČINKOVITI? U Izvješću Ujedinjenih naroda o vodi predviđa se da će "oko sredine ovoga stoljeća, u najgorem slučaju, doći do nestašice vode u 60 zemalja sa 7 milijardi ljudi, ili barem u 48 zemalja s 2 milijarde ljudi." Razmotrimo slijedeće činjenice:

1. Zemlju zovemo Plavim planetom iz razloga što je 75 posto njezine površine pokriveno vodom. Bez vode zemlja bi bila nalik crvenom planetu - Marsu,30 a ovako, voda koja omogućuje život na Zemlji čini Zemlju jedinstvenim planetom u Sunčevu sustavu.

Mars Samo nekoliko dana nakon otkrića da je na jednoj strani Marsa bilo vode, NASA-ini znanstvenici izvijestili su da je vode bilo i na drugoj strani planeta.

Od ukupne količine vode na zemlji čak je 97,5 posto slana voda, dakle neodgovarajuća za ljudske potrebe, a samo 2,5 posto otpada na slatku vodu.

97,5 posto voda je slano, nepitko, 2,5 posto je slatke vode.

Koliko ima vode? Mnogi se pitaju koliko ima vode na našem planetu? Kad bi se mogla potpuno izravnati površina Zemlje - ispunivši oceanska dna materijalom s kopnenog dijela planeta - površina Zemlje bi bila pokrivena morskom vodom dubine 2.950 metara, a ako bi sva ta voda isparila, onda bi površina Zemlje bila pokrivena s 13,5 metara morske soli!

Raspored raspoloživih količina slatke vode izgleda ovako:

79 posto vode je u ledenjacima i stalnom snježnom pokrivaču; 21 posto nalazi se u tekućem stanju:

20 posto su podzemne vode, 1 posto je pristupačna površinska slatka voda.

Podzemna voda Podzemna voda najopsežniji je raspoloživi resurs slatke vode za ljude. Oko 1,5 milijarda ljudi koristi podzemnu vodu za vodoopskrbu. Primjerice, više od 50 posto stanovništva u SAD-u za piće koristi podzemnu vodu, a 97 posto ruralnog stanovništva SAD-a ovisi o podzemnim vodama kao izvoru pitke vode.

30 Znanstveni časopis New Scientist od 8. ožujka 2004.

25

Dva primarna izvora slatke vode za ljudske potrebe površinske su i podzemne vode. Otprilike 1,7 posto od ukupnih količina vode na Zemlji je podzemna voda, a samo se 0,014 posto nalazi u rijekama, jezerima i ostalim vodnim tijelima.

26

Raspored pristupačne slatke vode:

jezera 52 posto, vlaga tla 38 posto, atmosferska vlaga 8 posto, voda u živim organizmima 1 posto, rijeke 1 posto.

Raspored pristupačne slatke vode

Jezera: 52%Vlaga tla: 38%

Atmosferska vlaga: 8%

Voda u živim organizmima: 1%

Rijeke: 1%

Dakle, manje od 1 posto od ukupne pitke vode na raspolaganju nam je za upotrebu, dok je najveći dio slatke vode zarobljen u polarnom snijegu i ledu!31 Da stvar bude jasnija, kažimo to ovako: na svakih sto litara vode, manje od pola čajne žličice pitke vode je dostupno za ljudsku upotrebu.

2. Iako je raspoloživa količina pitke vode od postanka prvih civilizacija do danas ostala gotovo nepromijenjena,32 zbog porasta stanovništva ta je raspoloživa količina po glavi stanovnika ipak drastično pala. Sasvim je razumljivo da više ljudi potrebuje i više vode. Tako je od 1900. godine sveukupna potrošnja vode porasla za 10 puta, a u narednih se 30 godina očekuje da će svjetsko stanovništvo porasti 45 posto, dok će nestašica pitke vode porasti za 10 posto.33

Pažljivo s vodom Svjetsko se stanovništvo brzo povećava. U 1995. godini bilo je 5,7 milijardi, u listopadu 1999. godine Zemlja je dobila šest milijarditog stanovnika. Očekuje se da će 2025. godine na zemlji živjeti 8,3 milijarda ljudi, a do 2050. 10 do 12 milijarda. Kako bi se izbjegla kriza vode u budućnosti, uz ograničene i konačne vodne resurse, iskorištavanje vode mora biti mnogo racionalnije i učinkovitije nego što je danas.

31 UNEP, Global Environmental Outlook 32 O tome vidi u naslovu Vodni ili hidrološki ciklus. 33 UN World Wather Development Report

27

3. Novije procjene kažu da će promjena klime pridonijeti porastu globalne nestašice vode za 20 posto.

Klimatske promjene i voda34 Pucanje slatkovodnog leda u proljeće danas se na sjevernoj polutki događa devet dana ranije nego prije 150 godina, a jesensko smrzavanje deset dana kasnije. Ledena kapa Quelccaya u Peruu najveća je u tropima. Nastavi li se otapati sadašnjom brzinom - a na nekim se mjestima smanjuje oko 200 metara godišnje - nestat će do 2100., ostavljajući žedne i u mraku tisuće ljudi koji ovise o njezinoj vodi za piće i za električnu energiju. Sušne su godine od 1999. godine ispraznile jezero Powell na razinu podosta ispod oznake visokog vodostaja. To spremište rijeke Colorada koje hidroenergijom i vodom opskrbljuje milijune što žive u jugozapadnom dijelu SAD-a, manje je nego dopola puno, a suša koja je zahvatila pokrajinu ulazi u petu godinu. Ako se suše zaoštre zbog sve većega zatopljenja - a neki znanstvenici predviđaju da hoće – moglo bi doći do dramatičnih nestašica vode u gusto naseljenim pustinjama. Dok temperature polako rastu u kalifornijskoj Sierra Nevadi, snježni se vrhunci otapaju ranije pa neke planinske brzice do ljeta presuše. Nizvodno, rijeka Sacramneto dobiva 12 posto manje proljetnoga i ljetnoga otopljenog snijega nego stoljeće ranije, šireći zabrinutost u Kaliforniji zbog nedostatka vode.

Timesov atlas Najnovije izdanje Timesovog atlasa otkriva da su se šumska i močvarna područja od 1999. smanjila za ukupnu površinu veću od Britanskoga otočja. Mrtvo more 16 metara je pliće u odnosu na izdanje iz 1975., a jezero Čad zbog suša i skretanja vodenih tokova smanjilo se za 95 posto tijekom posljednjih četiri desetljeća. Obale Kazahstana i Uzbekistana promijenile su se jer se Aralsko more smanjilo, a slično se dogodilo i s Antarktikom zbog raspada Larsenova ledenog pokrova. Pojavu smanjivanja jezera mnogi stručnjaci pripisuju klimatskim promjenama i globalnom zagrijavanju. Atlas National Geographica Početkom listopada 2004. godine National Geographic je također objavio najnovije, osmo izdanje Atlasa svijeta, u kojem stoji da se najdublja svjetska depresija, Mrtvo more, zbog povećane potrošnje vode u regiji, snizila za još osam metara i sada je na 416 metara ispod razine mora, a zabilježene su i promjene na obalama Čadskog i Aralskog jezera, te kretanja ledenjaka u polarnim krajevima.

4. Prema UN Izvješću o ljudskom razvoju iz 1998., tri petine od 4.4 milijarde ljudi u

zemljama u razvoju nemaju osnovne sanitarne uvjete, a gotovo jedna trećina nema pristup čistoj vodi. Stoga je Generalna skupština Ujedinjenih naroda, na osmom plenarnom susretu pod nazivom Razvojni ciljevi tisućljeća, održanom u New Yorku od 6. do 8. rujna 2000. godine, donijela Milenijsku deklaraciju,35 kojoj je jedan od primarnih ciljeva do 2015. godine prepoloviti broj onih (tada 1,2 milijarde) koji nemaju pristup pitkoj vodi. U cilju razvoja do 2015. godine sličnu je odluku o sanitarnim sustavima (bez kojih je prema procjeni 2,4 milijarde ljudi) donio i Svjetski skup o Održivom razvoju održan 2002. godine u Johanseburgu.

Čista voda još uvijek samo san

34 Usp. Daniel Glick, Veliko otapanje, u: National Geographic, rujan 2004., br. 9, str 12-31. 35 Zadatke i ciljeve Milenijske deklaracije možete vidjeti na str. 147

28

U najnovijem izvješću od 26. kolovoza 2004. godine vezano za vodu, Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) i UNICEF upozoravaju kako su osobito djeca podložna bolestima izazvanima onečišćenom vodom i lošim higijenskim uvjetima. Svake godine, navodi izvješće, od dijareje umire oko 1,8 milijuna ljudi, od čega su većinom djeca mlađa od 5 godina. Za usporedbu, danas gotovo 83 posto ljudi ima pristup vodi za koju postoje određena jamstva sigurnosti, u odnosu na 77 posto 1990. godine. Ipak zabilježeni napredak nije posvuda jednak - gotovo 42 posto od 1,1 milijardi ljudi koji nemaju pristup čistoj vodi živi u subsaharskoj Africi. Rezultati nisu ohrabrujući ni kad je riječ o sanitarnim uvjetima. Naime, postotak ljudi kojima je dostupan minimalan standard do 2002. godine porastao je na samo 58 posto, dok je 1990. iznosio 49 posto, navodi se u izvješću. Tim tempom, do 2015., bez osnovnih sanitarnih uvjeta bit će i dalje 2,4 milijarda ljudi, od kojih 1,5 milijarda trenutačno živi u Indiji i Kini. Po svemu sudeći, čista voda za milijardu ljudi još uvijek je samo san.36

36 Izvješće se može vidjeti na web stranici Svjetske zdravstvene organizacije (World Health Organ

http://www.who.int/mediacentre/news/releases/2004/pr58/en/index.html.

29

5. Sveukupna potrošnja vode raspodijeljena je ovako:

poljoprivreda 70 posto, industrija 22 posto, domaćinstvo 8 posto.37

Raspored ukupne potrošnje vode

Domaćinstvo: 8%

Industrija: 22%

Poljoprivreda: 70%

6. Skrivena potrošnja vode ili prosjek potrebe vode u litrama:

Za proizvodnju 1 kilograma krumpira troši se 1000 litara vode. Za proizvodnju 1 kilograma kukuruza troši se 1400 litara vode. Za proizvodnju 1 kilograma riže troši se 3400 litara vode. Za proizvodnju 1 kilograma pilića troši se 4600 litara vode. Za proizvodnju 1 kilograma zrna žitarica troši se 1000 litara vode. Za proizvodnju 1 tone kruha potrebno je 2100-4200 litara vode. Za proizvodnju l litre piva potrebno je 20 litara vode. Za proizvodnju 1 litre benzina potrebno je 180 litara vode, itd. 38

7. Više od polovice najvećih svjetskih rijeka već sada je znatno iscrpljeno ili onečišćeno,

jer ljudska je potreba za slatkom vodom tolika da mnoge velike rijeke, primjerice Nil, Colorado, Žuta rijeka i Ganges, doslovno isušuju prije nego što iste stignu do mora. Iskorištena voda vraća se u vodene tokove opterećena opasnim kemikalijama i kanalizacijskom otpadnom vodom, a često se upravo takva nepročišćena voda koristi za navodnjavanje poljoprivrednih površina, čime proizvođači riskiraju razna oboljenja kod onih koji te proizvode kupuju i konzumiraju.

«Tijekom 20. stoljeća onečišćene su najveće svjetske, a posebno europske, rijeke. Poznato je da do sedamdesetih godina prošlog stoljeća u donjim tokovima Temze i Rajne uopće nije bilo riba, a stariji čitatelji će se prisjetiti da je kemijsko onečišćenje Temze bilo ilustrirano razvijanjem fotografskog filma u riječnoj vodi. S porastom nacionalnog dohotka u Velikoj Britaniji i Njemačkoj uložena su velika sredstva u pročišćavanje otpadnih voda, pa su Temza i Rajna ponovno rijeke u kojima je moguće uloviti ribu koju je čak moguće, bez većeg rizika za zdravlje, pripremiti i pojesti. Slično se događalo i u drugim razvijenim zemljama, no u siromašnim državama, prvenstveno Afrike, Azije i Južne Amerike, te u europskim tranzicijskim zemljama, opasno onečišćavanje

37 Usp. Rob Boden, Opskrba vodom: naš utjecaj na planet (Hodder Wayland 2002.). 38 Litra motornog ulja onečisti milijun litara pitke vode.

30

površinskih voda nastavlja se i danas. […] Ako je u dvadesetom stoljeću glavni uzrok povećanja potrošnje vode bila industrijska revolucija, u idućem će razdoblju to sigurno biti porast broja stanovnika i intenzivirana poljoprivredna proizvodnja nužna za njihovu prehranu.»39

Hrana iz kanalizacije Na Simpoziju o vodi koji je od 16. do 20 kolovoza 2004. godine održan u Stockholmu, predstavljeno je prvo globalno istraživanje o natapanju poljoprivrednih površina. Istraživanje je pokazalo da se pri zalijevanju poljoprivrednih površina obilno koristi 'sirova' otpadna voda, tj. onakva u kakvom sanju stiže direktno iz kanalizacijskih cijevi. Procjene su kako se u svijetu danas oko 20 milijuna hektara natapa vodom iz kanalizacije. Studija navodi kako, primjerice, četvrtina pakistanskog povrća, uključujući i salatu, raste na površinama natapanima otpadnim vodama. Poljoprivrednici vole takvo zalijevanje jer je takva voda, osim patogena, bogata nitratima i fosfatima koji besplatno gnoje usjeve, stoji u istraživanju. Neki proizvođači na svojoj farmi navodnjavanoj kanalizacijom godišnje imaju i do 12 žetava zelene salate. U mnogim brzorastućim gradovima čista je voda jedva dostupna, dok otpadnih voda ima na pretek. Prema studiji, cijena poljoprivrednog zemljišta u Pakistanu, koje se natapa izravno iz kanalizacije, dvostruko je viša od zemljišta koje se natapa čistom vodom. U Meksiku, Jordanu, Izraelu i Tunisu otpadne se vode pročišćavaju od patogena, pa se onda takva 'voda' koristi za natapanje, ali u Indiji, Kini i Pakistanu takva se praksa ne primjenjuje pa se kanalizacija izlijeva na polja zajedno s industrijskim otrovnim otpadom i patogenima koji uzrokuju bolesti. Zabrana korištenja otpadnih voda vrlo je rijetka unatoč otrovnom otpadu i patogenima kao uzročnicima bolesti. Umjesto zabrane milijuni poljoprivrednika smatraju kanalizaciju vrijednim izvorom hrane.40

"Mnogi kupci ne bi kupili poljoprivredne proizvode kada bi znali čime su zalijevani. Zato poljoprivrednici često prodaju takve proizvode na udaljenim tržištima, gdje kupci ne znaju kako su uzgojeni".41

8. Tijekom 1998. godine 25 milijuna ljudi napustilo je svoje domove zbog onečišćenja i ispražnjenosti prirodnih vodnih spremišta, premašivši, prvi put, broj ratnih izbjeglica42. S pravom se pitamo: ne predstoje li nam zbog vode i hrane u skoroj budućnosti nove seobe naroda.

«Izvor koji je tisućama godina opskrbljivao Damask svježom vodom tijekom 2002./2003. po prvi je put presušio. Glavni razlozi presušivanja izvora i nedostatka vode su: niske razine padalina u posljednje tri godine, te sve veća potrošnja pitke vode. Stoga su vlasti Damaska bile prisiljene 20 sati dnevno prekinuti opskrbu vodom za četiri milijuna stanovnika glavnoga grada. Kad je riječ o dugoročnim planovima, razmatrane se razne mogućosti opskrbe Damaska vodom, uključujući i izgradnju postrojenja za desalinizaciju morske vode u sirijskim gradovima na Sredozemnom moru, te opskrba glavnog grada vodom iz drugih sirijskih gradova. No, trenutni se problem opskrbe može riješiti samo racionalizacijom potrošnje i sprečavanjem zagađivanja preostalih izvora. Izvor Fijeh i rijeka Barada opskrbljivali su Damask pitkom vodom više od 4.000 godina, ali je brzi porast stanovništva glavnog grada Sirije značajno povećao potrebe za vodom i ugrozio postojeće izvore.»

Dnevne vijesti, 22. srpnja 2001. Predviđena globalna kriza vode neće se podjednako odraziti na čovječanstvo u cjelini. U razvijenom i bogatom dijelu svijeta realno se može očekivati da će se situacija čak popraviti. Naime, u razvijenim zemljama Europe, kao što su zemlje Europske unije, Švicarska i skandinavske zemlje, u Sjevernoj Americi, tj. SAD-u i Kanadi, bogatim zemljama Azije (Japan, Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Katar, Bahrein i dr.), te vjerojatno u Australiji i Novom Ze-landu, ne očekuje se znatniji porast broja stanovnika. U tim zemljama će se "klasična" industrija i

39 Darko Mayer, Voda od nastanka do upotrebe, str. 170-171. 40 Više o tome na web stranici Stockholm Water Symposium and World Water Week: http://www.siwi.org/waterweek/frameset.htm41 Chris Scott, suautor studije, Međunarodni institut za vodni menadžment iz Sri Lanke 42 Latin America Press, br. 7, 28. veljače 2000.

31

korištenje energije zamijeniti novim čistim tehnologijama. Ulagat će se velika sredstva u uređenje komunalnih sustava - smanjivat će se gubici u vodovodnim mrežama, uvodit će se kompjutorski sustavi za optimalizaciju distribucije vode, gradit će se uređaji za pročišćavanje otpadnih voda, dio otpadnih voda će se reciklirati i koristiti kao sanitarne vode ili vode za navodnjavanje, a za dobivanje pitke vode koristit će se nove tehnike. U nerazvijenom siromašnom dijelu svijeta, kojemu pripada gotovo tri četvrtine čovječanstva, kriza vode pokazat će pravo lice. Predviđeni porast broja stanovnika dogodit će se upravo u tim zemljama. Zbog klimatskih promjena, koje su već nastupile, a koje će se prema predviđanjima stručnjaka nastaviti i dalje, sve se češće mogu očekivati ekstremno sušne godine, koje će u dijelu svijeta s permanentnim deficitom vode rezultirati nedostatkom hrane. To će opet izazvati masovne migracije stanovništva, nemire, lokalne revolucije i općenitu političku nestabilnost.43

9. UN Organizacija za hranu i poljoprivredu (FAO) procijenila je da 100 turista za 55 dana upotrijebi istu količinu vode koliko je potrebno da bi se dobila količina riže kojom bi se moglo tijekom 15 godina prehraniti 100 domaćih stanovnika.44

10. Od bolesti uzrokovanih vodom, primjerice tifusa, malarije, "denga" groznice, kolere i

sl., godišnje umre oko 5 milijuna ljudi. To znači da svake minute u jednome danu negdje u svijetu nepotrebno umre 10 ljudi, i to najčešće djece.45

U Africi zbog nedovoljne količine vode godišnje umire više od 5 milijuna ljudi. 46

U ruralnim predjelima Afrike žene i djevojčice moraju nositi vodu iz izvora udaljenih po 5 milja od njihovih domova; težina prosječne posude je 20 litara, tj. 20 kilograma.47

Humanitarna akcija u Aziji postaje "utrka s vremenom" «Vlade i međunarodne humanitarne organizacije ulažu napore da osiguraju dodatnu pomoć žrtvama prošlotjednog potresa i tsunamija (plimni val) u Aziji. Broj poginulih popeo se na 160 tisuća. Svjetska zdravstvena organizacija48 upozorila je da kolera i druge bolesti prijete oko 5 milijuna ljudi u regiji, ukoliko se ne osigura pitka voda, lijekovi i druge zalihe. S oko pola milijuna ljudi koji traže liječničku njegu, ova agencija opisuje humanitarna nastojanja kao 'utrku s vremenom'».

Dnevne vijesti, 05. siječnja 2005.

43 Usp. Darko Mayer, Voda od nastanka do upotrebe, str. 196-197 44 Esther Addley, Tourist's Water Demands Bleed Resorts Dry, u: Guardian Unlimited, 12. ožujka 2001. 45 www.worldwater.org 46 Global Water Grab pamphlet by Polaris Institute (www.polarisinstitute.org) 47 http://www.wateraid.org.uk 48 World Health Organization, http://www.who.int/en/.

32

Koliko vode trošimo, a koje su nam količine prijeko potrebne za život?

Dok se s jedne strane razvijeni svijet doslovno razbacuje velikim količinama vode, s druge strane siromašne afričke zemlje nemaju ni za minimalnu opskrbu stanovništva. Odrasla osoba koja živi u umjerenom pojasu za zadovoljenje najosnovnijih potreba treba minimalno 5 litara vode dnevno; minimum za piće, kuhanje, pranje i higijenu je 50 litara dnevno, ali se može proći i s 30 litara.49 Odrasla osoba u SAD-u dnevno troši za piće, pranje, kuhanje i natapanje svog dvorišta (vrta) 250 - 300 litara dnevno, dakle pet do sedam puta više od potrebnog minimuma, dok stanovnik Europske unije za iste potrebe potroši oko 150 litara vode dnevno. Stanovnik Hrvatske prosječno dnevno potroši 230 litara pitke vode.50

Usporedba dnevne potrošnje vode po osobi:

Gambija (4,5 l) Mali (8.0 l) USA (250-300 l) Engleska (200 l) Hrvatska (230 l)

49 New Internationalist Magazine, ožujak 2003. 50 Jasna Daničić, Četiri elementa, u: Una terra, veljača/ožujak 2004., str. 50.

33

Voda i sigurna prehrana

Od 2025. godine dijeli nas samo jedna generacija. Kako ublažiti nedostatak vode koji nam prijeti?

Voda je osnovni čimbenik sigurne prehrane. Koristeći se sofisticiranim računalnim proračunom, izviješće Instituta za istraživanja prehrane (International Food Policy Research Institute)51 predviđa da će 2025. nestašica vode izazvati godišnje globalne gubitke od 350 milijuna metričkih tona hrane, što je malo više od sveukupnoga sadašnjeg prinosa žita u SAD-u. Po svemu sudeći, proizlazi da će jedan od glavnih čimbenika ograničene proizvodnje hrane biti nedostatak vode.

Voda i poljoprivreda Raspoložive je vode sve manje, a potražnja za njom sve je veća. Nažalost, nije moguće svima u potpunosti udovoljiti. Tako se, primjerice, u Kini događa da se voda iz poljodjelskih područja preusmjerava u velike gradove. Zbog sve većih urbanih zahtjeva za vodom, čovječanstvo će, po svemu sudeći, nespremno dočekati gospodarske i socijalne potrese vezane za nedostatak vode u poljodjelstvu. Naime, prema brojnim pokazateljima, održivo korištenje voda ide na štetu poljodjelstva. To se poglavito odnosi na Afriku, Aziju i Bliski istok. Na ovome će području 2025. godine, udaljenu od nas za samo jednu generaciju, živjeti oko 2,3 milijarde ljudi. Mnoge afričke i azijske države neće raspolagati s potrebnim financijskim sredstvima da bi se ublažio nedostatak vode. Što se tiče Europske unije, danas se ozbiljno razmišlja da se na određenim područjima prestane s poljodjelskom proizvodnjom, kako bi se zaštitila pitka voda.52

Colorado Najraniji istraživači opisali su rijeku Colorado kao rijeku koja je "previše mutna da bi se mogla piti, previše plitka da bi se njome moglo ploviti". Danas je ona srce i glavni pokretač napretka američkog jugozapada. Voda Colorada presudna je za život sedam američkih država i Meksika koje koriste gotovo svaku njezinu kap zbog čega se, na američko-meksičkoj granici, Colorado pretvara u jedva maleni potočić. Ova rijeka utažuje žeđ više od 25 milijuna ljudi i natapa najprofitabilnije farme u Kalifornijskoj dolini. Problem je što Kalifornija uzima više vode nego što joj je sporazumom dodijeljeno, a to stvara netrpeljivost između SAD-a i Meksika. Budući da potražnja u drugim državama raste, Kalifornija će uskoro morati odlučiti hoće li vodu dodjeljivati farmama ili rastućim gradovima.

11. U razvijenim zemljama svijeta godišnje je potrebno 15000 litara vode po osobi kako bi se uklonio ljudski otpad (35 kg izmeta i 500 litara urina).53

Sažetak Zemlju zbog njezina vodnog bogatstva zovemo Plavim planetom. No, Plavi planet sve više postaje Žedni planet. Naime, Izvješće UN-a predviđa da bi nestašica vode u skoroj

51 "The Global Water Outlook to 2025: Averting an Impending Crisis" http://www.ifpri.org/pubs/fpr/fprwater2025.pdf 52 Usp. Goran Horvat/Željko Obad, Voda kao globalni problem, u: Eko kalendar 2003., Zagreb, Pučko otvoreno

učilište u Zagrebu, 2003. 53 New Internationalist Magazine, ožujak 2003.

34

budućnosti mogla pogoditi dvije milijarde, a u najgorem slučaju 7 milijarda ljudi. Ovaj podatak nikoga ne bi smio ostaviti ravnodušnim. Osvrt na sadržaj tekstova

1. Što predviđa Izvješće UN-a vezano za vodu, i koje bi se promjene u svezi s time mogle dogoditi do 2050.?

2. Zbog čega Zemlju zovemo Plavim planetom? 3. Koliko je vode na zemlji slano, a koliko slatke vode? 4. Kako izgleda raspored raspoloživih količina vode? 5. Kolika je važnost podzemne vode? 6. Kako u postotcima izgleda raspored pristupačne slatke vode? 7. Na svakih sto litara vode, koliko je dostupno za ljudsku upotrebu? 8. Koliko je od 1900. godine porasla sveukupna potrošnja vode, a koliki se porast

očekuje u narednih 30 godina? Kakve će to posljedice imati za život na Zemlji? 9. Prema najnovijim procjenama, koliko će klimatske promjene pridonijeti porastu

globalne nestašice vode? 10. Koliko su se smanjila šumska i močvarna područja od 1999. godine? 11. Kako shvaćaš izjavu da je čista voda za milijardu ljudi još uvijek samo san? 12. Kako je raspodijeljena sveukupan potrošnja vode, tj. koliko se vode koristi u

poljoprivredi, u domaćinstvu, a koliko u industriji? 13. Nabroj neke od rijeka koje su već sada pod pritiskom zbog sve veće potrebe za

slatkom vodom. Kakve to posljedice u budućnosti može imati na tim područjima? 14. Kako tumačiš riječi Chrisa Scotta da mnogi kupci ne bi kupili poljoprivredne

proizvode kad bi znali čime su isti zalijevani? 15. Koliko je ljudi zbog vode bilo primorano u 1998. godini napustiti svoje domove što ti

taj podatak govori? 16. Kako shvaćaš tvrdnju da bi zbog vode u skoroj budućnosti moglo doći do nove seobe

naroda? 17. Koliko ljudi godišnje umre od bolesti uzrokovanih vodom? 18. Koliko vode trošimo a kolika nam je prijeko potrebna količina dostatna za život? 19. Možeš li navesti količinu dnevna potrošnje vode po osobi u pojedinim državama? 20. Koliko ti i tvoja obitelj dnevno trošite vode? 21. Kako shvaćaš izjavu da je voda osnovni čimbenik sigurne prehrane i kakva su

predviđanja s obzirom na prehranu zbog nestašice vode? 22. S kojim se problemom zbog nedostatka vode suočavaju Afrika, Azija i Bliski Istok, a

koje mjere u svezi s time namjerava poduzeti Europska unija? 23. S kojim se problemom suočavaju zemlje koje ovise o rijeci Colorado i koje su naznake

rješavanja problema?

35

6. FLAŠIRANA VODA

Približno 25 posto flaširane vode je obična voda iz slavine i prema testovima koje je provelo Vijeće za zaštitu prirodnih bogatstava (Natural Resources Defence Council - NRDC) u SAD-u, ona nije, barem po jednom uzorku, u skladu s propisanim standardima i prelazi dozvoljene granice za mikrobiološku čistoću.54

Povodom svjetskog dana voda 2004. godine Hrvatski zavod za javno zdravstvo, na konferenciji za novinare, javnosti je odaslao poruku kako se na hrvatskome tržištu svakodnevno događa da kupujemo vodu u ambalaži koja je natočena iz slavina javnog vodovoda! Litra te vode se prodaje za pet kuna, a toliko stoji i hektolitar. Naglašeno je da u Hrvatskoj postoji samo deset legalnih punionica mineralne, izvorske i stolne vode koje imaju licenciju HZJZ-a, a na tržištu su i 33 vrste strane vode koje imaju rješenje Državnog zavoda za normizaciju i mjeriteljstvo da udovoljavaju pravilniku o temeljnim zahtjevima za prirodne mineralne, izvorske i stolne vode. Primjer iz svijeta Britanski Independent, u ožujku 2004. godine, donio je vijest kako je voda Dasani koju flašira Coca-cola zapravo obična voda iz gradskog vodovoda koja je posebnim izumom, patentom NASA-e, pročišćena i potom obogaćena ozonom i mineralima. Udruženja za zaštitu proizvođača navode, prema pisanju lista, da pola litre flaširane vode Coca-cole košta koliko i oko 150 litara vode iz vodovoda. Stoga je ova Coca-Colina voda, po mišljenju mnogih, napokon početkom listopada 2004. godine dobila priznanje kakvo i zaslužuje. Naime, prigodom svečane dodjele "Ig Nobelovih nagrada" - znanstvenih odlikovanja što ih Sveučilište Harvard svake godine dodjeljuje znanstvenim izumima koji se, ili ne mogu ili ne smiju proizvoditi, - voda "Dasani", koja je već postala sinonim za «najveću marketinšku katastrofu», dobila je Nobelovu nagradu za kemiju. Nakon otkrića da se ova "čista izvorska voda" puni iz prigradskih izvora, otkriveno je također da sadrži dvostruko veću količinu kancerogenih kemikalija od dopuštene te je hitno povučena iz prodaje. Primjer iz Hrvatske55 Izvorska voda s aromom jagode, koja je među najpopularnijima u Hrvatskoj, ovisno o proizvođaču, može sadržavati između 44 i 65 grama šećera u litri i pol, dok standardno pakiranje čokoladica Mars ili Snickers sadrži između 43 i 46 grama šećera. To je, tvrde liječnici, kao da čovjek u organizam unese pet jušnih žlica šećera, što je potencijalno smrtonosna doza za dijabetičare i trostruko više od preporučene dnevne doze za zdrave ljude. Dnevni unos šećera u organizam ne bi smio biti veći od 20 grama, što odgovara količini od četiri jušne žlice. S druge strane, svaki bi čovjek trebao dnevno popiti do dvije litre tekućine, te je nabolje da pije čistu voda, iz razloga što ista ne sadrži šećer. Osoba koja popije dvije litre aromatizirane vode dnevno, za mjesec dana u organizam unese između 1,74 i 2,91 kilograma šećera. Neke najprodavanije aromatizirane vode na domaćem tržištu:

Izvorska vod s aromom jagode Studena - 25 grama šećera po litri. Izvorska vod s aromom limuna Studena - 17 grama šećera po litri. Izvorska vod s aromom limuna Jana - 18 grama šećera po litri. Izvorska vod s aromom jagode Jana - 18 grama šećera po litri.

Raste potražnja za vodom56 Prema istraživanjima tržišta, ali i podacima Gospodarsko-interesnog udruženja proizvođača pića (GIUPP), u Hrvatskoj pada interes za konzumacijom mineralnih voda, a istodobno raste potražnja za flaširanim izvorskim vodama, bilo da je riječ o čistoj ili aromatiziraoj vodi. Tako je, primjerice, u prvih šest mjeseci 2004. godine u Hrvatskoj prodano više od 27,2 milijuna litara izvorske vode iz domaće proizvodnje, dok je u istom razdoblju prošle godine prodaja bila gotovo 55 posto manja.

54 Water for All Campaign, Public Citizen (www.citizen.org/cmep/water ) 55 Usp. Sergej Trajković, Boca vode s voćnim okusom sadrži šećera koliko i čokoladica, u: Jutarnji list, 30. prosinca 2004., str. 7. 56 Usp.: Isto.

36

Industrija koja se bavi flaširanjem vode za prodaju čini to na štetu okoliša i to na dva načina: crpljenjem vode i plastičnom ambalažom. Crpljenje vode:

isušuje izvore, uništava staništa, ugrožava ekosustav, iscrpljuje nalazišta podzemnih voda.

Posljedica crpljenja vode Prekomjerno zahvaćanje podzemnih voda premašuje količinu punjenja-obnavljanja te dovodi do snižavanja razine podzemne vode. Posljedica su prekomjernog zahvaćanja u podzemne vode manji protoci u vodotocima, ugrožena močvarna područja te prodor slane vode u vodonosnike.

Iskorištavanje tj. crpljenje duboke podzemne vode sa sobom nosi dvije osnovne opasnosti: Gubitak podzemne vode koji nastaje kada iskorištavanje po obujmu prelazi

mogućnosti obnove vode. Prijetnju da se ista trajno onečisti, što znači da vodu, osobito podzemnu, trebamo

održivo iskorištavati, tj. onoliko koliko se ista može prirodnim načinom obnavljati.

Ambalaža: Plastika koja je danas u proizvodnji najzastupljenija čini ukupno 25 posto svih materijala koji se godišnje odlažu na smetlišta.

Lagana boca - težak teret PET boce su nepovratne plastične boce u kojima se prodaje sve više osvježavajućih napitaka, primjerice Coca-Cola, Fanta, Sprite, Jamnica.... Kraticom PET označava se polietilentetraftalat materijal koji industrija hvali kao zlato među plastičnim materijalima. Industrija upotrebu plastičnih PET boca opravdava brigom za potrošače. Plastična je boca lakša od staklene i teže je lomljiva, a time i sigurnija. No, treba imati na umu da se jedna staklena boca može koristiti i do 50 puta, što znači da jedna staklena boca zamjenjuje 50-ak plastičnih. Uostalom, pakiranjem, distribucijom i konzumiranjem proizvoda u PET ambalaži grubo se ignorira prva zapovijed u ekološki promišljenom zbrinjavanju otpada koja glasi: Spriječiti stvaranje otpada! I dok je za konzumiranje sadržaja PET boce dovoljno samo nekoliko trenutaka, razgradnja te boce bačene u okoliš traje nekoliko stotina godina. Stoga, svi oni koji svoje proizvode pakiraju u nepovratnu PET ambalažu, neodgovorno se ponašaju prema okolišu, ali i prema građanima koji će plaćati zbrinjavanje plastičnog otpada na neprimjerenim odlagalištima komunalnog otpada. Iako Zakon o otpadu i Pravilnik o ambalažnom otpadu u Hrvatskoj uređuju odnose, prava i dužnosti, Pravilnik poštuju samo neki proizvođači, dok većina njih vješto izbjegavaju svoje obveze. U Austriji, Švicarskoj ili Njemačkoj proizvođači itekako poštuju sličan Zakon i snose najveći dio troškova uporabe! Štoviše, kod nas ne samo da ne čine ništa da bi smanjile otpad, nego, primjerice, Coca Cola izbacivanjem povratne staklene ambalaže 1998. godine, svjesno povećava glomaznu i teško uporabivu PET i aluminijsku ambalažu.57

Plastične boce pripadaju kulturi mobilne potrošnje s tržišnim argumentima: uzmi, plati, kreni i konzumiraj u pokretu.

57 Usp. M. Ljubljanović, Večernji list, 26. ožujka 2000.

37

Primjer iz Njemačke U Njemačkoj je zbog velikih prosvjeda udruga propao pokušaj da se u osvježavajuće napitke uvede PET-boca za jednokratnu upotrebu. Napitke u PET bocama prodaje se samo uz kauciju /depozit/. Naime, kada vrate 10 PET boca s nosiljkom građani natrag dobiju 12 DEM. PET boca od 1,5 l napunjena bilo kojim osvježavajućim napitkom u prosjeku košta 2 DEM, od toga na depozit otpada 1 DEM.58 Još nekoliko razloga zašto 'Ne!' PVC ambalaži

Osim što plastika istiskuje staklo s polica prehrambenih proizvoda, ona predstavlja ozbiljan ekološki problem i vrlo vjerojatnu opasnost za zdravlje ljudi.

Zbog otrovnih aditiva, poput ftalata, olova i kadmija, PVC je vrlo teško reciklirati, a spaljivanjem takve plastike nastaju još otrovniji spojevi - dioksini. Zbog svega navedenog mnoge zemlje zakonski onemogućuju široku upotrebu PVC-a, dok se u Europskoj uniji razmatra i potpuna zabrana proizvodnje PVC-a.

Postanimo savjesni potrošači: Kupovinom i konzumacijom pića u plastičnim PET-bocama podupiremo vrlo nesavjesnu

industriju polimera, a vlastito zdravlje izlažemo nepotrebnom riziku. U onom trenutku kada kao potrošači prestanemo kupovati napitke i piće u plastičnim

bocama, proizvođači neće imati interesa baviti se ovakvim oblikom proizvodnje. Industrija flaširanja vode! Industrija flaširanja vode trenutno je vrijedna 22 milijarde dolara, a neki stručnjaci predviđaju njezin godišnji porast za 30 posto.59

Perrier grupa u vlasništvu Nestle-a je dva puta veća od druge po redu najveće korporacije za flaširanje vode. Nestle posjeduje približno 30 posto cjelokupnog tržišta flaširane vode. Danone kontrolira 15 posto tržišta, a slijede ih Pepsi i Coca-Cola.

Najveća svjetska prehrambena industrija, švicarski Nestle, objavila je u listopadu 2003. godine da mu je organska prodaja porasla 5,4 posto u prvih devet ovogodišnjih mjeseci, ponajviše zahvaljujući rastu prodaje sladoleda i vode tijekom vrućeg europskog ljeta 2003. godine.

Voda - unosan business!

Razmotrimo slijedeće činjenice:

Već postoje slučajevi u kojima se voda prevozi na udaljena mjesta, primjerice iz ženevskog jezera u Barcelonu.

Ured za izvoz vode na Aljaski dobio je ponudu da prevozi ledenjake iz Aljaske u Saudijsku Arabiju.

Švicarska multinacionalna korporacija Nestle, vlasnik 68 tvrtka za flaširanje vode, crpi vodu iz jezera Michigan u SAD-u uz profit od oko 1.8 milijuna dolara dnevno. 65

58 Usporedi: Arbeitsgemeinschaft der Verbraucherverbaende (Radna zajednica Udruge potrošača) e.V. Bonn, 5.2.1996. 59 Isto.

38

posto te vode u velikim kamionima napušta to područje i prodaje se na drugim mjestima.

Godine 1998. jedna je kanadska tvrtka za vodu bila na pragu dobivanja dozvole da iz jezera Superior može godišnje iscrpsti 590 milijuna litara vode i prodavati je u Aziju, što je izazvao javnu i političku ogorčenost, zbog čega se tvrtka na kraju morala povući60.

Sažetak Industrija flaširanja vode trenutno je vrijedna 22 milijarde dolara, a neki stručnjaci predviđaju njezin godišnji porast za 30 posto. Nema sumnje: voda postaje unosan bussines! No, istraživanja su pokazala da je približno 25 posto flaširane vode obična voda iz slavine štetna za zdravlje ljudi. Osvrt na sadržaj tekstova

1. Koliko je približno flaširane vode obična voda iz slavine i tko je u toj marketinškoj prijevari najdalje otišao?

2. Do kojih se podataka došlo ispitivanjem aromatizirane vode koja se inače na tržištu nudi kao dijetetski proizvod?

3. Kakvu štetu okolišu nanosi industrija koja se bavi flaširanjem vode? 4. Što znači biti savjestan potrošač? 5. Što su to PET boce i koji su tržišni argumenti za njezino nastajanje? 6. Kakva su predviđanja o budućnosti industrije koja se bavi flaširanjem vode?

60 Defend the Global Commons (Vol.2 Br.1 siječanj 2003.) www.citizen.org/cmep/water

39

7. PRIVATIZACIJA VODE - VELIKO PITANJE Voda i multinacionalne korporacije

Godine 1854. predsjednik Amerike Franklin Pierce (1853.-1857.) ponudio je indijanskome narodu kupnju prostrane indijanske zemlje, te ponudivši im rezervat, "velikodušno" obećao da će se za njih brinuti. Čuđenje koje je na ovu ponudu izrazio indijanski poglavica Seattle (1800.-1866.), pretočeno u riječ, po svoj je prilici, nešto najljepše i najdublje što je čovjekova mudrost ikada izrekla o okolišu.

"Kako se može kupiti ili prodati nebo i toplina zemlje? Takvo što sasvim nam je strano. Mi ne posjedujemo svježinu zraka i bistrinu vode, pa kako ih možete kupiti?"

Seattle, indijanski poglavica

Čini se da je temeljna istina života do koje je ovaj indijanski poglavica došao, dok je očima mudrosti promatrao stvoreno, ondašnjim osvajačima Amerike i indijanske zemlje bila neshvatljiva, ali, nažalost, ni mi, ljudi modernoga doba, još je nismo dokučili. Jer još uvijek živimo u uvjerenju kako je sve na prodaju i kako su sve stvari zbog nas i samo za nas stvorene.

Možemo li kupiti nebo i toplinu zemlje? Možemo li kupiti zrak? Možemo li kupiti bistrinu vode? Ma kako god ova pitanja čudno zvučala, njih nameće vrijeme u kojem živimo, vrijeme u kojem je, doslovno, sve na prodaju. Ono što je još do jučer bilo nezamislivo, danas postaje naša realnost. Možemo li kupiti bistrinu vode, pitamo se s poglavicom Seattleom? Danas su mišljenja oko toga podijeljena. I dok jedni kažu Da - jer sve je na prodaju, pa zašto ne i voda, drugi suprotno ovima tvrde Ne - jer ima stvari koje su neprocjenjive i koje se ne mogu kupiti, a voda je jedna od njih. Tako se danas oko vode, kao prirodnog prava ili obećavajućeg buisnessa, razbuktao pravi moderni rat.

Voda - bogatstvo naroda Predviđa se da do 2025. godine dvije trećine svjetskog stanovništva neće imati dovoljno pitke vode. Mnoge multinacionalne korporacije u ovoj "krizi" koja prijeti čovječanstvu vide ekonomsku šansu i mogućnost za zaradu. Časopis Fortune u izdanju za svibanj 2000. godine tvrdi: "Voda će za 21. stoljeće biti ono što je nafta bila za 20. stoljeće: dragocjena roba koja određuje bogatstvo naroda." Ipak, za razliku od nafte, voda je nezamjenjiva! Stoga, pohlepa nije dopuštena! Voda - javno dobro Većina ljudi ne razmišlja o vodi kao "robi" koja se kupuje i prodaje. Naime, uvijek se smatralo kako je voda "javno dobro", bitno ne samo za ljudski život, nego i za životinjski i

40

biljni svijet, kao i za život samoga planeta Zemlje. Stoga su, kroz povijest, za opskrbu vodom, kao općim dobrom, bile odgovorne državne ustanove i ustanove jedinica lokalne samouprave. Nova pravila Pod vodstvom Svjetske trgovinske organizacije (The World Trade Organization -WTO) i njezinog Općeg sporazuma o trgovini uslugama (General Agreement on Trade in Services - GATS), vodoopskrba odnedavno potpada pod novi niz pravila. Ta pravila omogućuju multinacionalnim korporacijama da "kupuju i prodaju" prava na vodu u zemlji njihovog izbora.

Svjetska trgovinska organizacija (The World Trade Organization - WTO), koja postavlja pravila Međunarodnoj trgovini, jasno izražava čvrsto uvjerenje u dobrohotnost tržišnih snaga. Fokusiranjem na ukidanje tzv. granica trgovine, zalaže se za uspostavu otvorenog tržišta širom svijeta, neopterećenog kulturom, političkom tradicijom, socijalnim pravima ili očuvanjem prirode. Opći sporazum o trgovini u uslugama (General Agreement on Trade in Services - GATS) Jedna od posljedica globalizacije jest ubrzan i često nepotreban pritisak na privatizaciju i zajedničko preuzimanje javnih usluga - uključujući obrazovanje, zdravstvo, upravljanje vodama i gradskim uslugama - u zemljama širom svijeta. Cilj Općeg sporazuma je brisanje socijalne uloge koju ima država njezinim uklanjanjem iz upravljanja djelatnostima od posebnog značaja za njezine građane, kao što su zdravstvo, školstvo, gospodarenje vodom, opskrba energijom itd. Naime, velike međunarodne korporacije zajedno s nacionalnim vladama i međunarodnim tijelima rade na uspostavi moćnih trgovinskih pravila koja teže za otvorenim međunarodnim tržištem usluga. Ova je zamisao predmet pregovora koji se odvijaju u glavnom stožeru Svjetske trgovinske organizacije (WTO-a) u Ženevi, gdje nacionalne vlade pregovaraju o novim trgovinskim i investicijskim ugovorima. Ključni cilj ugovora GATS "Jedan od ključnih ciljeva ugovora GATS jest predati vodoopskrbu iz javnog vlasništva u privatne ruke. Države cijelog svijeta uložile su milijarde dolara u vodovodne sustave, bez ikakve nakane da pritom ostvare profit. WTO, Svjetska banka, Azurux (u vlasništvu Enrona), Vivendi i poduzeće po imenu International Water Limited smatrali su da je ovo strahovita šteta. Ali voda je bila jeftina roba - šašave države kao da su je htjele poklanjati, pokrivajući samo troškove cjevovodâ. Više cijene omogućile bi trgovanje vodom i privukle poduzetnike ka slavinama."61

Svjetske korporacije danas vodom opskrbljuju oko 20 posto urbanog stanovništva u zemljama u razvoju, tako da gradska sirotinja često plaća nerazumno visoke iznose za vodu koji su u visini polovice njihova ukupnoga dohotka.62 Mnogi se od njih svakodnevno suočavaju sa dilemom: ili platiti vodu ili kupiti prijeko potrebnu hranu za život. Ne čudi stoga što je nekima od njih, 'slučaj Bolivija',63 "voda došla do grla".

U mnoštvu slučajeva Svjetska banka (World Bank - WB) i Međunarodni monetarni fond - MMF (International Monetary Fund – IMF) državama odobravaju nove kredite tek pod uvjetom da se privatizira vodoprivreda i druge komunalne usluge! Letimičnim pregledom MMF-ovih kredita u četrdeset zemalja otkriveno je da je 2000. godine 12 zemalja dobilo

61 Greg Palast, Demokracija na prodaju - najveći skandali desetljeća, Zagreb, Epifanija, 2003., str. 197. 62 Više o tome na web stranici: http://www.habitat.org/ 63 Više o tome vidi na str….

41

kredite pod uvjetom da moraju izvršiti privatizaciju vode. To su uglavnom afričke zemlje, i to one najmanje, najsiromašnije i najzaduženije. U knjizi "Demokracija na prodaju", s podnaslovom "Najveći skandali desetljeća", Gregory Palast, ugledni američki novinar, kolumnist britanskoga The Guardiana i The Observera, reporter BBC-ja, poznat po svom istraživačkom novinarstvu, razotkriva najveće političke i gospodarske skandale, kao i pozadinu mnogih odlučujućih događaja koji su utjecali na promjenu svjetske zbilje.

"Greg je jedan od posljednjih primjeraka vrste koja izumire, stvarnih istražiteljskih novinara. Hrabriji je od većine i razotkriva istinu koja leži u pozadini mnogih zbivanja o kojima nikad ništa ne uspijevamo čuti."64 "Postoji cijeli niz Amerikanaca koji su bili hipnotizirani, zaslijepljeni i zbunjeni, ali koji znaju da nešto nije u redu. Očito, stigao je trenutak za spoznaju okrutne istine."

Greg Palast

U četvrtome poglavlju ove knjige Palast je, na temelju tajnih dokumenata do kojih je došao, otkrio istovjetan obrazac djelovanja Međunarodnoga monetarnog fonda, Svjetske banke i Svjetske trgovačke organizacije u zemljama u kojima se nađu. U slučaju da država ne provodi zacrtane i zadane mjere ovih institucija, istoj je onemogućeno kreditiranje, bez čega se danas ne može opstati na svjetskome tržištu kapitala. Dokumenti do kojih je Palast došao svjedoče kako se od zemalja u koje SB i MMF dođu traži da potpišu tajne ugovore kojima one pristaju da se inozemnim tvrtkama prodaju ključna nacionalna dobra, te im se na taj način prepusti gospodarenje vodom, telekomunikacijama, nacionalnim naftnim tvrtkama, energetskim postrojenjima i sl. Kap koja je prelila čašu Tako se prvi veliki rat zbog vode u 21. stoljeću dogodio u Boliviji u trenutku kada je Svjetska banka (SB) odbila obnoviti kredit od 25 milijuna dolara zajma bolivijskoj vladi sve dok se ne privatizira vodoopskrba. Nakon što je državno poduzeće za vodoopskrbu u Cochabambi prodano Bechtel-u, korporaciji iz SAD-a, cijene su vode odmah drastično porasle.

Pohod na Boliviju "Javna opskrba prvi je put prodana korporacijskim operaterima u Engleskoj. Cijene su skočile za 250 posto, a zalijevanje engleskih vrtova bilo je povremeno proglašavano protuzakonitim. Ne susrevši se s otporom, slatkovodni gusari krenuli su u pohod na Egipat, Indoneziju i Argentinu. Ali kad se došli do Cochabambe u Boliviji, dogodilo se nešto što vodeni baruni nisu očekivali. Žedna se sirotinja oduprla."65

U masovnim uličnim demonstracijama stanovništvo Cochabambe je danima prosvjedovalo što je na kraju dovelo do općeg štrajka koji je zaustavio cijelo gradsko gospodarstvo. Bechtel je bio prisiljen napustiti zemlju ali je preko "tajnog suda" Svjetske trgovinske organizacije (WTO-a) tužio vladu Bolivije za 25 milijuna dolara.

Glad nema stida ni očiju

64 Komentar Merie Heller na knjigu Grega Palasta Demokracija na prodaju, u Greg Palast, Demokracija na prodaju, tekst na omot65 Greg Palast, Demokracija na prodaju - najveći skandali desetljeća, str. 197.

42

Bolivija se nalazi na 104. mjestu po stupnju razvoja u svijetu. Ima 8 milijuna i 300 tisuća stanovnika. Zbog slijepe poslušnosti Međunarodnom monetarnom fondu, ova je zemlja platila visoku socijalnu cijenu. Što se više privatizira, više se širi bijeda. Odgovorni u državi (političari) "povjerili su" strancima koncesije za iskorištavanje šuma i prodaju drveta. No kada su odlučili da će rasprodati i zemni plin, narod više nije mogao izdržati. Izbio je "plinski rat". Zbog hiperliberizma i korupcije, samo je Katolička crkva još vjerodostojna u zemlji u kojoj su domorodačka stanovništva isključena iz istinske integracije. Primjerice, ustanova pod nazivom "Prostor za ljudsku promociju", kojoj je na čelu talijanski svećenik Eugenio Coter, u gradu i biskupiji Cochabamba zalaže se za svakog čovjeka. Ustanova se "rodila" iz velike potrebe: stanovnici Cochabambe žeđaju, jer nemaju svi vodu, i guše se u smradu - jer nema kanalizacije. A dovoljno bi bilo samo prokopati tunel dug 19 kilometara, pa su gradske vlasti pomislile da je dobro rješenje dati koncesiju na 40 godina nekoj inozemnoj kompaniji. I dok je kanalizacija i dalje bila san, mjesečna je naknada za vodu - onima koji je imaju - porasla 300 posto. Nekima je "voda došla do grla": ili platiti vodu ili slati djecu u školu. Biskup Tito Solari svakog je dana od putnika s kojima putuje gradskim autobusom u nadbiskupski dvor slušao njihove gorke priče. Tada još nije ni znao da je multinacionalna kompanija koja je dobila koncesiju, Bechtel, sa zakonskim sjedištem u San Franciscu osnovana na Kajmanskim otocima nešto ranije tek sa 100 dolara. Ljudi su svakodnevno optuživali gradsku vlast za korupciju i "klijentelizam", a "rat za vodu» koji je započeo 3. travnja 2000. i trajao 8 dana donio je sa sobom smrt, ranjene, progon i uhićenja. Biskup je, bojeći se krvoprolića, odmah osno-vao Povjerenstvo za posredovanje u sukobu, i na taj način spriječio ulazak vojske u grad. "Rat" je završen povlačenjem ugovora Cochabambe te zahtjevom grada San Francisca upućenom Bechtelu da odustane od tužbe za nanošenje štete protiv Cochabambe.66

Slučaj Argentina Kao zoran primjer pogubnosti privatizacije Palast donosi slučaj Argentine koja je prije tridesetak godina po blagostanju u svjetskim razmjerima bila na zavidnom desetom mjestu, a čije je gospodarstvo danas do temelja uništeno. Što se u međuvremenu dogodilo? Argentina je zemlja koja je krajem 80-tih odlučila provoditi upute Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke te počela rasprodavati svoja nacionalna dobra. Tako je, između ostaloga, vodovod u Buenos Airesu prodan u bescjenje američkom divu Enronu, koji je, nakon preuzimanja vodoopskrbnih sustava, te iste uništio tako da danas, primjerice, u Buenos Airesu iz slavina više ne teče pitka voda. Istoj je korporaciji prodan i naftovod između Argentine i Čilea, a u Velikoj Britaniji korporacija je u središnjoj Engleskoj došla u posjed vodoopskrbnih sustava. S bankrotom i Enronovim odlaskom u stečaj na vidjelo je isplivala tamna strana globalizacije. Naime, Enron je, kako se uspostavilo, bio tek imaginarno poduzeće za pranje novca. Naime, nakon što bi u određenoj zemlji stekao neku imovinu, ista bi bila ubrzo isisana u neku drugu lažnu korporaciju. Otkrivajući prljavi odnos koji vlada između velikog biznisa i politike, Enron nam je, pokazujući tamnu stranu globalizacije, otkrio kakve se sve zakulisne igre, pod krinkom viših ideala, odvijaju daleko od očiju javnosti a iste imaju izravan utjecaj na naš svagdanji život.

Poštena globalizacija - prilika za sve Istraživanje koje je objavila Međunarodna organizacija rada (International Labour Organization - ILO) pokazuje kako je rašireno mišljenje da globalizacija nije uspjela potaknuti rast životnog standarda te da se tijela poput Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) i Svjetske banke u zemljama u razvoju ocjenjuju arogantnima i slabo informiranima. ILO je zaključio da je unatoč tome globalizacija "otvorila vrata mnogim koristima, promovirala otvoreno društvo i otvorena gospodarstva te potaknula slobodniju razmjenu roba, ideja i znanja". No, u kritičkoj studiji pod nazivom Poštena globalizacija: Prilike za sve ističe se: "Promatrajući očima goleme većine ljudi, globalizacija nije ispunila njihove jednostavne i legitimne težnje za pristojnim poslovima i boljom budućnošću za njihovu djecu".

66 Usp. RR, Glad nema stida ni očiju, u: Glas Koncila, br. 48, 30. studenoga 2003., str. 7.

43

Tu studiju na 200 stranica napravilo je povjerenstvo sastavljeno od 26 članova, među kojima i nobelovac, ekonomist Joseph Stiglitz. Ona odražava duboko nezadovoljstvo načinom na koji su MMF, Svjetska banka i ostale takve institucije promovirale liberalizaciju u zemljama u razvoju. "Frustracija politikama vodećih međunarodnih organizacija pokazala se zajedničkom svima", zaključuje se u istraživanju, te se ističe kako afrički pregovarači nemaju resursa i informacija potrebnih za promociju vlastitih interesa pri Svjetskoj trgovinskoj organizaciji." MMF i Svjetska banka opisani su kao arogantni, zamjera im se da ne poznaju dovoljno lokalne prilike te da primjenjuju iste politike na različite zemlje." Dodatno im se zamjera što nameću "čvrste fiskalne politike koje smanjuju sredstva za financiranje obrazovanja i socijale". U ILO-u kažu da "multilateralni trgovinski sustav treba značajno smanjiti nepoštene barijere pristupu roba tržištima u kojima zemlje u razvoju imaju konkurentsku prednost, posebno kod tekstila, začina i poljoprivrednih proizvoda". Izvješće je kritično i u pogledu mjera koje stvaraju "pritisak na povećanje fleksibilnosti na tržištu rada i narušavaju zaštitu prava radnika". Studija stoga poziva organizacije poput MMF-a, Svjetske banke, WTO-a i ILO-a na pokretanje "Inicijative za koherentnu politiku" kako bi se razvile uravnoteženije politike za postizanje poštene i uključive globalizacije. Prva inicijativa trebala bi se usredotočiti na stvaranje radnih mjesta, a ostale bi se trebale usmjeriti na jednakost spolova i ženska prava, obrazovanje, zdravlje te sigurnost hrane.67

Velike ideje - mala trgovišta U ljudskoj povijesti redovito se događa da se velike ideje i ideologije pretvaraju u mala trgovišta. Po nekakvom ustaljenom obrascu, u sjeni uzvišenih ideala najuspješnije se obrće novac i rastu zarade. Iza zavjese javnosti događa se veliko bogaćenje za one koji su provodili dvostruku igru maski svake ideologije: skrivanje interesa iza plemenite retorike svjetonazora.68 Prije pojave dioničkih korporacija, vlasnici poduzeća imali su imena i lica. Moglo ih se osobno izvesti na red zbog zlodjela, ali stvorenje bez lica i srca, sazdano od dioničkih papira koje zovemo korporacija nema, kako je kazao A. Jackson, «tijela za ranjavanje, nema dušu za proklinjanje».69

Nizozemski financijski dnevnik izvijestio je kako Europska unija vrši pritisak na zemlje u razvoju s ciljem da iste vlastitu opskrbu vodom predaju europskim tvrtkama. Članak daje uvid u kojim sve sektorima u drugim WTO zemljama Europska unija želi dobiti pristup tržištima u okviru GATS-a i preko sličnih nadolazećih pregovora pod okriljem tzv. Doha kruga WTO-a.70 Europske korporacije za pitku vodu poput Suez-a,71 Vivendi-a i Thames Water-a imaju svoje interese u onesposobljavanju državnih vodovoda pitke vode u zemljama u razvoju. Ono što se događa jest da zakonski ugovori pod WTO-om jamče slobodan i propisima neometan protok roba, usluga i kapitala preko nacionalnih granica određenih država. Kako bi se rasteretile od duga, ili dobile obećanje pristupa tržištu i stranu pomoć, vlade se pojedinih država potpisom odriču mogućnosti da u vlastitoj zemlji smiju kontrolirati opskrbu vodom ovih tvrtka! Nakon toga, građani su pojedinih zemalja primorani kupovati vodu po visokim cijenama72.

67 Više o svemu vidi na web stranici International Labour Organization: http://www.ilo.org/public/english/fairglobalization/report/i68 Usp. Željko Mardešić, Svjedočanstva o mirotvorstvu. Drugi okvir za opraštanje, Zagreb, Kršćanska sadašnjost, 2002., str. 118. 69 Usp. Greg Palast, Demokracija na prodaju - najveći skandali desetljeća, str. 255. 70 Ukratko: Agenda razvoja iz Dohe donesena u studenome 2001. godine zagovara buduće otvaranje tržište te bolju integraciju zem

razvoju u svjetsku trgovinu. Više o tome na web stranici: http://www.euractiv.com/cgi-bin/cgint.exe?204&OIDN=2000735&-tt=t71Suez: http://www.suez.com/; Vivendi: http://www.vivendiwatersystems.com/; Thames Water: http://www.thames-water.com/. 72 Dutch Financial Daily, "Het Financieele Dagblad", 25. veljače 2003.

44

Proces se nastavlja

"Stupanj vodoopskrbe kakav su imali mnogi gradovi u staroj Grčkoj i Rimu danas nema polovica svjetskoga stanovništva."73

Kroz povijest na vodu se gledalo kao na opće dobro koje je kao takvo bilo u vlasništvu države. U devedesetim godinama prošloga stoljeća dolazi do promjene u shvaćanju i do sve većeg sudjelovanja i uloge privatnog sektora u gospodarenju vodama, te je započeo proces privatizacije komunalnih poduzeća, čime je odgovornost, koju je nosio javni sektor, prenesena na privatni sektor. Taj se trend početkom ovog novog milenija nastavlja, tako da multinacionalne korporacije već sada kontroliraju vodne sustave za opskrbu 7 posto svjetske populacije, a analitičari očekuju da će se do 2015. taj udio povećati na 17 posto.

Privatno upravljanje vodom danas je posao težak dvjesta bilijuna dolara a projekt kojim Svjetska banka (Worl Bank) potiče vlade pojedinih država da privatiziraju državna dobra kako bi smanjili državni dug, mogao bi do 2021. ostvariti promet vodom vrijedan trilijun dolara.74

Trend je i više nego jasan: 1990. godine privatne su korporacije vezane za vodu bile

prisutne u samo 12 zemalja, a u ranim 2000. taj je broj narastao na 100.75 Svjetska banka i Međunarodni monetarni fond koji odgovor na globalno rješenje vode vide u privatizaciji vodnog sektora, sukladno moći koju posjeduju, primoravaju zemlje u razvoju da privatiziraju javne usluge, uključujući i vodni sektor, vjerujući da je upravo privatizacija takvih dobara put koji vodi zemlju ka izlasku iz krize. No, nažalost privatizacija vodnog sektora u zemljama u razvoju nije dala pozitivne rezultate jer je utvrđeno da su počinjene ozbiljne pogreške te da je javni sektor morao i dalje preuzeti odgovornost brige za stanovništvo. Naime, osim što je cijena vode nakon privatizacije enormno narasla, učinjeni su mali napori za bolju vodoopskrbu toga dijela stanovništva, jer to, čini se, nije profitabilno. A ono što nije profitabilno, privatnom sektoru nije ni zanimljivo. Napretek je primjera općeg kolapsa vodoopskrbe koji je uslijedio nakon privatizacije vode u pojedinim državama. Primjerice, u Manili gdje je Suez privatizacijom preuzeo vodni sektor, voda je dostupna samo nekoliko sati dnevno, dok je cijena vode toliko narasla da siromašne obitelji moraju svakog mjeseca odlučiti hoće li platiti vodu ili kupiti hranu. U Gani nakon privatizacije cijena se vode udvostručila, u Boliviji i više od toga. Privatizacija vode je izvela ljude na ulice i izazvala proteste diljem svijeta, primjerice u Paragvaju, Panami, Brazil, Peruu, Kolumbiji, Indiji, Pakistanu, Mađarskoj i Južnoafričkoj Republici. Slučaj Južnoafričke Republika Slom aparthejda dočekan je s oduševljenjem. Prva demokratska vlast 1994. godine izbrana je s optimizmom. Mnogi su se Južnoafrikanci nadali da će vladin program "Besplatnih osnovnih usluga za sve" ispuniti njihova očekivanja "o boljem životu za sve". No, taj je program ubrzo

73 Mark Louma, The privatisation of global water services means billion-dollar profits for corporations and pollution, disconnecti

soaring prices for consumers, u The Ecologist, May 2004., vidi: http://www.theecologist.org 74 Usp.: Isto. 75 Usp. Isto.

45

zamijenjen govorom o općem društvenom dobru plaćanjem usluga: Nothing For Mahala (Ništa besplatno). Na red je došla i voda: plati pa pij! Naime, korporacije koje su zakupile određena vodocrpilišta počela su, za sada kao pilot-projektima, uvođenjem mjerila za vodu pomoću kartica. Ukoliko netko želi imati vodu, mora unaprijed platiti. U suprotnom, mjerilo automatski zatvara dotok vode. Što to znači za onaj dio stanovništva koji živi u krajnjem siromaštvu, nije potrebno tumačiti. Zato je stvorena Koalicija protiv privatizacije voda uz brojne druge udruge i organizacije koje žele zaustaviti taj, za sada vladin "pilot-projekt". Aktivisti tih udruga i organizacija govore o novom obliku aparthejda. Srušen je rasni, a stvara se klasni. Ovaj oblik aparthejda je perfidniji i opasniji. Na takozvanim neupitnim kriterijima slobodnog tržišta, siromašnim pojedincima i širokim slojevima društva oduzima se mogućnost udjela u onom što je zajamčeno svim međunarodnim konvencijama i ustavima pojedinih država, kao i Ustavom Južnoafričke Republike. Time su obećanja o besplatnim osnovnim uslugama zamijenjena kršenjem osnovnih ljudskih prava. I rob i zatvorenik imali su i imaju, među ostalim, i pravo na vodu. Međutim, izgleda da svijet slobodnog tržišta ostavlja svima slobode i prava, ali istovremeno mnogima oduzima mogućnost da ih ostvare. Zato oni koji se bore protiv privatizacija voda s pravom govore o novom obliku aparthejda, perfidnijem i razornijem. Slučaj Atlante

"Mi pročišćavamo vodu i dovodimo je u vaš dom. Mi smo osigurali uslugu. To sve košta i netko to mora platiti."

Gerard Payen korporacija za vodu Suez

Možda najbolji primjer lošeg iskustva privatizacije vode nalazimo upravo u Americi, zemlji iz koje dolaze institucije kao što su Svjetska Banka i Međunarodni monetarni fond. U Americi 85 posto domaćinstava još uvijek dobiva vodu iz javnog sektora. Općenito govoreći, ta je voda i više nego dobra, što demantira sve učestalije mišljenje kako je javni sektor neučinkovit, korumpiran i bez nade u poboljšanje. No, u Americi odnedavno postoje države i gradovi u kojima je izvršena privatizacija vode. Trend se nastavlja jer iza tih moćnih korporacija stoje moćni lobiji i novac, zbog čega je, kako kaže bivši izaslanik za vodu države Massachusetts Doglas MacDonald, lokalnoj upravi sve teže u borbi jer su te korporacije "poput hobotnice s tisuće krakova svuda i sveprisutne".76 Jedan od gradova u kojima je izvršena privatizacija jest i Atlanta, koja je trebala ostalima poslužiti kao međunarodni primjer uspješnosti privatizacije i uspješne suradnje privatnog i javnog sektora. No, "ono što je trebalo poslužiti kao zoran primjer uspješne privatizacije, pretvorilo se u zoran primjer da privatizacija i nije baš bila dobra ideja".77 Pokus privatizacije vode koji se dogodio u Atlanti pokrenuo je lavinu problema, te se ono što je trebalo postati projekt budućnosti pretvorilo u svjetski debakl.78 Stanje vodoopskrbe u nekim europskim državama: Finska: više od 90 posto ukupnu opskrbu potrošnom vodom obavljaju komunalna poduzeća.

76 Isto. 77 Isto. 78 Usp. Isto.

46

Francuska: oko 78 posto stanovništva opskrbljuje se sustavima koji su u privatnom vlasništvu. Mađarska: gotovo 98 posto stanovništva opskrbljuje se vodom iz javnih sustava. Italija: komunalne sustave kontroliraju lokalne jedinice, dok je gospodarenje sustavom javno putem komunalnih organizacija. Nizozemska: opskrbu vodom obavljaju poduzeća koja nadgledaju predstavnici regionalne ili lokalne vlasti. Nema na vidiku, barem u dogledno vrijeme, nikakve veće privatizacije. Portugal: do 1990-tih godina vodoopskrba i odvodnja bile su isključivo javne - komunalne. Iznimka je državno vlasništvo poduzeća za Lisabon. Novi propisi omogućuju i koncesioniranje vodoopskrbe i odvodnje. Švedska: komunalne usluge vodoopskrbe i odvodnje izravna su komunalna odgovornost. Ne postoji interes za punu privatizaciju tih usluga. Švicarska: vodoopskrbom upravljaju kantoni koji delegiraju pojedine usluge lokalnim poduzećima. Propisi omogućuju javno/privatno partnerstvo.

47

Osvrt na privatizaciju vode u tekstu Svete Stolice Postoji opasnost vezana za stav da je voda samo jedna od roba koja se prodaje na tržištu. Evo nekoliko etičkih izazova koji su uzeti iz teksta koji je Vatikan predočio u Kyotu za vrijeme održavanja Trećeg svjetskog foruma o vodi 2003. godine.79

1. "Načelo univerzalnog određenja stvorenih dobara potvrđuje da ljudi i države, uključujući buduće generacije, imaju pravo na temeljni pristup tim dobrima..."

2. "Pokazalo se da je krajnje teško uspostaviti ravnotežu između javnog i privatnog udruživanja jer su počinjene ozbiljne greške."

3. "...treba staviti naglasak na jačanje lokalnih vlasti i zajednica u upravljanju vodoopskrbom. Upravljanje vodom treba se zasnivati na zajedničkom pristupu, gdje su uključeni potrošači, stručnjaci i političari na svim razinama."

4. "Pri svakom uključivanju privatnog sektora u državni, mora postojati opća jednakost među stranama uz mogućnost informacija o odlukama i dobrim ugovorima. Glavna briga privatnog sektora pri uključivanju u opskrbu vodom je da, bez negativnih čimbenika, osigura pouzdanu i dovoljnu opskrbu vodom siromašnima i obiteljima s niskim dohotkom."

Ukratko Nestašica slatke vode za vodoopskrbu postaje sve ozbiljnijim problemom, što samo potvrđuje činjenicu kako dosadašnji razvoj vodnog sektora nije održiv, jer da je, ne bismo zapali u ovakvo katastrofalno stanje. Stoga, ako svijet želi ostati na tragu sintagme O održivom razvoju, neophodne su promjene. U kojem pravcu? Ako svatko ima pravo na vodu, tada se razvojna politika mora mijenjati tj. ići u smjeru sintagme o održivosti. Postaje sve jasnije kako vodni sektor u zemljama u razvoju nije u mogućnosti ispuniti zadaće bez pomoći drugih, te umjesto potpore međunarodnim korporacijama, pomoć bi međunarodne zajednice trebala biti u cilju ostvarenja neovisnih i prikladnih rješenja vodoopskrbe i odvodnje gradskih i seoskih područja.

Što je održivi razvoj? "Održivi razvoj zahtijeva pravednu raspodjelu dobara među svim ljudima na zemlji, kao i pravednost među različitim generacijama. Možemo ga definirati kao razvoj koji zadovoljava sadašnje potrebe, a da ne dovodi u pitanje mogućnost zadovoljenja potreba budućih generacija."80

Njegov smisao i zahtjevi "Smisao održivosti okoliša jest očuvanje prirodnih dobara. Ono od nas zahtijeva da obnovljive tvari, vodene i energetske izvore ne trošimo brže nego što su ih prirodni sustavi u stanju obnoviti, a da neobnovljive izvore ne trošimo brže nego što ih održivi obnovljivi izvori mogu nadoknaditi. Održivost okoliša također podrazumijeva da količina oslobođenih onečišćivača nadmašuje sposobnost zraka, vode i tla da ih apsorbiraju i prerade. Održivost okoliša obuhvaća i očuvanje biološke raznolikosti, ljudskog zdravlja, kakvoće zraka, vode i tla na razini koja će biti dostatna za trajno očuvanje ljudskog života te dobrobit životinjskog i biljnog

79 "Water, An Essential Element for Life", for the 3rd World Water Forum (Kyoto, 16.-23. ožujka 2003). 80 Izjava mr. Petra Tomašića povjerenika za ekologiju pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji, Kršćani moraju biti obazrivi prema

što je Bog stvorio i blagoslovio, u: Glas Koncila, 18. 4. 2004., br. 16, str. 7.

48

svijeta."81

Očigledno je da Svjetska banka, Svjetska trgovinska organizacija i Međunarodni monetarni fond sve više i više odlučuju o ekonomskoj i socijalnoj politici u funkcioniranju nacionalne države. U svjetlu sveprisutnijeg poslovnog imperativa za maksimalnom zaradom nameće se pitanje, između koje robe i kojih usluga određeno društvo treba povući granicu te ih na taj način zaštititi jer su sudbonosne za dostojanstvo, cjelokupni život i normalan razvoj pojedinca i društva. Ili je i ovo pitanje postalo suvišno jer je u svijetu u kojem živimo - sve na prodaju? Danas je na red došla voda. Što nam još preostaje? Zrak! Zamislimo kako bi to apsurdno zvučalo da sutra u nekoj od deklaracija piše: čovjek ima neotuđivo pravo na čist zrak. Tko zna? Možda već sutra i on bude na prodaju! A možda se već danas neizravno s njime trguje?

Kyoto protokol i pravo na onečišćenje zraka82 Sredinom listopada 2004. godine ruska je Duma konačno prihvatila Kyoto protokol. Tekst još treba potvrditi Gornji dom parlamenta, što je uglavnom formalna procedura, te potpisati predsjednik Vladimir Putin. On bi ga nakon toga trebao poslati u New York UN-u, pokrovitelju sporazuma, nakon čega će ruska ratifikacija biti službena. Sporazum traži od 38 zemalja Zapada i Istočne Europe da do 2012. za 5,2 posto u odnosu na razinu iz 1990. smanje količine ispuštenog ugljičnog dioksida i još pet vrsta plinova koji zagrijavaju planet. Zapravo, zemlje potpisnice imat će lakšu zadaću nego se to čini, jer će, ukoliko ocijene da će smanjenje ispuštenih količina stakleničkih plinova za njih biti preskupo, moći otkupiti kvotu od zemalja koje su u boljem položaju. Najveći bi prodavači mogle biti bivše komunističke europske zemlje, pogotovo Rusija, koje su nakon zatvaranja svojih tvornica u 1990-im u velikoj prednosti što se tiče njihovih obaveza prema protokolu iz Kyota. Iako je Greenpeace u priopćenju istaknuo da je rusko odobrenje Protokola iz Kyota "povijesni trenutak", dodavši da je to ujedno i "velik poraz za američkog predsjednika (Georgea W. Busha) i njegove čuvare američke naftne industrije", i dalje ostaje gorak okus na usnama jer je sam protokol daleko od savršenstva. Naime, bogate će zemlje, doslovno rečeno, moći i dalje ispuštati istu količinu stakleničkih plinova u atmosferu uz uvjet da otkupe kvotu od onih koji su glede toga u boljem položaju. Riječ je o trgovanju čistim zrakom.

Dakle, poigravanje sa sudbinom Zemlje i dalje se nastavlja, bez obzira što nam istovremeno iz znanstvenih krugova stižu zabrinjavajuće vijesti kako je trenutna količina ugljičnog dioksida u atmosferi najveća u zadnjih 55 milijuna godina. Ova se «igra» dopala i nekim tzv. zelenima o kojima u knjizi Demokracija na prodaju u naslovu Kako je pozelenjelo trgovanje otpadom, piše Greg Palast, a koji su 'nadahnuli' sastavljače Kyoto protokola, o čemu je u ljeto 2004. godine u dnevnome tisku govorio i James D. Wolfensohn, direktor Svjetske banke. Riječ je o, kako to Palast zove, trgovanju pravom na zagađivanje, a Wolfensohn o fodovima kojima se smanjuje onečišćenje okoliša putem kojih razvijene zemlje od zemalja u razvoju mogu otkupiti neiskorištene kvote za dopuštenu razinu ispuštanja stakleničkih plinova. Konkretno, to znači da onaj tko ima novac može, uz uvjet da plati, i dalje nesmetano zagađivati okoliš. U Americi se, primjerice, na čelu tog novog obećavajućeg biznisa trgovanja emisijama nalazi tzv. udruga zelenih - Fond za obranu okoliša. Ideja vodilja ove vrste trgovanja sastoji se u tome da svaki proizvođač, zemlja ili korporacija koje žele povećati emisiju zagađivanja može otkupiti pravo na to od neke ekološki osviještene kompanije, zemlje ili korporacije koja je smanjila vlastite emisije. To američko iskustvo nadahnulo je tvorce Kyoto protokola na osnivanje mehanizama kao što su fondovi kojima se financira smanjenje onečišćenje okoliša, a putem kojih razvijene zemlje od zemalja u razvoju mogu kupovati neiskorištene kvote za dopuštenu razinu ispuštanja štetnih plinova. 81 U smjeru održivosti, priručnik za gradove i općine, urednik Mladen Črnjar, Primorsko-goranska županija, Županijski zavod za o

razvoj i prostorno planiranje, 2004., str. 6. 82 O Kyoto protokolu detaljnije u priručniku Zrak naš svagdanji, Globalno zatopljenje i klimatske promjene.

49

Čemu čuđenje? Donedavni tajnik Ureda za pravdu, mir i skrb za sve stvoreno u Rimu, Francisco O'Conaire, u Glasu Koncila od 3. kolovoza 2003. godine, kazao je "Poznato je da mnogi od onih koji, vezano za ekologiju, utječu na nacionalne i međunarodne odluke to čine, ne toliko zbog nepravda i siromaštva u svijetu, nego da sebi priskrbe materijalnu dobit." Mogućnost trgovanja emisijama plinova najbolji je svjedok tome. Sažetak Predviđa se da do 2025. godine dvije trećine svjetskog stanovništva neće imati dovoljno pitke vode. Mnoge multinacionalne korporacije u ovoj "krizi" koja prijeti čovječanstvu vide mogućnost za zaradu. Premda većina ljudi ne razmišlja o vodi kao "robi" koja se kupuje i prodaje, ipak nova pravila koja u Općem sporazumu o trgovini uslugama nameće Svjetska trgovinska organizacija omogućuju multinacionalnim korporacijama da "kupuju i prodaju" prava na vodu u zemlji njihova izbora. Ako svijet želi ostati na tragu nastojanja oko održivog razvoja, promjene su neophodne. U kojem pravcu? Ako svatko ima pravo na vodu, tada se razvojna politika mora mijenjati, tj. ići u smjeru održivosti.

Osvrt na sadržaj tekstova

1. U čemu s sastojala velikodušna ponuda američkog predsjednika Franklina Piercea i kako doživljavaš riječi poglavice Seattlea?

2. Što o svemu tome misle multinacionalne korporacije za vodu? 3. Što je Opći sporazum o trgovini uslugama i koji je njegov prvotni cilj? 4. Što povezuje Svjetsku trgovinsku organizaciju, Svjetsku banku i Međunarodni

monetarni fond? 5. Što možeš kazati o problemima s vodom u Boliviji? 6. Što misliš o slučaju Argentine? 7. Kako doživljavaš činjenicu da je voda u Južnoafričkoj Republici novi oblik aparthejda

i što to konkretno znači? 8. Što je slučaj Atlanta pokazao s obzirom na privatizaciju vode i o čemu je zapravo

riječ? 9. Jeli ti poznato stanje vodoopskrbe u nekim od zemalja Europske unije? 10. Što misliš o osvrtu Svete Stolice vezanom za stav da je voda samo jedna od roba koja

se prodaje na tržištu? 11. Što je održivi razvoj i koji je njegov smisao? 12. Jesi li čuo i U čemu se sastoji nesavršenost Kyoto protokola?

50

8. RAT ZA VODU Nesumnjivo je da voda postaje bitan čimbenik i strateški resurs 21. stoljeća. Stoga postoji realna mogućnost da, smatraju stručnjaci, u skoroj budućnosti zbog vode počmu izbijati ratni sukobi.

Kako su ratovi samo nastavak politike vojnim sredstvima, neki stručnjaci predviđaju da će se za vodu i ratovati. To i ne bi bilo nešto posebno novo u ljudskoj povijesti. Tako P. H. Gleick u svojemu radu Water and conflict (1998.) navodi oko 70 konflikata oko vode koji su se događali diljem svijeta i pri kojima se rabila vojna sila, bilo kao aktivni čimbenik u sukobu bilo kao sredstvo prijetnje i političkog pritiska. Spominjemo samo one najzanimljivije. Prvi zabilježeni sukob oko vode bio je rat između Firence i Pise koji su ta dva grada vodila još 1503. godine zbog korištenja vode rijeke Arno. Spominje se vrlo napeta situacija između Velike Britanije i Francuske do koje je došlo 1896. godine zbog pokušaja Francuske da preuzme kontrolu nad Bijelim Nilom. Voda je gotovo uvijek bila i jedan od uzroka u brojnim izraelsko-arapskim sukobima. Egipat i Sudan "vojnim čarkama" pokušali su pospješiti pregovore oko korištenja Nila. Brazil i Paragvaj također su u više navrata rabili vojne manevre u pregovorima oko korištenja rijeke Parane koji su se vodili od 1962. do 1967. godine. Etiopija i Somalija zaratile su 1963. godine oko skromnih izvora vode u Ogadenskoj pustinji. Irak je vojno intervenirao u Siriji 1974. i 1975. zbog izgradnje brane Thawra koja je prouzročila smanjenje protoka Eufrata, ali zbog mirotvornog djelovanja Arapske lige, ozbiljnijeg sukoba nije bilo.83 Tajni izvještaj Britanski list The Observer, 22. veljače 2004. godine, pisao je o tajnom izvještaju američkog ministarstva obrane u kojem se, između ostaloga, kaže: "Izvori vode, poput Nila, Amazone i Dunava u skoroj bi budućnosti mogli postati glavna bojna polja."84

Bitka za vodu "Iako mi samo bilježimo rezultate, svi moramo razmišljati o klimatskim promjenama i izvorima vode! Na mjestima poput mezopotamijskih močvara, koje su se smanjile za 93 posto, bitka za vodu potrebnu za poljodjelstvo i industriju postaje političkim pitanjem koje bi se moglo pretvoriti i u sukob."

Mick Ashworth, glavni urednik Timesovog atlasa iz 1999. godine i predsjednik

Britanskoga kartografskog društva

Stocholm 2004. - Konferencija o vodi85 Na međunarodnoj konferenciji o vodi koja je od 16. do 20. kolovoza 2004. godine održana u Stocholmu pod nazivom Svjetski tjedan vode, znanstvenici su upozorili kako je zbog naglog porasta stanovništva opasnost od ratova za vodu sve veća. "Godine 2025. svijet će imati dodatnih dvije milijarde stanovnika, a 95 posto njih živjet će u gradovima", upozorio je profesor Jan Lundquist sa štokholmskog Instituta za vodu.86 Sudionici Stocholmske konferencije ukazali su na rašireno neznanje i samodopadnost u bogatim zemljama, a profesor William Mitsch sa sveučilišta Ohio je konstatirao: "Ne znam što bi moglo trgnuti ta područja iz samodopadnosti u koju su upali osim suše, kuge i ratova koji će izbiti zbog borbe za pravo na vodu."87

83 Usp. Darko Mayer, Voda od nastanka do upotrebe, str. 197. 84 http://www.guardian.co.uk/climatechange/story/0,12374,1153530,00.html 85 Više o Konferenciji na web stranici: http://www.siwi.org/waterweek/worldww.html. 86 Više o radi ovog Instituta na web stranici: http://www.siwi.org/. 87 Isto.

51

Projekcija za budućnost Procjene su da će do 2025. godine dvije trećine čovječanstva živjeti u područjima gdje će nedostajati vode. Međunarodni institut za upravljanje vodama (International Water Management Institute) predviđa da će se u 21. stoljeću s potpunom nestašicom vode suočiti 17 zemalja središnje Azije i južne Afrike, a vode će nedostajati i u Indiji te u Kini. Danas u Aziji živi više od polovice svjetskog stanovništva, a ima samo 36 posto svjetskih vodnih resursa.88 Nestašica vode bila je jedna od glavnih tema Trećeg svjetskog foruma o vodi koji je, od 16. do 23. ožujka 2003. godine, održan u Kyotu, a na kojem je bilo 10.000 sudionika iz 160 zemalja. Na Forumu je zaključeno kako treba uložiti dodatne napore kojima bi se do 2015. prepolovio broj onih (Milenijska deklaracija) koji nemaju pristup pitkoj vodi, kao ni osnovne sanitarne uvjete. Novost ove konferencije bio je poziv na integralno upravljanje okolišem u cjelini, tj. uvažavanje postojećih ekosustava koji zapravo i osiguravaju proizvodnju pitke vode. Nadalje, konferencija u Kyotu je ukazala na potrebu partnerstva između privatnoga i javnoga sektora, ideju koju su na skupu O održivom razvoju u Johannesburgu kritizirale nevladine udruge bojeći se opasnosti da bogati opet zarađuju na siromašnima prodajući im njihovu vlastitu vodu. Zacrtani plan po kojemu treba svakom čovjeku omogućiti pristup pitkoj vodi (Milenijska deklaracija) iziskuje ogromna financijska ulaganja što za zemlje u razvoju, bez pomoći industrijskih zemalja, predstavlja veliki problem. Očigledno je da je solidarnost razvijenih zemalja neophodna. No, poučeni dosadašnjim iskustvom, ona je i više nego upitna. O čemu je zapravo riječ? Razvijene su zemlje još 1992. godine na samitu o Zemlji u Rio de Janeiru prihvatile obvezu pomoći zemljama u razvoju, ali je to njihovo obećanje, izuzev nekoliko zemalja, do danas ostalo samo prazno slovo na papiru. Agenda 21 Početkom svjetske organizirane brige za okoliš smatra se 1972. godina kada je 5. lipnja u Stockholmu održan prvi sastanak Ujedinjenih naroda o okolišu. Dvadeset godina nakon Stockholma, 1992. godine u Rio de Janeiru dogodio se samit o Zemlji na kojemu je, između ostaloga, donesena Agenda 21. Očekivalo se da će ključne odluke Agende o načinu upravljanja gospodarstvima i osiguravanja budućnosti zaživjeti u konkretnim inicijativama i akcijama. Naime, u sklopu Agende 21, koja je trebala biti Program za 21. stoljeće, razvijene su zemlje preuzele odgovornost da će za ostvarenje ciljeva naznačenih u Agendi plaćati 0,72 posto BDP (bruto domaći proizvod). Samo nekoliko godina poslije utvrđen je raskorak između planiranog i ostvarenog. Naime, mnoge države svoju preuzetu obvezu naprosto nisu izvršavale.

"Po tko zna koji put pokazalo se da obećanjima političara i međunarodnih birokrata ne treba vjerovati. Agencija za pomoć, Oxfam International, izrekla je općepoznato: bogati u pravilu ne ispunjavaju preuzete obveze. Štoviše, posljednjih godina siromašnima pomažu upola manje nego 1960. Ili, preciznije: obvezu preuzetu 1992. u UN-u da će 0,7 posto svoga BDP-a davati za razvoj

88 Više o tome na web stranici Međunarodnog instituta za upravljanje vodama: http://www.iwmi.cgiar.org/

52

siromašnih, zasad ispunjavaju samo Danska, Švedska, Norveška i Nizozemska. Sve ostale bogate države daleko zaostaju i zajedno daju u prosjeku 0,1 posto."89

Kako bi skinule sa sebe taj neugodni "teret preuzete odgovornosti", razvijene su zemlje, 2003. godine, u Kyotu pokušale teret prebaciti na privatni sektor koji bi kroz izravna ulaganja trebao pružiti prijeko potrebnu pomoć zemljama u razvoju, što je gotovo nemoguće, jer iskustvo nam potvrđuje da kada privatni sektor u nešto ulaže, on očekuje brzi povrat uloženoga a, budimo do kraja iskreni, i puno više od toga. Situacija na terenu upravo je takvo nešto i pokazala (slučaj Ekvador, Argentina, Bolivija i sl.).

Strategije za Ekvador "Tako sam prelistao svoj otuđeni primjerak MMf-ove 'Strategije za Ekvador' u potrazi za poglavljem o spajanju ekvadorskih škola na net. Umjesto toga pronašao sam jedan tajan raspored. Ekvadorskoj vladi naređeno je da povisi cijenu kuhinjskog plina za 80 posto do 1. studenoga 2000. Također država je morala ukinuti dvadesetšest tisuća radnih mjesta i srezati stvarne plaće preostalih radnika za 50 posto. [...] Ekvador je morao prenijeti vlasništvo svog najvećeg vodoopskrbnog sustava u ruke stranih operatera, a zatim pokloniti British Petroleumu prava da izgradi i posjeduje naftovod preko Anda."90 Dragulji moje bake "Ali kad reži reži reži (misli se na smanjenje mirovina i plaća) nije dovoljno da bi se isplatili oni kojima se duguje, uvijek se mogu prodati dragulji moje bake, kao što mi je novinar Mario del Carvil opisao privatizacijsku shemu svoje države (Argentine). Francuske multinacionalne kompanije dočepale su se velikih komada vodoprivrede i smjesta povisili račune u nekim mjestima na 400 posto. U svom povjerljivom dopisu Wolfenson iz Svjetske banke uzdiše: 'Skoro su sve javne usluge privatizirane', tako da se sad zbilja više nema što prodati."91

Sažetak Voda postaje bitnim čimbenikom i strateškim blagom 21. stoljeća. Procjenjuje se da će do 2025. godine dvije trećine čovječanstva živjeti u područjima gdje će vode nedostajati. Stoga, u skoroj budućnosti postoji realna mogućnost ratova za vodu.

Osvrt na sadržaj tekstova

1. Što s obzirom na vodu piše u Tajnom izvješću američkog ministarstva obrane? 2. Što misliš o izjavi Williama Mitcha koju je izrekao na Konferenciji o vodi u

Stocholmu 2004. godine? 3. U čemu se sastoji novost Trećeg svjetskog foruma o vodi, održanog u Kyotu 2003.

godine?

89 Tomislav Butorac, Sve veća provalija između bogatih i siromašnih,

http://www.vjesnik.hr/html/2004/12/19/Clanak.asp?r=kom&c=2 90 Greg Palast, Demokracija na prodaju - najveći skandali desetljeća, str. 163-164. 91 Isto, str. 184-185.

53

9. STANJE VODA U HRVATSKOJ U globalnoj krizi i sve većoj nestašici pitke vode, kakvo je stanje u Hrvatskoj? Prema Prvome svjetskom izvješću92 o vodnim zalihama u svijetu što ga je u Parizu objavio UNESCO, a obuhvatio je 188 zemalja, Hrvatska se po bogatstvu dostupnosti vodnih izvora nalazi na 5. mjestu u Europi, a na 42. mjestu u svijetu. Od raspoloživih količina slatke vode Hrvatska iskorištava samo 4 posto. Kvalitetne, podzemne vode ima najviše u krškom području, Primorju, Lici i Dalmaciji. Zanimljiva je teorija kako je Lika dobila ime po staroj ilirskoj riječi "lyken", koja i danas na albanskom jeziku znači jezero. Mjesto Jezerane u Lici dovoljno govori o tome da je Lika moguće bogata slatkim podzemnim vodama što potvrđuje i velik broj onih koji žele putem koncesija doći do tog "plavog zlata". Jedan od problema je propusnost krša, pa tako sve što ostavimo ili izlijemo na tlo odlazi i prodire u podzemlje i tako onečišćuje podzemne vode. Hrvatska obiluje kvalitetnom vodom i raspolaže velikim vodnim bogatstvom pa, što se tiče vodoopskrbe, može mirnije od većeg dijela svijeta gledati u budućnost. Takvo je stanje uvjetovano klimatskim, hidrološkim i hidrogeološkim značajkama, te relativno malim brojem stanovnika. Stručnjaci tvrde da je količina vode kojom raspolažemo jamstvo da krize vode ne bi trebalo biti. Međutim, upozoravaju, da se treba ipak s dužnom pažnjom odnositi prema vodi i racionalno je trošiti, jer samo takvim odgovornim odnosom možemo sačuvati bogatstvo kojim raspolažemo. Čini se da Hrvatsku, barem što se tiče vode, ne muče problemi koji tište veliki dio stanovnika Plavoga planeta, pa ipak s vodom uvijek treba biti oprezan jer se pokazalo da su, iako Hrvatska ima vode "u izobilju", visoke temperature i katastrofalna suša tijekom 2003. godine prinudile neke gradske vlasti da su tijekom ljeta svakodnevno pozivale građane na smanjenje potrošnje vode, te su neke od njih bile primorane čak i donijeti odluku o ograničenom korištenju vode. Uz to su, tijekom ljeta 2003. godine, stručnjaci Hrvatskih voda, analizirajući stanje u vodoopskrbi, najavili da će se, u slučaju da ne padnu obilne kiše, većim potrošačima uskoro morati smanjiti ili potpuno obustaviti isporuka iz vodovoda. Kad tome dodamo i upozorenja koja su se mogla čuti u jeku sezone 2003. godine, da smo zbog ekstremne suše stigli na sam rub strujnog kolapsa te da Hrvatsku može pogoditi "američki mrak", u samo nekoliko mjeseci opravdanost tvrdnje kako Hrvatska ima vode u izobilju srušila se kao kula od karata. Iz ovog iskustva, koje stoji kao opomena, možemo zaključiti da ništa na svijetu nije zasebno i da se ništa ne događa sasvim slučajno. U prirodi postoji određeni red i ravnoteža koji, ako se naruše, mogu prouzročiti neželjene posljedice. Najveća bi pogreška bila iz sušne 2003. godine ne izvući nikakvu pouku.

"Jedina prava pogreška je ona iz koje ništa ne naučimo." John Powell

Vodno bogatstvo Hrvatske Hrvatska pripada među zemlje s većim zalihama slatke vode po stanovniku. Glavno vodno 92 Worl Water Development Report - UN WWDR (2003): http://www.unesco.org/water

54

bogatstvo Hrvatske jest površinska voda koja se nalazi u 20 rijeka, 26 prirodnih i umjetnih jezera te u Jadranskome moru.93 Kakvoća površinskih voda i voda izvorišta dobrog je i umjereno dobrog stanja, a sadašnja razina korištenja voda ne ugrožava količinsko stanje voda. Podzemne vode, čija se kakvoća smatra općenito dobrom u cijeloj zemlji, također su važno bogatstvo Hrvatske. Problem je neusklađena razina priključenosti na javni vodoopskrbni sustav (76 posto) i odvodnju (40 posto), kao i nizak postotak pročišćavanja otpadnih voda (samo 12 posto), te da su rizici od poplava i suša u Hrvatskoj i dalje iznimno visoki. Prema procjenama Međunarodne udruge za vode, Global Water Partnership,94 Hrvatska je svrstana u zemlje koje imaju dovoljno vodnih potencijala i koja je dobro opskrbila stanovništvo vodom iz vodovoda. Gubici u sustavima srednje su količine, ali navodnjavanje praktički ne postoji. U područjima krša voda je ugrožena, ali su u planu velike investicije u obalnom području poput, primjerice, projekta Eko Kaštelanski zaljev za rješavanje problema otpadnih voda. Iz međunarodnih institucija i udruga za očuvanje voda poručuju da Hrvatska treba smanjiti gubitke u cjevovodima pri prijenosu vode, izgraditi mrežu odvodnje, pročišćavati i ponovno koristiti otpadne vode,95 da na suvremen način treba riješiti problem komunalnog i opasnog otpada i tako zaštititi podzemne vode, posebice one u područjima krša, te educirati javnost o potrebi racionalnog korištenja vode.96

Pročišćavanje otpadnih voda U Zagrebu je, na Žitnjaku, u travnju 2004. godine proradio mehanički dio Centralnog uređaja za pro-čišćavanje otpadnih voda. U samo jednom satu kroz njega će proći oko 19.000 prostornih metara ot-padnih voda. Iz njih će se kroz grublje, zatim finije rešetke odstranjivati smeće te pijesak i masti. U Savu će se zatim puštati takva, 20 posto čišća voda. Od 2007. voda će biti čišća čak 90 posto nego što je sad, jer je planirano u pogon pustiti i značajniji i veći biološki dio pročistača, u kojemu će se uništavati mikroorganizmi. Krško podzemlje Hrvatske Na tribini pod naslovom Krško podzemlje Hrvatske – Značajni potencijal za ekoturizam, koja je u travnju 2004. godine održana u Zagrebu kazano je, između ostaloga, kako su krški ekosustavi Hrvatske jedinstven primjer u svijetu jer su jedni od najbogatijih biološkom, kulturnom i krajobraznom raznolikošću. Gotovo 50 posto Hrvatske obuhvaćeno je kršem (planinski lanci, obala, otoci, podmorje), čije podzemlje čuva jedno od najvećih bogatstava 21. stoljeća - pitku vodu. Tribinom se željelo ukazati na problem i potrebu za što skorijim razvojem sustavne strategije održivog razvoja krškog područja, u koji će biti sinkronizirano uključena sva nadležna ministarstva i upravna tijela, budući da je takav integalni pristup od globalnog značenja za zaštitu prirodnih bogatstava, kao i razvoj i promociju Hrvatske.

Mi često govorimo o "svetosti" naše Hrvatske domovine. I s pravom. Svaki kamen svaka rijeka, svaki brežuljak, svaka udolina, svaka zvijer, svaka kaplja rose, svaki list na stablu, svaka boja mirisnog cvijeća, svaki žubor potoka i pjev ptica - sve su to naše svetinje. A je li nam stvarno sve to sveto? Svetinje se ne blate, ne uništavaju. Svetinje se čuvaju. Kako se mi odnosimo prema našim prirodnim svetinjama koje nam je Bog darovao?

93 O Jadranskom moru više u naslovu Mora i Oceani na str. 94 "Water for the 21st century", Global Water Partnership, http://www.gwpforum.org/servlet/PSP 95 Usp. Vjesnik, 3. travnja 2004. str.19. 96 Svaki stanovnik Hrvatske dnevno prosječno potroši oko 230 litara pitke vode.

55

Kako se, primjerice, odnosimo prema našoj «sestri Vodi»? Uz svaku cestu, uz svaki puteljak leže hrpe onoga što najviše proizvodimo - hrpe smeće. Sve to završava u vodotocima. Takav naš odnos ne pokazuje naše strahopoštovanje. Nije moguće da nam je sveto ono što trujemo, što zalijevamo otrovom. Koliko samo motornoga ulja završi u vodotocima!? A jedna litra takvog ulja zagadi milijun litara vode. A najveći problem suvremenog svijeta jest problem pitkih voda. Zar ćemo taj dar Božji, tu svetinju znati cijeniti samo kad je izgubimo. Zar će se ispuniti zlokobno «proročanstvo» američkog urođenika koji je kazao: "Kad padne posljednje stablo, kad se otruje i posljednja rijeka, kad se ulovi i posljednja riba, tek će tada čovjek spoznati da se novac ne može jesti." Zakon o vodama Republike Hrvatske U Ustavu Republike Hrvatske, u članku 52. piše: "More, morska obala i otoci, vode, zračni prostor, rudno blago i druga prirodna bogatstva, ali i zemljište, šume, biljni i životinjski svijet, drugi dijelovi prirode, nekretnine i stvari od osobito kulturnog, povijesnog, gospodarskog i ekološkog značenja, za koje je zakonom određeno da su od interesa za Republiku, imaju njezinu osobitu zaštitu." Hrvatska ima i Zakon o vodama iz 1995. godine. Vrijedno je naglasiti da u Zakonu o vodama, u 3. članku, stoji napisano kako su vode "opće dobro koje zbog svojih prirodnih svojstava ne mogu biti ni u čijem vlasništvu" te "kao opće dobro imaju osobitu zaštitu Republike Hrvatske". Ova stavka Zakona o vodama u skladu je s Okvirnom direktivom o vodama Europske unije. Naime, načelo Okvirne direktive izraženo je tvrdnjom kako "voda nije komercijalni proizvod kao neki drugi, nego naslijeđe koje treba čuvati, zaštititi i u skladu s tim postupati". Ova je stavka Zakona izuzetno važna i nju treba imati u vidu u budućnosti, osobito stoga što se zna da je Hrvatska, zbog svoga vodnog bogatstva, više nego poželjno odredište mnogim multinacionalnim korporacijama. K tomu treba dodati kako su Ujedinjeni narodi u prosincu 2002. godine prvi put i formalno kazali da je voda osnova za život i zdravlje, te da se mora tretirati kao socijalno i kulturno dobro, a ne kao ekonomska kategorija. Time su se UN otvoreno suprotstavio sve učestalijim negativnim posljedicama privatizacije vodoopskrbe.97 Budući da je privatizacija vodoopskrbe ono što Hrvatskoj tek predstoji, za očekivati je da će u skoroj budućnosti od inozemnih institucija, primjerice MMF-a, na tom polju biti određenih pritisaka. Među sektorima infrastrukture, vodni je sektor zadnje područje u privatizaciji. Gotovo već sada on postaje glavni predmet zanimanja velikih međunarodnih korporacija za vodu.

Kada države ne uspijevaju Danas u svijetu ima sve više zemalja koje se nalaze na samom rubu kolapsa. Neke od tih zemalja više ne mogu zadovoljiti ni osnovne potrebe svojih stanovnika. Druge su izgubile kontrolu nad većim dijelom svojeg teritorija. O ovoj sve raširenijoj pojavi raspravlja Robert Rotberg u knjizi When States Fail - Kada države ne uspijevaju.

97 Vidi: Mark Louma, The privatisation of global water services means billion-dollar profits for corporations and pollution, disconn

and soaring prices for consumers, u The Ecologist, May 2004., na web stranici: http://www.theecologist.org

56

Što je presudno za neku državu hoće li ili neće propasti?, profesor političkih znanosti na sveučilištu Harvard i urednik ove knjige kaže da je, između ostaloga, najvažnija kvaliteta ljudi koji vode neku zemlju. "Svaka zemlja koja propadne, propala je zbog pohlepe svojeg vođe ili vladajuće klase. Za to su najbolji primjeri Sierra Leone, Burundi, Kongo i Sudan. Sve su te zemlje propale zbog toga što su na čelu imale nekvalitetne političare". Nicolas van de Walle, direktor Centra za međunarodne studije na sveučilištu Cornell, ističe da su zemlje koje propadaju često bogate prirodnim bogatstvima. Zapravo, kako kaže, dijamanti, zlato ili nafta mogu predstavljati prepreku zdravom razvitku. "Politolozi to nazivaju 'prokletstvom prirodnih resursa'. Statistike, naime, pokazuju da prirodna bogatstva ne povećavaju stopu gospodarskog rasta. Prihodi od nafte ili ruda najčešće dovode do političkih sukoba oko novca. Nadalje, novac zarađen eksploatacijom prirodnih bogatstava uglavnom se ne ulaže u razvitak, već ga potroše lokalni političari."

Voda ili sirova nafta 21. stoljeća obećavajući je biznis za međunarodne korporacije. Budući da je Hrvatska bogata vodom, međunarodni interes za Hrvatsku je velik, te se na tome području može očekivati određeni pritisak MMF-a na hrvatsku Vladu. Hrvatska je već sada po mnogima prezadužena zemlja a daljnje zaduživanje vodi je u bankrot. To je alarmantno upozorenje bečkog Instituta za međunarodne ekonomske studije koji je analizirao ekonomsku situaciju u Hrvatskoj. Ako vanjski dug bude rastao po prosječnoj stopi od 7 do 8 posto, krajem iduće godine iznosit će 28 milijardi dolara, a za tri će godine doseći razinu bruto društvenog proizvoda. Kako bi bila u stanju vraćati kredite, država je primorana prodavati (privatizirati) vlastita dobra od vitalne važnosti, kao što su elektorivreda i vodoopskrba. Po već viđenom, ustaljenom i dobro poznatom scenariju provedenom u mnogim prezaduženim državama, samo je pitanje vremena kada će i u Hrvatskoj doći red na privatizaciju vode i vodnog bogatstva.

Argentinski tango "Argentina je prihvatila gospodarski lijek Svjetske banke u četiri koraka s fatalnim oduševljenjem: slobodna trgovina, 'fleksibilno' radno zakonodavstvo, privatizacija i smanjenje državnih proračuna i regulacija. Prodala je doslovno sve, uključujući i slavine na sudoperima."98 Upozorenje: Argentinski tango tek je prvi korak prema globalnom plesu nereda. Državni udari "Državni udari u dvadeset i prvom stoljeću slijedit će argentinski model, gdje međunarodne banke prigrabe krvotok pojedine zemlje, pa službeni nositelj predsjedničke titule postane posve nebitan, izuzev kao desna ruka korporacija."99

Vanjski dug Hrvatske "Obično se smatra, makar tu ne postoji neka očigledna suglasnost, da je dug koji je veći od 60 posto bruto domaćeg proizvoda zabrinjavajući. U Hrvatskoj je dug prošle godine (2003.) bio iznad 80 posto. To je, po svemu sudeći, jedna zabrinjavajuća činjenica. Već sada hrvatski vanjski dug iznosi 24 milijarde dolara, što je preko 80 posto bruto društvenog proizvoda predviđenog za 2004. godinu."100

Upravo na zaštiti vode kao općeg dobra i prava, civilni sektor i nevladine udruge zajedno s građanima moraju dati svoj doprinos i svim demokratskim sredstvima vršiti pritisak te moćnim međunarodnim interesima, državnima i privatnima, dati do znanja kako postoji granica ispod koje se ne može ići, te da isti moraju staviti svoje prioritete u službu ljudskim potrebama, a ne njima zagospodariti.

"Nema bojazni za masovno traženje koncesija na izvore vode (u Hrvatskoj). Osim toga, u Zakonu o 98 Greg Palast, Demokracija na prodaju - najveći skandali desetljeća, str. 220-221. 99 Isto, str. 222. 100 Vladimir Gligorov, jedan od autora ekonomske analize za Hrvatsku.

57

vodama jasno je određeno da voda za vodoopskrbu stanovništva ima apsolutni prioritet pred svim drugim korištenjima voda. To je javni interes. [...] Što se tiče do danas dodijeljenih koncesija za zahvaćanje vode radi prodaje na tržištu, njih je vrlo malo[...] vode imamo dovoljno, a koristimo je samo 4 posto od ukupnih količina. Prema tome, ima mjesta i za izvoz vode."101

Jasna Daničić, zamjenica ravnatelja Državne uprave za vode RH

Na konferenciji za novinare, održanoj u Hrvatskim vodama, povodom obilježavanja Svjetskog dana voda, 22. ožujka 2004., Ministar poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva Petar Čobanković kazao je, između ostaloga, kako je posao prodaje vode jedan od poslova budućnosti i velika šansa za Hrvatsku, te najavio mogućnost izvoza vode iz Hrvatske u Izrael.

Hrvatska i Međunarodni monetarno fond (MMF) Otkako je sredinom prosinca 1992. godine Hrvatska postala članicom MMF-a, s upravom MMF-a sklopljena je pet stand-by sporazuma: prvi u listopadu 1994., drugi u ožujku 1997., treći u studenome 2000., četvrti u veljači 2003 a peti u kolovozu 2004. Što je stand-by sporazum Prema engl. stand-by (stajati pored, a zapravo biti pri ruci), riječ je o posebnoj vrsti zajmovnog aranžmana, koji MMF odobrava zemlji-članici, koja zapadne u platno-bilančne teškoće ili kad stoji pred golemim tranzicijskim izazovima. U igri je kredit, koji ima svoj iznos, rok i obroke, čija je isporuka uvjetovana ispunjavanjem ugovorenih obveza: ne samo financijskih, nego prije svega političkih i institucionalnih. Pregovorima o takvim sporazumima MMF-ova uprava izravno utječe na monetarnu i fiskalnu politiku svojih članica. Preko MMF-a, SAD i Europska unija - koje vladaju tom međunarodnom ustanovom - osiguravaju svoje strateške, investicijske, pa i političke interese. Male zemlje bez stand-by sporazuma imaju male ili nikakve izglede da privuku strani kapital pod povoljnim uvjetima za svoj razvoj ili da pod povoljnim uvjetima ugovore nove zajmove za vraćanje starih. Uz stand-by sporazume male se zemlje, međutim, izlažu gotovo nepremostivu riziku da znatan dio svojeg suvereniteta moraju prepustiti SAD-u i Europskoj uniji.

Kad su nastali SB i MMF Svjetska banka i Međunarodni monetarni fond rođeni su 1944. godine s jednostavnim, hvalevrijednim ciljevima - da financiraju projekte poslijeratne rekonstrukcije i razvoja (Svjetska banka) i posuđuju čvrstu valutu zemljama koje imaju privremene deficite u platnoj bilanci (MMF).102

Nekoliko nepobitnih činjenica:

Hrvatska je po bogatstvu i dostupnosti vodenih izvora peta zemlja u Europi i 42. u svijetu

60 posto vodenog bogatstva Hrvatske nastaje unutar njezinih granica. Ukupna potrošnja vode za piće u Hrvatskoj u stalnom je porastu. Svaki stanovnik Hrvatske prosječno dnevno potroši oko 230 litara pitke vode. Od ukupne godišnje potrošnje vode u Hrvatskoj, oko 45 posto se troši u vodoopskrbi,

od čega se, zbog dotrajalih vodovoda, gubi gotovo polovica. Najveći problem očuvanja slatke vode u Hrvatskoj je nerazvijena i stara mreža

odvodnje te nedovoljan broj pročišćivala za vodu. Sliv rijeka Save, Drave i Dunava jedan je od najzagađenijih jer su vode ovih rijeka

postale velika smetlišta u čije se tokove bacaju stotine tona otpada i opasnih kemijskih tvari.

101 Tanja Devčić, Razgovor u povodu Svjetskoga dana voda, Hrvatska vodoprivreda, ožujak 2003., XII., br. 123, str. 9. 102 Greg Palast, Demokracija na prodaju - najveći skandali desetljeća, str. 167.

58

85 posto otpadnih voda iz naših gradova utječe u rijeke i more neobrađeno, odnosno nepročišćeno.

U Hrvatskoj se pročišćava manje od jedne četvrtine ukupne količine otpadnih voda.

Sažetak Prema Prvome svjetskom izvješću o vodnim zalihama u svijetu što ga je u Parizu objavio UNESCO a obuhvatio je 188 zemalja, Hrvatska se po bogatstvu dostupnosti vodnih izvora nalazi na 5. mjestu u Europi, a na 42. mjestu u svijetu. Hrvatska obiluje kvalitetnom vodom i raspolaže velikim vodnim bogatstvom. Stručnjaci tvrde da je količina vode kojom raspolažemo jamstvo da krize vode ne bi trebalo biti. Međutim, Hrvatska je, prema nekim stručnjacima, već sada prezadužena zemlja a daljnje zaduživanje vodi je u bankrot. Da bi bila u stanju vraćati kredite, motati će privatizirati vlastita dobra od vitalne važnosti te je samo pitanje vremena kada će na doći red privatizaciju vode i vodnog bogatstva. Pitamo se je li to dopušteno, pogotovo kad znamo da u Zakonu o vodama, u 3. članku, piše kako su vode "opće dobro koje zbog svojih prirodnih svojstava ne mogu biti ni u čijem vlasništvu" te "kao opće dobro imaju osobitu zaštitu Republike Hrvatske"?

Osvrt na sadržaj tekstova

1. Prema Prvom svjetskom izvješću, na kojem se mjestu nalazi Hrvatska u Europi i u svijetu s obzirom na vodne zalihe? Znači li to da se prema vodi možemo i dalje nemarno i nesavjesno ponašati?

2. Po čemu ćemo, s obzirom na činjenicu da Hrvatska ima vode u "izobilju", pamtiti 2003. godinu i možeš li iz vlastitog iskustva opisati ljeto 2003.godine?

3. Što s obzirom na vodu kaže Zakon o vodama? 4. Što o vodi govori Okvirna direktiva Europske unije? 5. Prema knjizi Kad države ne uspijevaju, je li prirodno bogatstvo garancija blagostanja

neke zemlje i koja su iskustva na tom polju? 6. Postoji li realna opasnost od privatizacije vode u Republici Hrvatskoj i što misliš o

svemu tome? 7. Ako do privatizacije dođe, što ćeš konkretno poduzeti? 8. Što je stand-by sporazum i koliko je takvih sporazuma Hrvatska do sada potpisala s

Međunarodnim monetarnim fondom? 9. Kada su nastali Svjetska banka i Međunarodni monetarni fond i što misliš jesu li se i

kliko udaljili od svojih prvotnih ciljeva?

59

10. VODE U BOSNI I HERCEGOVINI

"Kad pišem o Bosni, pero umočim u Bosnu! I napišem - zemlja!" Daupović

Nema sumnje, Bosna i Hercegovina je, što se tiče vode, uistinu sretna zemlja! Primjerice, kao sastavna federalna jedinica bivše Jugoslavije, Republika BiH je, razmjerno velikim hidroenergetskim potencijalima, proizvodila gotovo 50 posto električne energije. Tadašnje intenzivno iskorištavanje prirodnih resursa nije omogućavala uspostavu i održavanje ravnoteže između razvoja privrede i zaštite okoliša, odnosno održiv razvoj Bosne i Hercegovine. U vrijeme kada je svijet bio zaokupljen idejom održivoga razvoja, Bosna i Hercegovina je, nažalost isto kao i Hrvatska, imala nesreću što je bila u ratu. Ipak, i pored teške situacije uzrokovane ratom, BiH se, kroz nekoliko regionalnih međunarodnih programa, poduzetih od 1997. godine, uspjela uključiti u proces razvijanja ideje održivog razvoja na načelima zaštite okoliša. Voda u BiH Voda je uistinu jedno od prirodnih bogatstava BiH o kojem se, zbog nedostatnih financijskih sredstava, ne vodi dovoljna briga. Javnim sustavom vodoopskrbe obuhvaćena je polovica domaćinstava i drugih subjekata u BiH. Izvori vodoopskrbe su uglavnom zasnovani na korištenju podzemnih voda (89 posto ukupnih izvora), voda iz rijeka (10,2 posto) i voda iz prirodnih i umjetnih akumulacija (0,8 posto).

Stupanj obuhvaćenosti stanovništva kanalizacionim sistemom iznosi 56 posto urbane populacije, dok je u manjim mjestima i ruralnim područjima znatno lošiji i iznosi maksimalno 10 posto. U predratnoj BiH je samo 7 gradova imalo izgrađena postrojenja za tretman komunalnih otpadnih voda, od čega je 5 i danas u funkciji. Prije rata opterećenje vodnih tokova industrijskim otpadnim vodama imalo je nivo koji je ekvivalentan opterećenju koje bi stvorilo 6,8 milijuna stanovnika, a istovremeno je opterećenje komunalnim otpadnim vodama bilo ekvivalentno broju 2,7 milijuna stanovnika. Situacija je ozbiljna i u segmentu zaštite od štetnog djelovanja voda (iste ugrožavaju oko 250 tisuća hektara zemljišta ili 4 posto površine BiH), gdje se osjeća nedostatak obrambenih sustava od poplava, jer su postojeći znatno oštećeni ili zapušteni (ili minirani) zbog proteklih ratnih djelovanja u BiH. Problem je i nedostatak navodnjavanja, jer se ukupne ratarske površine u BiH navodnjava svega oko 2 posto. U BiH se nalazi 27 vodnih akumulacija, a bogata je i mineralnim i termalnim vodama, što je veliki potencijal u području eko i zdravstvenog turizma. Kompletna oprema za praćenje kvalitete voda tijekom rata je uništena, a ponovno uspostavljanje mjernih stanica i obnavljanje praćenja je sporo i odvija se postupno (Una, Neretva, Bosna i druge). Sustav još nije u potpunosti obnovljen i unaprijeđen u skladu s postojećim standardima, zbog nedostatka financijskih sredstava.

60

Prioriteti i mjere Najvažnije potrebne mjere:

Uspostava sustava upravljanja slivovima. Ostvarenje projekata dugoročne opskrbe stanovništva vodom. Izrada strategije korištenja voda i obrane od štetnog djelovanja voda. Primjena

strategije uključuje razvoj institucija zaduženih za praćenje, informiranje i upravljanje zalihama.

Formuliranje i provođenje pilot-projekta višenamjenskog korištenja voda (npr. navodnjavanje).

Izrada studije podobnosti povezivanja vodotoka rijeke Save s plovnim sustavom Europe. Studija bi trebala poslužiti kao ključni dokument kako za razvoj vodnog transporta, tako i sustava obrane od poplava u najkritičnijim područjima države, tj. za zaštitu poljoprivrednih zemljišta za proizvodnju organske hrane.

Izgradnja i rekonstrukcija sustava za pročišćavanje otpadnih voda i kanalizacijskih sustava. Formuliranje i provođenje pilot-projekta prikupljanje i pročišćavanje gradskog otpada.

Kontrola, obnavljanje i izgradnja industrijskih postrojenja za obradu otpadnih voda i zaštita od rudničkih otpadnih voda.

Izrada studije upotrebljivosti geotermalnih voda za grijanje, proizvodnju hrane u vodi, liječenje i turizam. BiH ima najmanje tri velika podzemna jezera termalne vode, koja su se dosad koristila samo djelomično i uglavnom su nepoznatih dimenzija.

Sažetak Kad je voda u pitanju, sa sigurnošću se može kazati da je Bosna i Hercegovina uistinu sretna zemlja. No, dobro je i u ovom slučaju znati da se oko sreće treba itekako potruditi jer ona nikome ne «pada u krilo». Čeka li i Bosnu i Hercegovinu privatizacija vode, vrijeme će pokazati. Kad je ta mogućnost u pitanju dobro je znati da u Zakonu o vodama Federacije Bosne i Hercegovine, u 3. članku piše: "Vode kao opće dobro ne mogu biti ni u čijem vlasništvu i imaju posebnu zaštitu Federacije i kantona", i već sada sukladno tome djelovati.

Osvrt na sadržaj tekstova

1. Što s obzirom na vodu kaže Zakon o vodama Federacije Bosne i Hercegovine? 2. Ispitaj postoji li realna opasnost privatizacije vode u Federaciji Bosne i Hercegovine i

što misliš o tome? 3. Ako do privatizacije dođe, što ćeš konkretno poduzeti?

61

11. MORA I OCEANI

Iako je ovaj priručnik prvenstveno posvećen pitkim vodama, želimo u kratkim crtama ukazati na problematiku mora i oceana, što je također usko vezano s pitanjima pitkih voda.

More

I gledam more gdje se meni penje i slušam more d o b r o j u t r o veli

i ono sluša mene ja mu šapćem o d o b r o j u t r o m o r e kažem tiho

pa opet tiše ponovim mu pozdrav a more sluša pa se smije

pa šuti pa se smije pa se penje i gledam more gledam more zlato

i gledam more gdje se k meni penje i d o b r o j u t r o kaže m o r e z l a t o i d o b r o j u t r o m o r e more kaže

i zagrli me more oko vrata i more i ja i ja s morem zlatom

sjedimo skupa na žalu vrh brijega i smijemo se smijemo se moru

Josip Pupačić

Samit u Stocholmu koji je pod pokroviteljstvom Ujedinjenih naroda održan 1972. godine, smatra se početkom organizirane globalne brige za okoliš. Kao spomen na taj događaj, svake se godine 5. lipnja obilježava Svjetski dan zaštite okoliša i to uvijek, ovisno o temi koju Ujedinjeni narodi žele staviti u središte razmišljanja, pod drugim sloganom. Godine 2004. u središte razmišljanja stavljena je voda, ali ne slatka - kojoj je bila posvećena cijela 2003. godina - već ona koju smatramo kolijevkom života. Riječ je, dakle, o onoj slanoj, koja pokriva gotovo 70 posto našeg planeta. Traže se! Mora i oceani: živi ili mrtvi? Sloganom pod kojim se odvijala proslava Svjetskog dana okoliša Traže se! Mora i oceani: živi ili mrtvi?103 ukazano je na činjenicu kako ova plava prostranstva, isključivo zbog ljudske djelatnosti i nepromišljenosti, danas pokazuju znakove propadanja. Namjera je ovog slogana staviti nas pred ključno pitanje: kako se ophodimo prema blagu koje zovemo morem i oceanom, te kakva mora i oceane želimo: zdrave i žive ili onečišćene i mrtve! O našem odnosu prema moru ili oceanu uvelike ovisi kakav ćemo odgovor dati na ovo gore postavljeno prevažno pitanje. Koliku privlačnost imaju mora svjedoči i podatak da danas 40 posto svjetskog stanovništva 103 World Environment day 5 June 2004 http://www.unep.org/wed/2004/

62

živi u krugu od 60 kilometara od morske obale. Do 2021. godine taj će broj narasti na 80 posto. Tri četvrtine velikih svjetskih gradova nalazi se uz mora i oceane, a više je od 3,5 milijarde ljudi ovisno je o njima kao izvorima hrane. Za dvadeset godina ovaj će se broj udvostručiti i iznosit će 7 milijarda. Kakav će to učinak imati na more i život u njemu? Kao ilustraciju navedimo primjer Sredozemnog mora u koje 120 najvećih gradova kanalizacijskim sustavima izlijeva industrijske i otpadne vode. Morem se odvija 90 posto svjetskog trgovinskog prometa, te otprilike 60 posto ukupnog godišnjeg naftnog prometa. Morima i oceanima danas plovi oko devet tisuća tankera, od kojih samo tisuću i petsto ima dvostruku oplatu. Ako nam nije jasno što to konkretno znači, sjetimo se brodoloma tankera Prestige koji je onečistio više od 400 kilometara španjolske i francuske, obale a posljedice te katastrofe još i danas traju.

Prestige i dalje zagađuje Španjolsku «Od početka lipnja do sredine kolovoza iz potonulog liberijskog tankera isteklo je novih 2.864 tone nafte, koje dobrim dijelom završe na španjolskoj obali. Više od 4.000 ljudi sudjeluje u akcijama čišćenja usred turističke sezone i devet mjeseci nakon havarije. Oko 135 od ukupno tisuću plaža između južne Galicije i Baskije prekriveno je crnim naslagama, piše list El Pais. Posljedica toga je gubitak 35 plaža na tom području za plave zastave. Plava zastava je potvrda Europske unije o visokoj kvaliteti obalnih voda. Oko 78.000 tona onečišćene mase uklonjeno je sa španjolskih obala od potonuća Prestigea u vodama Galicije u studenom prošle godine. Olupina, koja je od obale udaljena oko 270 kilometara, ispušta oko tonu nafte dnevno, a procjenjuje se da je u spremnicima još oko 37.000 tona. Dosad je u more isteklo oko 40.000 tona nafte iz potonulog liberijskog tankera. Havarija Prestigea koja se zbila 19. studenog 2002. godine, uzrokovala je najveća onečišćenja španjolskih obala u povijesti, a njezine se posljedice osjete i na sjevernim atlantskim obalama susjedne Francuske.»

Dnevne vijesti, 18. kolovoza 2003. Španjolci vade naftu iz Prestigea «U tehnološkoj operaciji bez presedana, s dubine od gotovo četiri kilometra, izvađeno je tisuću tona nafte iz potonulog tankera, u čijim je spremnicima ima još oko 12.000 tona. Španjolska je već izvukla 1000 tona nafte od ukupno 13.000 tona u olupinama potonulog tankera Prestige u tehnološkoj operaciji bez presedana, objavio je španjolski dnevnik El Mundo. Ostaci Prestige-a leže na dubini od gotovo četiri kilometra u Atlantiku. Iz Prestigea se u studenome 2002. izlilo više od 60.000 tona nafte, što je prouzročilo najgoru ekološku katastrofu u povijesti Španjolske, a zatim je tanker potonuo s više od 13.000 tona nafte unutar svojih spremnika. Dosad roboti nikad nisu djelovali dublje od 2,4 kilometra pod vodom, izjavili su španjolski stručnjaci. Naftna kompanija Repsol razvila je novu tehnologiju za vađenje preostale nafte iz Prestigea, koja i dalje prijeti morskom životu. Operacija vađenja preostale nafte trebala bi završiti u listopadu.»

Dnevne vijesti, 21. lipnja 2004. Sjetimo se također i tankera Exxon Valdez koji se raspuknuo 24. ožujka 1989. godine i naftnim muljem prekrio tisuću osamsto kilometara obale Aljaske.

Exxon Valdez "Vratio sam se u zaljev netom prije desete godišnjice izlijevanja. U Chenegi su se ljudi spremali provesti još jedno ljeto tako što će ribati stijene. Deset godina nakon izljeva, u jednoj su sezoni s plaža izvadili dvadeset tona naftnog mulja. U selu Nanwalek, deset godina poslije, država je još jednom proglasila oštrige nejestivima, zatrovanima 'upornim prisustvom hidrokarbonata'. Lososi i dalje imaju čireve i tumore, haringe se više nisu vratile, a kolonija morskih lavova na otoku Montague i dalje je tiha i prazna. Ali usprkos tome što mi oči vide, sigurno griješim, jer imam u ruci Exxonovu brošuru u kojoj stoji: 'Voda je čista, a biljni, životinjski i morski život zdrav je i

63

obilan'. Otiđite danas u zaljev, na zemlju Chugacha, podignite neki kamen, pa ćete osjetiti miris prave Exxonove benzinske postaje."104

Iscurila nafta iz malezijskog teretnog broda «Više od milijun litara nafte iscurilo je iz malezijskog teretnog broda koji se u petak prepolovio ispred obale Aljaske i onečistio obalu otoka Unalaska. Iz broda iscurilo je 1,8 milijuna litara nafte, što je najveće onečišćenje na Aljaski nakon havarije tankera Exxon Valdez 1989.»

Dnevne vijesti, 11. prosinca 2004. Družba Adria U slučaju provedbe projekta Družba Adria, Jadranom bi upravo plovile ovakve "tempirane bombe", koje bi uz trajnu opasnost brodoloma nosile i još jedan problem: balastne vode. Podaci kažu kako se svake godine 10 milijarda tona balastnih voda, koje obično sadrže mikroorganizme koji mogu 'kolonizirati' novi okoliš u kojem se nađu, ispusti u strane morske vode. Recimo samo Caulerpa taxifolia i sve je jasno. Prava noćna mora za francusko, španjolsko, talijansko i hrvatsko podmorje. Otvoreno pismo Saboru i Vladi Republike Hrvatske Potaknuti specifičnom karizmom skrbi za stvoreno sv. Franje Asiškoga, franjevci su 14. studenoga 2004. godine uputili Otvoreno pismo Saboru i vladi Republike Hrvatske i Ministarstvu zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, navlastito ministrici gospođi Marini Matulović-Dropulić nakon kojeg su uslijedili Prosvjedi Franjevačkog svjetovnog reda i Franjevačke mladeži zajedno s drugim crkvenim organizacijama. Slijedi cjelovit tekst pisma:

Radna tijela, tj. povjerenstva Vijeća franjevačkih zajednica Hrvatske i Bosne i Hercegovine (VFZ-a) i Franjevački institut za kulturu mira, koji predstavljaju svih devetnaest ženskih i muških redovničkih zajednica – provincija, kao i Franjevački svjetovni red, uključujući i Franjevačku mladež, okupljeni na godišnjem savjetovanju u Splitu, od 12. do 14. studenog 2004. godine,

razmotrivši dostupne informacije o projektu Družba Adria, svjesni svoje kršćanske i građanske odgovornosti i motivirani svojom franjevačkom osjetljivošću prema svemu stvorenom:

- s jedne strane izražavaju svoju zabrinutost zbog činjenice da se javnosti nije jasno ukazalo:

da se do sada Jadranskim naftovodom (Janaf) prevozila nafta, koja je stizala u Omišalj tankerima, koji su tamo iskrcavali naftu i ukrcavali jadransku, relativno čistu morsku vodu u svoja balastna spremišta;

da se po ovom novom projektu – izvoza visoko-sumporne ruske nafte preko hrvatskog naftovoda i terminala u Omišlju na Krku - situacija bitno mijenja, jer bi sada tankeri u Jadran doplovljavali s balastnom vodom iz drugih mora, drugačijeg biološkog sastava i zagađenosti i da bi te velike količine vode izbacivali u Jadran prije ukrcavanja nafte;

104 Greg Palast, Demokracija na prodaju - najveći skandali desetljeća, str. 297.

64

da u tim balastnim vodama često prežive mnoge invazivne vrste, bakterije i virusi, koji su u stanju poremetiti, pače uništiti floru i faunu u Jadranu, kao što se to već dogodilo u Crnom moru, ili u sjeverno-američkim Velikim jezerima;

da će povećanje prometa tankerima kroz Jadran povećati rizik od brodoloma ili druge havarije, koji bi dugotrajno zagadili desetke, pače stotine kilometara obale, bilo Hrvatske, bilo njezinih jadranskih susjeda;

da bi moguća zarada od ovog projekta bila neusporedivo manja od prihoda turizma samo u Kvarneru;

da je vrlo malo vjerojatno, da bi ikoja od susjednih zemalja-članica Europske unije mogla prihvatiti ovaj projekt, jednostavno zato što mora poštivati stroga pravila zaštite okoliša EU;

- s druge strane, članice i članovi radnih tijela VFZ-a su začuđeni,

što je od studije utjecaja ovog projekta na okoliš - koju je naručio i financirao Janaf, iako već izvodi radove na ovom projektu (!?) - objelodanjen samo sažetak - i to samo jednog dijela studije, iako je gospođa Ministrica bila obećala, da će čitava studija biti objavljena;

što se Hrvatski sabor ne izjašnjava o ovom projektu, iako je bjelodano, da on mora imati financijskih posljedica za Republiku Hrvatsku jer, s jedne strane, Janaf je javno poduzeće, a s druge država će morati sudjelovati u saniranju mogućih havarija, a posebno neizbježnih šteta od balastnih voda.

Zbog toga članovi franjevačkih zajednica kao građani traže:

da se objelodani čitava Studija, iako shvaćaju, da pojedini, manji dijelovi mogu zahtijevati diskreciju zbog zaštite sigurnosti građana;

da se tako osigura pravo građana na informaciju i da se omogući eventualnu građansku, odnosno neutralnu kontra-ekspertizu, bilo domaću, bilo domaću i europsku;

da se po pravilima EU i dužnosti poštivanja susjeda, informira i upita za mišljenje i susjedne priobalne jadranske države, jer novi utjecaji, ovog projekta – balastne vode i havarije – moraju ili mogu i njih pogoditi;

da se - zbog rizika ovog projekta, navlastito za čitav Jadran i za sve gospodarske djelatnosti na njemu - nakon završetka ocjene Komisije Ministarstva o ovoj Studiji, organizira ne samo javni uvid u Studiju i u Mišljenje Ministarstva, nego i široka javna rasprava, a zatim i referendum u svim priobalnim županijama koji bi odlučio o prihvaćanju ili neprihvaćanju rizika ovog projekta.

Franjevačke zajednice smatraju da, ako Hrvatski sabor ne preuzme odgovornost za

prihvaćanje ili neprihvaćanje ovog projekta, onda to pravo i dužnost smiju imati građani, posebice oni uz jadransku obalu i koji žive od Jadranskog mora, tog rijetkog bogatstva koje treba njegovati, očuvati i predati naraštajima koji dolaze.

Franjevačke zajednice upozoravaju da ni jedan parcijalni interes ne smije prevladati

nad javnim interesom i općim dobrom, a Jadran je jedno od rijetkih, upravo neprocjenjivih i trajnih prirodnih izvora i bogatstava Hrvatske.

Franjevačke zajednice pozivaju i druge crkvene i građanske ustanove, udruge i organizacije, kao i javne djelatnike i ostale građane, da se na njima primjeren način bez odgađanja zauzmu za ovu prevažnu stvar.

65

U Splitu, 14. studenog 2004. godine

U ime sudionika savjetovanja,

Sestra Franciska Molnar, predsjednica Vijeća franjevačkih zajednica

Ničija zemlja More je pravi raj za ribarske flote koje su danas 40 puta brojnije nego što mora i oceani mogu podnijeti. Naime, manje od 0,5 posto morskih prebivališta je zaštićeno, dok je istovremeno 11,5 posto svjetskih zemljišnih prebivališta proglašeno zaštićenom zonom. Otvorena mora pokrivaju gotovo 50 posto Zemljine površine i najmanje su zaštićena područja na zemlji. U ovakvim okolnostima mnoga su lovišta riba osuđena na propast. Za more i oceane problem predstavlja i poljoprivreda. Povećana količina dušika, povezana s ljudskim aktivnostima, dovodi do eksplozivnog cvjetanja alga koje uzimaju sav dostupni kisik, te na taj način guše sve druge oblike života u moru. Kao krajnji rezultat svega jest nastanak sablasnih morskih ništavila nazvanih «mrtve zone».

Mrtve zone Iz UNEP-a (The UN Environment Programme - Program Ujedinjenih naroda za okoliš) upozoravaju da povećana količina nutrijenata, uglavnom dušika, povezana s ljudskim aktivnostima, uzrokuje 'mrtve zone' pospješivanjem rasta algi. Primjerice, od 1960-ih broj područja sa smanjenim kisikom udvostručavao se svakog desetljeća, jednakom brzinom kako je ljudska proizvodnja dušika prerastala prirodnu. Oko 75 posto svjetskih ribljih fondova već je gotovo izlovljeno, ali iz UNEP-a upozoravaju da mrtve zone, kojih već ima oko 150 širom svijeta, za riblji fond predstavljaju veću prijetnju od prekomjernog izlova. Prema istraživanju američkih znanstvenika iz Virginijskog instituta za znanost mora, UNEP tvrdi da nas je ljudsko zadiranje u zemaljske, vodne, obalne i oceanske ekosustave dovelo do točke u kojoj, umjesto prošlostoljetnog prekomjernog izlova ribe, smanjivanje količine kisika postaje problem broj jedan 21. stoljeća. Količina dušika koji se globalno koristi kao gnojivo iznosi 120 milijuna godišnje, dok je samo 90 milijuna tona količina dušika koju proizvede priroda. Ali od te količine samo 20 milijuna tona ostaje u hrani koju jedemo, dok se ostatak jednostavno ispere u rijeke i dalje u mora. To dovodi do eksplozivnog cvjetanja alga, sićušnih morskih biljaka, koje potonu na dno gdje trunu, koristeći sav dostupni kisik i gušeći druge oblike života u moru. Neke od mrtvih zona manje su od kvadratnog kilometra, dok neke površinom prelaze čak 70,000 četvornih kilometara. Među najvećima su Zaljev Chesapeake u SAD-u, Baltičko i Crno more te dijelovi Jadrana. Jedna od najkritičnijih mrtvih zona nalazi se u Meksičkom zaljevu, koja nastaje pod utjecajem nutrijenata koje sa sobom donosi rijeka Mississippi. Mrtvih zona ima i u Južnoj Americi, Japanu, Kini, Australiji i Novom Zelandu. Nisu sve mrtve zone stalne. Neke se pojavljuju u godišnjim ciklusima, a neka samo privremeno.

66

UNEP se zalaže za smanjivanje primjene dušičnih gnojiva jer se samo tako može vratiti zdravlje morima. To se potkrepljuje primjerom zemalja uz rijeku Rajnu koje su, dogovorom o smanjenju unosa dušika na polja, smanjile njegovu prisutnost u Sjevernom moru za 37 posto. Nadalje, izgaranje fosilnih goriva u vozilima ili elektranama, uz šumske požare i isušivanje močvara također pridonosi povećanoj količini dušika u prirodi, te su, osim smanjivanja potrošnje dušičnih gnojiva, ostale mjere za poboljšanje stanja: čišćenje ispuha motornih vozila i pošumljavanje, jer šume mogu 'upiti' višak dušika iz tla i atmosfere.

Povećana potrošnja umjetnih gnojiva «Institut za zaštitu okoliša sa sjedištem u Washingtonu objavio je alarmantne podatke o deseterostrukom povećanju potrošnje umjetnog gnojiva u posljednjih 50 godina. Godišnja potrošnja umjetnog gnojiva porasla je na čak 145 milijuna tona širom svijeta, što je pridonijelo uništenju morskog života. Otjecanje umjetnog gnojiva u ocean poboljšava rast zona mikroskopskih algi, koje se su počele širiti nekontrolirano. Danas postoji 146 takvih zona, a najveća se nalazi u Baltičkom moru. U cilju sprječavanja njihova nastanka, Institut je pozvao poljoprivrednike da što manje koriste umjetna gnojiva.»

Dnevne vijesti, 23. lipnja 2004.

"Ljudska vrsta je protiv svoje volje uključena u divovski globalni eksperiment kao rezultat neučinkovite i često pretjerane upotrebe umjetnih gnojiva, izravnih ispusta kanalizacije i stalno rastućih emisija ispušnih plinova iz vozila ili tvornica".

Dr. Klaus Töpfer, izvršni direktor UNEP-a

Kišne šume oceana Za svjetska mora problem je i ubrzano propadanje koraljnih grebena koji su, iako čine manje od 0,5 posto oceanske površine, ključni čimbenik u hranidbenome lancu, te s pravom nose naziv kišne šume oceana. Procjenjuje se da je više od 90 posto morskih vrsta izravno ili neizravno ovisno o njima. U posljednjih 20 godina oštećeno ih je više nego u prethodnih

Mrtve zone Od beskrajnog plavetnila do sablasnog ništavila

67

tisuću godina. U iduća tri desetljeća pred opasnošću potpunog nestanka nalazi se otprilike 60 posto preostalih koraljnih grebena. Razlozi njihova nestanka su obalni razvoj, nekontrolirani izlov ribe, onečišćenje, turizam i globalno zatopljenje.

Svijet u malom Koraljna je zajednica sustav i zapravo jedinstveni svijet u malom. Koralji su skupine sitnih, tihih životinja. Vezani su za jedno mjesto. Svoju hranu ne traže, već čekaju da ona dođe do njih. Hrane se planktonom te malim ribama. Koraljne grebene sačinjavaju kolonije raznoraznih koralja i svaki je individua za sebe. Oni neprestano rastu, a njihov im kostur, po kemijskom sastavu kalcijev karbonat, služi kao zaštita te daje oblik i veličinu koloniji. Koralji sačinjavaju posebnu simbiozu s algom zooxanthellae, koja živi unutar koraljevih polipa i fotosintezom proizvodi hranu koju dijeli s koraljem. Za uzvrat, koralj je štiti i omogućuje joj siguran dovod svjetla, koji je neophodan za proces fotosinteze. U slučaju nestanka alge iz koralja, koralj blijedi, oslabljuje, javlja se mogućnost stresa, što uzrokuje daljnje bolesti. Do bolesti koralja može doći i zbog izlaganja ultraljubičastim zrakama, sedimentacijom, zagađenjem, promjenom saniteta i neprimjernom temperaturom. Najveći je nestanak koraljnih grebena zabilježen u godini 1998., koja je ujedno bila i najtoplija godina do sada. Zbog potrebe alge za svjetlošću, koraljni se grebeni nalaze u prozirnim, čistim morima gdje svjetlost može prodrijeti do koraljevih polipa. Osim koralja koji sačinjavaju simbiozu s algom, te meduza i anemonea, u koraljnim se grebenima nalaze još bića i organizmi poput spužvi, raznih morskih crva, raznih varijacija gljiva, školjkaša, zvjezdača, ježinaca, morskih kornjača, zmija te riba, koji se oslanjaju na koralje kao izvor hrane i kao skloništa. Ekosustav na području pogođenom tsunamijem pretrpio veliku štetu «Iako se tsunami povezuje s tisućama poginulih i nestalih te sa zastrašujućim posljedicama koje tek prijete budućnosti pogođenih zemalja, relativno malo se govorilo o strašnoj šteti koju je pretrpio ekosustav na području pogođenom tsunamijem. Među svim prisutnim životinjskim i biljnim vrstama najveću štetu pretrpio je koraljni greben. Minijaturni polipi koji tvore vidljivi dio koralja osjetljivi su na čak i minimalne promjene temperature, zagađivanje mora ali i na običan dodir ruke. Svjetski znanstvenici procijenili su da je najveći rizik za daljnje uništavanje koralja predstavljaju muljeviti ostatci i kemijski otpad prisutan u moru nakon katastrofe. Prema prvim procjenama, tsunami je uništio 20 posto koraljnog grebena u Indijskom oceanu dok je 70 posto koraljnog grebena u rizičnoj situaciji ukoliko se stanje mora ne popravi.»

Dnevne vijesti, 08. siječnja 2005. Jeste li znali Prosječan godišnji rast koralja je 7 milimetara, a da naraste do veličine glave djeteta potrebno je 40 godina. U koraljnom grebenu Indijskog oceana živi 1.700 ribljih vrsta dok ih na Karibima ima 350. U Indijskom oceanu se nalazi 85 vrsta koralja više nego u Tihom oceanu.

Jadransko more Jadransko je more dio Sredozemnog mora, jednog od najzagađenijih mora na svijetu.105 Naime, u mediteranskoj regiji, koja se proteže kroz 22 države, živi oko 140 milijuna stanovnika, a u obalnim gradovima živi ih oko 82 milijuna. Podatak da 85 posto otpadnih voda iz 120 gradova na obalama Mediterana utječe u more neobrađeno, odnosno nepročišćeno, više je nego šokantan. Oko 75 posto od ukupno proizvedenih zagađivala dolazi

105 Usp.: Radojčić, D. (2000): Sredozemno more jedno od najzagađenijih na svijetu. http://www.ekologija.net

68

iz Francuske, Španjolske i Italije. No sve su zemlje regije podjednako krive i odgovorne za nedovoljnu brigu o tom zajedničkom dobru. Brodovi koji prenose otrovne tvari u more ispuštaju dio svog tereta, a njihove havarije često su do sada izazvale nepopravljivu štetu. Ovaj problem dobiva na ozbiljnosti ako se zna da je za obnovu površinske vode u Sredozemnome moru potrebno 80 - 90 godina, a da za potpunu obnovu vode treba proći 7500 godina.106 Slučajnost ili ne, središnja proslava Dana okoliša koji je odvijao pod sloganom Traže se! Mora i oceani: živi ili mrtvi? upriličena je u Barceloni, u istome onom gradu u kojemu su davne 1978. godine sve zemlje mediteranske regije ratificirale Konvenciju iz Barcelone107 (Sporazum i plan protiv zagađivanja Sredozemnoga mora), kojom su države potpisnice prihvatile opća načela i program zaštite Sredozemnoga mora od zagađenja. Koliko je na tom planu do sada učinjeno možda najbolje svjedoči podatak da je Sredozemno more danas jedno od najzagađenijih na svijetu. Još jednom se potvrdilo kako slobodno tržište i tradicionalni pristup gospodarskome razvoju ne poznaju ekološku svijest. U ovom kontekstu proročki zvuče riječi dr. Klausa Töpfera, izvršnog direktora Programa Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP), koje je izrekao uoči samita u Johannesburgu 2002. godine: "Svijet je na ekološkoj prekretnici. Sad treba izabrati između pohlepe i humanosti. Zasad imamo stotine deklaracija, dogovora, pravnih ugovora. Nađimo političku hrabrost i potrebna novčana sredstva da ih sprovedemo." Ekološka svijest svuda je potrebna, a tamo gdje je nedostaje, treba je, svim demokratskim silama, nametnuti. U protivnom, mi, koji bismo trebali uživati rezultate gospodarskog razvitka, postat ćemo njegovim žrtvama. Najnoviji izvještaji navode kako je more na hrvatskoj obali Jadrana čisto. Međutim, veliki gradovi i industrijske zone duž obale zagađuju more organskim i neorganskim tvarima. Ostali izvori zagađenja mora su turizam, morski transport, poljoprivreda te ispuštanje zagađenih voda.

Hrvatski Jadran i u prošloj je godini (2003.) bio najčišće more Mediterana, što su pokazale vrlo stroge i opsežne kontrole uzoraka mora od Umaga do Dubrovnika tijekom četiri mjeseca pune turističke sezone. Veliki je to adut hrvatskog turizma za turističku sezonu, jer je želja prosječnog Europljanina sve češće izražena prema odmoru u očuvanoj okolini i uživanju u čistom moru - kazao je Marc Stich, potpredsjednik ADAC-a, najvećeg njemačkog automobilskog kluba, koji okuplja oko 15 milijuna članova.

Osim toga postoji i još jedan važan čimbenik koji govori u prilog zaštite i očuvanja mora i oceana kako na lokalnoj tako i na globalnoj razini. Naime, pitke vode posvuda nedostaje, a upravo bi u tom segmentu morska voda mogla biti odlučujući čimbenik.

Oceani - voda budućnosti «Sve veća potražnja za pitkom vodom moći će se zadovoljiti tek ako se počne s pročišćavanjem morske vode jer rijeke i jezera više ne mogu podmiriti velike potrebe. To upozorenje stiglo je iz Španjolske koja je ujedno obznanila i nacionalni program za borbu protiv nestašice vode. Naime, nova socijalistička vlada odbacila je plan o skretanju toka najduže španjolske rijeke Ebro kako bi se navodnjavao jugoistok zemlje jer, kako vlada tvrdi, to bi štetno djelovalo na močvarne predjele sjevera, previše bi koštalo, a vode opet ne bi bilo dovoljno. Prema novim prijedlozima, s moderniziranjem postojeće infrastrukture i izgradnjom novih postrojenja za desalinizaciju dobilo bi se oko tri posto potrošnje Španjolske, uglavnom za poljoprivredu i turizam. 'Morska voda, tvrde znanstvenici, voda je budućnosti za čovječanstvo jer je slatkovodnih izvora sve manje i sve su

106 Usp.: The Blue Plan, Environmental and Development in the Mediterranean Region:

http://www.planbleu.org/indexa.htm 107 Konvencija je donesena 1975. godine, a naziv Konvencija iz Barcelone izmijenjen je 1995. godine u Konvencija o zaštiti m

okoliša i obalnog područja Sredozemlja. Više o konvenciji na web stranici: http://www.unep.ch/seas/main/med/medconvii.html

69

zagađeniji', smatra španjolska vlada. Španjolsku svake godine redovito pogađaju nestašice vode, a za ublažavanje takvih situacija u posljednjih 30 godina koristi se tehnologija desalinizacije. Do sada je, primjerice, izgrađeno čak 700 postrojenja za pročišćavanje morske vode.»

Dnevne vijesti, 10. rujna 2004.

70

Ključne činjenice o oceanima i morima108

More O more. Još se sjećam onih dana kad si naša tijela milovalo pjenom tvojih vala. Tad smo djeca bili mi i još nismo znali što nam nosiš ti. A s pjesmom mirisom tvojim rađala se ljubav naša i zato ti more hvala. More, more more, more more, more o more. I to sunce što nad tobom tako sije i taj galeb što nad tobom leti. I opojni miris bora svo to tvoje blago dalo si nam ti. Dalo si nam ljubav vječnu dalo si nam sreću i zato ti more hvala. More, more more, more more, more o more.

S. M. Kovačević

Općenito

1. Oceani čine 70 posto Zemljine površine. 2. U njima je pronađeno više od 90 posto Zemljinih živih vrsta.

Oceani i stanovništvo

3. Tri četvrtine velikih svjetskih gradova nalazi se na morima i oceanima. 4. 40 posto svjetskog stanovništva živi u krugu od 60 kilometara od morske obale; do 2021. godine taj će

broj narasti na 80 posto. 5. Više od 3,5 milijarde ljudi ovisi o oceanu kao primarnom izvoru hrane. Za dvadeset godina ovaj će se

broj udvostručiti i iznositi 7 milijarda. 6. 80 posto svih onečišćenja oceana i mora dolazi od djelatnosti na kopnu. 7. Smrt i bolesti prouzrokovani zagađenjem obalnih voda stoje svjetsku ekonomiju 12,8 milijarda US$

godišnje. 8. Godišnji ekonomski učinak hepatitisa zbog zaražene morske hrane stoji 7,2 milijarda US$.

Oceani - trgovina, otpad, poljoprivreda

9. Više od 90 posto trgovinskog prometa između pojedinih zemalja odvija se morskim putem. 10. 60 posto (otprilike 2000 milijuna tona) ukupnog godišnjeg prijevoza nafte odvija se morskim putem.

108 Usp. Key facts about Seas and Oceans http://www.unep.org/wed/2004/Information_Material/index.asp

71

11. U prošlom desetljeću otprilike oko 600,000 barela nafte godišnje slučajno se izlilo iz brodova. Izlijevanje nafte iz tankera Prestige, koje se dogodilo u 2002. godini, ravno je učinku kakav prouzroče 12 velikih nesreća (katastrofa).

12. Procijenjeno je da svake godine 21 milijun barela nafte s ulica, iz tvornica, te izlijevanjem iz spremišta brodova završava u oceanima.

13. Svake godine 10 milijarda tona balastnih voda ispusti se u strana mora. 14. Balastne vode obično sadrže mikroorganizme koji mogu "kolonizirati" okoliš u kojemu se nađu, te na

taj način nanijeti trajnu štetu domaćim vrstama i lokalnoj ekonomiji. 15. Onečišćenje, strane vrste te mijenjanje obalnih prebivališta rastuća je opasnost za važne morske

ekosustave kao što su mangrove, morske trave i koraljni grebeni. Mangrove, zimzeleno raslinje koje raste uz obalu. Sastoji se od biljaka koje vole sol i jedan su

od zaštitnih simbola tropskih krajeva. Mangrove su na obali ublažile razornu snagu tsunamija koji je pogodio Aziju 26. prosinca 2004. godine. Njihovim sustavnim uništavanjem u korist uzgajališta i turističkih naselja ta se područja lišavaju prirodnog obrambenog zida koji je ujedno i prirodno stanište mnogih životinjskih vrsta.

Mangrove-obale - teško prohodna obala u tropima puna raslinja i grmlja. Proizvode hrane za 85 posto komercijalnog ribolova u tropima.

16. Svake godine otpaci od plastike uzrok su smrti 1 milijuna morskih ptica, 100,000 morskih sisavaca i

bezbroj riba. Njihova se uginula tijela raspadnu, ali ne i plastika. Ona i dalje ostaje u ekosustavima i ponovno ubija.

17. Štetno cvjetanje alga uzrok je nastanka oko 150 'mrtvih zona' širom svijeta. Koraljni grebeni

17. Tropski koraljni grebeni dotiču obale 109 zemalja od kojih većina pripada svjetskim najnerazvijenim zemljama. Značajno propadanje koraljnih grebena pojavilo se u 93 zemlje.

18. Premda koraljni grebeni sadržavaju manje od 0,5 posto oceanske površine, procijenjeno je da je više od 90 posto morskih vrsta direktno ili indirektno ovisno o njima.

19. Računa se da širom svijeta postoji 4000 vrsta riba vezanih za koraljne grebene, što je otprilike četvrtinu svih morskih vrsta riba.

20. Veliki koraljni greben, koji se proteže u duljini 2000 kilometara, najveći je živući organizam na Zemlji. Može ga se vidjeti s mjeseca.

21. Duž obala grebeni štite ljude od valova i olujnih oštećenja služeći kao odbojnici između oceana i nastamba tj. stanovništva koje živi na obali.

22. U iduća tri desetljeća pred opasnošću potpunog nestanka nalazi se otprilike 60 posto preostalih koraljnih grebena.

23. Razlozi nestanka koraljnih grebena su obalni razvoj, taloženje, prekomjerni izlov ribe, onečišćenje, turizam i globalno zatopljenje.

24. Klimatske promjene prijete uništenju većine svjetskih koraljnih grebena, jednako kao i ljudsko pustošenje krhkih ekonomija malih otočnih zemalja u razvoju.

25. Fenomen izbjeljivanja koralja (kad koraljni grebeni gube boju i postaju sablasno bijeli) najveća je opasnost zdravlju koralja. U 1998. godini od 75 posto svjetskih koraljnih grebena koji su bili zahvaćeni izbjeljivanjem, 60 posto njih je umrlo.

Oceani i globalno zatopljenje

26. Prosječna razina mora u prošlih je 10 godina narasla između 10 i 25 centimetara. Kada bi se otopio sav led na zemlji, razina bi se oceana podigla za 66 metara.

27. 60 posto obale Pacifika i 35 posto obale Atlantika nestala bi pod okolnostima da more naraste jedan metar.

Oceani i održivi razvoj

28. Plan provedbe prilagođen na Svjetskom samitu o održivom razvoju (WSSD) poziva na globalnu procjenu mora do 2004. godine te s obzirom na zaštitu morskih područja globalnu izgradnju networka (informacijske mreže) do 2012.

29. Manje 0.5 posto morskih prebivališta je zaštićeno, dok je istovremeno 11.5 posto svjetskih zemljišnih prebivališta proglašeno zaštićenom zonom.

30. Otvorena mora - oceanska područja koja su iznad nacionalne jurisdikcije - pokrivaju gotovo 50 posto Zemljine površine. Ona su najmanje zaštićena područja na zemlji.

31. Premda postoje ugovori i ribarski sporazumi koji zaštićuju oceanske vrste kao što su primjerice, kitovi, nema zaštićenih područja na otvorenome moru.

72

32. Istraživanja pokazuju da zaštita kritičnih morskih područja - kao što su topla i hladna voda, koraljni grebeni, morske trave koje prekrivaju morsko dno te mangrove - mogu drastično povećati veličinu ribe i kvantitetu, te na taj način poboljšati oboje, i obrtnički i komercijalni ulov.

33. 90 posto svjetskih ribara djeluje na lokalnoj razini, što iznosi preko polovice globalnog ulova. 34. 95 posto svjetskog ulova ribe (80 milijuna tona) dolazi iz priobalnih voda. 35. Obrtničke ribarske zajednice, čiji je ulov polovica svjetskog ulova, žive u neprestanom strahu zbog sve

većeg ilegalnog ribolova, nereguliranog izlova kao i subvencioniranih komercijalnih flota. 36. Oko 75 posto svjetskih morskih lovišta trenutno je potpuno izlovljeno ili se nalazi iznad održive razine. 37. Broj komercijalnih i atraktivnih velikih riba kao što su tuna, bakalar, sabljarka smanjio se gotovo 90

posto u odnosu na prošlo stoljeće. 38. Vlade i Svjetski samit o održivome razvoju suglasili su se da treba, što je prije moguće, najkasnije do

2015. godine, obnoviti ispražnjene riblje zalihe na razinu koja će proizvesti maksimalno održiv prihod. 39. Plan primjene Svjetskog samita O održivom razvoju poziva na ukidanje pogubnih praksa ribolova kao i

dosadašnjeg načina subvencioniranja što je samo pridonijelo ilegalnom, neprijavljenom i nereguliranom ribolovu.

40. Razorna ribolovna praksa, primjerice lovljenje eksplozivom, ubija stotine tisuća morskih vrsta svake godine i razlogom je uništenja važnih podmorskih područja.

41. Svake godine ilegalni ribolov duž obala, koji uključuje oko 80 milja dužine, sa stotinama meka na udicama, uzrokom je smrti preko 300 000 morskih ptica, uključujući 100 000 albatrosa.

42. Oko 100 milijuna morskih pasa godišnje biva ubijeno radi njihova mesa i peraja, koji se koriste u pripremanju juhe. Kad uhvate morske pse, lovci im režu peraje, te ih tako polu mrtve vraćaju natrag u ocean gdje isti krvareći pomalo ugibaju.

43. Godišnji globalni otpad pri lovu - uništenje prouzročeno korištenjem neselektivnog ribljeg oruđa, kao što su, primjerice, mreže potegače, te bacanje ribljeg otpatka - iznosi oko 20 milijuna tona.

44. Zbog ribolova godišnja je globalna smrtnost malih kitova, delfina i obalnih pliskavica veća do 300 000.

73

POTICAJI ZA RAZMIŠLJANJE I RASPRAVU

1. Koje vas činjenice o problemima s vodom najviše izazivaju/uznemiruju i zašto? 2. Koje se od spomenutih činjenica najviše odnose na vaše područje? 3. Koje vam od ovih činjenica najviše pružaju nade i zašto? 4. Koliko vi osobno i vaša obitelj/zajednica sudjelujete u rješavanju problema vezanih za

vodu? 5. Što mislite o ideji da privatna poduzeća kontroliraju vodena bogatstva? Podijelite

svoje mišljenje s drugima.

74

II. PROSUDITE

«I reče Bog: 'Neka bude svod posred voda da dijeli vode od voda!' I bi tako. Bog načini svod i vode pod svodom odijeli od voda nad svodom. A svod prozva Bog nebo. Tako bude večer, pa jutro - dan drugi. I reče Bog: 'Vode pod nebom neka se skupe na jedno mjesto i neka se pokaže kopno!' I bi tako. Kopno prozva Bog zemlja, a skupljene vode mora. I vidje Bog da je dobro» (Post 1, 6-10).

Što nam u našem suvremenom načinu života otežava odnos prema vodi kao prema svetoj tvari?

1. VODA U BIBLIJI I NJEZINA SIMBOLIKA Tijekom ranih stoljeća svog obitavanja u Palestini, židovski narod nikada nije uspio zauzeti obalno područje mora. Nisu bili narod plaža i mora. Svojim valovima i tajanstvenim dubinama more ih je plašilo. Živjeli su više u središnjem gorju i ovisili o kišnici i izvorima. Voda je, tijekom kišnih razdoblja, dolazila s visina, s neba. Iz zemlje je ključala izvorska voda. Kojim god smjerom pošli, lijevo ili desno, znali su da će vodu sigurno susresti. Zaključili su: voda je i gore i dolje i svuda oko nas. Pošavši od ovog iskustvenog opažanja, autor knjige Postanka sebi je predočio i nama u naslijeđe ostavio sliku stvaranja. Drugoga dana, piše pisac, Bog je razdvojio vode, na one gore i one dolje, a između njih stvorio svod. Trećega dana Bog je razdvojio suhu od poplavljene zemlje te učinio da se pojavi kopno. Psalam 104. vrlo poetično opisuje kako je Bog uspio "ovladati" vodom i staviti je u službu života.

PSALAM 104 (103)

Blagoslivljaj Gospodina, dušo moja, Gospodine, Bože moj, silno si velik!

Odjeven veličanstvom i ljepotom, svjetlošću ogrnut kao plaštem!

Nebo si razapeo kao šator, na vodama sagradio dvorove svoje.

Od oblaka praviš kola svoja, na krilima vjetrova putuješ.

Vjetrove uzimaš za glasnike, a žarki oganj za slugu svojega.

Zemlju si stavio na stupove njene: neće se poljuljati u vijeke vjekova, pokrio si je vodama bezdanim k'o

haljinom, iznad bregova stajahu vode;

na tvoju se prijetnju povukoše, od tvoje grmljavine zadrhtaše.

Bregovi se digoše, doline spustiše na mjesto koje si im odredio.

Odredio si granicu koju ne smiju prijeći,

da opet ne pokriju zemlju. Izvore svraćaš u potoke što žubore među brdima.

Oni poje sve živine poljske, divlji magarci žeđ gase u njima.

Uz njih se gnijezde ptice nebeske

i pjevaju među granama. Ti natapaš bregove iz dvorova svojih, zemlja se nasićuje plodom tvojih ruku.

Ti daješ te niče trava za stoku i bilje na korist čovjeku da izvede kruh iz zemlje

i vino što razvedruje srce čovječje; da uljem lice osvježi

i da kruh okrijepi srce čovjeku. Stabla se Gospodnja napajaju hranom,

cedri libanonski koje on zasadi. Ondje se ptice gnijezde,

u čempresu dom je rodin. Visoki bregovi daju kozorogu

a pećine jazavcu sklonište. Ti si stvorio mjesec da označuje vremena

i sunce znade kada ima zaći. Kad razastreš tmine i noć se spusti,

tad se šuljaju u njoj životinje šumske. Lavići riču za plijenom i od Boga hranu traže.

Kad sunce ograne, nestaju i liježu na ležaje.

Tad čovjek izlazi na dnevni posao i na rad do večeri.

Kako su brojna tvoja djela, o Gospodine! Sve si to mudro učinio:

75

puna je zemlja stvorenja tvojih. Eno mora, velika i široka,

u njemu vrve gmazovi bez broja, životinje male i velike. Onud prolaze nemani,

Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu.

I sva ova bića željno čekaju da ih nahraniš na vrijeme. Daješ li im, tada sabiru:

otvaraš li ruku, nasite se dobrima. Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže;

ako dah im oduzmeš, ugibaju i opet se u prah vraćaju.

Pošalješ li dah svoj, opet nastaju,

i tako obnavljaš lice zemlje.

Neka dovijeka traje slava Gospodnja nek' se raduje Gospodin u djelima svojim!

On pogleda zemlju i ona se potrese, dotakne bregove, oni se zadime.

Pjevat ću Jahvi dokle god živim,

svirat ću Bogu svome dokle god me bude. Bilo mu milo pjevanje moje!

Ja ću se radovati u Gospodinu. Nek' zločinci sa zemlje nestanu i bezbožnika nek' više ne bude!

Blagoslivljaj Gospodina, dušo moja! Aleluja

Prije zauzimanja zemlje u 13. stoljeću prije Krista, Izraelci su bili nomadi koji su lutali pustinjom i crpili život s izvora u pustinji:

PSALAM 23 (22) Gospodin je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam; na poljanama zelenim on mi daje odmora. Na vrutke me tihane vodi i krijepi dušu moju. Stazama pravim on me upravlja radi imena svojega. Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim, jer si ti sa mnom.

Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni. Trpezu preda mnom prostireš na oči dušmanima mojim. Uljem mi glavu mažeš, čaša se moja prelijeva. Dobrota i milost pratit će mene sve dane života moga. U Gospodnjem ću domu prebivati kroz dane mnoge.

Na toj se pozadini iz tradicije može razmišljati i govor o Isusu kao Dobrom Pastiru koji vodi svoje ovce na izvore života vječnog:

Dobri pastir "Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce. Najamnik - koji nije pastir i nije vlasnik ovaca - kad vidi vuka gdje dolazi, ostavlja ovce i bježi, a vuk ih grabi i razgoni: najamnik je i nije mu do ovaca. Ja sam pastir dobri i poznajem svoje i mene poznaju moje, kao što mene poznaje Otac i ja poznajem Oca i život svoj polažem za ovce" (Iv 10, 11-15).

Kada je 587. prije Krista pala monarhija, a uvriježeni znakovi Božje prisutnosti - hram, posjedovanje zemlje, žrtvenici, svećenstvo i Jeruzalem - razoreni, mnogi su rekli: "Bog nas je napustio i zaboravio nas". No, Jeremija je odgovorio: "Bog nas nije zaboravio! Bog nije razvrgnuo savez s nama!" "Kako znaš?" pitali su. "Jer kiša i dalje u pravo vrijeme pada, rijeke i dalje, natapajući zemlju, teku prema moru..." (usp. Jer 31, 35-37; 33, 19-26). Samarijanka je svakodnevno uzimala vodu iz zdenca da utaži žeđ. Razgovarajući s Isusom otkrila je još jedno vrelo, ono u sebi, iz kojega struji život vječni:

76

Voda života «Isus je umoran od puta sjedio na zdencu. Bila je otprilike šesta ura. Dođe neka žena Samarijanka zahvatiti vode. Kaže joj Isus: "Daj mi piti!" Njegovi učenici bijahu otišli u grad kupiti hrane. Kaže mu na to Samarijanka: "Kako ti, Židov, išteš piti od mene, Samarijanke?" Jer Židovi se ne druže sa Samarijancima. Isus joj odgovori:"Kad bi znala dar Božji i tko je onaj koji ti veli: 'Daj mi piti', ti bi u njega zaiskala i on bi ti dao vode žive." Odvrati mu žena: "Gospodine, ta nemaš ni čime bi zahvatio, a zdenac je dubok. Otkuda ti dakle voda živa? Zar si ti možda veći od oca našeg Jakova koji nam dade ovaj zdenac i sam je iz njega pio, a i sinovi njegovi i stada njegova?" Odgovori joj Isus: "Tko god pije ove vode, opet će ožednjeti. A tko bude pio vode koju ću mu ja dati, ne, neće ožednjeti nikada: voda koju ću mu ja dati postat će u njemu izvorom vode koja struji u život vječni" (Iv 4, 6-14).

Izbor ostalih tekstova iz Svetoga pisma u kojima se govori o vodi

Rjeka raja zemaljskog koja stvara 4 velike rijeke svijeta:

«Rijeka je izvirala iz Edena da bi natapala vrt; odatle se granala u četiri kraka. Prvom je ime Pišon, a optječe svom zemljom havilskom, u kojoj ima zlata. Zlato je te zemlje dobro, a ima ondje i bdelija i oniksa. Drugoj je rijeci ime Gihon, a optječe svu zemlju Kuš. Treća je rijeka Tigris, a teče na istok od Ašura; četvrta je Eufrat» (Post 2, 10-13).

Stablo zasađeno pokraj voda tekućica što nikada ne vene.

PSALAM 1 Blago čovjeku koji ne slijedi savjeta opakih, ne staje na putu grešničkom i ne sjeda u zbor podrugljivaca, već uživa u Zakonu Jahvinu, o Zakonu njegovu misli dan i noć. On je k'o stablo zasađeno pokraj voda tekućica što u svoje vrijeme plod donosi;

lišće mu nikad ne vene, sve što radi dobrim urodi. Nisu takvi opaki, ne, nisu takvi! Oni su k'o pljeva što je vjetar raznosi. Stoga se opaki neće održati na sudu, ni grešnici u zajednici pravednih. Jer Jahve zna put pravednih, a propast će put opakih.

Bog stišava oluje morskih voda:

PSALAM 107 (106) … On reče i olujni se vjetar uzvitla što u visinu diže valove mora. Do neba se dizahu, u bezdan se spuštahu, u nevolji duša im ginula. Teturahu i posrtahu kao pijani, sva ih je mudrost izdala. Tada zavapiše Gospodinu u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. Smiri oluju u tih povjetarac, valovi morski umukoše. Obradovaše se tišini, u željenu luku on ih povede. Neka hvale Gosodina za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! Neka ga uzvisuju u narodnom zboru,

neka ga hvale u vijeću staraca! On pretvori rijeke u pustinju, a izvore vodene u žednu zemlju; plodonosnu zemlju u slanu pustaru zbog zloće žitelja njezinih. On obrati pustinju u jezero, a zemlju suhu u vodene izvore i naseli ondje izgladnjele te podigoše grad gdje će živjeti. Zasijaše njive, posadiše vinograde što im doniješe obilnu ljetinu. I on ih blagoslovi te se namnožiše silno i stada im se ne smanjiše. … Videć' to, čestiti neka se raduju, a zloća neka sebi usta začepi! Tko je mudar nek' o svemu tom razmišlja i nek' uvidi dobrotu Gospodnju!

78

Stišana oluja «Uvečer istoga dana kaže im: 'Prijeđimo prijeko!' Oni otpuste mnoštvo i povezu Isusa kako već bijaše u lađi. A pratile su ga i druge lađe. Najednom nasta žestoka oluja, na lađu navale valovi te su je već gotovo napunili. A on na krmi spavaše na uzglavku. Probude ga i kažu mu: 'Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?' On se probudi, zaprijeti vjetru i reče moru: 'Utihni! Umukni!' I smiri se vjetar i nasta velika utiha. Tada im reče: 'Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?' Oni se silno prestrašiše pa se zapitkivahu: 'Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?'»(Mk 4, 35-41).

Voda koja teče iz hrama i sve natapa:

«Zatim me odvede natrag k vratima Doma. I gle: voda izvirala ispod praga Doma, prema istoku - jer pročelje Doma bijaše prema istoku - i voda otjecaše ispod desne strane Doma, južno od žrtvenika. Zatim me izvede na sjeverna vrata i provede me uokolo vanjskim putem k vanjskim vratima koja gledaju na istok. I gle, voda izvirala s desne strane. Čovjek pođe prema istoku s užetom u ruci, izmjeri tisuću lakata i prevede me preko vode, a voda mi sezaše do gležanja. Ondje opet izmjeri tisuću lakata i provede me preko vode, a voda bijaše do koljena. I opet izmjeri tisuću lakata i prevede me preko vode što bijaše do bokova. Opet izmjeri tisuću lakata, ali ondje bijaše potok koji ne mogoh prijeći jer je voda nabujala te je trebalo plivati: bijaše to potok koji se ne može prijeći. I upita me: 'Vidiš li, sine čovječji?' I odvede me natrag, na obalu potoka. I kad se vratih, gle, na obali s obje strane mnoga stabla. I reče mi: 'Ova voda teče u istočni kraj, spušta se u Arabu i teče u more; a kad se u more izlije, vode mu ozdrave. I kuda god potok protječe, sve živo što se miče oživi; i bit će vrlo mnogo riba, jer kamo god dođe ova voda, sve ozdravi i oživi - kuda god protječe ovaj potok. I ribari će ribariti duž mora: od En Gedija do En Eglajima sušit će se mreže; i bit će vrlo mnogo svakovrsnih riba kao u Velikom moru. A močvare onoga mora i njegove bare neće ozdraviti: bit će za sol. Duž potoka na obje strane rast će svakovrsne voćke: lišće im neće otpadati i s njih neće nestajati ploda; svakog će mjeseca roditi novim plodom jer im voda dotječe iz Svetišta. Plod će njihov biti za jelo, a lišće za lijek'»(Ez 41, 1-12).

Obećanje žive vode:

«U posljednji, veliki dan blagdana Isus stade i povika:'Ako je tko žedan, neka dođe k meni! Neka pije koji vjeruje u mene! Kao što reče Pismo: Rijeke će žive vode poteći iz njegove utrobe! To reče o Duhu kojega su imali primiti oni što vjeruju u njega» (Iv 7, 37-39).

Janje koje vodi na izvore žive vode:

«I jedan me od starješina upita: 'Ovi odjeveni u bijele haljine, tko su i odakle dođoše?' Odgovorih mu: 'Gospodine moj, ti to znaš.' A on će mi: 'Oni dođoše iz nevolje velike i oprali su haljine svoje i ubijelili ih u krvi Jaganjčevoj. Zato su pred prijestoljem Božjim i služe mu dan i noć u hramu njegovu, i Onaj koji sjedi na prijestolju razapet će Šator svoj nad njima. Neće više gladovati ni žeđati, neće ih više paliti sunce nit ikakva žega jer - Jaganjac koji je posred prijestolja bit će pastir njihov i vodit će ih na izvore voda života. I otrt će Bog svaku suzu s očiju njihovih.'" (Otk 7, 13-17).

Rijeka koja teče iz Novoga raja tvoreći život u svim dijelovima:

79

«I pokaza mi rijeku vode života, bistru kao prozirac: izvire iz prijestolja Božjeg i Jaganjčeva. Posred gradskoga trga, s obje strane rijeke, stablo života što rodi dvanaest puta, svakog mjeseca svoj rod. A lišće stabla za zdravlje je narodima. I neće više biti nikakva prokletstva. I prijestolje će Božje i Jaganjčevo biti u gradu i sluge će mu se njegove klanjati i gledati lice njegovo, a ime će im njegovo biti na čelima. Noći više biti neće i neće trebati svjetla od svjetiljke ni svjetla sunčeva: obasjavat će ih Gospod Bog i oni će kraljevati u vijeke vjekova.» (Otk 22, 1-5).

80

2. VODA U BOGOSLUŽJU Voda je praiskonska stvarnost čija važnost i simbolika dodiruje svaki segment postojanja. Promatrajući vodu kao kolijevku života, plodnu tekućinu u kojoj je zametak razvoja i rasta, drevni mit i suvremena znanost međusobno se približavaju. Voda je, kao osnovni čimbenik svake organske materije, neophodna za postojanje svega živoga: ljudi, životinja i biljaka. Njezina prisutnost osigurava život i rast. Njezina odsutnost nagoviješta smrt i propadanje. Voda osvježava i obnavlja:

1. bazen s vodom oživljuje i obnavlja umorne i iznemogle udove; 2. vrelo hladi i umiruje opterećeni i napaćeni duh; 3. kupelj pere i čisti zaprljano i onečišćeno tijelo.

Ne čudi što ljudi biraju mjesta uz vodu za odmor kako bi se obnovili i osvježili. Bogata simbolika vode pretočena je u židovsko-kršćanskoj tradiciji u divnu "Molitvu nad krsnom vodom" u obredu krštenja.

Molitva blagoslova vode u uskrsnoj noći Bože, tvoja nevidljiva moć čudesno djeluje u svetim otajstvima. Ti si izabrao vodu da označiš blagodat krštenja. Tvoj je Duh u počecima svijeta lebdio nad vodama, da joj dade moć posvećivanja. Ti si općim potopom označio novo rođenje, kad je jedna te ista voda potopila grešne i spasila pravedne. Ti si Abrahamove sinove oslobodio od Faraonova ropstva i kroz Crveno more po suhu proveo, da predoznačiš kršćanski narod. Svoga si Sina, kad je kršten u vodama Jordana, pomazao Duhom Svetim. Dok je na križu visio, iz boka mu je navrla krv i voda. Poslije uskrsnuća on je naredio učenicima: "Idite, učite sve narode, krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga." Pogledaj, Gospodine, svoju Crkvu i udijeli krsnoj vodi snagu rađanja. Daj joj Duha svoga Sina, da čovjeka, koji je na početku stvoren na sliku Božju, krštenje opere od grijeha i nanovo rodi iz vode i Duha Svetoga. Uskrsnu se svijeću zaroni u vodu jedanput ili tri put govoreći: Molimo te, Gospodine, da po tvome Sinu siđe u ovu vodu sila Duha Svetoga: da svi koji s Kristom budu ukopani u smrt, neka s njime po krstu ustanu na život. Zatim se svijeća izvadi iz vode, a narod poklikne:

81

Sve vode Gospodnje, blagoslivljajte Gospodina: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! Ako nema krštenika i ako se krsni studenac ne blagoslivlja, svećenik blagoslivlja vodu ovom molitvom: Gospodine Bože naš, budi sa svojim narodom što bdi u ovoj noći; slavimo spomen divnog djela našega stvorenja i još divnijeg djela našega otkupljenja i molimo: blagoslovi ovu vodu: stvorio si je da zemlji daje plodnost, a našem tijelu svježinu i čistoću; voda je i službenica tvoga milosrđa: po njoj si svoj narod oslobodio ropstva i utažio mu žeđ u pustinji; vodom su proroci predoznačili tvoj novi savez s ljudima; vodom, napokon, koju je Krist u Jordanu posvetio, obnovio si našu grešnu narav u kupelji novoga rođenja. Neka ova voda bude spomen našega krštenja i daj da svoju radost podijelimo s braćom i sestrama koji se ove vazmene noći krstiše. Snagom krštenja

Krštenje nije obred ulaska u klub privilegiranih. Silaskom u krsni zdenac, u vodu nad kojom je prethodno izgovorena posvetna molitva u kojoj se posadašnjuju sva Božja spasiteljska djela, krštenik silazi, ulazi u Božju povijest spasenja. Božje se spasenje na njemu ozbiljuje ali ga ujedno i obvezuje. Duža je ozbiljenju Božjeg spasiteljskog plana s ljudima, ljudsku povijest pretvarati u Božju spasiteljsku povijest.109 Simbolika vode u bogoslužju110 Voda kao dio «Stvoriteljeva potpisa» Voda je zapravo jedan od 'temeljnih' elemenata stvorenoga i zbog toga je normalno da se u njoj na jasniji način čita potpis Stvoritelja, kako bi ljudi i pomoću nje tražili konačni izvor svega. Zbog toga ne čudi da je Biblija, koja se ucjepljuje u ljudskost i u povijest, usvojila tu simboliku, da bi izrazila Božju prisutnost i djelovanje. Sveto pismo kaže da je na početku Duh Božji lebdio nad vodama, a zatim stvara nebo i bilo koje živo biće. Iz Edena proistječe rijeka koja se dijeli u četiri toka, da bi dala

109 Kao alternativni tekst vidi: Voda - život ili smrt, u: Bože Vuleta, Taj divni Božji svijet, Split, Franjevački

institut za kulturu mira, 1997.3, str. 51-55. 110 Tekst je, u skraćenom obliku, preuzet iz: IVAN Šaško, Per signa sensibilia. Liturgijski simbolički govor, u: Glas Koncila, Zagreb, 2004., str. 151-154, 513-516.

82

život i plodnost četirima temeljnim točkama zemlje. Bog sam je prispodobljen s vodom, s proljetnom kišom, rosom koja dopušta nicanje i rast cvijeća (usp. Hoš 6,3; 14,6). Pomoću vode Crvenoga mora Bog očituje svoje spasenje, oslobađajući dvanaest plemena Izraelovih i čineći od njih svoj narod. U svjetlu toga biblijskoga konteksta Isus naviješta bez ikakve dvoznačnosti: «Ako je tko žedan, neka dođe k meni! Neka pije koji vjeruje u mene.» (Iv 7,37-38) Samarijanki je rekao: "A tko bude pio vode koju ću mu ja dati, ne, neće ožednjeti nikada: voda koju ću mu ja dati postat će u njemu izvorom vode koja struji u život vječni." (Iv 4,14) Krist je dakle vrelo te vode, života bez kraja: "I pokaza mi rijeku vode života bistru kao prozirac: izvire iz prijestolja Božjeg i Jaganjčeva" (Otk 22,1). Voda kao izraz Božjeg života u čovjeku U kršćanskoj liturgiji voda izražava Božji život koji nam je Krist darovao i daruje. Simbolički je to označeno i otajstveno ostvareno na poseban način u krsnome obredu. Svaka druga uporaba vode u kršćanskome bogoslužju ima svoje korijene i pronalazi svoje ispravno značenje samo u svjetlu krsnoga obreda. U blagoslovu vode u vazmenome bdijenju, kao i u drugim okolnostima, uvijek postoji spomen velikih događaja spasenja, gdje voda postaje znakom i sredstvom Božjega djelovanja. Od stvaranja do potopa, od Crvenoga mora do Jordana, od krvi i vode koja je potekla iz Kristova boka na križu do zapovijedi da se krste svi narodi u ime Presvetoga Trojstva. Stoga krštenje nije pročišćavajuće pranje. Značenje krštenja ide dalje od prirodnoga govora vode. Više od materijalnoga uranjanja u vodu kršćansko je uranjanje/polijevanje uranjanje u Kristov život. Apostol Pavao kaže: «Krštenjem smo dakle zajedno s njime (s Kristom) ukopani u smrt, da kao što Krist slavom Očevom bî uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života" (Rim 6,3-4). Zbog toga je oživljena stara praksa da se – ako se to smatra prikladnim - krsti potpunim uranjanjem, a ne samo jednostavnim polijevanjem. Time se želi bolje označiti smrt staroga i rađanje novoga čovjeka - novoga Adama, čiji nam je uzor dan u Kristu. Zbog toga se krštenje često naziva i preporodom i novim stvaranjem. Blagoslov vrela Obrednik blagoslova vode na talijanskom jeziku predviđa također i blagoslov vrela riječima koje prirodnomu značenju vode pridaju i krsnu oznaku: "Zahvaljujući tebi, Bože, naš Oče, koji si u vodi, svome stvorenju, nama otvorio utrobu života; zahvaljujući tebi po valu koji natapa, pranju koje pročišćuje, piću koje gasi žeđ, vrelu našega preporoda, Kristu tvome Sinu."

83

Od krsta do posljednjega škropljenja predviđena tijekom oproštaja u obredu sprovoda, voda je za kršćanina znak Krista – vrela one žive vode koja je provrela iz njegova probodena boka, koja se pomoću sakramenata širi prema «četirima točkama svemira», kako bi svakoga čovjeka učinila sličnim onomu drvetu o kojemu pjeva psalmist: "On je k’o stablo zasađeno pokraj vodā tekućica što u svoje vrijeme plod donosi; lišće mu nikad ne vene, sve što radi dobrim urodi" (Ps 1,3). Škropljenje blagoslovljenom vodom Blagoslovljena se voda nalazi na ulazu u crkvu. Kršćanin koji u nju ulazi i u sebi i pred Bogom promišlja o tome tko je on, te blagoslovljena voda postaje zrcalom u kojemu se vidi lik otkupljenika i grješnika. Tek tada uranjanje ruke u vodu postaje nešto više od običaja. U tome pokretu ruke i tijela izražava se čežnja za čistoćom srca i za novim početkom. Budući da voda gasi žeđ i čisti, te omogućuje život, blagoslovljena voda kojom se škrope vjernici postaje znakom čišćenja, Božjega otkupljenja i opravdanja čovjeka po Kristu te, dakako, spomen-znakom krštenja. U kršćanstvu je škropljenje poglavito spomen krštenja, a ne čišćenja! U nedjeljnoj liturgiji, na početku euharistije ponegdje se prakticira običaj blagoslivljanja vode i škropljenja tom vodom. Također je zanimljivo primijetiti da sakramentalnim trenutcima u kući bolesnika prethodi škropljenje i moguće riječi: "Neka ova voda bude sjećanje na primljeno krštenje i spomen Krista koji nas je mukom i uskrsnućem svojim otkupio." Konačno, škropljenje je prateća gesta blagoslivljanja osobā i predmetā. Taj nas obred uranja u događaj sreće, da uvijek hodimo u duhu Gospodnjega vazma, uporištu za svagdašnje odluke. Predmeti su sredstva kojima ljudi olakšavaju i mogu poboljšati svoj život, ako se njima pravilno služe. Blagoslovljena voda podsjeća ljude da uporaba tih predmeta treba biti u duhu kršćanskoga dobra, tako da svakodnevni život u svojoj cjelovitosti može biti izgrađen u skladu s Očevom voljom.

84

3. VODA - ZNAK BOŽJE NAKLONOSTI Beskonačna, vječna voda Ona je svuda. Nad svim ona vlada. U svemu je ona. Ona je sve. I tlo tvrdo, i napukli kamen. Ona je magla. I zemlja. I stablo. Ona je rijeka. Ona je krv. U početku je bila. I bit će na kraju. Beskonačna, vječna voda. U svojem tijelu ona prkosi nosi i tako vjernu i čistu tišinu. Rađa se u gnjevu, s opakom mahnitošću, a zatim sniva i teče u miru. Ona je bezumna. I tako sama. Ne znade nikad što je to bol. Vodo, u tebi je žudnja. I djevičanstvo. Muškost razularena i umilno ženstvo-Jača od vatre, kamena, i sviju stvari, nikad ne umire. Beskrajna ćud!

Zlatko Tomičić

Voda je veličanstvena, a tema o njoj neiscrpna. Nemoguće je biti sveobuhvatan, jer svi naši govori o njoj, ma kako duboki bili, svojevrsno su tepanje. Ona je bila prije nas i bit će kad nâs ne bude. «U početku je bila. I bit će na kraju. Beskonačna, vječna voda.»

«Kad je Jahve, Bog, sazdao nebo i zemlju, još nije bilo nikakva poljskoga grmlja po zemlji, još ne bijaše niklo nikakvo poljsko bilje, jer Jahve, Bog, još ne pusti dažda na zemlju i nije bilo čovjeka da zemlju obrađuje. Ipak, voda je izvirala iz zemlje i natapala svu površinu zemaljsku» (Post 2, 4-6).

I upravo zbog svoje živodajnosti voda kao stvarnost i kao simbol u svim religijama zauzima vidno mjesto. Zapravo, u drevnim vjerovanjima, u kulturama i civilizacijama gotovo svih naroda voda se štuje kao sveto počelo, koje ima neizmjernu snagu života i opstanka. Voda u drevnim civilizacijama, vjerovanjima, kulturama, vjerama i religijama Voda igra središnju ulogu u mnogim starodrevnim vjerovanjima, vjerama i religijama. Tako su, primjerice, Egipćani općenito vjerovali da je prvobitan svijet bio ispunjen vodom iz koje se uzdiglo brdo na kojem je započeo život. Voda pere i čisti tijelo. Ove divne kvalitete vode, vodi su dali veliku i bogatu simboliku - gotovo svetu, te je voda postala ključnim elementom u slavljima i religioznim obredima.

85

Zoroastrizam Ova drevna dualistička religija ustanovljena od Zaratustre, temelji se na sukobljavanju dobra i zla. Kada je svijet stvoren, zli duh je napao zemlju i velik dio vode pretvorio u slanu vodu. Čišćenje i onečišćenje su središnji motivi u Zoroastrijskom vjerovanju. Onečišćenje se smatra zlim, a čista se voda smatra svetom. Zbog straha da se ne oskvrne svetost vode, sljedbenicima su bile zabranjene mnoge radnje, primjerice pranje ruku u rijeci. Da bi se sačuvala čistoća vode, vatre i zemlje, pokojnike se nije smjelo potapati, kremirati niti spaljivati. U zoroastrizmu postoji priča o velikome potopu. Hinduizam Voda je u hinduizmu simbol beskonačnosti i duhovnoga čišćenja. Jutarnje pranje vodom svakodnevna je obveza. Svi su hramovi smješteni blizu vodenih izvora. Cvijeće koje se donosi u hram najprije se mora oprati. Mnoga hodočasnička mjesta nalaze se na obalama rijeka, a mjesta na kojima se, primjerice, dvije ili čak tri rijeke susreću - smatraju se posebno svetima. U hinduizmu postoji 7 svetih rijeka. Jedna od njih je i Ganga (Ganges). Stotine tisuća Hindusa svakoga dana hrle na njezine obale da bi obavili obredna pranja i napili se vode iz njezina toka. Pogrebni obredi uvijek se održavaju u blizini rijeka. San svakog Hindusa je umrijeti u najsvetijem gradu Vārānasi (Benares), smještenom na rijeci Gangu. Pogrebni obred završava spaljivanjem pokojnika čiji se pepeo nakon tri dana baca u rijeku. U nekim hinduističkim spisima postoji mit o velikom potopu, u kojem je velika riba spasila Manua, prvog čovjeka, odnijevši ga na Himalaju sve dok se vode nisu povukle. Budizam Voda se koristi u budizmu za vrijeme pogreba: izlijeva se u zdjelu koja se nalazi ispred budističkih redovnika i mrtvoga tijela. Šinto Šinto je japanska starosjedilačka religija. To je vjerovanje kako bezbroj božanstava ispunjavaju prirodu. Sljedbenici ovog vjerovanja obredom čišćenja vodom obnavljaju red i ravnotežu između prirode, ljudi i božanstava. U Šintou slapovi se smatraju svetim mjestima. Islam Za muslimane, voda je ponajprije i iznad svega znak čišćenja. Postoje tri vrste pranja: Pranje cijelog tijela, koje se primjerice preporuča prije molitvi u petak i prije nego se u ruke uzme Kuran - sveta knjiga. Pranje glave, ruku, podlaktica i stopala prije svake od pet dnevnih molitvi. Muslimani moraju oprati glavu, ruke, podlakticu i stopala. U svim je džamijama osigurana voda, najučestalije fontana, za obred pranja. Pranje pijeskom - u nedostatku vode, sljedbenici Islama koriste pijesak za tjelesno čišćenje.

86

Židovstvo Za Židove voda ima simbol čišćenja. Voda vraća i održava stanje čistoće. Pranje ruku prije jela je obveza. Iako su ritualna kupanja svojevremeno bila izuzetno važna u židovskim zajednicama, sada se koriste manje. U Knjizi Postanka nalazi se priča o Stvaranju i velikom Potopu. Kiša koja je padala četrdeset dana i četrdeset noći uništila je sve osim Noe, koji je sagradio korablju u kojoj su se našli njegovi sinovi i njihova obitelj, kao i po dvije životinje od pojedine vrste. Potop je izbrisao grijehe svijeta te je isti, oslobođen i čist, bio sposoban na novo rođenje. Može se sa sigurnošću kazati kako se sve drevne civilizacije, vjerovanja, kulture, vjere i religije prema vodi odnose sa zahvalnošću, te je zasigurno njihova zasluga što se, ljudi, iščitavajući u njoj naklonost Stvoriteljevu, prema vodi, osobito tamo gdje je jedva dostaje, i danas ophode s dužnim strahopoštovanjem. Suradnja kršćanskih crkava u očuvanju Božjeg djela prirode111 Na Drugom europskom ekumenskom susretu u Grazu, 23. - 29. lipnja 1997. godine, mnogo je pozornosti posvećeno ekološkoj problematici. Već je Prvi europski ekumenski susret, održan u Baselu 1989. godine, upozorio crkve na ozbiljnost ekološke krize te ih, naglasivši teološku osnovu za to, pozvao na djelotvornu skrb oko očuvanja Božjeg djela na Zemlji. Ekološka kriza izazov je naviještanju Evanđelja U temeljnim izjavama završnog dokumenta ekumenskoga susreta u Baselu Mir u pravednosti, crkve sudionice susreta izjavile su: "Smatramo bitnim da se životno važne težnje za mirom, pravdom i očuvanjem svega stvorenoga ne odjeljuje od naloga Crkve da propovijeda Evanđelje" (79). "Kao kršćani, živimo u Božjem savezu sa sveukupnim stvorenjem. Pripadamo jednom tijelu Kristovu" (77). Upravo zbog te zajedničke vjere crkve izražavaju zgražanje nad zločinom nepopravljive štete koja se nanosi svemu stvorenom te izražavaju svoje uvjerenje "u nužnost novog partnerskoga odnosa između čovjeka i prirode" (74). Istovremeno crkve priznaju vlastite grijehe s obzirom na postojeću ekološku krizu i pozivlju na obraćenje: "Zakazali smo jer nismo dovoljno odlučno kritizirali političke i gospodarske sustave koji zlorabe moć i bogatstvo, koji izrabljuju prirodna bogatstva svijeta samo za vlastitu korist, a time održavaju siromaštvo i guraju mnoge na rub egzistencije" (43). Stoga, pozivljući na obraćenje Bogu, crkve upućuju na put koji vodi iz suprotstavljanja čovjeka i ostaloga stvorenoga svijeta, iz vladavine čovjeka nad prirodom, iz načina života i proizvodnje kojim se teško narušava priroda, iz individualizma koji zbog privatnih interesa oskvrnjuje

111 Ovaj tekst fra Bože Vulete objavljen je u Glasu Koncila, XXXVI (1997.) 37.

87

integritet svega stvorenoga u zajedništvo ljudi sa svim stvorenjima u kojem se poštuju njihova prava i integritet (45) te se obvezuju "na novi stil života" u Crkvi, društvu i obitelji (76). Priznanje neodgovornog ponašanja kršćana prema prirodi Poslije osam godina, na Drugom europskom ekumenskom skupu u Grazu, Pomirenje - dar Božji i izvor novog života, crkve su ponovno izrazile isti osjećaj suodgovornosti i sukrivnje za postojeće stanje svijeta. U osnovnom dokumentu crkve ističu: "Nismo živjeli dosljedno Božjoj zapovijedi da se sa strahopoštovanjem odnosimo prema stvorenom svijetu te da radimo na njegovu integritetu. Krivo smo shvatili biblijski savjet da stvorenja 'sebi podložimo i da s njima gospodarimo'. Shvatili smo ga kao dozvolu da iskorištavamo bogatstva stvorenoga svijeta na svojevoljan i sebičan način. Međutim, taj je savjet poziv na skrb za stvoreni svijet. Sve do naših dana, i unatoč boljim spoznajama, nastavljamo se ponašati po stečenim navikama i lagodnim potrošačkim običajima" (18). Pozitivni pokazatelji odgovornosti Taj isti osjećaj krivnje i odgovornosti očitovao je svoje pozitivne pokazatelje na skupu u Grazu. U službenom dijelu skupa, uz osnovnu temu pomirenja - ili kao dimenzija pomirenja, istaknuto mjesto imala je skrb za stvoreno uz druge teme poput socijalne pravde, dijaloga kultura i religija, mikro i makro solidarnosti, mjesta i uloge žene u društvu. U takozvanim dijaloškim forumima raspravljalo se o novoj praksi ekološke odgovornosti, osobito s pogledom na buduće generacije; o iskustvu crkava u zaštiti okoliša; o problemima klimatskih promjena i proizvodnji i potrošnje energije; o izazovima društveno-političkog zauzimanja kršćana u stvaranju uvjeta za Europu sposobnu za budućnost. Te su forume organizirale različite crkveno-ekološke ustanove poput Akademije Franje Asiškoga iz Eichsttata iz Njemačke, Pravoslavne akademije s Krete, Mreže za ekološku problematiku Vijeća crkava iz Velike Britanije i Irske. Na više od dvadeset tzv. hearingsa ili tribina i gotovo jednako toliko radionica, bile su zastupljene različite ekološke teme i praktični primjeri skrbi za stvoreno: teologija života, teologija stvorenja, ekološko-socijalna porezna reforma, doprinos crkava u prilagođivanju gospodarstva ekološkim standardima, odgovornost kršćana prema životinjama, Agenda 21 (održivi razvoj), posljedice Černobila, inicijativa stvaranja crkvenih ekoloških mreža, genetički inžinjering - kloniranje, modeli alternativnog gospodarstva, način života prihvatljiv za budućnost, itd. Neke su tribine i radionice bile popraćene kraćim scenskim prikazima. Tako su, primjerice, na bolesničkim kolicima doveli zemljinu kuglu (veliki zračni balon). Isto su tako na izložbenim prostorima bile zastupljene brojne ustanove sa svojim inicijativama i projektima skrbi za stvoreno.

88

'Ekološka mreža crkava' Kao jedan od konkretnih rezultata Drugog europskoga ekumenskog skupa u Grazu jest osnivanje Ekološke mreža crkava. Mreža je osnovana s ciljem povezivanja različitih kršćanskih skupina i inicijativa za zaštitu okoliša, da bi zajedničkim snagama mogli imati djelotvorniji utjecaj na donošenje političkih odluka u svezi s očuvanjem stvorenoga na Zemlji. Ekumenski teološki temelji skrbi za stvoreno Navodeći riječi engleskoga mistika iz 14. st. Juliana iz Norwicha: "Bili smo voljeni prije samog početka", crkve u završnom dokumentu naglašavaju da je Božja ljubav izvor stvorenja. Ta ljubav Božja nosi i održava život na zemlji. Ljubav Božja vrijedi za svako stvorenje (Sir 18,3). Psalmist je ovisnost stvorenja o Božjoj ljubavi izrazio ovako: "Ako dah im oduzmeš, ugibaju, i opet se u prah vraćaju. Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavljaš lice zemlje" (Ps 104, 29-30). U svjetlu Božje ljubavi sa zahvalnošću priznajemo vrijednost i ljepotu svijeta iako znamo koliko se u nj uvuklo patnje i zla (usp. A7). Veličanstvena kreativnost ljubavi trojstvenoga Boga prožima i oslikava se u zadivljujućoj i tajanstvenoj stvarnosti koja očekuje konačno spasenje i slavu (B40), što je izrazio i sv. Pavao u poslanici Rimljanima 8, 18sl. Završni se dokument poziva na baselski skup: "Zajedno sa svim stvorenjem čekamo da nam se objavi ta buduća slava, a znamo da će tek tada biti konačno pobijeđen naš grijeh. No znamo i to da je ta budućnost već započela - ovdje i sada - u našem životu na zemlji. Stoga je naša najvažnija zadaća, ovdje i sada, tražiti Božji mir i pravdu - svjesni solidarnosti s cjelokupnim stvorenjem" (27). Nadalje se u dokumentu naglašava da se u mudrosnoj tradiciji Staroga zavjeta, u spisima sv. Pavla u Novom zavjetu, kao i u svjedočanstvima otačke teologije nalaze brojni primjeri stava strahopoštovanja, udivljenja i radosti pred božanskim djelom stvorenoga svijeta (B 41). Preporuke za praktično djelovanje Navodeći brojne primjere ekološke krize, poput klimatskih promjena, ozonskih rupa, izumiranja vrsta, dokument upozorava na međuovisnost različitih ekosustava, a isto tako i na interdisciplinarni pristup rješavanju postojećih problema. Naglašava se da u tom pogledu nema temeljnih proturječja između znanosti i vjere. Potrebno je zapravo promijeniti jednostrani odnos prema prirodi (B43). Poziva se i na ekumenski dijalog kako bi se u različitim kršćanskim tradicijama otkrilo nove elemente koji će pomoći pri shvaćanju naše odgovornosti za stvoreno (B 45). Na kraju je izraženo zadovoljstvo vidnim porastom ekološke svijesti u kršćanskim crkvama u posljednjem desetljeću. Istovremeno su upućene preporuke Konferenciji europskih crkava i Vijeću europskih biskupskih konferencija za praktično djelovanje. U njima se ističe da skrb za

89

stvoreno treba postati sastavnim dijelom crkvenih aktivnosti i vjerničkoga života. Izražena je potreba stvaranja ekološke mreže crkava da bi kršćani imali što veći utjecaj na donošenje društveno-političkih odluka važnih za zaštitu stvorenoga. Potiče se također na lokalnu primjenu Agende 21, koja predstavlja međunarodno prihvaćenu osnovu za akciju, a zapravo odgovara koncilijarnom procesu pravde, mira i skrbi za sve stvoreno. 4. VODA - MUDRA UČITELJICA Iz stijene izbija voda. Iz stabla izbija voda. Iz trave izbija voda. U svemu stanuje voda. Želja za vodom nam je životom usađena. Sve istine, sve ljubavi, sve vjere niknuše na putu k vodi.

Dalibor Cvitan

Kakvoj mudrosti voda uči tebe?

Ništa nas tako ne uči životu kao voda. Ona nas upućuje na svekoliku ovisnost o stvarima, o su-svijetu. Ovisimo o onima koji su uzvodno, a odgovorni smo prema onima koji su nizvodno. Geslo Svjetskog dana voda 1999. godine bilo je: "Svi živimo nizvodno". Drugim riječima: ovisimo jedni o drugima.

«U Španjolskoj se zalihe voda baziraju uglavnom na oborinama. U Mađarskoj se 90 posto voda odnosi na dotoke iz inozemstva. Voda južne Njemačke uglavnom dolazi iz područja Alpa iz Švicarske.»112

Kad bismo bili svjesniji ove mudrosti i velike istine su-ovisnosti stvorenoga, vjerojatno bismo imali zahvalniji odnos prema vodi i drugima i vjerojatno danas čovječanstvo ne bi bilo suočeno s ovakvom i ovolikom krizom vode. Važnost vode ne ogleda se samo u njezinim fizičkim i biokemijskim svojstvima već i u njenom duhovnom utjecaju na čovjeka. Osim što nas uči mudrosti življenja, voda ima sve dimenzije ljekovitosti, jer dodir s 112 Goran Horvat/Željko Obad, Voda kao globalni problem, u: Eko kalendar 2003., str 140.

90

prirodom, kako kaže Papa u poruci Mir s Bogom Stvoriteljem - mir s cjelokupnim stvorenjem, po sebi je «duboko obnoviteljski".113

U anketi provedenoj sredinom 2003. godine, a u kojoj je sudjelovalo 1000 odraslih osoba širom Velike Britanije, ustanovljeno je da se većina u ponedjeljak ujutro budi nezadovoljna zbog načina na koji je potrošila slobodne dane. Naime, dvije trećine ispitanika slobodno vrijeme provodi popravljajući, čisteći ili uređujući stvari po kući ili u kupovini. Zbog osjećaja da se uopće nisu ni odmorili, posebno ako su previše očekivali od vikenda, jedva da se i jedna trećina ispitanika u ponedjeljak budi gledajući optimistično na tjedan koji dolazi. "Postoji ogromni pritisak da se u slobodno vrijeme moraju trošiti velike svote novca odlazeći na jet-set vikende, a u biti treba nam samo malo više vremena na otvorenom, opuštanje i povratak prirodi", rekao je psiholog dr. Aric Sigman. Waterscape.com,114 novi online vodič po britanskim riječnim tokovima, objavio je da se većina ljudi osjeća sretno i opušteno kad se nalazi na otvorenom i u blizini vode.

Ne čudi stoga što je čovjek svoja obitavališta gradio blizu vode, što su zaseoci, sela i gradovi vezani uz obilno, ali i stalno izviranje ili tok vode te morsku obalu, što je razvoj starih civilizacija vezan uz plodne doline rijeke Eufrata, Tigrisa, Nila. Uz to što je osiguravala život, voda je istovremeno bila i nadahnuće, primjerice slikarima, te omiljena tema piscima i pjesnicima. Naime, vodu se može pronaći kao motiv u slikama, pjesmama i pričama svih naroda svijeta. I upravo zbog svoje nadahnjujuće dimenzije, voda je najizvrsnija učiteljica života. Uostalom, voda djeluje i kao sredstvo u psihoterapiji: žubor vode nas smiruje, pogled na pučinu opušta. Voda je odmor za oko i dušu. Zvuk vode je prirodan, pravilan i ritmički te opušta i nadahnjuje. Danas neki od znanstvenika idu toliko daleko u svojim razmišljanjima te tvrde kako voda može čuti, osjetiti sreću ili tugu, te da se može čak i sjećati. Naime, japanski su znanstvenici, nakon dvanaestogodišnjeg laboratorijskog istraživanja, došli do otkrića da voda reagira, štoviše posprema u svoju "memoriju" osjećaje i informacije koje prima izvana. Zašto se tome čuditi? Zar lijepo ne veli mudrosnica: Ne možeš dati ono što nemaš? Ako voda svemu daje život, ne znači li to da ponajprije ona ima život u sebi, da je živa i zbog toga životodajna.

Stablo se poznaje po plodovima "Nema dobra stabla koje bi rađalo nevaljalim plodom niti stabla nevaljala koje bi rađalo dobrim plodom. Ta svako se stablo po svom plodu poznaje. S trnja se ne beru smokve niti se s gloga grožđe trga. Dobar čovjek iz dobra blaga srca svojega iznosi dobro, a zao iz zla iznosi zlo. Ta iz obilja srca usta mu govore" (Lk 6, 43-45).

113 Cjeloviti tekst dokumenta nalazi se u Dodatku na str. 130. 114 http://www.waterscape.com/index.html

91

Daruješ samo ono što posjeduješ, ono što imaš. Ako ovu zbilju koja se odnosi na stanje ljudskoga duha preslikamo na vodu, ne možemo a da se sa strahopoštovanjem ne zadivimo pred istinitom kako voda, koja svemu daje život, ponajprije u sebi ima i nosi život. Ona je živa i stoga svemu što postoji i jest, ona udahnjuje život. Plodovi njezine životodajnosti u nama su i svuda oko nas.

Lažni proroci "Čuvajte se lažnih proroka koji dolaze k vama u ovčjem odijelu, a iznutra su vuci grabežljivi. Po njihovim ćete ih plodovima prepoznati. Bere li se s trnja grožđe ili s bodljike smokve? Tako svako dobro stablo rađa dobrim plodovima, a nevaljalo stablo rađa plodovima zlim. Ne može dobro stablo donijeti zlih plodova niti nevaljalo stablo dobrih plodova. Svako stablo koje ne rađa dobrim plodom siječe se i u oganj baca. Dakle: po plodovima ćete ih njihovim prepoznati" (Mt 7, 15-20).

5. MUDROST ČOVJEKA - MUDROST PRIRODE Kao voda Ljubav je kao voda. Bez vode nije moguće živjeti. Voda je prapočelo, kozmička snaga. Već kap vode može cvijetu dati snagu da se ponovno uspravi. Voda je život! Ljubav je živa voda! …

Phil Bosmans

U kakvu svezu možeš staviti vodu i ljubav?

Svjetska izložba EXPO 2005., koja će se održati u Aichiju, u Japanu, od 25. ožujka do 25. rujna, odvijat će se pod geslom: Mudrost prirode. Hrvatska će na ovoj izložbi nastupiti s projektom Kap vode, zrno soli. Kap vode i zrno soli svjedočanstvo su mudrosti prirode. I vodu i sol možemo promatrati na dvije razne: na razini doslovnog i na razini prenesenog značenja.

92

Voda i sol kao stvarnosti i kao znakovi, simboli Voda je sveto počelo, koje ima neizmjernu snagu života i opstanka. I u doslovnom i prenesenom značenju ona je ono bez čega se naprosto ne može. S druge strane sol ima osobitu vrijednost u prehrani. Ona daje okus i ukus hrani, ali je i izvor zdravlja. Sol se upotrebljava i za čuvanje, za konzerviranje hrane. Sol čuva - osigurava trajanje. To je doslovno značenje soli. A preneseno značenje? Zanimljivo je da se sol upotrebljava ponajprije kao znak prijateljstva. U stara vremena pridošlicu bi se dočekalo i počastilo kruhom i solju. Nekome dati sol i kruh značilo je primiti ga za prijatelja. Drugo je značenje soli mudrost. Pri starom obredu krštenja djeci bi se davalo sol i izgovaralo riječi: Primi sol mudrosti. Sveti je Pavao povezuje s ljubaznošću. U poslanici Kološanima on kaže: «Riječ neka vam je uvijek ljubazna, solju začinjena» (Kol 4,6).

Isus je svoji učenicima često govorio u slikama. Jedna od njih je: "Vi ste sol zemlje" (Mt 5, 13). Učenicima nije bilo svejedno što te riječi znače iz razloga što su to bile riječi Učitelja kojega su voljeli i koga su željeli slijediti. Jer ako Isus kaže da su sol zemlje, onda je to zadatak. To je poslanje. To znači da to trebaju biti.115

U prigodi EXPO-a 2005. kreiran je i logotip Kap vade, zrna soli u kojem se istovremeno očitava dijalektika duhovnosti i neba (krug) te materijalnog i zemlje (kvadrat). Krug simbolizira kap vode, a kvadrat zrno soli. Po uzoru na japanski običaj darivanja, posjetitelji će u hrvatskom paviljonu dobivati i prigodni dar: malu bočicu ispunjenu morskom vodom, s natpisom: Kap vade, zrno soli, Hrvatska!" Misao vodilja cijele ove izložbe jest usklađivanje mudrosti čovječanstva s mudrošću prirode, harmonija materijalnoga s duhovnim.

Sol zemlje "Vi ste sol zemlje". To je rekao Isus nama. Sa te tri riječi: "Vi", "Sol", "zemlja", poručio nam je što to mi jesmo. Mi smo, dakle, ovoj zemlji danas toliko izranjenoj, toliko - upotrijebit ću tešku riječ - silovanoj od ljudske pohlepe, njoj toliko iscrpljenoj, i njima koji su iz nje nikli i niču neprestano, mi smo kao sol. A sol znači: da joj dajemo okus, da je čuvamo od pokvarenosti, da kao sol promičemo na njoj prijateljstvo i unosima Kristovu mudrost.116

115 Usp. Ivan Golub, Sol zemlje, u: Lice Prijatelja, Zagreb, Kršćanska sadašnjost, 2000., str. 242-250. 116 Isto, str. 249.

93

6. VODA - UČITELJICA MALENOSTI

Težina pahuljice117

- Reci mi, ako znaš, koliko je teška jedna snježna pahuljica? - upita sjenica golubicu, dok su zajedno promatrale kako snijeg pomalo sipi i stvara bijelu naslagu. - Ništa, čak i manje od ništa - odgovori golubica ne premišljajući previše. - Čekaj, čekaj malo, pa ćeš vidjeti da i ona ima svoju težinu. I sjenica ispriča svoju ptičju prispodobu. - Odmarala sam se na borovoj grančici kad je počeo padati ovaj snijeg. Kao što vidiš, nije bilo vijavice ni vjetra, snijeg je mirno, tiho padao, kao što nam se događa u snu. A budući da nisam znala raditi ništa pametnije, počela sam brojati pahuljice, koje su se slagale kraj mene na grančici. Pala je, ako se ne varam, 3.751 pahuljica i sve je bilo savršeno mirno, a kad se spustila 3.752. pahuljica, grančica je pukla, a ja sam morala odlepršati.

- Vidiš da i pahuljica ima svoju težinu - zaključi mudro sjenica. A golub ica, sjećajući se valjda simbolike mira koja se uz nju vezuje još od Noinih dana,

promisli i u sebi promrsi: »Možda nedostaje samo još jedan čovjek da cijeli svijet padne u - mir!«

Mi ni ne mislimo da baš o nama ovisi nečija sreća. Obično razmišljamo da veliki

ljudi pišu povijest, ali je stvaraju maleni, skromni ljudi. Ponekad je tako teško zamisliti kako je obično zapravo nešto izvanredno. »Tko maleno čini kao da je veliko, tome Bog daje milost da veliko čini kao da je maleno« (R. Koegel). ….

Mi doista Boga ne susrećemo u bogatim salonima, gdje žive tašti i napuhani, puni sebe, a prazni ljubavi. Za vratima skromnih i malenih ljudi pronalazimo bića široka duha, bez taštine i umišljenosti. To daje težinu prividnoj malenosti i neznatnosti, jednostavnosti i skromnosti. To nosi prevagu nad onim što je u ljudskim očima veliko. I ne zaboravimo da Bog ima drugačija mjerila.

U kakav odnos možeš staviti vodu s pitanjem mira u svijetu?

Sv. Franjo Asiški u Hvalospjevu stvorenja, zahvaljujući Bogu, za vodu kaže kako je ona "vrlo korisna i ponizna i dragocjena i čista." Govoreći o vodi, Franjo nam govori o snazi i veličini malenosti. Doduše, u svijetu u kojem živimo, malenost i nije baš neka kvaliteta kojoj ljudi teže. U modi je sasvim nešto drugo: moć, slava, veličina. No, to nije ništa novo niti čudno. Tako je oduvijek bilo jer to je trajna čovjekova napast i zabluda. Čovjek se oduvijek divio snazi, slavi, moći … i za njima težio. Bog, međutim, ima drugačiju logiku. O kakvoj je logici riječ govori nama sv. Pavao, čije riječi još jednom potvrđuju ono što nam je Bog još davno poručio preko proroka Izaije:

"Lude svijeta izabra Bog da posrami mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake" (1 Kor 1, 27).

"Misli vaše nisu moje misli i puti moji nisu vaši puti. Visoko je iznad zemlje nebo, tako su puti moji iznad vaših putova, i misli moje iznad vaših misli" (Iz 55,8-9).

117 Ljudevit Anton Maračić, Priče o pahuljici, Teovizija, Zagreb, 1996., str. 7-9.

94

Veličina malenih Malen je broj onih koji danas vjeruju u snagu i veličinu malenosti. Vrijeme u kojem živimo slavi neke druge vrednote: snagu, moć, silu... U knjizi Krug jednostavnosti. Povratak kvalitetnom življenju Cecile Andrews, govoreći o veličini malih ljudi, svijetu odašilje snažnu poruku: što se čovjek u društvenome životu više penje, sve je manje sposoban govoriti istinu. Iz straha da ne izgubi teško stečeni status, isti, iz straha da ne iznevjeri svoju «publiku», govori ono što od njega očekuje njegova stranka, zajednica i društvo. Malen je broj onih koji se izdignu i pobijede tu uvjetovanost. Ma koliko to čudno zvučalo, ključ budućnosti zemlje ne nalazi se u rukama moćnika nego u rukama malih i sasvim običnih ljudi. Danas mnoge multinacionalne korporacije, primjerice Nike, McDonald's i Shell, mnoge vlade "imaju u šaci", ali su iste ustuknule i pred običnim, malim čovjekom.118 Najgore stanje duha koje nam se može dogoditi jest stanje bezvoljnosti proizišlo iz osjećaja vlastite bezvrijednosti i bespomoćnosti. Neka nam u tome voda bude primjer jer ista i dalje, bez obzira na sve, korisna, ponizna, dragocjena i čista, radosno teče i tiho zalijeva svijet. Voda to čini jer vjeruje u smisao svog djelovanja. Dakle, preduvjet djelovanju jest povjerenje i vjera da to što se čini ima smisao. Što je vjera? Vjera je neustrašivo traženje istine.

118 Usp. Naomi Klein, Priča o tri logotipa, u: No logo, Zagreb, V.B.Z., 2002. str. 263-284.

95

7. SUVREMENI STAV CRKVE O VODI Donosimo izvatke iz teksta Svete Stolice prigodom Trećeg svjetskog foruma o vodi - Kyoto 2003.119

1. Pristup čistoj vodi i dostatnoj opskrbi vodom je ljudsko pravo:

"Voda je zajedničko dobro čovječanstva. Ova tvrdnja je osnova za suradnju s obzirom na strategiju vode jer daje prednost ljudima koji žive u siromaštvu..."

"Ljudska osoba mora biti u središtu svakoga razmatranja..." "U mnogim zemljama u razvoju, vodoopskrba je, ipak,

očigledno još uvijek neadekvatna s obzirom na problem poboljšanja opskrbe vodom. Situacija je tako teška da poboljšanje neće biti moguće bez povećane razvojne pomoći i usmjeravanih privatnih ulaganja iz inozemstva."

"Fondovi koji se stvaraju prilikom otpisa dugova mogli bi se dobro iskoristiti za poboljšanje vodoopskrbe."

2. Privatizacija i opće dobro: postoji opasnost vezana za stav da je

voda samo jedna od roba koja se prodaje na tržištu. "Princip univerzalnog određenja stvorenih dobara potvrđuje

da ljudi i države, uključujući buduće generacije, imaju pravo na temeljni pristup tim dobrima..."

"Pokazalo se da je krajnje teško uspostaviti pravilnu ravnotežu između javnog i privatnog udruživanja jer su počinjene ozbiljne greške."

"...treba staviti naglasak na jačanje lokalnih vlasti i zajednica u upravljanju vodoopskrbom. Upravljanje vodom treba se zasnivati na zajedničkom pristupu, gdje su uključeni potrošači, stručnjaci i političari na svim razinama."

"Pri svakom uključivanju privatnog sektora u državni, mora postojati opća jednakost među strankama uz mogućnost informacija o odlukama i dobrim ugovorima. Glavna briga privatnog sektora pri uključivanju u opskrbu vodom je da, bez negativnih čimbenika, osigura pouzdanu i dovoljnu opskrbu vodom siromašnima i obiteljima s niskim dohotkom."

3. Skrb za stvoreno: kršćanin je pozvan da unapređuje i zaštićuje

okoliš, ne samo zbog dobrobiti za ljudsku zajednicu, već zbog cjelovitosti svega stvorenoga.

4. Načelo prevencije: prevencija štete najbolja je metoda zaštite okoliša i strategija u korist siromašnih.

5. Načelo opreza: Onečišćenje je neprihvatljivo. Treba donositi odluke i poduzimati radnje kako bi se izbjegla opasnost velike i

119 "Water, An Essential Element for Life", for the 3rd World Water Forum (Kyoto, 16.-23. ožujka 2003).

96

nepopravljive štete za okoliš, čak i ondje gdje je znanstveno saznanje nedostatno ili bez dovoljno dokaza.

6. Načelo snošenja troškova: oni koji izazovu štetu trebaju platiti naknadu žrtvama i platiti troškove uspostavljanja ponovne ravnoteže okoliša koja je prouzrokovana načinjenom štetom.

7. Načelo pravedne srdžbe: svjesno uništavanje okoliša i onemogućavanje pristupa vodi, uz opasnosti koje prate komercijalizaciju u korist privilegiranih, trebaju izazivati osjećaj ogorčenosti i bijesa kod Isusovih sljedbenika.

"Za korisnike vode koji žive u siromaštvu ... pristup vodi je životno pitanje."

"Oni malobrojni, koji imaju sredstva moći, nemaju pravo uništiti ili iscrpsti ovo bogatstvo, koje je namijenjeno svima. Moćni međunarodni interesi, državni i privatni, moraju staviti svoje prioritete u službu ljudskim potrebama, a ne da njima gospodare." Čišćenje hrama «Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziđe u Jeruzalem. U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede. I načini bič od užeta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, a prodavačima golubova reče: 'Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku.' Prisjetiše se njegovi učenici da je pisano: Izjeda me revnost za Dom tvoj» (Iv 2, 13-15).

Osvrt na sadržaj tekstova

1. Koji biblijski tekstovi ili koji dijelovi biblijskih tekstova navedenih u ovom poglavlju na tebe ostavljaju najsnažniji dojam? Možeš li opisati doživljaj toga teksta?

2. Kako tumačiš ulogu vode u sakramentu krštenja? 3. Kako doživljavaš pojedina škropljenja blagoslovljenom vodom? 4. Što ti se čini najvažnijim u tekstu Svete Stolice prigodom Trećeg

svjetskog foruma o vodi - Kyoto 2003. 5. Što ti je posebno upečatljivo s obzirom na vjerovanja i odnos

prema vodi drugih drevnih civilizacija i religija? 6. Što ti se čini posebno važnim u kršćansko-ekumenskoj skrbi za

stvoreno. 7. "Imaš li soli u glavi?" Kako tumačiš ovu izreku s obzirom na

odnos ljudi uopće prema vodi? 8. Kako shvaćaš tvrdnju da se "ključ budućnosti zemlje ne nalazi u

rukama moćnika, nego u rukama malih i sasvim običnih ljudi"?

Poticaji za razmišljanje i raspravu

1. Kakav je prema vašem mišljenju položaj ili stav vjernika s

obzirom na vodu?

97

2. Kako se to uspoređuje s tržišnom etikom ponude i potrošnje? 3. Kojih se novijih crkvenih izjava (lokalnih ili međunarodnih) ili

komentara možete sjetiti a koje su vezane za okoliš općenito, osobito za problem vode? Kakvu su reakciju izazvale u vašoj zajednici?

4. Je li u zadnje vrijeme ijedan odbor Svete Stolice dao izvješće o skrbi za sve stvoreno?

98

III. DJELUJTE 1. ZADAĆA VJERNIKA JE DA "OBRAĐUJE I ČUVA"

"Jahve, Bog, uzme čovjeka i postavi ga u edenski vrt da ga obrađuje i čuva."

(Post 2,15)

Ti koji mi daješ120 Ti koji mi daješ Da svaki dan pijem času svježe vode, Znam da i Ti znadeš Kako nemam riječi da izrazim zahvalnost Za milostivi dar. Pa ipak mi daješ čašu hladne vode Da pijem svaki dan. Kad li ćeš uzeti čašu mi iz ruke?

Dragutin Tadijanović

Kakva razmišljanja u tebi pobuđuje zahvalnost za "čašu vode"?

"Čovjek nije središte svijeta kao što je dugo vjerovao, već osovina i vrh razvitka, što je mnogo ljepše."

Teilhard de Chardin

U čudesnoj sposobnosti zemlje da upija bol, da se obnavlja, voda je ključni čimbenik. Ali pohod na vodu danas je toliko velik da dovodi u pitanje opstanak ljudske vrste i cjelokupnog života na Zemlji. Dok se, s jedne strane, hidrološki sustav raspada, s druge strane milijuni trpe jer im je oduzeto pravo na vodu. Tako smo se našli u situaciji da trebamo ustati i braniti vodu i ljude, našu braću i sestre, te sva ostala stvorenja. Dokument pape Ivan Pavla II., posvećen isključivo pitanjima okoliša i razvoja pod naslovom Mir s Bogom stvoriteljem, mir sa svim stvorenjima (1. siječnja 1990.), ovako poručuje: "Kršćani, posebno, moraju shvatiti da su njihovi zadaci unutar stvorenoga, njihovi zadaci u odnosu na prirodu i Stvoritelja, bitan dio njihove vjere" (br.15).121

120 Pjesma je napisana 1. srpnja 2000. u Zagrebu, u Gajevoj ulici i nalazi se na CD-u Povratak u Rastušje… koji je

izišao povodom 98. rođendana Dragutina Tadijanovića. 121 Cjeloviti tekst dokumenta vidi u Dodatku na str. 130.

99

Ekološka je cjelovitost bitan dio svih vjerskih tradicija i važno pitanje oko kojega se može promicati dijalog, suradnja i međusobno razumijevanje. Vjernici iz svih vjerskih tradicija izražavaju zabrinutost za čovječanstvo i skrb za zemlju koja daje život. Oni zajedno rade i na lokalnoj i međunarodnoj razini kako bi zaštitili najdragocjeniji dar ovog planeta - vodu, kao i pravo da svi imaju pristup vodi. U sadašnjoj krizi trebamo pružiti podršku onima koji nemaju vode ili im prijeti nestašica, te onima koji se bore za pravdu među ljudima, kao i za očuvanje ovog dragocjenog bogatstva. Izazovi današnjice i kršćanin kao «čovjek 'nade»!

Proročka dimenzija vjerničkog života poziva nas na život u jednostavnosti i poštovanju u odnosu na sve stvoreno.

Mnogi su vjernici uključeni u rješavanje pitanja vode jer rade sa zajednicama koje nemaju pristup pitkoj vodi!

Vjernici su ljudi koji znaju čitati "znakove vremena". Imamo sredstva, uspostavljenu mrežu i načine na koje možemo

prenositi poruku s ciljem upozoravanja na ovu prijetnju životu. Snagom duhovnosti i karizmi imamo obvezu prema pomirenju i

obnavljanju narušenoga sklada. Mi smo ljudi koji poznajemo etiku općeg dobra, kao i etiku

solidarnosti s onima koji pate i trebaju pomoć. Kako ćemo odgovoriti, ovisi o tome gdje živimo. Za one koji žive u društvima i zemljama potrošačkoga mentaliteta i materijalnoga prosperiteta, načini življenja u skladu sa stvorenim razlikovat će se od načina življenja u društvima i zemljama gdje jedva postoje osnovni uvjeti za dostojanstven ljudski život. No, svaki naš angažman mora biti nadahnut spoznajom kako je voda milostivi Božji dar, te u tom pravcu i djelovati.

100

2. MOĆ KOJA LEŽI U SVAKOME OD NAS

Sjeme hrasta

Pravo značenje života je da sadiš drveće pod kojim ne namjeravaš sjediti. Nelson Henderson

Dok je šetao obližnjom šumom dječak je na tlu ugledao žir. Podigao ga je, dugo promatrao, te se žurnim koracima zaputio kući. Pred kućom je udobno smješten u naslonjaču sjedio njegov osamdesetogodišnji djed. "Djede, pogledaj što sam našao u šumi!" - reče dječak i pruži ruku u kojoj se nalazio žir, te nastavi: "Nisam siguran što je to?". Djed mu škrtim riječima u kratkim crtama objasni da je to što u ruci drži plod hrasta iz kojega, ako ga se pažljivo zakopa u zemlju, može narasti najprije malena stabljika koja, nakon dugo godina, može izrasti u pravo pravcato stablo. "Ako Bog da i uz malo sreće" - reče djed - "tvoji bi se unuci mogli penjati po raskošnim granama toga prekrasnoga hrasta." "Ali djede" reče dječak, "to znači da za rast tako velikoga stabla o kojemu pričaš trebaju puno godina!" "Upravo tako! Dobro si shvatio." - reče djed. Zatim se podigne iz naslonjača, prihvati unuka nježno za ruku te nastavi: "Stoga je najbolje da ti i ja odmah smjesta pođemo i što prije u vrtu zasadimo ovo sjeme."

Kakvo "sjeme" možeš sam/a posijati kako bi rodilo plodom koji bi značio zaštitu vode?

Bezvoljnost je bolest ljudskog duha koja se poput epidemije širi u nama i oko nas. Apatija je opasnost najvišeg stupnja koja prijeti našoj budućnosti. Apatija je obamrlost duha obuzeta osjećajem nemoći. Toliko smo puta čuli kako svatko od nas može učiniti nešto što će pripomoći zaštititi prirode. Ali gledajući svijet i ljude oko sebe, sami sebi često govorimo: «Ja sam samo jedan/na od šest milijarda stanovnika ovog planeta i kakvu promjenu u svijet može unijeti moje maleno i neznatno djelo?» Brigu za prirodu prepuštamo onima koji na najvišim mjestima vlasti donose odluke. Okrivljujući druge koji čine malo ili ništa, sami ništa ne poduzimamo. Bilo bi, međutim, dobro da se sjetimo malene kapljice o kojoj pjeva Dobriša Cesarić u pjesmi Slap i da se usudimo vjerovati da je naša mala kap dio veličanstvenoga slapa koji je satkan od milijardu sitnih kapljica. Znamo li da je za jednu kišnu kap, široku samo 2 milimetra, potrebno milijun sitnih kapljica, što znači da je u jednoj jedinoj kapljici vode sadržana sva suština vode i života. Jedna kap ima moć da preobrazi život.

Slap Teče i teče, teče jedan slap. Što u njemu znači moja mala kap? Gle, jedna duga u vodi se stvara I sja i dršće u hiljadu šara. Taj san u slapu da bi mogo sjati I moja kaplja pomaže ga tkati.

Dobriša Cesarić

101

Ne možemo druge neprestano pozivati na odgovornost a da pri tom sami ništa ne činimo. Ne možemo očekivati od drugih, osobito ne od onih koji žive u siromaštvu i neznanju, da se brinu o spašavanju zemlje, a da mi pereš ruke od svega. Zato: Ustanimo! Poslušajmo! Krenimo na put!122 i budimo ljudi nade. Samo kao ljudi nade možemo nadvladati bezvoljnost, tu zarazu ljudskog duha. Postoje oni koji tvrde da smo u 20. stoljeću izbjegli nuklearni holokaust ali i to da se sada nalazimo pred ambijentalnim holokaustom - holokaustom nad okolišem. Hoćemo li, stojeći skrštenih ruku, to dopustiti? Hoćemo li mirno promatrati kako Zemlja, to dragocjeno Božje blago, zbog neosjetljivosti nekolicine umire? Na nama je odluka hoćemo ili nećemo nešto učiniti. Ali prije nego se odlučimo, posvjestimo sebi da i kad ništa ne činimo, činimo. Kada šutimo, naša je šutnja rječita. Ona je prešutan znak da nam nije odveć stalo do Zemlje, a to znači ni do onih koji na njoj žive. Čovječanstvo se svakodnevno suočava s užasom i štetom koje smo sami prouzročili nad okolišem. Zemlja je na izdisaju, a uz to nam prijete i naša vlastita djela. Iako ljudska dosjetljivost neprestano radi na pronalasku tehnoloških rješenja, sama tehnologija nije dovoljna. Moramo uključiti i naše srce. Ako to učinimo, priroda će nam biti zahvalna i zahvalnim darovima uzvratiti. Jer, ona se još uvijek može oporaviti, samo je uvjet da joj damo šansu. Svatko od nas treba biti svjestan da je netko, da ima vlastito ime i da može nešto učiniti za ovaj planet: očisti rijeku, potok, posaditi stablo, reciklirati otpad itd. Imamo moć, a time i odgovornost! Znamo li kolikamoć, primjerice samo zato jer smo potrošači, leži u našim rukama? Razmišljamo li o tome dok smo u trgovini koje proizvode kupujemo i jesu li isti proizvedeni na za okoliš prihvatljiv način ili ne. Znamo li da proizvodi koji su prijateljski okolišu često na sebi imaju istaknute eko markice koje ga izdvajaju od ostalih proizvoda iste vrste? Zar baš moramo kupovati proizvode onih tvrtki kojima je stalo samo do profita i koje imaju problematičan odnos prema okolišu i vlastitim zaposlenicima? Znamo li da, primjerice, troškovi za izradu jednih Nike tenisica iznose samo 5 USA dolara, a da se te iste na tržištu prodaju po 100 do 180 USA dolara, dok dnevnica radnika koji ih izrađuju i koji rade u gotovo neljudskim uvjetima iznosi 2 dolara? Ako malo bolje razmislimo o svemu tome, shvatit ćemo da su im za kupnju jednih Nike tenisica potrebne dvije do tri mjesečne plaće. Zamislimo koliku dobit ubiru vlasnici koji ove radnike doslovno iskorištavaju. Situacija nije ništa bolja ni s drugim etabliranim markama. Kupujući ih, sudjelujemo u nepravdi koju nanose ljudima i okolišu. Zato budimo budni kao potrošači i suočimo se s vlastitom odgovornošću. Jer budućnost ove drage nam Zemlje ovisi o nam i o našoj «maloj kapi». 122 Tri poziva koji postaju odjekom susreta s Bogom, a koje je papa Ivan Pavao II. uputio mladima 2004. na

susretu u Švicarskoj u Bernu.

102

Možda će nas već najosnovnije saznaje o tome što smo učinili od Zemlje uplašiti i zasramiti. Ako nas ti osjećaji obuzmu, ne dopustimo da nas i nadvladaju. Jer, svijet u kojemu živimo može biti drugačiji. Stoga: Probudimo se, ustanimo i krenimo na put! Dajmo svoj doprinos u spašavanju onoga što nam je od Zemlje ostalo. Ova jedna i jedina Zemlja dar je Božji i najljepše što imamo. Druge naprosto nemamo.

Moć vjere «Apostoli zamole Gospodina: 'Umnoži nam vjeru!' Gospodin im odvrati: 'Da imate vjere koliko je zrno gorušičino, rekli biste ovom dudu: Iščupaj se s korijenom i presadi se u more! I on bi vas poslušao (Lk 17, 5-6).» "Zaista, kažem vam, ako imadnete vjere koliko je zrno gorušičino te reknete ovoj gori: 'Premjesti se odavde onamo!', premjestit će se i ništa vam neće biti nemoguće" (Mt 17, 20-21). Prava uloga propovjednikova Ta što je Apolon? Što je Pavao? Poslužitelji po kojima povjerovaste - kako već komu Gospodin dade. Ja zasadih, Apolon zali, ali Bog dade rasti. Tako niti je što onaj tko sadi ni onaj tko zalijeva, nego Bog koji daje rasti. Tko sadi i tko zalijeva, jedno su; a svaki će po svome trudu primiti plaću. Jer Božji smo suradnici: Božja ste njiva, Božja građevina. Po milosti Božjoj koja mi je dana ja kao mudri graditelj postavih temelj, a drugi naziđuje; ali svaki neka pazi kako naziđuje. Jer nitko ne može postaviti drugoga temelja osim onoga koji je postavljen, a taj je Isus Krist. Naziđuje li tko na ovom temelju zlatom, srebrom, dragim kamenjem, drvom, sijenom, slamom - svačije će djelo izići na svjetlo (Kor 3, 5-13). Buđenje "'Probudi se, ti što spavaš, ustani od mrtvih i zasvijetlit će ti Krist' - piše sveti Pavao. Kršćani, katolici izlaze iz tame grijeha i dopuštaju se zahvatiti Kristovim svjetlom. Vjernici - sjedinjeni sa svjetlošću koja je Krist - i sami postaju prepoznatljivi nositelji svjetla. Može se dogoditi da čak i dobra djela, lijepe riječi pa i molitve ostaju tamne, teške, pomalo zastrte i mračne. I kršćani svojom vjerom prečesto odražavaju nejasnoću srca, hladnoću koja pobuđuje pitanja, stvara nepovjerenje i ostaje neuvjerljivom. A malo svjetla ima moć mijenjati: dobro izabrana i pogođena riječ, smiješak ispunjen dobrotom, iskren i vedar pogled rastjeruju oblake, unose radost, umanjuju zloću… 'Plod je svjetlosti - piše sveti Pavao – 'dobrota, pravednost i istina'. Sve ono što znamo, činimo i jesmo, pozvani smo pretvarati u svjetlost. Valja skinuti krinku svemu što se stvara pod okriljem tame; usuditi se gledati jasnoćom pogleda rasvijetljena Kristovim svjetlom; usuditi se izaći iz sna kao bijega od sebe i Boga.»123

"Čak je i Mickey Mouse odustao od svojih izrabljivačkih tvornica nakon što su Disneyevog ugovornog partnera na Haitiju uhvatili da proizvodi Pocahontas pidžame pod tako izrabljujućim uvjetima da su radnice morale svoju djecu hraniti tek zašećerenom vodom."124

123 Iz propovijedi zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića na misnom slavlju 273. zavjetnog

hodočašća vjernika grada Zagreba i hodočašća mladih Zagrebačke nadbiskupije u Mariju Bistricu 12. rujna 2004.

124 Naomi Klein, Nezadovoljstvo se rađa, u: No logo, 2002., str. 239.

103

"U lipnju 1996. časopis Life izazvao je još veću uznemirenost objavljivanjem fotografija pakistanske djece - šokantno male, plaćene samo 6 centi na sat - pognutih glava nad nogometnim loptama koje su nosile Nikeov znak kvačice. No nije to radio samo Nike. Adidas, Reebok, Umbro, Mitre i Brine - svi su svoje lopte izrađivali u Pakistanu, gdje je, prema procjenama, 10 000 djece radilo u industriji; mnogi su od njih kao ugovorni robovski radnici prodavani poslodavcima i markirani kao živa roba." 125 "Ako reklamiraš neki proizvod nikada ne smiješ posjetiti tvornicu koja ga proizvodi. Ne gledaj ljude dok rade, jer kad znaš istinu o nečemu, stvarnu istinu - vrlo je teško napisati lepršavu reklamu koja će to prodavati."

Helen Woodward, dizajnerica126

Logika marketinga "Radnici ne smiju znati puno o marketinškom životu robe koju proizvode, a potrošači moraju ostati sklonjeni od proizvodnog života marke koju kupuju."127

Jeste li znali Da je UNICEF-ovim ambasadorima dobre volje zabranjeno reklamirati Nike-ove proizvode jer se smatra da isti iskorištava dječju radnu snagu. Prvi ambasador dobre volje u Hrvatskoj bio je Zlatan Stipišić, poznatiji pod imenom Gibonni. Uloga UNICEF-ova ambasadora dobre volje jest govoriti o problemima koji su vezani za djecu, na njih ukazuje i mjerodavne potiče na rješavanje istih. O UNICEF-u UNICEF (United Nations International Children’s Emergency Fund) je osnovan 11. prosinca 1946., tijekom Osnivačke skupštine Ujedinjenih naroda. Prvenstvena namjena tada osnovanog fonda bila je pomoć djeci ratom razrušene Europe. Godine 1953. UNICEF je promijenio ime u Fond Ujedinjenih naroda za djecu, ali je zadržao već poznati akronim. UNICEF se u cijelosti financira dragovoljnim prilozima vlada i fondacija, partnerstvima s poslovnim sektorom i sredstvima prikupljenim od građana. U neumornom djelovanju za dobrobit djece UNICEF-u pomažu brojne slavne osobe u svojstvu ambasadora dobre volje.128 Jezgra naše vjere «Živimo u doba ljudskih masa, u kojemu je tako teško sačuvati pojedinačno lice, gdje ljudi postoje tek u množini, a uniforme koje ljudi vole navlačiti na duše kradu posebnosti. Danas nam je teško govoriti o dostojanstvu, o pozivu svakoga pojedinca, a opet nije li to jezgra naše vjere?»129

125 Isto, str. 239. 126 Naomi Klein, Marka kao bumerang, u: No logo, str. 249. 127 Isto, str. 251. 128 O UNICEF-u više na web stranici http://www.unicef.hr/index.htm 129 Ivan Šaško, Liturgijski spomen(čin) i pročišćenje spomena, u zborniku radova Kršćanstvo i pamćenje.

Kršćansko pamćenje i oslobođenje od zlopamćenja, Split-Zagreb, Franjevački institut za kulturu mira i Hrvatski Caritas, 2004., str. 171.

104

3. MLADI NE MOGU ČEKATI130

"Ova blistava voda što teče brzacima i rijekama nije samo voda, već krv naših predaka. Ako vam prodamo zemlju, morate se sjetiti da je ova voda sveta, morate reći svojoj djeci da je sveta, da svaki odraz u bistrom jezeru kazuje događaje i uspomene iz života moga naroda. Žubor vode glas je oca, moga oca. Rijeke su naša braća, utažuju nam žeđ. Rijeke nose naše kanue, hrane nam djecu. Prodamo li vam ovu zemlju, morate se sjetiti i učiti svoju djecu da su rijeke naša, a i vaša braća. Zato rijekama morate pružiti dobrotu kakvu biste bratu pružili. […] Morat ćete učiti svoju djecu da im je pod nogama pepeo naših djedova. Da bi poštovali zemlju, kazat ćete im da je zemlja bogata životom naših predaka. Morat ćete učiti svoju djecu isto što i mi učimo svoju - da nam je zemlja mati. Sto snađe zemlju, snađe i njenu djecu. Pljuje li čovjek na zemlju, pljuje i na sebe. Zemlja ne pripada čovjeku."

Čija je zemlja?, Seattle, indijanski poglavica Jeste li čuli priču o hrabroj djevojčici danas poznatoj ekološkoj aktivistici Severn Cullis-Suzuki? Kada je Severn imala 12 godina uštedjela je dovoljno novca, te je s nekolicinom školskih kolega sudjelovala na svjetskom samitu u Riu 1992. godine. Govor koji je na samitu održala imao je takav utjecaj na delegate da je od tog trenutka postala redovni sudionik svih UN-ovih konferencija. U Johanesburgu je ova dvadesetdvogodišnja, diplomirana biologinja, bila članom Kofi Ananova World Summit Advisory Panela (Savjetodavna komisija svjetskog samita). Evo njezina poticajnog razmišljanja:

Ti si promjena koju želiš vidjeti u svijetu «Kad si maleno dijete često sanjaš o tome kako ćeš promijeniti svijet. Sjećam se svoga zanosa kada sam kao dvanaestogodišnjakinja sudionicima Svjetskog skupa o Zemlji u Riju sa pozornice kazala: 'Iako sam samo dijete, ipak znam kad bi se sav novac koji se utroši u rat i naoružanje usmjerio prema suzbijanju siromaštva i pronalasku rješenja s obzirom na okoliš svijet bi postao predivnim mjestom za obitavanje. U školi, pa čak već i u vrtiću, učite nas da se ne tučemo, da stvari dovedemo do kraja, da poštujemo druge, da počistimo nered koji smo sami napravili, da ne nanosimo zlo drugim stvorenjima, da dijelimo a ne da budemo pohlepni… Stoga vas pitam zbog čega sami činite stvari koje nas učite da ne činimo. Vi odrasli kažete da nas volite, ali ja vas pozivam i molim: ponašajte se tako da vaša djela budu odraz vaših riječi.' Nakon mog govora koji je trajao šest minuta, svi su sudionici ustali i ovacijama me pozdravili. Čini mi se da su neki od njih čak i plakali. Bila sam uvjerena kako sam neke od njih taknula u dušu i kako će ih najvjerojatnije moj govor potaknuti na akciju. Sada, deset godina nakon Rija, te nakon sudjelovanja na mnogim konferencijama, nisam posve sigurna u ono što je do sad učinjeno. Moja vjera u ljude koji imaju moć kao i vjera u moć pojedinca i više je nego uzdrmana. Doduše, nakon Rija vidjela sam i neke promjene. U gradu u kojem živim mnogo je ljudi koji odlažu smeće na način kako bi ga se moglo reciklirati. Vožnja biciklom sve je popularnija. Nekoliko je plinsko-električnih automobila koji

130 Time - Special Report, How to Save the Earth, Canadian Edition, 26. kolovoza 2002. Severn Cullis-Suzuki,

The Young Can’t Wait, str. 82.

105

voze uokolo. Ali ulaskom u novo stoljeće, čini se da je moja generacija sve isključenija iz stvarnog svijeta. Kupujemo vodu u plastičnim bocama. Jedemo genetski modificiranu hranu. Vozimo automobile sa sve snažnijim motorima. U isto vrijeme generacija smo koja se boji svijeta - siromaštva i socijalne nejednakosti, nestanka biološke raznolikosti, klimatskih promjena kao i negativnih posljedica globalizacije. Mnogi od nas naslijeđene probleme drže tako velikima i nepremostivima da se ni ne usude bilo što učiniti. Kad sam bila dijete, svijet je bio jednostavan. Ali kao mlada adolescentica, naučila sam što više biramo - edukacija, karijera, stil života - život postaje sve kompliciraniji. Počimamo osjećati pritisak da moramo proizvoditi i biti uspješni. Naučili smo umijeće kratkoročnog gledanja u budućnost, usredotočili smo na četverogodišnje vladine mandate i četveromjesečna poslovna izvješća. Mislili smo da je ekonomski rast progres, i za tim težili, ali ne i za sretnim, zdravim i održivim načinom življenja. Naučili smo, s obzirom na budućnost, da je ono što smo nekad kao dvanaestogodišnjaci/kinje željeli, bilo odveć idealističko i naivno. Danas više nisam dijete, ali sam itekako zaokupljena pitanjem u kakvome će okolišu rasti moja djeca. Delegati će u Johanesburgu raspravljati o prilagodbi i primjeni dokumenata pojedinih vlada. Da, to je veoma važno. Ali, zar oni nisu to već prije učinili u Riju? Smatram da ono što ovaj susret mora biti jest buđenje i posvješćivanje osjećaja odgovornosti - ne samo one odgovornosti koje pojedine vlade imaju nego i one odgovornosti koju ima svatko od nas. Ne čistimo nered koji smo za sobom ostavili. Nismo dorasli izazovima i cijeni načina življenja. Znamo da smo u Kanadi na zapadnoj obali gotovo istrijebili losose jednako kao i bakalar na istočnoj obali, ali i dalje nastavljamo s izlovljavanjem. I dalje bezbrižno vozimo automobile u gradovima, iako osjećamo učinak klimatskih promjena - koje su posljedica prevelikog izgaranja fosilnog goriva… Vjerujem da stvarna promjena okoliša ovisi o svakome od nas. Ne možemo samo čekati na one koji nas vode. Moramo se usredotočiti na ono što smatramo vlastitom odgovornošću i učiniti sve da se stvari promjene na bolje. Nekoliko mjeseci prije nego sam diplomirala na Yaleu, radila sam sa studentima na Yaleu nacrt jamstva kojega smo nazvali Spoznaja odgovornosti. Nacrt je zapravo pristanak naše generacije na novi način življenja koji pokazuje da se na nas može računati, ali i izazov starijima da nam svojim primjerom pomognu u postignuću zacrtanih ciljeva. Nacrt uključuje načine boljeg i održivijeg življenja. Evo nekoliko jednostavnih ali bitnih stvari koje pridonose ostvarenju održivog razvoja: smanjenje kućnog smeća, smanjenje potrošnje hrane, izbjegavanje čestog korištenja automobila, veća potrošnja lokalne ekološki zdrave hrane i, što je najvažnije, odlazak u prirodu.131 Zajedno sa svojim prijateljima ovaj ću nacrt odnijeti u Johanesburg gdje ćemo se susreti sa studentima iz Južnoafričke Republike a zatim predstaviti nacrt na Svjetskom samitu o održivom razvoju. Tijekom ovih deset godina od Rija naučila sam da nije dovoljno upućivanje zahtjeva za promjenom državnim liderima. Potrebno je nešto više. Kao što je Gandhi kazao 'Ti si promjena koju želiš vidjeti u svijetu.' Znam da je promjena moguća, jer sam se i ja osobno promijenila, jer ja još uvijek procjenjujem ono što mislim. Još uvijek odlučujem kako ću živjeti svoj život. Izazovi su veliki, ali ako prihvatimo osobnu odgovornost i suočimo se sa izazovima koji su pred nama postati ćemo dio pozitivne struje promjena.»132

Zrno gorušičino «I drugu im prispodobu Isus iznese: 'Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek uze gorušičino zrno i posija ga na svojoj njivi. Ono je doduše najmanje od svega

131 Tekst Recognition of Resposibility nalazi se na web stranici www.skyfishproject.org 132 Riječi koje je Severn Cullis-Suzuki uputila sudionicima samita u Riju nalaze se na web stranici

http://www.slothclub.org/pages/activity/japan/sevtour/sevspeech1992.htm

106

sjemenja, ali kad uzraste, veće je od svega povrća. Razvije se u stablo te dolaze ptice nebeske i gnijezde mu se po granama» (Mt 13, 31-32).

107

4. POVRATAK SKROMNOSTI

"Nadam se proći ovim životom tek jednom. Stoga, ako ima ljubaznosti koju bih mogao pokazati, ili dobrote koju bih mogao pružiti nekom biću, recite mi... jer ovuda više neću prolaziti."

William Penn "Da bi činili dobro nemojte provesti život u iščekivanju, čekajući na mogućnosti koje nikada neće doći. Vrijeme je vašeg djelovanja sada."

iz Papine poruke mladima, Bern 2004. U ovom vremenu liberalnog individualizma i sveprisutnog potrošačkog mentaliteta jedan od grijeha modernog čovjeka je svakako i grijeh nezasitnosti: imati, imati, i bez obzira na sve, imati što više. Čini se da je napast posjedovanja iskušenje kojemu se teško oduprijeti. Napast što većeg posjedovanja čini nas gramzljivima te vodi u stanje sebičnosti, stanje u kojemu sebe postavljamo kao mjeru svemu. Zaslijepljeni takvim stanjem, drugoga (osobu) ili drugo (stvar) više ne gledamo kao bogatstvo i obogaćenje, nego kao sredstvo za postizanje cilja. Tada ni osoba ni stvar nisu više dar, jer je iskrivljen pogled iskrivio smisao svega. Vrijednosna solidarnost Danas, u doba kad se svečano proglašavaju ljudska prava i veličaju napredak i znanost, čini se da je moderni čovjek, nažalost, izgubio sposobnost sućutnosti i solidarnosti. Pomanjkanje solidarnosti očituje se ponajprije u izbjegavanju odgovornosti prema čovjeku i ostalim stvorenjima, kao i u ravnodušnosti prema osnovnim životnim vrijednostima i potrebama. Iz dana u dan potvrđuje se istina da današnji svijet ne oskudijeva sredstvima nego željom za djelovanjem i pomaganjem. Nažalost, razne deklaracije kao što je, primjerice, ona o pravima čovjeka, o pravima djeteta, o pravima žena, ostaju samo lijepo sročeni tekstovi i mrtvo slovo na papiru. Bez solidarnosti čovječanstvo srlja u sebičnost i sebeljublje, i na putu je ka samouništenju. Da se to ne dogodi, solidarnost koja je odraz čovjekove sličnosti Bogu, a koja se definira kao čvrsta i postojana odlučnost zauzimanja za opće dobro, treba postati unutarnjim načelom svakog društvenog uređenja.

108

Podizanje kritičke svijesti trebalo bi ići upravo u tom pravcu. Ljude treba odgajati osobito za vrijednosnu solidarnost - solidarnost koja nije puko suosjećanje nastalo unutar određene skupine na temelju pogođenosti istom sudbinom, nego naprotiv, i kad nismo emotivno pokrenuti, zauzimanje za opće dobro. Posjedovati vrijednosnu solidarnost znači shvatiti da sve dok postoji i jedan čovjek na svijetu koji nije slobodan, čovječanstvo nije slobodno, sve dok jedan čovjek pati, svijet pati, sve dok je jedno dijete gladno, svijet je gladan, sve dok je jedna stanovnik ovog planeta žedan, čovječanstvo je žedno i tim se stanjem ne miriti. Ukoliko želimo graditi društvo koje će imati budućnost, i ukoliko u tom društvu želimo život učiniti čovječnijim, nužan je potpuni zaokret u razmišljanju, življenju i djelovanju. U tom kontekstu i trenutna globalna kriza vode može se rješavati samo uz korjenitu promjenu načina mišljenja i ponašanja ljudi. Treba učiti od Isusa, koji je bio pun sućuti za konkretnog čovjeka, čovjeka u potrebi, i pozivao na vrijednosnu solidarnost do vjere potpunog predanja dobru kako je izraženo u Govoru na Gori (usp. Mt 5, 1-12). Srž

Sve što živi ovisno je o vodi. Na Zemlji je iz dana u dan sve više novih stanovnika, a pitke vode sve manje. Ipak, još uvijek je ima u dovoljnim količinama i neće je ponestati ukoliko je budemo mudro koristili i sa strahopoštovanjem se prema njoj odnosili.

Što nam je činiti? Evo nekoliko prijedloga133:

pronaći i rabiti još nepoznate zalihe prvenstveno podzemnih voda; transferirati vodu iz dijela svijeta gdje postoje viškovi vode u

zemlje gdje ona nedostaje. postojeće zalihe vode štititi od onečišćenja pročišćavanjem

otpadnih voda, primjenom čistih tehnologija u industriji i poljodjelstvu i sigurnim zbrinjavanjem otpada i sl.;

racionalno iskorištavati postojeće zalihe slatke vode uređenjem vodoopskrbnih sustava i optimiziranjem sustava za navodnjavanje;

razvijati i primjenjivati tehnike i postupke za dobivanje dodatnih količina slatke vode topljenjem leda i desaliniziranjem mora.

133 Usp. Darko Mayer, Voda od nastanka do upotrebe, str. 199.

109

5. KAKO SAMI KONKRETNO MOŽEMO ŠTITI I ČUVATI VODU? Razmotrite:

Kad god vidite ili upotrijebite vodu, sjetite se da je ona Božji dar, a to znači naša zadaća.

Izgradite i razvijajte stav pun poštovanja prema ovoj životodajnoj tekućini. Voda nije tek roba ili tvar, nego prije svega "naša sestra i majka" koja život daje. Izgrađivanjem ovakvog kontemplativnog stava idemo k Stvoritelju preko stvorenja: "Hvaljen budi, moj Gospodine, po sestri vodi, koja je vrlo korisna i ponizna i dragocjena i čista".

Voda je život - život za siromašne - život za svijet. Učite:

Budite odvjetnici i branitelji "vode za sve" kao temeljnog ljudskoga prava.

Izgrađujete kritičku svijest. Budite budni na opasnost privatizacije voda osobito od strane multinacionalnih korporacija.

Uključite se u projekte civilnog društva pri planiranju i provedbi strategija za obnovu i očuvanje vode.

Učite od zajednica koje su uspješno riješile problem vode. Otkrijete tko je vlasnik za flaširanje vode na području gdje živite.

Sačuvajte:

Promislite na koje načine možete sačuvati vodu u svojoj kući. Primjerice:

popravite slavine koje cure, ograničite zalijevanje vrta i travnjaka - zalijevajte ili rano ujutro

ili navečer nakon zalaska sunca, podržavajte alternativne metode kanalizacijskog sustava (suhi

sanitarni čvorovi). Obnovite tehnike sakupljanja vode (tradicionalno znanje i

praksa), zaštitite kosine niz koje se slijeva voda potičući programe pošumljavanja te akcije sadnje stabala.

Razvijajte svijest o važnosti zdravih travnjaka, seoskih imanja, močvara i šuma jer je to najbolja zaštita vode i očuvanju njezinih količina.

Branite:

Prava lokalnih zajednica da upravljaju svojim zalihama vode. Istražite koje su opasnosti liberalizacije i komercijalizacije vodoopskrbe i komunalnih usluga.

Zagovaranje na lokalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini.134 1. Otkrijte kako se vodom upravlja u vašoj zemlji, regiji ili

gradu;

134 AEFJN document on water. c.f. http://www.aefjn.org/

110

2. Otkrijte kakva se politika vodi u vezi s vodom i komunalnim sustavom u vašem području i zemlji. Osobito obratite pozornost položaja vaše vlade u pregovorima oko GATS-a (Generalni sporazum o trgovini usluga);

3. Savjetujte se s uglednim stručnjacima kako biste dobili te informacije;

4. Radite s njima kako biste obranili osnovna prava na vodu i sanitarni sustav.

Posredovanje u razvijenim zemljama: lobirajte kod nacionalnih ministara za trgovinu i privredu te kod Europske komisije za trgovinu da na GATS pregovorima jasnim jezikom promiču ideju prava na vodu kao temeljnog ljudskog prava, te osiguraju djelotvornu zaštitu vode.

Ograničite upotrebu umjetnih gnojiva za travnjake i provjerite upotrebljavaju li se samo gnojiva bez fosfora, jer većina travnjaka već ima u sebi sasvim dovoljno fosfora.

Mijenjajte:

Postanite educirani potrošači. Kupujte reciklirane proizvode koji nisu štetni za okolinu.

Osobna promjena mišljenja: Izaberite jednu aktivnost koju osobno možete izvršiti i jednu koju možete uraditi zajedno sa svojom zajednicom. Procijenite postignuti uspjeh u doglednoj budućnosti.

Strukturalna promjena mišljenja: Podržite nacionalne ili međunarodne tvrtke koje nastoje osigurati pravedan i zakonski okvir za zaštitu i pristup vodi i/ili sanitarnim sredstvima. Procijenite postignuti uspjeh u doglednoj budućnosti.

Promijenite svoje dnevne navike kako bi se smanjilo zagađivanje i potrošnja vode. Manje vozite automobil a više bicikl, pješačite ili vozite automobilom više osoba kako bi se smanjila proizvodnja otrovnih zagađivača zraka koje rezultiraju kiselim kišama.

Kad god koristite vodu, koristite je štedljivo i sa strahopoštovanjem.

1. Uvijek se radije tuširajte nego kupajte u kadi - ako se tuširate manje od 5 minuta, možete uštedjeti do 3789 litara vode mjesečno.

2. Ako, dok perete zube, voda iz slavine ne teče, možete uštedjeti 15 litara vode u minuti.

Smanjite temperaturu grijača vode u bojlerima, kao i ostale kućne termostate, jer na taj način smanjujete potrošnju energije i pomažete obuzdavanje zagađivača koji uzrokuju kisele kiše.

Podijelite svoje znanje i aktivnosti s drugima!

Što biste još mogli zajednički ili pojedinačno učiniti?

111

Osvrt na sadržaj tekstova

1. Kako razumiješ tvrdnje da je voda dar i pravo? 2. Kako tumačiš vodu kao "znak vremena"? 3. Kako opisati "čovjeka nade"? 4. Kako tumačiš izreku: "holokaust nad okolišem"? 5. Kako tumačiš potrebu suradnje "srca" i tehnike? 6. Kakove sve štete i nepravde čini utrka za profitom? 7. Što je UNICEF? 8. Što ti se čini presudnim i najvažnijim u djelu Severn Cullis-

Suzuki? 9. Kad povežeš pjesmu Slap Dobriše Cesarića i prispodobu o

gorušičinom zrnu (Mt 13,31-32), kakve ti se slike rađaju pred očima?

10. U kakvom su suodnosu međuljudska, međugeneracijska i međudržavna suradnja? Koji ti se od prijedloga za konkretno djelovanje čini najučinkovitijim, najrealističnijim ili pak nemogućim ili irealnim?

POTICAJI ZA RAZMIŠLJANJE I RASPRAVU:

1. Opišite neke aktivnosti koje se odvijaju u vašem mjestu ili u vašoj neposrednoj blizini kako bi se obnovili i zaštitili resursi vode. Tko je uključen i zašto?

2. Kako vi i vaša sredina možete pridonijeti boljem stanju i očuvanju vode.

3. Poznajte li nekoga tko radi u zemljama gdje se voda "privatizira"? Doznajte od njega što se tamo konkretno događa. Pitajte postoje li akcije i zahtjevi od strane međunarodne zajednice.

112

IV. PREDLOŠCI ZA PRODUBLJENJE ODNOSA S VODOM 1. PREDLOŽAK ZA MOLITVU Pozivamo vas da se okupite u zajednici ili s prijateljima na razmišljanje i molitvu. Na ovakvim skupovima možete imati vlastiti obrazac, a možete slijediti dolje ponuđene. Napravite krug za molitvu sa zdjelom vode u sredini. Zaziv za molitvu: Bože Stvoritelju, čiji je Duh lebdio nad vodama, koji sabire mora i upravlja tokovima rijeka, koji šalje kišu na zemlju da bi donijela život: hvalimo te zbog dara vode. Stvori u nama osjećaj divljenja i oduševljenja nad tim i drugim tvojim darovima, da bi ih mogli primati sa zahvalnošću, s ljubavlju za njih skrbiti, i velikodušno ih dijeliti sa svim stvorenjima, na čast i slavu tvog svetog imena. Sveto pismo: Psalam 65 Bože, tebi dolikuje hvalospjev sa Sionu, tebi se ispunja zavjet - ti molitve uslišuješ. Svaka pűt dolazi k tebi pod teretom grijeha. Naši nas prijestupi taru, ti ih pomiruješ. Blažen kog izabra i k sebi uze: on boravi u dvorima tvojim. Daj da se nasitimo dobrima Doma tvoga i svetošću tvoga Hrama. Čudesno nas uslišuješ u pravednosti svojoj, o Bože, spasenje naše, nado svih krajeva svijeta i mora dalekih. Učvršćuješ bregove jakošću svojom silom opasan. Krotiš huku mora, huku valova i buku naroda. Oni što žive nakraj svijeta boje se znamenja tvojih; dveri jutra i večeri radošću napunjaš. Ti pohodi zemlju i ti je nâtopi, obogati nju veoma. Božja se rijeka vodom napuni, brazde joj natopi,

113

grude joj poravna; kišom je omekša, usjeve joj blagoslovi. Ti okruni godinu dobrotom svojom, plodnost niče za stopama tvojim. Pustinjski pašnjaci kaplju od obilja, brežuljci se pašu radošću. Njive se kite stadima, doline se pokrivaju žitom: svagdje klicanje, pjesma. Razmišljanje u tišini. Iskaz vjere:

Vjerujem da voda pripada zemlji, svim njezinim stvorenjima, svim biljnim i životinjskim vrstama.

Vjerujem da se voda mora očuvati za sva vremena. Vjerujem da se onečišćena voda može i mora očistiti. Vjerujem da se voda najbolje zaštićuje u prirodnim spremištima. Vjerujem da je voda javno dobro koje treba pažljivo čuvati, na

razinama vlasti, društvenih ustanova i pojedinaca. Vjerujem da je odgovarajuća opskrba čistom vodom osnovno

ljudsko pravo. Izmjena iskustva Podijeli s drugima nešto od onoga što si naučio iz ovog priručnika. Je li bilo nečega što te iznenadilo? Je li te nešto uznemirilo? Blagoslov vode: Dođite do zdjelice s vodom. Naklonite se pred njom, stavite ruku na nju, napravite znak križa i dopustite da vas voda blagoslovi. Završna pjesma: Na kraju razmišljanja izaberite pjesmu ili neki himan, te na taj način završite molitvu.

114

2. TEKSTOVI ZA RAZMIŠLJANJE

Tragom kapljice Vjerojatno ti je poznat princip kruženja vode, slijedom kojega voda prelazi iz tekućeg stanja u vodenu paru, pa iz vodene pare u led, pa opet iz leda u tekuće stanje, i tako u nedogled... Ovu priču o kruženju vode u prirodi možemo započeti na bilo kojem mjestu toga ciklusa, ali iz razloga što se najveći dio vode na zemlji nalazi u oceanima, upravo je ocean najbolje mjesto odakle možemo početi. Glavni akter ove priče malena je kapljica, i to ne bez razloga. Naime, uvjeren sam da se upravo u malenome nalazi sva bit i suština života. Sve što je sadržano u ogromnim količinama vode koja se nalaze u rijeci, jezeru ili oceanu, sadržano je i u malenoj kapljici vode. Ne znam je li ti poznato, ali za nastanak jedne malene kapljice široke samo 2 milimetra potrebno je milijun sitnih kapljica. Kapljica po kapljica i eto kapi koja nam, po dolasku na zemlju, priča priču, nama često neshvatljivu i nejasnu, o veličini malenih. Pa, prosudi sam je li kapljica u pravu ili ne? Krenimo zajedno. Zamisli, nalaziš se nad oceanom. Okreneš li se prema istoku, zapadu, sjeveru ili jugu, što ćeš vidjeti? Beskrajna i nepregledna prostranstva ispunjena vodom. Voda, voda i svuda oko tebe samo voda. Ako bi naša kapljica željela ostati u oceanu, ne bi se smjela pojavljivati na njegovoj površini i biti okupana suncem, jer u suprotnom, interakcijom sunaca, oceana i atmosfere događa se jedinstven proces i pravo malo čudo: sunčeva toplina zagrijavajući površinu oceana pronalazi kapljicu, zagrijava je a ona, u obliku vodene pare, odlazi u atmosferu sve dok je jak vjetar iznenada ne zahvati i ne odnese tisućama kilometara daleko, daleko… Kad se nađe nad zemljom, toplina koja dolazi sa Zemljine površine, hvata kapljicu (trenutno vodenu paru) i odnosi je u visine tamo gdje je zrak poprilično hladan. Zbog te hladnoće para prelazi u tekuće stanje (kondenzacija), a u slučaju velike hladnoće, u sitne kristale leda, od kojih nastaju kovitlavi oblaci. Kondenzacijom se vodena para pretvara u sitne čestice prašine, dima te se, na koncu, slani kristali pretvaraju u oblak koji nije ništa drugo doli uskomešana vodena para. Nakon malo vremena naša kapljica, u zajedništvu s ostalim kapljicama, oblikuje veću kap te ista, kad dovoljno otešča, posredstvom Zemljine gravitacije, u obliku oborina pada na zemlju. Pri dolasku na zemlju mnogo je mjesta na kojima kapljica može završiti i gdje može ići. Što će se s njom dogoditi, ovisi o tome kamo će pasti! Tako može pasti na listove neke biljke ili stabla, te će putem stomata na lišću ubrzo evaporirati (isparavanje) i započeti novi (stari) proces kretanja. U slučaju da ne padne na listove biljke ili stabla, još uvijek ima mnogo mjesta na kojima može završiti. Može pasti na obično tlo. U tom slučaju može prodrijeti u zemlju i započeti svoje putovanje dolje ispod zemlje kao podzemna voda. Kapljica će se kao podzemna voda snažno kretati i to putovanje može trajati desetke tisuća godina. Zatim će ponovno, nakon određenog vremena, preko vodenog izvora, izići na Zemljinu površinu i možda pri navodnjavanju biti raspršena po usjevima uslijed čega će ili odmah evaporirati, ili preko zemlje doći do izvora ili se pak vratiti natrag u zemlju. Sa svih ovih mjesta kapljica se kad-tad vraća natrag u zrak te ponovno, u obliku padalina, pada u rijeku, ocean ili natrag na zemlju.

115

Može se dogoditi da kapljica bude ludo zaljubljena u zemlju. To nije ništa čudno, jer mnogo oborina ostaje na Zemljinoj površini postajući dio površinskih voda. Ako kapljica kojim slučajem padne na naseljeno područje, može se dogoditi da padne na krov tvog doma, spusti se niz oluk, pa niz kolnik… i, ako je neka žedna životinjica hlapljivo ne popije, niz rub oteći u odvodni kanal i pritom završiti u malenome potoku koji teče prema rijeci, a rijeka prema moru i oceanu. Ako se nitko ne umiješa u to putovanje, ono će biti brzo (govorimo pojmovima i shvaćanjem vremena jedne kapljice) i kapljica će se ubrzano vratiti natrag u ocean ili u jezero gdje ponovno dolazi do evaporacije. Ali budući da više od 6 milijarda ljudi žudi za vodom, postoji vrlo velika vjerojatnost da će naša kapljica biti upotrijebljena prije nego što dođe do oceana. Jer mnogo se površinske vode koristi pri navodnjavanju, u proizvodnji električne energije, hrane, robe... Postoji velika vjerojatnost da neki od gradova, zbog vlastite potrebe 'ukrade' kapljicu iz rijeke i spremi je u vodeni spremnik, od kuda se kapljica, primjerice, može upotrijebiti pri pranju posuđa, pri gašenju vatre, pri zalijevanju travnjaka ili vrta. Može se upotrijebiti u kućanstvu, u kuhinji ili kupaonici. Postoji mogućnost i da lokalna tvornica kapljicu ugrabi ili pak da se upotrijebi za čišćenje poda nekog modernog restorana… Zapravo, bezbroj je mogućnosti i mjesta do kojih naša kapljica može doći, no to za nju i nije toliko važno, jer vjerojatno će se, bez obzira kako je upotrijebimo, ona ponovno vratiti u prirodu ili ocean, od kuda se ciklus nastavlja i od kuda naša kapljica nanovo odlazi na nov put i započinje svoje novo (staro) kruženje. No, pri svom novom dolasku na zemlju možda se kapljica, ovaj put nađe u čaši vode koja će ti pomoći da nakon igre ili napornoga rada utažiš žeđ i okrijepiš dušu. Tko zna? Kada je o kapljici riječ, sve je moguće! Zato budi zahvalan za kap koju piješ jer je u njoj sadržana sva bit i suština života.

116

Voda i higijena

Legendarna židovska tvrđava Masada izgrađena je na uzvisini iznad Mrtvog mora, u području koje je oskudijevalo vodom jer je primalo samo oko 150 mm kiše na godinu. Vodoopskrba se temeljila na cisternama ukupne zapremnine 40 000 m3 u koje se prikupljala rijetka kišnica. Ta količina vode bila je dovoljno za uobičajenu vojnu posadu. Ali, 73. godine prije Krista, u tvrđavu se, pred rimskom vojskom, sklonilo 960 muška-raca, žena i djece, pripadnika pokret zelota. Usprkos vrlo ograničenim zalihama vode, zeloti su uspjeli tri godine odolijevati rimskoj opsadi. Danas se smatra da je to bilo moguće zbog korištenja četiriju kondenzacijskih bunara - za to vrijeme tehnički vrlo složenih građevina u kojima se, zbog velike razlike između noćnih i dnevnih temperatura zraka, u posebnim nišama kondenzirala određena količina vode i tako popunjavala zalihe.135 U prvom stoljeću poslije Krista, u Izraelu je izbila pobuna protiv rimskih osvajača, tzv. Židovski rat. Rimljani su ugušili pobunu u trogodišnjem ratu koji je završio Titovim osvajanjem Jeruzalema. Vođama fundamentalističke židovske grupe, zelotima, ipak je uspjelo s oko 960 ljudi (među njima žene i djeca) pobjeći na mrtvo more, na brdo Massada, gdje se nalazila bivša Herodova palača. Rimski zapovjednik Silva opsjedao je utvrdu tri godine, sve dok mu nije uspjelo osvojiti je preko umjetno postavljene rampe. Tu je našao gotovo sve pobunjenike mrtvima, budući da su prethodnu noć počinili samoubojstvo kako bi izbjegli ropstvo. Zašto ovo pripovijedamo? Želimo ukazati da u ono vrijeme nijedan zelot nije umro od infekcijskih bolesti zbog nedostatka higijene, što se može saznati na temelju iskopina i zapisa, premda

gotovo tisuću ljudi moralo je na uskom prostoru zajedno živjeti tri godine;

Masada leži u pustinji i ljudi su imali vrlo malo vode - živjeli su od kišnice sabrane u cisternama, koju su koristili i za proizvodnju hrane (uzgoj pšenice);

Sve je stanovništvo strogo slijedilo židovske običaje, dakle, kupalo se u dva zajednička kupališta (tjedno je oko 300 ljudi ulazilo u istu vodu).

Kako je prije 150 do 200 godina bilo u Europi? Pitajmo najvećeg stručnjaka za umjetnost ratovanja, grofa von Clausewitza. Prema njegovom glavnom djelu O ratu, između bojišta se događao gubitak (smrt) vojnika zbog infekcijskih bolesti 1 posto po danu. Pri tome svježa voda u Njemačkoj nije bila nikakav problem. Kao dobar promatrač, von Clausewitz je naveo i uzroke ovih visokih postotaka smrtnosti: uski zajednički život vojnika u vojnom logoru. On pripovijeda, da je od 40.000 muškaraca slavnog Yorkšinskog korpusa, koji je popularni i sposobni maršal Blücher 16. kolovoza 1813. poveo u rat, nakon dva mjeseca, 19. listopada, ostalo živih još samo 12.000. 12.000 vojnika je umrlo na ratištu, 16.000 od bolesti. To je za tadašnje

135 Usp. Darko Mayer, Voda od nastanka do upotrebe, str. 126-127.

117

prilike bilo dobro! Na nekim drugim mjestima bilo je i gore. Tako je, primjerice, od 11.000 ruskih vojnika za vrijeme mađarskog vojnog pohoda 1848.-1949., od bolesti umrlo 10.000 vojnika, a samo 1.000 njih je stradalo u borbi. I u američkom građanskom ratu 1861.-1865. bio je broj smrtnosti od bolesti dvostruko veći nego od neprijateljskog djelovanja. Da su pobunjenici na visoravni Masade živjeli kao Europljani u 19. stoljeću, već bi nakon godinu dana samo malobrojni preživjeli. Danas na temelju vijesti znamo da u izbjegličkim logorima - svejedno gdje na svijetu - najveći problem predstavljaju zaraze. Kako su to Židovi rješavali? Oni su očito znali što je higijena. Ako se želi pisati o higijeni, mora se prvotno pisati o vodi. Sve do 19. stoljeća nije postojala sterilna voda, to znači voda koja ne sadrži nikakve ili gotovo nikakve mikroorganizme. Bakterije rastu tako brzo da čista voda, koja je gotovo bez bakterija, preko noći odjednom može sadržavati 1010 bakterija po mililitru. Do 106 bakterija po mililitru u vodi se njezin opasni sadržaj ne može vidjeti, još je uvijek kristalno bistra. To znači da gutljaj čiste vode potencijalno može biti smrtonosan. U to su vrijeme u cijelom svijetu postojale samo dvije mogućnosti kako bi se vodu očuvalo za više od nekoliko sati:

- Neposredno prije pijenja vode, voda se morala prokuhati kako bi se uništile bakterije. Ovo je bila i još je uvijek proširena praksa u Aziji, gdje se vodu, ukoliko je moguće, pije u obliku čaja. U Izraelu topli napici, međutim, tada nisu bili uobičajeni.

- Moralo se pobrinuti da u vodi ipak bude neškodljivih mikroorganizama tako da bakterije koje prodiru nemaju nikakvu mogućnost razmnožavanja. To se može postići, primjerice, tako što se vodi doda kvasac i time osigura množenje kvaščevih gljivica. Isto se može postići šećerom sadržanim u vodi, primjerice u voćnom soku ili dodatkom ječma ili pšenice. Konačni je ishod ovoga postupka vino ili pivo. Pri tome nastali alkohol služi dodatno za dezinfekciju. Mlijeko se može održati barem nekoliko dana u obliku jogurta ili kiseloga mlijeka. I u cisternama se s vremenom gradi bakterijska flora koja je za ljude uglavnom neškodljiva, međutim, sprječava širenje štetnih bakterija.

Najčišća je voda u ono doba bila voda iz izvora ili svježa kišnica. Židovi su, međutim, živjeli u području siromašnom vodom. Usprkos tomu, više su trošili vode po osobi nego okolni narodi budući da su se redovno, u starosti čak dnevno, kupali. Pri tome su bili prisiljeni čuvati kišnicu ili izvorsku vodu, jer je prerijetko kišilo i nije bilo dovoljno izvora ili rijeka kako bi mogli imati dnevno svježu vodu.

118

Stajaća je voda, s druge strane, uvijek moguće leglo opasnosti, jer se u njoj mogu umnažati opasne bakterije. Stoga su se Židovi morali brinuti koja je voda čista, a koja nečista, ukoliko nisu htjeli vodu rasipati, te izbjeći bolesti. Budući da su Izraelci razmišljali u pragmatičkim i jurističkim kategorijama, izradili su listu kvalitete vode i odredili koja se kvaliteta vode za koju uporabu traži. Klasifikacija kvalitete vode u Mišni136

1. Stajaća voda u posudama manjim od 0,8 kubičnih metara, 2. Površinski odvodni jarci (odvodni otvori) obronaka, 3. Stajaća voda u posudama većim od 0,8 kubičnih metara, 4. Voda iz jednog veoma sporo tekućeg izvora, 5. Voda iz vrućih i slanih izvora, 6. Voda iz dobro tekućih izvora.

Kategorija 1 je najlošije, a 6 najbolje kvalitete. Samo voda kategorije 3 i više bila je prikladna za ritualno kupanje (uranjanjem). U Mišni i u Talmudu137 na stotinama se stranica raspravlja o svim mogućim slučajevima onečišćenja i odlučuje se koje se kategorije vode traže za svaki nužni ritual čišćenja. Tako se određuje da se za čišćenje od najgorih onečišćenja, primjerice od gnoja ili gube, smije koristiti samo voda iz dobro tekućeg izvora, dakle najveće kategorije. Kao primjer duboke mudrosti rabina, koji su postavili ova pravila, treba uvidjeti koliko je bio smislen zahtjev da ritualni zdenci za uranjanje moraju imati volumen od najmanje 800 litara. Dilema u kojoj su se nalazili Židovi može se opet najbolje pokazati u slučaju zelota na Massadi. Iz tjedna u tjedan na tom je mjestu oko 600 odraslih osoba imalo potrebu čistiti se ritualnim kupanjem. To je za njih bio jedini put kako bi uopće mogli ponovno njegovati društvene kontakte s drugim ljudima, koje su inače smatrali nečistima. Massada je ležala usred pustinje na jednoj kamenoj uzvisini te su ljudi vrlo oskudijevali vodom.. Nije bilo moguće vodu izmijeniti nakon svakoga tuširanja, za to je vode jednostavno bilo premalo. Kupka opterećena patološkim klicama u hipu bi mogla inficirati sve ljude koji su se tu kupali. Danas bi se voda jednostavno pomiješala s klorom i time bi se problem riješilo. Te mogućnosti, naravno, u ono doba nije bilo. S današnjeg stajališta, postojala je samo jedna mogućnost da se ova situacija donekle smisleno riješi: moralo se brinuti da u kupci nastane 136 Mišna (učenje) - zbirke propisa nastala kao rezultat strahopoštovanja prema predaji i pokušaja da se Božji zakon razradi do u tančine. 137 Talmud (usmena nauka) - zbirka starovjekih religiozno-dogmatičkih knjiga Starog zavjeta i koji reguliraju religiozno pravne odnose i život vjerujućih Židova.

119

stabilna, vrstama bogata i za ljude neopasna mikroflora. Od otkrića antibiotika znamo da se među mikroorganizmima događa nepošteni rat "svatko protiv svakoga". Pri tome se stavljaju kemikalije koje već u malim koncentracijama pogađaju svoje konkurente tamo gdje su najranjiviji. Riječ je zapravo o antibioticima. Ukoliko se na ovakvu stabilnu i vrstama bogatu mikrofloru uvede nova klica, veoma su dobre mogućnosti da se neće moći dalje širiti. Ovakva mikroflora spontano nastaje u otvorenoj posudi vode: prašinom iz zraka unose se bakterije bez posebnih zahvata. Što je veća količina vode, to se lakše mogu otjerati patogene klice. U otvorenom bazenu volumena od 800 litara ova je kritična masa zajamčena. S ovog stajališta promatrano, bio je smislen propis da zdenac za uranjanje, ukoliko se može osigurati vodom s izvora, mora biti velik najmanje kubični metar. To je još danas prihvatljiv kompromis između brige za zdravlje i oskudice vode. Dok je biologijsko znanje Židova s vremenom isparilo, može se poći od toga da su Židovi imali visoke higijenske standarde i mnogo stoljeća kasnije. Samo su čisti ljudi - a tome se mislilo i na izvanjsku čistoću - smjeli sudjelovati u bogoslužju i kontaktirati s drugim Židovima izvan svoje obitelji. U Srednjem je vijeku smrtnost židovske djece bila u svakom slučaju niža nego kod njihovih kršćanskih susjeda. To je, prema mišljenju nekih autora, razlog zašto su se Židovi za vrijeme epidemija kuge okrivljivali za trovanje bunara. Kršćani su mislili da je samo sabotaža mogla biti razlogom da je Židovima bolje nego njima. Vjerojatno im nije bilo poznato da su Židovi, unatoč životu u getu, imali visok higijenski standard. Time ujedno nisu mogli znati da je bolja higijena Židova bila odlučujuća za manju stopu smrtnosti njihove djece za razliku od kršćanske.

120

3. VJEŽBE

Voda138 Cilj Ovo je ritual koji sudionicima dopušta da promisle svoj posve osobni odnos prema vodi i na ovaj se način duhovno osvježe. Društvena komponenta rituala dopušta izmjenu međusobne brige i nježnosti. Time sudionici nanovo doživljavaju ozdravljujuću i zaštitničku komponentu vode. Sredstvo: Velika posuda s vodom Vrijeme: 60 minuta Tijek vježbe Želim vas pozvati na ritual s vodom. Znate da mnogi narodi prema vodi zauzimaju veoma poštujući, poklonstveni stav. U kršćanstvu takav stav prema vodi osobito zauzimamo kad se voda upotrebljava u obredu krštenja ili blagoslivljanja. Nažalost, u svakodnevnici smo zaboravili koliko je voda za nas važna; ona je temeljni Božji dar. Ovim se ritualom možemo podsjetiti da je voda jedan od elemenata koji nam omogućava život te smo stoga uvijek dužni iskazivati zahvalnost za vodu i pažljivost u korištenju njome. Ovdje imamo posudu s vodom. Ritual počinjemo predavanjem posude jednog sudionika drugom. Pri tome ćemo razmišljati o različitim stvarima. Svatko tko u ruci drži posudu s vodom neka dopusti da ga voda nadahne, neka razmišlja o najvažnijim i ozdravljujućim svojstvima vode te pokuša osjetiti zahvalnost i pažljivost za ono što je u njegovom životu povezano s vodom. Voditelj prvi u ruke uzima posudu s vodom. Svaki krug meditacije nad vodom počinje i završava kod njega. Voditelj može uzeti onoliko vremena koliko mu je potrebno za meditaciju nad vodom. U prvom krugu mislimo na vlastitu prošlost: voda nam je omogućila život, u majčinoj utrobi bili smo u vodi, nakon rođenja okupali su nas u vodi, rasli smo i razvijali se zahvaljujući vodi… Dok držimo posudu (čašu) s vodom u rukama, zahvalni vodi sjetimo se svih onih koji su nas napajali ne samo vodom nego i ljubavlju, brižljivošću: svih ljudi koji su nam, kao i voda, omogućili da rastemo i da se razvijamo. U drugom krugu svoje misli usmjerite na kružni tok vode u prirodi, na našoj zelenoj planeti. Mislite na sva živa bića, biljke i životinje koje voda drži na životu. Mislite na mnoge oblike koje voda poprima, na

138 Mark Woisin, Integrität und Erinnerung, Teil 1, Hamburg, ISKO-PRESS, str. 148-249.

121

rijeke, mora, oceane, led, kišu i snijeg… Osjetimo zahvalnost prema samoj vodi, prema životu, prema Bogu koji nam je vodu dao… U trećem krugu promišljajmo o vodi kao simbolu života i na trenutak se u tišini usredotočite na ono što od života želite. Možda postoje želje u odnosu na tijelo… dušu… duh. Možete ove želje odvagnuti u nazočnosti vode, predati ih vodi kao simbolu postanka, života, ozdravljenja… Sada ćemo posudu s vodom staviti u sredinu kruga. Mislimo jedni na druge i uspostavimo novi kontakt jedni s drugima. Međusobno se sad već poznajemo, svatko zna nešto o drugome. Zna ono što mu nedostaje, što će u dogledno vrijeme trebati. Možda neko ublaženje tjelesnih boli, ozdravljenje, ohrabrenje, utjehu, radost itd. Razmislite na trenutak o tome što drugi u životu najviše trebaju… (5 minuta) Tko želi, može ustati, otići do vode, uzeti posudu. Može poželjeti drugima ono što prema njegovoj brižljivosti smatra da im je potrebno. Kako bi potkrijepili svoje želje, uzmite malo vode i na odgovarajući način poškropiti one kojima izričete želje. Tako zapravo naznačujete da je želja kao i voda: životvorna i spremna za mnoge promjene. Tko je vodu tako upotrijebio te završio s ritualom, stavlja posudu s vodom natrag u krug i mirno sjeda na svoje mjesto. Tada može nastaviti netko drugi. Ostali sudionici prate suosjećanjem ritual svakog pojedinog i molitvom, pjesmom ili na neki drugi način podupiru izgovorene želje. Vrednovanje (u plenumu)

Kako se sad osjećaš? Što je za tebe bilo najvažnije? Želiš li još nešto reći?

122

Iskustvo u pustinji139

Vođena mašta Potražite mjesto na kojemu možete opušteno sjediti ili ležati. Duboko udahnite i izdahnite. Osjetite zrak koji ulazi i izlazi kroz vaše nosnice i zamislite da je poput valova na obali: događa se u vlastitom ritmu, svaki izdisaj odnosi nešto od vaše napetosti, svaki udah unosi mir i opuštenost. Zamislite da ste u pustinji. Ogledajte se naokolo. Kako izgleda vaš pustinjski krajolik? Imate dovoljno vremena za promatrati vašu pustinju. Ima li nešto što vašu pažnju osobito privlači? Promotrite to dobro. Nakon što ste dobro upoznali svoj pustinjski krajolik, pozivam vas da se uputite sredinom pustinje. Što vidite na putu kroz pustinju? Na što morate misliti? Kako se osjećate u pustinji? Sad pogledajte: U daljini možete vidjeti oazu. Tamo ste pozvani. Kad dođete bliže, možete vidjeti pojedinosti. Možete vidjeti što u oazi raste u izobilju. Čujete vodu kako žubori. Odjednom se nađete u vrtu usred pustinje. Što činite? Pozvani ste ići do vlasnice vrta. Ona je čuvarica izvora žive vode i stabala mane. Idete k njoj. Vidite je. Puna je dobrote i neizmjerne mudrosti i daje ih onima koji je mole. Što je ti moliš? Vlasnica vrta te promatra i nešto ti govori. Što ti kaže? Za rastanak ti daje poklon. Što ti daje? Sada se oprosti od vrta u pustinji i vrati se u okruženje, u svagdašnjicu. Zapamti kako vrt u pustinji ponovno naći. Vrednovanje

Kako se sad osjećaš? Što ti je bilo najvažnije? Želiš li još nešto reći?

139 Hannelore Morgenroth, Den Brunnen aufschließen. Selbstdeckungen mit biblischen Geschichten, München, Kösel-Verlag GmbH&Co., 1993.3, str. 102-104.

123

Kapljica vode140 Ciljevi U ovoj vježbi sudionici svoju maštu mogu usredotočiti na jedan od elemenata. Poistovjećivanje s vodom je lako i nudi mnoga psihološka hvatišta. S druge strane, voda za piće važna je ekološka tema. Sudionici mogu postati pažljivijima na ovo ograničeno dobro prirode. Sudionici: iznad 9 godina Vrijeme: oko 60 minuta Materijal: Papir i olovka. Mala posuda s vodom za svaki par sudionika. Tijek vježbe Koliko puta dnevno koristite vodu? Koliko litara vode – otprilike - trebate dnevno? Koliko vode pijete dnevno?… Tko se rado igra s vodom ili u vodi? Kako se dijete može igrati s vodom? Gdje ima osobito čiste, bistre vode? Koja je voda pomalo otrovna?… Razmišljajte malo o vodi. Nešto što na prvi pogled može izgledati dosadno, može biti napeto, kad se s tim zaokupimo… Podijelite se u parove. Svaki par neka uzme malu posudu i ispunite je vodom iz slavine… Umočite unutra prst tako da na vršku prsta visi kaplja vode… Gledajte u ovu kapljicu… Uočite njezinu pokretljivost… Promatrajte kako kroz nju prolazi svjetlo… Sada napišete priču o kaplji vode. U priči vi budite ta kapljica vode te kao kapljica opišite svoje doživljaje. Počnite riječima: «Mala sam kapljica vode. Nalazim se…» Sami odlučite gdje se vi kao kapljica vode nalazite, primjerice u jezeru, rijeci, u vodovodu, u kišnom oblaku… Sada pripovijedajte o mislima i osjećajima vas kao kapljice vode. Izvijestite što doživljavate. Možda doživljavate nešto ugodno, lijepo... Možda doživljavate nešto neugodno, nešto što vas ljuti… Jeste li razumjeli zadatak?… Imate 15 minuta vremena…. (Neka sudionici pročitaju svoje ispovijesti. Ako ima vremena, različite kapljice mogu voditi i improvizirane razgovore, primjerice kapljice koje dolaze iz brdskog potoka s kapljicom koja dolazi iz zagađene rijeke, itd.) Vrednovanje

Kako ti se ova vježba svidjela? Kako si se osjećao/la kao kapljica vode? Što je bilo ugodno, a što neugodno? Trošiš li vodu umjereno i što je za tebe "umjerena potrošnja

vode"? Koje su ti omiljene igre s vodom?

140 Sabine Alex/Klaus W. Vopel, Ein Wassertropfen, u: Lehre mich nicht, lass mich lernen!, Neue Interaktionsspiele, Hamburg, Iskopress, 1992.2, str. 64-65.

124

Voliš li more? Sport na vodi? Želiš li još nešto reći?

125

Preobrazbe141 Sudionici: iznad 8 godina Vrijeme: oko 30 minuta Tijek vježbe Odjednom ćemo imati puno vode u prostoriji – u mašti svakog pojedinog sudionika. Ustanite i počnite hodati naokolo. Zamislite da ste se pretvorili u malu ribu i da plivate u plitkom potoku. Kako se osjećate? Jeste li brza riba? Radoznala riba? Riba … Zamislite da ste voda u potoku. Budite voda u malom, svježem potoku. Kako se krećete?… Sad budite voda u jednoj velikoj, velikoj rijeci. Kako se sada krećete?… Sad budite voda u oceanu. Kako se krećete?… Sad zamislite da se voda preobražava u vodenu paru. Vruće sunce vas je pretvorilo u paru i sad se uzdižete kao vodena para u nebo. Kako se sada krećete?… Sad budite kaplja kiše koju još uvijek nosi kišni oblak. Kako se sada krećete?… Sad budite debela kaplja kiše koja pada na zemlju i tu se rasprši. Kako se to događa?… Sad budite kaplja kiše koju hladni zrak smrzava u debela zrna tuče. Kako se krećete kad se u trenutku smrznete? Kako padate na pod?… Sad budite pahuljice koje nježno lebde padajući na zemlju…. Sad budite snješko kojega su napravila djeca. Stojte na mjestu kao hladni snješko, posve bez pokreta… Sad dolazi sunce i rastapa vas. Pustite da se snješko pretvori u lokvu vode… Sunce vas sad ponovno pretvara u paru i vi se uzdižete prema nebu… više, sve više… Sad ste ponovno voda na zemlji. Gdje biste najradije bili?… Sad možete činiti ono što biste kao voda najradije činili i gdje biste najradije bili… (1 minuta) Sad stanite. Otresite malo ruke i noge i dođite natrag u krug. Kako ste doživjeli sve ovo? Vrednovanje

Kako ti se vježba svidjela? Koje je stanje vode za tebe bilo ugodno? Ima li nešto što je teško izreći? Želiš li još nešto reći?

141 Sabine Alex/Klaus W. Vopel, Transformationen, u: Lehre mich nicht, lass mich lernen!, Neue Interaktionsspiele, Hamburg, Iskopress, 1992.2, str. 65-66.

126

Živa voda142 Vježba mašte

Sjednite ili lezite opušteno. Posvijestite svoje disanje. Osjetite zrak koji ulazi i izlazi kroz vaše nosnice i zamislite da je poput valova na obali: događa se u vlastitom ritmu, svaki izdisaj odnosi nešto od vaše napetosti, svaki udah unosi mir i opuštenost. Pustite da pred vama u mislima još jednom prođe cijeli današnji dan. Sve što ste doživjeli još jednom vidite pred sobom. Sve lijepo i ružno i ono u čemu ste se osjećali prazno i isušeno i beživotno… Sad zamisli da vidiš jedan zdenac. To je zdenac dubine. Ali je zaključan. Tražiš ključ. Gdje je? Nalaziš ga i otvaraš zdenac. Što vidiš? Skupljaš smjelost i kroz zdenac ulaziš u svijet dubine… Kako taj svijet izgleda? Ogledaš se gdje si… Krećeš se. Ispred sebe vidiš veliku vodu. To je živa voda. U ovu vodu smiješ ući. Sve što si doživio unesi sa sobom u očišćujuću snagu vode. Smiješ pustiti, otpustiti sve teško što ti je ovaj dan donio. Otpusti i ono lijepo … Otpusti ovaj dan svoga života… Sve što si doživio voda može preobraziti u snagu koja ti najbolje služi za daljnji rast. I dok se još kupaš i raduješ živoj vodi, vidiš izvor iz kojega istječe živa voda… Izlaziš iz vode… Ideš k izvoru… Na izvoru je Isus i pruža ti vrč. Zahvaćaš iz izvora žive vode… Isus ti za oproštaj daje poruku važnu za tebe. Što ti govori? Zahvaljuješ se i opraštaš se. Vrč sa živom vodom uzimaš i nosiš sa sobom kući… Polako se vraćaš u svoje okruženje, otvaraš oči, pokrećeš ruke i noge i ogledaš se uokolo. Vrednovanje

Kako ti se svidjela ova vježba mašte? Što si doživio? Kako se sada osjećaš? Želim li još nešto reći?

142 Hannelore Morgenroth, Den Brunnen aufschließen. Selbstdeckungen mit biblischen Geschichten, München, Kösel-Verlag GmbH&Co., 1993.3, str.102-104.

127

V. DODATAK

1. SKRB ZA STVORENO U SOCIJALNOM NAUKU CRKVE Kad je papa Ivan Pavao II. svoju poslanicu za Svjetski dan mira 1990. godine, Mir s Bogom Stvoriteljem, mir s cjelokupnim stvorenjem, posvetio ekološkoj krizi, uslijedile su čestitke s primjedbama da je to dugo očekivani izričaj stava Crkve s obzirom na ekološku krizu. Međutim, ta Papina poruka nije prvi stav Crkve s obzirom na odnos čovjeka prema ostalim Božjim stvorenjima, niti je njezin sadržaj posve nov. Ekološka problematika sadržana je u kontekstu govora o socijalnoj pravdi i općem dobru u različitim crkvenim dokumentima počevši od socijalne enciklike pape Leona XIII., Rerum novarum (1891.), preko socijalne enciklike pape Pia XI., Quadragesimo anno (1931.), II. Vatikanskog sabora, do enciklike sadašnjega pape Centesimus annus (1991.). Naravni zakon i opće dobro U enciklici Rerum novarum, kao i u enciklici Aeterni Patris, koju je izdao 13 godina prije, Leon XIII. oslanjajući se na nauk sv. Tome Akvinskoga zastupa stav prema kojem je Bog u samo stvorenje utkao naravni zakon, savršeno uređen, apsolutan i neophodan. Poštivanje tog naravnog zakona nameće se kao opće dobro. Rad na općem dobru, naglašava Pio XI. u enciklici Quadragesimo anno, urodit će skladom i redom koji je Bog postavio u društvo. Tako se naravni zakon i društveni poredak promatraju sastavnim dijelom Božjeg plana. U to se vrijeme naravni zakon shvaća kao hijerarhijski red koji je tri stoljeća prije Krista opisao Aristotel: "Biljke postoje da bi bile hranom životinjama, a životinje da bi bile hranom ljudima: domaće životinje za službu i hranu, a divlje u najviše slučajeva, ako ne u svim, služe za hranu i druge potrebe poput odjeće i različitog alata. Budući da priroda ne čini ništa bez svrhe ili uzaludno, mora da je priroda učinila sve životinje zbog čovjeka" (Politika, 1256b). Sveti je Toma ovome nadodao da je sve ovo učinila "Božja Providnost" (S.T. 1.96.1). Mora se priznati da ovo razdoblje ne pruža bogatih izvora za izradu konstruktivne ekološke etike kakvom je mi danas vidimo. Ipak su pojmovi naravnog zakona, koji treba poštivati, i općeg dobra, za koje treba raditi, predstavljali određene etičke granice. Sve što je stvorio, Bog je stvorio za dobro svih ljudi. Da bi to služilo za opće dobro svih ljudi, nužno je sačuvati naravni zakon. "Znakovi vremena" Drugi Vatikanski sabor odstupa od rigidnog oblika naravnog zakona. Raspravljajući o "osobito hitnim potrebama koje obilježavaju sadašnje vrijeme", u pastoralnoj konstituciji o Crkvi u suvremenom svijetu, Gaudium et spes, govori se o potrebi čitanja znakova vremena "u svjetlu evanđelja i ljudskog iskustva". Jer Duh je Sveti prisutan i aktivan ne samo u Crkvi, već i u samom svijetu i vodi kršćane da čitaju "znakove vremena" da bi otkrili Božju

128

providnost i Božju skrb za ljude i čitav svijet. Gaudium et spes ekološku problematiku analizira u kontekstu ljudske međuovisnosti i dobara koja su namijenjena svima (usp. br. 69). Globalna pravda i odgovornost Izjave crkvenog učiteljstva s obzirom na ekološku problematiku poslije II. Vatikanskog sabora sve su češće. U enciklici Populorum progressio, Pavao VI. proširuje pojam općeg dobra na planetarni fenomen. U apostolskom pismu Octogesima adveniens (1971.) isti papa naglašava da planetarno opće dobro iziskuje globalnu pravdu i globalnu odgovornost. Osvrćući se na problem izrabljivanja i razaranja okoliša, papa poziva kršćane na novo poimanje socijalne odgovornosti koju kršćani moraju dijeliti sa svim ljudima s kojima dijele istu sudbinu (usp. br. 21). Sinodalni dokument iz iste godine, Pravda u svijetu, slično postavlja problematiku okoliša u kontekst globalne pravde, tj. odnosa bogatih i siromašnih dijelova svijeta. To isto naglašava Pavao VI. u svojoj poruci Konferenciji Ujedinjenih naroda o okolišu 1972. i za Svjetski dan okoliša 1977. godine, u kojoj poziva na 'promjenu mentaliteta i ponašanja' i na 'univerzalni osjećaj solidarnosti' da bi se 'osigurao ekološki zdrav okoliš za sadašnju i buduće generacije' (usp. br. 11). "Mir s Bogom Stvoriteljem, mir sa svim stvorenjima" Papa Ivan Pavao II. osvrće se na ekološku problematiku u nekoliko svojih spisa. On tradicionalnu pozornost koja je posvećivana pravednosti i globalnom zajedničkom dobru povezuje s idejom čovjekova su-stvarateljstva te stavlja naglasak na kontemplaciju. Bilo da govori o ljudskom radu, kao u enciklici Laborem exercens, ili o ljubavi i spolnosti, Familiaris consortio, papa se u svojim razmišljanjima vodi Knjigom postanka ističući ljudsku osobu kao sliku Božju. Iz ideje čovjeka kao slike Božje papa izvodi ljudsko su-stvarateljstvo s Bogom. Ovaj se koncept sustvarateljstva okreće oko dvostruke osi: "podlaganja zemlje" i "upravljanja samim sobom". Papa naglašava da problemi, poput sebičnosti, i u jednom i u drugom slučaju svoj izvor imaju u "odsutnosti Boga iz ljudskog srca". U svojoj prvoj enciklici, Redemtor hominis, papa govori o pojavi "otuđenja" iako je "Bog htio da čovjek komunicira s prirodom kao mudri i plemeniti upravitelj i čuvar, a ne kao nerazborit korisnik i rušitelj"(15). Izrabljivanjem prirode čovjek postaje manje čovjekom jedan prema drugome, manje sposoban da odgovori na potrebe slabijih i ranjivijih u svojoj sredini. U enciklici Centesimus annus (1991.) papa je svoju pozornost usredotočio na ljudsku ekologiju naglašavajući da je 'obitelj prvotna struktura ljudske ekologije'. U svojoj Poruci za Svjetski dan mira 1990. godine papa naglašava: "Ako čovjek nije u miru s Bogom, ni sama zemlja ne može biti u miru" (5). Naglašavajući da je "zemlja po svojoj biti zajednička baština" papa kaže da nas "dramatična dimenzija ekološkog poremećaja uči koliko su pohlepa i egoizam, individualni i kolektivni, suprotni redu stvorenoga" (8). Papa unosi i novu dimenziju ekološke odgovornosti, pozivajući na "neodgodivu moralnu potrebu nove solidarnosti" (10) te pledira da pravo na "siguran okoliš" uđe u aktualiziranu Povelju prava čovjeka (9). U enciklici Evangelium vitae, papa se također osvrće na nužnost međuljudske solidarnosti i strukturalnih reformi kad kaže da "ne možemo postići ekološko ravnovijesje ukoliko izravno ne dotaknemo strukturalne oblike siromaštva u današnjem svijetu". To, naravno, uključuje skromniji način življenja i odgoj za ekološku odgovornost.

129

Razvijajući misao iz poruke Pavla VI. 1972. godine, Ivan Pavao II. u svojoj poruci za Svjetski dan mira 1990. godine naglašava potrebu kontemplativnog odnosa prema stvorenom da bi se mogla izgraditi zdrava ekološka etika. To je zapravo poziv za produbljivanje poštovanja prema životu do poštovanja prema cjelovitosti čitavoga ekosustava. Poziv je to da se odbaci uvjerenje da materijalni svijet ima samo instrumentalnu vrijednost, a ne vrijednost u sebi kao što ima čovjek. Možemo reći da ovaj pojam kontemplacije još uvijek nije dovoljno razvijen da bi predstavljao odgovarajući korektiv za antropocentrizam koji je obilježavao nedavnu crkvenu tradiciju i socijalni nauk. Globalno razmišljati, lokalno djelovati Papa apelira na odgovornost svih: pojedinaca, naroda, država i međunarodne zajednice, naglašavajući posebno odgovornost vjernika: "I muškarci i žene koji nemaju osobita religiozna uvjerenja, iz osjećaja vlastite odgovornosti za zajedničko dobro, priznaju također obvezu pridonošenja ozdravljenju okoliša. S još više razloga oni koji vjeruju u Boga Stvoritelja... moraju se osjećati pozvanima založiti se za rješavanje tih problema. Posebno kršćani moraju shvatiti da su njihovi zadaci unutar stvorenoga, njihovi zadaci u odnosu na prirodu i Stvoritelja, dio njihove vjere" (15). Brojne su se biskupske konferencije u svojim sredinama založile za izgradnju svijesti odgovornosti svojih vjernika prema stvorenome svijetu. Tako su, primjerice, njemački biskupi svoj stav s obzirom na ekološku problematiku u vlastitoj zemlji uobličili u nizu dokumenata od kojih je prvi izdan 1982. godine: Zukunft der Schöpfung - Zukunft der Menschheit (Budućnost stvorenja - budućnost čovječanstva). Taj je dokument slijedilo više od pet drugih dokumenata koje je izdala sama Katolička crkva ili zajedno s Evangeličkom crkvom u Njemačkoj. Biskupi Sjedinjenih Američkih Država također su u velikom broju dokumenata pozornost posvetili ekološkoj problematici, a isto tako i biskupi u Kanadi, Poljskoj, Filipinima i drugdje. Pitanje ekološke pravde sve je prisutnije i u suvremenim teološkim raspravama.

fra Bože Vuleta

130

2. MIR S BOGOM STVORITELJEM - MIR SA SVIM STVORENJIMA143 poruka pape Ivana Pavla II.

povodom proslave 'Svjetskog dana mira 1990.'

Uvod 1. U naše vrijeme sve više jača svijest o tome da svjetskom miru, osim trke u naoružanju, nacionalnih sukoba i nepravda što postoje među ljudima i narodima, prijeti također i nedostatak dužnog poštovanja prema prirodi, neuredno iskorištavanje prirodnih bogatstava i postupno pogoršavanje kvalitete života. Takva situacija rađa osjećaj neizvjesnosti i nesigurnosti koji, u svoje vrijeme, potiče oblike kolektivnog egoizma, omalovažavanja drugoga i nepoštenja. Suočeno sa sve raširenijim uništavanjem okoliša, čovječanstvo postaje svjesno kako se preostala bogatstva zemlje ne mogu nastaviti koristiti na način kako su se do sada koristila. Javno mišljenje i odgovorni političari bave se ovim problemom, dok znanstvenici najrazličitijih grana istražuju njegove uzroke. Tako se stvara ekološka svijest, koju ne treba zanemarivati nego, štoviše, poticati, da se ista, nalazeći primjeren izraz u programima i konkretnim inicijativama, razvija i zori. 2. Mnoge etičke vrednote temeljne za razvoj miroljubivog društva, izravno su povezane s pitanjem okoliša. Međuovisnost mnogih izazova, s kojima se današnji svijet suočava, potvrđuju traganje za koordiniranim rješenjima, zasnovanim na međusobno povezanoj moralnoj viziji svijeta. Za kršćanina, takva se vizija zasniva na religioznim uvjerenjima što ih crpi iz Objave. Eto zašto, na početku ove poruke, želim podsjetiti na biblijsku pripovijest o stvaranju te želim da oni koji ne dijele naša vjerska uvjerenja jednako u njoj nađu korisne točke za zajednička razmišljanja i angažman. I. "I vidje Bog da je dobro" 3. U knjizi Postanka, u kojoj je zabilježena prva samoobjava Boga čovječanstvu (Post 1-3), odjekuju poput pripjeva riječi: I vidje Bog da je dobro. Nakon što je stvorio nebo i more, zemlju i sve što ona sadrži, Bog stvori čovjeka i ženu. U ovom se slučaju pripjev značajno mijenja: "I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro" (Post 1,31). Sve što je stvorio, Bog je povjerio muškarcu i ženi, i tek nakon toga, kao što čitamo, mogne počinuti "od svega djela svoga"(Post 2,3). Poziv Adamu i Evi da sudjeluju u provođenju plana Božjeg o stvaranju, potaknuo je one sposobnosti i darove koji razlikuju ljudsku osobu od svih drugih stvorenja te, istovremeno, uspostavio uredan odnos između čovjeka i cjelokupnog stvorenja. Stvoreni na sliku i priliku Božju, Adam i Eva trebali su, mudrošću i ljubavlju, ovladati zemljom (usp. Post 1,28). Međutim, oni su, pobunivši se slobodnom voljom protiv Stvoriteljeva plana, svojim grijehom razorili postojeći sklad. To je dovelo ne samo do samootuđenja čovjeka, do smrti i bratoubojstva, nego također do određene pobune zemlje protiv njega (usp. Post 3,17-19; 4,12). Sve stvorenje podvrgnuto je prolaznosti i od tada čeka da, na otajstven način, bude

143 Sve poruke Svete Stolice koje je ista uputila prigodom Svjetskog dana mira, uključujući i Mir s Bogom

stvoriteljem - mir sa svim stvorenjima, koja je u cijelosti posvećena okolišu, nalaze se na web stranici: http://www.vatican.va/holy_father/john_paul_ii/messages/peace/index.htm

131

oslobođeno kako bi moglo, zajedno sa svom djecom Božjom, sudjelovati u slobodi slave (usp. Rim 8,20-21). 4. Kršćani ispovijedaju da je u smrti i Kristovom uskrsnuću izvršeno djelo pomirenja čovječanstva s Ocem, kojemu se svidje "po njemu (Kristu) izmiriti sve, bilo na zemlji, bilo na nebesima, uspostavljajući mir krvlju križa njegova" (usp. Kol 1,19-20). Na taj je način stvaranje obnovljeno (usp. Otk 21,5), a s njim, koji se prvi podložio "ropstvu smrti" i raspadljivosti (usp. Rim 8,21), niknuo je novi život, te mi "čekamo nova nebesa i novu zemlju, gdje prebiva pravednost" (2 Pt 3,13). Tako nam je Otac obznanio "otajstvo svoje volje po dobrohotnom naumu svojem što ga prije u njemu zasnova da se provede punina vremena: sjediniti sve u Kristu - na nebesima i na zemlji" (Usp. Ef 1,9-10). 5. Ova biblijska razmatranja bolje osvjetljuju odnos između ljudskog djelovanja i cjelovitosti stvorenoga. Kada se odvoji od Stvoriteljeva nacrta, čovjek izaziva nered koji se neizbježno odražava na sve stvoreno. Ako čovjek nije u miru s Bogom, ni sama zemlja nije u miru: "Stoga tuguje zemlja i ginu svi stanovnici s poljskim zvijerima i pticama nebeskim te ugibaju i ribe u moru" (Hoš 4,3). Iskustvo ove "tuge" zemlje zajedničko je i onima koji ne dijele našu vjeru u Boga. Svi smo mi, zapravo, suočeni sa sve većim pustošenjem što ga je, u svijetu prirode, uzrokovalo ponašanje ljudi ravnodušnih na skrivene, a ipak vrlo primjetne zahtjeve što ih postavljaju red i sklad koji vladaju prirodom. Ljudi se, stoga, tjeskobno pitaju je li moguće izliječiti i popraviti štetu koja je već počinjena. Očito je da pravo rješenje ne može biti samo u boljem upravljanju ili u razumnijem iskorištavanju bogatstava zemlje. Dok pozdravljamo praktičnu korist ovih i sličnih mjera, naglašavamo kako je potrebno ići do samog izvora problema, te se u cjelini suočiti s dubokom moralnom krizom, kojoj je ugrožavanje okoliša samo jedan zabrinjavajući aspekt. II. Ekološka kriza: moralni problem 6. Neki elementi sadašnje ekološke krize na očigledan način otkrivaju njezin moralni karakter. Tu, na prvom mjestu, treba navesti slijepu primjenu znanstvenog i tehnološkog napretka. Mnoga nedavna otkrića donijela su neprocjenjiva dobročinstva čovječanstvu; štoviše, ona pokazuju koliko je plemenit poziv čovjeka da odgovorno sudjeluje u stvarateljskom djelu Božjem u svijetu. Nažalost, sada je jasno da je primjena mnogih otkrića u industriji i poljoprivredi imala i negativne posljedice. To nas je iskustvo dovelo do bolne spoznaje kako se ni u kojem slučaju ne bi smjeli uplitati u jedno područje ekosistema a da istovremeno ne razmišljamo o posljedicama koje će se odraziti na ostala područja kao i na dobrobit budućih naraštaja. Širenje ozonske rupe i "efekt staklenika" dosegli su već kritične razmjere zbog sve većeg razvoja industrije, velikih urbanih koncentracija, te nekontroliranog korištenja energije. Industrijski otpad, izgaranje fosilnih goriva, nekontrolirano uništavanje šuma, sve to - kao što je poznato - ugrožava atmosferu i okoliš. To je izvor mnogostrukih meteoroloških i atmosferskih promjena, čije posljedice idu od ugrožavanja zdravlja do mogućeg budućeg potonuća nižih područja. Dok je u nekim područjima šteta možda nepopravljiva, u mnogim drugim još se može zaustaviti. Dužnost je, zato, cijele ljudske zajednice - pojedinaca, država i međunarodnih organizacija - da ozbiljno shvate vlastitu odgovornost. 7. Najdublji i najozbiljniji pokazatelj moralnih implikacija na kojima počiva ekološki problem jest nedostatak poštovanja prema životu, koji je vidljiv u mnogim primjerima ekološkog

132

onečišćenja. Često se dostojanstvo radnika podređuje proizvodnji, a ekonomski interesi dolaze ispred dobrobiti osoba, ako ne i dobrobiti cijelih naroda. U ovim slučajevima, onečišćenje ili uništavanje okoliša plod je neprirodne i reduktivne vizije, koja katkad jednostavno prezire čovjeka. Jednak tako, krhka ekološka ravnoteža poremećena je nekontroliranim uništavanjem životinjskih i biljnih vrsta, kao i nepromišljenim iskorištavanjem prirodnih bogatstava. Nije naodmet podsjetiti kako se sve to, premda se čini 'u ime napretka i dobrobiti', ne okreće na dobrobit čovječanstva. Naposljetku, možemo samo sa dubokom zabrinutošću gledati na ogromne mogućnosti biološkog istraživanja. Možda se još i ne mogu procijeniti poremećaji u prirodi što ih uzrokuje neograničena genetička manipulacija i nepromišljen razvoj novih vrsta biljaka i oblika životinjskog svijeta, a da i ne spominjemo neprihvatljive zahvate u izvore samog života. Nikome ne može promaknuti kako, u tako osjetljivom području, ravnodušnost ili nijekanje temeljnih etičkih norma čovjeka vode na sam prag samouništenja. Poštivanje života i, na prvom mjestu, dostojanstva ljudske osobe temeljna je norma koja nadahnjuje zdravi ekonomski, industrijski i znanstveni napredak. Zamršenost ekoloških problema svima je vidljiva. Ipak, postoje temeljna načela koja, poštujući legitimnu autonomiju i specifičnu nadležnost onih koji su za to zaduženi, mogu usmjeriti istraživanje prema prikladnim i trajnim rješenjima. Ova su načela bitna za izgradnju miroljubivog društva, nema miroljubivog društva koje može podržati nemar kojim se ne poštuje ni život ni cjelovitost stvorenoga. III. U traženju rješenja 8. Teologija, filozofija i znanost jednako govore o harmoničnom svijetu, kozmosu, koji je obdaren cjelovitošću te unutrašnjom i dinamičnom ravnotežom. Taj red treba poštivati. Čovječanstvo je pozvano ovaj red istraživati i otkrivati, te, uz mjere opreza, istraženo pažljivo primjenjivati, čuvajući pritom njegovu cjelovitost. S druge strane, zemlja je, po svojoj biti, zajednička baština čiji su plodovi na dobrobit svima. "Bog je zemlju i sve što ona sadrži namijenio svim ljudima i svim narodima tako da bi stvorena dobra morala pritjecati po pravičnosti svima, pod vodstvom pravde i ljubavi", potvrdio je Drugi vatikanski sabor (konstitucija Gaudium et spes, 69). To izravno utječe na naš problem. Ta nas dramatična dimenzija ekološkog poremećaja uči koliko su pohlepa i egoizam, individualni ili kolektivni, suprotni redu stvorenoga, redu koji karakterizira uzajamna ovisnost. 9. I koncept reda u svemiru i koncept zajedničke baštine uči nas kako je nužno da način upravljanja bogatstvima zemlje na međunarodnoj razini bude bolje koordiniran. Dimenzije problema u mnogim slučajevima premašuju granice pojedinih država te se njihovo rješenje ne može tražiti jedino na nacionalnoj razini. Nedavno su zabilježeni obećavajući koraci u sretno započetu međunarodnu akciju, ali sredstva i organizacije koji postoje, još su neadekvatni razvoju koordiniranog plana intervencije. Političke prepreke, oblici pretjeranog nacionalizma i ekonomski interesi, usporavaju, ili čak sprečavaju, međunarodnu suradnju i prihvaćanje djelotvornih inicijativa na dugi rok. Potreba zajedničkih akcija na međunarodnoj razini ne umanjuje odgovornosti pojedinih država. One, zapravo, moraju primijeniti ne samo odobrene norme zajedno s vlastima drugih država, nego također kod sebe poticati prikladno socijalno i ekonomsko uređenje, pridajući osobitu pažnju najranjivijim dijelovima društva. Svaku državu čeka zadaća da, unutar vlastitog teritorija, spriječi onečišćenje atmosfere i biosfere, pažljivo kontrolirajući, između ostaloga, učinke novih tehnoloških ili znanstvenih otkrića, nudeći vlastitim građanima

133

jamstvo da neće biti izloženi zabrinjavajućim faktorima ili otrovnim otpacima. Danas se sve više govori o pravu na sigurni okoliš kao o pravu koje će morati ući u aktualiziranu Povelju prava čovjeka. IV. Hitnost nove solidarnosti 10. Ekološka kriza pokazuje kako je neodgodiva moralna potreba nove solidarnosti, osobito u odnosima između zemalja u razvoju i visoko industrijaliziranih zemalja. Države moraju pokazivati sve veću solidarnost i među sobom se dopunjavati u promicanju razvoja miroljubive i zdrave prirodne i društvene sredine. Od zemalja koje su se tek nedavno industrijalizirale ne može se tražiti da na vlastitu industriju, koja se tek rađa, primijene određene restriktivne norme koje ne primjenjuju ni razvijene industrijske države. Dakako, zemlje na putu industrijalizacije ne smiju, iz moralnih razloga, ponavljati pogreške što su ih činili drugi u prošlosti, te nastaviti s uništavanjem okoliša zagađujućim produktima, pretjeranim uništavanjem šuma ili neograničenim korištenjem neobnovljivih izvora energije. U ovom istom kontekstu, hitno treba pronaći načine raspolaganja i rukovanja toksičnim otpadom. Ipak, nijedan plan, nijedna organizacija, neće moći unijeti nužne promjene ako vođe naroda cijelog svijeta ne budu zaista uvjereni u apsolutnu potrebu nove solidarnosti, koju ekološka kriza zahtijeva, a koja je bitna za mir. Takav zahtjev ponudit će i prikladne mogućnosti da se urede mirni odnosi medu državama. 11. Treba također dodati da se neće moći ostvariti prava ekološka ravnoteža ako se izravno ne sučele strukturalni oblici siromaštva koji postoje u svijetu. Primjerice, seosko siromaštvo i podjela zemlje u mnogim državama doveli su do poljoprivrede pukog održavanja i do osiromašenja sastava tla. Kad zemlja više ne donosi rod, mnogi seljaci sele u druga područja, potpomažući često proces nekontroliranog uništavanja šuma, ili se nastanjuju u gradskim centrima koji nemaju prikladnu infrastrukturu da ih primi. Jednak tako, neke prezadužene zemlje uništavaju svoja prirodna bogatstva, da bi dobile nove sirovine za izvoz, što za posljedicu ima nepopravljivi gubitak ekološke ravnoteže. Gledajući sve to, ipak, optužiti samo siromašne zbog negativnih ekoloških posljedica što su ih izazvali, bio bi neprihvatljiv način vrednovanja odgovornosti. Radije treba pomoći siromašnima da prevladaju svoje siromaštvo, a to zahtijeva odvažnu reformu struktura i novih planova u odnosima između država i naroda. 12. No, prijeti nam još jedna opasanost: rat. Moderna znanost, nažalost, već ima mogućnosti mijenjati okoliš s neprijateljskom namjerom i takva bi povreda mogla, na dugi rok, nositi nepredvidive i još teže posljedice. Unatoč tome što međunarodni sporazumi zabranjuju kemijski, bakteriološki i biološki rat, u laboratorijima se i dalje nastavlja istraživanje s ciljem usavršavanja novih napadačkih oružja, sposobnih narušiti prirodnu ravnotežu. Danas bi bilo kakva vrsta rata na svjetskoj razini prouzročila neprocjenjivu ekološku štetu. Ali i lokalni ili regionalni ratovi, unatoč tome što su ograničeni, osim što uništavaju ljudske živote i razaraju društvene strukture, jednako tako, uništavanjem žetve i vegetacije te onečišćenjem tla i vode, ugrožavaju zemlju. Oni koji prežive rat često moraju početi novi život u vrlo teškim prirodnim uvjetima koji dovode do društvenih nemira koji imaju negativne posljedice za okoliš. 13. Današnje društvo neće naći rješenja ekološkom problemu ako ozbiljno ne razmotri svoj način življenja. U mnogim krajevima svijeta pokazuje se sklonost hedonizmu i konzumizmu, te ravnodušnost prema štetama koje iz toga proizlaze. Kao što sam već prije ustvrdio, ozbiljnost ekološke situacije otkriva koliko je duboka čovjekova moralna kriza. Ako nema

134

osjećaja zahvalnosti za vrijednost osobe i ljudskog života, prestajemo se zanimati za druge i za zemlju. Skromnost, umjerenost, samodisciplina i spremnost na žrtvu moraju prožimati svakodnevni život kako ne bismo svi mi bili prisiljeni ispaštati negativne posljedice nebrige što je danas iskazuje nekolicina ljudi. Nameće se, dakle, hitna potreba odgoja za ekološku odgovornost: odgovornost prema sebi; odgovornost prema drugima; odgovornost prema okolišu. To je odgoj koji se ne može temeljiti jednostavno na osjećaju ili na praznim željama. Cilj tog odgoja ne može biti ni ideološki ni politički, a njegova postavka ne može počivati na otklanjanju modernog svijeta ili na mutnoj želji za povratkom u "izgubljeni raj". Pravi odgoj za odgovornost sadrži autentično obraćenje u načinu mišljenja i u ponašanju. U tom pogledu, crkve i druge religiozne institucije, državne i nevladine organizacije, štoviše i cijelo društvo, moraju igrati jasnu ulogu u odgoju. Ipak, obitelj, u kojoj dijete uči poštovati drugoga i voljeti prirodu, ostaje prvi odgojitelj. 14. Ne može se, na kraju, zanemariti ni estetska vrijednost stvorenoga. Već prvi dodir s prirodom po sebi je duboko obnoviteljski. Razmatranje o njezinoj veličajnosti nudi mir i spokoj. Biblija na više mjesta govori o dobroti i ljepoti stvorenja, pozvanog da dade slavu Bogu (usp., npr., Post 1,4; Ps 8,2; 104,1; Mudr 12,3-5; Sir 39,16-33; 43,1.9). Ništa manje snažno nije ni razmatranje djela ljudskog uma. Čak i gradovi mogu imati svoju osobitu ljepotu koja može potaknuti osobe na čuvanje okoliša. Dobro urbanističko planiranje važan je aspekt zaštite okoliša, a poštivanje prirodnih oblika zemlje neophodno je potrebno za svako, ekološki konkretno, naseljavanje. Ne treba zanemariti ni suodnos između dobro profinjenog odgoja i održavanja zdravoga okoliša. V. Ekološko pitanje: odgovornost svih 15. Danas je ekološka kriza dosegla takve razmjere da uključuje odgovornost svih. Različiti njezini vidovi, koje sam predočio, naznačuju potrebu usklađenih napora, s ciljem da se utvrde dužnosti i obveze pojedinaca, naroda, država i međunarodne zajednice. To ne ide samo rukom po ruku s pokušajima da se izbori istinski mir nego te pokušaje, objektivno, potvrditi i ojačati u konkretnim akcijama. Stavljajući ekološko pitanje u širi kontekst pitanja mira u ljudskom društvu, postajemo svjesniji koliko je važno obratiti pažnju na ono što nam zemlja i atmosfera otkrivaju: u svijetu postoji red koji treba poštivati. Ljudska osoba, obdarena mogućnošću slobodnog izbora, ima ozbiljnu odgovornost čuvati taj red, držeći u vidu dobrobit budućih naraštaja. Želim još jednom ponoviti: ekološka je kriza moralni problem. Čak ljudi i žene koji nemaju osobita religiozna uvjerenja, zbog osjećaja vlastite odgovornosti za zajedničko dobro, uočavaju obvezu da trebaju dati svoj doprinos u ozdravljenju okoliša. S još više razloga, oni koji vjeruju u Boga Stvoritelja i koji su uvjereni da u svijetu postoji čvrsto definiran i svrhovit red, moraju se osjećati pozvanima i založiti se za ovaj problem. Kršćani posebno moraju shvatiti kako su njihovi zadaci unutar stvorenoga, njihovi zadaci u odnosu na prirodu i Stvoritelja, dio njihove vjere. Kao rezultat, oni postaju svjesni širokog polja ekumenske i međureligijske suradnje koja se pred njima otvara. 16. U zaključku ove poruke, želim se obratiti izravno braći i sestrama Katoličke crkve, kako bih ih podsjetio na važnu dužnost da se zalažu za stvoreno. Zalaganje svakog vjernika za zdravu sredinu rađa se izravno iz njegove vjere u Boga Stvoritelja, iz shvaćanja posljedica istočnog grijeha i osobnih grijeha te iz sigurnosti da nas je Krist otkupio. Poštivanje života i dostojanstva ljudske osobe uključuje također poštivanje stvorenog i brigu za stvoreno, koje je pozvano da se ujedini s čovjekom kako bi hvalilo Boga (usp. Ps 148 i 96). Sveti Franjo Asiški, koji je 1979. proglašen nebeskim zaštitnikom pobornika ekologije (usp.

135

Apostolsko pismo Inter Sanctos: AAS 71'1979' 1509), kršćanima je autentičan primjer osobe koja je imala duboki osjećaj cjelovitosti stvorenoga. Prijatelj siromašnih, voljen od Božjih stvorenja, pozvao je sve - životinje, biljke, prirodne sile, čak brata Sunce i sestru Mjesec - da hvale i slave Gospodina. Od asiškog Siromaha dolazi nam svjedočanstvo da se, ako smo u miru s Bogom, možemo bolje posvetiti borbi za mir sa svim stvorenjima, za mir koji je neodvojiv od mira među narodima. Nadam se da će nam nadahnuće svetog Franje Asiškoga pomoći sačuvati uvijek živ osjećaj "bratstva" sa svim stvarima koje je, dobre i lijepe, stvorio svemogući Bog. I neka nas on podsjeti na ozbiljnu dužnost da ih poštujemo i brižno čuvamo, u okviru šireg i većeg bratstva među ljudima.

Ivan Pavao II. Vatikan, 8. prosinca 1989.

136

3. EKOLOŠKA ETIKA Prema kršćanskom poimanju koje se temelji na starozavjetnoj slici odnosa Boga, čovjeka i svijeta, čovjek se nalazi na mjestu upravitelja prirodom. Time je označena njegova odgovornost za stvoreno. Ta ekološka etika nedvojbeno je antropocentrična. Čovjek se očito nalazi u središtu, iznad ostalih stvorenja koja mu služe. Iz toga proizlazi da je zaštita okoliša zapravo zaštita čovjeka. Današnja zaštita ljudskog okoliša uistinu ide za zaštitom samog čovjeka, njegova zdravlja, kvalitete života i gospodarskih potencijala. Sami zakoni o zaštiti okoliša opravdavaju se upravo potrebom zaštite čovjeka, a priroda je pritom "biološka pretpostavka" društvenog života. Nasuprot ovom stavu nalazi se ekološka etika koja iziskuje zaštitu prirode, žive i nežive, zbog nje same, zbog vrijednosti koja joj je imanentna. U ovom slučaju čovjek nije mjera svih stvari, njihova "kruna" ili njihov smisao. Zato mnogi znanstvenici kritiziraju samo nazivlje "okoliša" i "zaštite okoliša", koji čovjeku "rezerviraju" središnje mjesto. Oni radije govore o prirodnom "susvijetu". Time se izražava pravo na život ostalim stvorenjima neovisno o čovjeku. Ovakva biocentrična etika insistira na vlastitim pravima pojedinih stvorenja. Albert Schweitzer tu biocentričnu etiku izriče ovako: "Ja sam život koji hoće živjeti usred života koji također hoće živjeti", naglašavajući pritom potrebu "strahopoštovanja pred životom". Naravno, i onaj koji prirodi priznaje vlastitu vrijednost i prava također će morati vršiti zahvate u taj "susvijet" da bi mogao živjeti. Međutim, takav će s osjećajem "sućuti" i solidarnosti odvagnuti svoje ljudske interese prema dotičnim stvorenjima u svom susvijetu. Ipak ostaje pitanje mogu li se ovi zahtjevi utemeljiti isključivo na prirodno-povijesnom "srodstvu" čovjeka s ostalim stvorenjima. Jer upravo po tom prirodno-povijesnom srodstvu čovjek uživa "viši položaj" i čak su mu priznata veća prava i vrijednost. Zato se i u ovom slučaju dodiruje antropocentričan stav, gledano teološki, filozofski, antropološki ili biološki. Teologija stvorenja u osnovi ekološke etike Vlastita vrijednost prirode i biocentrični odnos prema njoj u tradicionalnom religioznom izričaju označuje se karakterom ‘svetosti’. To ne znači da je priroda sama po sebi sveta već ju je Bog posvetio u svom neposrednom odnosu s njom. Time je označena i nužnost njezine zaštite. U ovom slučaju etika ne mora upozoravati na očuvanje prirode zbog čovjeka. Jer ako postoji neposredna veza Stvoritelja sa stvorenim, jasno je zašto čovjek stvorenja ne smije bezobzirno izrabljivati ni uništavati. Stoga se statično starozavjetno shvaćanje, prema kojem Bog 'stoluje iznad' ovozemaljskog stvorenja a čovjek je njegov zastupnik, mora dopuniti vjerom da je Bog neposredno dinamično prisutan u svom stvorenju. Kristološki orijentirana osnova ekološke etike Predodžba dinamične Božje prisutnosti u svijetu može se potkrijepiti brojnim starozavjetnim tekstovima, ali još više kristološkim i pneumatološkim duhom Novoga zavjeta. Prema kršćanskom nauku sam je Stvoritelj postao stvorenjem u Isusu Kristu. Ulaskom Boga u stvoreni svijet s ciljem njegova spasenja on postaje svet. Sveti Pavao to opisuje na dvostruk način. U poslanici Rimljanima taj Božji čin opisuje kao oslobađanje iz ropstva. U himnu u poslanici Kološanima služi se mističnom slikom kozmičkog Krista kao glave čitavom tijelu/stvorenju. Tako je temeljem Božjeg utjelovljenja "priroda kršćanima svetija nego što je

137

ikad bila poganskom panteizmu" (Ernesto Cardenal). Kristovo utjelovljenje može se razumjeti kao "Božje poistovjećenje s biološkim svijetom", što mu daje karakter svetosti. Upravo ovaj karakter svetosti može zaštiti prirodu od izrabljivanja i uništenja. Kristocentrična vjera ne stvara antropocentričan odnos prema stvorenjima, već odnos u kojem stvorenja imaju vlastitu vrijednost. Inkarnacija daje dodatnu važnost ljudskom su-sustvarateljstvu koje je naznačeno u Knjizi postanka. Zahvaljujući žrtvi božanske ljubavi, Božja dinamična prisutnost u svijetu dublja je i izravnija nego se to moglo pretpostaviti. Osim toga tajna utjelovljenja Boga jasno daje ljudskoj zajednici autoritet da preoblikuje svoj društveni okoliš. Čovječanstvo nije više zatočenik ni prirodnog ni božanskog zakona. Dana mu je sposobnost da štiti i preoblikuje svijet koji ga okružuje, ali se od njega također traži odgovornost da to čini u duhu poštovanja, svijesti međuovisnosti i solidarnosti. I konačno, inkaranacijom je uspostavljeno pomirenje kao model odnosa Boga i čovjeka. Bog je pokazao da je pomirenje i solidarnost bit njegova veličanstva. Stoga se ni čovjek ne mora voditi dominacijom nad drugim ljudima ili drugim Božjim stvorenjima da bi dokazao svoju moć imitirajući "moćnu Božju ruku". Ako je pomirenje i solidarnost postalo paradigmom Božjeg djelovanja, onda ono mora postati i paradigmom ljudskog djelovanja prema drugim ljudima i prema svim Božjim stvorenjima s kojima se čovjek nalazi u osnovnom životnom procesu. Pneumatološki orijentirana osnova ekološke etike Stvoritelj je prisutan u svom danas ugroženom stvorenju u Duhu Svetome. Jürgen Moltman smatra da "stvoranje u Duhu" najbolje odgovara danas potrebnoj teologiji stvorenja (Gott in der Schöpfung, 1985, 26). Jer Bog u Duhu stvara svijet i istovremeno ulazi u nj. Prvotno panteističko poimanje svijeta bilo je statično. Ali ako je Bog kao Duh Sveti na djelu u evolucijskim procesima, priroda se i u današnjoj znanstvenoj slici svijeta može promatrati svetom. Bog je dinamično prisutan u evolucijskim strukturama kao trajni Stvaratelj i Uzdržavatelj. Iskustvo Duha Svetoga u svijetu iskustvo je "novorođenog stvorenja", princip kreativnosti (Iv 3,5), zajedništva, holistički princip (Gal 3,28; Dj 4,31-35), poosobljenja (1Kor 12). Osim toga Duh iz povijesti patnje stvorenja čini povijest nade istog stvorenja u potpunu preobrazbu, u "novo nebo i novu zemlju". U ovom odnosu svijet prema Bogu i Boga prema svijetu stvorenje se ne obožava već posvećuje. U tom slučaju zaštita stvorenja nije puki zahtjev već unutarnja nužnost. Apokaliptička osnova ekološke etike Svojedobno naivni optimizam sretnog života odzvonio je u naše vrijeme s pesimističkim i fatalističkim predviđanjima kolapsa života na zemlji. To je izazov starom teološkom traktatu o "posljednjim" ili o "svršetku svijeta". Slike razaranja svijeta koje tradicionalna eshatologija vidi kao konačan obračun Boga i grešnoga svijeta ne predstavljaju stvarnu viziju "posljednjeg dana" u biblijskim tekstovima. Takvu viziju opovrgava eshatologija u svjetlu Kristova uskrsnuća i paruzije. U tom svjetlu "kraj svijeta" obilježen je njegovim otkupljenjem, ispunjenjem, preobrazbom čitavog svemira. Prema tome kršćanska apokaliptička "imaginacija" daje čovječanstvu solidnu osnovu za približavanje novog poretka u svijetu. Ona predstavlja snažnu retoriku otklanjanja nedostataka ovoga svijeta. Uključuje također uvjerenje da ovo stanje svijeta ne predstavlja njegov konačan oblik.

138

Prema nekim teolozima (Bultmann) eshaton postoji zato da kršćani preuzmu odgovornost u ovom svijetu. Eshatološki trenutak paruzije praktično se događa u ovim povijesnim okvirima u kojima nam Krist otvara mogućnost donošenja vlastitih odluka. Uza sve ekološke kritike biblijske apokalipse, može se vidjeti razlika između kršćanske i 'zelene apokalipse' koja predviđa propast svijeta i u nedostatku nade paralizira djelatnu skrb za stvoreno. Kršćanski eshaton upućuje na pomirenje čovjeka s ostalim Božjim stvorenjima. "Ekološko gospodarstvo" i etika "Borba za" ili gospodarstvo nosi sa sobom oštećivanje i pogoršanje stanja okoliša. Začudo ipak posljednjih decenija gospodarska teorija pokušava staviti gospodarstvo u službu zaštite okoliša. Kao rezultat tome ekološka etika tijesno se povezala s ekonomskom etikom. Nastala je nova disciplina - "ekološko gospodarstvo". U svezi s tim postoje brojna etička pitanja: Kakvu vrijednost pridaje ekološko gospodarstvo prirodnim vrstama? Kojim se kriterijima voditi u donošenju odluke da li nešto zaštititi ili "iskoristiti"? Postoji li "prihvatljiva" mjera zagađenja? Gdje su granice napretka? Koliko je održiv "održivi napredak" a da pritom čovjek izvrši svoju ulogu "čuvara" stvorenoga? Ekološko gospodarstvo mora razviti etiku solidarnosti među narodima i generacijama. Zaštita "prirodnog kapitala" iziskuje solidarnost u pitanjima poput zaštite tropskih šuma, borbe protiv efekta staklenika i "asketsko" korištenje prirodnih resursa zbog budućih generacija. Jer od danas ključno pitanje nije međuovisnost stvorenja kojoj je podvrgnut i čovjek, već prije svega solidarnost koja u potpunosti mora određivati ljudskim činima.

fra Bože Vuleta

139

4. S VODOM SE - DOGOVORITI!144 Neke rijeke, na ovoj Zemlji, ljudi nazivaju majkama. I to nije nimalo slučajno, a još manje pretjerano. Jer, rijeka jest majka, kao što je voda majka života. Ne zaboravimo, život je iz vode izveden. Bez vode, razumije se, života nema. "Volim život i stežem šaku kada bilo tko taj život, bilo gdje na svijetu, sakati." Tako kaže moj dragi Bohumil Hrabal. Obratite pozornost na riječ sakati! Baš tako - mnogi, misleći čak da to rade u ime života, širom svijeta, na različite načine, život upravo sakate! Taj isti moj prijatelj, Hrabal, kaže i ovo: "Kada god prekopavam vrt, prekopavam samog sebe". Zna li ovaj pisac što zapravo govori? Još kako zna, jer: "zemlja do dubine od pet metara nije ništa drugo do ostaci ljudi, drveća, cvijeća i životinja". To je mogao reći čovjek koji se sjeća svoje mladosti, Labe, "vrbika i pijeska, vode što miriše na trstiku i što mami na kupanje". A ja s njim razgovaram jer smo krasni sugovornici. On se neće začuditi, ako mu kažem, da kroz moje oči, cio život, protiče Sava, da ja najljepše pišem onda kada pero umočim u vodu, u svoju Savu. Na kraju, zar sve naše riječi neće oteći nekim vodama. Prije toga, lijepo bi bilo, da uljudna riječ protekne kroz nečije srce, pamet, osjećanje, i da tu ostavi traga. Da u to ne vjerujem, zar bih uopće mogao pisati. Znači, jednoga dana, kada se čovjek dogovori sa sobom, i s drugim ljudima, a to će čovjek morati, počet će se dogovarati i s vodom. Naravno, taj isti čovjek, Zemljanin, morat će se dogovarati i s biljkama, i sa životinjama, s kamenjem, sa svim bićima s kojima dijeli ovo zajedničko stanište i boravište, koje zovemo Zemlja. U kapljici vode - suština života U ovom eseju o vodi moram se unaprijed odreći ambicije biti sveobuhvatan. Jer, gdje bi me to odvelo! Dakle, moramo se zadovoljiti malim, imajući na umu da je voda velika i veličanstvena tema. I ne zaboravimo da je u jednoj kapljici vode sadržana i suština vode i života. Odavno je poznato da je voda materija prima. Neka nam cijeli ovaj tekst posluži tek kao otvaranje teme. Čišćenje nekog zapuštenog izvora. Pa, sjeti se čovječe, ti vodu ne možeš pobijediti! Sa cijelom svojom proizvodnjom, i svekolikim trovanjem, jer, ta proizvodnja je po mišljenju ovoga pisca još uvijek, proizvodnja smrti, a ne blagodati. Naime, u borbi za svijet, za podjelu svijeta, neosporno je da čovjek gubi sebe. Tek onda, jer ovo vrijeme, krležijanski, doživljavamo kao pretpovijest, kada nam cijeli planet postane zavičaj, tada ćemo se moći harmonizirati, tada ćemo se mimo moći osvrnuti oko sebe i mudro pogledati gdje, kako i s kim živimo. Vidite, Veliki Tvorac je lijepo dao čovjeku sve što mu treba za život, ovdje! No, čovjekov je problem što je ovu Zemlju ispregrađivao i na njoj ogradio torove i svatko iz svog tora viče: ovo je moje! Zato, jedni uvoze i pitku vodu! Drugima je voda došla do grla! Vjerujem, još iz djetinjstva vjerujem, da voda ima neku vrstu pamćenja. Odakle mi to, ne znam. Ali, voda sigurno pamti. I, sve što joj ikada uradite ona to zna. Na svoj vodeni način zna. A naročito me zapanjuje činjenica da ovu vodu, otkako je svijeta, nikada nitko nije mijenjao. Ona je tu, ista, od postanka svijeta. Otkako je stvorena. A stvorena je i ona. I, pomislite samo, pogledajte čašu vode koju kanite ispiti, pa može biti da u toj čaši ima jedna kap koju je, recimo, pio Arhimed, možda u njoj ima kap iz utrobe vaše majke u kojoj ste neko vrijeme boravili. Jesmo li se ikada ozbiljno zapitali, što je zapravo nafta? Ozbiljnom čovjeku ne treba mnogo. On zna. Sjeme kojim je začet, sadrži vodu. U majčinoj utrobi, bio je u vodi. Kada je rođen, okupali su ga vodom. I, sam čovjek je voda koja hoda, govori, misli... Umro vam je netko, i, što se događa s vodom koju on, taj, i sam, sadrži? A da ne otvaramo velike teme poput ovih: voda u Kur'anu, voda u Tori, Novom zavjetu, voda kao izvor života, voda 144 Alija Dubočanin, S vodom se - dogovoriti!, u Fondeko svijet, Sarajevo I (1997) 2, str. 54-56. Tekst je prilagođen standardima hrvatskog jezika.

140

kao sredstvo očišćenja, voda kao središte obnavljanja. Naravno, bez vode čišćenje ne postoji. Voda - to i jest zapravo čistoća. Ne samo čistoća tijela, nego i čistoća duše. I duša se mora očistiti. Naravno, sve ovo govorim uz mnoge uvjetovanosti i podrazumijevanja mnogo čega. A naročito podrazumijevam da se dobrohotno razumijemo. Sanjar s vrela Bosne Pođimo sada malo na drugu stranu. Za vrijeme rata, u Sarajevu, ljudi su shvatili da kiša ne pada zato da im pokvari vikend. Obnovila se i riječ kišnica. Obnovio se cjelokupan odnos čovjeka prema vodi i zemlji. A već danas, nama je normalno da imamo prljavo i zapušteno Vrelo Bosne. Za vrijeme rata, svi smo mi (da li svi?) shvaćali veličinu običnog komada drveta. Ni njega bez vode nema. Da vam je neko umotao u celofan lijepu cjepanicu i donio vam je na dar, kako biste se obradovali! Krenite slobodno u razmišljanje sami. Proširujte ovu temu - voda! Sjetite se kako se ono u Kur'anu opisuje raj. Koliko se puta kaže da će kroz njega rijeke teći? Da malo stvar pojednostavimo. Zamislimo da odemo u arabijsku pustinju i tamo susretnemo čovjeka koji čuva stado koje pase kržljavu, drvenastu travu, pa tog čovjeka uspavamo i, tako uspavanog donesemo na Vrelo Bosne. I, uz malo dodatne scenografije, tu ga probudite. Onda ga snimate skrivenom kamerom. Jadan čovjek, ili bi odmah umro, ili bi pomislio da je već umro, pa se, eto, našao u raju. E, otiđite vi sada na to vrelo pa pogledajte kako održavate taj raj!

Drage i čiste vode moga djetinjstva. Kada se zagledam i zamislim, nad tolikim darovima i ljepotama, nad tolikim obiljem i zdravljem, mogao bih, i jesam, šutjeti skupa s travama, vrbama, cijelim voćnjacima i brodovima, šutjeti s oblucima u rijeci i, istovremeno, od tolike ljepote, ili od ulaženja u tu ljepotu, u spoznaju, postati čudno tužan, tužan od toga što rastem skupa s travama, voćkama, tečem s rijekama, i što do kraja, o tome, i ne mogu govoriti. Budući da cio život čitam, pročitao sam i ovo: "Vrba i u Tibetu ima ulogu središnjeg stabla, stabla života, i očito je da su upravo to značile vrbe što su nekada bile posađene pred svetištem u Lhassi" (S. Hummel). Eto, kako je to lijepo, moje vrbe na Tibetu. I cijeli mi Tibet dođe kao rod rođeni. A vrba, pa to je sama voda. Prije nego što uđemo u odnos bosanskih naselja i vode, poslušajmo kakao vodama razmišlja Hermann Hesse: "Često su večerom zajedno sjedili na deblu kraj obale, šutjeli i osluškivali šum vode koja za njih nije bila voda, već glas života, glas postojanja, glas vječitog nastajanja." Voda osjeća sebe cijelu. Ona je uvijek cjelina. Oceani, mora, zaljevi, jezera, velike rijeke, rječice, potoci, bare, oblaci, sokovi u voću, sokovi u cvijeću, sokovi u vama, u krvi, sokovi u stablima, ružama, sve je to jedna velika nedjeljiva voda. I, gdje god taknete, ona to zna. Mudri znaju da voda uvijek teži naniže. I, njoj se prepreke ne postavljaju. Rijeka zna sve Kada god zagradimo rijeku, moramo je nekako i odgraditi. Otiđite i pogledajte blatno jezero koje se sada zove Jablaničko. Što ćemo s onolikim blatom. Nešto ćemo morati s njim učiniti. Treba nam energija! U redu, ali, koliko će koštati čišćenje onoga jezera koje to prestane biti. Mislite li da je Neretva pristala da ne bude Neretva. Ono što je sada, to sigurno nije Neretva. I, sadašnji način dobivanja energije samo je jedna faza u razvoju ljudske civilizacije. O atomskim ratovima koji se vode pod vodom da i ne govorim. Prisjetite se samo kolektivnih samoubojstava kitova. Atomski rat je davno počeo. Ne moramo ga čekati. On traje odavno. Černo bilo ako se ovako nastavi!

141

I, još malo Hessea: "Rijeka me je naučila da slušam, pa će i tebe. Rijeka zna sve, od nje se svemu možeš naučiti. […] Misliš li time i ovo: da se rijeka nalazi svuda u istih mah, na izvoru, i na ušću, na vodopadu i na skeli, u brzaku, u moru, u planini, svuda i istovremeno...". Da, baš tako misli Sidharta. Baš tako misli svako dijete rođeno na rijeci. Pero umočeno u Bosnu A sada, od nas bi bilo lijepo "proći Bosnom kroz gradove" i vidjeti kako stoji stvar s tim gradovima, varošima, naseljima, kasabama145, selima i - vodom! Gledajući iz te perspektive, vode, Bosna i Hercegovina je sretna zemlja. Tišina i mudrost tekija146 - na vodama! Gradovi na Drini, Savi, Uni, Sani, Neretvi, Trebišnjici, Vrbasu, Bosni, Miljacki, Usori... Jedan pjesnik (Daupović) piše: "Kad pišem o Bosni, pero umočim u Bosnu, i napišem - zemlja!". Doista lijepo, i točno. Možete li zamisliti bosansku sevdalinku - bez vode! Nipošto! Sve te krasne đul-bašte147 i šimširi, svi ti šadrvani148 nisu zamislivi bez vode. I, još nešto! U starim šadrvanima, voda se nije patila. Lijepo je padala i klizila po zakonu svoje snage i ljepote. Zato, odmarala je dušu. Oštar vodoskok nije isto što i šadrvan. Treba li reći, na kraju, da je čovjek, bez prirode, neprirodan, da je bez vode, najblaže rečeno prljav, da ako gleda u bašču,149 i bašča gleda u njega, pa čovjeku budu pune oči cvijeća, a duša mirisa, da se svako osjetilo mora nahraniti, i očistiti, da zdravlje raste i buja, i teče svuda oko nas, a čovjek bježi od zdravlja. Zato, htio on to ili ne, čovjek će se jednoga dana morati početi dogovarati i s vodom. Bez uvijanja i mrdanja, morat će pitati i vodu što ona misli o njegovim naumima i planovima. Bez toga dogovaranja, čovjeka, bar ovakvog, neće ni biti, a voda će imati mnogo vremena da očisti samu sebe, da u sebi slegne ono što pripada tami i mračnim dubinama. U ljudskom je interesu da to dogovaranje počne odmah. Bez bistrog čovjeka, bistre vode nema!

Alija H. Dubočanin, književnik

145 Kasàba (tur) gradić, varošica. 146 Tekija - duhovni dom islama u kojem derviši (islamski redovnici) borave i obavljaju vjerske obrede. 147 Đul-bašta - vrt ispunjen ružama. 148 Šadrvan (šedrvan) - vodoskok, bazen. 149 Bašča - vrt.

142

5. VODA I KATASTROFE Ova kronologija događanja katastrofa uzrokovanih vodom samo je djelić onoga što se u 2004. godini koja je, podsjetimo se, prilikom proslave Svjetskog dana voda izabrala slogan Voda i katastrofe - Budi informiran, budi spreman, dogodilo. Diljem svijeta dogodile su se elementarne nepogode gotovo kataklizmičkih razmjera: potresi i olujna nevremena kakva se događaju jednom u sto godina, poplave kakvih nije bilo u posljednjih nekoliko desetljeća, suše, požari, velike oscilacije u temperaturi itd. Pod njihovom rušilačkom snagom, nestala su čitava naselja, tisuće je mrtvih, stotine tisuća ozlijeđenih, milijuni ostalih bez pitke vode, a zarazne bolesti prijete. Problem je što se sve ovo događa pred našim očima, a pouka nije izvučena. Nastavljamo istim načinom života kao da se ništa nije ni dogodilo. Vijest dođe, vijest prođe. Ne potvrđujemo li time sami dijagnozu vremena u kojem živimo "sve je zanimljivo, ali ništa nema značenje"? Cilj ove kronologije nije uznemiravanje nego poticanje na razmišljanje i pokretanje konkretnih akcija. Neke od navedenih nepogoda dio su prirodnog procesa pa se na njih nije moglo utjecati, no neke od njih rezultat su nesavjesnog uplitanja čovjeka u prirodne tijekove. Mnogi znanstvenici upozoravaju da smo pokrenuli nešto što bi uskoro moglo izmaknuti našoj kontroli. Namjera napisanog nije prijetnja stvarnim i mogućim katastrofa, nego prvotno otrježnjenje i prihvaćanje vlastite odgovornosti za Zemlju i stvoreno. U neraskidivoj mreži života pronaći svoje mjesto pod suncem, mudrost je koju trebamo učiti. Kada steknemo takvu mudrost, ona će nam sama posvijestiti kako zauzetošću koju iskazujemo prema stvorenom, pokazujemo koliko poštujemo dar i Darovatelja. Nabujale rijeke prijete poplavama "Najteže stanje je uz Cetinu, Unu i Lonđu koje su se izlile na nekoliko mjesta zbog čega su uvedene izvanredne mjere od poplave. Voda je poplavila poljoprivredne površine i županijske ceste te ugrozila stambene zgrade i gospodarske objekte."

Hina, 12 .travnja 2004. Olujno nevrijeme opet pogodilo pakračko-lipički kraj "Tek što se koliko-toliko smirila teška prošlotjedna situacija u kojoj je zbog višednevnih kiša došlo do izlijevanja nekoliko rijeka i bujičnih potoka te poplava u Požeštini, pakračko-lipički kraj je u nedjelju poslijepodne zahvatilo jako olujno nevrijeme, praćeno velikom količinom oborina i ledom. Nevrijeme u kojem je palo više od 20 litara kiše po četvornom metru trajalo je dvadesetak minuta, no, na žalost, to je bio samo početak katastrofe koje je uslijedila nekoliko sati poslije. Naime oko 18,20 sati isto je područje ponovno zahvatilo nevrijeme, a ovoga je puta palo čak 65 litara kiše po četvornome metru, što je dovelo do naglog punjenja i začepljenja kanalizacijske mreže."

Novi list, 19. travnja 2004. Poplave na Haitiju "Najmanje 300 tijela do sada je pronađeno u južnom gradu Mapou na otoku Hispaniola, a to područje opisuju kao jedno veliko jezero nakon poplava koje su pogodila Haiti i Dominikansku Republiku. Spasilačke ekipe pokušavaju pomoći tisućama preživjelih, koji na tom području nemaju ni pitke vode kao ni hrane."

Dnevne vijesti, 29. svibnja 2004. Monsunske kiše "Poplave izazvane monsunskim kišama u južnoj Aziji odnijele su najmanje 130 života, a više od tri milijuna ljudi napustilo je svoje domove na sjeveroistoku Indije i u Bangladešu. Kiše su izazvale najveće poplave u posljednjih nekoliko godina."

Dnevne vijesti, 12. srpnja 2004. Prijete poplave "Do 2005. od poplava će biti ugrožene dvije milijarde ljudi u onim dijelovima svijeta koji su i sada ugroženi. Poplave svake godine odnesu 25 tisuća života i uzrokuju golemu materijalnu štetu. Najviše poplava događa se u

143

Aziji gdje je ugroženo oko 400 tisuća ljudi. UN u utorak otvara u Bonnu Sveučilišni institut za okoliš i sigurnost ljudi, u svrhu ublažavanja utjecaja prirodnih katastrofa."

Dnevne vijesti, 14. srpnja 2004. Kiša i pogibelj diljem Azije "U poplavama na sjeveru Japana poginulo je devet osoba, a u glavnome gradu Tadžikistana milijun je ljudi ostalo bez pitke vode. Stanovnici javljaju da nakon višednevnih pljuskova iz slavina istječe gusta tamna tekućina, a zdravstveni stručnjaci upozoravaju da ju je opasno piti. Diljem Nepala u klizištima je jučer poginulo još 22 ljudi, pa se ukupan broj dosad stradalih popeo na više od stotinu. Prema radijskoj vijesti, u pokrajini Okhaldunga, 150 kilometara istočno od glavnoga grada Katmandua, poginulo je u srijedu najmanje 15 ljudi, a šest je nestalo."

Dnevne vijesti, 15. srpnja 2004 Teške posljedice poplava u Kini i Bangladešu "Od početka godine u poplavama u Kini poginulo je 439 osoba, ozlijeđeno ih je 21.600, a 46 milijuna ljudi moralo je napustiti domove. Neke djelovne Kine pogodile su najteže poplave u posljednjih nekoliko desetljeća. Oluja koja je 12. srpnja pogodila Šangaj smatra se rijetkošću koja se događa jedanput u sto godina. Poplave su pogodile i Bangladeš gdje je poginulo 400 osoba. Milijuni ljudi ostali su bez pitke vode, a velika je mogućnost pojave zaraznih bolesti. U Indiji nakon što se voda povukla pronađeno je više od 100 tijela."

Hina, 28. srpnja 2004. Tajfun u Kini odnio 147 života "Najgori tajfun koji je pogodio Kinu od 1997. godine odnio je 147 života, objavila je jučer kineska novinska agencija Xinhua. Još 40 osoba smatra se nestalima, a 1.800 ih je ozlijeđeno. Više od 9,3 milijuna ljudi pogođeno je tajfunom Rananim, koji su pratile obilne kiše i snažan vjetar. Šteta se procjenjuje na više od dvije milijarde dolara. Dužnosnici i stanovnici kažu da je riječ o najgoroj oluji od 1997. godine."

Dnevne vijesti, 17. kolovoza 2004. Više od 1.300 poginulih u poplavama "Najmanje 1.332 osobe su izgubile život u poplavama što su ih izazvale ovogodišnje monsunske kiše, a uništeno je milijun i 440.000 domova."

Dnevne vijesti, 20. kolovoza 2004.

Tajfun Megi "U tajfunu Megi koji od utorka bijesni sjeveroistočnom Azijom poginulo je ili nestalo 20 ljudi u Južnoj Koreji i Japanu."

Dnevne vijesti, 20. kolovoza 2004. Led veličine jajeta "Iako će potpuna šteta na oranicama, u voćnjacima i naročito vinogradima od olujnoga nevremena, s jakim vjetrom, kišom i polusatnom tučom, koje je u subotu poslijepodne bjesnjelo zapadnim dijelom Brodsko-posavske županije biti poznata tijekom ovoga tjedna, prve procjene kazuju da bi mogla biti veća od svih prethodnih pet unatrag dva mjeseca (11 milijuna kuna). Crni su oblaci zasipavali ledom do veličine jajeta, a vrtložni vjetrovi lomili grane, stabla i usjeve, odnoseći s nekih kuća i crjepove."

Dnevne vijesti, 23. kolovoza 2004. Olujne kiše "Olujne kiše koje su prošlog tjedna pogodile jugozapadni dio Kine odnijele su, prema posljednjim podacima, 161 život i ta bi brojka mogla biti i veća. Agencija Xinhua opisuje ove poplave kao katastrofu koja se događa jednom u sto godina. Tajfun Songda koji je zahvatio Japan do sada je odnio 12 života."

Dnevne vijesti, 8. rujna 2004.

Domovi četiri milijuna Britanaca bit će poplavljeni "Zbog klimatskih promjena i globalnog zagrijavanja golemu će broju Britanaca u bliskoj budućnosti prijetiti poplave. Taj zaključak vladine znanstvene komisije, predvođene vodećim britanskim znanstvenikom Sir Davidom Kingom, uzbunio je britansku javnost jer predstavlja najkonkretniju mračnu sliku britanske budućnosti. U izvještaju, koji je sastavilo 60 stručnjaka, tvrdi se da će čak četiri milijuna Britanaca u slijedećih pola stoljeća doći na udar stalnih poplava te da će brojni priobalni gradovi i gradići biti ozbiljno oštećeni ako odmah ne bude poduzeta neka akcija."

Jutarnji list, 13. kolovoza 2004.

144

Uragan Frances "Tek nekoliko tjedana nakon što je Floridu pogodio uragan Charley, ostavivši iza sebe 27 poginulih i štetu od nekoliko milijarda dolara, gotovo pola milijuna ljudi morat će se ponovno evakuirati zbog približavanja uragana Frances."

IskonInternet 2. rujna 2004. Dolaze sve snažniji i razorniji uragani "Tri snažna uragana, Charley, Frances i Ivan, koji su u proteklih mjesec dana opustošili područje srednjeg Atlantskog oceana, Karipskog mora i Meksičkog zaljeva te uzrokovali smrt nekoliko stotina ljudi i golemu materijalnu štetu, samo su povjetarci prema uraganima koji će spomenutim područjima harati ubuduće. Istraživanja znanstvenika s američkog Instituta za proučavanje uragana pokazala su kako će nadolazeći vjetrovi apokalipse biti toliko snažni da će se za pedesetak godina stanovnici spomenutih područja, žele li sačuvati živote, morati zauvijek iseliti iz svojih domova. "

Večernji list, 17. rujna 2004 Uragan Ivan "Uragan Ivan koji je početkom rujna poharao američku obalu najsmrtonosniji je do sada u novijoj američkoj povijesti. Ukupno je usmrtio 103 osobe, 2 milijuna je evakuirano samo s poluotoka Florida, a materijalna šteta procjenjuje se do 10 milijarda dolara."

Monitor, 18. rujna 2004. Uragan Jeanne "Uragan Jeanne stigao je do istočne obale savezne države Floride, pred kojim bježi 3 milijuna ljudi. U posljednjih nekoliko tjedana Floridu su pogodila tri uragana koji su usmrtili 70 ljudi i prouzročili materijalnu štetu koja se procjenjuje u milijardama dolara."

Monitor, 23. rujna 2004. Tisuću mrtvih u poplavama na Haitiju "Broj poginulih u poplavama koje su u noći s 18. na 19. rujna pogodile Haiti u naletu tropske oluje Jeanne popeo se u ponedjeljak na 1.650, dok je sudbina oko 800 osoba još uvijek nepoznata."

Dnevne vijesti, 28. rujna 2004 Tajfun Meary "Snažni tajfun Meari koji je pogodio Japan, ostavio je iza sebe najmanje 16 poginulih i 11 nestalih. Ovo je bio 21. pacifički tajfun. Meari je sedmi u nizu uragana koji su ove godine pogodili Japan. U njima je poginulo najmanje 45 osoba."

Dnevne vijesti, 30. rujna 2004. Tajfuna Tokage "Nakon prolaska tajfuna Tokage, najsnažnijeg u posljednjih deset godina u Japanu, koji je unio kaos u promet, poginulo je i nestalo 80 osoba, a više od 260 je ranjeno. Reuters javlja da je riječ o najsmrtonosnijem tajfunu u posljednjih dvadeset godina u kojemu su poginule najmanje 62 osobe, a 27 ih je nestalo. Tokage (gušter) je deseti tajfun koji se pogodio Japan od početka sezone nevremena (lipanj-listopad)."

Dnevne vijesti, 21. listopada 2004. Bura i snijeg haraju Hrvatskom "Olujna, na mahove orkanska bura, koja na širem splitskom području puše i do 140 kilometara na sat, poremetila je sav promet. U gradu Splitu potoci vode onemogućavaju vožnju automobilima. Sinjsko područje zahvatilo je jako nevrijeme s burom, kišom i prvim snijegom koji pada i u nizinama. Palo je više od 70 litara kiše po četvornom metru, a bura je pričinila štete na elektro mreži. Na području Plitvica, Kapele, Vratnika, Baških Oštarija i Udbine, pada snijeg, a olujna je bura prouzročila znatne štete u mnogim krajevima Like te u Primorju. Vjetar, na mahove i olujne snage, praćen kišom, u nedjelju je na području Šibensko-kninske županije lomio stabla i paralizirao promet na moru. Na Kvarneru puše vrlo jaka bura s olujnim udarima. U Rijeci i široj okolici oštećeni su krovovi zgrada, a promet otežavaju i polomljena stabla te srušeni stupovi s električnim i telefonskim vodovima. Na Makarskom primorju puše olujna bura s prosječnom brzinom od 90, a na udare i preko 120 kilometara na sat. Na obližnjem Biokovu, na vrhu Sveti Jure ima oko 20-tak centimetara snijega."

Dnevne vijesti, 14. studenoga 2004.

145

Orkan poharao cijelu Dalmaciju "Katastrofa! Jedina riječ koja najvjernije opisuje nezapamćeno nevrijeme što se u noći između subote i nedjelje obrušilo na Dalmaciju; vjetar jačine veće od 150 kilometara na sat, val hladnoće, kiša, snijeg, ozlijeđeni građani, razrušene kuće i gospodarski objekti... Kao na ratnim slikama, čitav Split i okolica bili su prepuni prevrnutih automobila, iščupanih stabala, razrušenih krovišta, grad je nekoliko puta ostajao bez električne energije, promet nije funkcionirao..."

Slobodna Dalmacija, 15. studenoga 2004 Olujno nevrijeme "Olujno nevrijeme praćeno jakim vjetrom zahvatilo je Međimurje, i prouzročilo znatnu štetu. U županijama istočne Hrvatske padala su drveća i dimnjaci te letjele grane."

Dnevne vijesti, 19. studenoga 2004. Nevrijeme pogodilo srednju Europu "Snažno nevrijeme praćeno olujnim vjetrovima i snijegom pogodilo je u četvrtak i petak srednju Europu. U Poljskoj je poginulo devetero ljudi. U sličnim vremenskim uvjetima u Njemačkoj smrtno su stradale dvije osobe. Ciklona "Quimburga" koja je došla iz Danske zahvatila je sjever Njemačke u četvrtak, s vjetrom koji je puhao brzinom od 137 kilometara na sat, dok je na jugu zemlje u petak u Bavarskoj dostizao brzinu od 180 km/h. Hladna fronta koja sa sobom nosi snijeg i snažne vjetrove zahvatila je i Češku. U sjevernom planinskom dijelu zemlje već pušu vjetrovi brzinom od 112 km na sat, a prognostičari najavljuju njihovo jačanje."

Hina, 19. studenoga 2004. Kaos u Rusiji "Snježne mećave u jednom dijelu, ali i čudno toplo vrijeme u drugom dijelu Rusije uzrokovali su u ponedjeljak kaos u pojedinim dijelovima zemlje, ostavljajući tisuće ljudi bez električne energije. I dok je olujno nevrijeme najavljeno za južni Sibir u predstojećim danima, u nekim dijelovima je, zahvaljujući temperaturi od 16 stupnjeva Celzijusa, drveće počelo cvasti. Botaničari iz regije Amur, koja graniči s Kinom, kažu da se takav fenomen nije dogodio posljednjih 60 godina."

Hina, 22. studenoga 2004. Na Filipinima 200 mrtvih "Oko 200 ljudi poginulo je u poplavama i odronima zemlje izazvanima tropskom olujom na sjeveroistoku najvećega filipinskog otoka Luzona. Očekuje se da će broj mrtvih biti i veći budući da se pripadnici vojske i spasilačkih službi još uvijek probijaju do područja blokiranih odronima zemlje. Meteorolozi su najavili da bi Filipine danas mogla pogoditi nova tropska oluja. Najteže je pogođen grad Nakar u pokrajini Quezon istočno od glavnog grada Manile, u kojem je poginulo sto osoba, a još se sto smatra nestalima."

Dnevne vijesti, 30. studenoga 2004.

Kiša presjekla autocestu "Posljedice velikih količina kiše koje su ovaj tjedan padale na zadarskom području, pogotovo u srijedu, najvidljivije su na području Posedarja uz autocestu. Na ulazu autoceste u čvor Zadar 1 radnici su doslovce presjekli jedan trak autoceste ispred ulaznih kućica. Metar iskopani asfalt i stvoreni kanal još uvijek su u četvrtak poslijepodne bili puni vode. Premda je planirano da se voda ispumpa do danas i krene u asfaltni sloj, sve će se vjerojatno odužiti još koji dan. Naime, čim je agregat koji inače pumpa deset tisuća litara vode na sat, iskopčan na trenutak, voda se vidljivo počela podizati. Voda je probila i kroz betonsku košuljicu tunela Sveti Rok."

Dnevne vijesti, 03. prosinca 2004. Posljedica tajfuna "Više od 1.600 osoba je poginulo ili nestalo nakon dva tajfuna koji su prošloga tjedna zahvatili Filipine. Zasad je pronađeno 607 tijela, a još se 695 ljudi smatra nestalima. Krajem studenoga Filipine su pogodila dva tajfuna, Winnie i Nanmandol, koji su poharali sjeveroistok zemlje."

Dnevne vijesti, 06. 12. 2004. Šibenik: Još se prikupljaju podatci o šteti "Po podacima Pomorskoga meteorološkog centra u Splitu do jutros u 7 sati na šibenskom je području palo čak 166 litara kiše po četvornom metru što je najveća količina kiše na tom području u zadnjih 55 godina, od kada se provode mjerenja, te dvostruka prosječna količina za prosinac."

Dnevne vijesti, 6. prosinca 2004.

146

U Trogiru i okolici poplava od kiše "Trogir i okolicu jutros je zahvatila jaka i obilna kiša. U mjestu Marina, prema izvješću Državnog centra za obavješćivanje, poplavljen je dio uz more, a u poplavljenom dijelu Dolca voda je visoka preko metra. Vatrogasci ispumpavaju vodu iz poplavlejnih kuća, ali im problem stvara kiša koja i dalje pada. Trogirski vatrogasci intervenirali su i u dječjem vrtiću u Trogiru koji je poplavljen, a pritekao je u pomoć i vatrogascima Marine u staroj gradskoj jezgri gdje je, prema podacima Državnog centra za obavješćivanje, stanje najkritičnije. Na cestu Trogir - Split na predjelu Patan odronila se zemlja i kamenje, tako da se može prometovati samo jednim trakom."

Dnevne vijesti, 06. prosinca 2004. 20 poginulih zbog nevremena u Sjevernoj Americi "Najmanje je 20 osoba poginulo u snježnom nevremenu u Sjedinjenim Državama i Kanadi od sredine prošlog tjedna. U saveznoj državi Ohio u i oko grada Columbusa 300.000 obitelji slavilo je Božić bez električne energije. Na snazi je upozorenje na opasnost od snijega 3 stupnja, što znači da nije sigurno voziti. Snijeg je pao u Houstonu u državi Texas kao i u Louisiani, a Arkansas je dočekao svoj prvi bijeli Božić u posljednjih 120 godina. Tisuće vozača ostalo je blokirano diljem zemlje, a nevrijeme je pogodilo i zračni promet pa mnogi letovi u SAD-u i Kanadi kasne ili su otkazani."

Dnevne vijesti, 26. prosinca 2004. Najsnažniji potres u posljednjih 40 godina i tsunami "Najsnažniji potres u posljednjih 40 godina, koji je u nedjelju ujutro pogodio južnu Aziju, podigavši plimne valove visoke i do deset metara odnio je, prema posljednjim podacima, najmanje 10.200 ljudskih života, a broj poginulih neprestano raste. Valove je prouzročio potres magnitude 8,9 stupnjeva po Richteru, koji je najteže posljedice i najviše žrtava ostavio duž indonezijske obale, obale Šri Lanke i Indije, te u Tajlandu i na poznatom turističkom odredištu Maldivima." Raste broj žrtava potresa, već gotovo 23 tisuće poginulih "Broj poginulih u osam azijskih država na obalama Indijskog oceana nakon katastrofalnog potresa i plimnih valova koje je potres izazvao jučer se popeo na 23 tisuće. Strahuje se da bi se nakon katastrofe mogle proširiti zaraze jer su zagađeni izvori pitke vode, a nema dovoljno ni lijekova ni hrane. Riječ je o četvrtom po jačini potresu u povijesti mjerenja. Prema procjenama, potres i plimni val koji su pogodili Aziju mogli bi biti najveća prirodna katastrofa u povijesti." Broj stradalih zbog tsunamija mogao bi se udvostručiti "Ne poduzme li se hitno nešto kako bi se spriječile epidemije, broj stradalih zbog tsunamija mogao bi se udvostručiti i doći do 300 tisuća. U pogođenim područjima nema dovoljno pitke vode što povećava opasnost od izbijanja epidemija kolere i dizenterije, a UN upozorava da bi se, ako primarna pomoć ne stigne svima do kraja tjedna, broj žrtava mogao udvostručiti."

Iz kronologija događanja od 26.-31. prosinca 2005. godina - nepogode se nastavljaju Kiše i poplave ometaju dostavu pomoći za 1,8 milijuna ljudi u Aziji "Obilne kiše i poplave ometaju dopremu pomoći žrtvama tsunamija u azijskim selima, u trenutku kada je UN pokrenuo zračni most za dostavu 400 tona pomoći u sklopu humanitarne operacije vrijedne dvije milijarde dolara. Broj ljudi kojima je potrebna pomoć nakon prošlotjedne katastrofe popeo se na 1,8 milijuna, a taj bi broj mogao porasti, objavio je UN."

Dnevne vijesti, 03. siječnja 2005. Snažno nevrijeme zahvatilo Irsku, britansko otočje, Dansku i Švedsku "Snažno nevrijeme zahvatilo je u petak i subotu Irsku, britansko otočje, Dansku i zapad Švedske, pri čemu je smrtno stradalo najmanje jedanaest osoba. U danskim i švedskim regijama život je paraliziran: zračne luke Kopenhagena i Malmoea su zatvorene, kao i željeznički promet na jugu Švedske te mostom između Danske i Švedske. U Švedskoj je oko 280.000 kuća bez električne energije. Pokrajina Cumbria na sjeverozapadu Engleske doživjela je, pak, najgore nevrijeme posljednjih desetljeća."

Dnevne vijesti, 09 siječnja 2005

6. MILENIJSKA DEKLARACIJA UJEDINJENIH NARODA

Zadaci i ciljevi

1. Iskorijeniti ekstremno siromaštvo i glad

1. U razdoblju od 1990.-2015. na pola smanjiti broj stanovnika čija su primanja manja od jednog dolara po danu.

2. U razdoblju od 1990.-2015. na pola smanjiti broj stanovnika koji trpe od gladi.

2 Osigurati osnovno obrazovanje

1. Do 2015. osigurati svoj djeci u svijetu - dječacima i djevojčicama - mogućnost osnovnog obrazovanja.

3. Promicati jednakost među spolovima te podržati žene u njihovim pravima

1. Prije 2005. ukloniti razlike među spolovima s obzirom na osnovnu i srednjoškolsku naobrazbu, te na svim područjima naobrazbe, ne kasnije od 2015.

4 Smanjiti stopu smrtnosti djece

1. U razdoblju od 1990.-2015 za dvije trećine smanjiti smrtnost djece mlađe od pet godina.

5 Poboljšati zdravlje majka 1. Do 2015. godine za tri četvrtine smanjiti broj smrtnosti majka.

6. Suzbiti širenje HIV-a/AIDS-a, malarije i ostalih zaraznih bolesti

1. Do 2015. zaustaviti širenje i početi mijenjati smjer HIV-a/AIDS-a.

2. Do 2015. godine zaustaviti i početi mijenjati smjer rasprostranjenosti malarije i ostalih zaraznih bolesti

7. Osigurati održivost okoliša

1. Ukorijeniti principe održivog razvoja u politiku i programe, te spriječiti nesavjesno trošenje prirodnih bogatstava.

2. Do 2015 na pola smanjiti broj stanovništva koje nema pristup čistoj i pitkoj vodi.

3. Do 2020. godine postići značajan napredak s obzirom na životne uvjete kod najmanje 100 milijuna stanovnika siromašnih prebivališta.

8. Razviti globalno partnerstvo i suradnju

1. Razviti otvoren, na pravima temeljen, nediskriminirajući sustav trgovine i financiranja.

2. Prepoznati i biti osjetljiv za posebne potrebe najsiromašnijih zemalja u razvoju.

3. Posebno biti osjetljiv prema zemljama koje nemaju izlaza na more, te malim otočnim državama u razvoju.

4. Postupati s razumijevanjem prema problemima oko povrata duga koje imaju zemlje u razvoju.

5. Razviti i ukorijeniti strategije časnog i produktivnog rada mladih i djece u zemljama u razvoju.

6. U suradnji s farmaceutskim korporacijama, osigurati pristup nabave osnovnih lijekova u zemljama u razvoju.

7. U suradnji sa privatnim sektorom, učiniti dostupnim blagodati novih tehnologija, posebno informacije i komunikacije.

148

7. EKO KALENDAR

Nadnevci na koje trebamo obratiti pozornost u svezi s ekologijom i zaštitom okoliša 2. veljače Međunarodni dan zaštite vlažnih staništa 22. ožujka Međunarodni dan voda 7. travnja Svjetski dan zdravlja 22. travnja Dan planete Zemlje 22. svibnja Međunarodni dan biološke raznolikosti 31. svibnja Svjetski dan nepušača i športa 5. lipnja Svjetski dan zaštite okoliša 17. lipnja Međunarodni dan borbe protiv isušivanja tla 18. lipnja Dan zaštite planinske prirode 11. srpnja Svjetski dan stanovništva 9. kolovoza Međunarodni nad domorodaca 16. rujna Međunarodni dan zaštite ozonskog omotača 25. rujna Svjetski dan čistih planina 4. listopada Međunarodni dan zaštite životinja 6. listopada Međunarodni dan zaštite staništa 8. listopada Međunarodni dan smanjenja prirodnih katastrofa 10. listopada Dan zahvalnosti za plodove zemlje 16. listopada Svjetski dan pješačenja 17. listopada Svjetski dan borbe protiv bijede

149

8. CRKVENI DOKUMENTI O EKOLOGIJI:

Poruka pape Ivana Pavla II. na Svjetski dan mira (1. siječnja 1990.) Katekizam katoličke crkve: str. 299-301; 307; 339-341; 344 Enciklika "Populorum Progressio", 22, 23-24, 69 Enciklika "Centesimus Annus", 37-38 Enciklika "Laborem Exercens", 4 Mater et Magistra, 196,199 Octogesima Adveniens, 21 Dogmatska konstitucija "Lumen Gentium", br. 36 Pastoralna konstitucija "Gaudium et Spes" br. 34 Biskupska sinoda: Pravda u svijetu, poglavlje 1, br. 2 Enciklika "Evangelium Vitae", br. 42 Apostolska pobudnica "Vita Consecrata", br. 90 Apostolska pobudnica "Ecclesia in America", br. 25 Apostolska pobudnica "Ecclesia in Asia", br. 41 Apostolska pobudnica "Ecclesia in Oceania", br. 31

9. WEB STRANICE Na hrvatskom i na nekoliko stranih jezika 1. Izvješće Svjetskog razvojnog programa za vodu: Voda za ljude, voda za život

(UN): Izvješće je dostupno on line. Sažetak (36 stranica) na 7 jezika potražite na: http://www.unesco.org/water/wwap/ex_summary/

2. Međunarodna godina pitke vode (službena stranica na engleskom, španjolskom i francuskom): Za informaciju o tome što se događa u vašoj zemlji pritisnite na oznaku "The Year around the World". http://www.wateryear2003.org/ev.php?URL_ID=1456&URL_DO=DO_TOPIC&URL_SECTION=201

3. Pravo na vodu za sve: globalni i lokalni otpor kontroliranju vode i njezinom pretvaranju u tržišnu robu. 26 stranica. Publicirali (objavili) Prijatelji zemlje; dostupno na engleskom, francuskom, španjolskom i japanskom: http://www.foei.org/index.php

4. Dokument: voda – pravo za sve – europsko-afrička mreža za vjeru i pravdu – na engleskom, španjolskom: http://www.aefjn.org/english/issues/equitable posto20trade.htm

5. Izviješće Međunarodne komisije o branama: http://www.damsreport.org/ Možete preuzeti i pohraniti cjeloviti izvještaj na engleskom i španjolskom jeziku sa: http://www.damsreport.org/report/ Pregled izvještaja dostupan je na engleskom, njemačkom, španjolskom, francuskom, portugalskom, indijskom, poljskom, ruskom, kineskom i japanskom na: http://www.damsreport.org/report/overviews/htm

6. Međunarodna mreža za spol i trgovinu (International Gender and Trade Network) – na španjolskom i engleskom: http://www.igtn.org/EconoLit/Literacy.html

7. UNESCO i voda – na engleskom, francuskom i španjolskom: http://unesco.org/water/index_es.shtml

8. Globalni ekološki pregled 3 (Global Environmental Outlook 3) – na engleskom: pruža pregled glavnih razvojnih planova za okoliš kroz protekla 3 desetljeća (engleski, španjolski, francuski i ruski), te kako su društveni, ekonomski i drugi čimbenici pridonijeli promjenama koje su se dogodile. http://www.rolac.unep.mx/geo/geo3 . Dio ovog izvješća odnosi se i na pitku vodu http://www.grida.no/geo/geo3/english/265.htm

9. Svjetski socijalni forum-voda: engleski, španjolski i portugalski: http://www.agenciacartamaior.uol.com.br/agencia.asp?coluna=forum_aqua

10. Švicarska koalicija – njemački, francuski, talijanski i engleski: http://www.swisscoalition.ch/deutsch/pagensnav/H.htm

11. Svjetska fondacija za spas vode: - engleski, arapski, kineski, francuski, ruski i španjolski: http://www.wwrf.org

Na engleskom

12. Međunarodna radna grupa za vodu: www.citizen.org/cmep/water 13. Spasite vodu: http://www.savewater.com.au/default.asp - izvor koji preporuča Planet

Ark. 14. Ispuštanje stakleničkih plinova iz brana: 24 stranice na engleskom, na:

http://www.irn.org/programs/greenhouse/index.asp?id=pt1.html 15. Magnati vode: http://www.icij.org/dtaweb/water/default.aspx (niz članak o

multinacionalnim tvrtkama i njihovim nastojanjima kontroliranja vode (analitičari

151

predviđaju da će u slijedećih 15 godina u Europi i Sjevernoj Americi ove kompanije kontrolirati 65-75 posto svih sada javnih (tj. državnih) vodoopskrbnih sustava.

16. 110 načina štednje vode: http://www.waterusetwisely.com 17. Vizija održive zajednice: način kako izraditi viziju za vlastitu zajednicu,

http://www.wri.org/action/action_vision.html 18. Institut Polaris: www.polarisinstitute.org 19. Globalni pregled vode: http://www.ifpri.org/medi/water2025.htm . Ova stranica

objedinjuje vodu i sigurnu prehranu te ima nekoliko besplatnih knjiga koje se mogu preuzeti i pohraniti, ili pak naručiti.

20. Opservatorij za vodu: http://www.waterobservatory.org Na njemačkom/portugalskom/španjolskom/francuskom/talijanskom

21. www.netzwer-afrika-deutschland.de 22. Tierra America – na portugalskom i engleskom:

http://www.tierramerica.net/agua_2002/index.shtml 23. Narodni svjetski forum za vodu (People’s World Water Forum) (Firenca) –

talijanski; http://www.cipsi.it/contrattoacqua/forum-acqua/it/index.htm 24. Brazilski socijalni forum – voda (Brazil Social Forum – Water) portugalski;

http://www.estadao.com.br/ext/ciencia/agua/ 25. Voda 2003. – talijanski, francuski, njemački; http://www.wasser2003bildung.ch/ 26. Ekolozi u akciji (Ecologists in Action) španjolski:

http://www.ecologistasenaccion.org/accion/agua/home.htm 27. Eco Portal – španjolski: http://www.ecoportal.net/temas/agua.htm 28. Štedite vodu i energiju (Save Water and Energy) (tehnički savjeti) – španjolski:

http://www.ahorraragua.com/ 29. Ministarstvo okoliša (Ministry of the Environment) (Francuska):

http://www.environnement.gouv.fr/dossiers/eau/default.htm 30. Evianski dokument (Evian Document) engleski i francuski:

http://www.g8.fr/evian/english/navigation/2003_g8_summit/summit_documents/water_-_a_g8_action_plan.html

152

Ja sam Alfa i Omega, Početak i Svršetak! Ja ću žednomu dati

s izvora vode života zabadava. (Otk 21,6)

(Tekst na poleđini brošure)

Vaši komentari, pitanja i ideje dobro će nam doći, a ako biste željeli više informacija, molimo da nas kontaktirate na:

Franjevački institut za kulturu mira Poljudsko šetalište 4

21000 Split Tel/fax: 00385 (0)21 381-011; 381-257

e-mail: kultura-mira@st.t-com.hr www.franjevacki-institut.hr