EKONOMSKA KOMISIJA ZA EUROPU

IZVJEŠÆE O PROVEDBI

ZAŠTITE OKOLIŠA

REPUBLIKA HRVATSKA

UJEDINJENI NARODI

IZDAVAÈ

DRŽAVNA UPRAVA ZA ZAŠTITU PRIRODE I OKOLIŠA

Za izdavaèadr. Ante KUTLE

Grafièko ureðenjeEUROTIM, Zagreb

TisakMPrint, Zagreb

Prireðivaè za tisakJadranka Matiæ

Redaktor i lektorMirko Pauroviæ

PrijevodKsenija Strbad

Ocjena provedbe zaštite okoliša u Hrvatskoj poèela je pripremnom misijom u lipnju 1998. godine. Izgled izvješæa dogovoren je u sklopu procjenjivaèkog tima, u kojem su sudjelovali nacionalni struènjaci iz Armenije, Izraela, Italije, Slovaèke, Slovenije, Švicarske, Turske i Ujedinjenog Kraljevstva te tajništvo ECE-a (Gospodarskog povjerenstva za Europu), struènjaka iz UNEP-a i Bilthovenskog odjela Europskog središta WHO-a za okoliš i zdravlje. Troškovi sudjelovanja struènjaka iz zemalja u tranziciji i putni troškovi podmireni su iz izvanproraèunskih sredstava Austrije, Italije i Nizozemske. Svi su prilozi bili neophodni za dovršenje projekta.

Ovo je izvješæe prireðeno na temelju ocjenjivaèkog posjeta Hrvatskoj u ožujku 1999. godine. Nacrt izvješæa predan je na razmatranje Odboru za politiku zaštite okoliša ECE-a na njegovom godišnjem zasjedanju 22. rujna 1999. godine. Ovoj je ocjeni, koju su podrobno priredile dvije zemlje ocjenjivaèice, Nizozemska i Slovaèka, nazoèilo hrvatsko izaslanstvo visoke razine. Po dovršenju ocjene, Odbor je prihvatio preporuke navedene u izvješæu.

Ocjena provedbe zaštite okoliša u Hrvatskoj uoèila je niz prednosti i nedostataka primjene politike zaštite okoliša i upravljanja okolišem. Sustavna i profesionalna izrada mjera upravljanja okolišem u Državnoj upravi za zaštitu prirode i okoliša èesto je vrlo dojmljiva. Ipak, njihova primjena i provedba nisu dovoljno institucijski razraðene i ne nailaze na zadovoljavajuæu suradnju u tijelima državne uprave. Stoga je važna zadaæa poboljšanje suradnje sa svim kljuènim sudionicima. Uz to, jaèe ukljuèenje javnosti u upravljanje okolišem moglo bi pomoæi jaèanju opæenitoga prihvaæanja i ostvarenja ciljeva upravljanja okolišem. Na posljetku, ocjenom su pronaðene prepreke kvalitetnijoj provedbi sanacije posljedica rata u okolišu – što je problem koji se može uspješno riješiti tek uz dostatna namjenska sredstva.

Odbor za politiku zaštite okoliša ECE-a i ocjenjivaèki tim ECE-a hrvatskoj Vladi žele mnogo uspjeha u obavljanju zadaæa, koje ukljuèuju primjenu preporuka iz ovoga izvješæa.

Poglavlje 1.

ZAKONSKI INSTRUMENTI I INSTITUCIJSKI USTROJ ZAŠTITE OKOLIŠA

1.1. Zakonodavstvo

Opæi zakonski instrumenti

Nakon što je Hrvatska utemeljena kao samostalna država zapoèela je razvijati novi pravni sustav, ukljuèujuæi nove zakone i propise o zaštiti okoliša i prirode. Ukupno je doneseno oko 900 novih zakona. Raznovrsni zakonski akti Hrvatske imaju sljedeæu hijerarhiju:

· Ustav· Meðunarodni ugovori koje je Sabor potvrdio; oni imaju prednost pred domaæim zakonom· Zakoni i zakonici· Odluke Predsjednika· Odluke Vlade· Uredbe, pravilnici, naredbe, upute ministarstva ili državne uprave.

Odluke Predsjednika odnose se na posebne okolnosti, na primjer ratno stanje, a važe samo godinu dana.

Nadležno ministarstvo ili državna uprava obièno izraðuje prijedlog zakona koji se najprije neslužbeno usklaðuje s drugim državnim upravama, ministarstvima i pojedinim županijskim vlastima (ako zadiru u njihove interese). Državna uprava za zaštitu prirode i okoliša (DUZPO) dobiva povratne informacije od tih tijela, donosi odluku o prihvaæanju ili neprihvaæanju njihovih primjedaba i prijedloga, te utvrðuje svoj stav. Prema odluci Vlade donesenoj poèetkom 1999. u prijedlogu svakog novog zakona mora biti navedeno je li se vodilo raèuna o regulativi EU. Zatim se cjelokupna dokumentacija službeno šalje Vladi, koja ju prosljeðuje vladinom odboru u kojem su zastupljena sva nadležna tijela, te se izraðuje službeni prijedlog. Prijedlog zakona šalje se Hrvatskom državnom saboru, najprije Županijskom, a nakon toga Zastupnièkom domu.

Ustav Republike Hrvatske iz 1990. i njegove izmjene i dopune iz 1997. osiguravaju pravo na predlaganje zakona svakom èlanu Zastupnièkog doma, radnih grupa Zastupnièkog doma, Županijskog doma i Vlade.

Regulativa zaštite okoliša

Ustav od 22. prosinca 1990. sadrži obvezu zaštite okoliša i prirode, te jamèi pravo graðanima na zdravi okoliš. Vlada, javni i gospodarski subjekti trebali bi u okviru svojih nadležnosti pridavati posebnu pozornost zaštiti ljudskog zdravlja, prirode i okoliša.

Nakon Konferencije Ujedinjenih naroda o okolišu i razvoju Hrvatski državni sabor je 5. lipnja 1992. godine donio Deklaraciju o zaštiti okoliša u Republici Hrvatskoj. Njome se poziva na uspostavljanje zakonodavnog sustava u skladu s meðunarodnim ugovorima, te europskim i svjetskim standardima, èime bi se osigurala trajna, sustavna i uèinkovita zaštita okoliša i ostvarili uvjeti za održivi razvoj.

U listopadu 1994. usvojen je Zakon o zaštiti okoliša. Ovaj "krovni zakon" èini s Ustavom zakonsku osnovu za ureðenje zaštite okoliša. Njime se odreðuju ciljevi i naèela zaštite okoliša, utvrðuju prava i odgovornosti sudionika u podruèju zaštiti okoliša, utvrðuje tko je odgovoran za oneèišæavanje okoliša i tko je dužan sanirati oneèišæenje, te definira inspekcija za zaštitu okoliša. Povremene kritike usmjere su prema nedostatku mehanizama za provedbu zakona, a o izmjenama i dopunama se raspravlja.

Dubrovnik

Split

Zadar

Sibenik

Gospiæ

Rijeka

Karlovac

Sisak

Bjelovar

Koprivnica

CakovecVarazdi

nKrapina

ZAGREB Viroviti

ca

Osijek

Vukovar

Slavonski Brod

Pozega

Bosna i Hercegovina

Slovenija

Maðarska

Jugoslavija

Jugoslavija

HRVATSKA

Jadransko

more

Legenda:

Državna granica Županije Glavni grad Gradovi

P O L J S K A

SLOVAÈKA

U K R A J I N A

MOLDAVIJA

R U M U N J S K AM A Ð A R S K A

BUGARSKA

T U R S K A

G R È K A

S I R I J AC I P A

R

N J E M A È K A

B E L G I J A

F R A N C U S K A

ŠPANJOLSKA

I T A L I J A

Š V I C A R S K AA U S T R I J A

LUX.

SLOVENIJA

H R V A T S K A

BOSNA I-HERCEGOVINA

ALBANIJAMAKEDONIJA

È E Š K A

S r e d o z e m n o m o r e

C r n o m o r e

A L Ž I R

T U N I S

L I B I J A E G I P A

T

IZRAEL

L I B A N O N

JORDAN

JUGOSLAVIJA

Trenutno su na snazi sljedeæi najvažniji zakoni o zaštiti okoliša:

Zakon

Zakon o zaštiti okolišaUredba o uvjetima za izdavanje dozvola za obavljanje struènih djelatnosti u okolišuPlan izvanrednih mjera kod sluèajnog oneèišæenja mora u Republici HrvatskojUredba o standardima kakvoæe mora na morskimplažamaUredba o procjeni utjecaja na okolišUredba o standardima kakvoæe tekuæih naftnihgoriva

Zakon o zaštiti zrakaUredba o preporuèenim i graniènim vrijednostima kakvoæe zrakaUredba o graniènim vrijednostima emisije oneèišæujuæih tvari u zrak iz stacionarnih izvora Uredba o tvarima koje ošteæuju ozonski omotaè

Zakon o otpadu Uredba o uvjetima za postupanje opasnim otpadom Zakon o zaštiti prirode

Narodne novine br.

82/947/97

8/97

33/96

34/97, 37/9776/97

48/95101/96, 2/97

140/977/99

34/9532/98

30/94, 72/94

Sljedeæim zakonima ureðuju se specifièna pitanja iz zaštite prirode i okoliša:

Zakon

Zakon o prostornom planiranjuZakon o vodamaZakon o obavljanju turistièke djelatnostiZakon o poljoprivrednom zemljištuZakon o šumama

Zakon o lovuPomorski zakonikZakon o morskom ribarstvuZakon o slatkovodnom ribarstvu

Zakon o ustrojstvu i djelokrugu ministarstava i državnih upravnih organizacija

Narodne novine br.

30/94, 68/98107/95

8/96,19/96, 76/9854/94, 48/95, 19/98

52/90, 5/91, 9/91, 61/91, 26/93,76/93

/9417/94, 74/94, 43/96

46/9718/86, 43/86, 34/89, 19/90,

26/9348/99

U prethodnom tekstu su obuhvaæeni samo zakoni. Velika veæina propisa o zaštiti okoliša usklaðena je s novim ustavnim poretkom i Zakonom o zaštiti okoliša. Neki se, meðutim, još uvijek moraju prilagoditi novom ustrojstvu i nadležnostima državne uprave. Neka pitanja zaštite prirode takoðer treba detaljnije razraditi, osobito pitanja biološke i krajobrazne raznolikosti, te ih uskladiti s meðunarodnim konvencijama.

Odgovornost

Odgovornost za štetu u okolišu izazvanu oneèišæenjem utvrðena je Zakonom o zaštiti okoliša. Njegove odredbe ureðuju samo specifièna pitanja odgovornosti. Zakon o obvezama sadrži odredbe, koje se odnose na "ekološke parnice", s ciljem uklanjanja opasnosti od oneèišæavanja. Isti zakon primjenjuje se i tamo gdje je šteta veæ poèinjena. Zakon o obvezama i Zakon o vlasnièkim i drugim pozitivnim pravima su drugi zakoni, koji se mogu primijeniti u sluèajevima štete izazvane nesreæom u okolišu.

Prema èlanku 50. Zakona o zaštiti okoliša fizièka ili pravna osoba koja je izazvala oneèišæavanje okoliša odgovorna je za nastalu štetu. To se takoðer odnosi na osobu koja je nezakonitim ili nepravilnim djelovanjem omoguæila ili dopustila oneèišæavanje okoliša. Osoba koja je odgovorna mora bez odgaðanja poduzeti mjere utvrðene planom intervencija zaštite okoliša radi smanjenja šteta u okolišu, ili uklanjanja nastanka daljnih rizika, opasnosti ili šteta u okolišu.

Fizièka ili pravna osoba koja je izazvala oneèišæavanje mora podmiriti sve troškove u svezi s poduzimanjem mjera za uklanjanje opasnosti oneèišæavanja, a bez odgaðanja o tome obavijestiti inspektora zaštite okoliša. Ako nije moguæe utvrditi oneèišæivaæa, DUZPO æe obaviti potrebnu sanaciju u suradnji s nadležnim ministarstvima.

1.2. Politika

Privatizacija gospodarskih subjekata

Poèetkom 1991. Hrvatska je pokrenula privatizaciju bivših "društvenih poduzeæa" Zakonom o pretvorbi društvenih poduzeæa. Taj zakon se nekoliko puta mijenjao, a u sadašnjem obliku to je Zakon o privatizaciji (14. ožujka 1996.).

Izuzevši deset javnih poduzeæa u sektoru uslužnih djelatnosti i energetike - kao što su Industrija nafte INA d.d., Hrvatske željeznice, Hrvatska elektroprivreda d.d., Hrvatski radio i televizija, te neka druga - uglavnom su privatizirane male, srednje i velike tvrtke. U 1997. godini udio državnih poduzeæa u hrvatskom gospodarstvu iznosio je 10 posto nacionalnog dohotka, 21,5 posto ukupne imovine i 12 posto svih zaposlenih. Zakon o privatizaciji propisuje da æe se velika poduzeæa privatizirati na temelju posebnih zakona.

Proces privatizacije u Hrvatskoj razlikovao se od onog u drugim bivšim socijalistièkim zemljama. Poèevši s tim da hrvatska poduzeæa nisu bila sva u državnom vlasništvu, nego je 50-ih godina uvedeno "samoupravljanje". Taj sustav jamèio im je visok stupanj samouprave u svim sferama. Svoje poslovanje su organizirala i vodila samostalno. Kao rezultat toga, na privatizaciju hrvatskih poduzeæa u velikoj su mjeri utjecala sama poduzeæa.

Zakonom o restrukturiranju društvenih poduzeæa utvrðene su dvije faze privatizacije. U prvoj fazi su hrvatskim graðanima i zaposlenicima ponuðene dionice uz popust. Bilo im je dopušteno kupiti do 50 posto svojeg poduzeæa. Državno mirovinsko i zdravstveno osiguranje, te Hrvatski fond za privatizaciju imali su pravo na drugih 50 posto. Buduæi da radnici i žrtve rata nisu u cijelosti iskoristili svoje pravo na kupnju dionica, veliki dijelovi poduzeæa ostali su u državnom vlasništvu, te su nakon toga podvrgnuti kuponskoj privatizaciji. Osim toga država je postala vlasnik zemljišta (graðevnog, poljoprivrednog, šumskog) koje je prije bilo društveno. Isto tako u ovoj prvoj fazi sudionici rata su odreðene objekte ili poljoprivredno zemljište dobili u vlasništvo ili u 30-godišnji najam.

U drugoj fazi, koja je nedavno završena, kupone su dobile odreðene grupe ljudi (sudionici i invalidi rata, udovice i djeca branitelja, raseljene osobe, izbjeglice i sliène društvene grupe). Oni su tada predali svoje kupone privatizacijsko-investicijskim fondovima (PIF), koji upravljaju portfeljem u njihovo ime. Strana poduzeæa mogu kupovati nekretnine bez bilo kakvih ogranièenja. Strane osobe mogu takoðer stjecati vlasništvo u skladu s postupcima utvrðenim zakonom i drugim propisima.

Od ukupnog poljoprivrednog zemljišta 36 posto je u vlasništvu države, a 64 posto je privatno vlasništvo. Oranice u vlasništvu države èesto ostaju neobraðene. U vlasništvu države je 80,2 posto šuma kojima upravljaju "Hrvatske šume", 18,5 posto je u privatnom vlasništvu, a 1,3 posto je u javnom vlasništvu. Sve kuæe su u privatnom vlasništvu, a broj kuæa koje pojedinac može posjedovati više nije ogranièen.

Neosporno je da hrvatski proces privatizacije nije bio ni brz niti jasan. Premda je Hrvatska bila jedna od prvih tranzicijskih zemalja koja je zapoèela proces privatizacije, njen program se suoèavao s brojnim poteškoæama, kao što je bio rat (1991.-1995.), otežane gospodarske aktivnosti nakon osamostaljenja, te potreba restrukturiranja gospodarstva. Najvažniji ciljevi programa privatizacije bili su: potaknuti poduzetništvo, razviti tržište kapitala, pojaèati gospodarski rast, poveæati produktivnost zaposlenih, modernizirati tehnologiju, uvesti uèinkovito upravljanje i olakšati strana ulaganja. Do jeseni 1998.godine 2.650 poduzeæa ušlo je u proces privatizacije, od èega je 1.991 (75,1 posto) u cijelosti privatizirano, a 471 je u procesu kuponske privatizacije. Prema podacima iz jeseni 1998. godine još je 659 poduzeæa djelomièno na raspolaganju za privatizaciju. Od 1993. do 31. srpnja 1998. prodajom dionica u procesu privatizacije ostvareno je 3,47 milijardi DEM.

Strategija zaštite okoliša

Na temelju Zakona o zaštiti okoliša (èlanak 18.) Vlada je dužna predložiti Saboru strategiju zaštite okoliša da bi se utvrdile dugoroène smjernice za gospodarenje okolišem. Strategija æe imati dvostruki cilj:

· jaèanje zakonodavstva o zaštiti okoliša osposobljavanjem javnih ustanova za njegov razvoj i provedbu· utvrðivanje strategije zaštite okoliša na svim podruèjima ljudske djelatnosti, ukljuèujuæi kvantificirane ciljeve

odreðenih sektora, podruèja i prirodnih bogatstava.

Strategija treba poslužiti kao osnova za izradu nacionalnog programa aktivnosti u zaštiti okoliša. Osnovano je 30 radnih grupa za razlièite akcije. One obuhvaæaju sva nadležna tijela, ukljuèujuæi lokalnu razinu, znanstvenike i struènjake iz akademija i pravnih fakulteta, ovisno o zadaæi radne grupe. Planiraju se savjetovanja s nevladinim udrugama. Premda æe strategija biti samo politièki, ali ne i zakonski obvezujuæa, njena izrada odgovara onoj predviðenoj za izradu prijedloga zakona. Strategija se još uvijek razmatra u okviru DUZPO-a. Cilj je uputiti Saboru do kraja 2000. godine. Usvojeni su Strategija i program prostornog planiranja, Strategija održivog poljoprivrednog razvoja (1995.), Strategija dugoroènog razvoja hrvatskog turizma (1993., izmijenjena 1998.) i Dugoroèni plan razvoja vodoprivrede (1995.). Strategija energetskog razvitka je u saborskoj proceduri usvajanja (drugo èitanje), a u pripremi je takoðer i NEHAP. Strategija biološke i krajobrazne raznolikosti1 i program djelovanja na razmatranju su koordinacijskih tijela Vlade.

Jedan od politièkih prioriteta Hrvatske je sudjelovanje u europskom integracijskom procesu. Sva djelovanja koja se odnose na pristupanje Hrvatske u europske integracije koordinira potpredsjednik Vlade (Ministar za europske integracije od ožujka 1998.), a ta je zadaæa do sada bila decentralizirana i nedostatno koordinirana (vidi Poglavlje 4).

1.3. Temeljno ustrojstvo gospodarenja okolišem

Cjelokupno ustrojstvo državne uprave, ukljuèujuæi odgovornosti za gospodarenje okolišem, prikazano je na slici 1.1. Glavno tijelo za zaštitu okoliša je Državna uprava za zaštitu prirode i okoliša (DUZPO). Njena organizacijska shema prikazana je na slici 1.2. Trenutno zapošljava 109 ljudi.

DUZPO je zadužen za izradu opæe politike zaštite okoliša i ostvarivanje uvjeta za održivi razvoj, sudjelovanje u meðunarodnoj suradnji u zaštiti okoliša, provoðenje zakona, donošenje provedbenih propisa, obavljanje upravnog nadzora i drugih upravnih i struènih poslova u zaštiti okoliša, provedbu inspekcijskog nadzora, praæenje i unapreðenje obrazovanja i istraživanja u zaštiti okoliša. Zaštita i gospodarenje vodama nije u nadležnosti DUZPO-a, nego Državne uprave za vode. Isto se odnosi na zaštitu od zraèenja, koje je u nadležnosti Ministarstva zdravstva.

Slika 1.1. Ustrojstvo državne uprave*

HRVATSKI DRŽAVNI SABOR

VLADA REPUBLIKE HRVATSKE | | |

DRŽAVNA MINISTARSTVA MINISTARSTVA ORGANIZACIJA DRŽAVNE UPRAVE

1. Ministarstvo financija 1. Ministarstvo gospodarstva 1. Državna geodetska uprava

2. Ministarstvo vanjskih poslova

2. Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva

2. Državna uprava za zaštitu prirode i okoliša

3. Ministarstvo unutarnjih poslova

3. Ministarstvo pomorstva, prometa i veza

3. Državna uprava za vode

4. Ministarstvo obrane 4. Ministarstvo kulture 4. Državni hidrometeoro-

1

loški zavod

5. Ministarstvo razvitka, useljeništva i obnove

5. Ministarstvo prostornog planiranja, graditeljstva i stanovanja

5. Državni zavod za normi- zaciju i mjeriteljstvo

6. Ministarstvo turizma 6. Državni zavod za statistiku

7. Ministarstvo zdravstva 7. Državni zavod za intelektualno vlasništvo

8. Ministarstvo prosvjete i sporta

8. Državni hidrografski institut

9. Ministarstvo znanosti i tehnologije

9. Državni inspektorat

10. Ministarstvo pravosuða 10. Državni zavod za zaštitu obitelji, majèinstva i mladeži

11. Ministarstvo rada i socijalne skrbi

11. Državno ravnateljstvo za državnu upravu i lokalnu samoupravu

12. Ministarstvo branitelja domovinskog rata

________________________* Tijela uprave zadužena za gospodarenje okolišem oznaèena su kurzivom

Slika 1.2. Ustrojstvo Državne uprave za zaštitu prirode i okoliša

RAVNATELJ ½

Zamjenik ravnatelja ½ ½

_____ ½

Odsjek za informacijsko-dokumentacijske poslove

Odjel za opæa pitanjazaštite prirode i okoliša

______________ ½ ½ ½_____ Odsjek za odnose s javnošæu

Odjel za zaštiæena podruèja

Odjel za zaštiæene biljne i životinjske vrste

Odjel za zaštitu zraka

Odjel za postupanje s otpadom

Odjel za procjenu utjecaja na okoliš

_____ ½ ½

Odjel za inspekcijske poslove zaštite prirode i inspekcijske

poslove zaštite okolišaOdjel za inspekcijske

poslove______________½ ½ ½_____ Odsjek za planove

intervencija u zaštiti okolišaOdjel za pravne poslove

______ ½

Odsjek za opæe i kadrovske poslove

Odjel za opæe, kadrovske i raèunovodstvene poslove

______________ ½ ½ ½_____ Odsjek za raèunovodstvene

poslovePodruèna jedinica za zaštitu

mora - Rijeka

Podruèna jedinica za zaštitu tla - Osijek

Podruèna jedinica za zaštitu prirode - Drniš

Kao državna uprava DUZPO nema mjesto u Vladi i može sudjelovati samo na izrièiti zahtjev Vlade. U poèetku je Ministarstvo kulture zastupalo pitanja zaštite okoliša. Ministarstvo razvitka, useljeništva i obnove ima važnu ulogu, buduæi da raspolaže sredstvima koja se mogu upotrijebiti i za potrebe zaštite okoliša. Osim toga, pitanjima zaštite okoliša bave se i Ministarstvo unutarnjih poslova, Ministarstvo prostornog planiranja, graditeljstva i stanovanja, Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva, Ministarstvo pomorstva, prometa i veza, te Ministarstvo zdravstva. Turizam, znaèajni gospodarski sektor, u nadležnosti je Ministarstva turizma (detaljnije vidi Poglavlje 12).

Državna uprava za zaštitu prirode i okoliša, Državna uprava za vode i Državni hidrometeorološki zavod bave se pitanjima zaštite okoliša. Državna uprava za vode ima mnogo odgovornosti za zaštitu okoliša - u odnosu na vode - vjerojatno stoga što je osnovana prije DUZPO-a i djelomièno zato jer raspolaže s više financijskih sredstava.

Takva podjela zadaæa meðu državnim tijelima uvjetuje podjelu nadležnosti u zaštiti okoliša, što ujedno slabi ulogu DUZPO-a. Buduæi da DUZPO nije nadležan za turizam, a - što je posebno bitno - za gospodarenje vodama i njihovu zaštitu, znatno otežava DUZPO-u izradu jasne i cjelovite politike zaštite okoliša. Isto tako, prostorno planiranje, gospodarenje vodama i turistièke djelatnosti trebali bi obuhvatiti sadržaje zaštite okoliša, kojima je teško koordinirati u sklopu strategije zaštite okoliša DUZPO-a uz njegov sadašnji ustroj (za pojedinosti vidi Poglavlje 6 i Poglavlje 12).

Saborski odbori koji se bave pitanjima okoliša su: Odbor za prostorno ureðenje i zaštitu okoliša, Odbor za poljodjelstvo, selo i seljaštvo, Odbor za pomorstvo, promet i veze te Odbor za turizam. U Županijskom domu Odbor za gospodarstvo i financije raspravlja o financijskim sredstvima potrebnim za zaštitu okoliša.

Lokalna razina - postoji 415 opæina, 106 gradova i 21 županija ukljuèujuæi Grad Zagreb- ima važnu ulogu u provedbi zakona i propisa u zaštiti okoliša. Zakonom o lokalnoj samoupravi (1. sijeèanj 1993.) ureðuje se njen odnos s državnim tijelima. Opæine i gradove nadziru županije, a one su pod nadzorom Vlade. U prosjeku bi svaka županija trebala imati dva inspektora za okoliš. Danas ima samo 25 inspektora, dok gradovi i opæine, osim Grada Zagreba, nemaju ni jednog.

Inspekcija zaštite okoliša organizirana je u okviru DUZPO-a u skladu s Uredbom o unutarnjem ustrojstvu Državne uprave za zaštitu prirode i okoliša od 26. ožujka 1998. Odjel za inspekcijske poslove zaštite okoliša èine naèelnik odjela, dva inspektora za prirodu i dva inspektora za okoliš. Na razini županije inspektori za okoliš su u svakom uredu za prostorno planiranje, stanovanje i komunalne djelatnosti, izgradnju i zaštitu okoliša, osim u Zagrebaèkoj županiji koja usprkos ponovljenim zahtjevima nema ni jednog inspektora za okoliš. Detaljnije o inspekcijskim poslovima u toèki 1.5.

Županije i opæine su dužne postupati prema državnim zakonima, ali imaju moguænost uvoðenja strožih standarda ili strožih sustava za praæenje stanja okoliša. Ako se to planira, o takvim planovima treba obavijestiti DUZPO, koji ih

mora odobriti prije njihove provedbe. Suradnja izmeðu razlièitih razina ne predstavlja veæi problem. Može se smatrati zadovoljavajuæom, vjerojatno zahvaljujuæi jasnim nadležnostima.

1.4. Procjena utjecaja na okoliš

Opseg i uloga

Procjena utjecaja na okoliš (PUO) ima u Hrvatskoj dugu tradiciju. Nova Uredba temeljena na Zakonu o zaštiti okoliša zamijenila je Pravilnik o izradi studije o utjecaju na okolinu iz 1984. godine, dopunjen 1990.godine. Cilj procjene utjecaja na okoliš, kako je utvrðen Zakonom o zaštiti okoliša i Uredbom, jest ostvarenje naèela preventivnosti, usklaðivanja i prilagoðavanja namjeravanog zahvata s prihvatnim moguænostima okoliša na odreðenom podruèju. PUO se tumaèi kao postupak, kojim se ocjenjuje sposobnost okoliša da prihvati neki zahvat i utvrðuju potrebne mjere za zaštitu okoliša. PUO ispituje moguæe negativne utjecaje zahvata na tlo, vodu, more, zrak, šumu, klimu, zdravlje ljudi, životinje i biljke, krajolik, prostorne i kulturne vrijednosti i njihovo uzajamno djelovanje. Takoðer uzima u obzir druge planirane projekte i njihova eventualna uzajamna djelovanja u odnosu na postojeæe ili planirane aktivnosti u prostoru.

Za sada se postupak PUO koristi samo djelomièno u prostornim planovima (na primjer, u prethodnim studijama za razvoj koji nije pobliže utvrðen u dokumentima prostornog planiranja). Hrvatska planira u skoroj buduænosti uvesti stratešku procjenu utjecaja (kod planova, programa i strategija) u prostorno planiranje i druge sektore.

Postupak

Suština PUO je obveza procjene utjecaja zahvata na okoliš koji su navedeni u prilogu (Popis zahvata) Uredbe i njen su sastavni dio. Popis zahvata obuhvaæa, na primjer, elektrane, objekte za skladištenje, prijevoz nafte i plina i drugo.

Središnji dio procjene utjecaja na okoliš je Studija o procjeni utjecaja na okoliš koja mora sadržavati:

· opis zahvata i lokacije, ukljuèujuæi svrhu poduzimanja zahvata, podatke iz dokumenata prostornog ureðenja te opis okoliša lokacije

· vrednovanje prihvatljivosti zahvata, ukljuèujuæi pregled moguæih negativnih utjecaja na okoliš, varijantna rješenja, prijedloge za zaštitu okoliša zajedno s mjerama za sprijeèavanje ili ublažavanje negativnih posljedica na okoliš.

U studiji se, izmeðu ostalog, vrednuju meteorološki, klimatološki, hidrološki, geološki, sociološki i urbani utjecaji svakog zahvata. Studiju ocjenjuje Komisija za ocjenu utjecaja zahvata na okoliš, koju imenuje Vlada. Broj i struèni profil njenih èlanova odreðuje se ovisno o prirodi zahvata i obilježjima okoliša na podruèju utjecaja zahvata. Postoje, meðutim, i dvije stalne komisije: jedna za ceste i jedna za zraène luke. Stalne komisije osnovane su radi istovjetnosti i brojnosti zahvata. Èlanovi komisija su nezavisni struènjaci, državni službenici iz ministarstava ili državnih uprava.

Dva službena tijela ukljuèena su u obavješæivanje javnosti o Studiji procjene utjecaja na okoliš: koordinacijsko tijelo (upravno tijelo unutar lokalne samouprave nadležno za poslove zaštite okoliša) i provedbeno tijelo (izvršno tijelo lokalne vlasti ili tijelo utvrðeno statutom poglavarstva jedinica lokalne samouprave). Studija PUO, koju komisija za ocjenu PUO prihvati, prosljeðuje se koordinacijskom tijelu koje ju treba staviti na javni uvid što traje najmanje 15, a najviše 60 dana (za pojedinosti o postupku vidi sliku 1.3.). Dokumentacija potrebna za provedbu javnog uvida je cjelokupna dokumentacija studije o PUO i dovoljan broj sažetaka.

Javnost ima pravo pismeno ili usmeno podnositi mišljenja, prijedloge i sugestije. Komisija za ocjenu PUO dužna je objasniti zbog èega mišljenja, prijedlozi i sugestije javnosti nisu uzeti u obzir. Postupak sudjelovanja javnosti je pomno razraðen, ali u praksi nevladine udruge ili graðani vrlo rijetko koriste ovu moguænost.

Ako javnost prihvati predloženi zahvat, komisija donosi zakljuèak, i to najkasnije 30 dana od dana primitka dokumentacije s javnog uvida i najkasnije šest mjeseci od prve sjednice komisije. Zakljuèak i cjelokupna dokumentacija dostavlja se u DUZPO, koji u roku 30 dana od primitka zakljuèka odluèuje hoæe li odobriti planirani zahvat. DUZPO odbija zakljuèke komisije samo u izuzetnim okolnostima. Na odluku o davanju ili uskraæivanju dopuštenja za nastavak zahvata ne može se uložiti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

Sve ostale dozvole, na primjer, za emisije u zrak ili za otpad (vidi Poglavlje 2) mogu se dobiti istovremeno s ovim postupkom, može se izdati lokacijska dozvola i zapoèeti s zahvatom.

Ako prema uredbi o PUO Studija nije potrebna, županija na koju se odnosi namjeravani zahvat može zatražiti njenu izradu. Prosjeèno godišnje ima 50 studija PUO na razini države i oko 50 na županijskoj razini.

Slika 1.3. Postupak PUO

Dostavljanje zahtjeva u DUZPO

¯Vlada imenuje Komisiju

¯ ____________________________________

Sazivanje prve sjednice

15 dana ¯ ¯__________________________________

Rad Komisije - utvrðivanje prihvatljivosti studije za javni uvid

½ ½ ¯ ½ ½ ½ ½

Županija koordinira javni uvid

½ ½ ¯ ½ ¯_____________________________ ½

Obavijest o javnom uvidu

½ ½ ¯ ½ ½ ½ ½

30 dana ___________ Zakazivanje javne rasprave

½ 180 ½ ½ ¯ ½ dana½ ½(max½

½ 8 dana½

Poèetak javnog uvida

½ 6 ½ ½ ¯ ½ mj.)½ ¯______________________ ½ ½

Javni uvid

½ ½ 83- 15-60 dana ¯ ½ ½ 128 ¯______________________ ½ ½ dana

Dokumentacija s javnog uvidavraæa se Komisiji

½ ½ 8 dana ¯ ¯ ½ ¯______________________ ½

Komisija donosi zakljuèak

½ ½ 30 dana ¯ ½____ ¯ _____¯______________________ ½

Sve se upuæuje u DUZPO

½ odmah ¯ ½ ¯______________________ ¯__________________________________

Donošenje rješenja(administrativni postupak)

1.5. Provedba zakona i inspekcija

Zadaæe županijskih inspektora okoliša su: nadziranje primjene standarda kakvoæe za sastavne dijelove okoliša, zatim provedba praæenja stanja okoliša, mjerenja emisija i imisija, provoðenje mjera zaštite okoliša, naèin voðenja oèevidnika i drugo. Veliki oneèišæivaèi se kontroliraju redovito, a manji povremeno, naroèito ako su se pojavile nepravilnosti. Inspektori DUZPO-a mogu obavljati sve ove zadaæe, kao i na primjer, nadzirati županijske inspektore te osigurati jednoznaèno tumaèenje i primjenu nacionalnih zakona i propisa. Inspektori DUZPO-a takoðer prate provedbu prihvaæenih meðunarodnih propisa o zaštiti okoliša, rješavaju žalbe na odluke županijskih inspektora i predlažu mjere za unapreðenje okoliša.

Prema èlanku 66. Zakona o zaštiti okoliša inspektor je dužan sastaviti oèevidnik o obavljenom pregledu, utvrðenom stanju i poduzetim, odnosno nareðenim, mjerama i radnjama. Ako je došlo do povrede zakona ili propisa utvrdit æe mjere i rok za njihovo uklanjanje. Postupak ili proizvodnja koja izaziva oneèišæenje mogu se privremeno obustaviti. Protiv službenog rješenja inspektora moguæe je uložiti žalbu Državnoj upravi za zaštitu prirode i okoliša, ali to ne odgaða izvršenje. U 1998. godini bilo je oko 2.000 nadzora sa sastavljenim oèevidnicima na županijskoj razini, te 200 nadzora na državnoj razini. Uloženo je 25 žalbi na prvostupanjsko rješenje inspektora.

Zakon o zaštiti okoliša sadrži kaznene odredbe prema kojima se za prekršaj može kazniti fizièka ili pravna osoba novèanom kaznom do 80.000 kn. Ako inspektor smatra kaznu opravdanom, uputit æe prijavu upravnom sudu koji donosi odluku o novèanoj kazni. U nekim sluèajevima su novèane kazne predviðene zakonom tako visoke, da bi poduzeæe kada bi moralo platiti cijeli iznos otišlo u steèaj. Stoga se novèane kazne ponekad ne naplaæuju. Dugoroèno, to bi moglo svesti inspektore na savjetodavno tijelo i tako ih sprijeèiti u primjenjivanju novèanih kazni kao uèinkovitog sredstva provedbe.

Suradnja i komuniciranje s poduzeæima obièno se smatraju zadovoljavajuæim. Uz inspekcije za okoliš postoje i druge inspekcije u svezi s zaštitom okoliša, koje su pod kontrolom drugih državnih tijela, na primjer, inspekcija za upravljanje vodama (Državna uprava za vode), sanitarna inspekcija (Ministarstvo zdravstva) ili inspekcija za sigurnost na radu. To èesto dovodi do udvostruèavanja rada u poduzeæima podvrgnutim inspekciji. Tvrdi se da bi poduzeæa mogla uštedjeti vrijeme, radnu snagu i papirologiju kada bi se inspekcije udružile tamo gdje je to izvedivo (uglavnom u vezi okoliša i voda). To, meðutim, nije službeno predviðeno nego je prepušteno osobnoj inicijativi inspektora. Zajednièke inspekcije su iznimke.

Inspekcije treba koordinirati i s prostornim ureðenjem. Godine 1997. Sabor je usvojio Strategiju prostornog ureðenja. Ona se zasniva na naèelima održivog razvoja, te se, uz pomoæ lokalne samouprave, treba proširiti na lokalnu razinu. Uloga županijskih ureda i DUZPO-a je osigurati ugradnju regulative o zaštiti okoliša u županijske prostorne planove, te uz pomoæ inspektorata nadzirati njihovu provedbu. Postupak izdavanja lokacijske dozvole za novi objekt, ili obnovu starih, treba obavljati u skladu s Zakonom o prostornom planiranju i regulativom o zaštiti okoliša. Postupak je usklaðen, a nadležnosti jasno utvrðene. Studije izvedivosti i PUO èine dijelove ovog postupka. Od 1998. godine u postupak je ukljuèena javnost. Nakon dobivanja lokacijske dozvole novi/obnovljeni objekt dobiva uporabnu dozvolu, koja takoðer obuhvaæa sve uvjete za zaštitu okoliša koje mora ispuniti.

1.6. Obavješæivanje i praæenje stanja zaštite okoliša

Obavješæivanje o stanju zaštite okoliša

Javnost ima pristup podacima o stanju zaštite okoliša koje su prikupila tijela državne uprave, pravne osobe koje imaju javna ovlaštenja i oneèišæivaèi, osim ako posebnim zakonom nisu proglašeni državnom, vojnom, profesionalnom ili poslovnom tajnom. DUZPO je dužan u roku mjesec dana odgovoriti na svaki upit ili peticiju graðana. Ne postoji posebno ogranièenje tko smije dobiti obavijest o stanju zaštite okoliša; ustanove, organizacije i pojedinci imaju jednaka prava.

U èlanku 49. Zakona o zaštiti okoliša navodi se: "posebnim propisom..…. može se utvrditi cijena radi naplate davanja pojedinih podataka u vezi s materijalnim troškovima davaoca podataka.” Sve dok takvog posebnog propisa nema, teško je odrediti do koje bi mjere takve naknade bile prepreka za osobu koja traži informaciju.

Zakon o zaštiti okoliša obvezuje Sabor na izradu dvogodišnjeg izvješæa o stanju okoliša.

Nacionalni Centar za obavješæivanje i županijske službe obavješæivanja upozoravaju javnost u sluèaju ekoloških nesreæa i izvanrednog stanja. Oni pružaju sljedeæe obavijesti:

· prekoraèenje granica/standarda oneèišæenja utvrðenih zakonom (javnost mora biti odmah obaviještena)· opæa obavijest o oneèišæenju okoliša (javnost treba povremeno obavijestiti)· izvanredna stanja koja dovode do velikih opasnosti za okoliš (javnost treba obavijestiti što je moguæe prije)· obavijest o negativnim ekološkim djelovanjima.

Od lipnja 1991. DUZPO izdaje mjeseèno glasilo "Okoliš", kojim informira javnost o problemima zaštite okoliša. Ovim glasilom informira se više od 6.000 hrvatskih i stranih èitatelja o zadaæama i prioritetima DUZPO-a i drugih tijela, o meðunarodnoj suradnji, te o najnovijim problemima okoliša i njihovom rješavanju. Od svibnja 1999. godine obavijesti se takoðer objavljuju i na engleskom jeziku, a naklada æe se poveæati na 10.000 primjeraka. Više obavijesti može se naæi na posebnoj web stranici (http://www.ring.net/duzo). Od 1992. godine Hrvatska vodoprivreda objavljuje mjeseènik (oko 3.000 primjeraka), u kojem se ne iznose samo problemi zaštite voda veæ i drugi problemi zaštite okoliša.

Praæenje stanja zaštite okoliša

Praæenje stanja zaštite okoliša financira se iz državnog proraèuna. Na temelju Zakona o zaštiti okoliša DUZPO je uspostavio informacijski sustav zaštite okoliša. On sadrži podatke o emisijama, odabrane podatke oèevidnika o stanju okoliša, struène i znanstvene podatke domaæih i stranih ustanova i meðunarodnih organizacija, metodološke podatke i druge informacije važne za zaštitu okoliša. Vlada propisuje sadržaj i metodologiju praæenja, obvezu i naèin dostavljanja izvješæa te naèin upravljanja podacima (ukljuèujuæi njihovu obradu i otkrivanje).

Ako neka tvrtka planira zahvat za koji je potreban PUO, dužna je mjeriti svoje emisije i imisije i bilježiti rezultate. Takoðer mora sudjelovati u praæenju prirodnih i drugih pojava koje izaziva oneèišæavanjem okoliša. Vlada propisuje koje oneèišæivaèe, prirodne i druge pojave treba pratiti. Isto tako propisuje mjerenje i naèin uzimanja uzoraka, rokove za dostavljanje podataka državnim tijelima i format baze podataka, ako nisu drugaèije ureðeni.

Kao dio informacijskog sustava zaštite okoliša ustanovljen je Katastar emisija u okoliš (KEO). Njegovim osnivanjem DUZPO je zapoèeo 1995.godine , a 1997. proširen je na županije i gradove. KEO je sjedinjeni registar oneèišæenja, buduæi da obuhvaæa podatke o emisijama u zrak, nastanak komunalnog otpada i otpadnih voda, te informacije o važnijim izvorima oneèišæenja. Njegova je podrška baza podataka ACCESS. Izvori emisija dužni su dostaviti podatke svojem županijskom uredu. Podaci se mogu dostaviti na posebnim formularima ili pomoæu jedinstvenog raèunalnog programa izraðenog za tu svrhu. Gradovi s više od 40.000 stanovnika takoðer su dužni održavati KEO. Oni imaju poseban raèunalni program za upisivanje podataka o izvorima. Podaci iz gradova dostavljaju se i nadležnim županijskim uredima.

Ovjereni podaci iz županija sjedinjuju se u središnju bazu podataka na državnoj razini (ORACLE), kojom upravlja DUZPO. Tu bazu podataka koristit æe sve ustanove, DUZPO, Državna uprava za vode i drugi kao instrument za donošenje odluka. Za bolju koordinaciju Katastra emisija u okoliš DUZPO je osnovao meðusektorsko tijelo, koje se sastoji od predstavnika raznih tijela državne uprave ukljuèujuæi i Državnu upravu za vode. Svi, ukljuèujuæi predstavnike industrije, prošli su izobrazbu da bi se olakšalo uvoðenje Katastra emisija u praksu. Prva cjelovita datoteka trebala bi biti gotova do kraja 1999. Ovaj sustav udovoljavat æe zahtjevima EU.

Da bi se olakšala provedba KEO-a i pojaèala sveukupna svijest javnosti, DUZPO organizira seminare, na primjer, za županijske i opæinske urede, inspektorate te poduzeæa u svim županijama. Premda proizvodni sektor smatra zahtjeve iz uredbi - osobito onaj o neprekidnom praæenju - nerealnim, prihvaæena je neminovnost promjena. Ipak proizvoðaèi nastoje udovoljiti zahtjevima zakona. Dobar primjer su vodeæa javna poduzeæa za energetiku , HEP i INA, kao i sada veæ privatizirane cementare (vidi Poglavlje 10). Postali su uobièajeni naèini gospodarenja okolišem u skladu s ISO 9000, a sve više poèinju prevladavati u skladu s normama ISO 14000 (vidi takoðer Poglavlje 2).

1.7. Nevladine udruge, javna svijest i sudjelovanje javnosti, izobrazba o okolišu

Nevladine udruge i sudjelovanje javnosti

Poticaji za zaštitu okoliša u Hrvatskoj potjeèu još s poèetka 20. stoljeæa. Uglavnom su se odnosili na zaštitu prirodnih i kulturnih bogatstava, kao što su Plitvièka jezera ili Nacionalni park Paklenica. Zakon o zaštiti okoliša

obvezuje državu da objavljuje podatke o stanju zaštite okoliša i omoguæi javnosti sudjelovanje u donošenju odluka o zaštiti, ukljuèujuæi i "naèelo sudjelovanja javnosti". Ono graðanima jamèi pravo na pravovremenu informiranost o oneèišæenju okoliša i na mjere koje trebe poduzeti, te na pravo slobodnog pristupa podacima. Kod rješavanja problema zaštite okoliša tijela državne uprave i jedinice lokalne samouprave i uprave moraju osigurati sudjelovanje zainteresiranih strana.

Danas u Hrvatskoj ima oko 150 do 200 nevladinih udruga koje se bave zaštitom okoliša. Veæina djeluje lokalno i raspolaže s malo novca. Grubo se mogu podijeliti na sljedeæe tri kategorije:

· Društva na struènoj osnovi (osnovana još za vrijeme bivšeg jugoslavenskog režima). Njihovi èlanovi imaju uglavnom znanstvenu pozadinu. Neka od njih pružaju savjete Vladi, kao Hrvatsko ekološko društvo.

· Nevladine udruge osnovane prije 1990. godine èlanovi kojih su èesto stariji, lokalni utjecajni ljudi. Bave se lokalnim problemima i izobrazbom o okolišu (na primjer, “Zelena Istra”, “Dubrovaèki prijatelji prirode”,” Zeleni Osijek”).

· Mlaðe nevladine udruge usmjerene na podizanje javne svijesti. Osim lokalnim bave se i globalnim problemima zaštite okoliša. Želja im je pridonijeti razvoju demokratskog i prema okolišu prijateljski raspoloženog društva (na primjer “Zelena akcija”).

Nevladine udruge za zaštitu okoliša nisu osloboðene plaæanja poreza, dok to neprofitne kulturne i sportske udruge jesu. Hrvatsko udruženje zelenih okuplja ekološke udruge, struèna društva i druge nepolitièke organizacije s ekološkim programima. Nevladine udruge i Vlada održavaju samo povremene kontakte. Suradnja s lokalnim vlastima ponekad više zadovoljava nevladine udruge. Suradnja nevladinih udruga i DUZPO-a uglavnom se odnosi na razmatranje važnih dokumenata koje izraðuje DUZPO, te tiskovnih konferencija. No, postoji i jedna iznimka. Neke nevladine udruge povezane su s Vladom, kao što je to "Lijepa naša". Zaposlenici u DUZPO-u i drugim državnim upravama i ministarstvima takoðer su èlanovi ovih nevladinih udruga, koje se zbog toga smatraju privilegiranima u smislu informiranja i financiranja. Državni ured za udruge ustanovljen je krajem 1998. godine, pa je za oèekivati da æe DUZPO uskoro imati jasnu politiku financiranja.

Upravo zato da bi popravila stanje Vlada je 1998. osnovala Ured za udruge, koji je zadužen za organiziranje i praæenje rada nevladinih udruga, ali ne samo onih koje se bave pitanjima zaštite okoliša. Kriteriji su propisani Zakonom o udrugama. Oèekuje se da æe Ured za udruge postati mjesto na kojem æe i nevladine udruge za zaštitu okoliša moæi pronaæi informacije, podatke i financijsku potporu za svoje projekte. Ured za udruge na temelju raspisanog natjeèaja dodjeljuje godišnje iznose programima nevladinih udruga.

Saborski odbor za prostorno planiranje i zaštitu okoliša poziva nevladine udruge na najvažnije tematske sjednice, osobito pri donošenju zakona. Najèešæa prepreka za ostvarivanje uvjeta sudjelovanja javnosti u saborskoj zakonodavnoj proceduri je èesto kašnjenje materijala (prijedlozi zakona i propisa) za raspravu u Saboru. Stoga ne ostaje dovoljno vremena za pravovremeno obavješæivanje zainteresirane osobe ili nevladine udruge.

Nekoliko usvojenih zakona i propisa obuhvaæa sudjelovanje javnosti, na primjer, Zakon o zaštiti okoliša, Zakon o otpadu i njegove uredbe, Uredba o procjeni utjecaja na okoliš i Zakon o prostornom ureðenju. O sudjelovanju javnosti u postupcima procjene utjecaja na okoliš vidi toèku 1.4. S obzirom na to da je Hrvatska potpisala Konvenciju iz Aarhusa o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u postupku donošenja odluka i pristupu pravosuðu u pitanjima zaštite okoliša, zakoni, posebice Zakon o zaštiti okoliša, morat uskladiti definicije i izraze s Konvencijom.

Svijest javnosti

Od 1993. godine DUZPO prigodom Svjetskog dana okoliša dodjeljuje državna priznanja i nagrade za postignuæa na polju zaštite okoliša. Priznanja i nagrade smatraju se znaèajnim poticajem za zaštitu okoliša. Dodjeljuju se ako neko dostignuæe nije rezultat struène ili zakonske obveze, veæ pretpostavlja dodatni rad i trud. Kriteriji za dodjelu priznanja su: sprjeèavanje oneèišæenja, rješavanje problema proizvodnih procesa prihvatljivih za okoliš, jaèanje potencijala, izobrazba o okolišu, doprinosi pojedinaca ili udruga (ukljuèujuæi nevladine) unapreðenju zaštite okoliša i doprinosi meðunarodnoj suradnji u zaštiti okoliša. Komisija se sastoji od predstavnika DUZPO-a, ministarstava, nevladinih udruga za zaštitu okoliša i sredstava javnog informiranja.

S obzirom na to da ne postoji odgovarajuæe istraživanje na razini države o javnom mišljenju o pitanjima zaštite okoliša, o njemu se može samo nagaðati. Nevladine udruge su èesto razoèarane, jer imaju dojam da javnost ne pokazuje stvarni interes za probleme zaštite okoliša. Ipak, ima dokaza da je javnost osjetljiva na štetne posljedice

rata na okoliš, a na lokalnoj razini projekti koji utjeèu na okoliš uistinu privlaèe pozornost javnosti (na primjer prigodom planirane izgradnje druge termoelektrane na ugljen, Plomina II).

Izobrazba o okolišu

Nevladina udruga "Pokret prijatelja prirode" provodi veæ nekoliko godina nacionalne programe za izobrazbu o zaštiti okoliša. Imenovana je Nacionalnim koordinatorom i voditeljem akcije za europsku Plavu zastavu i projekt Eko-škole u Hrvatskoj, koji je zapoèet 1997.godine. Hrvatske vlasti ukljuèile su se u ovaj projekt, jer su njegovi ciljevi slièni njihovim,, a to je unapreðenje izobrazbe o okolišu kao dijelu službenog školskog nastavnog plana. Osnovana je Komisija za projekte Plava zastava i Eko-škola. Ti projekti provode se u suradnji s Ministarstvom prosvjete i sporta te Ministarstvom turizma. Projekt Plava zastava obuhvaæa plaže i marine (prva zastava dobivena je 1998. - vidi u Poglavlju 9), a projekt Eko-škola obuhvaæa osnovne i srednje škole. DUZPO sudjeluje u provedbi eko-kviza "Lijepa naša" i “Dana kruha - danima zahvalnosti za plodove zemlje”, u kojima sudjeluju uèenici osnovnih i srednjih škola cijele Hrvatske.

U visokoškolskoj izobrazbi ne postoji specijalizacija iz ekotoksikologije (vidi preporuke 3.4.) i higijenskog graditeljstva (osobito u projektiranju i radu vodoopskrbnih objekata i postrojenja za preradu otpadnih voda - vidi Preporuku 6.5.). Znanstvena zajednica, doduše, organizira raznovrsne aktivnosti. Na primjer, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti ima znanstvena vijeæa za zaštitu prirode, za poljoprivredu i šume, te za znanstvena istraživanja Jadranskog mora. Ponekad DUZPO financijski potpomaže objavljivanje njihovih publikacija.

1.8. Zakljuèci i preporuke

Zaštita okoliša u Hrvatskoj nije pitanje od velike politièke važnosti. Meðutim, skromna financijska sredstva koja se namjenjuju za zaštitu okoliša u naèelu se uèinkovito koriste za unapreðenje njegove kvalitete. Razlièite razine uprave - državna, županijska i lokalna - bave se tim pitanjem na naèin koji daje rezultate. Suradnja meðu razlièitim razinama unutar uprave zaštite okoliša èini se dobro razvijenom.

Za razliku od toga, èini se da suradnju i koordinaciju s drugim državnim upravama, a posebno ministarstvima, kompliciraju dvije èinjenice. Kao prvo, administrativna razina Državne uprave otežava ravnopravno pregovaranje o pitanjima okoliša s drugim ministarstvima ili njihovim nižim strukturama. Kao drugo, sadašnje institucijsko ustrojstvo nije uspjelo okupiti aktivnosti znaèajne za zaštitu okoliša u jedno ministarstvo, èime bi se koordinacija i suradnja u zaštiti okoliša mogla nadzirati i dosljedno provoditi unutar istog proraèuna.

Ovu moguænost treba razmotriti. U Hrvatskoj se djelovanje upravnih tijela za turizam, zaštitu okoliša i prostorno planiranje u velikoj mjeri preklapaju. Zbog toga bilo bi dobro ova tijela povezati u jedno ministarstvo. Takoðer se predlaže ukljuèiti u takvo ministarstvo i Državnu upravu za vode zajedno s pripadajuæim ustanovama, unatoè njihovoj dugoj povijesti "samostalnog" gospodarenja vodama u zemlji. Takvo spajanje bilo bi korisno za koordinaciju i suradnju tijela za vode i drugih upravnih tijela.

Osim toga, ne postoji ni jedno državno tijelo nadležno za praæenje provedbe projekata izobrazbe o okolišu, bez obzira na to bilo ono institucijsko ili vaninstitucijsko. Zato pojedine aktivnosti organiziraju i provode razna državna tijela - na primjer, DUZPO, Ministarstvo prosvjete i sporta, Ministarstvo razvitka i obnove. DUZPO iskazuje posebno zanimanje za izobrazbu o okolišu. Stoga bi bilo korisno osnovati zasebnu jedinicu za koordiniranje projekata izobrazbe o zaštiti okoliša na svim razinama izobrazbe, te za jaèanje javne svijesti kontaktima s medijima, poduzeæima, nevladinim udrugama i drugima.

Preporuka 1.1.

Treba razmotriti moguænost organiziranja zaštite okoliša, prostornog planiranja, turizma i gospodarenja vodama u jedinstveno ministarstvo. Treba razmotriti moguænost ustroja zasebne organizacijske jedinice za koordiniranje projekata izobrazbe o okolišu i jaèanja svijesti javnosti o okolišu.

Zakon o zaštiti okoliša kao temeljni zakon za zaštitu okoliša daje zakonski okvir za djelatnosti na ovom podruèju. On pokazuje kolika se važnost pridaje zaštiti okoliša i njenoj provedbi. Ostali zakoni kojima se ureðuju posebna pitanja zaštite okoliša moraju biti usklaðeni s temeljnim zakonom. U svojem sadašnjem obliku Zakon o zaštiti okoliša još ne udovoljava zahtjevima Konvencije iz Aarhusa, koju je Hrvatska potpisala. Stoga æe zakon trebati izmijeniti. Naroèito treba više pozornosti pridati ugraðivanju jaèih mehanizama provedbe. Ova revizija æe uèiniti nužnim izmjene i dopune drugih zakona i propisa.

Preporuka 1.2.

Zakon o zaštiti okoliša treba izmijeniti ne samo da bi se udovoljilo zahtjevima Konvencije iz Aarhusa, nego i da bi se ojaèali mehanizmi za provedbu zaštite okoliša.

Velika je vjerojatnost da æe se u Hrvatskoj pojaèati sudjelovanje javnosti, pa tako i u djelatnostima zaštite okoliša. Postupak PUO je važan proces za ukljuèivanje javnosti u donošenje odluka. Može se oèekivati da æe na taj naèin javnost bolje prihvaæati pojedine projekte zaštite okoliša. Tijela koja se bave zaštitom okoliša trebala bi razvijati poticaje koji pojaèavaju suraðujuæi stav javnosti prema gospodarenju okolišem. To bi ljudima pomoglo da osjeæaju “pripadnost'”i uèvrstilo status ustanova za zaštitu okoliša.

Preporuka 1.3.

Javnost bi trebala dobiti više obavijesti o postupku PUO, èime bi se i javnost i nevladine udruge potaknule na sudjelovanje u tom postupku. Obavijesti o planiranim zahvatima treba objaviti u poèetnom planiranju, da bi se omoguæilo sudjelovanje javnosti.

Postoje ne samo inspekcije za okoliš veæ i druge inspekcije pod nadzorom državnih uprava i ministarstava, zadužene, na primjer, za gospodarenje vodama (Državna uprava za vode) ili zdravstvena pitanja (Ministarstvo zdravstva). Ove inspekcije èesto se temelje na istim dokumentima, ispitivanjima i predoèavanju èinjenica, ali zajednièke inspekcije dogaðaju se samo na temelju “ad hoc” inicijativa. To znaèi da poduzeæe podvrgnuto inspekciji mora svakom inspektoru iznova predoèiti istu dokumentaciju i navesti iste èinjenice. Na takav postupak troši se nepotrebno mnogo vremena, pa je stoga skup za poduzeæe. Takoðer je važno da svaka županija ima inspektore za zaštitu okoliša, koji su blizu stvarnih problema i mogu provoditi upute s državne razine. Inspekcije mogu postati uèinkovitije tako da se poveæa struènost inspektora.

Preporuka 1.4.

Inspekcije treba sustavno povezivati gdje god je to izvedivo. To se posebno odnosi na inspekcije za okoliš i postupanje vodama. Jednog inspektora za okoliš treba takoðer imenovati u Zagrebaèkoj županiji.

Problem su iznosi novèanih kazni za povredu propisa o zaštiti okoliša, buduæi da su ponekad tako visoki da se odluka suda zanemaruje da bi se sprijeèilo propadanje poduzeæa. Takva praksa zapravo se ruga cijelom sustavu kažnjavanja i inspekcije. Kazne bi trebale biti prijeteæe, ali ne destruktivne. Jednako se tako i postupak - neophodno ukljuèivanje suda - èini nepotrebno nespretnim. Bilo bi bolje omoguæiti DUZPO-u da utvrðuje kazne, barem u "normalnim" sluèajevima koje bi trebalo jasno utvrditi.

Preporuka 1.5.

Iznos novèanih kazni propisanih zakonom treba ispitati i prilagoditi, vodeæi raèuna o gospodarskoj situaciji. Postupak utvrðivanja kazne treba pojednostaviti.

Za opstanak i razvitak nevladinih udruga kritièno je pitanje poreznih olakšica ili osloboðenja od plaæanja poreza. Trebalo bi utvrditi status nevladinih udruga i njihovih djelatnosti relevantnim pravnim instrumentima, na naèin kojim se na minimum svodi opasnost zlouporabe bilo kojeg privilegiranog poreznog statusa.

Financiranje je životno znaèajno za nevladine udruge, jer vrlo rijetko mogu opstati samo od donacija. Nedavno osnovani Ured za udruge može olakšati stanje, ali njegovo æe djelovanje trebati pozorno pratiti. DUZPO skromno financira projekte, ili pruža financijsku potporu nekim nevladinim udrugama. Meðutim, velik broj promatraèa izrazio

je sumnju u kriterije koje DUZPO primjenjuje pri donošenju odluka o financiranju. Ako su sumnje opravdane trebalo bi potaknuti hitnu reviziju kriterija. Ako nisu, vjerojatno je potrebno više jasnoæe da bi se bojazni ublažile.

Preporuka 1.6.

Trebalo bi izraditi zakonske odredbe kojima bi se nevladine udruge oslobodile plaæanja poreza, a donatorima dopustilo da od oporezivog dohotka odbijaju financijske doprinose nevladinim udrugama. DUZPO bi trebao preispitati i jasno odrediti svoju politiku financiranja, te poveæati njenu jasnoæu.

Nije jasno kakvu važnost hrvatsko stanovništvo pridaje zaštiti okoliša, te koji su - prema javnom mišljenju - najteži problemi. Opæe uvjerenje da zaštita okoliša nije meðu prioritetima društva vjerojatno je toèno, ali bi ga možda ipak trebalo pobliže odrediti. Istovremeno je za samostalnost, samopouzdanje i, konaèno, za uspjeh zaštite okoliša presudno je poznavati osnovni stav javnosti i kakva je njena reakcija na proglašene prioritete i aktivnosti u zaštiti okoliša.

Preporuka 1.7.

Potrebno je povremeno i reprezentativno ispitivanje javnog mišljenja o pitanja što se odnose na zaštitu okoliša, ukljuèujuæi opæi položaj što ga zaštita okoliša zauzima meðu prioritetima stanovništva (na razini države, podruèja, po starosnim grupama i društveno-gospodarskim kategorijama ispitanika), te najhitnije specifiène probleme zaštite okoliša.

Poglavlje 2.

EKONOMSKI I PRAVNI INSTRUMENTI

2.1. Ekonomski instrumenti zaštite okoliša

Opæi pregled

Posljednjih godina Hrvatska je uvela znaèajne promjene u svoju poreznu politiku i sustav. Promjene u poreznom sustavu usklaðene su s regulativom EU. Usvajanje najvažnijih novih zakona (Zakona o porezu na dohodak, Zakona o porezu na dobit, te osobito Zakona o porezu na dodanu vrijednost (PDV) iz sijeènja 1998., dovelo je do nepovoljnih promjena kod nekih pitanja zaštite okoliša. Na primjer, kada je PDV zamijenio porez na promet proizvoda i usluga ukinuto je prijašnje osloboðenje od poreza na promet opreme i ambalaže koja je prihvatljiva za okoliš, te za neke druge proizvode važne za zaštitu okoliša. S druge strane, postoji nekoliko trošarina, kojima je prvenstvena namjena poveæati prihod državnog proraèuna, a koje posredno utjeèu na okoliš. Liberalizacija vanjske trgovine nije ukinula carinska sniženja i izuzeæa od plaæanja carina na odreðenu opremu za zaštitu okoliša.

Naknade za zaštitu okoliša nisu uobièajene u Hrvatskoj. Ipak, nekoliko je primjera takvih naknada, a sektor vodnog gospodarstva razvio je cjeloviti sustav naknada. Uz takve ocjene, u Hrvatskoj su na raspolaganju sljedeæi ekonomski instrumenti za sjedinjenje gospodarskih odluka i odluka o zaštiti okoliša:

· porezi i subvencije, carine· naknade i financijska pomoæ· sankcije, kazne, novèane kazne.

Porezi, subvencije i carine

Trošarine su u 1997. godini donijele u državni proraèun 17,8 posto javnog prihoda. Neke od njih posredno utjeèu na zaštitu okoliša, kao što su trošarine na naftne derivate, duhanske proizvode, te putnièka i druga motorna vozila (ukljuèeni brodovi i zrakoplovi) prodana u Hrvatskoj. Trošarine se odražavaju na cijenama. Kretanje maloprodajnih i veleprodajnih cijena benzina izmeðu 1994. i 1997.godine pokazuje da su cijene olovnog benzina rasle brže (za 7,5 posto) nego cijene bezolovnog (4,7 posto).

Porezi na cestovna motorna vozila i na plovila plaæaju se u županijski proraèun godišnje, prema Zakonu o financiranju jedinica lokalne samouprave i uprave. Porez za plovila ovisi o dužini, opremi i godini proizvodnje; porez za cestovna motorna vozila ovisi o snazi motora i godini proizvodnje. Plaæanja trošarina izuzeta su vozila registrirana za prijevoznièku djelatnost, zatim vatrogasna, medicinska, vojna i policijska, pogrebna i vozila za invalide.

Turistièka boravišna taksa (turistièka taksa) ubire se na osnovi Zakona o boravišnoj taksi. Plaæaju je svi turisti osim djece mlaðe od 12 godina, a plaæa se za svaku noæ provedenoj u turistièkim objektima. Prihod odlazi turistièkim zajednicama, koje ga ulažu u razvoj turistièkih podruèja, ukljuèujuæi investicije u zaštitu okoliša.

Korištenje umjetnog gnojiva u poljoprivredi se subvencionira. Razlika izmeðu tržišne i proizvoðaèke cijene plaæa se proizvoðaèima iz državnog proraèuna. Prosjeèna subvencija iznosi 0,25 kn po kilogramu umjetnog gnojiva.

Meðu proizvodima osloboðenim plaæanja trošarine su loživo ulje, mlazno gorivo i kerozin za zrakoplove, naftni derivati namijenjeni izvozu, elektrièna struja, te ugljen i druga fosilna goriva. Plaæanja carine može biti osloboðen uvoz opreme za proèišæavanje vode za piæe, opreme za operativne centre za intervencije u sluèaju iznenadnih oneèišæenja Jadranskog mora, te za postrojenja za obradu opasnog otpada koja se ne proizvode u Hrvatskoj. Osloboðenje od carine prema ovoj odredbi iznosi izmeðu pet i 20 posto od cijene, ovisno o vrsti opreme.

Naknade i financijska pomoæ

Najrazvijeniji sustav naknada primjenjuje se uvodnom gospodarstvu. Naknade za emisije u zrak i za buku ne postoje (premda postoje novèane kazne za prekoraèenje standarda - vidi u nastavku). Naknade za zaštitu voda (naknade za

otpadne vode) iznose oko 25 posto prosjeène cijene proèišæavanja (suprotno financiranju prema Zakonu o vodnom gospodarstvu, koji propisuje potpunu nadoknadu troškova), zbog velikih gospodarskih teškoæa zemlje i znatne ratne štete. Ispuštanje otpadnih voda podliježu izdavanju dozvola, kojima se propisuju mjerenja i znaèajke otpadne vode. Vodopravni inspektori nadziru otpadne vode i mogu pokrenuti sudski postupak u sluèaju nepostupanja sukladno dozvoli. Naknade se utvrðuju u skladu s pogoršanjem kakvoæe vode u koju je ispuštena otpadna voda. Naknada se plaæa "Hrvatskim vodama" (državna agencija za vodno gospodarstvo). U 1997.godini stvarno je plaæeno 85 posto iznosa naknada zaraèunatih domaæinstvima (74 posto u 1994.). Ukupni ostvareni prihod od te naknade iznosio je u 1997.godini oko 257 milijuna kn (140 milijuna kn u 1994.).

Pored toga ubiru se naknada za korištenje voda, naknada za vaðenje pijeska i šljunka, slivna vodna naknada, lokalne naknade koje propisuju lokalne vlasti za financiranje investicija u unapreðenje zemljišta i sustave odvodnje, te naknade za zaštitu vode za domaæinstvo. Naknade za korištenje vode razlikuju se prema podruèjima, korisnicima vode, naèinima korištenja i izvorima opskrbe. Naknade za korištenje vode u domaæinstvima obièno iznose 0,7 i 1,1 kn (to jest 0,20 i 0,30 DEM) po m3; naknade za industrijske potrošaèe su 10 do 30 posto veæe. Zakon o trgovaèkim društvima takoðer predviða da poduzeæa koja posluju prema tom Zakonu plaæaju doprinos za vodu koji iznosi 0,76 posto od bruto iznosa za plaæe u poduzeæu. Ova naknada ukinuta je 1998.godine zbog gospodarskih teškoæa s kojima je suoèena industrija. Naknade za vaðenje iznose od dvije kn (za šljunak) do 3,5 kn (za pijesak) po m 3 . Detaljnije o naknadama za vodu u Poglavlju 6.

Kod postupanja otpadom naknade se odreðuju za proizvodnju opasnog otpada (plaæa ih proizvoðaè, a namijenjene su financiranju izgradnje odlagališta opasnog otpada), za proizvodnju komunalnog otpada (kao dio cijene komunalnih usluga koju utvrðuju lokalne vlasti, a služi za izgradnju i održavanje komunalnih odlagališta, skupljanje, odvoz i odlaganje otpada), te za postupanje otpadom na županijskoj razini (za plaæanje odštete vlasnicima nekretnina radi smanjenja tržišne vrijednosti njihove imovine u blizini lokacija za skladištenje, obradu i odlaganje opasnog otpada). Naknade za sakupljanje i odlaganje komunalnog otpada raèunaju se po m2 stana ili nekretnine onoga tko proizvodi otpad. Cijene se razlikuju od jedne do druge opæine u skladu sa strukturom cijene usluga i dotiènog komunalnog poduzeæa. U Zagrebu je (krajem 1997.) mjeseèna cijena po m2 iznosila 0,27 kn za domaæinstva i 0,80 kn za druge korisnike usluga.

Postoje i naknade za oneèišæenje poljoprivrednog zemljišta. Naknada štete pripada vlasniku ili korisniku poljoprivrednog zemljišta ako oneèišæenje ogranièava moguænost poljoprivredne proizvodnje. Naknada za smanjenje proizvodne sposobnosti utvrðuje se za pojedinaène situacije. Naknada štete može doseæi tržišnu vrijednost zemljišta ako je oneèišæenje onemoguæilo daljnje korištenje u poljoprivredne svrhe. Ako doðe do prenamjene poljoprivrednog zemljišta za neku drugu uporabu - kao što je vaðenje pijeska i kamena, površinski kop, graðenje i slièno - naknadu plaæa vlasnik zemljišta. Naknada se ne mora platiti ako je do prenamjene zemljišta došlo radi izgradnje zgrade, trgovaèkog ili javnog objekta nakon izdavanja odgovarajuæe lokacijske dozvole. Naknada se plaæa Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva. Od ove naknade je u 1994. godini naplaæeno oko 3,5 milijuna kn, a taj je iznos u 1997. godini (u prvih devet mjeseci) poveæan na 11,8 milijuna kn.

Od 15 do 20 posto prihoda ostvarenog prodajom posjeèenog drveæa u Hrvatskoj odlazi na posebne raèune namijenjene pošumljavanju. Javno poduzeæe za gospodarenje šumama "Hrvatske šume" namjenjuje tri posto svojeg prihoda od prodaje drveta pošumljavanju. Korištenje šuma u druge svrhe osim sjeèe zaraèunava se poduzeæima i drugim pravnim osobama (osim “Hrvatskih šuma”) po cijeni od 0,07 posto od ukupnog prihoda tvrtke i polaže se tromjeseèno na poseban raèun za raznovrsne korisne funkcije šuma. Osim toga, naknade za prenesena prava na šumsko zemljište i šume (to jest, prethodno šumsko zemljište koje je prenamijenjeno) moraju se platiti “Hrvatskim šumama” ili ovlašteniku šume. Doprinos za šume, to jest naknada za drvne proizvode (2,5 posto od prodajne cijene), poduzetnici koji se bave takvom prodajom plaæaju lokalnim vlastima za financiranje razvoja komunalne infrastrukture. Pristojbe što se dobiju od lovnih dozvola koriste se za lovno gospodarstvo i naknadu štete koju prouzroèi divljaè.

Naknade (obièno 2,5 posto prihoda od prodaje) za dopušteno iskorištavanje mineralnih sirovina (nafta, plin i druge mineralne sirovine) trgovaèka društva i obrtnici plaæaju u državni proraèun, a zatim se prenose u proraèune gradova i županija (svakom 50 posto) na èijem podruèju se te sirovine iskorištavaju. Prihodi od ove naknade koriste se za gospodarski razvoj te zaštitu prirode i okoliša. Tvrtke, koje se bave iskorištavanjem mineralnih sirovina, dužne su izdvajati tri posto prihoda od prodaje za istraživanja moguænosti obnavljanja i oèuvanja sirovina.

Gospodarsko korištenje prirodnih bogatstava i neke djelatnosti od državnog interesa podliježu koncesijama. Za odobrene koncesije plaæaju se naknade u državni, županijski ili opæinski proraèun.

Djelatnosti prometa podliježu naknadama i pristojbama za korištenje javnih cesta (plaæa se kod registriranja vozila), za korištenje autocesta (ovisno o osovinskom pritisku vozila), za potrebe posebnog prijevoza, za pretjerano korištenje

javnih cesta, za korištenje zemljišta uz ceste, te za obavljanje sekundarnih djelatnosti na javnim cestama. Prihod od tih naknada obièno odlazi u državni ili županijski proraèun.

Sankcije, kazne, novèane kazne

Plaæanje novèanih kazni predviðeno je svim osnovnim zakonima u podruèju zaštite okoliša, kao što su Zakon o zaštiti okoliša, Zakon o zaštiti zraka, Zakon o otpadu, Zakon o zaštiti prirode, kao i posebnim zakonima: Zakon o vodama, Zakon o prostornom planiranju, Zakon o buci, Zakon o šumama i drugi. Zamišljene su kao neobvezujuæe pristojbe, to jest, plaæanja koja dospijevaju u sluèaju nepostupanja sukladno zakonskim odredbama. Prihod ostvaren od ovih pristojba pritjeèe u državni proraèun, ili u županijski.

Plaæanje se odnosi na emisije u zrak , pretjeranu buku, stvaranje otpadnih voda i odvodnju, stvaranje opasnog otpada, te štete u zaštiæenim podruèjima. Što se tièe emisija u zrak obveza mjerenja propisana je tek krajem 1996. godine, pa dosad nisu provedena nikakva plaæanja za prekoraèenje emisija. Plaæanja za nepostupanje sukladno propisima u podruèju otpadnih voda i odvodnje odlaze “Hrvatskim vodama”.. Namijenjena su financiranju aktivnosti na regulaciji vodotoka i drugih voda koje pripadaju slijevu u kojem je poèinje prekršaj.

Režim kazni primjenjuje se na kolièinu emisije oneèišæenja iznad dopuštenih vrijednosti. granicu. Prekršitelj je dužan platiti odštetu za prouzroèenu štetu. Zakon o zaštiti okoliša propisuje da oneèišæivaè mora platiti popravljanje štete izazvane oneèišæenjem okoliša (troškove sanacije), kao i pravednu naknadu za prouzroèenu štetu. Ovo naèelo upravo se poèinje primjenjivati. O plaæanju obièno odluèuje sud nakon što inspektori za okoliš prijave sluèaj. Meðutim, predviðene novèane kazne su previsoke i zato se rješenje suda obièno zanemaruje, da bi se sprijeèio steèaj poduzeæa (vidi Poglavlje 1).

Novi Kazneni zakon Republike Hrvatske bavi se kriviènim djelima protiv okoliša (ugrožavanje okoliša bukom, oneèišæenje otpadom, širenje radioaktivnog ili drugog opasnog otpada u Hrvatskoj, krèenje šuma i drugo) i predviða novèane i kazne zatvora. Meðutim, provedbu ovih zakonskih odredaba sprjeèava opæe nepovoljno stanje gospodarstva. Osim toga inspektori èesto ne dobivaju povratne informacije o sudbini sluèajeva koje upuæuju na sud.

2.2. Pravni instrumenti

Standardi kvalitete okoliša

Standardi kvalitete zaštite okoliša utvrðeni su Zakonom o zaštiti okoliša u obliku graniènih vrijednosti. Osjetljiva ili ugrožena podruèja odreðena su posebnim propisima. S obzirom na proizvode, strojeve, opremu i proizvodne tehnologije koje mogu predstavljati opasnost za okoliš posebnim propisima se ureðuju tehnièki standardi zaštite okoliša.

U Tehnièkom odboru za gospodarenje okolišem pri Meðunarodnoj organizaciji za normizaciju (ISO) Hrvatska ima status promatraèa, te radi na izradi ili je veæ izradila deset standarda iz serije ISO 14000. Zaposlenici DUZPO-a aktivno sudjeluju u radu ISO/TC pri Državnom zavodu za normizaciju i mjeriteljstvo.

Dozvole i suglasnosti

Dozvole (navedene u Zakonu o vodama) za korištenje voda, svrhu korištenja, lokaciju aktivnosti korištenja, ispuštanje sirovih ili prethodno obraðenih otpadnih voda izdaje upravno tijelo županija i Grada Zagreba nakon odobrenja “Hrvatskih voda”. U iznimnim sluèajevima dozvolu mogu izdati “Hrvatske vode” na osnovi odobrenja Državne uprave za vode. Dozvole se izdaju za ispuštanje otpadnih voda u javni kanalizacijski sustav ili u prirodne vode, te propisuju praæenje emisija i kakvoæu vode.

Lokacijska dozvola potrebna je za smještaj graðevne konstrukcije. Nju izdaju upravna tijela županija i Grada Zagreba, a u posebnim sluèajevima Ministarstvo prostornog planiranja, graditeljstva i stanovanja. Po primitku zahtjeva za izdavanje lokacijske dozvole nadležno tijelo dužno je od tijela državne uprave pribaviti primjedbe, mišljenja i druge dokumente (ukljuèujuæi one u vezi s okolišem; vidi Procjenu utjecaja na okoliš, Poglavlje 1).

Graðevne dozvole potrebne su za izgradnju novih ili obnavljanje postojeæih objekata. Takvu dozvolu izdaju upravna tijela županija/Grada Zagreba, a u posebnim sluèajevima Ministarstvo prostornog planiranja, graditeljstva i

stanovanja. Prema Zakonu o zaštiti okoliša DUZPO utvrðuje uvjete za zaštitu okoliša i prirode tijekom postupka izdavanja lokacijske i graðevne dozvole.

Na osnovi Uredbe o uvjetima za izdavanje dozvola za obavljanje struènih djelatnosti u okolišu, DUZPO odobrava suglasnosti pravnim osobama za praæenje stanja okoliša i izradu studija procjene utjecaja na okoliš. Suglasnosti se izdaju na rok od tri godine. (Vidi Poglavlje 1. Procjena utjecaja na okoliš).

Znak zaštite okoliša

Jedan od zakonom utvrðenih ciljeva zaštite okoliša u Hrvatskoj je promicanje uporabe proizvoda i primjene proizvodnih postupaka koji su prihvatljivi za okoliš, te uspostavljanje ravnoteže izmeðu zaštite okoliša i gospodarskog razvitka. Znak zaštite okoliša ustanovljen je kao jedan od instrumenata za ostvarivanje promjena u potrošnji. Od 1993. godine dodjeljuje se proizvoðaèima robe široke potrošnje, koji plasiraju na tržište proizvode prihvatljivije za okoliš, i to u smislu njihove uporabe i obilježja otpada (Pravilnik o Znaku zaštite okoliša, 1996.). Znak zaštite okoliša ima komercijalno obilježje, ali ga ne prate fiskalni poticaji. Dosad je znak zaštite okoliša dobilo 14 proizvoda, ali nema podataka o njegovu utjecaju na prodaju proizvoda.

2.3. Financiranje izdataka u zaštiti okoliša

Proraèunska sredstva

Hrvatski pravni sustav predviða tri najvažnija instrumenta javnog financiranja zaštite okoliša: državni proraèun i lokalne proraèune, posebne raèune i izvanproraèunski fond. Od toga se u praksi koriste samo dva: sredstva državnog proraèuna i lokalni proraèuni, a hrvatska agencija za vodoprivredu "Hrvatske vode" ima poseban raèun za financiranje vodnog gospodarstva. Državni proraèun i lokalni proraèuni su najvažniji instrumenti za financiranje izdataka za zaštitu okoliša. Osim toga, sredstva ostvarena od naknada i pristojbi za zaštitu okoliša (vidi toèku 2.1.) u velikoj su veæini namijenjena financiranju izdataka za zaštitu okoliša.

Znaèajnu ulogu imaju jedinice lokalne samouprave i uprave. Jedinice lokalne uprave organiziraju javne službe, od kojih neke izravno djeluju na zaštiti okoliša (èišæenje ulica, upravljanje vodama i otpadom i slièno). Proraèunom predviðeni izdaci nekih jedinica državne uprave i samouprave prikazani su na tablici 2.1.

Tablica 2.1. Proraèunska sredstva nekih jedinica državne samouprave i uprave namjenjena za zaštitu okoliša, 1999.

Proraèun Izdaci za okoliš

u 000 kn % od ukupnih izdataka

Država 49.047.850Sisaèko-moslovaèkažupanija 2.500.000Grad Zagreb 3.875.000Grad Sisak 102.587

590.753

2.800 4.650 520*

1,20

0,100,120,50

Izvori:Proraèun Republike Hrvatske, Narodne novine 167/98Službeni glasnik Grada Zagreba, 20/98Službeno glasilo Sisaèko-moslavaèke županije (31.12.1998.)Neslužbeni podaci koje je prikupila misija EPR (ožujak 1999.)* Ukljuèujuæi 200.000 kn za obradu otpada

Komunalnim djelatnostima upravljaju privatne tvrtke na temelju koncesija, ili javna poduzeæa vlasnici kojih su i njima rukovode lokalne vlasti. Samo dio sredstava potrebnih za financiranje ovih usluga dolazi od naknade koje se

zaraèunavaju za komunalne usluge, odšteta i drugih izvora. Za razliku od toga, provedba naèela da oneèišæivaè plaæa u sluèajevima nadoknade za štetu izazvanu oneèišæenje èini se zadovoljavajuæom.

Posebni raèuni

Na slici 2.1. prikazan je poseban raèun “Hrvatskih voda”. Taj raèun prikazuje prihod i izdatke u vodnom gospodarstvu. Deficit se financira kreditima i zajmovima domaæih, stranih banaka.

U razdoblju od 1992. do 1996. brojne meðunarodne ustanove financirale su projekte, programe i druge aktivnosti u zaštiti okoliša putem kredita i/ili financijskih bespovratnih sredstava. Iznos financijske pomoæi dodijeljene tijelima vlasti poveæavao se u razdoblju od 1992. do 1995. godine, ali je 1996. smanjen. Istovremeno financijska pomoæ koju su dobile nevladine udruge svake se godine poveæavala.

Hrvatska sudjeluje u regionalnom Programu zaštite okoliša u Podunavlju, kojeg je u razdoblju od 1992. do 1996. djelomièno financirao Fond za globalni okoliš (GEF) s iznosom od 12.690.000 USD (Program u cijelosti financira i PHARE, ali ta sredstva nisu na raspolaganju Hrvatskoj). Osim financijske pomoæi dobiveni su zajmovi Svjetske banke i Europske banke za obnovu i razvitak. Ovim zajmovima financiraju se projekti održivog razvoja hrvatskog gospodarstva i poljoprivrede. Neki projekti obuhvaæaju investicije u zaštitu okoliša, kao što su ureðaji za obradu industrijskih otpadnih voda. Sljedeæih godina se oèekuje znaèajno poveæanje iznosa zajmova (vidi takoðer Poglavlje 4 o financijskoj pomoæi).

Slika 2.1. Poseban raèun Hrvatskih voda, 1998.

Izvor: Narodne novine, 107/95 * Sredstva za zaštitu od poplava

Izdaci za zaštitu okoliša

O ukupnim javnim izdacima za zaštitu okoliša po sektorima (zaštita zraka, otpad, zemljište i drugo) ne postoje podaci. Daleko najvažniji izdaci odnose se na vode. Financijska sredstva kojima raspolažu “Hrvatske vode” dvaput su veæa od zajednièkih sredstava DUZPO-a i Državne uprave za vode. Takoðer ne postoje cjeloviti podaci o ulaganjima u zaštitu okoliša, posebno ne iz industrije. Ono što postoji je struktura tekuæih troškova za zaštitu okoliša prikazana na slici 2.2.

16%

0.4%

19%

25% 19%

21%

Državni proraèun *

Naknada za zaštitu voda

Naknada za korištenje voda

Sredstva izostalih izvora

Slijevna vodnanaknada

Naknada za vaðenje pijeska i šljunka

Prihodi1. 213

milijuna kn

55%

29% 16%

Projekti i ulaganja

Održavanje postojeæevodne infrastrukture(zaštita od poplava)

Ostalo(ukljuèene plaæe)

Izdaci 1.379

milijuna kn

Slika 2.2. Ukupni tekuæi troškovi za zaštitu okoliša, 1996.

2.4. Glavni ciljevi politike i institucijske odgovornosti

Ciljevi politike

Cjelokupna hrvatska politika izrade ekonomskih i pravnih instrumenata ima tri osnovna cilja. Prvo, zemlja je odluèna da europsku praksu iz propisa o zaštiti okoliša prilagodi svojim posebnim uvjetima. Drugo, progresivno uvoðenje razvijenog sustava javnog prihoda povlaèi sa sobom posljedice u gospodarenju okolišem. Oni koje se u Hrvatskoj bave gospodarenjem okolišem nastoje ispraviti takve nedostatke novim “ad hoc” instrumentima. Treæe, izuzetno nesigurna situacija u financiranju zaštite okoliša prevladava se ukljuèivanjem raspoloživih mehanizama.

Kao i kod veæine drugih mjera napredak u propisima o zaštiti okoliša u skladu s europskom praksom uvjetovan je raspoloživošæu sredstava. S obzirom na teško gospodarsko stanje sredstva su oskudna, a neophodna su za hitno otklanjanje teških posljedica rata. Pa tako, dok je brzina napredovanja u izradi propisa mala, opæe usmjerenje je jasno. Ono ne obuhvaæa samo promjenu prakse u odnosu na kvalitetu okoliša, veæ i razvoj gospodarenja okolišem u poduzeæima.

Ostvarivanje modernog sustava javnog prihoda jedna je od najvažnijih, ali i jedna od najtežih zadaæa tijekom sadašnjeg razdoblja društveno-ekonomskih promjena. U provedbi te zadaæe Hrvatska koristi “europske obrasce”. Zbog nedostajuæih pouzdano dokumentiranih javnih prioriteta u zaštiti okoliša, te zbog neophodnih napora na prevladavanju posljedica rata, èini se da je strategija Hrvatske prvenstveno namijeniti odreðena sredstva iz prihoda za izdatke u zaštiti okoliša na “ad hoc” osnovi.

S obzirom na sadašnje izvore financiranja izdataka u zaštiti okoliša Zakon o zaštiti okoliša predviða stvaranje jednog izvanproraèunskog fonda za zaštitu okoliša. Taj fond treba biti osnovan posebnim aktom Vlade koji još nije na snazi. Iz sliènih razloga samo se djelomièno provode odredbe propisa o podmirivanju troškova komunalnih usluga za zaštitu okoliša iskljuèivo iz pripadajuæih naknada.

Institucijske odgovornosti

Izvor: Statistièki ljetopis, 1998.

Zaštita od buke

1%

Zaštita zraka

0.2%

Zaštita površinskihvoda

25%

Zaštita tala i podzemnih voda

2%

Zaštitaprirode ikrajolika8%

Odlaganje otpada 64%

Ukupno 1996. g.

236 milijuna kn

U propise o zaštiti okoliša ukljuèene su brojne institucije. U zaštitu okoliša ukljuèeno je osam od 17 ministarstava i èetiri od 11 državnih uprava. U skladu s ustrojstvom državne uprave odgovornost za pojedinaène aspekte zaštite okoliša i održivog razvoja raspršena je meðu raznim ministarstvima i državnim upravama.

Državna uprava za zaštitu prirode i okoliša ima vodeæu ulogu u koordiniranju aktivnosti u zaštiti okoliša. Istovremeno, ova Državna uprava ima niži status nego ministarstvo, iz èega proizlaze poteškoæe u koordiniranju s ministarstvima zaduženim za razna pitanja zaštite okoliša. Dosad još nije u cijelosti postignuta koordinacija s tijelima državne vlasti, te se provodi od situacije do situacije. Razlièite institucije koriste razne suglasnosti i dozvole.

Jedinice lokalne samouprave i uprave i graðani (Ustavom zajamèena prava) donose odluke o lokalnim interesima i potrebama, osobito onima što se odnose na prostorno planiranje i stanovanje, komunalne djelatnosti, te zaštitu i unapreðenje prirodnog okoliša.

Za normizaciju u Hrvatskoj odgovorna je Državna uprava za normizaciju i mjeriteljstvo.

2.5. Zakljuèci i preporuke

Na teoretskoj razini Hrvatska jasno i s pravom teži integriranju ciljeva zaštite okoliša u svoj ekonomski razvoj. Deklaracijom o zaštiti okoliša u Republici Hrvatskoj, koju je donio Hrvatski državni sabor, zemlja se opredijelila za održivi razvoj. Jasno je izražena odluènost da se osigura potpuni, ekološki i ekonomski uravnotežen razvoj s ciljem oèuvanja nacionalne baštine za sadašnje i buduæe naraštaje. Meðutim, ova osnovna Deklaracija namjere ima danas malu važnost za gospodarenje okolišem.

Na upravljanje - u samoj zamisli i izradi neophodnih pravnih i ekonomskih instrumenata – previše djeluju tri okolnosti. Prvo, postoji široko rasprostranjeno uvjerenje da zaštita okoliša na spada u prioritete stanovništva Hrvatske. Ova okolnost detaljnije je obraðena u Poglavlju 1, a potaknula je Preporuku 1.7.

Drugo, sveukupna gospodarska situacija, zajedno s potrebom financiranja hitnog uklanjanja ratne štete, djeluje kao važan èimbenik usporavanja provedbe postojeæih propisa. To takoðer objašnjava izuzetno oprezan pristup izradi strategije financiranja neophodnih mjera zaštite okoliša. Izabrani pristup je vrlo tehnièki po svojoj prirodi i ne obuhvaæa ni strateško usklaðivanje institucija, koje imaju zajednièki interes u zaštiti okoliša (kao što su turistièka tijela i tijela zaštite okoliša), niti èvršæe povezivanje institucija èija sektorska podijeljenost èini utvrðivanje sveukupnih prioriteta okoliša teškim ili nemoguæim (kao što je organizacijska podijeljenost DUZPO-a, Državne uprave za vode i “Hrvatskih voda”). l ovo pitanje je obraðen u Poglavlju 1 i ima za rezultat Preporuku 1.1.

Treæe, provedba pravno postojeæih planova financiranja otežana je teškim gospodarskim stanjem zemlje. Naknade koje domaæinstva plaæaju za usluge u zaštiti okoliša vrlo su visoke po svim standardima. Plaæanje je rijetko prisilno. Ovaj stav trebao bi, meðutim, biti popraæena (a) izradom i objavljivanjem odluke kojom se utvrðuju uvjeti što ih treba ispuniti da bi se plaæanja za okoliš provodila u punom, zakonom predviðenom obliku; (b) mobilizacijom svih društveno prihvatljivih izvora financiranja zaštite okoliša; (c) organizacijom financiranja izdataka za okoliš na najuèinkovitiji naèin, ostavljajuæi najveæi moguæi iznos sredstava za stvarne izdatke upravljanja okolišem (za razliku od opæih troškova). Prijedlog spomenut u Poglavlju 4, kojim se naglašava da bi trebalo razmotriti ustanovljenje posebne jedinice za upravljanje projektom, a koja bi nadgledala primanje i korištenje strane pomoæi, dio je ovog posljednjeg prijedloga (vidi Preporuku 4.2.).

Preporuka 2.1.

Treba utvrditi i objaviti terminski plan za punu realizaciju svih plaæanja za zaštitu okoliša, ukljuèujuæi socijalne uvjete kojima treba udovoljiti, radi njegove provedbe. Osnivanje fonda za okoliš preporuèa se kao privremena mjera za unapreðenje financiranja i uèinkovitost plaæanja i izdataka za okoliš.

Potrebno je poticati jasnu stratešku orijentaciju prema izradi veæeg broja i bolje prilagoðenih ekonomskih instrumenata za primjenu u upravljanju okolišem. Meðutim, zasada ima vrlo malo iskustva sa stvarnim uèincima ekonomskih instrumenata – stoga potrebu za širim istraživanjima na ovom podruèju, kao što je plaæanje za zaštitu okoliša, treba utvrditi na takvim razinama koje æe uèinkovito poticati planiranu zaštitu okoliša bez ugrožavanja gospodarske djelatnosti.

Korištenje ekonomskih instrumenata dosad je bilo ogranièeno uglavnom na korištenje tradicijskih instrumenata. Istovremeno Zakon o zaštiti okoliša iz 1994. predviða moguænost da se porezna sniženja i osloboðenja od poreza, carina i drugih vrsta javnih prihoda utvrde posebnim zakonima o:

· primjeni èišæih procesa proizvodnje i proizvoda prihvatljivih za okoliš· korištenju obnovljivih izvora energija· korištenju opreme i strojeva koji pridonose zaštiti okoliša· poboljšanom recikliranju ili organiziranom odlaganju korištene opreme, ureðaja, proizvoda, ambalaže i drugog.

Trenutno ne postoje zakoni niti vladine odluke kojima bi se uveli takvi poticaji – osim u jednom dijelu carinskog sustava.

Preporuka 2.2.

Neophodna su ekonomska istraživanja da bi se utvrdili potrebni i dostatni ekonomski instrumenti i njihove razine, osobito u odnosu na one mjere koje su veæ predviðene postojeæim zakonodavstvom.

Poticanje recikliranja i ponovnog korištenja treba smatrati najvažnijom strategijom. S tim u vezi ekonomski poticaji su moguæi i potrebni. Time bi se mogla stimulirati industrija recikliranja. Na primjer, jedan dio raspoloživih financijskih sredstava za zaštitu okoliša mogao bi se dati poduzeæima za recikliranje, koja imaju odobrenje i rade u skladu s tehnološkim i zahtjevima zaštite okoliša. Takoðer, ako neko poduzeæe skuplja, rukuje, reciklira ili ponovno koristi otpad, robu ili ambalažni materijal, pripadajuæi troškovi mogli bi se nadoknaditi.

Preporuka 2.3.

Potrebno je izraditi poseban mehanizam kao pomoæ u stvaranju tržišta za sekundarne proizvode. Troškovi što se odnose na skupljanje, prijevoz i odlaganje industrijskog otpada mogu se poveæati ako se istovremeno uvedu povrati za troškove recikliranja i ponovnog korištenja.

Za provedbu preporuka i mjera potrebne su statistièke informacije, a naroèito financijske. Svaka ekonomska analiza treba obuhvatiti procjenu izdataka za okoliš na koji se odnosi. Podatke o ubranim porezima, naknadama, pristojbama i drugim eventualnim izvorima financiranja zaštite okoliše treba prikupiti i analizirati, jednako kao i podatke industrijskog sektora što se odnose na izdatke zaštite okoliša. Ovoj zadaæi treba dati prednost kao zajednièkom projektu ustanova koje su u nju ukljuèene (Ministarstvo financija, Ministarstvo gospodarstva, DUZPO). Posebnu pozornost treba pridati dobivanju pouzdanih informacija o ulaganjima u zaštitu okoliša i izvorima financiranja, kao i inozemnoj financijskoj pomoæi u projektima zaštite okoliša.

Preporuka 2.4.

Prioritetno treba unaprijediti statistiku o izdacima za zaštitu okoliša i izvorima financiranja.

Poglavlje 3.

POSLJEDICE RATA NA OKOLIŠ

3.1. Prvi utjecaji na okoliš i njihov razvoj tijekom vremena

Utjecaji na zrak

O utjecajima oružanih sukoba u Hrvatskoj govori se u izvješæima Organizacije Ujedinjenih naroda za industrijski razvoj (UNIDO) i znanstvenoj literaturi. Za vrijeme sukoba bilo je znaèajnih negativnih utjecaja na zrak zbog sagorijevanja nafte (na primjer, Rafinerija nafte Sisak), kemijskih i pripadajuæih industrija (vjerojatno su izazvane emisije vrlo otrovnih TCDD i drugo), skladišta streljiva, šumskih požara i, što nije nevažno, nekontroliranog ispuštanja ispušnih plinova iz neodgovarajuæe održavanih vojnih vozila. Takve emisije u zrak prestale su kad je rat završio. Njihov sveukupni utjecaj na globalno zagrijavanje i ošteæenje ozonskog omotaèa sada se više ne može utvrditi.

Utjecaji na tlo

Došlo je do velikog oneèišæenja tla, i to zbog požara zgrada (naroèito kemijskih objekata), šumskih požara i ostataka streljiva. Zbog eksplozija streljiva vjerojatno ima i jaèih pukotina u podzemnim slojevima. U nekim podruèjima to je moglo izazvati snižavanje razine podzemnih voda za jedan do 1,5 m. U nekim sluèajevima erozija tla je èimbenik o kojem æe ubuduæe trebati voditi raèuna.

Od izuzetne su važnosti negativni utjecaji spaljenih kemijskih postrojenja koja obuhvaæaju:· kozmetiku (Osijek)· pesticide (Ðakovo, Osijek)· pšenicu (Vinkovci, ukljuèujuæi moguæu pojavu gljiva, mikrotoksina i razmnožavanje gamadi)· istjecanje nafte (Rafinerija nafte Sisak, skladište nafte, Karlovac i mnogi drugi objekti, ukljuèujuæi skladišta teških

ulja za termoelektrane, na primjer, u Osijeku)· plastika (Zadar)· streljivo (Bjelovar, Delnice, Karlovac, Oštarije, Rijeka i drugdje).

Velika opasnost su poliklorirani bifenili (PCB), koji se koriste u elektriènim kondenzatorima i transformatorima te kao hidrauliène tekuæine u vojnim vozilima.

Požar u sisaèkoj rafineriji nafte ostavio je prostor od oko 1 x 3,5 km tla natopljenog poliaromatskim ugljikohidratima (PAH). Još je uvijek crn. Neizravni utjecaji oružanog sukoba odrazili su se i na neodgovarajuæe i loše voðene prostore odlagališta na gotovo svim ruralnim lokacijama. Èak i gradovi koji su bili malo pogoðeni oružanim sukobom, kao što je glavni grad Zagreb, sada su ustanovili da su njihova odlagališta otpada ozbiljno oneèišæena teškim metalima (kadmij, olovo, živa i drugi) i mnogim otrovnim i postojanim organskim tvarima, ukljuèujuæi pesticide i farmaceutski kemijski otpad. Sve ove kemikalije mogu se rastvoriti u površinskim i podzemnim vodama.

Utjecaji na vode

Mnoge slatke vode bile su takoðer teško oneèišæene. Na primjer, 1994. godine nafta iz sisaèke rafinerije nafte primijeæena je u delti Dunava blizu Crnog mora. Osobito æe na podruèju Like biti izuzetno skupo sanirati oneèišæenje podzemnih voda, naroèito ako se uzme u obzir znatna otjecanja (èak i prema obali) brzim tokovima podzemnih rijeka.Za vrijeme rata nisu se mogle provoditi mjere sanacije, pa je bilo znatnih moguænosti za oneèišæivanje površinskih i podzemnih voda, ukljuèujuæi more. Oneèišæenje površinskih voda, na primjer bunara naftom, pesticidima, bojom i ostacima životinja u dužem æe razdoblju oneèistiti izvore pitke vode.Vjeruje se da je mikrobiološka koncentracija u podzemnim slojevima sposobna za ksenobiotièku transformaciju/degradaciju kemikaija koje oneèišæuju. Nije poznato jesu li ti slojevi aerobni ili anaerobni.

Meðutim, pozitivna sporedna posljedica uništenja industrije bila je malo ispuštanje tvari koje oneèišæuju rijeke, ili ga nije ni bilo. Tako su se u rijeci Pakri kod Pakraca, koja je desetljeæima bila oneèišæena, u 1993. godine opet pojavile ribe. Ako u 1999. nije prekasno, treba uložiti mnogo truda da bi se odgovarajuæom obradom otpadnih voda i kanalizacije osigurala stroga kontrola oneèišæenja rijeka. Veterinarski fakultet u Zagrebu ispitivao je hermafrodizam kod riba, ali nije pronašao nikakve dokaze.

Utjecaj na parkove prirode

U 1993. godini ni jedan park se nije mogao posjetiti, buduæi da su bili ili okupirani ili minirani. Kratkoroène posljedice rata na parkove prirode bile su:

· izravno uznemiravanje zbog borbi· obustava provoðenja mjera oèuvanja· uništenje sela i progon stanovništva· napade na industrijska podruèja i teško oneèišæenje okoliša.

Opasnosti trajne štete za razvoj i zaštitu parkova prirode su sljedeæe:

· de facto ukidanje statusa zaštite zbog okupacije· rascjepkanost podruèja· duga razdoblja oporavka za neke ekosustave, na primjer šume· oneèišæenje dijelova parkova naftom i drugim kemikalijama· uništenje tradicijske poljoprivrede· zastoj turizma· narušena dojam o podruèju prema inozemstvu· prepreka razvoju podruèja· veliki gospodarski gubici za zajednice u parkovima.

Park prirode Lonjsko polje. Oèuvanje ovoga moèvarnog podruèja rijeke Save od izuzetnog je europskog znaèaja. U srednjoj Europi veæe su samo naplavne doline Biebrze i Nerewa u sjeveroistoènoj Poljskoj. Od drugih karakteristika ovih moèvara dvije su izuzetno važne:

· autohtone šume koje su vjerojatno najveæe europske aluvijalne šume· tradicijsko korištenje naplavnih dolina kao vlažnih pašnjaka i livada koje se kose jednom godišnje, jedinstvene u

Europi.

Posljedice oružanog sukoba na životinjski svijet, ukljuèujuæi mnoge ptièje vrste, te jedinstvenu ‘dlakavu svinju’ – ‘šarenu’ – mogu biti ozbiljne. Pucnjevi lovaca izazivaju uznemiravanje u radijusu do 500 m od lovca. Uzduž cijele bojišnice, te zbog niskog leta zrakoplova i pucnjave u gradovima i oko njih, gotovo da nije bilo mirnih prostora. To se odnosi i na topnièku bitku u prašumskom rezervatu Prasnik. Postojala je opasnost da æe i preostali dio 350 godina stare šume slavonskog hrasta biti uništen, ali mnogo drveæa je preživjelo.

Bilo je mnogo izvješæa i fotografija koji su ukazivali na opasnosti koje divljim životinjama prijete od mina. Vojnici na bojišnici redovno su lovili u šumama. Takav nekontrolirani lov vjerojatno je znatno oštetio parkove, pa æe trebati mnogo godina da se oporave.

Razaranje nekoliko sela imalo je teške posljedice za okolni kraj. Buduæi da je ekstenzivna tradicijska poljoprivreda bitni aspekt vrijednosti moèvarnog podruèja Save, razaranje sela i progon seljaka je velik gubitak za oèuvanje.

Razaranje industrijskih podruèja donosi sa sobom velike opasnosti za èovjeka i okoliš. U 1992.godini rafinerija u Sisku napadnuta je 26 puta, a 24 puta se zapalila. Više 100.000 tona naftnih proizvoda izlilo se u okolni prostor – od èega je mnogo izgorjelo. Posljedice izlijevanja nafte u rijeku nisu poznate. Kanalizacijska mreža potpuno je uništena za vrijeme borbi i još nije obnovljena. Radi toga se ne obraðuju otpadne vode što takoðer ima negativno djelovanje na moèvare. U 1993.godini nije bilo nikakvih podataka o analizi vode.

Kada je rijeka Sava u 1991. godini poplavila vjerojatno su oneèišæivaèi iz industrijske zone dospjeli do nekih poplavljenih dijelova rijeène doline u Mokrom Polju i Zeleniku, koji od Save nisu odvojeni nasipima. Rijeèni rukavci uzduž Save takoðer sadrže vrlo bogat biljni i životinjski svijet, koji je po svoj prilici ozbiljno pogoðen industrijskim oneèišæivaèima.

Rat je uništio dugogodišnje napore da se mjere zaštite potpomognu eko-turizmom.

Plitvièka jezera (UNESCO-va prirodna baština). Premda je šteta na infrastrukturi znatna, šteta nanesena izuzetno osjetljivim i jedinstvenim sadrenim barijerama je mala ili je nema. Znatno je ošteæena raznolikost šume, jer su stabla sjeèena u velikoj kolièini i nasumce. Razaranjem su ošteæeni mali mostovi, a drveni pješaèki most dužine tri km potpuno je uništen. Najveæa šteta nanesena je hotelima, ugostiteljskim i smještajnim objektima. Sada su u naprednoj fazi preureðenja. Istovremeno se provode istraživanja kakvoæe vode.

Nacionalni park Krka. Znatna šteta je nanesena šumama i slapovima. Izvješæa ima malo, jer je podruèje jako minirano.

Nacionalni park Paklenica. I on je pretrpio sliènu štetu. Posebno je znaèajan nestanak supova. Možda su se otrovali hraneæi se vukovima koje su otrovali lokalni stanovnici. Vukovi su otrovani zbog nekontroliranog poveæanja populacije, nakon što je lovcima zabranjen pristup u mnoga podruèja zadarskog zaleða koja su još uvijek minirana.

Park prirode Kopaèki rit. Jedan dio ovog parka (podruèje s popisa Ramsar i ornitološki znaèajan prostor) bio je poprište izravnih borbi. Ovo podruèje je poplavljeno prosjeèno 99 dana u godini, dok je gotovo cijelo podruèje poplavljeno 32 dana u godini. Za to vrijeme prostrani šaš, moèvare, plitka jezera i lugovi pružaju idealne uvjete za život oko 275 ptièjih vrsta. Kopaèki rit je takoðer vrlo važan izvor ribe (oko 44 vrste) i jedno od najvažnijih mrjestilišta riba za rijeke Dravu i Dunav. Tu živi i oko 50 vrsta sisavaca, ukljuèujuæi vidre, divlje maèke, kune, lisice, veprove, srne i europskog jelena. Kopaèki rit integriran je u Hrvatsku tek 15. sijeènja 1998. Bio je gusto miniran i zato do danas velièina štete još nije utvrðena.

Neupotrebljivi lijekovi i kemikalije

Rat je, nažalost, doveo do nastanka zalihe od oko 2.000 tona neupotrebljivih farmaceutskih kemikalija – uglavnom neodgovarajuæih lijekova, na primjer, sredstava protiv malarije koje su poslali loše savjetovani donatori (èesto po visokoj cijeni).

Trenutno je najvažniji problem sigurno zbrinjavanje tih kemikalija, jer su neke donirane još 1992. Njih treba odvojiti od upotrebljive medicinske i druge opreme, zaštitne odjeæe i drugog. Zatim treba ispitati njihovu ekotoksikologiju, a bilo bi najbolje da to uèini neki registrirani profesionalni kemièar za vodu ili kemièar s iskustvom iz ekotoksikologije farmaceutskih kemikalija, tako da se farmaceutska sredstva brzo ili uvjetno biološki razgradiva mogu ispustiti u kanalizaciju nakon sekundarne obrade. Ovaj postupak zahtijeva izuzetno strogi nadzor. Ostatak se tada može spaliti u PUTO-u po cijeni od oko pet kn/kg. Ovdje æe ponovno biti potrebna vrlo visoka razina pozornog rukovoðenja (vidi Poglavlje 7).

Nagazne mine

Hrvatska ima veliki problem s nagaznim minama. On utjeèe na nastojanja Hrvatske da vrati normalan život nakon rata. Na povratak izbjeglica, obnovu domova i turizma, oživljavanje industrije, napore za pomirenje bivših razdora, te više od svega na gospodarstvo negativno utjeèe postojanje više od milijun nagaznih mina na površini od 6.000 km2. Granice tih minskih polja, na primjer u istoènoj Slavoniji ili Dalmaciji, potpuno su nepoznate, jer su mine uglavnom položene bez bilo kakvog plana i evidencije, pretežito 1991.godine.

Od 1991.godine oko 1.000 ljudi, ukljuèujuæi 300 djece, ubijeno je ili ranjeno od nagaznih mina. Donedavno bilo je relativno malo žrtava meðu civilnim stanovništvom, jer su ratne zone bile slabo naseljene. Meðutim, kada su se 1998. prognanici poèeli vraæati u prije okupirana podruèja opasnost se poveæala. Mine su jedna od najveæih prepreka njihovom sigurnom povratku.

Pored humanitarnih problema zemlja u krškim podruèjima oneèišæena eksplozivima vjerojatno ima negativan utjecaj na okoliš, na primjer, emisije otrovnih metala, ukljuèujuæi olovo i živu iz eksplodiranih upaljaèa, emisije organskih nitrata i plinovi dušiènih oksida. Zbog prirode zadaæe ove posljedice se ne mogu kontrolirati. Osim toga, detonacije koje se ponavljaju - posebno u krškim podruèjima - vjerojatno izazivaju sve veæi broj pukotina u podzemnim vapnenaèkim slojevima.

3.2. Utjecaj na postrojenja za zaštitu okoliša i sigurnost u industriji

Postupanje otpadom iz domaæinstava i industrije

Probleme u postupanju otpadom otežao je ratni sukob, ukljuèujuæi migracijske tokove koje je izazvao. Zagrebaèko gradsko postrojenje za otpad loše je voðeno od sredine 80-ih godina. Meðutim, uvode se suvremene tehnike, ukljuèujuæi sakupljanje procjednih voda za koje se razmatra moguænost biološke obrade. Metan se skuplja i spaljuje. Planovi za rekuperaciju energije postoje. Na slièan naèin, gradskim postrojenjem za otpad u Sisku upravlja jedna austrijsko poduzeæe.

Mjere za odvajanje i obradu opasnog otpada su neodgovarajuæe. Posebno bi trebalo razmotriti moguænost infrastrukture za recikliranje (odlièno u Zagrebu, ali ima malo dokaza za druga mjesta) zajedno sa susjednim zemljama, ukljuèujuæi Maðarsku, Sloveniju i eventualno Austriju (vidi takoðer Poglavlje 7).

Oružani sukob pogoršao je ovu situaciju zbog uništenja:

· vozila za skupljanje otpada u mnogim gradovima, ukljuèujuæi Gospiæ i Osijek· pristupa pojedinim odlagalištima, na primjer, u Dubrovniku i Vinkovcima· ureðaja za sabijanje otpada na odlagalištima.

Iz toga razloga došlo je do odlaganja otpada iz domaæinstava i industrije - zajedno s velikom kolièinom ruševina zgrada - uz ceste, na proširenjima ceste, uz rijeke i u more. Ova praksa nastavlja se i danas. Sigurno (za okoliš održivo) odlaganje ili recikliranje ruševina zgrada ostaje jedan od najveæih problema.

Obrada vode i otpadne vode

Rat je takoðer uništio infrastrukturu za obradu vode, koja ni prije 1990. nije bila snažnije razvijena. Jedna od najtežih dugoroènih negativnih posljedica bila je uništenje (sekundarnih) postrojenja za obradu otpadne vode. Ona su od izuzetne važnosti u kopnenim podruèjima, na primjer, Otoèacu i Gospiæu, a ispuštanje neobraðene otpadne vode vjerojatno je izazvalo kemijsko i biološko oneèišæenje podzemnih voda. Trebat æe desetljeæa da se to ispravi prirodnim putem, a to je jedina pružena i izvediva moguænost.

Sigurnost u industriji

Sigurnosni ureðaji u industriji uništeni su, kao na primjer u Slavonskom Brodu i Pakracu. Velika skladišta drvene graðe ostala su bez sustava za odvajanje prašine, a 1993. godine radnici su izloženi prašini od drveta (od tvrdog i mekog drveta).

3.3. Moguænosti i strategije sanacije

Potrebe i prioriteti sanacije

Buduæi da je oneèišæenje zraka izazvano ratom nestalo, sada su najveæi problemi koje treba riješiti oneèišæenje tla i (u manjoj mjeri) morskog okoliša. S obzirom na to da su najteži sluèajevi oneèišæenja vode uglavnom išèezli, prednost u sanaciji sada treba dati oneèišæenju tla (teškim metalima i postojanim organskim kemikalijama). Meðutim, saniranje zemljišta oneèišæenog tijekom rata moglo bi dovesti do daljnjeg oneèišæenja vode, ako se ne provede na odgovarajuæi naèin. Na primjer, razarajuæe eksplozije streljiva i manje eksplozije od èišæenja mina mogu oneèistiti podzemne izvore pitke vode teškim metalima (kadmijem i živom) i organskim kemikalijama, ukljuèujuæi organske nitrate i perklorate. One neizravno mogu takoðer sniziti razinu vode zbog poveæanog broja i velièine pukotina.

Vjerojatno su najdramatièniji izvori oneèišæenja bili požari na naftnim postrojenjima i spremnicima nafte u termoelektranama. To se dogaðalo u mnogim gradovima: Osijeku, Karlovcu, Vinkovcima i, osobito, u rafineriji nafte u Sisku od 1991. do 1994. godine. Više do 50.000 tona sirovih i rafiniranih naftnih proizvoda je izgorjelo,

oneèišæujuæi tlo poliaromatskim ugljikohidratima (PAH) i uzrokujuæi naftne mrlje na Savi. Izvješæa govore da su viðene na ušæu Dunava u Beogradu. Izmeðu 1991. i 1994. godine bilo je izvješæa o visokim razinama ugljikohidrata, koje su Ukrajinci izmjerili u delti Dunava. INA je najveæim dijelom sanirala štetu koju je pretrpjela sisaèka rafinerija nafte. U 1998. godini Rafinerija nafte Sisak rafinirala je dva milijuna tona nafte; 25 posto više od planiranog. U 1999. godini planira se rafinirati 2,2 milijuna tona.

Napadi na sisaèku rafineriju nafte i istjecanje nafte u Savu imaju ozbiljne posljedice preko granica države. Veæina zemalja nizvodno, ukljuèujuæi Bosnu i Hercegovinu, Jugoslaviju, Bugarsku i Rumunjsku, uzimaju pitku vodu iz Dunava i malo je vjerojatno da se takozvanom filtracijom na obali rijeke mogu ukloniti svi ostaci ugljikohidrata. Izvješæujuæi o ostacima pesticida u rumunjskom dijelu Dunava, Vasilescu je 1995. godine utvrdio da nema ureðaja koji bi mogli izmjeriti ostatke ugljikohidrata u pitkoj vodi.

Jedan od najraširenijih izvora kemijskog oneèišæenja za vrijeme rata bilo je istjecanje poliklorirarnih bifenila (PCB). Potjecali su iz dva glavna izvora:

· elektriènih kondenzatora i transformatora· hidrauliènih tekuæina u vojnim vozilima (èak 30 l po vozilu).

U ožujku 1999. ostaci polikloriranih bifenila u uzorcima uzetim na ogranièenom broju lokacija bili su uglavnom mali. Tamo gdje su utvrðene znatnije razine nije bilo nikakvog dokaza da su poduzete mjere sanacije. Meðutim, u cjelini ozbiljna prepreka uklanjanju ratnih šteta je nedostatak sustavnog praæenja.

Prilièno velika šteta nanesena je tijekom rata postrojenjima za postupanje otpadom i njegovu obradu (opasnog i neopasnog iz domaæinstava i industrijskog). Na primjer, najvažnija postrojenja odlagališta jednog podruèja s velikim turistièkim potencijalom, Dubrovnika, sada se nalaze izvan zemlje - u Bosni i Hercegovini. Rezultat toga je taj da su 1993. godine sve kategorije otpada iz domaæinstava i industrije, pa èak i bolnièkog bile bacane u more. U 1996. i 1999. godini stanje je bilo nešto bolje, pri èemu su barem otpad iz domaæinstava i znatna kolièina graðevnog otpada bili jasno vidljivi.

Prisutnost neupotrebljivih lijekova u zemlji takoðer je u velikoj mjeri povezana s ratom. Meðutim, buduæi da je spaljivanje najbolja opcija za druge vrste opasnog otpada i za barem jedan dio starih lijekova, rješenje problema s lijekovima trebalo bi primijeniti i na taj drugi otpad. Dugoroèno Hrvatska treba osigurati moguænost visokotemperaturnog spaljivanja otpada iz domaæinstava i (opasnog) industrijskog otpada kombinacijom topline i struje. Bolnièki i zarazni otpad može se prikladnije ukloniti mikrovalnom dezinfekcijom. Izmeðu udaljenih mjesta mogla bi putovati pokretna jedinica koja sadrži sve potrebne elemente.

Hrvatska ima jedno postrojenje za spaljivanje opasnog otpada - PUTO u Zagrebu. Kapacitet mu je 10.000 tona na godinu, ali trenutno se, s oko 2.500 tona godišnje, ne koristi dovoljno. Ovo postrojenje služi za spaljivanje opasnog kemijskog otpada i dijela otpada iz zdravstva. Pojedine bolnice imaju vlastita postrojenja za spaljivanje, ali su stara i mogu izazvati oneèišæenje zraka. Ureðaj za spaljivanje u bolnici Dubrava u Zagrebu (koja je poèela raditi pet godina prije PUTO-a) ne može prihvatiti staklo. To znaèi da krv i drugi zarazni otpad treba isprati iz epruveta za uzorke s pomoæu hipokloritne otopine, koja se nakon toga ispušta u odvod. Ovaj postupak je opasnost za bolnièke tehnièare i kanalizacijsku mrežu i vodoopskrbu, osobito imajuæi na umu da grad Zagreb još uvijek nema postrojenje za preradu otpadnih voda, a da se crpilišta pitke vode nalaze vrlo blizu rijeke Save.

PUTO ima dovoljno kapaciteta za spaljivanje opasnih kemikalija, bolnièkog otpada i neupotrebljivih farmaceutskih sredstava. Jedini problem u svezi okoliša koji se može primijetiti kod PUTO-a je nakupljanje otrovnog pepela i isparavanje. To je sve veæi problem kojeg treba riješiti. Isto tako, buduæi da postoji odgovarajuæe postrojenje za spaljivanje prema ranije navedenim zadaæama, nema logiènog razloga za razmišljanje o uporabi cementnih peæi, termoelektrana ili metalurških peæi za sigurno uništenje neupotrebljivih farmaceutskih proizvoda (vidi poglavlja 7 i 10).

Obnova postrojenja za obradu vode sekundarnom obradom je predmet od velikog prioriteta. Štoviše, od poèetka bi trebalo predvidjeti tercijarnu obradu u onim podruèjima gdje je opasnost od eutrofikacije osobito velika i nepoželjna, kao što je to na primjer u zaštiæenim podruèjima. To je sluèaj s Plitvièkim jezerima, jer se iz okolnih naselja voda ispušta u gornja jezera. Pojaèana eutrofikacija i rast gljiva u kanalizaciji (od 1972.) je vrlo zabrinjavajuæe, pa bi prednost trebalo dati ispitivanju izvora oneèišæenja. Za gradove u unutrašnjosti i one na vapnenaèkom kršu, uništenje postrojenja za obradu otpadnih voda predstavlja ozbiljnu opasnost za okoliš.

Procjenjuje se da ratna šteta na postrojenjima za vodu (prema “Hrvatskim vodama”) iznosi oko 260 milijuna DEM: konstrukcije za zaštitu od poplava – 100 milijuna DEM, sustavi za navodnjavanje 70 milijuna DEM, te vodoopskrbni sustav i sustav za nadzor oneèišæenja vode 90 milijuna DEM. Pored toga, Svjetska banka je 1992. godine procijenila da bi bilo potrebno najmanje 3,5 milijarde USD za izgradnju odgovarajuæih postrojenja za obradu otpadnih voda, pitke vode i za obranu od poplava, koja su još prije rata bila neodgovarajuæa. Buduæi da se turizam obnavlja , bitno je osigurati barem sekundarnu obradu otpadnih voda da bi se izbjeglo oneèišæenje vode za kupanje - mikrobiološki i otrovnim kemikalijama.

Stanje u miniranim podruèjima je kritièno i imat æe dogoroène posljedice na gospodarstvo i okoliš. Zbog visokih troškova razminiranja i njegove ozbiljnosti može se oèekivati da æe, prema sadašnjoj brzini, razminiranje trajati barem još 15 godina. Hrvatski centar za razminiranje daje prednost ruralnim podruèjima da bi se mogli ponovno sagraditi domovi; na drugom mjestu su poljoprivredno zemljište i turistièka podruèja, te na kraju šume.

Prioriteti za rješavanje u 1999. godini obuhvaæaju:

· Praæenje tla i vodenih tokova radi ostataka kemijskih oneèišæivaèa. To se obièno može postiæi jednostavnim generièkim tehnikama praæenja koje treba iskoristiti za izradu karata oneèišæenja.

· Osiguranje kvalitetno voðenih postrojenja za obradu i uklanjanje otpada, kvalitetno voðenih odlagališta, po moguænosti s rekuperacijom metana, ili postrojenja za visokotemperaturno spaljivanje s rekuperacijom energije. Za bolnièki i drugi zarazni otpad iz zdravstva posebno se preporuèa, kao alternativa, mikrovalna dezinfekcija.

· Postrojenja za obradu otpadnih voda (kanalizacije) s barem sekundarnom obradom trebala bi pokriti potrebe svih (veæih) gradova. U obalnim podruèjima trebala bi biti osigurana u marinama, hotelskim kompleksima, kampovima i drugdje. U marinama bi otpadne vode s brodova trebalo podvrgnuti barem sekundarnoj obradi.

· Hitne mjere treba poduzeti za poboljšanje neodgovarajuæe kvalitete zaliha pitke vode. Prema izvješæima, izmeðu 28 i 40 posto uzoraka pitke vode palo je na bakteriološkim ili kemijskim ispitivanjima. Ovo je osobito važno za turizam.

· Dugoroène posljedice na podruèjima istoène i zapadne Slavonije, Like, Korduna, Banovine i Dalmacije, koja su gusto minirana, znaèe da æe se prognanici (uglavnom seljaci) nerado vraæati iz veæih gradova èak i nakon što se mine uklone. Iseljavanje seoskog stanovništva u gradska podruèja treba dobiti obrnuti smjer – to se može postiæi paralelno s operacijama razminiranja. UNDP je pridonio obnavljanju ratnih zona dajuæi èetiri milijuna USD za izgradnju bolnica, škola i drugog.

Pri planiranju sanacije stanja treba obuhvatiti i strategiju industrijske obnove. Èini se da æe u predvidivoj buduænosti biti znaèajnih moguænosti za to u kemijskoj i srodnim industrijama. Izgledi su posebno dobri za sintezu posebnih kemikalija i za posebne formule, koje variraju od deterdženata do novih posrednika za uporabu u industriji pesticida, farmaceutskih i kemijskih proizvoda, to jest, visokovrijednih proizvoda malog volumena koji se proizvode pomoæu procesa visoke tehnologije što ukljuèuju najbolje opcije za okoliš.

U procesu industrijske obnove treba provoditi procjene utjecaja na okoliš. Na primjer, važno je da se skladišta pesticida i proizvodni pogoni ne izgrade na zemljištu oneèišæenim nepotpuno spaljenim pesticidima i srodnim proizvodima, èija je toksiènost i ekotoksiènost najvjerojatnije veæa nego kod njihovih matiènih proizvoda. Tvornice se ne smiju obnavljati na zemljištu oneèišæenom ostacima kemikalija (spaljenih ili drugaèijih) bez temeljitog vraæanja u prvobitno stanje. Pozornost treba takoðer pridati uzajamnom djelovanju sastavnica okoliša u procesu industrijskog razvoja, i voditi raèuna o najboljim praktiènim opcijama za okoliš (BPEO).

Tehnike procjene i sanacije

Prema izvješæu Gašparoviæa i drugih, u pripremama za uklanjanje posljedica rata tadašnje (1993.) Ministarstvo graditeljstva i zaštite okoliša (kasnije se izdvojila Državna uprava za zaštitu okoliša) i Agencija za gospodarenje opasnim otpadom (APO) razmatraju sljedeæe tehnike:

· utvrðivanje opasnosti · procjena izloženosti

· procjena odgovora na dozu · karakterizacija opasnosti

One se mogu dopuniti sljedeæim tehnologijama uklanjanja šteta:

· ventilacija· biorazgradnja· kemijska obrada· dehalogenacija· odvajanje pare iz tla

· ispiranje tla· oèvršæivanje· stabiliziranje· selektivna ekstrakcija rastvaraèa· toplinska obrada

Da bi se utvrdila velièina štete nanesene prirodnom okolišu i sprijeèila šteta za vrijeme obnove i izgradnje nove industrije, treba voditi raèuna o najmanje pet sljedeæih tehnika:

1. Tehnike èišæe proizvodnje i službeno osnivanje centra za èišæu proizvodnju (vidi takoðer Poglavlje 10).

2. Izraèunavanje omjera predviðene koncentracije u okolišu i predviðene koncentracije bez uèinka, kao jednostavnog naèina utvrðivanja opasnosti od kemikalija što se ispuštaju ili se predviða da æe uæi u morski okoliš.

3. Izrada registra ispuštanja i prijenosa oneèišæivaèa kao instrumenta za sadašnji i buduæi razvoj. Naèela ovog registra bit æe teško primijeniti u ratnim zonama. Postoji malo toènih ili pouzdanih saznanja o izvornim popisima kemikalija koje su korištene (mnoge evidencije su izgorjele, a ljudi ubijeni), a mnoge kemikalije možda su izmijenjene zbog gorenja na niskoj temperaturi, ili zbog mikrobiološke aktivnosti (èesto popraæeno poveæanjem toksiènosti).

4. Najbolje praktiène opcije za okoliš.

5. Cjelovito sprijeèavanje i nadzor oneèišæenja.

Izobrazba struènjaka

Može obuhvatiti:

· Izobrazba o ekotoksikologiji, na temelju IPCS Modula specijalizacije br. 1. Postoji više meðunarodno visokopriznatih toksikologa u hrvatskim akademskim institucijama, ali je njihova struènost na polju ekotoksikologije vjerojatno ogranièena.

· Izobrazba o primjeni tehnika generièke ekotoksikologije, koja se može uporabiti za izradu ekotoksikoloških karata i karata oneèišæenog tla.

· Izobrazba o razvijenim tehnikama obrade otpadnih voda.

· Izobrazba o tehnikama èišæe proizvodnje.

· Izobrazba o utvrðivanju omjera predviðene koncentracije u okolišu i predviðene koncentracije bez uèinka, da bi se osigurao jednostavan naèin utvrðivanja opasnosti - osobito za okoliš voda.

· Izobrazba o registru ispuštanja i prijenosa oneèišæivaèa. Može se dobiti od Instituta za izobrazbu i istraživanje Ujedinjenih naroda (UNITAR).

· Izobrazba o najboljim raspoloživim tehnikama koje ne zahtijevaju previsoke troškove, najboljih praktiènih opcija za okoliš i cjelovitog sprijeèavanja i nadzora oneèišæenja.

Svaki program izobrazba o ekotoksikologiji treba pružiti znanje korisno za ocjenu metabolièkih mehanizama u mikroorganizmima (vidi toèku 3.1. Utjecaj na vodu).

Posebno se traži izobrazba o multidisciplinarnim i multiprocesorskim tehnikama, da bi struènjaci mogli davati savjete za korištenje otpada od proizvoda iz jedne tvornice kao sirovine za drugu. Ovaj naèin primjene pruža moguænost da se materijali koji su teško ošteæeni i imaju malu ili negativnu vrijednost na jednom mjestu, mogu ili dobro iskoristiti na drugom mjestu ili odložiti u nekom postrojenju koje trenutno nedostaje u prvoj tvornici.

Da bi se olakšala ova vrsta pristupa i ojaèale koncepcije procjene/postupanja opasnostima prijeko je potrebno temeljito poznavanje opasnih svojstava kemikalija, njihovih metabolita, te posebno njihovih ekotoksikoloških proizvoda.

Praæenje i obavješæivanje o okolišu

Strategije i projekti sanacije okoliša morat æe se temeljiti na obavijestima, koje samo djelomièno postoje. Vjeruje se da se neke od njih nalaze u sljedeæim ustanovama:

· Državna uprava za zaštitu okoliša· Agencija za postupanje opasnim otpadom· Državna uprava za vode· “Hrvatske vode”· Ministarstvo zdravstva· Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti/fakulteti/ Ministarstvo znanosti i tehnologije/Ministarstvo poljoprivrede i

šumarstva.

Meðu hitnijim zahtjevima za informiranje je akcija izrade ekotoksikološke karte oneèišæenja vode (i tla), koja od poèetka koristi jednostavne i terenske generièke tehnike. Najveæi dio (oko 90 posto) pitke vode u Hrvatskoj crpi se iz podzemnih izvora. S obzirom na gotovo potpuni nedostatak kontrole procjednih voda s prostora odlagališta i intenzivne poljoprivrede, uz izuzetak nitrata, malo je zabilježenih sluèajeva oneèišæenja vode. Meðutim, izvješæa govore da izmeðu 28 i 40 posto uzoraka vode iz individualnih bunara ne zadovoljava zbog bakterioloških i/ili kemijskih parametara. Znatno više pozornosti treba pridati nepoljoprivrednoj uporabi agrokemikalija i veterinarskih farmaceutskih sredstava. U podzemnim vodama na podruèjima gdje je došlo do velikih detonacija (ukljuèujuæi razminirana podruèja) treba pratiti teške metale, organske nitrate i proizvode njihova raspadanja.

3.4. Najvažnija pitanja sanacije

Sljedeæe nacionalne ustanove posebno su važne za uklanjanje posljedica rata u Hrvatskoj na okoliš:

· Državna uprava za zaštitu prirode i okoliša· Agencija za postupanje opasnim otpadom· Državna uprava za vode i “Hrvatske vode”· Komisija za sigurno zbrinjavanje kemikalija.

Mnoge zadaæe saniranja trebat æe poduzeti na lokalnim razinama vlasti. Hrvatski centar za razminiranje iz Siska je uz pomoæ Ujedinjenih naroda i Vlade razvio infrastrukturu i sustav za èišæenje mina na cijelom ratom zahvaæenom podruèju Hrvatske. Hrvatski Sabor usvojio je Zakon o razminiranju u ožujku 1998. Centar u Sisku ima više osnovnih zadaæa, koje obuhvaæaju:

· voðenje baze podataka o minama· predlaganje plana razminiranja Vladi· izradu projekata razminiranja· organiziranje javnih (meðunarodnih) natjeèaja· osiguranje kvalitete· obilježavanje miniranih podruèja· akcije za razvijanje svijesti o minama· pomoæ žrtvama mina· podršku internih tehnologija za razminiranje· koordinaciju rada meðunarodnih struènjaka ukljuèenih u aktivnosti razminiranja.

Za izradu cjelovitih i sustavnih programa sanacije potrebne su obavijesti (o okolišu). Zakon o zaštiti okoliša priznaje potrebu za visokokvalitetnim i odmah raspoloživim obavijestima o okolišu. DUZPO je uspostavio sustav obavijesti za program zaštite okoliša s namjenom davanja podrške u donošenju odluka o ureðenju i zaštiti okoliša. Sustav sadrži obavijesti o razinama oneèišæenja, odabrane obavijesti o stanju okoliša, struène i znanstvene obavijesti iz raznih ustanova, te dokumentaciju i obavijesti što se odnose na zaštitu okoliša. Osim toga, prednost se daje zaštiti morske i površinske vode sukladno èinjenici da se najveæi dijelovi regulative o zaštiti okoliša odnose na zaštitu voda.

3.5. Zakljuèci i preporuke

Uklanjanje ratnih šteta je bez sumnje najveæi izazov za Hrvatsku. Sada postoje samo približne procjene o sredstvima potrebnim za tu svrhu, osobito onima što se odnose na zaštitu voda. O veæini negativnih posljedica može se nagaðati samo po izjavama oèevidaca, od kojih neke mogu biti iskrivljene, buduæi da ima malo sustavnog praæenja. Ako i kada budu na raspolaganju sredstva za sanaciju šteta bit æe potrebne detaljne i stroge procjene. Buduæi da æe biti gospodarski preporuèljivo ne samo vratiti ono što je ošteæeno u prijeratno stanje veæ i razmisliti o tome da se krene dalje, takva sredstva trebalo bi osigurati takoðer i za unapreðenje zaštite okoliša. Isto tako bi trebalo izraditi planove financiranja individualnih projekata, tako da se u svakom sluèaju može odrediti pogodna kombinacija izvora financiranja (hrvatski i meðunarodni, razni javni proraèuni u zemlji).

Svaki uvjerljivi program sanacije morat æe poèeti od podataka o stvarnoj šteti. Za ovu strategiju neophodno je kvantificirati, ili barem napola kvantificirati, posljedice rata na okoliš. To se najuèinkovitije postiže primjenom tehnika generièkog praæenja, kojima se izraðuju karte oneèišæenja. Strategiju saniranja šteta treba proširiti tako da obuhvati i one probleme zaštite okoliša koji nisu izazvani oružanim sukobom, ako i gdje je to gospodarski razumno.

Na podruèjima gdje se obavlja razminiranje potrebno je u podzemnim vodama pratiti teške metale, ukljuèujuæi olovo i živu, te organske nitrate i proizvode njihovog raspadanja. Osim toga, zbog eventualnih geoloških posljedica eksplozija potrebna su istraživanja u podruèjima vapnenaèkog krša, a naroèito moguæeg poveæanja pukotina i rascjepa.

Preporuka 3.1.

Utjecaje oružanog sukoba na okoliš treba kvantificirati u najveæoj moguæoj mjeri, da bi se dobila osnova za cjelovitu strategiju uklanjanja šteta. Za izradu strategija treba znatno proširiti praksu praæenja.

Izražena je potreba jaèanja lokalnih sposobnosti i sposobnosti prevladavanja postojeæe situacije na srednjoroènoj i dugoroènoj osnovi. Za to je potrebna multilateralna i bilateralna pomoæ. U isto vrijeme veliki prioritet ima unapreðenje institucijskog rukovoðenja (vidi Preporuku 1.1.). Odluèujuæi èimbenici za buduænost bit æe veæa transparentnost i uža povezanost izmeðu vladinih ministarstava, inspektorata, agencija, industrije (državne i privatne), akademije i nevladinih udruga. Njihova suradnja treba ukljuèivati iznalaženja financijskih sredstava za svaki projekt kojim se otklanja ratna šteta.

Preporuka 3.2.

Potrebno je jaèati lokalne sposobnosti, da bi se prevladale posljedice rata na okoliš na srednjeroènoj i dugoroènoj osnovi. Jaèanje treba obuhvatiti osiguravanje potrebnih financijskih sredstava, ukljuèujuæi eventualno sredstva meðunarodne pomoæi.

Hrvatski znanstvenici trebaju procijeniti ksenobiotièke mehanizme i metabolièke procese što se dogaðaju u podzemlju iz kojeg se crpi pitka voda, da bi se utvrdili mikrobiološki procesi koji oèito razgraðuju kemikalije što oneèišæuju te vode. Najprije bi trebalo utvrditi jesu li ti slojevi aerobni ili anaerobni.

Preporuka 3.3.

Znanstvenici trebaju ocijeniti ksenobiotièke i metabolièke procese što se dogaðaju u podzemlju, iz kojeg se crpi pitka voda, da bi se mogli odrediti mikrobiološki procesi koji mogu razgraditi kemikalije što oneèišæuju vode. Ti metabolièki procesi su djelomice važni kada toksiènost metabolizma raste s oneèišæenjem. Struènjake za anaerobni metabolizam trebalo bi školovati.

Uèinkovit i kvalitetno utemeljen sustav školovanja Hrvatske èini suvišnom potrebu za specijalizaciju struènjaka za sanaciju ratnih šteta. To je svakako sluèaj u medicinskoj struci i struènosti iz toksikologije. Meðutim, vjerojatno nedostaje znanja iz ekotoksikologije. Takva specijalizacija trebala bi obuhvatiti:

· naèela ekotoksikologije· metabolizam i mehanizme vrsta koje nisu sisavci, osobito u anaerobnim sustavima, te znaèaj ksenobiotièke

promjene· jednostavnu procjenu opasnosti, osobito kod vodenih sustava, ukljuèujuæi omjere predviðene koncentracije u

okolišu i predviðene koncentracije bez posljedice · izradu registra ispuštanja i prijenosa oneèišæivaèa · razvoj generièkog praæenja i izradu procjene izravne toksiènosti.

Preporuka 3.4.

Trebalo bi uspostaviti izobrazbu o procjeni rizika na zdravlje i okoliš, ekotoksikologiji i srodnim znanjima, posebice na regionalnoj i lokalnoj razini. Time bi trebalo obuhvatiti struènjake iz industrije i fakulteta.

Da bi se predvidjele eventualne opasnosti za gospodarski razvitak izazvane posljedicama rata na okoliš, procjenu utjecaja na okoliš treba provesti u najveæem broju razvojnih projekata. Opasnosti mogu biti više ili manje izražene. Na primjer, važno je da se skladišta pesticida i proizvodni pogoni ne obnavljaju na zemljištu koje je oneèišæeno nepotpuno sagorjelim pesticidima i srodnim proizvodima, èija toksiènost i ekotoksiènost je najvjerojatnije veæa nego kod matiènih proizvoda.

Preporuka 3.5.

Potrebno je analizirati zemljište oneèišæeno nepotpuno sagorjelim pesticidima ili srodnim proizvodima (ukljuèujuæi PCB) i, po potrebi, predložiti mjere sanacije; na tim podruèjima ne bi trebalo graditi skladišta i proizvodne pogone, a naroèito stambene zgrade.

Dakle, iako je rat završio prije nekoliko godina, još nije u potpunosti jasno koji su stvarni utjecaji na okoliš u srednjoroènom i dugoroènom razdoblju, te koje akcije hitno odmah nakon rata treba potpuno i djelotvorno poduzeti za sanaciju.

Preporuka 3.6.

Hrvatsku bi trebalo pozvati na aktivno sudjelovanje u procjeni utjecaja rata na okoliš u regiji, u smislu Pakta o stabilnosti za jugoistoènu Europu.

Poglavlje 4.

MEÐUNARODNA SURADNJA

4.1. Opæi ciljevi meðunarodne suradnje

Deklaracija o zaštiti okoliša u Republici Hrvatskoj, koju je Sabor donio 5. lipnja 1992., naglašava da Hrvatska teži ostvarenju održivog razvoja i navodi da æe pristupiti meðunarodnim ugovorima na podruèju zaštite okoliša. Deklaracija zasada ima malo praktiènog znaèenja. Najvažniji hrvatski zakon o okolišu, Zakon o zaštiti okoliša iz 1994., kao osnovni zakon o odnosu prema okolišu, izraðen je prema standardima EU i meðunarodnim konvencijama o okolišu.

Hrvatska je ratificirala brojne meðunarodne sporazume o okolišu, neke putem obavijesti o sukcesiji sporazuma koje je ratificirala bivša Jugoslavija. Glavne prepreke izvršenju meðunarodnih sporazuma su nedostatak politièke volje i nedostatak financijskih sredstava. Sposobnosti prirodnih znanosti su u Hrvatskoj velike; sposobnosti u suvremenijim disciplinama i koncepcijama, kao što je sudjelovanje javnosti, manje su razvijene.

Na meðunarodnoj razini Hrvatska je naroèito aktivna u pitanjima koja se odnose na Sredozemlje, oneèišæenje zraka i, zajedno sa susjednim zemljama, cjelinu slatkih voda. Aktivno sudjeluje u radu meðunarodnih skupova, radionica i drugog. Hrvatska je postala èlanicom Ujedinjenih naroda i Vijeæa Europe. Aktivno sudjeluje u radu ECE, ukljuèujuæi proces “Okoliš za Europu”, Europske agencije za okoliš u pripremi Izvješæa o stanju okoliša u Europi (kao što je Procjena Dobriss) i Organizacije za hranu i poljoprivredu (FAO) pri Ujedinjenim narodima. U tijeku su pripreme za primanje u èlanstvo Svjetske trgovinske organizacija (WTO), a konaèna ocjena WTO može se oèekivati u jesen ove godine.

Prioriteti DUZPO-a u meðunarodnoj suradnji su:

· ugradnja meðunarodnih naèela u domaæe zakonodavstvo Hrvatske· ratificiranje nekoliko meðunarodnih ugovora o okolišu· privlaèenje meðunarodne financijske i tehnièke pomoæi radi poboljšanja provedbe.

Meðutim, dosad još nije izraðena jasna strategija o meðunarodnoj suradnji u pitanjima okoliša.

Osim Državne uprave za zaštitu prirode i okoliša u meðunarodnu suradnju u pitanjima okoliša ukljuèena su mnoga druga ministarstva i tijela vlasti. To su Ministarstvo vanjskih poslova, Ministarstvo financija, Ministarstvo prostornog planiranja, graditeljstva i stanovanja, Ured za europske integracije, Državna uprava za vode, Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva, te Ministarstvo pomorstva, prometa i veza. Koordinacija izmeðu svih njih u meðunarodnoj suradnji još nije dobro razvijena.

Uz pomoæ Svjetske banke DUZPO trenutno radi na izradi hrvatske nacionalne strategije zaštite okoliša. Taj posao æe obuhvatiti pregled ovlasti i odgovornosti svih tijela vlasti ukljuèenih u pitanja okoliša. Poboljšanje meðunarodne suradnje opæenito je jedna od potreba koje æe biti naglašene u ovoj strategiji. Isto tako veliki prioritet ima prihvaæanje standarda EU o okolišu i integracija u EU.

Èlanstvo u Europskoj uniji je dugoroèni cilj i gospodarski prioritet za Hrvatsku. U ožujku 1998. zamjenica predsjednika Vlade imenovana je ministricom za europske integracije. Posebno osnovan Ured za europske integracije uèinkovito koordinira unutar Vlade probleme europske integracije. On se sastoji od odjela za strateško planiranje i usklaðivanje zakonodavstva; pruža tehnièku podršku Ministarstvu vanjskih poslova, te ima odjel za informiranje, prevoðenje i izobrazbu. Ovaj ured priprema plan integracijskih aktivnosti koji obuhvaæa sve zakonske, gospodarske i politièke reforme koje su potrebne da bi se izvršile uèinkovite funkcionalne prilagodbe prema EU. Radi se na uspostavi baze podataka o inozemnoj pomoæi i nastojat æe se koordinirati zahtjevi za

inozemnim financiranjem. U skladu s naredbom donesenom u sijeènju 1999. godine svaki novi zakon mora biti sukladan zakonodavstvu EU. Ured utvrðuje sukladnost novih zakona sa acquis communautaire.

4.2. Regionalna suradnja u okviru UN/ECE

Konvencija o dalekosežnom prekograniènom oneèišæenju zraka

Hrvatska je 1991. godine ratificirala Konvenciju o dalekosežnom prekograniènom oneèišæenju zraka, slijedom ratifikacije Jugoslavije iz 1986. godine. Ratificirala je Protokol o dugoroènom financiranju (EMEP) 1991. godine i Protokol o daljnjem smanjenju emisija sumpora 1998. godine. Hrvatski struènjaci sudjeluju u mnogim struènim grupama Konvencije i aktivno su ukljuèeni u izradu novih protokola. Upravo se radi na popisu emisija da bi se postupilo u skladu s Konvencijom.

Hrvatska se nada da æe ove godine ratificirati Protokol o hlapivim organskim spojevima (veæ sada udovoljava njegovim odredbama). U Aarhusu je 1998. godine potpisala protokole o teškim metalima i postojanim organskim oneèišæivaèima, a oèekuje se da æe ih ratificirati tijekom sljedeæe dvije godine. Hrvatska vjerojatno neæe ratificirati Protokol o NOx ,buduæi da veæ udovoljava njegovim odredbama i više je zainteresirana za izradu novog protokola o suzbijanju acidifikacije, eutrofikacije i prizemnog ozona.

Teškoæe u provedbi ove Konvencije su financijske. Hrvatskoj je posebno teško pridržavati se EMEP-a zbog nedostatka sredstava. Glavni ciljevi hrvatske politike prema ovoj Konvenciji su: suraðivati s meðunarodnom zajednicom, modernizirati svoje aktivnosti temeljem EMEP-a, ratificirati tri navedena protokola i uskladiti svoje domaæe zakonodavstvo s meðunarodnim standardima tamo gdje je to još potrebno.

Od 1993. godine Hrvatska sastavlja godišnja izvješæa o emisijama oneèišæivaèa zraka i prati kakvoæu zraka od 1964. Izvješæa se odnose na SO2, NOx, N2O, CH4, CO, CO2, NH3, NMVOC i teške metale (Pd, Cd i Hg). S tri lokalne stanice za praæenje kakvoæe zraka Hrvatska sudjeluje u Sustavima globalnog praæenja okoliša (GEMS), s dvije stanice za praæenje troposfernog ozona u mreži za praæenje EUROTRAC, a s dvije za praæenje oneèišæenja zraka u sklopu EMEP-a.

Prekogranièno oneèišæenje zraka èini održavanje kakvoæe zraka teškim. U nekim podruèjima kao što je Rijeka oneèišæenje iz susjedne Italije dodatno otežava lokalne probleme s oneèišæenjem zraka. Hrvatska “uvozi” više oneèišæenja zraka nego što ga “izvozi”. U razdoblju od 1990. do 1996. godine oneèišæenje zraka se smanjilo. Razlog je bio rat i s njim povezana gospodarska kriza, a ne ekološke mjere. Od 1997. ono ponovno raste. Glavni izvori emisija su rafinerije, petrokemijska industrija, industrija cementa i elektrane (Poglavlje 10).

Konvencija o zaštiti i korištenju prekograniènih vodenih tokova i meðunarodnih jezera

Pitanja prekograniènih voda su vrlo važna za Hrvatsku. Znatan dio njenih granica slijedi tok rijeka ili prelazi preko podzemnih vodonosnika, a tokovi svih najvažnijih rijeka (Sava, Drava, Dunav, Mura, Neretva, izuzevši Kupu) dotjeèu iz inozemstva ili otjeèu preko njenih granica – ili oboje. Najveæi dio Hrvatske pripada rijeènom slijevu Crnog mora, s tim da veæina rijeka utjeèe u Dunav ili neku od njegovih pritoka. Deset posto rijeka Hrvatske otjeèe u Jadransko more (vidi Poglavlje 6).

Oneèišæenje iz netoèkastih poljoprivrednih izvora u Sloveniji, Maðarskoj i Austriji prekogranièno utjeèe na Dravu u Hrvatskoj. Izgradnja hidroelektrana u Sloveniji, Austriji i Maðarskoj takoðer djeluje na vodni režim Hrvatske. Prekogranièni utjecaji na Podunavlje proizlaze, izmeðu ostalog, iz odlaganja opasnog otpada u Györu (Maðarska). Praæenje prekograniènog utjecaja na hidroelektrani Varaždin pokazalo je pojaèanu radioaktivnost i prisustvo teških metala. Otpadne vode i netoèkasti poljoprivredni izvori u Bosni i Hercegovini i Sloveniji oneèišæuju rijeku Savu. Nuklearna elektrana na granici sa Slovenijom takoðer izaziva oneèišæenje. Sama Hrvatska pridonosi prekograniènom oneèišæenju Save tvarima, koje su posljedica ispuštanja industrijskog i komunalnog otpada bez prethodne obrade, te onog što otjeèe s poljoprivrednog zemljišta (umjetna gnojiva).

Hrvatska je 1996. godine ratificirala Konvenciju o zaštiti i korištenju prekograniènih vodenih tokova i meðunarodnih jezera. Nadležna za provoðenje ove Konvencije je Državna uprava za vode, a Hrvatska sudjeluje u

provedbi Konvencije u sklopu sljedeæih radnih grupa: održivi razvoj u postupanju vodama, toèkasti i netoèkasti izvori oneèišæenja, praæenje i laboratorijska praksa, te propisi.

Hrvatska je s Maðarskom, Slovenijom i Bosnom i Hercegovinom potpisala važne bilateralne sporazume o suradnji u postupanju vodama (vidi toèku 4.4.). Takoðer organizira razne meðunarodne skupove o problemima voda. Održana je meðunarodna radionica o vodi i poljoprivredi 1996. godine, te meðunarodna konferencija o zaštiti voda u parkovima prirode održana 1998. Hrvatska je voditelj podprojekta “Najbolja praksa u poljoprivredi” iz Programa o oneèišæenju, koji se provodi u sklopu plana rada na temelju Konvencije za razdoblje od 1997. do 2000.

Konvencija o procjeni utjecaja na okoliš preko državnih granica (Espoo)

Hrvatska je ratificirala 1996. godine Konvenciju o procjeni utjecaja na okoliš preko državnih granica.

Prve procjene utjecaja na okoliš (PUO) u Hrvatskoj provedene su poèetkom 70-ih godina. Prva zakonska osnova za postupke PUO postoji od 1984. godine. Zakon o zaštiti okoliša iz 1994. godine i Uredba o PUO dodatno su uèvrstili i proširili postojeæe okvire. U propisima se vodi raèuna o meðunarodnim normama i standardima EU. Meðutim, ove æe se godine pripremiti izmjene propisa kako bi se u cijelosti udovoljilo Konvenciji i još bolje povezao postupak PUO s postupcima sadržanim u zakonima o prostornom planiranju, koji su paralelni s postupkom PUO (vidi Poglavlje 1). U meðunarodnom kontekstu Hrvatska je zajedno s Italijom provela jedan postupak PUO za potrebe izgradnje plinske platforme u Jadranu.

U buduænosti Hrvatska ima za cilj uvesti koncepciju strateške procjene okoliša i tako promicati cjelovitiji pristup. Zamišljeno je da sektorska ministarstva (na primjer, prometa, gospodarstva i zdravstva) nadziru procjenu uz pomoæ Državne uprave za zaštitu prirode i okoliša. Da bi se to ostvarilo važno je da svi ovi sektori budu ukljuèeni i da izgraðuju svoje sposobnosti za tu zadaæu.

Konvencija o prekograniènim uèincima industrijskih nesreæa

Hrvatska je nedavno ratificirala Konvenciju o prekograniènim uèincima industrijskih nesreæa, a u skladu s time prilagoðeni su njeni zakonski okviri. Prema zakonu svi industrijski objekti moraju izraditi planove izvanrednih mjera. Takoðer su izraðene strategije za promicanje suzbijanja oneèišæenja u industriji, a radi se na izradi poticaja za primjenu èišæih proizvodnih tehnologija. Uvedena je uporaba znaka zaštite okoliša. U listopadu 1997. Republika Èeška sklopila je sporazum s Organizacijom Ujedinjenih naroda za industrijski razvoj (UNIDO) o Nacionalnim centrima za èišæu proizvodnju. U tom smislu pokrenut je projekt za financiranje trogodišnjeg programa zaštite okoliša u Hrvatskoj. On obuhvaæa specijalizaciju hrvatskih direktora i znanstvenika za èišæe tehnologije i tehnologije koje proizvode malo otpada, te za tehnike ublažavanja oneèišæenja (vidi takoðer Poglavlje 10).

Godine 1996. osnovana je Komisija za sigurno postupanje kemikalijama. Njeni su zadaci izraditi program mjera za smanjenje opasnosti, poboljšati rad na procjeni kemijskih opasnosti i na sprjeèavanju nezakonitog trgovanja toksiènim tvarima, razmjenjivati informacije o sigurnom postupanju kemikalijama i koordinirati klasificiranje, pakiranje i obilježavanje kemikalija.

Konvencija o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u donošenjuodluka i pravosuðu u pitanjima okoliša

Tijekom Konferencije u Aarhusu 1998. godine Hrvatska je potpisala Konvenciju i smatra njenu ratifikaciju prioritetom. Upravo se priprema novi propis o objavljivanju statistièkih informacija i prikupljanju i razmjeni podataka. Njime se osigurava razmjena informacija s meðunarodnim institucijama ili drugim zemljama.

Trenutno ne postoji zakonska obveza suraðivati s nevladinim udrugama ili omoguæiti nevladinim udrugama da sudjeluju u donošenju odluka. Nevladine udruge ponekad smatraju suradnju s državnom upravom teškom i ne uvijek transparentnom (vidi detalje u toèki 1.7. u Poglavlju 1).

Proces “Okoliš za Europu”

Hrvatska je aktivno ukljuèena u proces “Okoliš za Europu” od Konferencije u Lucernu u Švicarskoj, održane 1993. U tom smislu Hrvatska je ukljuèena u Radnu grupu za program aktivnosti u okolišu za srednju i istoènu Europu. Osim toga Hrvatska je voditeljica Inicijative za primjenu PUO (inicijativa PUO) prema Konvenciji Espoo, koja je pokrenuta na Konferenciji u Sofiji. Prema ovoj Inicijativi bilateralna suradnja se potièe meðusobnom razmjenom iskustava i analizom sluèajeva. Radne grupe djeluju na izradi smjernica o PUO i strateškoj procjeni okoliša (SEA).

Aktivnosti na temelju Inicijative PUO odvijaju se uz podršku REC-a. Hrvatska je potpisala memorandum o suradnji s REC-om u Budimpešti. Uz njegovu pomoæ 1998. godine je organizirana radionica o strateškoj procjeni okoliša u zemljama u tranziciji, kojom je predsjedala Hrvatska. Hrvatska i REC podnijeli su zajednièko izvješæe na èetvrtoj ministarskoj konferenciji “Okoliš za Europu”, u Aarhusu 1998. godine. Izvješæem su predstavljene sljedeæe aktivnosti:

· korištenje strateške procjene utjecaja na okoliš· sudjelovanje javnosti u postupku PUO· osiguranje kvalitete sudjelovanjem ovlaštenih struènjaka institucija· korištenje društvenih èinitelja u postupku PUO.

Preporuèeno je da se aktivnosti nastave s posebnim naglaskom na buduæe uvoðenje i razvoj strateške procjene utjecaja na okoliš. Ministarska deklaracija iz Osla, utvrðena na prvom sastanku predstavnika zemalja èlanica Espoo konvencije o procjeni utjecaja na okoliš preko državnih granica, potièe suradnju sa Sofijskom inicijativom o strateškoj procjeni utjecaja na okoliš. Takoðer, Deklaracija s Treæe ministarske konferencije o okolišu i zdravlju (lipanj 1999.) preporuèuje provoðenje NEHAP-a zajedno sa Sofijskom inicijativom o strateškoj procjeni utjecaja na okoliš. Sofijska inicijativa æe se kontinuirano ostvarivati u uskoj suradnji s tri paneuropska programa za okoliš i zdravlje: Planom djelovanja u zaštiti okoliša (EAP), Planom djelovanja u zaštiti okoliša i zdravlja (EHAP) i radnim planom Espoo konvencije. Hrvatskoj kao zemlji predsjedatelju odano je priznanje za uspješan rad. Ukljuèenošæu u taj rad hrvatski struènjaci su stekli nova znanja i iskustva u strateškoj procjeni utjecaja na okoliš i PUO.

4.3. Ostala regionalna suradnja

Dunavska suradnja

Dunav (koji dolazi iz Maðarske) protjeèe kroz Hrvatsku u dužini od 188 km. Najveæe rijeke u zemlji, Sava i Drava (dolaze iz Slovenije i teku kroz Hrvatsku 562 km odnosno 505 km) obje su pritoke Dunava. U velikom podunavskom slijevu u Hrvatskoj, koji je površine oko 280.000 ha postoje èetiri važna moèvarna podruèja: šumski prostori duž Drave; nacionalni rezervat Kopaèki rit; aluvijalne bare i moèvare duž Save gdje se nalazi park prirode Lonjsko Polje, i podruèje Turopolja koje je prirodni rezervat za pitku vodu, ribe i divljaè (detaljnije vidi toèku 4.5., ostale globalne konvencije i takoðer Poglavlje 6 o vodama).

Hrvatska je 1994. godine potpisala Konvenciju o suradnji na zaštiti i održivoj uporabi rijeke Dunav. Konvencija ima za cilj ostvariti održivo i pravedno gospodarenje vodom i odnosi se na pitanja kao što su oblici suradnje, ogranièenja emisija, programi praæenja, razmjena informacija, obavještavanje javnosti, istraživanje i razvoj, interventni planovi, rješavanje sporova, najbolje raspoložive tehnike, opasne tvari i najbolja praksa u zaštiti okoliša. Meðunarodna komisija za zaštitu rijeke Dunav predstavlja okvir za regionalnu suradnju na temelju Konvencije. Hrvatska je njen èlan i sudjeluje u svim aktivnostima koje se odnose na tijela Konvencije.

Strateški plan aktivnosti od 1995. do 2005. u sklopu Programa za zaštitu okoliša u podunavlju (EPDRB) iz 1992. godine utvrðuje glavne probleme koji utjeèu na podunavlje: visoko optereæenje hranjivim tvarima, promjene u rijeènim tokovima i režimima prijenosa sedimenata, oneèišæenje opasnim tvarima ukljuèujuæi ulja, natjecanje za raspoloživu vodu, mikrobiološko oneèišæenje, te oneèišæenje tvarima koje uništavaju kisik. U svim podunavskim zemljama utvrðeni su najznaèajniji izvori oneèišæenja, ili vruæe toèke, za èije ublažavanje su potrebne znatne investicije. Strateški plan aktivnosti daje smjer i okvire za ostvarivanje ciljeva regionalnog gospodarenja vodom i postupanja rijeènim okolišem utvrðenih u Dunavskoj konvenciji. Predložene aktivnosti provodit æe se putem nacionalnih planova, koje trebaju utvrditi zemlje podunavlja uz pomoæ EPDRB.

U Hrvatskoj je u rujnu 1998. održana radionica o nacionalnom planiranju kao dio procesa planiranja radi izrade Programa za smanjenje oneèišæenja Dunava, u skladu s politikom Dunavske konvencije. UNDP/GEF osigurava tehnièku i financijsku podršku da bi se organizirali procesi planiranja u tim zemljama, koji æe pomoæi u odreðivanju prekograniènih pitanja i izradi regionalnih strategija i aktivnosti po sektorima radi revizije Strateškog plana aktivnosti EPDRB.

Organizirana je radionica i sastavljeno izvješæe u suradnji s grupom EPDRB za koordinaciju programa. U izvješæu je utvrðen nedovoljan broj postrojenja za obradu otpadnih voda iz javnih kanalizacijskih sustava, kao i mali postotak stanovništva koji ima prikljuèak na javnu kanalizacijsku mrežu. Prema izvješæu, to su glavni problemi u kontroli oneèišæenja voda u Hrvatskoj. Bit æe potrebno zatražiti inozemno financiranje da bi se situacija popravila. Osim toga, strogom provedbom Nacionalnog plana za nadzor oneèišæenja voda mogli bi se unaprijediti podunavski i jadranski slijev.

Osim toga, i na temelju sektorske analize u izvješæu se utvrðuju sljedeæi uzroci prekograniènog oneèišæenja voda u hrvatskom dijelu podunavlja: neodrživa poljoprivredna praksa, ekološki neodržive industrijske djelatnosti, te neodgovarajuæe postupanje komunalnim otpadom. Posljedice ovih aktivnosti obuhvaæaju smanjene razine kisika, povišene razine hranjivih tvari i pojaèanu eutrofikaciju, oneèišæenje vode i smanjenje kakvoæe vode, oneèišæenje tla i uništenje krajolika.

Oèekuje se da æe u rujnu 1999. godine krenuti projekt UNIDO-a u vrijednosti od 1,9 milijuna USD za pet dunavskih zemalja (Bugarska, Maðarska, Hrvatska, Rumunjska i Slovaèka) pod nazivom “Prijenos èistih tehnologija u podunavlje”. Hrvatski partner æe biti Državna uprava za vode.

Sredozemna suradnja

Meðunarodna suradnja u vezi Sredozemnog mora važna je za Hrvatsku buduæi da je jedna treæina njene granice obala. Hrvatska je 1993. godine sukcesijom ratificirala Barcelonsku konvenciju o zaštiti morskog okoliša i obalnog podruèja Sredozemlja i veæinu njenih protokola. Njeni prioriteti u meðunarodnoj suradnji odnose se na zaštitu Jadranskog mora od morskog prijevoza nafte i naftnih proizvoda, štetnih i opasnih tvari; zaštitu od nesreæa, industrijskog otpada i otpadnih voda.

Hrvatska je vrlo aktivna u Planu aktivnosti u Sredozemlju (MAP), koji je okvir za provedbu Barcelonske konvencije - èlan je Ureda za Barcelonsku konvenciju i sudjeluje na svim njenim sastancima. Od 1977. godine Split je domaæin Regionalnog centra za aktivnosti iz programa prioritetnih mjera (PAP/RAC). Osnovna aktivnost Centra je sveobuhvatno planiranje i gospodarenje obalnim podruèjima. Centar je razvio živu i plodnu suradnju sa svim sredozemnim zemljama i njihovim vladinim i nevladinim institucijama organiziranjem seminara, radionica, konferencija i teèajeva te razmjenom struènjaka. U odnosu na druge regionalne centre posebno dobra suradnja uspostavljena je s Regionalnim centrom za izvanredne mjere pri oneèišæenju Sredozemnog mora sa sjedištem na Malti. Hrvatska aktivno sudjeluje u radu drugih tijela UNEP-MAP-a, kao što je Sredozemna komisija za održivi razvoj, a takoðer je potpisnica Agende 21 za Sredozemlje. Osim toga, Hrvatska je ukljuèena u program Plave zastave (vidi takoðer Poglavlje 12).

Program tehnièke pomoæi u Sredozemlju (METAP) financirao je nekoliko studija s ciljem rješavanja važnih problema okoliša (otpadne vode, kruti otpad, postupanje s okolišem). Ove studije obuhvaæale su projekte o planu postupanja okolišem za cresko-lošinjski arhipelag, koji je dovršen 1995. godine (110.000 USD), i studiju o postupanju s otpadom u Kvarnerskom zaljevu koja je dovršena 1996. godine (100.000 USD). Trenutno se radi na izradi studije METAP-a o postupcima PUO,uz pomoæ Centra za PUO pri Sveuèilištu Manchester.

Svjetska banka osigurala je financijska sredstva i zajam (65 milijuna DEM) za izgradnju postrojenja za obradu otpadnih voda na podruèju Kaštelanskog zaljeva, jedno od najveæih crnih toèki u Hrvatskoj (vidi Poglavlje 6).

Stanje u Sredozemlju prati se putem Programa za procjenu i nadzor oneèišæenja Sredozemnog mora (MED POL). Faza III. MED POL-a (1996.-2005.) bavi se nadzorom oneèišæenja i prati kako se zemlje Sredozemlja pridržavaju postojeæe regulative. Kao dio MED POL-a zemlje potpisnice su u studenom 1997. godine usvojile Strateški

program aktivnosti da bi mogle rješavati oneèišæenje koje proizlazi iz aktivnosti na kopnu, što je dovelo do izrade nacionalnih planova aktivnosti.

Hrvatska je sa Slovenijom i Italijom ukljuèena u rad trostrane komisije za Jadran. Komisija djeluje putem raznih radnih grupa: suradnja u zajednièkim aktivnostima pri sluèajnom oneèišæenju Jadranskog mora; posebni navigacijski sustavi, to jest, utvrðivanje plovnih puteva; praæenje stanja Jadrana i njegova zaštita. U posljednjih pet godina Komisija je radila vrlo sporo. Trebalo bi nastojati ponovno uspostaviti aktivnosti praæenja meðu svim institucijama koje se bave problemima Jadrana.

Hrvatska sudjeluje u aktivnostima Europske udruge za održivi razvoj otoka (INSULA), u projektu GILDA koji predstavlja inicijativu za gospodarsku i ekološku suradnju jadranskih zemalja u vezi s putnièkim i robnim prometom na Jadranu.

Suradnja Alpe-Jadran

Hrvatska aktivno sudjeluje u radu Meðudržavne komisije za Jadran (Alpe-Jadran) od njenog osnivanja 1970. godine. Njeni èlanovi - Austrija, Maðarska, Italija, Slovenija i Hrvatska - sastaju se svake godine. U razdoblju od 1995. do 1997. Hrvatska je predsjedala prvoj Komisiji za prostorno planiranje i okoliš. Godine 1993. izraðen je Generalni plan za Sjeverni Jadran. Meðudržavna komisija složila se da njene radne grupe i komisije moraju ubrzati svoje aktivnosti, te da treba razvijati suradnju s meðunarodnim organizacijama.

4.4. Bilateralna suradnja

Hrvatska je sa svojim susjedima potpisala više bilateralnih sporazuma o pitanjima okoliša. Najvažniji se bave postupanjem vodama.

· Sporazum o odnosima u postupanju vodama izmeðu Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Maðarske (1994.). Na temelju ovog sporazuma osnovana je stalna komisija s raznim podkomisijama za predmete kao što su gospodarenje vodama Drave i Dunava; rijeka Mura; nadzor korištenja i oneèišæenja vode; kontrola kakvoæe vode.

· Sporazum o odnosima u postupanju vodama izmeðu Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije (1996.). Na temelju ovog sporazuma provodi se, izmeðu ostalog, zajednièko istraživanje prekograniènih utjecaja podzemnih voda na krško podruèje. Takoðer je osnovana stalna komisija s raznim podkomisijama koja je nedavno poèela s radom.

· Sporazum o odnosima u postupanju vodama izmeðu Vlade Republike Hrvatske i Vlade Bosne i Hercegovine (1996.). Provest æe se zajednièki projekt o procjeni i zaštiti izvora podzemnih voda. Oèekuje se meðunarodna financijska podrška.

· U tijeku su pregovori s Jugoslavijom kako bi se sklopili slièni sporazumi o problemima voda.

Putem Stalne hrvatsko-bavarske komisije Hrvatska takoðer suraðuje s Njemaèkom u više pitanja koja ukljuèuju i zaštitu prirodnih bogatstava. U tom smislu treba spomenuti pomoæ u obnovi ratom uništenih poljoprivrednih podruèja i godišnje radionice o postupanju vodama.

Osim toga, od Austrije, Njemaèke, Italije, Nizozemske i Sjedinjenih Amerièkih Država Hrvatska dobiva manja financijska sredstva i tehnièku pomoæ za istraživanje ili male projekte koji se odnose na pitanja okoliša.

4.5. Globalna suradnja

Provedba Agende 21

Hrvatska je aktivno sudjelovala u radu Konferencije Ujedinjenih naroda o okolišu i razvoju održanoj 1992. godine i potpisala Deklaraciju iz Ria. Na smjerenice iz Agende 21 pozivaju se Deklaracija o zaštiti okoliša kao i Zakon o zaštiti okoliša iz 1994. godine.

Izvješæe o napretku u provedbi Agende 21 sastavljeno je 1997. godine. DUZPO je bio Koordinator radne grupe za izradu ovog izvješæa pri èemu su bila konzultirana i ukljuèena mnoga druga ministarstva i agencije. Hrvatska Vlada je prihvatila izvješæe i u travnju 1997. ga proslijedila Komisiji za održivi razvoj. Neko trajnije domaæe tijelo za promicanje provedbe Agende 21 nije osnovano. Svjetska banka pruža pomoæ u izradi nacionalne strategije okoliša. Sabor je 1997. godine usvojio Nacionalni program o održivom razvoju otoka. Ministarstvo poljoprivrede je uz pomoæ organizacije FAO izradilo Strategiju održivog poljoprivrednog razvoja vodeæi raèuna o standardima održive poljoprivrede iz Agende 21 i o Smjernicama urugvajske runde o GATT-u.

Promjena klime

Hrvatska je 1996. godine ratificirala Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC) i potpisala Protokol iz Kyota 1997. godine. Promjena klime je za Hrvatsku važno pitanje buduæi da ima veliko obalno podruèje, te podruèja dolina na sjeveru koja bi mogla biti pogoðena.

Buduæi da je Hrvatska potpisnica iz Dodatka I (zemlje s gospodarstvom u tranziciji) dužna je prije 2000. godine stabilizirati emisije CO2 na razinu 1990. godine. Ovaj cilj može se postiæi bez problema. U usporedbi s razinama iz 1990. godine emisije CO2 su veæ smanjene za oko 15 posto.

U suradnji s UNEP-om završena su dva projekta, koji daju pregled posljedica globalne promjene klime na podruèju Jadrana, u cresko-lošinjskom arhipelagu i Kaštelanskom zaljevu. Prvu financijsku pomoæ GEF-a (345.600 USD) Hrvatska je dobila u veljaèi 1999. da bi mogla izraditi Prvo nacionalno izvješæe, a time ispuniti svoje obveze prema UNFCCC. To izvješæe, zajedno s akcijskim planom, treba biti gotovo u 2000. godini.

Što se tièe Protokola iz Kyota, izbor osnovne godine je za Hrvatsku još uvijek otvoren, buduæi da je potpisnica iz Dodatka I. Prema tom Protokolu Hrvatska æe morati smanjiti emisije CO2 i drugih staklenièkih plinova za pet posto u odnosu na temeljnu godinu. U godinama oko 1980., koje se mogu odabrati kao temeljne, njene emisije po stanovniku bile su najniže u Europi. Zbog toga se oèekuje da æe za Hrvatsku biti vrlo teško toèno se pridržavati Protokola ako se ne ulože izuzetni napori i investicije. Nova energetska strategija vodi raèuna o Protokolu iz Kyota. Institut za energetiku provodi uz meðunarodnu pomoæ nekoliko projekata za uštedu energije. Na jedan od tih projekata odnosi se financijska pomoæ u iznosu od 200.880 USD, da bi se uklonile prepreke provedbi mjera za uštedu energije. On æe biti dovršen ove godine (vidi Poglavlje 5 i Preporuku 5.7.).

Zaštita ozonskog omotaèa

Hrvatska je 1991. godine ratificirala Beèku konvenciju o zaštiti ozonskog omotaèa i Montrealski protokol o tvarima koje ošteæuju ozonski omotaè (objavom sukcesije). Hrvatska je takoðer ratificirala Londonske izmjene 1994. godine i Kopenhagenske izmjene 1997. godine, te sudjeluje u mnogim meðunarodnim skupovima i radionicama o ošteæenju ozonskog omotaèa.

Hrvatska ne proizvodi nikakve tvari koje ošteæuju ozonski omotaè (ODS), ali neke uvozi. Od 1991. godine prati se potrošnja tvari koje ošteæuju ozonski omotaè i podnose izvješæa Tajništvu za ozon. Godine 1999. donesena je uredba o ukidanju tvari koje ošteæuju ozonski omotaè do 2005. godine i oèekuje se da æe biti u cijelosti poštivana. Buduæi da je Hrvatska zemlja iz èlanka 5. (zemlje s gospodarstvom u tranziciji) ima pristup financijskim sredstvima Multilateralnog fonda. Svoj nacionalni program dovršila je 1996. godine u suradnji i uz financijsku pomoæ UNEP-a. Program je prihvaæen na 20. sjednici Izvršnog komiteta Multilateralnog fonda. Na istoj sjednici odobren je iznos od 101.200 USD za institucijsko jaèanje, te osnovan Ured za ozon pri Državnoj upravi za zaštitu prirode i okoliša kao tijelo za izradu nacionalnog programa.

Izraðeno je nekoliko projekata, uz inozemno financiranje, koji se odnose na zamjenu CFC12 u aerosolu (projekt UNIDO-a vrijedan 89.779 USD kojeg treba dovršiti 1999. godine) i pjeni (projekt UNIDO-a vrijedan 110.780 USD završen 1998. godine); zatim ukidanje metil-bromida demonstracijskim projektom u poljoprivredi (projekt UNIDO-a u vrijednosti 288.200 USD, koji treba biti završen u 2001. godini), te projekt postupanja rashladnim ureðajima (projekt UNIDO-a vrijedan 398.160 USD; treba ga dovršiti u 2001. godini).

Prekogranièni promet opasnim otpadom

Hrvatska je 1994. godine ratificirala Baselsku konvenciju o nadzoru prekograniènog prometa opasnog optada i njegovom uklanjanju. DUZPO je žarišno mjesto za sva pitanja koja se odnose na provedbu ove Konvencije, te prati svaki uvoz/izvoz i provoz otpada. Zakon o otpadu i Zakon o zaštiti zraka iz 1995. godine poštuju meðunarodna naèela (na primjer, naèelo da uzroènik oneèišæenja plaæa i definiciju opasnog otpada) koja su sadržana u Konvenciji.

Uvoz otpada radi uklanjanja ili povrata energije i uvoz opasnog otpada zakonom su zabranjeni. Dopušten je uvoz otpada koji se može obraditi na naèin prihvatljiv za okoliš. Hrvatska izvozi otpad uglavnom u Austriju, Belgiju, Francusku, Njemaèku i Sloveniju. Posljednjih godina izvezeno je radi spaljivanja u inozemstvu nekoliko tona polikloriranih bifenila i oko 150 tona opreme oneèišæene polikloriranim bifenilima. Takoðer, zabilježen je izvoz oko 100 tona galvanskog mulja i nekoliko tona farmaceutskog i medicinskog otpada. Nisu zabilježeni nikakvi sluèajevi nezakonitog prometa otpadom.

Tijekom posljednjih godina hrvatski predstavnici su u Sloveniji i Ruskoj Federaciji sudjelovali u obuci o provedbi Konvencije.

Problemi što se pojavljuju u poštivanju Konvencije odnose se na èinjenicu da industrija ponekad skriva odreðeni otpad, te na èinjenicu da dosad još nije istražen sav opasan otpad koji je posljedica rata. Za Hrvatsku je od prioritetne važnosti da do kraja ove godine ima dobar sustav informiranja i praæenja opasnog otpada, buduæi da sada nema nikakvog pouzdanog popisa.

Konvencija o biološkoj raznolikosti

Hrvatska je Konvenciju o biološkoj raznolikosti potpisala 1992. godine, a ratificirala 1996. Hrvatska ima bogatu biološku raznolikost ekosustava - planinske, morske i slatkovodne. Postoji 175 zaštiæenih podruèja podijeljenih u sedam razlièitih kategorija. Hrvatska još nije izradila popis podataka o biološkoj raznolikosti.

Zaštita prirode ureðena je Zakonom o zaštiti prirode (1994.), koji se odnosi na zaštitu i korištenje prirodnih bogatstava, te gospodarenje nacionalnim parkovima, parkovima prirode i drugim zaštiæenim podruèjima. Zakon o zaštiti prirode, Zakon o slatkovodnom i morskom ribarstvu, te Zakon o lovu reguliraju zaštitu vrsta. Meðutim, sadašnji popisi zaštiæenih vrsta nisu potpuni. Štoviše, provedba je slaba zbog malog broja inspektora i nekažnjavanja za prekršaje. Pored toga nema ni planova za financiranje zaštite vrsta.

Svjetska banka/GEF pomaže u izradi nacionalne strategije i programa aktivnosti na oèuvanju biološke i krajobrazne raznolikosti (102.000 USD), koji moraju biti gotovi u ljeto 1999. Za pomoæ izradi ovog projekta hrvatska Vlada osigurala je 90.000 USD, i to za izvješæe o stanju biološke raznolikosti i njene ugroženosti. Zakon o zaštiti prirode razmatra se sukladno naèelima Konvencije o biološkoj raznolikosti, te se oèekuje da æe u jesen 1999. biti izraðen novi zakon. Hrvatska ima za cilj usvajanje cjelovitijeg pristupa umjesto sadašnje usredotoèenosti na zaštiæena podruèja. Takoðer bi trebalo ukljuèiti šumarstvo i poljoprivredu.

Prijedlog strategije promièe sljedeæa naèela: biološku raznolikost treba priznati temeljnom vrijednošæu i glavnim izvorom razvitka; postojeæu biološku raznolikost treba oèuvati i unaprijediti; domaæe zakonodavstvo treba poboljšati jaèanjem sektorske integracije; oèuvanje prirode treba decentralizirati na lokalnu razinu; Hrvatska treba djelovati koordinirano s meðunarodnim naporima na oèuvanju prirode.

Osim financijske pomoæi GEF-a Hrvatska ne dobiva mnogo inozemne pomoæi za zaštitu biološke raznolikosti. Katkada joj se pruži manja financijska pomoæ, kao što je to bila pomoæ vlade Nizozemske 1999. godine u vrijednosti 10.000 USD za botanièki rezervat. Potrebno je više koordinacije i pomoæi, jer domaæa sredstva nisu dostatna.

Ostale konvencije o zaštiti prirode

Bivša Jugoslavija ratificirala je Konvenciju o moèvarama od meðunarodne važnosti, posebno kao staništa vodenih ptica (Ramsarska konvencija) 1977. godine, a Hrvatska ju je ratificirala objavom sukcesije u 1993. godini.

Hrvatska ima èetiri moèvarna podruèja od meðunarodne važnosti.

· Šumska podruèja uzduž rijeke Drave.· Kopaèki rit u istoènoj Slavoniji, koji je veliko posebno zaštiæeno podruèje (17.700 ha). To je moèvarna, šumom

pokrivena naplavna dolina s brojnim jezerima i rukavcima Dunava, bogata ptièjim vrstama, ribom, krdima divljih svinja i stadima jelena, te drugim životinjskim i biljnim vrstama.

· Zaštiæeno podruèje u donjem toku rijeke Neretve, za koje je Hrvatska dobila nešto pomoæi 1997. godine kao dio projekta pet zemalja o društvenim aspektima zaštite moèvarnih podruèja putem Ramsarskog MedWet programa.

· Park prirode Lonjsko polje/srednji tok Save, koji naseljavaju ugrožene vodene ptice i obièna vidra.

Bivša Jugoslavija je 1974. godine ratificirala Konvenciju o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine (Pariz, 1972.), a Hrvatska ju je usvojila 1993. UNESCO je klasificirao Plitvièka jezera kao lokaciju svjetske prirodne baštine. Planina Velebit nalazi se na UNESCO-vom popisu rezervata biosfere.

Hrvatska je ratificirala Meðunarodnu konvenciju o zaštiti ptica (Pariz, 1950.) i Meðunarodnu konvenciju o zaštiti biljaka (Rim, 1951.).

Hrvatska još nije ratificirala Konvenciju o meðunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divljeg biljnog i životinjskog svijeta (CITES), ali od 1995. godine registrira uvoz i izvoz vrsta prema ovoj Konvenciji. U pripremi je dokumentacija za postupak ratifikacije, a radi se na izradi propisa u skladu s Konvencijom. Carinski službenici nisu dovoljno obaviješteni o trgovini ugroženim vrstama i naèelima Konvencije. Oni nisu prošli nikakvu obuku. U drugim zemljama su otkriveni neki sluèajevi nezakonitog izvoza (gmazova) iz Hrvatske.

Oèekuje se da æe Hrvatska ratificirati Konvenciju o oèuvanju europske divljaèi i prirodnih staništa (Bernska konvencija), premda vjerojatno uz neke uvjete, jer su odreðene Konvencijom zaštiæene vrste manje ugrožene u Hrvatskoj (na primjer, medvjedi).

Za sada Konvencija o oèuvanju migratornih vrsta divljih životinja (Bonnska konvencija) nije prioritetna za Hrvatsku, ali se oèekuje da æe ju ratificirati.

Hrvatska još nije ratificirala druge meðunarodne sporazume o biološkoj raznolikosti, kao što je Sporazum o oèuvanju šišmiša u Hrvatskoj (Eurobats) iz 1991. godine, Sporazum o oèuvanju afrièko-euroazijskih vodenih ptica selica iz 1995. godine i Sporazum o oèuvanju malih kitova u Crnom moru, Sredozemnom moru i susjednom atlantskom podruèju iz 1996. godine.

Oneèišæenje mora

U Hrvatskoj se pitanjima meðunarodnih mora zajednièki bave rijeèka podružnica DUZPO-a i Ministarstvo pomorstva, prometa i veza. Rijeèka podružnica uglavnom je zadužena za rad koji se odnosi na Barcelonsku konvenciju (vidi toèku 4.3. Sredozemna suradnja). Sva ostala pitanja su u djelokrugu Ministarstva pomorstva, prometa i veza - osim Protokola o zaštiti od oneèišæenja iz kopnenih izvora u okviru Barcelonske konvencije, koji je u nadležnosti Državne uprave za vode.

Hrvatska nastoji sprijeèiti oneèišæenje iz brodova i kopnenih izvora. Stoga se odgovarajuæa prednost daje izgradnji postrojenja za obradu otpadnih voda u naseljima i industriji u obalnom podruèju.

Hrvatska je od 1992. (sukcesijom bivše Jugoslavije) èlanica Meðunarodne pomorske organizacije i ratificirala je mnoge meðunarodne sporazume, koji se odnose na oneèišæenje mora. Pored Barcelonske konvencije i njenih protokola 1995. godine je ratificirala Konvenciju o sprijeèavanju oneèišæenja mora odlaganjem otpada i drugih materijala. Bivša Jugoslavija je 1977. potpisala jugoslavensko-talijansko-slovenski Sporazum o suradnji u zaštiti vode Jadranskog mora i obalnih podruèja od oneèišæenja. Hrvatska je 1992. godine ratificirala Meðunarodnu konvenciju o sprijeèavaju oneèišæenja iz brodova (MARPOL), te 1992. godine njene Protokole iz 1978. Meðunarodnu konvenciju o graðanskoj odgovornosti za štetu od oneèišæenja naftom ratificirala je 1999. godine, a

Meðunarodnu konvenciju o osnivanju meðunarodnog fonda za naknadu štete od oneèišæenja naftom takoðer 1999. Meðunarodnu konvenciju, koja se odnosi na intervencije na otvorenom moru u sluèaju žrtava oneèišæenja naftom, ratificirala je 1992. godine i, na kraju, Konvenciju Ujedinjenih naroda o Zakonu o moru Hrvatska je ratificirala 1991.

Godine 1998. Hrvatska i Italija su zakljuèile memorandum o suglasnosti da nastave suraðivati na problemima oneèišæenja mora. Hrvatska je s Italijom i Slovenijom zakljuèila razne druge memorandume o suglasnosti koji se odnose, na primjer, na sustave utvrðivanja plovnih puteva, planove odvajanja prometa, sustave obavješæivanja o brodovima, postupke traganja i spašavanja.

Nuklearna pitanja

Hrvatska i Slovenija razmatraju moguænosti sporazumnog rješenja problema što su proizašli iz zajednièkog vlasništva nuklearne elektrane Krško, koja se nalazi u Sloveniji. U posljednjih nekoliko godina postignut je znatan napredak. Danas nuklearna elektrana radi bez opasnosti prema slovenskom zakonodavstvu, a sukladno dobroj praksi unutar dozvoljenih razina oneèišæenja (temperatura, radionuklidi, otpad i drugo).

Kad ugovor bude zakljuèen, obje zemlje æe dijeliti odgovornosti i obveze za buduæi siguran rad postrojenja, ukljuèujuæi upravljanje i odlaganje otpada, te konzervaciju nuklearne elektrane Krško.

4.6. Meðunarodno financiranje

U prvoj polovici 1998. godine inozemni investitori uložili su u Hrvatsku oko 560 milijuna USD. To znaèi da je razina izravnih inozemnih ulaganja (FDI) u 1998. godini u odnosu na bruto domaæi proizvod bila oko tri posto. Prema podacima Narodne banke Hrvatske od 1993. do sredine 1998. u Hrvatsku je uloženo oko 1,7 milijardi USD, uglavnom iz Austrije, Njemaèke i Sjedinjenih Država. Lavovski udio otpada na farmaceutske proizvode, financijsko poslovanje i proizvodnju cementa. Meðutim, u usporedbi s drugim zemljama ovog podruèja, kao što su Slovenija ili Èeška, iznosi su vrlo mali. Hrvatska još uvijek ima problema u privlaèenju izravnih inozemnih ulaganja. Zakonski okviri ukljuèujuæi novi poreski sustav su u redu, ali mnogi inozemni investitori još uvijek oklijevaju. Razlog tome je spori proces privatizacije, spori razvoj tržišta kapitala, financijska kriza i blage politièke sankcije. Godine 1998. osnovana je Hrvatska agencija za poticanje ulaganja, a napredak se oèekuje u 1999.

Pomoæ Europske unije

Pregovori s EU u vezi sporazuma o trgovini i suradnji prekinuti su 1995. godine nakon što je nastavljen vojni sukob u istoènoj Slavoniji, zapadnoj Slavoniji, Lici, Kordunu i Banovini. Nakon što je Ministarski odbor Vijeæa Europe odbio zahtjev Hrvatske za èlanstvom, Hrvatska je primljena krajem 1996. godine - èak i premda nije udovoljavala svim uvjetima. Ova odluka omoguæila je nove pregovore o sporazumu o trgovini i suradnji. Meðutim, Hrvatska još nije ukljuèena u program PHARE, a pregovori o sporazumu o suradnji su prekinuti. Europska komisija još nije zadovoljna time kako Hrvatska ispunjava politièke i gospodarske uvjete koje je utvrdila EU.

Na sastanku 29. travnja 1997. ministri vanjskih poslova EU dogovorili su se da æe usvojiti politiku prema jugoistoènoj Europi. Ona je usmjerena prema èetirima republikama nasljednicama bivše Jugoslavije, te Albaniji. Tom politikom utvrðuju se uvjeti koje ove zemlje moraju ispuniti da bi se osposobile za trgovinu, pomoæ i bliskije odnose s EU. Ona teži poboljšanju politièke stabilnosti kao i gospodarskog razvoja i odnosa na ovom podruèju. Važan element ove politike je taj da dotiène zemlje moraju biti spremne ukljuèiti se u prekograniènu suradnju sa svojim susjedima. Ova sveobuhvatna politika EU poznata je kao “regionalni pristup”. Veze su oživljene i uèvršæene usvajanjem Pakta o stabilnosti u jugoistoènoj Europi 10. lipnja 1999.

Svjetska banka i EBRD

Glavni partner Svjetske banke i EBRD-a u Hrvatskoj je Ministarstvo financija. Da bi se privukla financijska sredstva iz inozemnih banaka za razvoj ovo ministarstvo ima sljedeæe prioritete: razvoj infrastrukture, obnovu, razvoj tržišta kapitala, razvoj privatnog sektora, zaštitu prirode i oèuvanje kulturnog nasljeða.

Od 1990. Svjetska banka je dala zajmove u ukupnom iznosu od 754,7 milijuna USD. Premda veæina projekata ima težište na hitnoj obnovi, razvoju infrastrukture, razminiranju, privatizaciji i obnavljanju ulaganja, neki projekti sadrže važne sastavnice zaštite okoliša.

· Godine 1990. potpisan je zajam u iznosu 28 milijuna USD za sustave vodoopskrbe i kanalizacije u Istri. Ovaj projekt obuhvaæa izgradnju postrojenja za obradu vode.

· Godine 1998. potpisan je zajam od 0,16 milijuna kn za plan gospodarenja prirodnim rezervatom Kopaèki rit, u okviru veæeg zajma za obnovu istoène Slavonije (ukupno 40,6 milijuna USD). Ovaj petogodišnji projekt (1999.-2003.) ima èetiri cilja: razminiranje, obnova vodovoda, zbrinjavanje otpadnih voda i plan gospodarenja Kopaèkim ritom. Takoðer je dobivena financijska pomoæ GEF-a za Kopaèki rit vrijedna 750.000 USD.

· U 1998. godini potpisan je zajam od 36,6 milijuna USD za opæinsku infrastrukturu za zaštitu okoliša. Ovaj projekt obuhvaæa izgradnju postrojenja za obradu otpadnih voda u Kaštelanskom i Pulskom zaljevu. Projekt æe takoðer poboljšati sigurnost, pouzdanost i opskrbu pitkom vodom, te operativne i financijske karakteristike vodoopskrbe. Trebao bi biti dovršen 2002.

· Godine 1996. potpisan je zajam od 42 milijuna USD za projekt obnove obalnih šuma, s ciljem obnavljanja i zaštite prirodne vegetacije i unapreðenja biološke raznolikosti u obalnim podruèjima.

· U pripremi je zajam za projekt kulturne baštine u Kaštelanskom zaljevu vrijedan 13,4 milijuna USD.

· U 1999. godini Svjetska banka/IDF darovala je 238.000 USD za pripremu NEAP-a.

Svjetska banka je takoðer osigurala financijsku pomoæ za istraživanja i razne studije: na primjer, 102.000 USD za izradu NBSAP u 1998. godini; pomoæ od 200.000 USD (iz japanskih sredstva) za projekt nadzora poplava u istoènoj Slavoniji; pomoæ od 476.000 USD (japanska sredstva) za projekt nadzora poplava na rijeci Savi; pomoæ od 500.000 USD za prethodnu studiju za spomenuti projekt prerade otpadnih voda u Kaštelanskom zaljevu 1996. godine; te pomoæ od 276.580 USD što je potpisana 1999. godine za razvoj politike zaštite okoliša i jaèanje regulative.

U sklopu svoje strategije pružanja pomoæi zemljama, Svjetska banka dovršava strategiju pomoæi Hrvatskoj za razdoblje tri do èetiri godine. Oèekuje se da æe u sljedeæe èetiri godine biti dano 800 do 1.000 milijuna USD zajmova.

U razdoblju izmeðu 1994. i 1998. EBRD je potpisala s Hrvatskom zajmove u ukupnoj vrijednosti od 517,15 milijuna ECU. Prioriteti politike EBRD prema Hrvatskoj su podrška izravnim stranim ulaganjima, privatizaciji, malim i srednjim poduzeæima i turistièkoj industriji. Veæina zajmova odnosi se na razvoj privatnog sektora, a nekoliko ih je namijenjeno zaštiti okoliša. Projekti u javnom sektoru usmjereni su uglavnom prema obnovi infrastrukture, a to su sustavi zraène navigacije, izgradnja cesta, elektroopskrbna mreža i otpadne vode. Zajam u iznosu od 45 milijuna ECU za projekt zbirnjavanja otpada u Zagrebu potpisan je 1998. godine. EBRD takoðer sudjeluje sa 105 milijuna DEM u zajmovima za zajednièki projekt Svjetske banke/EBRD u svezi opæinske infrastrukture za zaštitu okoliša.

Pored pomoæi, zajmova i projekata spomenutih u ovom poglavlju financijska sredstva se dodjeljuju izravno znanstvenim istraživaèkim institucijama i tijelima vlasti, kojima se daje podrška istraživanjima i sudjelovanju u meðunarodnom osposobljavanju, skupovima i konferencijama. Znatna financijska sredstva dana su raznim kanalima takoðer drugim ministarstvima i vladinim agencijama za projekte s jasnom komponentom zaštite okoliša. Meðutim, nije moguæe dobiti jasni pregled ovih projekata i pomoæi.

4.7. Zakljuèci i preporuke

Hrvatska je opæenito uspjela izgraditi mrežu meðunarodne suradnje u pitanjima zaštite okoliša. Meðunarodno je izgradila jasnu poziciju osobito u pitanjima kao što su oneèišæenje zraka, meðunarodna/regionalna suradnja u svezi voda i procjene utjecaja na okoliš. Potpisivanjem, ratificiranjem i primjenjivanjem mnogih meðunarodnih sporazuma o okolišu Hrvatska je morala izraditi ili unaprijediti svoje domaæe zakonodavstvo u odnosu na zaštitu okoliša i održivo gospodarenje prirodnim bogatstvima. Razvila se meðunarodna suradnja da bi se osigurala uèinkovita primjena

meðunarodnih standarda. Potaknuta je bilateralna suradnja, osobito u svezi slatke vode, da bi se bolje koordinirala zaštita zajednièkih vodotoka od oneèišæenja i održao jednak vodni režim. Suradnja sa Svjetskom bankom, EBRD i IMF osigurava sredstva za projekte obnove i razvoja.

Meðutim, glavna prepreka razvoju meðunarodne suradnje i privlaèenju stranih sredstava (izgleda) je èinjenica da, izuzevši neke oèite probleme, prioriteti nisu sasvim jasni. Mnogi meðunarodni sporazumi zahtijevaju primjenu nacionalnih programa aktivnosti. U tom sklopu potrebno je jasno odrediti nacionalne prioritete i ciljeve, u odnosu na meðunarodne smjernice, te utvrditi jasna polazišta za razvoj uèinkovitije meðunarodne suradnje u buduænosti.

Preporuka 4.1.

Potrebno je odrediti nacionalne prioritete u meðunarodnoj suradnji u zaštiti okoliša; po moguænosti kao dio Nacionalne strategije zaštite okoliša, koja se izraðuje.

Osim toga, ni jedno tijelo vlasti nije zaduženo za koordinaciju programa ili projekata unapreðenja okoliša koji se financiraju iz inozemnih izvora, ili za izradu prihvatljivih izvješæa donatorskim institucijama. Ne postoji pregled sadašnje meðunarodne pomoæi za zaštitu okoliša, ni strategije za privlaèenje novog financiranja. Procjena troškova i koristi od svih napora na meðunarodnoj suradnji koji su dosada uloženi mogla bi èiniti osnovu za takve prioritete i strategije.

Preporuka 4.2.

Potrebno je analizirati svu postojeæu meðunarodnu suradnj u zaštiti okoliša. Treba izraditi strategiju za privlaèenje financijskih sredstava koja ukljuèuje sva tijela vlasti nadležna za zaštitu okoliša. Treba razmotriti moguænost uspostave jedinice za upravljanje projektima u okviru Državne uprave za zaštitu prirode i okoliša.

Suradnja i koordinacija izmeðu Državne uprave za zaštitu prirode okoliša i drugih ministarstava i agencija u Hrvatskoj, koji su ukljuèeni u meðunarodnu suradnju, nisu uvijek zadovoljavajuæi. Izgleda da svaki sektor utvrðuje svoje vlastite prioritete bez mnogo savjetovanja ili suradnje s drugim tijelima vlasti. Isto tako na nekim podruèjima meðunarodna suradnje je daleko bolje razvijena nego na drugima, ali nije jasno zašto se nekim podruèjima pridaje manje pozornosti. Na primjer, meðunarodna suradnja na pitanju ošteæenja ozonskog omotaèa je dosta uspješna, ali meðunarodna suradnja na biološkoj raznolikosti nije. Neke inicijative izgledaju dobro ustrojene, druge ne. Neke se premalo ili ‘ad hoc’ provode. Na primjer, radna grupa osnovana radi izrade izvješæa o napredovanju u provedbi Agende 21 u 1997. godini raspuštena je nakon što je izvješæe završeno. Meðutim, takva radna grupa bila koristan forum za daljnju razmjenu i prikupljanje informacija, koordinaciju i suradnju za sve partnere ukljuèene u održivi razvoj.

Preporuka 4.3.

Državna uprava za zaštitu prirode i okoliša trebala bi razmotriti moguænost usposrave nacionalnog koordinacijskog tijela, koje može služiti kao mjesto za razmjenu informacija, koordinaciju i suradnju u svezi održivog razvoja.

Premda je Hrvatska veæ potpisnica mnogih meðunarodnih sporazuma o zaštiti okoliša, nekoliko sporazuma još nije ratificirala. Oni obuhvaæaju neke važne konvencije o biološkoj raznolikosti, kao što je Konvencija o oèuvanju europske divljaèi i prirodnih staništa i Konvencija o oèuvanju migratornih vrsta divljih životinja.

Preporuka 4.4.

Trebalo bi potaknuti postupak ratifikacije Bernske konvencije o oèuvanju europske divljaèi i prirodnih staništa i Bonnske konvencije o oèuvanju migratornih vrsta divljih životinja. Vidi takoðer Preporuku 5.7.

Kao što je navedeno Hrvatska se pripremila za ratifikaciju nekoliko meðunarodnih ugovora. Cjelokupno stanovništvo ni donositelji odluka još uvijek nemaju odgovarajuæu svijest o zaštiti okoliša. Bilo bi dobro da u meðunarodnim konvencijama o zaštiti okoliša odredbe o društvenim i gospodarskim pitanjima, na nacionalnoj razini, budu što naglašenije i jasnije. Hrvatska bi trebala biti lišena napora za postizanje toga.

Preporuka 4.5.

Svijest o znaèenju i važnosti meðunarodnih konvencija i politici zaštite okoliša za rješenja društvenih i gospodarskih pitanja, na nacionalnoj i regionalnoj razini, trebalo bi poticati posebnim programskim ciljevima donositelja odluka uz sudjelovanje javnosti.

Klimatske promjene mogle bi utjecati na obalno podruèje i neke doline u Hrvatskoj. Strategija s planom djelovanja u zaštiti okoliša, koja æe postaviti nacionalne ciljeve, trebala bi biti popraæena neophodnim ekonomskim instrumentima koji æe omoguæiti provedbu preporuèenih akcija.

Preporuka 4.6.

Predstojeæi plan djelovanja za klimatske promjene treba ukljuèiti primjerene ekonomske instrumenteradi potpore važnim ciljevima.

Poglavlje 5.

POSTUPANJE ZRAKOM

5.1. Stanje i èimbenici oneèišæenja zraka

Emisije u zrak

U Hrvatskoj su od 1990. godine emisije najveæih oneèišæivaèa iz stacionarnih i pokretnih izvora u zrak smanjene, a posljedica je to opæe gospodarske recesije, gospodarske reforme i rata (Tablica 5.1.). Bruto potrošnja energije smanjila se za 22 posto izmeðu 1990. i 1995. godine, ali sada ponovno raste. Slièna kretanja vidljiva su i u emisijama glavnih oneèišæivaèa: znaèajano smanjenje u razdoblju 1990. - 1995., iza kojeg je usljedilo polagano poveæanje. Ipak, emisije svih oneèišæivaèa u zrak 1997. godine bile su manje nego 1990. Emisije SO 2 poveæale su se 55 posto, emisije NOx za 16 posto, NMVOC 24 posto, CO 44 posto, CH4 24 posto, NH3 35 posto i CO2 za 16 posto.

Tablica 5.1. Kretanje emisija nekih oneèišæivaèa, 1990.-1997.1.000 t./god.

1990. 1991. 1992. 1993. 1994. 1995. 1996. 1997.Sox Ukupno Stacionarni izvori Pokretni izvor

NOx Ukupno Stacionarni izvori Pokretni izvori

NMVOC* Ukupno** Stacionarni izvori Pokretni izvori

CO Ukupno Stacionarni izvori Pokretni izvori

CH4 * Ukupno**

NH3 Ukupno

Cd Ukupno (t)

Pb Ukupno (t)

Hg Ukupno (t)

CO2 Ukupno (milijuna t)

180167

13

873849

1056441

655227428

169

37

3,23

466

1,15

23

1089810

642539

865531

565205360

160

31

-

-

-

19

107998

562432

633528

417122295

145

27

-

-

-

17

114105

9

592534

694227

375116259

147

25

-

-

-

18

897811

652541

754431

367123244

138

24

-

-

.

18

706010

642540

744232

346126220

134

25

1,62

264

0,29

17

66579

682543

824933

389192197

134

23

1,56

268

0,30

18

8072

8

732647

804535

365193172

128

24

1,62

190

0,32

20

Izvori: DUZPO, 1999.; baza podataka EMEP-a

* NMVOC – hlapivi organski spojevi nemetalaCH4 - metan

NH3 – amonijak

** bez prirode

Osim smanjenih potreba za energijom, emisije sumpornog dioksida (SO2) takoðer su smanjene uglavnom zbog toga što je sadržaj sumpora u loživom ulju smanjen za oko 50 posto (sa 2,5 na 1,2 posto), što je oko 44,4 posto primarne opskrbe energijom. Rafinerije nafte smanjile su sadržaj sumpora u posebno lakom loživom ulju na manje od 0,3 posto sa

prijašnjih 0,7 posto. Sadržaj sumpora u dizelskom gorivu takoðer je smanjen. Postrojenja za grijanje u industriji i kogeneraciju uglavnom koriste plinovita goriva. Jedina elektrana na ugljen - Plomin I - danas koristi uvezeni ugljen, koji ima manji sadržaj sumpora nego što je imao domaæi (12 posto sumpora) kojeg je koristila u 1990. Zatvaranje koksare u Bakru (1994.) i ratom ošteæenih Siemens-Martinovih peæi u Željezari Sisak (1996.) dodatno je smanjilo emisije SO 2.

Buduæi da 40 posto emisija dušiènog oksida (NOx) dolazi iz prometa, tijekom rata došlo je do smanjenja, jer je i promet smanjen. Emisije iz procesa izgaranja (35 posto od ukupnog) takoðer su se do 1995. lagano smanjivale, ali sada ponovno rastu. Poveæavaju se i emisije iz prometa, ali poveæanje broja registriranih automobila u 1997. godine za 13 posto u odnosu prema 1990. godini djelomièno je nadoknaðeno poveæanim udjelom automobila opremljenih katalizatorima (2,6 posto u 1990. godini, a 42,2 posto u 1997.). Opadanju emisija NOx takoðer je pridonijelo veæ spomenuto zatvaranje nekih postrojenja koja su koristile zastarjele vrlo neèiste tehnologije.

Zahvaljujuæi relativno toploj klimi u Hrvatskoj udio emisija hlapivih organskih spojeva nemetala (NMVOC) iz prirode je relativno visok (49,2 posto). Antropogene emisije NMVOC uzrokovane su uglavnom korištenjem otapala (15,1 posto), cestovnim prometom (20,3 posto) i industrijom sirove nafte. Kretanje emisije je slièno kretanjima emisija NOx.

Emisije CO i CO2 takoðer pokazuju slièna kretanja – opadanje do 1995. s laganim rastom nakon toga. Meðutim, sve veæi udio automobila s katalizatorom znaèajno i mjerljivo pridonosi smanjenju emisija CO iz prometa.

Emisije amonijaka postupno opadaju od 1990. Glavni razlozi su smanjeno korištenje umjetnih gnojiva, smanjenje kapaciteta velikih životinjskih farmi i opæenito smanjenje broja stoke. Od 1990. godine takoðer su za 50 do 70 posto smanjene emisije teških metala, kao što su Pb, Cd i Hg. Glavni razlozi su smanjenje sadržaja teških metala u gorivu za vozila, zatvaranje Siemens-Martinovih peæi u Željezari Sisak, tvornice ferolegura i elektroda te tvornice lakih metala u Šibeniku, a i smanjenje emisije Hg iz postrojenja za vaðenje plina u Molvama.

Tablica 5.2. Ukupne godišnje emisije nekih oneèišæivaèa po kategorijama izvora, 1990. i 1997.

1.000 t/god.1990.

SOx NOx NMVOC CO1997.

SOx NOx NMVOC CO Ukupno

- javne elektrane, kogeneracija i podruène kotlovnice

- komercijalna, institucijska i stambena postrojenja za izgaranje

- industrijska postrojenja za izgaranje i procesi s izgaranjem

- procesi bez izgaranja

- pridobivanje i opskrba fosilnim gorivom

- uporaba otapala

- cestovni prijevoz

- ostali prijevoz

- obrada i odlaganje otpada

- poljoprivreda

180,10 87,60 104,96 655,24

69,43 9,28 0,14 0,85

19,57 4,76 12,64 205,06

75,23 22,55 1,24 2,10

0,92 1,33 12,49 21,39

- - 6,63 -

- - 31,24 -

6,58 27,82 36,99 393,12

6,31 21,52 3,59 32,69

1.970 0,300 0,040

- - - -

80,40 73,30 79,50 365,60

35,80 8,30 0,10 0,70

7,00 4,60 8,60 141,30

28,30 11,10 0,40 39,90*

1,00 1,70 9,00 11,30

- - 5,20 1,00

- - 21,10 0,00

4,80 34,10 32,00 141,60

3,30 13,40 3,00 30,80

0,200 0,040 - 0,003

- - - 0,00

Izvor: DUZPO, 1999.

* Od 1996. na popis je uvrštena tvornica èaðe u Kutini.

Slika 5.1. Emisije CO2, 1996.

10,93,7

5,115

6,17,47,5

5,67,9

0 3 6 9 12 15 18

OECDHrvatska

LitvaEstonija

BugarskaItalija

AustrijaMađarskSlovenija

t/stanovnik

Izvori: DUZPO, 1999; OECD, Environmental data, Compendium 1997

Napomena:Podaci se odnose na 1995.

Slika 5.1. Emisije NOx, 1996.

39,912,6

17,529

2637,2

34,933,3

21,717,8

9,1

0 10 20 30 40 50

OECDHrvatska

LitvaPoljska

EstonijaItalija

NizozemskaSlovenija

AustrijaMađarskaMoldavija

kg/stanovnik

Napomena: Podaci se odnose na 1995.

Slika 5.1. Emisije SOx, 1996.

40,612,8

25,195,6

68,959,5

61,625

9,68

22,5

0 20 40 60 80 100

OECDHrvatska

LitvaEstonija

MađarskaSlovenija

PoljskaItalija

NizozemskaAustrija

Moldavija

kg/stanovnik

Napomena:Podaci se odnose na 1995

Kao potpisnica Montrealskog protokola o tvarima koje ošteæuju ozonski omotaè, prema èlanku 5. Hrvatska je dužna ukinuti potrošnju CFC-a do 2010. godine i HCFC-a do 2040. U razdoblju od 1990. do 1996. potrošnja CFC-a smanjena je za 54 posto, halona 27 posto, ugljik tetraklorida 25 posto, a metilkloroforma 19 posto. Godine 1996. je potrošnja tvari iz Dodatka A koje ošteæuju ozon (ODS) iznosila 0,041 kg po stanovniku, a potrošnja takvih tvari iz Dodatka B 0,030 kg po stanovniku.

Popis emisija u Hrvatskoj izraðuje se u skladu s CORINAIR metodologijom, koja ne obuhvaæa emisije èestica. Zbog toga nema podataka o emisijama èestica. Meðutim, može se pretpostaviti da je zbog malog korištenja ugljena za proizvodnju energije, emisije èestica najviše poveæalo pet cementara zajedno s zastarjelom željezarom u Sisku i drugim metalurškim postrojenjima (ferolegure, aluminij). Zatvorene su željezare i tvornice aluminija koje su izazivale najviše oneèišæenja. Cementare su modernizirane i opremeljene proèišæivaèima. Takoðer je poboljšana djelotvornost elektrostatièkih proèišæivaèa u termoelektrani na ugljen (Plomin l), jer je obnovljena i koristi ugljen s manjim sadržajem sumpora i pepela. Stoga se može pretpostaviti da se od 1990. emisije èestica smanjene za oko 70 posto. Ostale emisije èestica potjeèu uglavnom od izgaranja loživih ulja i iz prometa.

U usporedbi s drugim europskim zemljama Hrvatska ima male emisije po stanovniku (slika 5.1.). Emisije SO x po stanovniku su 70 posto manje od prosjeka OECD-a, a za više od 80 posto su manje od prosjeka Slovenije, Poljske ili Maðarske. Emisije NOx i CO2 po stanovniku su oko 70 posto niže od prosjeka OECD-a.

U prekograniènom smislu Hrvatska je pretežiti “uvoznik” SOx i NOx (Tablica 5.3). Više od 90 posto ukupno istaloženog i oksidiranog S i N dolazi iz inozemstva. “Uvezeno” je i 56 posto reduciranog dušika. Najveæi “doprinos” tome je iz Italije, Maðarske, Njemaèke i Poljske.

Tablica 5.3. Velièina prekograniènog “uvoza/izvoza” oneèišæivaèa zraka, 1986.-1996.

100 t i %Hrvatski teritorij Oksidirano

S NReducirano

N

Kolièina “izvoza”(100 t)

“Izvezeni”% emisija

Kolièina “uvoza” (100 t)

Uvezeni % taloženja

Neto uvoz (100 t)

568 198

87 94

569 270

90 96

182

57

173

56

-9

222 72

Izvor: EMEP/MSC-West Izvješæe 1/98

Sektorski pritisci i temeljni èimbenici

Najviše oneèišæenja izazivaju procesi izgaranja i promet (slika 5.2.). Iz procesa izgaranja dolazi 88 posto emisija SO 2, 63 posto CO2 i 32 posto NOx, dok 64 posto emisija NOx , 25 posto CO2 i 10 posto SO2 dolazi iz prometa. U 1997. godini udio oneèišæenja iz prometa poveæan je prosjeèno za 20 posto u usporedbi sa 1990. godinom, dok je udio oneèišæenja od procesa izgaranja smanjen prosjeèno za 11 posto.

Slika 5.2. Emisije SO2, NOx i CO2 po kategorijama izvora, 1997.

prema kategorijama izvora, 1997 Slika 5.2. Emisija SOx

Cestovni promet

6%

Proizvodni procesi

1%

Ostalo 12%

Ostali mobilni izvori

4%

Odlaganje i obrada otpada

1%

Energetska postrojenjaza proizvodnju i distribuciju energije

59%

Energetska postrojenjaza komercijalni, industrijski i stambeni sektor, poljoprivredu, šumarstvo i ribolov

7%

Energetska postrojenja u industriji

22%

Slika 5.2. Emisije NOx prema kategorijama izvora, 1997.

Ostalo

22%

Proizvodni procesi 5%

Cestovni promet

45% Ostali mobilni izvori

18%

Energetska postrojenjaza proizvodnju i distribuciju energije

14 %

Energetska postrojenjaza komercijalni, industrijski i stambeni sektor, poljoprivredu, šumarstvo i ribolov

6%

Energetskapostrojenja u industriji

12%

Takvo kretanje ukazuje na to da u buduænosti najveæi pritisak može doæi iz tarnsporta. U razdoblju od 1990. do 1997. ukupan broj registriranih vozila poveæao se za 13 posto. Sve veæi udio bezolovnog benzina mogao bi dovesti do smanjenja emisije olova, ali i do istovremenog poveæanja emisija organskih tvari kao što su benzen i poliaromati, i to ako se bezolovni benzin koristi u automobilima s neispravnim katalizatorima. Hrvatska je zemlja tranzita od zapadne Europe prema jugoistoènoj Aziji. Razvoj cestovne mreža nije išao u korak s geopolitièkim promjenama posljednih godina. Sabor razmatra Strategiju razvoja prometa. Meðutim, s obzirom na nestabilnu politièku situaciju na podruèju Balkana, strateško planiranje tranzitnih puteva je vrlo komplicirano.

Relativno male emisije po stanovniku rezultat su èinjenice da oko 50 posto hrvatske opskrbe primarnom energijom dolazi iz èistih izvora, kao što su voda, prirodni plin i drvo (Tablica 5.8.). Ostatak primarne energije dobiva se iz ugljena (2,8 posto), tekuæih goriva (44,4 posto) i nuklearne energije (4,1 posto). Znaèajno smanjenje emisije SO 2 veæ je ostvareno, zahvaljujuæi smanjenju sadržaja sumpora u svim gorivima što se koriste. Oèekuje se i daljnje smanjenje, jer je obveza da postojeæi izvori oneèišæenja zraka moraju do 2004. godine udovoljiti novim ogranièenjima emisija. Uredba o standardima kakvoæe tekuæih goriva takoðer æe pomoæi u smanjenju sadržaja sumpora u gorivima.

Èak i ako se pretpostavi da su emisije èestica male, one su ipak opasnost za zdravlje zbog toraksne frakcije i adsorbiranih organskih tvari, buduæi da u najveæoj mjeri potjeèu iz prometa i izgaranja teških goriva (vidi u Poglavlju 13. više pojedinosti o opasnosti èestica za zdravlje).

3% 15%

22%

DUZPO, 1999.

Slika 5.2. Emisija CO2 prema kategorijama izvora , 1999.

Proizvodni procesi

8%

Ostalo 18%

Pridobivanje iopskrba fosilnimgorivom

3%

Ostali mobilni izvori

6%

Cestovni promet

19%

Odlaganjei obrada otpada

1%

Energetskapostrojenja u industriji

15%

Energetska postrojenjaza komercijalni, industrijski i stambeni sektor, poljoprivredu, šumarstvo i ribolov

22%

Energetska postrojenjaza proizvodnjui distribuciju energije

26%

Izvor:

DUZPO, 1999.

Svi novi ili obnovljeni izvori moraju udovoljavati novoj regulativi o oneèišæenju zraka. Zato æe nova elektrana na ugljen (Plomin II), koja bi trebala biti puštena u rad ove godine, biti opremljena ureðajem za odsumporavanja (mokro proèišæavanje s uèinkovitošæu veæom od 95 posto), plamenicima s malim sadržajem NOx i elektrostatièkim filterom.

Osamdeset posto industrije smješteno je u središnjem dijelu Hrvatske (podruèje Zagreba i Siska), 10 posto u Rijeci, a ostatak je razmješten po cijeloj Hrvatskoj, uz još jedan industrijski centar - Split. U Hrvatskoj su 24 velika izvora, koji proizvode najveæi dio emisija. Od toga je šest elektrana, tri rafinerije, èetiri cementare, èetiri petrokemijska postrojenja, jedan ureðaj za eksploataciju plina, a drugo su kemijska i metalurška postrojenja. Nakon njihove privatizacije jedan je zatvoren (Umag), a drugi se postpuno moderniziraju.

Cementara Koromaèno veæ udovoljava granicama emisije za nove izvore, uvela je ISO 14000 i smatra se dobrim primjerom gospodarenja zaštitom prirode. Takoðer se moderniziraju i cementara u Puli i kompleks cementare u Splitu. Cementara u Umagu trenutno ne radi.

Rafinerije, koje su sve u sastavu državnog poduzeæa INA, takoðer æe se postupno modernizirati. Meðutim, dosad je to uèinjeno samo u rafineriji u Rijeci. Rafinerija u Sisku, najstarija u Hrvatskoj, još uvijek ima problema s zastarjelom tehnologijom: za moderniziranje potrebna su velika sredstva. Sva postrojenja INA-e uvela su ISO 9000 i pripremaju se primijeniti još i ISO 14000.

Hrvatska ima svega nekoliko postrojenja za spaljivanje otpada: dvije peæi za spaljivanje kanalizacijskog mulja i naftnog otpada u rafinerijama u Sisku i Rijeci (u Sisku æe uskoro biti puštena u rad rotacijska peæ za spaljivanje otpada), jedan ureðaj za spaljivanje bolnièkog otpada u Zagrebu i novi ureðaj PUTO za spaljivanje opasnog otpada u Zagrebu (vidi više informacija o ovom ureðaju za spaljivanje otpada u poglavlju 7.2.).

Kakvoæa zraka

Opæenito govoreæi, kakvoæa zraka u Hrvatskoj znatno se popravila u posljednjih deset godina i dobra je (Tablica 5.4.). U veæini naselja postignuta je prva ili druga kategoriju kakvoæe zraka, prema kriterijima utvrðenim u Uredbi o preporuèenim i graniènim vrijednostima kakvoæe zraka. U posljednjih pet godina nisu otkrivene nikakve koncentracije oneèišæivaèa, koji bi akutno i štetno utjecali na ljudsko zdravlje. Meðutim, standarde kakvoæe zraka, t.j. preporuèene (PV) i graniène vrijednosti koncentracije (GV) za dugoroène i kratkoroène koncentracije, prekoraèuju neki specifièni oneèišæivaèi - uglavnom u velikim gradovima - i to emisijama iz prometa i najveæih industrijskih stacionarnih izvora smještenih u predgraðima gradova. Tablica 5.5. pokazuje usporedbu nekih hrvatskih standarda kakvoæe zraka s preporuèenim orijentacijskim vrijednostima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) i standardima EU.

Tablica 5.4. Kakvoæa zraka u nekim gradovima,1990.-1997.

Zagreb SO2 TDM

Split SO2 TDM

Rijeka SO2 TDM

mg/m3 mg/m2 mg/m3 mg/m2 mg/m3 mg/m2

PV/GV 50/80 200/350 50/80 200/350 50/80 200/3501990.1991.1992.1993.1994.1995.1996.1997.

7149483223222222

230171152124130137164148

3127-

3742423734

501556289377338319311315

10583464750382527

130110179173171201177159

Izvor: DUZPO, 1999.

* PV - preporuèena vrijednost koncentracije** GV - granièna vrijednost koncentracije

Prema rezultatima promatranja u razdoblju od 1990. do 1997. godine koncentracija u najzagaðenijim gradovima (Zagrebu i Rijeci) smanjila se za 69 i 74 posto. Smanjenje u ukupnoj kolièini nataloženih tvari ima raspon od 54 posto u Puli do oko 36 posto u Zagrebu i Splitu. Koncentracija NH3 takoðer se smanjila na veæini mjesta mjerenja, kao i koncentracija dima. Podaci o imisijskim koncentracijama NO2 za sada su manjkavi, no primjetan je trend poveæanja koncentracije NO2 u Zagrebu.

Premda se posljednjih godina opæa kakvoæa zraka znatno poboljšala, neki problemi oneèišæenja su ostali. Godine 1996. zabilježena je najlošija kakvoæa zraka u Zagrebu, Rijeci, Splitu i Kutini (III. kategorija). U Zagrebu je sadržaj olova u nataloženim tvarima prekoraèio graniènu vrijednost na èetiri mjerna mjesta, èemu bi uzrok moglo biti korištenje olovnog benzina. Da su mjesta praæenja bila prikladnije locirana i da su bili mjereni oneèišæivaèi iz promet, kao što su CO, NO x

i èestice, može se pretpostaviti da ne bi odgovarali preporuèenim vrijednostima. Dok u Rijeci granièna vrijednost H 2S nije izmjerena na tri mjesta, u Splitu granièna vrijednost za taložne tvari nije prekoraèena na èetiri mjesta, a u Kutini nisu izmjerene graniène vrijednosti za NH3 i H2S. U Osijeku, Karlovcu, Šibeniku, Labinu i Puli vrijednosti taložnih tvari su iznad preporuèene vrijednosti, a u Puli je koncentracija NO2 bila manja od preporuèene vrijednosti. Zato se zrak u tim gradovima smatra umjereno oneèišæenim (II. kategorija). Prema rezultatima praæenja kakvoæa zraka u drugim gradovima je dobra (l. kategorija). Glavni problem oneèišæenja zraka u stambenim podruèjima je oneèišæenje èesticama i SO2. Meðutim, može se pretpostaviti da je i oneèišæenje iz prometa takoðer znatno, ali s obzirom na izbor mjesta mjerenja i mjerenih oneèišæivaèa još nije izraženo. Podaci o PM10 i CO opæenito ne postoje (vidi takoðer Poglavlje 13). Podaci o atmosferskom oneèišæenju s NOx ili organskim i anorganskim tvarima su takoðer oskudni. Nema podataka ni o koncentraciji benzena (Vidi Preporuku 14.5.).

Od 1975. godine Institut “Ruðer Boškoviæ” neprekidno mjeri prizemni ozon radi znanstvenog istraživanja u sklopu projekta EUROTRAC. Mjerenja u Zagrebu pokazuju da prizemni ozon dostiže vrijednosti koje se smatraju opasnim za zdravlje u razdoblju od oko 10 posto godine, dok na Puntijarki (planina Medvednica) dosiže vrijednosti opasne za vegetaciju u èak 90 posto godine. Povremena mjerenja u primorskim gradovima s jakim suncem (Split, Rovinj, Makarska, Malinska) pokazuju koncentracije koje mogu predstavljati opasnost za zdravlje u nekoliko sati dnevno tijekom ljetnih mjeseci.

Tablica 5.5. Usporedba nekih hrvatskih standarda kakvoæe zrakas preporuèenim orijentacijskim vrijednostima WHO i sadašnjim

i buduæim standardima EU

TvarHrvatska

PV* GV*mg/m3/24h god.

Orijentacijska vrijednost WHO/prosjeèno vrijeme

Standardi EU/prosjeèno vrijeme Sadašnji Prema IPPC Smjernica a)

Ugljièni monoksid 1,00 2,00 60 mg/m3, 30 min.10 mg/m3, 8 h

Ozon 0,11 0,15 0,120 mg/m3, 8 h 0,11 mg/m3, 8hza zaštitu zdravlja0,2 mg/m3 , 1 hza zaštitu vegeta-cije

Sumporni dioksid 0,05 0,08 0,5 mg/m3, 10 min.

0,125 mg/m3, 24 h

0,05 mg/m3, god.

b)0,08 mg/m3, god.srednja vrijednostako je CD>40 i

0,12 mg/m3, god.srednja vrijednostako je CD£40

c)0,125 mg/m3, 24 hprekoraèeno naj-više 3 puta god. radi zaštite ljudskog zdravlja;

0,020 mg/m3 d)god. i u zimi radi zaštite ekosustava

Dušièni dioksid 0,04 0,12 0,2 mg/m3, 1 h

0,04 mg/m3, god.

0,2 mg/m3 , god.prekoraèeno naj-više 2% vremena

0,2 mg/m3, 1h e)prekoraèeno naj-više 8 puta god.(50% rub toleran-cije)

0,04 mg/m3 god.(50% tolerancije)oboje radi zaštiteljudskog zdravlja;

0,03 mg/m3 god.kao NO+NO2 radizaštite vegetacije

Èestice 0,075 0,15 0,06-0,09 mg/m3 0,08 mg/m3,godišnja srednjavrijednost

0,13 mg/m3

zimska srednjavrijednost

0,25 mg/m3, max.vrijednost koja se ne smije prekora-èiti više od 3 putagodišnje

0,05 mg/m3 24 h50% tolerancijeradi zaštiteljudskog zdravlja;

0,03 mg/m3 god.50% tolerancijeradi zaštiteljudskog zdravlja;

Olovo 0,0010 0,0020 0,0005 mg/m3, god. 0,0002 mg/m3 god. 0,005 mg/m3 god.(100% rub toleran-cije)

Izvori: DUZPO; WHO Smjernice za kakvoæu zraka u Europi i SmjernicaEU br. 96/61 o IPPC

Napomene:

a) IPPC: Nadzor oneèišæenja potpunom prevencijomb) CD: crni dimc) Datum izvršenja: 1. I. 2005.d) Datum izvršenja: dvije godine nakon stupanja na snagu Smjernice IPPC-ae) Datum izvršenja: 1. I. 2010.

Taloženja

U tablici 5.6. prikazana je težinska srednja vrijednost mokrog taloženja glavnih iona na nekim lokacijama. Kritièna optereæenja sumpora imaju raspon od 1,447 do 3,649 g/m2/god. u podruèju Gorskog kotara s morsko-planinskim klimatskim utjecajima, te od 0,946 do 2,854 g/m2/god. u unutrašnjosti (sjeverozapadna Hrvatska). Mjerene kolièine nataloženih nitrata kreæu se od 0,3 do 2,5 g/m 2/god., a prema procjenama kritièna optereæenja su od 0,531 do 1,794 g/m2/god. u Gorskom kotaru, te od 1,085 do 1,814 g/m2/god. u unutrašnjosti. Ta mjerenja pokazuju smanjenje taloženja na veæini mjernih mjesta u razdoblju od 1981.do 1992.

Tablica 5.6. Težinske srednje vrijednosti mokrog taloženjana lokacijama u Hrvatskoj u razdoblju od 1981.-1992.

Mokro taloženje glavnih ionaMjesta H+ SO4

2- - S NO3 - - N NH4+ - N

mg/m2 g/m2

OsijekVaraždinPuntijarkaOgulinPlitvicePula RijekaSenjZavižanGospiæZadarDubrovnik

2,33,0

12,111,539,3

2,125,6

6,210,1

3,24,46,2

1,53,32,12,36,92,53,12,12,53,62,43,3

0,60,91,91,11,81,01,41,40,81,10,90,8

1,01,10,81,11,30,71,80,50,81,60,60,7

Izvor: DUZPO, 1999.

Koncentracija iona sumpora u padalinama, mjerena dvjema EMEP-ovim stanicama, znatno se poveæala u razdoblju od 1990. do 1997. (oko 60 posto). Koncentracija oksidiranih i reduciranih iona dušika ostala je nepromijenjena ili se lagano poveæava.

Prièuve energije, proizvodnja i uporaba

Premda Hrvatska ima nekoliko izvora primarne energije oko 57 posto opskrbe tom energijom zadovoljava se iz domaæih izvora (vidi tablice 5.7. o prièuvama fosilnih energenata – to jest, iskljuèujuæi znatni potencijal snage vode – te 5.7. i 5.8. o proizvodnji i opskrbi). Prema tablici 5.8. 19 do 25 posto opskrbe primarnom energijom (ovisno o raspoloživom potencijalu vode) zadovoljava se iz obnovljivih izvora, a još 29 posto prirodnim plinom. Prema tome, oko 50 posto primarne energije Hrvatske dobiva se iz èistih izvora energije (u usporedbi s europskim prosjekom od 23,6 posto). Ostatak primarne energije dobiva se iz ugljena (2,8 posto), tekuæih goriva (44,4 posto), a nuklearna energija èini 4,1 posto.

Hrvatska elektroprivreda je 100 posto u državnom vlasništvu. Zadužena je za proizvodnju, prijenos i trgovinu strujom, te dominira energetskim sustavom Hrvatske. Sastoji se od sljedeæih kapaciteta:

· 20 hidroelektrana (HE) s instaliranim proizvodnim kapacitetom od 2.076 MW (3,4 MW u malim HE), što predstavlja 47 posto od ukupnog kapaciteta u 1997. (vidi Poglavlje 6);

· 8 termoelektrana (TE) s instaliranim proizvodnim kapacitetom od 1.306 MW, što je 30 posto od ukupnog kapaciteta;

· udio od 332 MW u nuklearnoj elektrani Krško u Sloveniji, što je osam posto od ukupnog kapaciteta;

· kapacitet od 650 MW u termoelektranama u Jugoslaviji i Bosni i Hercegovini kojima Hrvatska zasad nema pristupa, a što je 15 posto od ukupnog kapaciteta.

Manji dio proizvedene snage dolazi iz elektrana u industriji, a 340 MW se dobiva industrijskom kogeneracijom. Što se tièe pretvaranja energije, najviše se koristi ( 60 posto ) u èetiri rafinerije nafte, što je u skladu s potrebom proizvodnje više od 40 posto tekuæeg goriva za opskrbu primarnom energijom (Tablica 5.7.) i sa sve veæom potrebom za gorivom za prijevoz. Ukupna potrošnja sirove nafte u Hrvatskoj 1997. godine iznosila je 5,112 milijuna tona; proizvela je 4,538 milijuna tona naftnih derivata od èega je 1,647 milijuna tona izvezeno. Prosjeèna uèinkovitost pretvaranja energije u 1997. godini iznosila je 81 posto. U tablici 5.8. prikazana je ukupna potrošnja energije po sektorima. Oèita je sve veæa potražnja za energijom za prijevoz i druge sektore (obuhvaæa 68 posto za domaæinstva, 19 posto za usluge, 8,5 posto za poljoprivredu i 4,7 posto za graditeljstvo).

Kroz Hrvatsku prolazi 2.000 km cjevovoda za prijenos plina, 7.437 km cjevovoda za distribuciju plina i 504 km meðunarodnog naftovoda (JANAF) koji ima kapacitet od 20 milijuna tona godišnje. Postoji podzemno skladište plina kapaciteta 500 milijuna m3 i skladište sirove nafte kapaciteta 820.000 m3.

Kao zakljuèak, glavne prednosti i nedostaci energetskog sektora Hrvatske mogu se sažeto opisati kako sljedi:

· veliki kapacitet hidroelektrana

· velik udio obnovljivih i èistih izvora energije

· 57 posto opskrbe primarnom energijom zadovoljava se iz domaæih izvora

· velika uporaba loživog ulja

· mali udio uporabe ugljena

· 23 posto kapaciteta za proizvodnju energije smješteno je u drugim zemljama kao posljedica raspada bivše Jugoslavije (15 posto trenutno nije dostupno, a za osam posto nuklearne snage još postoje nerješeni problemi u svezi suvlasništva sa Slovenijom)

· velik intenzitet energije i niska uèinkovitost u usporedbi s razvijenim zemljama.

Tablica 5.7. Prièuve energije i proizvodnja

Dana 31. XII. 1996. Dana 31. XII. 1997.Prièuve Proizvodnja Prièuve Proizvodnja

Nafta i kondenzati (1.000 m3)

Zemni plin (mil. m3)

Ugljen (1.000 t)-1 antracit-2 smeði ugljen-3 lignit-4 kameni ugljen

18.239

36.677

3.8333.646

37.787-

1.807

1.786

---

64

15.766

33.926

3.7823.646

37.787-

1.840

1.717

---

49

Izvor: Ministarstvo gospodarstva

Tablica 5.8. Proizvodnja primarne energije, 1993.-1997.

1993. 1994. 1995. 1996. 1997. 1997/93PJ % PJ % PJ % PJ % PJ % %

UkupnoUgljenOgrjevno drvoSirova naftaZemni plinSnaga vode

207,02,7

12,972,375,643,5

100,01,36,2

34,936,521,0

197,82,5

13,166,067,149,1

100,01,36,6

33,433,924,8

203,32,0

13,562,873,351,8

100,01,06,6

30,936,025,5

217.71,6

16,161,568,170,3

100,00,87,4

28,331,332,3

198,41,2

16,762,666,151,7

100,00,68,4

31,633,326,1

-4,2-55,529,3

-13,4-12,519,0

Izvor: Godišnje izvješæe o energiji 1993.-1997., Ministarstvo gospodarstva,Republika Hrvatska

5.2. Ciljevi politike i praktiène mjere gospodarenja

Ciljevi i zakonodavstvo

Opæi cilj hrvatske politike zaštite zraka jest u sljedeæih deset godina postiæi prvu kategoriju kakvoæe – èist ili malo oneèišæen zrak – na cijelom teritoriju. Opæi ciljevi Zakona o zaštiti okoliša i meðunarodnih ugovora koji se odnose na zaštitu zraka, a koje je Hrvatska ratificirala, ugraðeni su u Zakon o zaštiti zraka i pripadajuæe zakonske dokumente. Zaštitu zraka izravno, ili neizravno, ureðuje se sljedeæim propisama:

· Zakon o zaštiti okoliša (1994.)· Zakon o zaštiti zraka (1995.)· Uredba o preporuèenim i graniènim vrijednostima kakvoæe zraka (1996.)· Pravilnik o popisu oneèišæivaèa okoliša (1996.)· Zakon o prostornom planiranju (1998.)· Uredba o procjeni utjecaja na okoliš (1997.)· Uredba o graniènim vrijednostima emisija oneèišæivaèa iz stacionarnih izvora u zrak (1997.)· Uredba o standardima kakvoæe tekuæih goriva (1997.)· Uredba o uvjetima za izdavanje dozvola za obavljanje struènih djelatnosti u okolišu (1997.)· Uredba o tvarima koje ošteæuju ozonski omotaè (1999.).

Propisi koji neizravno ureðuju kakvoæu zraka na temelju Zakona o normizaciji, Zakona o cestovnoj sigurnosti, Zakona o zapaljivim tekuæinama i Zakona o mjeriteljstvu su:

· Pravilinik o kvaliteti goriva za mlazne motore (1995.)· Pravilnik o stanicama za opskrbu vozila gorivom (1998.)· Pravilnik o svjedodžbama vozila, s pripadajuæim uredbama (1996. izmijenjen 1997. i 1998.)· Uredba o svjedodžbama za kompresijske motore i vozila s takvim motorima u vezi s njihovim štetnim emisijama

(1998.)· Uredba o svjedodžbama za vozila s obzirom na emisije štetnih spojeva u skladu s vrstama motornog goriva (1998.)· Pravilnik o tehnièkim zahtjevima za vozila u cestovnom prometu (1998.)· Pravilnik o ispitivanju vozila (1993.)· Pravilnik o tehnièkom pregledu vozila (1993.)· Pravilnik o mjernim zahtjevima kod ureðaja kojima se mjere koncentracije ispušnih plinova iz motora s unutrašnjim

izgaranjem koji rade na benzin (1997.)· Pravilnik o mjernim zahtjevima kod ureðaja kojima se utvrðuje neprozirnost ispušnih plinova u kompresijskim

motorima s automatskim paljenjem – dizelskim motorima (1997.)· Zakon o trošarini na naftne derivate (1994.)· te zakoni o poljoprivrednom zemljištu (1994.).

Hrvatska je potpisnica sljedeæih meðunarodnih sporazuma, koji se odnose na zaštitu zraka i njena nacionalna politika se djelomièno na njima temelji:

· Beèka konvencija o zaštiti ozonskog omotaèa (1991.)· Montrealski protokol o tvarima koje ošteæuju ozonski omotaè (1991.)

· Londonska dopuna (1994.)· Kopengahenska dopuna (1996.)

· Okvirna konvencija Ujedinjenih naroda o promjeni klime (1996.)· Konvencija o dalekosežnom prekograniènom oneèišæenju zraka (1991.)· Protokol o dugoroènom financiranju programa suradnje u praæenju i procjeni dalekosežnog prijenosa oneèišæivaèa

zraka u Europi (EMEP) (1991.)· Protokol o daljnjem smanjenju emisija sumpora (1998.).

Hrvatska je u lipnju 1998. takoðer potpisala Protokol o teškim metalima i Protokol o postojanim organskim oneèišæivaèima (POP). Meðutim, još nije ratificirala ni Protokol o NOx niti Protokol o VOC (ratifikacija se planira u bliskoj buduænosti). Hrvatska aktivno suraðuje u izradi buduæeg protokola o višestrukim oneèišæivaèima i višestrukim utjecajima.

U skladu s Protokolom o sumporu Hrvatska je obvezna smanjiti emisije SO2 za 11 posto do godine 2000., 17 posto do 2005. i 22 posto do 2010. na osnovi kolièine emisija 1980. godine. Ova obveza veæ je ispunjena unaprijed.

Kao potpisnica Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC) Hrvatska se obvezala, kao zemlja iz Dodatka I, do 2000. godine održavati emisije CO2 na razini iz 1990. Sukladno Kyoto protokolu Hrvatska je dužna smanjiti emisije staklenièkih plinova u razdoblju od 2008.do 2010. na 95 posto u odnosu na temeljnu godinu, koja može biti svaka godina izmeðu 1985. i 1990. Za Hrvatsku je problem odrediti emisije temeljne godine, jer se u tom razdoblju takoðer koristila energija koja se proizvodila izvan sadašnjeg državnog teritorija, a dobivala se iz termoelektrana na ugljen koje su bile veliki oneèišæivaèi– ali dotiène emisije ne pripisuju se Hrvatskoj. U izradi je Prvo nacionalno izvješæe i trebalo bi biti završeno do kraja ove godine.

Zakonodavstvo iz sektora prometa usklaðeno je sa smjernicama EU. Oèekuje se da æe 2010. godine 75 posto vozila udovoljavati standardu EC91.

Institucijski ustroj

Zadaæe i odgovornosti u postupanju kakvoæom zraka imaju sljedeæe institucije:

· Državna uprava za zaštitu prirode i okoliša – Odjel za zaštitu zraka ( èetvero djelatnika): izrada strategije, politike i zakonskih instrumenata za zaštitu zraka; upravni nadzor provedbenih ustanova; odgovornost za meðunarodne ugovore i njihovo ugraðivanje u domaæi pravni sustav; odgovornost za praæenje i izvješæivanje na nacionalnoj razini;

· Županijski uredi i Ured grada Zagreba (21 ured, oko 40 djelatnika koji se bave još i postupanjem krutim otpadom): provedba propisa o zaštiti okoliša na lokalnoj razini, osobito oživotvorenje nacionalne strategije zaštite okoliša u prostornom planu županije; izrada planova za zaštitu i postizanje odgovarajuæe kakvoæe zraka, te obvezivanje izvora oneèišæenja zraka na izradu programa sanacije u nedostupnim podruèjima; uspostavljanje podruène mreže za praæenje oneèišæenja zraka; voðenje katastra emisija u okoliš, ukljuèujuæi podatke emisijama u zrak; izvješæivanje lokalne razine i dostava podataka Državnoj upravi za zaštitu prirode i okoliša; predlaganje strožih standarda oneèišæenja zraka kao i graniènih vrijednosti emisija na nacionalnoj razini;

· Opæinski uredi za zaštitu okoliša: uspostava baze podataka i izvješæivanje županijskih ureda o skupnim izvorima emisija u zrak;

· Inspektorat za zaštitu okoliša (šestero djelatnika na nacionalnoj razini, 25 na županijskoj): provjeravanje kako se uzroènici oneèišæenja okoliša pridržavaju propisa o zaštiti zraka; nadzor provoðenja mjera zaštite kako su utvrðene rješenjima nakon procjene utjeca na okoliš, te nadzor lokacijskih dozvola; nadzor provoðenja programa sanacije i zaštite kakvoæe zraka, te djelotvornosti mjera za smanjenje oneèišæenja.

Tijela državne uprave suraðuju na nacionalnoj i lokalnoj razini s raznim struènim ustanovama, na primjer, s Institutom za medicinska istraživanja i profesionalna oboljenja, Hidrometeorološkom zavodom te Institutom “Ruðer Boškoviæ”, a svi oni sudjeluju u mjerenju kakvoæe zraka. S ostalim ustanovama, kao što su sveuèilišta, istraživaèki instituti i savjetodavna poduzeæa, savjetuje se ovisno o predmetu.

Za provedbu nove regulative o zaštiti zraka na nacionalnoj i lokalnim razinama, što je zadaæa tijela državne uprave, potrebni su veliki napori. Èini se, da je nedostatno financiranje tih provedbenih ustanova glavni problem provedbe. Opæenito govoreæi, suradnja meðu razlièitim razinama tijela državne uprave izgleda dobro organizirana i djelotvorna, kao što je i izmeðu raznih ureda (na primjer, za okoliš i prostorno planiranje) na regionalnoj razini, ukljuèujuæi lokalne inspektore. Kako se èini, najveæa poteškoæa tu je opet - nedostatak struènjaka i financijskih sredstava.

Ustroj mjerenja kakvoæe zraka

Kakvoæu zraka prati se na nacionalnoj i lokalnoj razini. Na nacionalnoj razini mjeri se pozadinsko oneèišæenje zraka (izvan gradova i naselja), prekogranièno oneèišæenje (u okviru meðunarodnih obveza), kakvoæa u nacionalnim parkovima i odabranim stambenim i industrijskim podruèjima. Državna mreža je dio praæenja stanja okoliša na razini zemlje, a financira se izdržavnog proraèuna. Uz suglasnost Državnog zavoda za mjeriteljstvo i normizaciju DUZPO utvrðuje metodologiju za uzimanje uzoraka, mjerenje, obradu i objavljivanje podataka, te njihovo pohranjivanje i kontrolu kakvoæe (QA/QC). Posebni propis usvaja se usklaðivanjem svih sudjelujuæih tijela, nakon što se javnost izvijesti o kakvoæi zraka. DUZPO može ovlastiti pravne osobe za obavljanje poslova u sklopu Državne mreže za praæenje.

Hidrometeorološki zavod upravlja mrežom za praæenje kakvoæe zraka kojom se mjeri kakvoæa pozadinskog i zraka na seoskom podruèju. Obuhvaæa 22 meteorološke stanice, koje mjere koncentraciju SO 2 , dima i NO2. Neke od njih mjere i Cl-, NH3 i kemijski sastav oborina. Dvije (Zavižan i Puntijarka) su ukljuèene u EMEP. Meðutim, zbog nedostatka sredstava one obavljaju samo dio programa (mjerenje kemijskog sastava oborina). Štoviše, njihova metoda uzimanja uzoraka ne odgovara zahtjevima EMEP-a.

Insitut za medicinska istraživanja i profesionalna oboljenja, te uredi za zaštitu zdravlja u nekim gradovima (Zagreb, Sisak, Karlovac, Osijek, Rijeka, Pula, Šibenik i Split) provode mjerenja na gradskim stambenim i industrijskim podruèjima i veæina njih je dio planirane podruène mreže za praæenje kakvoæe zraka. Jedna stanica u Zagrebu ukljuèena je u mreže GEMS, BAPMON i MEDPOL. Jedinice lokalne samouprave moraju na svojim podruèjima uspostaviti i upravljati podruènim mrežama za praæenje kakvoæe zraka koje æe biti povezani s državnom mrežom.

Veæina od 135 gradskih stanica (kojima su u stambenim gradskim podruèjima u kojima živi 35 posto stanovništva) mjere taložne tvari (84), zatim dim (56), SO2 (52), NOx (17) i NH3 (18). Neke mjere O3 (5), èestice (4), Pb, Cd i Zn (2). TSP se mjeri kadikad – osim u jednoj stanici u Zagrebu gdje je to poèelo 1972. Mjerenje PM 2,5 i PM10 poèelo je u Zagrebu krajem 1998. godine (vidi Poglavlje 13). Stanice u predgraðima obièno mjere SO2, dim i NO2 ; neke stanice osim toga mjere Cl-, NH3 i kemijski sastav oborina. Neki specifièni teški metali i organske tvari i dalje se mjere na industrijskim podruèjima, kao što su Kutina, Molve, Rijeka i Split, te na lokalitetu termoelektrane u Labinu. Dosad nisu redovno praæeni O3 , CO i PM10. Srednje dnevne koncetracije utvrðuju se primjenom klasiènih analitièkih metoda. Uzorci nataloženih tvari uzimaju se mjeseèno.

Neka postrojenja imaju stanice za praæenje u svojoj blizini. Lokacija mjesta za praæenje utvrðuje se u suradnji s Hidrometeorološkim zavodom, a oneèišæivaèe specifiène za lokaciju izabire se uz pomoæ Instituta za medicinska istraživanja i profesionalna oboljenja, ili u suradnji s zavodima za javno zdravstvo u gradovima. O rezultatima jednom godinšnje izvješæuje se Institut za medicinska istraživanja i profesionalna oboljenja, koji je zadužen za sjedinjavanje podataka iz svih mjernih stanica (ukljuèujuæi one kojima upravlja Hidrometeorološki zavod i Institut “Ruðer Boškoviæ”) u jedinstveno godišnje izvješæe otvoreno za javnost. DUZPO objavljuje sažetak tog izvješæa u svojem glasilu “OKOLIŠ”.

Ureðajima se uzorci uzimaju ruèno ili poluautomatski. Kolièine oneèišæivaèa utvrðuje se kao dnevne srednje vrijednosti, a uzorci taloženja uzimaju se mjeseèno. Uzorci se ispituju uobièajenim analitièkim metodama kao što je gravimetrija, titracija, spektrofotometrija i atomska adsorpcijska spektrometrija (AAS). Meteorološki parametri takoðer se mjere u 22 meteorološke stanice.

Sada su samo èetiri stanice za praæenje opremljene automatskim ureðajima: u Puli (SO 2, NOx, CO), Rijeci (SO2, ozon), Kutini (NH3, NOx ). Stanica u Zagrebu od 1996. godine mjeri SO2, NOx i ozon automatskim i ruènim metodama radi usporedbe rezultata mjerenja, koji su prilièno dobri (0,9). Jedna privatna pokretna stanica takoðer je

opremljena automatskim ureðajima za mjerenje svih najvažnijih oneèišæivaèa, ukljuèujuæi meteorološke parametre. Mjerenje PM2,5 i PM10 uvedeno je tek nedavno na jednoj stanici u Zagrebu, a zasada nema podataka.

U skladu s rezultatima mjerenja utvrðuje se i kategorizira kakvoæa zraka. Preporuèene i graniène vrijednosti kakvoæe zraka propisane su uredbom. Preporuèene vrijednosti temelje se na orijentacijskim vrijednostima EU, smjernicama WHO-a i švicarskim standardima kakvoæe zraka, dok se graniène vrijednosti temelje na graniènim vrijednostima EU, njemaèkim standardima kakvoæe zraka i smjernicama WHO-a. Za oneèišæivaèe iz ispušnih plinova motornih vozila (NO2, CO, Pb) preporuèene i graniène vrijednosti su tolerantnije, negoli za koncentracije na razini prometnice. Preporuèene i graniène vrijednosti za ogranièavanje nekih kancerogenih tvari, koje su rezultat izgaranja goriva, temelje se na preporuèenim britanskim standardima kakvoæe zraka (benzen, 1,3-butadien) i njemaèkoj praksi (3,4-benzopiren). Postoje takoðer preporuèene i graniène vrijednosti za lebdeæe èestice i njihove komponente (Pb, Cd, Mn, sulfati i fluoridi), za živine pare i anorganske spojeve.

Sadašnja mreža za praæenje omoguæava da se primjena ovih preporuèenih i graniènih vrijednosti procijeni samo do odreðene mjere. Lebdeæe èestice, njihov sadržaj teških metala, CO, organske tvari i živa se ne mjere. Nema posebnih mjesta za praæenje oneèišæivaæa iz prometa. Program za mjerenje kakvoæe zraka bit æe usvojen u skladu s (buduæim) zakonom o zaštiti zraka. Prema prvoj procjeni iz 1992. godine potrebno je ulaganje od èetiri milijuna DEM, da bi se udovoljilo zahtjevima za praæenje kakvoæe zraka što æe biti sadržani u novoj regulativi.

Postupanje emisijama u zrak

Vlasnici i/ili korisnici izvora oneèišæenja zraka dužni su:

· izvijestiti županijske vlasti o svojim izvorima oneèišæenja zraka i o svakoj njihovoj obnovi· smanjiti emisije u zrak kako bi bile u skladu s dotiènom regulativom· redovito pratiti emisije u zrak i voditi evidenciju· redovito dostavljati podatke u Katastar emisija u okoliš (EEC – vidi Poglavlje 1. s kratkim opisom).

Ispuštanje emisija i sukladnost emisija s graniènim vrijednostima emisija odreðenim u uredbi moraju se utvrðivati mjerenjem emisija. U ovisnosti od omjera izmeðu emitiranog masenog protoka (Qemitirani) i graniènog masenog protoka (Qgranièni) uèestalost mjerenja se utvrðuje na sljedeæi naèin:

Qemitirani/ Qgranièni Uèestalost mjerenja < 1 > 1 do 2

> 2 do 5 > 5

Mjerenje nepotrebnoSvake tri godineJednom godišnjeNeprekidno mjerenje

Uredbom se takoðer propisuje koji oneèišæivaèi se trebaju mjeriti. Kod postrojenja s izgaranjem propisuje se sljedeæa uèestalost mjerenja:

Ureðaji za loženje Uèestalost mjerenjavrlo mala <0,1 MW0,1 < mala < 5 MW5 < srednja < 50 mWvelika > 50 MW

Svake tri godineSvake dvije godineJednom godišnjeNeprekidno mjerenjeSO2, NO2, CO, TSP

Svaka pravna osoba koju ovlasti DUZPO može mjeriti emisije. Dosad 25 pravnih osoba posjeduje dozvole za mjerenje emisija i kakvoæe zraka (uredba ne èini razliku meðu njima). Postupkom izdavanja dozvole procjenjuje se opæa sposobnost podnositelja zahtjeva (veæina uspješnih podnositelja zahtjeva imaju iskustva u takvim mjerenjima). Dozvole se ne izdaju za mjerenje odreðenih oneèišæivaèa niti podnosilac zahtjeva mora pokazati da ima dotiène instrumente.

Dosad su bili na raspolaganju samo kapaciteti za mjerenje klasiènih oneèišæivaèa kao što su SO 2, NOx, CO i èestice. Moguænost mjerenja organske tvari je prilièno ogranièena. Nešto iskustva imaju samo zdravstvene službe koje mjere oneèišæenje na radnom mjestu. Meðutim, mjerenje emisija iz dimnjaka je daleko složenije i zahtijeva visoko razvijene

ureðaje za uzimanje uzoraka. Nema kapaciteta za mjerenje organske tvari kao što su dioksini ili poliaromati iz procesa izgaranja ili spaljivanja.

Naèin kako treba obavljati mjerenja bit æe utvrðen uredbom, koja je trenutno u izradi i oèekuje se da æe je Vlada prihvatiti u drugoj polovici 1999. U pravilu se moraju primjenjivati standardi ISO koji su prihvaæeni kao hrvatski standardi.

Troškove udovoljavanja graniènim vrijednostima emisija i mjerenja emisija trebaju podmiriti izvori emisija. Prije usvajanja uredbe od strana Sabora Vlada nije utvrdila troškove provedbe. Prema jednoj studiji Hrvarske Elektroprivrede, za opremanje svih njenih postrojenja ureðajima za neprekidno mjerenje bilo bi potrebno ulaganje od èetiri do 4,5 milijuna DEM. Prva mjerenja emisija bit æe obavljena krajem travnja 1999. Oèekuje se da æe oko 80 posto izvora emisije izvršiti svoja prva mjerenja do kraja 1999.

Uredba o graniènim vrijednostima emisije oneèišæivaèa iz stacionarnih izvora temelji se na naèelu primjene najboljih raspoloživih tehnologija, koje ne izazivaju pretjerane troškove (BATNEEC). Ona predlaže tehnologije koje su prihvatile zemlje EU i graniène vrijednosti koje proizlaze iz obveze na temelju Protokola o daljnjem smanjenju emisija sumpora. Tamo gdje nije bilo standarda EU na raspolaganju, konzultirano je njemaèko i nizozemsko zakonodavstvo.

Uredba je stupila na snagu 1. sijeènja 1998. i propisuje opæe graniène vrijednosti emisije za sveukupne èestice, anorganske i organske spojeve i kancerogene tvari. Svaka tvar svrstana je u kategoriju opasnosti (I-IV) ovisno o njenoj toksiènosti, postojanosti i sposobnosti akumuliranja, te tehnološkim moguænostima ublažavanja emisije. Kod nekih izdvojenih tehnoloških procesa, kao što su na primjer proizvodnja sirovina od obojenih metala, proizvodnja i prerada metala, kemijska industrija, prehrambena industrija, postrojenja za grijanje, plinske turbine, motori s unutrašnjim izgaranjem, ureðaji za spaljivanje otpada, graniène vrijednosti emisije propisuju se za odreðene oneèišæivaèe specifiène za neki proces. Postrojenja sa izgaranjem imaju drugaèije graniène vrijednosti emisije u skladu s njihovom velièinom i gorivom koje koriste. Od 1. sijeènja 1998. svi novi ili obnovljeni stacionarni izvori moraju biti usklaðeni s ovom Uredbom.

Postojeæi izvori moraju do godine 2004. udovoljiti propisanim graniènim vrijednostima emisije. U prijelaznom razdoblju postojeæi stacionarni izvori mogu prekoraèiti propisane graniène vrijednosti za faktor tri.

Oèekuje se da æe se modernizacija s ciljem primjene ove uredbe pretežno financirati iz unutarnjih financijskih sredstava, u skladu s naèelom da “uzroènik oneèišæenja mora platiti”. Poduzueæe za proizvodnju energije, Hrvatska elektroprivreda, na primjer, uložit æe 260 do 390 milijuna USD kako bi provela regulativu i ispunila meðunarodne ugovore.

Gospodarski instrumenti

Zakon o zaštiti kakvoæe zraka predviða da æe se takoðer koristiti gospodarski instrumenti. Potrebno je usvojiti poseban propis ili odluku Vlade kojom bi se propisale naknade i osloboðenje od plaæanja poreza, carina i drugih nameta prilikom kupnje opreme/tehnike za ublažavanje emisija u zrak i èišæih tehnologija/sirovina, razvijanja i korištenja obnovljivih izvora energije, recikliranja otpada i instrumenata za praæenje. Ovi gospodarski instrumenti bili su ukljuèeni u Zakon o porezu na promet proizvoda i usluga koji je bio na snazi do kraja 1997. Meðutim, sadašnji Zakon o porezu na dodanu vrijednost ne predviða takva izuzeæa. Osloboðenje od plaæanja carina još uvijek je moguæe, ali samo od sluèaja do sluèaja (vidi Poglavlje 2.). Primjeri za to su ureðaj za odsumporavanje za Plomin II, postrojenje za spaljivanje opasnog otpada PUTO, ili oprema za Clausov proces u rafineriji Rijeka.

Prostorno planiranje i inspekcija

Lokalni inspektorati za okoliš potvrðuju provedbu regulative na razini postrojenja. Njima pomažu inspektorati za prostorno planiranje koji potvrðuju sukladnost s dotiènim prostornim planovima. Inspektorati za okoliš takoðer potvrðuju sukladnost s radnim uvjetima koji su utvrðeni u dozvolama za rad. Postoji mandatna godišnja kontrola ispušnih plinova iz pokretnih izvora. Premda inspekcija za okoliš i regulativa o oneèišæenju zraka nemaju dugu tradiciju, izgleda da sustav dobro funkcionira. Opæi problem je nedostatak financijskih i ljudskih resursa. (Vidi takoðer Poglavlje 1 u svezi inspekcija).

Èišæe tehnologije

Buduæi da je gospodarstvo Hrvatske trenutno suoèeno s problemima njenih zastarjelih i neuèinkovitih tehnologija, ratne štete i recesije, malo je vjerojatno da æe zahtjevima iz regulative o zaštite zraka udovoljiti u propisanom roku.

Pogonska snaga koja stoji iza uvoðenja novih/èišæih tehnologija je više potreba za poboljšanjem sveukupne uèinkovitosti proizvodnje nego problemi okoliša. Neki primjeri uspješnog uvoðenja èišæih tehnologija u vezi s emisijama u zrak su sljedeæi:

· Postrojenje PUTO za spaljivanje opasnog otpada: spaljivanje u rotacionoj peæi na temperaturi od 950-1000°C, opremljeno s tehnikama ublažavanja (ubrizgavanje aktivnog ugljena, vlažno proèišæavanje s NaOH ili suho èišæenje suhim natrijevim bikarbonatom, ubrizgavanje uree za proèišæavanje NO x, vreæasti filteri) koje osiguravaju sukladnost sa standardima emisija;

· Rafinerija u Rijeci: visoko-uèinkovito postrojenje koje udovoljava svim granicama emisije u zrak, ukljuèujuæu Clausov proces za proizvodnju elementarnog sumpora i plamenike s niskim NOx;

· Postrojenje za crpljenje plina u Molvama: odvajanje neèistoæa iz plina (CO2, H2S i živa);

· Instaliranje plamenika s niskim NOx u obnovljenim plinskim kombiniranim elektranama u Zagrebu i Jertovcu, koji osiguravaju koncentracije NOx ispod 50 mg/m3.

Hrvatska ima veliki sektor za preradu sirove nafte, gdje dolazi do visokih emisija hlapivih organskih spojeva – što istovremeno predstavlja materijalne gubitke. Unatoè tome dosad još nisu instalirani ureðaji za rekuperaciju pare (VRU) niti ima takvih planova u bližoj buduænosti. Neke nove benzinske postaje pripremljene su za rekuperaciju pare, ali bez cjelovitog sustava koji obuhvaæa zatvoreni sustav hvatanja para, cisterna za distribuciju s punjenjem na dnu i ureðaja za rekuperaciju pare u toèkama distribucije, ovaj sustav ne može ispravno funkcionirati.

Zaštita zraka u energetskoj strategiji

Opæa stanovišta Strategije razvoja energetskog sektora opisana su u Poglavlju 10. Njeni cijevi koji su važni za zaštitu okolnoga zraka su sljedeæi:

· održavati emisije NOx na njihovoj razini iz 1990.

· ublažiti poveæanje emisija CO2

· poveæati udio zemnog plina u ukupnoj potrošnji energije

· razvijati sustavnu i stalnu proizvodnju energije iz obnovljivih izvora

· zadržati nuklearnu alternativu

· sjediniti planiranje prirodnih bogatstava na lokalnoj, regionalnoj i državnoj razini

· oèuvanje energije

· èista proizvodnja i provedba BAT-a.

Postoje razlièiti scenariji emisije energije koji su moguæi u buduænosti, ovisno o uspješnosti sadašnjeg zakonodavstva. Emisije SO2 treba i dalje smanjivati, za emisije NOx se oèekuje da æe se poslije 2020. godine lagano poveæavati, ali se oèekuje da æe emisije CO2 znatno porasti nakon 2020. godine u usporedbi s godinom 1990. Uzrok tome je specifièna situacija nakon raspada bivše Jugoslavije. Hrvatska je koristila energiju koja se proizvodila izvan njenog teritorija, ali s tim povezane emisije nisu ukljuèene u njen popis emisija. Ovisnost o uvozu energije æe se smanjiti.

5.3. Zakljuèci i preporuke

U usporedbi sa 1990. godinom emisije oneèišæivaèa zraka su se smanjile, a kakvoæa okolnog zraka u Hrvatskoj se poboljšala. Glavni razlozi za to su bili sveopæa gospodarska recesija, poèetak gospodarske reforme i rat. Zatvoreno je nekoliko najveæih izvora oneèišæenja koji su bili opremljeni zastarjelom i neuèinkovitom tehnologijom.

Hrvatska ima moderno zakonodavstvo u svezi zaštite zraka, koje je usklaðeno s regulativom EU i ukljuèuje zahtjeve iz meðunarodnih ugovora. Ono obuhvaæa uèinkovite zakonske mjere, kao što su standardi kakvoæe zraka, graniène vrijednosti emisije na temelju BATNEEC-a, zahtjevi za praæenje, postupci izdavanja dozvola ukljuèujuæi PUO, kao i institucionalnu mrežu za provedbu i kontrolu na lokalnoj razini. Takoðer je uveden cjeloviti informacijski sustav o emisijama koje oneèišæuju i njihovim izvorima.

S obzirom na specifiènu situaciju izazvanu geopolitièkim promjenama i ratom, formuliranje temeljnih strateških dokumenata i usvajanje zakonodavstva o okolišu nisu uvijek išli logièkim slijedom. Godine 1997. usvojena je Strategija prostornog planiranja. Pitanja zaštite zraka takoðer su ukljuèena u Strategiju razvoja energetskog sektora i Strategiju prometnog sektora o kojim se upravo raspravlja u Saboru. Meðutim, strategija zaštite okoliša i strategija razvoja industrijskog sektora tek su u pripremnoj fazi. Isto tako ne postoji program aktivnosti na zaštiti okoliša.

Preporuka 5.1.

Nacrt strategije zaštite okoliša i strategije razvoja industrijskog sektora treba sastaviti u širokoj suradnji svih na koje se odnose. Strategija provedbe koja vodi raèuna o opæenito prihvaæenim prioritetima, te realistièna procjena raspoloživih resursa trebaju biti ukljuèeni u strateške dokumente. Gdje god je to moguæe, gospodarski i zakonodavni instrumenti (vidi takoðer Preporuku 5.6.) moraju biti podrška provedbi strategija.

Zajedno s izradom regulative takoðer su uspostavljene institucije za njenu provedbu na lokalnoj razini. Županijski uredi za okoliš zaduženi su za primjenu regulative, a županijski inspektorati za okoliš za potvrðivanje njihovog provoðenja u industriji. Uloga oboje je bitna za uspjeh zakonodavstva, ali teška. U postupanju zaštitom zraka postoji relativno kratka tradicija, a oboje moraju pokrenuti i zatim redovno provoditi brojne zadaæe. U tom smislu se èini da su ljudski resursi u županijskim uredima (dva djelatnika po županiji koji se bave i gospodarenjem otpadom) i županijskim inspektoratima (dva djelatnika po županiji koji se bave zaštitom prirode) nedovoljni. Štoviše, oni su suoèeni s visokim poèetnim troškovima za pokretanje novih aktivnosti koje podrazumijeva regulativa i za njihovu osnovnu opremu. Osim toga zahtjevi iz regulative sastavljeni su na nacionalnoj razini, ali provedbu na lokalnoj razini treba financirati iz proraèunskih sredstava dotiène županije.

Preporuka 5.2.

Iz županijskog proraèuna treba osigurati dovoljno financijskih sredstava za županijske urede i inspektorate. Na nacionalnoj razini treba utvrditi prioritete, a njihovu provedbu sustavno koordinirati na lokalnoj razini. Osoblje u uredima i inspektoratima treba pojaèati barem u županijama s velikom koncentracijom industrije.

Premda Hrvatska ima veliku mrežu za praæenje kakvoæe zraka i relativno dugu tradiciju mjerenja kakvoæe zraka, sadašnja mreža ne ispunjava zahtjeve nove regulative. Ne prate se svi potrebni oneèišæivaèi niti su sva mjesta praæenja prikladno smještena i opremljena. Potrebno je usvojiti poseban propis koji æe omoguæiti koordinaciju svih ukljuèenih tijela, te uspostavljanje i održavanje jedinstvene mreže za praæenje kakvoæe okolnog zraka na nacionalnoj i na lokalnim razinama (ukljuèujuæi izbor lokacija / oneèišæivaèa / metoda / obradu podataka QA/QC / izvješæivanje o podacima / utvrðivanje odgovorne institucije za koordinaciju). Kad god je to moguæe treba ukljuèiti i postojeæu mrežu za praæenje. Dosad postoji samo idejni projekt (iz 1992.) koji se ogleda u Zakonu o zaštiti kakvoæe zraka. Državnu mrežu treba financirati iz sredstava DUZPO-a, a podruène mreže iz sredstava dotiènih županija / opæina. Osim toga oneèišæenje specifièno za neko postrojenje treba mjeriti u blizini tog postrojenja i financirati od strane istoga. Ponovno je nedostatak financijskih sredstava glavna poteškoæa u modernizaciji mreže za praæenje. Ostali problemi mogu proizaæi iz èinjenice da je u uspostavljanje/upravljanje dijelovima mreže ukljuèeno nekoliko organizacija.

Preporuka 5.3.

Treba izraditi detaljnu koncepciju nacionalne mreže za praæenje kakvoæe zraka. Automatske ureðaje za neprekidno mjerenje treba koristiti pretežno za praæenje oneèišæenja vezanog za promet. Bitno je uvesti mjerenje benzena. Vidi takoðer Preporuku 14.5.

Do usvajanja Uredbe o graniènim vrijednostima emisije oneèišæivaèa iz stacionarnih izvora u zrak (1997.) u Hrvatskoj praktièno nije bilo mjerenja emisija. Prema ovoj uredbi svi izvori koji oneèišæuju zrak moraju izvršiti prva mjerenja do 31.ožujka 1999., a odabrani izvori moraju uvesti stalna mjerenja emisija do 1. veljaèe 2000. Samo pravne osobe koje ovlasti DUZPO (trenutno ih je 25) smiju obavljati mjerenje emisija. Meðutim, još je u pripremi uredba kojom se razraðuju postupci mjerenja emisija i vjerojatno neæe biti završena prije kraja 1999. Premda Zakon o zaštiti zraka takoðer predviða da se izraèuni koriste kao metoda mjerenja, Uredba o graniènim vrijednostima izrièito zahtijeva mjerenje. Štoviše, uvjeti za uvoðenje stalnog mjerenja su izuzetno strogi. S obzirom na relativno kratak rok za provedbu i èinjenicu da je hrvatska industrija trenutno suoèena s ozbiljnim problemima zastarjelih i neuèinkovitih tehnologija, ratne štete i recesije, malo je vjerojatno da æe se tom zahtjevu moæi udovoljiti. Zato su potrebne prijelazne mjere. Više vremena trebalo bi pridati uvoðenju stalnog mjerenja, a u prijelaznom razdoblju trebalo bi takoðer primjenjivati metode izraèunavanja (uglavnom za SO 2). U naèelu bi mjerenje SO2 trebalo zahtijevati samo za ureðaje za odsumporavanje. Treba takoðer razmotriti druge moguænosti, kao što je istovremeno naizmjenièno korištenje ureðaja za praæenje za potrebe nekoliko toèaka emisije.

Preporuka 5.4.

Uredbu o metodologiji mjerenja emisije oneèišæivaèa iz stacionarnih izvora u zrak treba sastaviti u suradnji sa struènim institucijama kao i sa industrijom, te prije njenog usvajanja utvrditi troškove provedbe. Za sumporni dioksid trebalo bi omoguæiti procjenu temeljem proraèuna masene bilance.

Kakvoæa zraka može se poboljšati nacionalno i lokalno uz pomoæ prostornog planiranja i uvoðenja zakonske regulative o zaštiti zraka u lokalne prostorne planove. Glavni instrumenti koji proizlaze iz zakonske regulative o zaštiti zraka su graniène vrijednosti emisije. Postojeæi izvori moraju se s njima uskladiti do 1. srpnja 2004. godine. Provedba zahtjeva o zaštiti zraka ovisi o uvjetima koji su specifièni za dotièno postrojenje. Neka postrojenja su veæ usklaðena, ili æe uskoro biti. Neka, osobito ona opremljena zastarjelim i neuèinkovitim tehnologijama, vjerojatno æe u buduænosti biti zatvorena. Ostali postupno moderniziraju svoju tehnologiju, ali su suoèeni sa znatnim financijskim problemima. Može se pretpostaviti da se sva postrojenja neæe uskladiti s zakonskim propisima u roku. U jednom ogranièenom razdoblju rukovodstvu postrojenja treba dopustiti da postepeno smanjuje oneèišæenje i u tom vremenu pronaðe najekonomièniji naèin smanjenja oneèišæenja.

Preporuka 5.5.

Programe sanacije odreðenih neusklaðenih izvora treba izraditi kao dio lokalnih prostornih planova.

U skladu sa Zakonom o zaštiti kakvoæe zraka odjeli za prostorno ureðenje u okviru jedinica lokalne samouprave imaju zadaæu izdavati lokacijske, graðevne ili uporabne dozvole za nove izvore oneèišæenja ili obnovu postojeæih. Oni neæe dati svoju suglasnost ako se izgradnjom novog ili obnovom starog ne osigurava zamjena postojeæeg neodgovarajuæeg postrojenja novim koje smanjuje oneèišæenje zraka, ili ako poveæanje oneèišæenja zraka blizu postrojenja prelazi jedan posto od graniène vrijednosti kakvoæe zraka. Provedba programa sanacije za postojeæe izvore oneèišæenja veæ je u tijeku.

Najveæa opæenita prepreka za primjenu propisa o zaštiti zraka u industriji je sveopæi nedostatak financijskih sredstava. Premda Zakon o zaštiti zraka predviða i gospodarske instrumente za tu svrhu, trenutno je osloboðenje od plaæanja carina moguæe samo od sluèaja do sluèaja. Treba naglasiti da su tehnologije prihvatljive za okoliš moderne i opæenito uèinkovitije, tako da mogu poboljšati konkurentski položaj industrije na meðunarodnim tržištima. Hrvatska nema moguænosti za proizvodnju bilo ureðaja za praæenje bilo tehnologija za ublažavanje ili èistih tehnologija; stoga se u cijelosti oslanja na uvoz.

Preporuka 5.6.

U poreski i carinski sustav treba uvesti gospodarske inicijative za poticanje kupnje èišæih tehnologija, tehnika za ublažavanje oneèišæenja, ureðaja za praæenje, tehnika za razvoj i korištenje obnovljivih izvora energije, recikliranje otpada, racionalnu proizvodnju / korištenje energije i drugo.

Hrvatska je potpisnica nekoliko meðunarodnih sporazuma i ugraðuje dotiène obveze u svoj pravni sustav. Nedavno je usvojena Uredba o tvarima koje ošteæuju ozonski omotaè. Veæ je ispunila svoju obvezu iz Protokola o sumporu. Hrvatska je potpisala Protokole o hlapivim organskim spojevima, NOx, teškim metalima i POP u okviru Konvencije UNECE o dalekosežnom prekograniènom oneèišæenju zraka, ali ih još nije ratificirala. Hrvatska je potpisnica Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime kao zemlja iz Dodatka l. Sukladno Protokolu iz Kyota emisije staklenièkih plinova treba u razdoblju od 2008. do 2010. godine smanjiti na 95 posto u odnosu na osnovnu godinu. Meðutim, problem je utvrðivanje ove osnovne godine, jer je do 1990. koristila 650 MW kapaciteta na ugljen smještenih u drugim republikama bivše Jugoslavije, pa pripadajuæe emisije nisu ukljuèene u njen popis emisija. Prema Energetskoj strategiji treba smanjiti ovisnost o uvozu energije. Prvo nacionalno priopæenje trebalo bi biti završeno do kraja ove godine.

Preporuka 5.7.

Potrebno je ratificirati Protokol o hlapivim organskim spojevima u okviru Konvencije o dalekosežnom prekograniènom oneèišæenju zraka. Hrvatska se treba aktivno pripremati za eventualnu provedbu buduæeg protokola o višestrukim oneèišæivaæima i višestrukim utjecajima. Njeno prvo nacionalno priopæenje treba sastaviti u suradnji s gospodarskim sektorima na koje se odnosi, a s odgovornim meðunarodnim tijelima pregovarati o realistiènim osnovnim emisijama.

Poglavlje 6.

POSTUPANJE BOGATSTVOM I KAKVOÆOM SLATKIH VODA

6.1. Kolièina i kakvoæa slatkovodnih resursa

Odluèujuæi èimbenici bogatstva voda

Hrvatska je na rubu dva važna klimatska podruèja: sredozemnog i srednjoeuropskog kontinentalnog podruèja. Za sredozemnu klimu jadranske obale karakteristiène su blage, kišovite zime i suha ljeta. Na sjeverozapadu je vlažnije (1.500 mm oborina godišnje) nego na jugu (500 mm na Hvaru). Sjeverna i istoèna Hrvatska imaju hladnije zime i više oborina.

Geološka osnova na sjeveru, u središnjem i obalnom podruèju znatno se razlikuje. Teritorij se može podijeliti u tri geomorfološke jedinice: panonsku nizinu, jadransko planinsko podruèje i dinarsko gorje. Panonska nizina omeðena je rijekama Dravom, Dunavom, Murom, Savom (s njenim pritocima Kupom, Koranom i Glinom) i lijevim pritocima Une (vidi sliku 6.1.). Lanac krških vrhova i platoa obilježava jadransko planinsko podruèje, s mjestimiènim izvorima, rijekama ponornicama i duboko usjeèenim rijeènim tokovima ( kao što su rijeke Odra i u gornjem toku Kupa), te dubokim kanjonima. Dinarsko gorje proteže se duž jadranske obale. To je krško podruèje bez veæih površinskih vodotoka, ali sa snažnim krškim izvorima (èak i podmorskim) i mnoštvom podzemnih rijeka i bazena što se pune dotjecanjem vode iz planina u zaleðu.

Hrvatska je obdarena velikim vodnim bogatstvom. Obnovljivi izvori iznose oko 45 milijardi kubiènih metara godišnje, ili 9.500 m3 po stanovniku godišnje, što Hrvatsku svrstava meðu najbogatije zemlje Europe, zajedno sa susjedom Slovenijom. Raspoložive površinske vode iznose 39 milijardi m3 godišnje. Površinska hidrografska mreža i karakteristike tokova prikazani su tablici 6.1. Šezdeset posto vodnog bogatstva nastaje u Hrvatskoj, dok se 40 posto odnosi na dotoke iz uzvodno susjednih zemalja (Slovenija, Austrija, Bosna i Hercegovina i Maðarska). Veæina porjeèja, ukljuèujuæi njihova bogatstva podzemnim vodama, u velikoj mjeri imaju prekogranièni karakter. Zato su sve aktivnosti postupanja vodama koje se odnose na regulaciju njihovog vodnog režima, zaštitu kakvoæe i režim korištenja èvrsto meðusobno povezane i imaju posljedice u drugim susjednim zemljama.

Hrvatska je takoðer bogata podzemnim vodama razlièitih vrsta, kako je prikazano u tablici 6.2. Godišnje je na raspolaganju oko šest milijardi m3, premda su neravnomjerno rasporeðene. U poroznom sloju ispod Zagreba došlo je do manjeg sniženja razine vode, a do veæeg u podzemlju porjeèja Drave (pad razine od èetri metra u posljednjih 20 godina). Ovo bi moglo biti razlog za zabrinutost ako korisnici ne budu djelovali zajednièki i planski.

Unatoè opæenitom bogatstvu vode problemi se pojavljuju lokalno. Na primjer, jadranski otoci (1.185 otoka) imaju malo površinskih voda i nemaju dovoljno bunara. Stoga ljeti pate od nestašice vode.

Podzemne vode i izvori

U osnovi postoje dvije geološki razlièite zone s vrlo razlièitim bogatstvom i režimima podzemnih voda:

· Panonska nizina s podzemnim vodama najveæih rijeka. Najveæi dio podzemnih voda pohranjen je u aluvijalnim vodonosnicima Drave i Save, u zoni tektonskih depresija gdje su nataložene debele kvartarne naslage. Ovi podzemni vodonosnici, duboki od 10 do 100 metara, pokriveni su slabo propusnim glineno-muljevitim naslagama debljine nekoliko desetina metara. Oni se dopunjavaju kišnicom što prodire kroz te slojeve koji pokrivaju gotovo cjelokupnu površinu. Procjenjuje se da od osam do 30 posto oborina prodre u ove vodonosnike.

· Krško podruèje obuhvaæa najveæi dio planinske zone (dinarsko podruèje) i obale, ukljuèujuæi otoke. Posebna opasnost u krškom podruèju je osjetljivost podzemnih voda na oneèišæenje s površine kroz pukotine, kanale i špilje proširene procesom otapanja. Velika kolièina oborina prodire u podzemlje gdje stvara velike tokove koji izviru u primorskom kopnenom podruèju, u more, ili se pojavljuju kao podmorski izvori. Meðutim otoci - izuzevši nekoliko velikih - nemaju nikakvog vanjskog dotoka u podzemne vode.

Za Hrvatsku je specifièno bogatstvo izvora termalne i mineralne vode, od kojih su neki glasoviti.

Dubrovnik

Split

Zadar

Sibenik

Gospic

RijekaKarlovac Sisak

Bjelovar

Koprivnica

CakovecVarazdin

Krapina

ZAGREBVirovitica

Osijek

Vukovar

Slavonski Brod

Pozega

Bosnia - Herzegovina

Slovenia

Hungary

Yugoslavia

Yugoslavia

Adriatic

Sea

Legend:

Country boundary Country capital Cities Drava and Danube basin Sava basin Littoral and Istrian basin Dalmatian basin

Kastela bay

Makarska

Otocac

Losinj islandCres island

Umag

Pula

Vrbovec

Belisce´

Danu

b e

Danube

Sava

Sava

Bosut

Vuka

Drava

Drava

Drava

Drava

Mura

Sava

Sava

Una

Kupa

GlinaKolpa

UnaVr

bas

Knin

Cetina

Nere

tva

Mirna

Cazma

Krka

Dobra

Lika

Korane

Kupa

Lonja

Bilje

Krk island

Sava

Slika 6.1. Hidrografska mreža i granice vodenih bazena

Tablica 6.1. Karakteristike najveæih rijeka u Hrvatskoj

Dužina Slijev Prosjeèno god. ispuštanje a)

Sljevovi i Min. Srednja Maks.

rijeke Ukupno

Hrvatska Ukupno Hrvatska vrij. b) vrijed. vrij. c)

km km km2 m3/sek.Crnomorski i dunavski slijevDunavDravaMuraSavaSutlaKrapinaTrebez, Lonja, IlovaOrljavaBosutKupaSunja UnaJadranski slijevCetinaLikaGackaKrkaMirnaNeretvaZrmanja

2.8577074389459275

21889

18629669

212

101--

7353

22569

188505

-5628975

21889

15129669

120

101782273532069

817.0040.15013.80096.328

5821.1236.9931.4943.097

10.032462

9.368

1.463--

2.088458

11.798907

1.8726.038

-23.2443

3431.1236.9931.4942.572

10.032462636

1.463--

2.088458430907

------------

8--

234-

17

6.430625210

1.209-----

103-

243

36-

13558

37838

------------

146--

8414

-52

Izvori: Hrvatske vode, 1997.Statistièki godišnjak, 1998.

Napomene:a) Prosjek izraèunat kroz 30 godina (1960.-1990.)b) Uglavnom ljetno razdobljec) Uglavnom razdoblje od prosinca do ožujka-travnja

Tablica 6.2. Bogatstvo površinskih i podzemnih voda u Hrvatskoj

Protokmlrd. m3/god.

Površinske vodeCrnomorski slijevJadranski slijevPodzemne vodeKrško podruèjeKontinentalni dio

318

42

Izvor: Cjeloviti sustav postupanja vodom, Hrvatske vode, 3 (1995.)

Kakvoæa podzemne i izvorske vode

Smatra se da je kakvoæa podzemne vode dobra u cijeloj zemlji. Rezultat praæenja iz Instituta za geologiju pokazuje da je dosad bilo samo nekoliko ogranièenih oneèišæenja. Glede toèkastih izvora oneèišæenja, dosad je utvrðeno da je zagrebaèko podruèje potencijalni izvor oneèišæenja podzemnih voda zbog kemijskih tvari, premda vrijednosti još uvijek odgovaraju standardima. Što se tièe difuznog oneèišæenja umjetnim gnojivima ili pesticidima krško podruèje nije ugroženo, jer tamo nema poljoprivrede. Meðutim, u Istri su se nedavno sporadièno u podzemnim vodama pojavili nitrati, i to tijekom gnojenja umjetnim gnojivom, premda je udovoljeno standardima (10 do 12 mg NO 3/l). U gornjem toku Drave situacija je ozbiljnija, jer su koncentracije nitrata stalno veæe nego što to dopuštaju hrvatski standardi za pitku vodu (44 mg NO3/l), ali još uvijek ispod standarda EU (50 mg/l). Veliki sadržaj željeza u porjeèju Save rezultat je geološkog sastava. Tu vodu treba obraditi (da bi se smanjio sadržaj željeza) i klorirati prije uporabe.

Površinske vode

Vodotoci u Hrvatskoj najveæim dijelom pripadju crnomorskom slijevu. Veæina površinskih voda utjeèe u Dunav ili neku od njegovih pritoka; ostatak (20 posto) pripada jadranskom slijevu. Najveæe rijeke su rijeèni tokovi koje dijeli nekoliko zemalja. Dunav protjeèe kroz Hrvatsku u dužini od 188 km, a druge dvije najveæe rijeke u zemlji, Sava i Drava, teku kroz Hrvatsku 562 odnosno 505 km (obje su pritoci Dunava). Kupa (296 km), Korana (134 km), Bednja (133 km), te Cetina i Glina (svaka po 100 km) u cijelosti su hrvatske rijeke.

Veæina velikih rijeka pripada Crnomorskom slijevu (tablica 6.1.). Na primjer, nakon spajanja s Murom prosjeèni protok Drave je 587 m3/sek., a u toèki gdje se spaja s Dunavom 620 m3/sek. Prosjeèni protok Save na granici sa Slovenijom je 340 m3/sek, a Kupe u Sisku 283 m3/sek. U jadranskom slijevu prosjeèni protok Mirne je 16 m3/sek., Raše 12 m3/sek., Rjeèine 24 m3/sek., Zrmanje 23 m3/sek., Krke 50 m3/sek., Cetine 127 m3/sek. i Neretve 378 m3/sek. Veæina hrvatskih vodotoka dosegne vrhunac u proljeæe i jesen, dok je ljetni minimum izraženiji u jadranskom nego u crnomorskom slijevu. U Zagrebu najveæi protok Save je 400 m 3/sek. u studenom, ali se smanjuje na 180 m3/sek. u kolovozu; u Slavonskom Brodu najveæi je u ožujku ( 1.400 m3/sek), a zatim se u kolovozu i rujnu smanjuje na 400 m3/sek. Buduæi da rijeke toliko narastu, poplave su uvijek bile ozbiljna prijetnja, zbog èega je potrebna izgradnja jake zaštite uzduž vodotoka.

U Hrvatskoj nema mnogo jezera - 26 prirodnih i umjetnih jezera imaju ukupnu površinu od 105 km 2. Najveæe prirodno jezero je Vrana (30,3 km2), a zatim slijede Prokljansko jezero (11,5 km 2), Vransko jezero (5,8 km2), Kopaèevsko jezero (3,5 km2) i 16 poznatih Plitvièkih jezera (1,9 km2) koje je Organizacija Ujedinjenih naroda za izobrazbu, znanost i kulturu (UNESCO) uvrstila u Svjetsku prirodnu baštinu. Hrvatska takoðer ima umjetna jezera i akumulacije izgraðene za proizvodnju elektriène energije: Krušèica (20 km2) na rijeci Lici i Peruæa (13 km2) na Cetini su najveæa. Ova jezera donijela su velike promjene prirodno suhom krškom reljefu.

Kakvoæa rijeka

Propisom su utvrðene èetiri kategorije kakvoæe rijeka (od I, prilièno dobre do IV, loše – vidi tablicu 6.3.). Potrebna kakvoæa vode utvrðena je za sve vodotoke u zemlji. Teška kriza u industriji (koja radi sa samo 40 posto kapaciteta) i drastièno smanjenje ulaganja u poljoprivredu (pesticidi i umjetna gnojiva) znatno su olakšali pritisak oneèišæenja na vode (vidi Poglavlje 10 i 11).

Tablica 6.3. Klasifikacija kakvoæe rijeka

Parametri JediniceKlase

l i II III i IVNH4

+

NO2-

NO3-

PO4-3

Fenoli

mgN/lmgN/lmgN/l

mg PO4/lmg/l

0,080,01100,11

0,40,5150,150

Izvor: Izvješæe o kvaliteti površinskih voda, 1998.

Državna uprava za vode

U panonskom podruèju rijeke su èesto za jednu razinu kakvoæe ispod željene, uglavnom zbog bakterijskog oneèišæenja (zbog izravnog ispuštanja otpadnih voda iz domaæinstava i poljoprivrednih uzgajališta- farmi). Najlošiji uvjeti su u porjeèju Save, donji tok koje je svrstan u kategoriju III ili IV zbog bakterijskog oneèišæenja (nizvodno od Zagreba, na podruèju Obrova). Lijeve pritoke Save imaju visok sadržaj BOD5, dušika, fosfora i bakterijskog zagaðenja. Ponekad se pojavljuje cvjetanje rijeka. Na nekim mjestima kakvoæa rijeka je tako loša da ponekad ljeti dolazi do masovnog pomora ribe tamo gdje je veliki nedostatak kisika. Kakvoæa Drave i Mure je III. kategorije na ulazu u Hrvatsku, u kojoj se obièno poboljšaju. Nizvodno od Terezinog Polja udovoljavaju uvjetima za II. kategoriju. Vode Dunava su II. kategorije kroz cijelu Hrvatsku.

U obalnom podruèju Istre i Dalmacije vodotoci su obièno vrlo èisti uzvodno, ali se njihova kakvoæa smanjuje nizvodno - djelomièno zbog ispuštanja nepreraðenih otpadnih voda iz domaæinstava, industrije i poljoprivrede. Kakvoæa Rjeèine, donjeg toka Gacke i Like, te Cetine udovoljava preporukama. U primorsko-istarskom podruèju donji tokovi voda su znatno oneèišæeni. U dalmatinskom podruèju vodotoci uglavnom odgovaraju kategoriji l i II; èisti su uzvodno, jaèe oneèišæeni nizvodno. Uzduž obale voda je uglavnom kategorije II, s visokim razinama oneèišæenja u blizini morskih luka i industrijskih gradova, gdje kakvoæa može biti smanjena do kategorije III ili IV.

6.2. Zaštita i korištenje vode

Zaštita vode i poplave

Zbog svoje geomorfologije i klime Hrvatska je vrlo izložena štetama od vode. U podunavskom slijevu Drava, Sava i Kupa imaju velike poplavne ravnice. Zaštitne mjere obuhvaæaju namjerno plavljenje, odvodnju viška vode i zaštitu od erozije i bujica. Od poèetka 90-ih godina izgraðeno je ukupno 1.500 km zaštitnih nasipa (slika 6.2.).

U posavlju 285.000 hektara plodne ravnice redovno je izloženo poplavama koje izazivaju štete u poljoprivredi, industriji i naseljima. Plan za zaštitu od poplava uzduž Save dovršen je 60 posto. Godine 1997. u središnjem sustavu posavskog bazena dovršeno je 535 od planiranih sabirališta za poplavne vode. Velika sabirališta poplavne vode i nasipi uzduž rijeke omoguæavaju pohranjivanje 30 posto poplavnih voda i sigurnu odvodnju ostalih. Grad Zagreb je danas dobro zaštiæen od poplava. Zaštitne mjere još su uvijek potrebne 100 km nizvodno od Zagreba - u blizini i nizvodno od Siska.

Slika 6.2. Zaštita od poplava, 1992.-1997.

km

1.000 ha

Nasipi Zaštiæena podruèja

4. 000 3 .500

3. 000

2 .500

2 .000 19

97 1996

1995

1994

1993

1992.

700 600 500 400 300 200 100

0

Slika 6.2. Zaštita od poplava, 1992. - 1997.

Statistièki godišnjak, 1998.

Izvor:

U podravlju tokovi se, osim nasipima, reguliraju hidroelektranama smještenim uzvodno u Austriji i Sloveniji, te s pomoæu još tri u Hrvatskoj. Postoji zajednièka hrvatsko-maðarska Komisija za postupanje vodama, koja radi na rješavanju zajednièkih problema regulacije i korištenja Drave. Situacija je sada zadovoljavajuæa.

Krško dalmatinsko podruèje takoðer je izloženo velikim poplavama u kišnom razdoblju. Poplavno podruèje je površine 34.000 hektara, od kojeg je oko 20.000 hektara poljoprivrednog zemljišta još uvijek ugroženo. Erozija izazvana bujicama (zabilježeno ih je 339) takoðer djeluje na oko 190.000 hektara. Zaštitne mjere temelje se na izgradnji nasipa uzduž obala, te gradnji tunela i kanala.

U Istri i Hrvatskom primorju 225.000 hektara je ugroženo poplavama, a na 456.000 hektara djeluje erozija. Mjere su sliène onima u dalmatinskom podruèju: izgradnja nasipa i kanala, te sabirališta poplavnih voda.

Buduæi da su od vitalnog znaèaja, svi zaštitni objekti su državno vlasništvo i financiraju se izravno iz državnog proraèuna. Za njihovo održavanje zadužena je Državna uprava za vode (DUV), koja ove zadaæe može podugovoriti. Svake godine se na održavanje objekata za zaštitu od poplava troši 70 milijuna DEM.

Meðutim, procjenjuje se da je dosad izvedeno samo 60 posto od potrebnih radova za zaštitu od poplava. Financijska sredstva osigurana za održavanje i razvijanje ovog sustava dovoljna su samo za održavanje onoga što je veæ izgraðeno, za održavanje hidrometeorološkog sustava za postupanje vodama kojim se upozorava i prognozira režim voda, te za koordiniranje nacionalnih strategija. Premalo novca ostaje za novu infrastrukturu.

Zaštitni objekti obièno se grade tako da se usklade višestruke namjene rijeènih tokova s ciljevima zaštite od poplava. Sava, Drava i Kupa posebno su važne, jer su u velikoj mjeri plovne. U Dalmaciji se istièu Krka i Cetina zbog hidroenergetskih potencijala.

Godine 1997. Vlada je odobrila projekt za izgradnju 61 km višenamjenskog kanala Dunav-Sava koji bi spajao Dunav s Jadranom. Sava bi bila kanalizirana do Zagreba i korištena za plovidbu i proizvodnju energije. Poplave Save bi se kontrolirale, neka podruèja bi bila isušena, a voda rijeke upotrebljena za industrijske i poljoprivredne svrhe. Sada se procjenjuje utjecaj projekta na okoliš, a javna rasprava planira se za ljeto 1999.

Korištenje vode i vodoopskrba

Izravno korištenje vode za proizvodnju struje je veliko (više od 35 milijardi kubiènih metara u 1997. godini – slika 6.3.). Hidroenergija se koristi za proizvodnju struje od kraja 19. stoljeæa. Postoji 20 hidrocentrala; njihov ukupni kapacitet iznosi 2.076 MW, a prosjeèna proizvodnja 11.700 GWh. U 1997. godini proizvodnja struje iz vode bila je oko 47 posto ukupne proizvodnje struje i 26,1 posto ukupne proizvodnje snage. Danas se koristi samo 55 posto potencijala rijeka. Postoje projekti za gradnju 62 mala i srednje velika postrojenja, od kojih bi polovica bili višenamjenski objekti koji bi se koristili vodoopskrbu i zaštitu od poplava.

Slika 6.3. Korištenje vode* po djelatnostima, 1996.

*Iskluèeni gubici vode** Industrija (ISIC 10-37, 402-403)*** Rashlaðena voda za termoelektrane

Kolièina za javnu vodoopskrbu, koja se od 1991. do 1993. godine blago smanjivala, sada ponovno dostiže razinu 1990. godine, to jest, 530 milijuna kubiènih metara u 1997. (slika 6.4.). Najveæi dio dolazi od podzemnih voda: 51 posto iz podzemnih nalazišta i 35 posto iz izvora. Površinskih voda (iz vodotoka, akumulacija i jezera) u uporabi je samo oko 10 posto (slika 6.5.). Na osnovi tih podataka, uz èinjenicu da 63 posto stanovištva ima prikljuèak na javnu vodoopskrbnu mrežu, proizlazi da je u 1997. godini potrošeno 190 m3 vode po stanovniku, ili 519 litara po stanovniku, uraèunavši sva domaæinstva, opæinske i industrijske korisnike.

Voda se takoðer koristi u industriji (264 milijuna m3 godišnje), ali znatno manje nego poèetkom 90-ih godina. Danas industrija radi sa samo 40 posto kapaciteta i drastièno je smanjila potrošnju vode (za tri èetvrtine manja u 1996. u usporedbi sa 1991.). Osamdeset posto vode koja se koristi u industriji izravno se uzima iz površinskih vodotoka, a ostatak iz javne opskrbne mreže. Rashladna voda (više od 700 milijuna m 3 godišnje) koristi se uglavnom u proizvodnji struje, kemijskoj i naftnoj industriji.

Navodnjavanje je zanemarivo (navodnjava se manje od 15.000 hektara zemljišta) i koristi 9,5 milijuna m 3 vode godišnje. Samo 0,8 posto površine koja se navodnjava opremljeno je modernim sustavima navodnjavanja. Oko 80 posto takvih površina nalazi se u Dalmaciji. Nema potpuno samostalnih sustava za navodnjavanje, ali potreba postoji. Zato je pokrenut istraživaèki projekt i izraðuju se planovi; u skladu s time bit æe razraðene promjene.

U Hrvatskoj je dobro razvijeno uzgajanje riba u slatkovodnim ribnjacima. Procjenjuje se da se za tu svrhu godišnje koristi oko 280 mlijuna kubiènih metara vode. Ta voda se uglavnom uzima iz rijeka i akumulacija u dunavskom, savskom i dravskom porijeèju.

Slika 6.4. Potrošnja vode* za javnu opskrbu, 1990.-1997.

Izvor:

Statistièki godišnjak, 1998.

Javnokorištenje vode 47%

Navodnjavanje 1

%

Industrija**

32%

Rashladna voda *** 20

%

813 milijun m3

(Proizvodnja struje iskljuèena)

0100

200

300

400

500

600

1990

1991

1992

1993

1994

1995

1996

1997

Milijuna m3

* Podaci se odnose samo na javni vodoopskrbni sustavIzvor: Statistièki godišnjak, 1998.

Ukupno

Podzemna voda i izvori Vodotoci

Ostalo Akumulacije i jezera

Slika 6.5. Specifikacija potrošnje vode* po izvorima, 1997.

Izvor: Statistièki godišnjak, 1998* Podaci koji se odnose na vodoopskrbni sistem

Javna vodoopskrba

Voda za javnu opskrbu pretežno se uzima iz podzemlja (više od 85 posto) premda se i površinska voda koristi za piæe na nekim podruèjima, kao što je Panonska nizina. Za piæe se èešæe koriste podzemne vode, jer je kakvoæa uglavnom dobra i potrebna je samo dezinfekcija bez ikakve druge obrade. Meðutim, èini se da u pojedinim bunarima ima bakterijskog oneèišæenja. Izmeðu 1992. i 1996. godine znaèajan dio dobrovoljno provjerenih uzoraka pokazao je oneèišæenje, a zbog loše vode bilo je 12 epidemioloških sluèajeva (vidi Poglavlje 13.).

Velik dio infrastrukture izgraðen je 80-ih godina, u vrijeme brzog gospodarskog rasta i razvoja turizma. Najveæi problem su visoki gubici vode u cjevovodnoj mreži, koji su izmeðu 25 i 30 posto.

U 1997. godini samo 63 posto stanovništva se opskrbljivalo iz javnih vodovoda. Meðutim, ova brojka skriva velike razlike. U posavlju situacija je neujednaèena, jer 51 posto prosjeène stope opskrbe ima raspon od 10 do 85 posto (Zagreb). Velik dio stanovništva još uvijek se opskrbljuje individualno (spremnici, plitki bunari i drugo). Stopa opskrbe iznosi 53 posto u podravskom i podunavskom podruèju, gdje se površinska voda iz vodotoka može koristiti za snabdijevanje stanovništva. Tu je obavljeno hidrogeološko istraživanje vode, da bi se potaknula upotreba podzemne vode kao vode za piæe, a površinska voda zadržala za industrijsku upotrebu. U Istri i dalmatinskom primorju razvoj turizma je naglo poveæao korištenje vode (vidi Poglavlje 9). U isto vrijeme, premda je infrastruktura za opskrbu vodom poboljšana uzduž cijele obale, stanje je daleko od zadovoljavajuæeg. Drastièno privremeno poveæanje broja stanovnika ljeti poklapa se sa sušnim razdobljem i niskom razinom vodenih rezervi. U Dalmaciji stopa opskrbe je 73 posto, ali opæenito stanje je još vrlo teško na otocima, buduæi da nemaju dovoljno bunara. Vodu se mora dovoditi s kopna s pomoæu podmorskog cjevovoda, ili dovoziti posebnim brodovima - cisternama što je uobièajeno za male otoke. Cres i Lošinj su jedini otoci koji mogu zadovoljiti èak 90 posto svojih potreba za vodom. Tamo gdje se pitka voda dovodi podmorskim cjevovodom potrošnja se poveæava, što ima za rezultat više otpadnih voda. Štoviše, pojaèano se razvijaju mala privreda (prerada ribe, vinogradi, mala brodogradilišta i drugo) i turizam. Za proširenje dopreme vode putem podmorskih cjevovoda trebali bi znatni financijski napori.

Ukratko, više od 2.000 malih vodoopskrbnih sustava udovoljava lokalnim zahtjevima. Neki opskrbljuju nekoliko domaæinstava, drugi opskrbljuju grupe naselja. Oko 90 posto tih ureðaja ne zadovoljava potrebne higijenske uvjete. Opskrba domaæinstava je tijekom godina bila prilièno stabilna, dok su kolièine vode isporuèene djelatnostima smanjene za oko jednu èetvrtinu od 1990. godine. Godine 1996. polovica vode za javnu opskrbu bila je namijenjena domaæim

Ostalo

5%

Vodeni tokovi 7% Akumulacije i

jezera

2%

Podzemne vode 86%

(

od toga 35% iz izvora)

Ukupno pridobivanje 530 milijuna m3

korisnicima (tablica 6.4.). Brzi rast broja gradskog stanovništva (na primjer, broj stanovnika u Zagrebu znatno se poveæao od rata) èesto optereæuje ureðaje iznad njihovih kapaciteta. Na selu se kloriranje ne obavlja sustavno. Završna faza izrade strategije vodoopskrbe predviða smanjenje broja vodoopskrbnih mreža na 56, koje æe opskrbljivati 90 posto stanovništva.

Tablica 6.4. Javna vodoopskrba po vrstama korisnika, 1990.-1997.

1990. 1991. 1992. 1993. 1994. 1995. 1996. 1997.Ukupno isporuèeno* (mil. m3) 429 357 339 357 359 362 374 372Voda isporuèena: (% od ukupnog)- domaæinstvima 40 42 44 45 47 48 49 49- sektorskim djelatnostima 52 47 51 48 47 44 43 43- ostalo 8 11 4 6 6 8 7 8

Gubitak vode uzduž vodovodne mreže (% od ukupne) 24 26 27 24 25 26 29 30

Izvor: Statistièki godišnjak, 1997. i 1998.

Ispuštanje i obrada otpadnih voda

Ukupna kolièina otpadnih voda ispuštenih u kopnene i primorske vode odgovara broju od oko 10,5 milijuna stanovnika (ukljuèujuæi ispuštanje iz domaæinstava i industrije). Tipièni kanalizacijski sustav je mješovit. Samo nekoliko manjih gradova i stambenih èetvrti veæih gradova imaju odvojene sustave. Industrijske otpadne vode èesto se ispuštaju u kanalizaciju - u mnogo sluèajeva bez odgovarajuæe prethodne obrade. U 1997. godini samo malo više od 20 posto otpadnih voda je prethodno obraðeno (tablica 6.5.) uz velike regionalne razlike. Na primjer, napori za poboljšanje kakvoæe vode za kupanje odnose se na plaže, gdje su stambeni i drugi objekti u kojima prebiva ili boravi 60,5 posto od 1,74 milijuna stanovnika prikljuèeni na kanalizacijsku mrežu (podaci iz 1995.). Opæenito govoreæi, teško je dobiti toènu sliku oneèišæenja ispuštenog u hrvatske vode, buduæi da se jedini raspoloživi podaci (Statistièki godišnjak) temelje na ukupnim ispuštenim kolièinama, a ne na optereæenju oneèišæenjem ili specifiènim sastojcima koji izazivaju oneèišæenje.

Tablica 6.5. Javna odvodnja i obrada otpadnih voda po tehnologijama, 1990.-1997.

1990. 1991. 1992. 1993. 1994. 1995. 1996. 1997.Javna odvodnja (mil. m3)

Ukupno 315 277 274 273 270 268 271 289Odvodnja iz domaæinstava 112 109 117 115 116 122 127 134Sektorske djelatnosti 204 168 156 158 154 146 144 155

Obraðeno u % od ukupnog 15 14 15 17 22 20 21 21

Obrada po tehnologijama (u % od obraðene ispuštene kolièine)Mehanièka 83 76 77 85 81 84 76 81Biološka 10 11 10 11 9 9 10 6Kombinirana 7 12 13 4 11 7 14 13

Izvor: Statistièki godišnjak, 1997. i 1998.

Dunavskom konvencijom utvrðene su crne toèke oneèišæenja pritoka Dunava u svakoj zemlji, koja sudjeluje u Strateškom planu aktivnosti za Dunav. U Hrvatskoj oneèišæenja su se dogodila uzduž Save, Drave, Kupe i Dunava.

Godine 1995. izbrojene su 22 crne toèke - 18 zbog ispuštanja komunalnih otpadnih voda u velikim gradovima (Belišæe, Belje, Èakovec, Karlovac, Koprivnica, Osijek, Sisak, Slavonski brod, Varaždin, Vrbovec, Vukovar, Zagreb) i èetiri zbog ispuštanja iz industrijskih postrojenja (željezara, kemijske i prehrambene industrije). Uništenje brojnih mreža vodoopskrbe i odvodnje tijekom rata izazvalo je dodatno oneèišæenje okoliša. Postrojenja za obradu otpadnih voda u nekoliko opæina su uništena, a još nisu obnovljena, kao na primjer u Gospiæu i Otoècu. Buduæi da je najveæi prioritet bio obnoviti sustav javne opskrbe, velika je razlika izmeðu broja stanovništva koje ima prikljuèak na vodoopskrbni sustav (62 posto) i broja koji ima prikljuèak na kanalizaciju (35 posto). To znaèi da ih 65 posto ispušta otpadne vode u individualne sustave za obradu, ili izravno u prirodu, što objašnjava bakterijsko oneèišæenje površinskih voda (vidi gore). Opæenito govoreæi, zajednièki odvodni sustav - tamo gdje postoji - zastario je.

Na jadranskoj obali postrojenja za obradu otpadnih voda znatno su modernizirana u ljetovalištima, da bi se poboljšala kakvoæa vode za kupanje. Godine 1994. u Rijeci je izgraðeno novo postrojenje za obradu komunalnih otpadnih voda. Ostali projekti prerade otpadnih voda izvode se u Splitu i Kaštelanskom zaljevu. Splitski zaljev je podruèje s najveæim oneèišæenjem. Tu su koncentrirana domaæinstva, ljetovališta i industrija (cementare, kemijske industrije i brodogradilišta). Buduæi projekt obrade otpadnih voda zasnivat æe se na mehanièkoj obradi kao prvoj fazi. Stanje na južnoj obali je još lošije, na primjer, oko Makarske i Dubrovnika, gdje su postrojenja sve starija.

Opæenito govoreæi, uzduž obale napori su usredotoèeni na izgradnju kanalizacijske mreže da bi se još više smanjila pojedinaèna ispuštanja i razvili zajednièki kanalizacijski sustavi, primarna obrada otpadnih voda i duboko ubrizgavanje u more (vidi Poglavlje 9). To je uèinjeno u Istri, koja je sada dovoljno opremljena postrojenjima za mehanièku obradu (flotacija i taloženje). To je odgovarajuæe za razdoblja veæih optereæenja. Nagli porast broja stanovnika ljeti (pet do 30 puta) otežava puštanje u rad i upravljanje biološkim ureðajima na zadovoljavajuæi naèin. Biološki ureðaji reagiraju sporo i postižu puni režim rada tek nakon nekoliko tjedana. Osim toga, na njih vrlo loše utjeèu bilo kakve promjene u protoku i optereæenju. Stoga nisu prikladni za turistièka podruèja. Ipak mnoga mjesta imaju stare kanalizacijske sustave koji još uvijek nemaju ureðaje za obradu. Hrvatska ima sreæu što su obalne struje i duboke morske vode dovoljno blizu da daleko odnesu oneèišæenje. Ali takvo rješenje neæe biti prihvatljivo u buduænosti (vidi Poglavlje 4, Barcelonska konvencija).

Situacija na otocima nije dobra. Malo ih ima sustave kanalizacije. Zbog toga se otpadne vode uklanjaju na isti naèin kao u prošlosti, to jest, ispuštaju se u more kroz kanalizacijski sustav nakon jednostavnog prethodnog taloženja. Biološki ureðaji su malobrojni, a kakvoæa njihova rada problematièna. Obalna naselja imaju izravne pojedinaène ispuste. Poveæanje broja turista, turistièkih aktivnosti i naselja otežava problem. Sluèaj otoka Krka opisan je u Poglavlju 12. Sve u svemu ozbiljan je nedostatak infrastrukture za vodu.

Što se tièe ureðaja za obradu voda Hrvatska je njima nedovoljno opremljena (tablica 6.5.). Najveæi dio otpadnih voda (81 posto u 1997. godini) preraðuje se samo mehanièki, što daje i loše rezultate (osim raspršivanja krutih èestica) i slab utjecaj na rastopljenu neèistoæu. Oko šest posto otpadnih voda obraðuje se biološki, a 13 posto se podvrgava kombiniranoj obradi. Buduæi da su jedini raspoloživi podaci izraženi u kolièinama (nema podataka za COD, BOD, SS, N, P ili druge specifiène elemente unatoè postojeæem praæenju i izvješæivanju), teško je izraèunati uklonjeno oneèišæenje. Procjenjuje se da smanjenje oneèišæenja iznosi oko 25 posto od onoga što se obradi. Proizvodnja mulja u postrojenjima za obradu otpadnih voda se ne bilježi.

Otkako je prije nekoliko godina obrada otpadnih voda proglašena prioritetom, izgraðena su ili se grade mnoga opæinska postrojenja, ali njihov rad je optereæen problemima. U mnogo sluèajeva opæine, koje su uložile i snosile 50 posto troškova postrojenja, nemaju dovoljno novaca za podmirenje zajmova, rad i održavanje opreme. Tako ne koriste svoje ureðaje i ispuštaju oneèišæene tekuæine neobraðene. Istodobno "Hrvatske vode" izraðuju i djelomièno financiraju nove projekte, da bi opremile i druge gradove.

Situaciju u industriji je teško opisati. Ni ovdje se ne objavljuju nikakvi podaci o oneèišæenju iz industrije, ili barem iz industrijskih lokacija koje su najveæi oneèišæivaèi, premda industrija svake godine šalje vlastima izvješæe (Državnoj upravi za vode i odnedavno DUZPO-u) o oneèišæenju koje proizvodi. Specifiènost hrvatske prakse je èinjenica da se jedan dio otpadnih voda iz industrije (30 posto u 1996. godini) ispušta zajedno s domaæom kanalizacijom u postrojenja za obradu komunalnog otpada, jer je industrija dužna koristiti i dati doprinos postrojenjima tamo gdje postoje. Drugi dio se izravno ili nakon prethodne obrade (na primjer tvrtka "Pliva", proizvodni pogon u Zagrebu, smanjuje COD i toksiènost, "Petrokemija" Kutina obraðuje i reciklira jedan dio nitrata i amonijaka) ispušta u vodotoke ili more.

6.3. Ciljevi politike i praktiène mjere postupanja vodama

Prioriteti politike i programi postupanja

Strategija zaštita voda usvojena je 1992. godine. Tri su osnovna cilja:

· proširiti vodoopskrbu na 90 posto stanovništva; preostalih 10 posto bi se i dalje oslanjalo na pojedinaène ureðaje;· popraviti, izgraditi i obnoviti ureðaje za odvodnju i obradu otpadnih voda za ukupni kapacitet koji odgovara broju

od 10,5 milijuna stanovnika;· ostvariti zaštitu od poplava (ukljuèujuæi spremnike, kanale i drugo) i izgraditi višenamjenske projekte koji

ukljuèuju korištenje rijeène vode.

Procjenjuje se da bi ukupno ulaganje za sve ove radove iznosilo šest milijardi DEM, ravnomjerno podijeljeno na sva tri spomenuta cilja. Ostali ciljevi odnose se na regulaciju rijeka, razvoj sustava za navodnjavanje i cjelovitog informacijskog sustava o vodnom bogatstvu i kakvoæi voda.

Prema Zakonu o vodama (1995.) planiranje postupanja vodom treba se temeljiti na generalnom planu postupanja vodama, koji se izraðuje na državnoj razini (dugoroènom planu razvoja postupanja vodama od 1986. do 2005.), te planovima i osnovama što se izraðuju na razini slijeva. Dugoroèni plan posebno se bavi regulacijom vodotoka, zaštitom od poplava i drugih elementarnih nepogoda izazvanih vodom. Takoðer se odnosi na korištenje bogatstva i prièuva vode, te otklanjanje oneèišæenja vode. Dugoroèni plan je dokument kojeg treba redovno revidirati i prilagoðavati promjenama i drugim dokumentima politike, kao što su Nacionalni plan razvoja Hrvatske, Strategija prostornog razvoja, Strategija zaštite okoliša, planovi gospodarenja šumama i plan plovidbe za sustav plovidbe rijekama. Generalni plan postupanja vodama još nije dovršen.

Zemljopisna podruèja sa složenim problemima postupanja vodom trebaju imati plan postupanja usklaðen s generalnim planom, ali ogranièen na manje podruèje; za ostala podruèja potrebne su samo osnove postupanja vodom. Te osnove i planovi bave se u naèelu distribucijom i opskrbom vode, te poboljšanjem kakvoæe vode. Prema zakonu, njih trebaju izraditi Državna uprava za vode i "Hrvatske vode" u suradnji s DUZPO-m, lokalnim vlastima i tijelima za planiranje; potrebno je ukljuèiti javne i znanstvene ustanove. Planovi se zatim predlažu za cijelo porjeèje. Prema zakonu, planove postupanja vodama treba izraditi za svako porjeèje i Zagrebu. Malo takvih lokalnih planova je dosad dovršeno. Plan za višestruko korištenje Drave je usvojen 1998. Planovi za Savu i Zagreb još nisu usvojeni. Primorsko-istarsko i dalmatinsko podruèje još nemaju nikakve planove.

Dugoroèni plan ima više dijelova, od kojih se svaki bavi jednim od navedenih strateških ciljeva. Ti dijelovi su :

· Nacionalni plan za zaštitu od poplava, 1997.· Plan za korištenje voda· Dugoroèni program vodoopskrbe· Plan za nadzor oneèišæenja vode· Državni plan zaštite voda usvojen u sijeènju 1999.

Državnim planom zaštite voda utvrðuju se osnovne smjernice, zadaæe, aktivnosti i mjere za smanjenje oneèišæenja vode. Ciljevi plana za slatke vode su sljedeæi:

· Oèuvati vodu koja je još èista; ciljevi praæenja voda i kakvoæe rijeka su propisani. Vodotoci trebaju udovoljavati propisanoj kakvoæi vode i drugim karakeristikama vode.

· Zaustaviti daljnje smanjenje kakvoæe vode provoðenjem zaštitnih mjera. Mjere su razvrstane u nekoliko kategorija ovisno o hitnosti. Plan obuhvaæa hitne mjere i planove za vanredna stanja. Ciljevi za dovršenje zaštitne infrastrukture su postavljeni, osobito za opæine. Za razlièite faze su utvrðeni krajnji rokovi, poèevši od opremanja najprije opæina s najveæim brojem stanovnika. Naselja s manje

od 50.000 stanovnika bit æe obraðena na lokalnoj razini, dok Državni plan obuhvaæa postrojenja za obradu otpadnih voda u naseljima s brojem stanovnika veæim od 50.000. Ulaganja potrebna za takve ureðaje u naseljima s 50.000 ili više stanovnika (ukupno 5,5 milijuna stanovnika) procjenjuju se na 7.600 milijuna kn. Rok za provedbu je 2005. godina.

Zakonodavstvo

Zakon o zaštiti okoliša iz 1994. godine utvrðuje ciljeve i naèela važna za postupanje vodama (vidi Poglavlje 1). Zakon o vodama objavljen je krajem 1995. godine. Podijeljen je na devet dijelova i sadrži 219 èlanaka. Ovaj krovni zakon preuzima i sjedinjuje razlièite zakone i propise naslijeðene od prošlog režima. Njime se ureðuje pravni status voda i njihovo vlasništvo, naèin i uvjeti u kojima se njima postupa (crpljenje i korištenje vode, zaštita voda, regulacija vodotoka i drugih voda, te zaštita od štetnih utjecaja vode). Zakon odreðuje nadležna tijela, podjelu odgovornosti i utvrðivanje politike. Uspostavlja agenciju za vode- Hrvatske vode. Ne bavi se financiranjem postupanja vodama.

Glavna karakteristika ovog zakona je da hrvatski teritorij dijeli na èetiri vodna podruèja plus grad Zagreb:

· vodno podruèje Save· vodno podruèje Drave i Dunava· vodno podruèje Hrvatskog primorja i Istre· vodno podruèje Dalmacije.

Vodno podruèje sadrži jedan ili više sljevova manjih vodenih tokova, te obuhvaæa površinske i podzemne vode. Sljev èini jedna teritorijalna jedinica za potrebe postupanja vodom. Površinske vode podijeljene su na vode od državnog i lokalnog znaèaja. Podruèja i sljevovi utvrðeni su uredbama. Zakon takoðer propisuje regulaciju vodenih tokova, te posebno zaštitu od negativnih utjecaja poplava.

U zakonu se navodi da korištenje vode za vodoopskrbu stanovništva ima apsolutni prioritet pred drugim vrstama korištenja. Njime se regulira zaštita nalazišta vode, bunara i podruèja iz kojih voda utjeèe u bunare. Oko izvora vode, što se koristi za javnu vodoopskrbu treba uspostaviti zone higijenske zaštite u nadležnosti opæina. Ova mjera se uglavnom provodi, osim u krškom podruèju gdje topografija otežava provedbu u praksi.

Postoji poseban Zakon o financiranju vodoprivrede (1996.). Njime se reguliraju izvori financiranja za aktivnosti i vrste uporabe u sklopu postupanja vodama, naèin utvrðivanja pojedinaène odgovornosti i ubiranje naknada, te ostala pitanja dodjele i korištenja sredstava. Više je javnih prihoda od voda, to jest, doprinos za vodoprivredu, naknada za korištenje voda, naknada za zaštitu voda, naknada za vaðenje pijeska i šljunka, naknada za postupanje vodom, te posebna naknada za ulaganje u unapreðenje zemljišta i sustave odvodnje (lokalnim vlastima). Sve naknade za vodu ubiru “Hrvatske vode”.

Godine 1997. dovršen je nacionalni zakonski okvir za zaštitu voda. Lokalni zakonski okvir još nije gotov. Nema nikakvih planova za zaštitu voda. Potrebno je utvrditi uzroènike oneèišæenja u okolišu i uspostaviti sustavno praæenje voda za sve nacionalne i meðunarodne vodotoke. Aktivnosti koje bi potencijalno mogle ugroziti kakvoæu vode nadgledaju se povremeno; potrebne su godišnje samo èetiri kontrole na odreðenim toèkama.

Institucijski ustroj

Za postupanje vodama i zaštitu voda nadležne su dvije vladine ustanove: Državna uprava za vode (osnovana 1994. godine u sastavu Ministarstva poljoprivrede i šumarstva) i agencija za vode – "Hrvatske vode". Postoji takoðer i saborski odbor - Državno vijeæe za vode - osnovano na Zakonu o vodama s ciljem razmatranja politike, strategije i provedbe zakona što se odnose na vodoprivredu; ali nije aktivno. U Vladi Državnu upravu za vode zastupa Ministarstvo razvitka, obnove i useljeništva. Ostala tijela državne

uprave takoðer izvjestan naèin sudjeluju u postupanju vodama. Državna uprava za zaštitu prirode i okoliša, osnovana 1994. godine zadužena je za vode unutar zaštiæenih podruèja i informira o zaštiti prirode. Odgovorna je za održavanje Katastra emisija u okoliš osnovanog 1997.godine, koji obuhvaæa i emisije u vode. Ministarstvo zdravstva sa zdravstvenog stanovišta brine se o utjecaju na pitku vodu i njenu uporabu. Izmeðu Državne uprave za vode i Državne uprave za zaštitu prirode i okoliša nema nikakvog službenog mehanizma koordinacije. Problem je oèito u nepostojanju službenog odnosa izmeðu ta dva tijela.

Državno i lokalno postupanje vodama odvija se pod nadležnošæu "Hrvatskih voda". Njihove dužnosti su postupati hrvatskim vodama u skladu s usvojenim planovima i zamislima o postupanju vodama, izdavati upravne i druge naloge i donositi odluke o važnim pitanjima. Njihove zadaæe su:

· izrada strategija, planova i programa ulaganja· regulacija vodotoka i vodenih masa· upravljanje uporabom voda, zaštitom i vodnom imovinom· upravljanje cjelovitim informacijskim sustavom i èuvanje dokumentacije o vodama· objavljivanje informacija· nadzor dodjeljivanja i provoðenja koncesija i izgradnje vodoprivrednih objekata · planiranje i prikupljanje sredstava (ubiranje pristojbi za korištenje voda i novèanih kazna) za financiranje

postupanja vodama.

U svakom od èetiriju podruèja osnovane su operativne podjedinice (to jest, odjeli za vodoprivredu). U tim odjelima su podružnice zadužene za sljevove. Neke važne specifiène poslove (projektiranje, izgradnju, sustave navodnjavanja, vodoopskrbu i uklanjanje otpadnih voda) "Hrvatske vode" povjeravaju drugim nadležnim pravnim osobama uz suglasnost Državne uprave za vode. Rukovodno tijelo Hrvatskih voda imenuje i raspušta Vlada. "Hrvatske vode" imaju oko 700 zaposlenika, od kojih 60 posto ima visoku struènu spremu iz hidrobiologije, hidrokemije, mikrobiologije, kemije, ekonomije i drugih struka.

Državna uprava za vode izraðuje zakone i propise, te osigurava upravni nadzor provedbe regulative u svezi voda. Posebno obavlja nadzor nad standardima kakvoæe vode i razinama oneèišæenja i Glavni je meðunarodni centar za rano upozoravanje u sluèaju nesreæa u prekograniènim vodama.

Državna uprava za vode takoðer provjerava postupa li se u skladu s vodnom dozvolom. Ona nadzire "Hrvatske vode" i arbitrira u problemima izmeðu nje i županijskih ureda zaduženih za postupanje vodama. Inspekcije (1.800 godišnje) obavljaju Državni inspektorat za vodoprivredu (u sastavu Državne uprave za vode) i županijski inspektori za vodoprivredu (u nadležnosti županijskih ureda). Na državnoj razini postoji 12 inspektora, a na županijskoj 40. U nekim županijama inspektori Državne uprave za vode i DUZPO-a sjedinjuju svoje inspekcije na vlastitu inicijativu.

Državni inspektorat za vode nadzire meðunarodne obveze, izraðuje i provodi Nacionalni plan za obranu protiv poplava, te druge podplanove iz Nacionalnog generalnog plana postupanja vodama. Državni inspektorat zadužen je za praæenje kakvoæe vode. Županijski inspektorat za vodoprivredu nadzire provedbu zakona na lokalnoj razini i primjenu mjera koje nisu pod izravnom nadležnošæu države. Razina provedbe je još uvijek nedostatna. Sustav kažnjavanja ne može promijeniti ponašanje industrija koje su oneèišèivaæi (vidi Poglavlja 1, 2 i 10), osobito poduzeæa u vlasništvu države.

Praæenje kakvoæe voda i katastri

U Hrvatskoj ne postoji cjeloviti nacionalni program praæenja. Od 70-ih godina kakvoæu vode redovno prati Državna uprava za vode. Programe praæenja provodi 270 mjernih postaja, a odnose se na kakvoæu površinskih i podzemnih slatkih voda, rijeènih ušæa i morske vode. Broj obavljenih kontrola i pripadajuæih parametara razlièit je ovisno o znaèaju mjerne postaje. Takoðer se razlikuju prema slijevu. U Hrvatskoj nema praæenja raspršenih izvora. Kakvoæa vodotoka procjenjuje se svakih pet godina.

Uzorci se još uvijek uzimaju nasumce. Analiziraju se u 13 ovlaštenih laboratorija koji slijede meðunarodne standarde i metode. Ne postoji izravno otkrivanje najveæeg oneèišæenja ili toksiènosti, ni mjerenje ekotoksikoloških parametara.

Na sjeveru, u slijevu Crnog mora, kakvoæa vode meðunarodnih rijeka (Drave, Save, Dunava) podliježe programima praæenja u sklopu ad hoc odbora s Austrijom i Maðarskom, kako to zahtijevaju Dunavska i Helsinška konvencija. Sava i Drava sustavno se prate od 1973. godine. Sava se prati na 60 postaja, na kojima je uèestalost uzimanja uzoraka pet do 52 puta godišnje. Od 1993. godine, sukladno zahtjevima Dunavske konvencije, Hrvatska je ukljuèena u meðunarodne programe praæenja prekograniènih voda i sudjeluje u procesu laboratorijskog interkalibriranja u sastavu UNEP-a.

U jadranskom slijevu Hrvatska provodi Program oneèišæenja mora iz kopnenih izvora (LBS), u sklopu Barcelonske konvencije, a obavlja ispitivanja na oko 60 mjernih postaja na ispustima komunalnih i industrijskih otpadnih voda u more. Rezultati se svake godine dostavljaju uredu MED-a.

"Hrvatske vode" razlièite dokumente o vodama i podatke o koncesionarima unose u knjigu “Katastar voda”. Katastar obuhvaæa katastar voda, katastar objekata vodne infrastrukture, katastar crpljenja vode i katastar o zaštiti. Posljednje je dodatni instrument upravljanja vodama u “Hrvatskim vodama” i nije dostupan drugim korisnicima.

Postoji takoðer i oèevidnik ispuštanja u vode. Svi imatelji vodne dozvole dužni su putem županijskih ureda dostavljati "Hrvatskim vodama" bilješke s informacijama/podacima o oneèišæenju koje ispuštaju u vodu. Meðutim, èini se da podaci nisu obraðeni raèunalom niti su na raspolaganju za statistièku uporabu, ili kao instrument odluèivanja. Takoðer ne objavljuju se javnosti.

Godine 1997. DUZPO je zapoèo provedbu Katastra oneèišæenja / emisija u okoliš (EPC/EEC, vidi Poglavlje 1). On obuhvaæa komunalne, industrijske i poljoprivredne emisije u vodu. Mjere se glavni parametri kao što su brzina protoka, COD, BOD i raspršene èestice. Za mjerenje i evidentiranje zaduženi su županijski uredi (ukljuèujuæi Ured grada Zagreba) i opæinska tijela uprave zadužena za okoliš. Državna uprava za vode sudjeluje u izradi Katastra. Pri korištenju ovog katastra, kao instrumenta odluèivanja, prioritet se daje zaštiti površinskih voda.

Još uvijek su potrebna financijska sredstva za uspostavljanje sustava praæenja (0,7 milijuna DEM za praæenje voda od strane DUZPO-a - procjena troškova iz poèetka 1999.). Za kakvoæu i praæenje pitke vode odgovorno je Ministarstvo zdravstva.

Zakonski instrumenti

Vodoprivredna dozvola za korištenje vode (crpljenje i ispuštanje) potrebna je za znatne kolièine crpljenja, uzimanja i ispuštanja. To je dozvola za pojedinaène korisnike koju daje Državna uprava za vode na rok od 15 godina. Dozvola se temelji na EQO (ciljevi kakvoæe okoliša), to jest, na kakvoæi vode koju se dobiva, a ne na otjecanju oneèišæenja koje nastaje nakon uporabe po kolièini proizvedenog proizvoda, ili broju ljudi na koje se oneèišæenje odnosi. Stoga dozvola ne potièe oneèišæivaèa na smanjenje oneèišæenja ili uvoðenje èišæe tehnologije. Svake godine se izda oko 3.000 dozvola. Dozvolu se može privremeno oduzeti, ako oneèišæivaè ne ispunajva odreðene uvjete. Ali to se samo kadikad dogaða. Buduæi da je industrija u velikim financijskim teškoæama, a gradovi èesto na rubu bankrota, problemi se obièno rješavaju pregovorima (vidi Poglavlje 1). Zakonom o vodama utvrðene su kazne od 400 do 40.000 kn. Svaki posao sprijeèavanja ili uklanjanja štete od oneèišæenja ide na teret oneèišæivaèa.

Voda se razvrstava na osnovi graniènih vrijednosti odreðenih tvari (fizièki indeksi, otopljeni kisik, hranjive tvari, metali, organski spojevi, mikrobiološki i biološki indeksi, te radioaktivnost) i ostalih

svojstava vode. Graniène vrijednosti emisije su propisane: (1) za industrijske otpadne vode prije ispuštanja, (2) za komunalne otpadne vode nakon obrade i prije ispuštanja, te (3) za otpadne vode ispuštene u zahodske jame i sabirnike. Specijalni propis iz 1999. godine utvrðuje najveæu dopuštenu koncentraciju štetnih/opasnih tvari ispuštenih u vodu.

Popis i broj tih standarda za vodu usklaðeni su s zahtjevima EU. Postoje dva standarda: jedan za izravno ispuštanje u vode (prirodno tijelo primatelj) i standardi za otpadne vode ispuštene u opæinsku kanalizaciju. Meðutim, još ne postoje standardi za graniène emisije na osnovi uèinkovitosti tehnologije, premda je njihovo uvoðenje bilo najavljeno prije nekoliko godina.

Gospodarski instrumenti

Na snazi su sljedeæi instrumenti:

Doprinos za vodoprivredu: Doprinos za vodu ubire se samo od tvrtki i takoðer je izvor financiranja vodoprivrede. Njegov iznos odreðuje Sabor. Godine 1998. doprinos za vodu iznosio je 0,76 posto od bruto plaæe. Od 1. lipnja 1998. doprinos je ukinut kao olakšica za tvrtke.

Naknada za korištenje vode: Naknada se plaæa za crpljenje i korištenje vode, te korištenje snage vode. Namijenjena je financiranju aktivnosti povezanih s korištenjem vode. Iznos naknade utvrðuje Sabor, a ona ovisi o kolièini (m3) isporuèene vode. Razlikuje se ovisno o vrsti vode, sredstvu crpljenja i isporuèivanja, svrsi i potrebnim ulaganjima. Od poèetka 1998. godine naknada za korištenje vode optereæena je sa 22 posto PDV-a.

Naknada za zaštitu voda: Naknada za zaštitu voda plaæa se za oneèišæenje vode (Rješenje o iznosu naknada za zaštitu voda iz 1995. godine). Iznos naknade odreðuje Vlada. Naknada se odnosi na industrijske korisnike i domaæinstva. Kao što je spomenuto, za ispuštanje otpadnih voda potrebna je dozvola. Naknada za zaštitu izraèunava se na osnovi dozvole. Naknada je proporcionalna kolièini ispuštene vode, smanjenju kakvoæe i iskoristivosti vode kod primatelja (m3). Na primjer, naknada za promjenu u temperaturi vode koju izazove elektrana znatno je manja (0,00081 kn/m3 u 1997.), nego ona za industrijsko oneèišæenje (0,81 kn/m3). Naknada industrijskih korisnika proporcionalna je s izmjerenim ispuštenim oneèišæenjem. Korisnici prikljuèeni na javnu vodoopskrbu plaæaju prema kolièini isporuèene vode. Njihovu naknadu izraèunavaju i ubiru komunalne službe prema mjeseènoj potrošnji vode.

Sukladno Zakonu o financiranju vodoprivrede naknada za zaštitu voda ne može biti manja od troškova proèišæavanja otpadnih voda. Meðutim, trenutno zbog gospodarskih teškoæa i posljedica rata naknada za zaštitu iznosi oko 25 posto od prosjeènih troškova proèišæavanja, èime se ne postiže znatan dio njenog poticajnog uèinka.

Sve prikupljene naknade za zaštitu na kraju se doznaèuju "Hrvatskim vodama". Taj prihod koristi se za izradu i provedbu planova zaštite vode, praæenje kakvoæe voda i poduzimanje zaštitnih mjera, financiranje ureðaja za zaštitu voda te sudjelovanje u raznim vodoprivrednim aktivnostima. Godine 1998. prikupljeno je 235 milijuna kn uz stopu naplate od 85 posto.

Naknada za vodno podruèje : Plaæaju je vlasnici i korisnici zemljišta i ostalih nekretnina u vodnom podruèju. Iznos ove naknade utvrðuje županijska skupština na podruèju odreðene rijeke, a na prijedlog "Hrvatskih voda", kojima se i plaæa.

Kazne za nepoštivanje propisa o otpadnim vodama i kanalizaciji: Prema Zakonu o vodama iz 1995. utvrðene su kazne za nepoštivanje uvjeta propisanih za zaštitu voda protiv oneèišæenja. Iznose od 40.000 do 500.000 kn. Plaæaju se u proraèun županija i namijenjene su financiranju aktivnosti na regulaciji vodotoka i voda koje pripadaju podruèju unutar kojeg je poèinjen prekršaj.

Sve naknade za vode ubiru "Hrvatske vode" na poseban raèun (vidi Poglavlje 2). Sredstva prikupljena od naknada za korištenje vode, naknada za zaštitu vode i naknada za vodni bazen gotovo su jednakih iznosa. Prema planu proraèuna za 1998. godinu ukupni prihod od ovih naknada trebao je biti oko 825 milijuna kn, to jest, zamalo 70 posto ukupnog prihoda “Hrvatskih voda” (slika 2.1. u Poglavlju 2). Ostatak prihoda su sredstva iz državnog proraèuna, koja su uglavnom namijenjena održavanju zaštite od poplava, a to je zadaæa povjerena "Hrvatskim vodama". Devedeset posto prihoda od naknada dijeli se za financiranje vodoopskrbe i ureðaja za obradu otpadnih voda.

Cijena vode

Tablica 6.6. Srednje cijene vode, 1997.

kn/m3

Industrija DomaæinstvaNaknade i porezi

iskljuèeniNaknade i porezi

ukljuèeniNaknade i porezi

iskljuèeniNaknade i porezi

ukljuèeniSrednja cijena vode

Raspon cijena vode

4,12

2,37<prosjek<6,79

5,91

3,68<prosjek<9,47

2,23

1,00<prosjek<3,27

4,06

2,17<prosjek<6,02

Izvor: Obraèun cijena vode u Republici Hrvatskoj, Hrvatske vode,1997.

Kolièinu vode, što ju korisnicima isporuèuju komunalne službe za vodoopskrbu, mjeri se. Cijene pitke vode nisu jedinstvene u cijeloj zemlji. One se sastoje od cijene vode, te troška proèišæavanja i isporuke specifiène za pojedinu lokaciju, a utvrðuju se na opæinskoj razini i još uveæavaju za naknadu za korištenje vode, naknadu za zaštite vode i naknadu za vodno podruèje. Štoviše, mogu se dodati doprinosi za izgradnju vodoprivrednih objekata, kanalizacije i ureðaja za proèišæavanje. PDV se plaæa na ukupni iznos. Buduæi da se naknade i doprinosi mogu znatno razlikovati od jedne do druge županije, konaène cijene mogu varirati èak za faktor od jedan do tri za istu kategoriju korisnika. Cijene su veæe u jadranskom podruèju nego u unutrašnjosti. Takoðer cijene vode za industrijsku uporabu znatno su veæe nego za potrošnju domaæinstava. U tablici 6.6. prikazano je da su cijene vode u 1997. godini bile od dvije do šest kn za domaæinstva, a od èetiri do devet kn za industriju. Te cijene su jednake kao u zapadnoj Europi i vrlo visoke u usporedbi s prosjeènim dohotkom u Hrvatskoj. Dok je stopa naplate od domaæinstava veæa od 80 posto, u industriji jedva dosegne 50 posto. Od hotelskih objekata u primorskom podruèju, koji su još u vlasništvu države naplati se tek 15-18 posto. Za domaæinstva se ne primjenjuju nikakve socijalne mjere (na primjer, progresivne cijene kao funkcija potrošene kolièine, što je uobièajena praksa u mnogim zemljama).

"Hrvatske vode", koje ubiru naknade za vodu, daju jedan njihov dio (izmeðu 20 i 50 posto) opæini, djelomièno uzmajuæi u obzir lokalne okolnosti. Na primjer, 1998. godine gradu Vukovaru vraæeno je 50 posto plaæenih naknada, a Sisku samo 20 posto. Najveæi dio novca kojeg dobivaju “Hrvatske vode“ troši se na ulaganja (slika 2.1., Poglavlje 2).

Financiranje i projekti

Trenutno se najveæi dio ulaganja odnosi na zaštitu voda. Ona obuhvaæaju izgradnju kanalizacijskih sustava i ureðaja za obradu otpadnih voda. U posljednih èetiri godine bilo je znaèajnih ulaganja u vodoopskrbu, ali sada se smanjuju. Prioriteti i plan provedbe utvrðeni su u skladu s Dugoroènim planom razvoja vodoprivrede. Osim toga, kako je navedeno u Poglavlju 3, vodna infrastruktura razorena je u ratu.

Radovi na zaštiti od poplave pokrivaju se izravno iz državnog proraèuna. Financiranje zaštite okoliša u Hrvatskoj je vrlo oskudno i obièno je jako teško dobiti sredstva iz središnjeg proraèuna. Projekt za donji tok Save iza Siska, koji je procijenjen na 200 milijuna DEM mogao bi se financirati zajmom Svjetske banke ako pregovori uspiju. Nedavno je Svjetska banka odobrila kreditnu liniju za obnovu sustava nadzora poplava u istoènoj Slavoniji u vrijednosti od 74 milijuna DEM.

Ostali najvažniji izvori domaæeg financiranja su sredstva koja "Hrvatske vode" prikupe od naknada za vode, kako je navedeno (slika 2.1., Poglavlje 2). Hrvatske vode izraðuju studije o izvedivosti i upravljaju projektima. O ulaganjima odluèuju na višoj razini Državna uprava za vode i "Hrvatske vode" u skladu s ciljevima dugoroènog plana. "Hrvatske vode" obièno financiraju 50 posto ulaganja. Ostatak treba pronaæi opæina koja ulaže i koja se èesto obraæa domaæim kreditnim bankama (gdje su zajmovi skupi – nema “povoljnih ” zajmova za zaštitu okoliša) i meðunarodnim fondovima. Na primjer, od Svjetske banke je 1998. godine dobiveno 36,6 milijuna DEM za radove na zaštiti (obrada kanalizacijskih i primarnih otpadnih voda) i razvoj vodoopskrbe u Splitu, Kaštelima i Trogiru. Europska banka za obnovu i razvoj (EBRD) razmatra pružanje pomoæi poljoprivredno-industrijskom kompleksu u Koprivnici za plan obrade i ispuštanje otpadnih voda.

U 1999. godini proraèun Državne uprave za vode iznosio je 92 posto ukupnog proraèuna kojeg su DUZPO i Državna uprava za vode namijenile za zaštitu okoliša. Proraèunski kapitalni izdaci iznosili su 166 milijuna kn, dok je u proraèunu DUZPO-a bilo tri milijuna.

Obavješæivanje, sudjelovanje u odluèivanju i suradnja meðu sudionicima

Zakon o vodama ne utvrðuje izrièito ulogu opæina i korisnika u procesu odluèivanja o vodnim strategijama na lokalnoj razini i utvrðivanja cijena vode. Takoðer, Zakonom se odreðuju vodna podruèja, ali se ne naglašava potreba stvaranja koordinacijskih odbora (odbori podruèja ), koje bi predvodile strukture "Hrvatskih voda" i davale smjernice u provedbi strategija za gospodarenje podruèjem.

Takoðer se èini da korisnici nisu ukljuèeni u proces odluèivanja o novim investicijskim projektima i utvrðivanja cijena. Na primjer, u Sisku opæinske vlasti obavješæuju i savjetuju se sa svojim stanovnicima o troškovima i naknadama za skupljanje otpada iz domaæinstava, ali o cijeni vode se ne raspravlja. K tome, èini se da pri planiranju novog ureðaja za preradu javnost nije unaprijed obaviještena o posljedicama koje æe imati na cijenu vode.

6.4. Zakljuèci i preporuke

U Hrvatskoj su postupanje vodama i njihova zaštita izrazito centralizirani i u rukama su Državne uprave za vode i njene agencije "Hrvatske vode". Njihova politika i ciljevi izraženi su u više strategija, programa i planova. Prioriteti su jasni. Na prvom mjestu je zaštita od poplava koja je osobito važna za zemlju. Zatim dolazi vodoopskrba s ciljem proširenja snabdijevanja javnosti vodom i postizanja da cjelokupno stanovništvo ima zdravu pitku vodu. Treæi prioritet je izgradnja ili obnova kanalizacije i postrojenja za obradu otpadnih voda, da bi se voda zaštitila od oneèišæenja.

Sve ove zadaæe utvrðuje i njima upravlja Državna uprava za vode na nacionalnoj razini. Vrlo malo odgovornosti ostaje na lokalnoj razini (županijskoj, gradskoj i opæinskoj). Došlo je vrijeme za napredak u smjeru odluèivanja, koje osigurava više sudjelovanja i transparentnosti, pri èemu æe se za više zadaæa

zaduživati lokalne ustanove i koje æe ukljuèivati više èimbenika u postupanje vodama na nacionalnoj razini, razini podruèja/slijeva (županijskoj i opæinskoj) i na lokalnoj. S tim ciljem treba poduzeti više mjera.

Zakon o vodama propisuje da osnovni instrument postupanja, odnosno Generalni plan postupanja vodama, treba redovno usklaðivati s drugim strategijama izraðenim za sektore. Za to je neophodna dobra komunikacija izmeðu razlièitih ministarstava nadležnih za te sektore. Zakonom o vodama osnovano je posebno tijelo koje treba pridonijeti tom usklaðivanju. Radi se o Nacionalnom vijeæu za vode kao saborskom odboru. Saborski odbori se sastoje od èlanova razlièitih politièkih stranaka. Oni razmatraju zakone, programe i strategije koji se predlažu Saboru. Obièno se za pomoæ mogu obratiti struènjacima, grupama specijalista, ljudima koji sudjeluju u provedbi zakona, nevladinim udrugama koje predstavljaju gospodarske èimbenike i drugima. Bilo bi korisno da Nacionalno vijeæe za vode ustroji jednak naèin djelovanja.

Preporuka 6.1.

Potrebno je oživjeti rad Nacionalnog vijeæa za vode. Ono treba predstavljati Sabor i u svojem sastavu imati struènjake i znanstvenike u djelatnosti postupanja vodom, te nevladine udruge. Treba usklaðivati svoje odluke s Odborom za zaštitu okoliša i prostorno planiranje o pitanjima što se odnose na vode i zaštitu okoliša.

Postupanje vodnim bogatstvima, osiguranje njihovog održivog korištenja i snabdjevanje stanovništva zdravom pitkom vodom su važne zadaæe, koje se ne mogu odvojiti od zaštite kakvoæe tog bogatstva. Od sadašnjeg institucijskog ustrojstva s dvije odvojene državne uprave (za vodu i okoliš), koje obje na razini Vlade zastupaju razlièita ministarstva, ne može se oèekivati da æe ostvarivati snažnu “politiku zaštite”, a ono ne omoguæuje suradnju izmeðu dvije državne uprave. Spajanje ovih dviju državnih uprava u jedno ministarstvo, ukljuèujuæi "Hrvatske vode" kao agenciju za vode, omoguæilo bi Hrvatskoj oblikovanje i provedbu dosljednije politike zaštite okoliša. Vidi Preporuke 1.1. i 1.2. u Poglavlju 1.

Hrvatska bi trebala nastaviti provoðenje svoje strategije postupanja vodnim podruèjima koja je usklaðena sa Smjernicom EU o vodama. Cilj ovoga ustroja je bolje prilagoðavanje lokalnih rješenja specifiènim problemima. Stoga, za svako vodno podruèje treba izraditi planove postupanja vodom kako to traži Zakon o vodama. Dovršeno je nekoliko planova za postupanje vodnim podruèjima. Èini se da jedinice upravljanja vodnim podruèjima nisu nezavisne, nego su ogranci "Hrvatskih voda". One nemaju financijsku samostalnost. Ne odluèuju o iznosu naknade na svojem teritoriju – o tome odluèuje Vlada – te, štoviše, ne dobivaju od "Hrvatskih voda" sredstva koja bi mogle trošiti u skladu s prioritetima utvrðenim planom postupanja vodom u podruèju. Osim toga, do sada još nisu osnovana nikakva savjetodavna tijela ni tijela za sudjelovanje u upravljanju, to jest, odbori podruèja. Odbor podruèja trebao bi biti savjetodavno tijelo koje daje mišljenje o novim projektima, usklaðuje aktivnosti meðu lokalnim upravnim jedinicama i s njima se savjetuje o iznosu naknada što se ubiru na podruèju. Odbor treba biti odgovoran za izradu i provoðenje planova postupanja vodom.

Preporuka 6.2.

Potrebno je hitno dovršiti planove za postupanje vodom u podruèjima. Agencije podruèja trebaju dobiti veæu samostalnost, osobito u trošenju financijskih sredstava prikupljenih na njihovom podruèju. Potrebno je pojaèati njihovu ulogu u donošenju odluka, ili osnovati odbore u podruèjima. Odbori se trebaju sastojati od istog broja predstavnika lokalnih teritorijalnih vlasti, korisnika (ili njihovih udruga) i države.

Valja se osobito usredotoèiti na zaštitu i upravljanje vodama krških podruèja. U tim se podruèjima nalazi mnogo izvora i bogate zalihe podzemnih voda, iako se njihova kolièina mijenja prema godišnjim dobima. Oni su, ipak, mngo osjetljiviji na sva oneèišæenja s površine. Sanitarna zaštita podzemnih crpilišta i njihove okoline zaslužuje osobitu pozornost.

Preporuka 6.3.Djelotvorna zaštita rijeènih sljevova krških podruèja zaslužuje poseban režim zaštite.

Proces sudjelovanja i informiranost treba poboljšati ne samo na državnoj i razini podruèja, nego i na lokalnoj - bliže korisniku. Važno je da opæine i, na kraju, korisnici koji æe morati nositi teret duga ako do ulaganja doðe, budu unaprijed obaviješteni o odlukama i njihovim posljedicama. Èini se, da se o ulaganjima preèesto odluèivalo na visokoj razini, a bez sudjelovanja i utjecaja lokalne razine. Mnogi ureðaji nisu u pogonu i ne održava ih se da bi se uštedjelo novac; no istovremeno se ulaže u nove. Za ulaganja, najavljena Planom za zaštitu voda iz 1999. godine, bit æe važno izbjeæi da politièki položaj i trgovaèki interesi dobiju prednost pred struènom analizom i mišljenjem sudionika. Isto naèelo treba primijeniti na manje jedinice i ulaganja. Potrebno je preusmjeriti prioritete u dodjeljivanju financijskih sredstava. Ona bi trebala:

· omoguæiti funkcioniranje postojeæih postrojenja za obradu otpadnih voda (na primjer, olakšavanjem dugova opæinama); optimalizirati rad, održavanje, popravak i modernizaciju postojeæih postrojenja;

· izgraditi nova postrojenja za nekoliko naselja zajedno (koja æe raditi na razini podruèja, županije ili opæine).

Preporuka 6.4.

Sredstva prikupljena od naknada ili dobivena iz drugih izvora, te namijenjena zaštiti voda na razini podruèja, trebaju se dodjeljivati za pojedinaène projekte ovisno o rezultatima analize ekonomiènosti.Vidi takoðer Preporuku 9.8.

U ovim teškim vremenima èini se da je cijena vode previsoka za pojedine potrošaèe. Plaæanje raèuna je problem za znatan dio stanovništva. Nema razlièitog odreðivanja cijena, da bi se cijene prilagodile moguænostima potrošaèa. U Izjavi od 5. lipnja 1992. predsjednik Sabora je naglasio da je pitka voda strateško prirodno bogatstvo. Meðutim, od poèetka 1999. godine ovo bogatstvo od bitnog znaèaja podliježe PDV-u od 22 posto. U veæini zemalja osnovne robe se oporezuju ispod prosjeène stope. Primjena prave cijene vode je zdrava politika, ako se pronaðe naèin olakšanja tereta troška najsiromašnijima. (Vidi Preporuku 2.1.).

Istodobno izgleda da viša cijena vode za industrijske potrošaèe nije dovoljno velika da ih potakne na proèišæavanje njihovih otpanih voda. Razlog je dvostruk: (1) oni koji ne plaæaju nisu sudski primoravani, posebno ne državna poduzeæa; (2) znatno je jeftinije platiti naknade neko ulagati u skupe ureðaje za obradu. Osim toga, rijetko se utjeruju novèane kazne (vidi Poglavlje 1). Istovremeno nedostaje poticaja za smanjenje oneèišæenja. U prošlosti se zakonskim propisom osiguravala eventualna financijska pomoæ od Državne uprave za vode ili povoljni zajmovi kao pomoæ u financiranju ureðaja za proèišæavanje industrijskih voda. Ova mjera je ukinuta. Danas se ne dobivaju nikakve subvencije za prethodnu obradu otpadnih voda unutar industrijskih objekata, niti prioritetni zajmovi. Jedino pilot-studije za utvrðivanje najboljeg naèina obrade dobivaju male subvencije. Zato su važne nove inicijative da bi se uvoðenje èiste tehnologije uèinilo privlaènim i ojaèalo instrumente naredbe i nadzora. Svi instrumenti moraju imati zajednièki utjecaj (postupni pomak prema cjelovitom sustavu izdavanja dozvola). Vidi Preporuku 1.3.

Preporuka 6.5.

Gospodarske poticaje i pristup “naredbe i nadzora” treba ojaèati da bi se potaknulo: (1) uvoðenje èišæe tehnologije i (2) industrijska ulaganja u postrojenja za obradu otpadnih voda. Vidi Preporuku 10.2. i 10.4.

Još jedna tipièna karakteristika je ta da industrijske otpadne vode, nakon optimalne obrade, ne mogu biti ispuštene izravno u prirodne vode ako nisu prošle kroz opæinsko postrojenje za obradu otpadnih voda. Posljedica je to da industrija takoðer plaæa opæini za usluge i pridonosi ulaganjima, održavanju i

funkcioniranju opæinskih postrojenja za obradu otpadnih voda. Ova obveza je naèin prebacivanja jednog dijela financijskog tereta na industriju, ali za to nema tehnièkog opravdanja. Pokazalo se da je u dužem razdoblju teško obavljati ovu vrstu kombinirane industrijske/opæinske obrade, a poremeæaji u radu su èesti. To funkcionira samo u nekim specifiènim sluèajevima, gdje postoji komplementarnost u sastavu ulaznih velièina. Takve situacije specijalisti/struènjaci trebaju procijeniti i nakon temeljitih studija odluèivati o pojedinim sluèajevima.

Postrojenjima za obradu otpadnih voda trebaju upravljati kvalificirani ljudi. Danas je premalo kompetentnih osoba za voðenje opæinskih postrojenja za obradu i kanalizacijskih sustava, buduæi da nema struènjaka osposobljenih za taj posao. Ovo se takoðer odnosi na profesionalce na višoj razini. U zemlji je premalo kompetentnih ljudi koji su sposobni obavljati struène poslove, raditi kao savjetnici, sudjelovati u raspravama o odlukama u vezi postupanja vodama.

Takvi struènjaci potrebni su da bi se organiziralo sudjelovanje javnosti na svim razinama, te izbjeglo to da Hrvatska za svaki investicijski projekt koristi strane struènjake i stranu opremu.

Preporuka 6.6.

Potrebno je izraditi programe za profesionalno osposobljavanje poslužitelja na ureðajima za obradu otpadnih voda. Na višoj razini obrazovanja treba osposobiti inženjere i struènjake za postupanje vodama, ukljuèujuæi sva tehnièka pitanja i pitanja utvrðivanja politike.

Jasna slika stanja voda u smislu kakvoæe i raspoloživosti u svakom podruèju je preduvjet za svaku razumnu i uèinkovitu politiku postupanja vodama. Danas se prirodne vode prate kao i otpadne vode, ali podaci o praæenju nisu sjedinjeni u jedan sustav, koji bi jasno prikazao utjecaj oneèišæenja na kakvoæu vodotoka. Podaci se ne obraðuju s ciljem pomaganja pri donošenju odluka. Osim toga, ono što postoji nije povezano s drugim problemima okoliša (stvaranje otpada, oneèišæenje zraka, pustošenje prirode). Zato se èini da bi Katastar emisija u okoliš, koji se dovršava, mogao postati prijeko potreban instrument za donošenje odluka. Taj niz podataka takoðer treba shvatiti kao prvi korak prema uvoðenju cjelovitog sustava izdavanja dozvola. Napore treba usmjeriti prema tome da se iz njega ostvari najveæa korist i izbjegnu drugi sustavi koji bi ga udvostruèili. Radi toga trebalo bi sjediniti registre emisija u vodu, koje sastavljaju Državna uprava za vode i EEC. Krajnji cilj je da EEC bude cjelovita baza podataka koju æe koristiti sve institucije: DUZPO, Državna uprava za vode i druge.

Preporuka 6.7.

Kada jednom Katastar emisija u okoliš bude pouzdan i dovršen trebao bi u cijelosti sjediniti postojeæe registre emisija u vodu i koristiti se kao uobièajeni instrument odluèivanja, osobito pri uvoðenju cjelovitog sustava izdavanja dozvola.

Uspješan program praæenja voda treba imati za cilj pružanje potpunog uvida u kakvoæu vodenog bogatstva. Obrada podataka, njihovo korištenje i objavljivanje informacija na svim razinama odluèivanja trebaju biti dio programa. U tom smislu hrvatski program praæenja nije odgovarajuæa. Toèke praæenja nisu uvijek smještene na pravim mjestima, obuhvaæenost i uèestalost praæenja površinske, podzemne i morske vode nisu ravnomjerni, parametri koji se kontroliraju su brojni - ali ne uvijek važni, ekotoksikološka mjerenja nisu standardna praksa i vrlo malo je izravnih analiza provedenih u pravo vrijeme. Osim toga obrada podataka je nedovoljno razvijena.

Preporuka 6.8.

Postojeæi sustav za praæenje voda treba uskladiti i poboljšati. Treba pojaèati uporabu automatskog praæenja. Potrebno je poveæati kakvoæu sjedinjavanja i obrade podataka. Podatke treba obraðivati i objavljivati.

Buduæi da veæina rijeènih podruèja Hrvatske ima u velikoj mjeri prekogranièni karakter (na primjer, Dunav, Drava, Mura i Sava), njihovo održivo korištenje i zaštita kritièno ovise o uèinkovitoj suradnji sa susjednim državama. U skladu s odredbama Konvencije ECE o zaštiti i korištenju prekograniènih vodenih tokova i meðunarodnih jezera, koju je Hrvatska ratificirala (vidi Poglavlje 4.), rijeène države trebaju sklopiti sporazume kojima se propisuje osnivanje zajednièkih tijela. Takva tijela veæ postoje i funkcioniraju s Maðarskom (koja je takoðer ratificirala Konvenciju ECE) i sa Slovenijom. Suradnju s Bosnom i Hercegovinom i Jugoslavijom treba razjasniti i uèiniti djelatnom, osobito glede sprjeèavanja, nadzora i smanjenja oneèišæenja te nadziranja poplava.

Preporuka 6.9.

Potrebno je unaprijediti suradnju Hrvatske sa susjednim zemljama u postupanju prekograniènim vodama i njihovom zaštitom. Status suradnje s Bosnom i Hercegovinom i Jugoslavijom treba razjasniti s pravnog gledišta, te utvrditi tehnièki program suradnje da bi se pripremili temelji za neophodnu meðunarodnu pomoæ i ulaganja.

Poglavlje 7.

POSTUPANJE OTPADOM

7.1. Sadašnji tokovi otpada i praksa postupanja

Komunalni otpad

Komunalni otpad èine kuæni otpad, otpad s javnih mjesta i trgovaèki otpad (ako je slièan kuænom otpadu). Prema Izvješæu o stanju okoliša iz 1998. godine, u 1995. godini “proizvedeno” je 978.000 tona komunalnog otpada, to jest 226 kg po stanovniku. Kolièina otpada po stanovniku, koji nastaje u razlièitim zemljama obièno se kreæe od 175 kg/god. do 250 kg/god. uz najveæe lokalne vrijednosti do 295 kg/god., ako je ukljuèen otpad iz turizma. Turistièka industrija sudjeluje prosjeèno sa 1,68 posto u ukupnoj kolièini skupljenog komunalnog otpada.

Od ukupne kolièine komunalnog otpada 63 posto (ili 615.000 tona) skuplja se i odlaže na organizirani naèin, što je 28,5 posto više nego u 1985. Preostalih 37 posto završava na (ilegalnim) odlagalištima, uglavnom u blizini mjesta nastanka. Procjenjuje se da je njihov broj izmeðu 800 i 1.000. Osim toga, velika veæina organiziranih odlagališta otpada nije odgovarajuæe opremljena ni voðena.

Od 365 opæina u Hrvatskoj njih 205 (to jest, 56 posto) nema organizirano skupljanje i odvoz komunalnog otpada na “službena” odlagališta. Skupljanjem otpada i odvozom na “službena” odlagališta obuhvaæeno je 57 posto stanovništva, u rasponu od 95 posto u Zagrebaèkoj županiji do 23 posto u Krapinsko-zagorskoj županiji. Godine 1995. komunalni otpad skupljalo je 137 poduzeæa. Njihov se broj u 1996. godini malo poveæao, ali istovremeno je financijska situacija postala još nesigurnija zbog poveæanih zakonskih obveza. Veæina poduzeæa je javno vlasništvo. Manje opæine nisu odgovarajuæe pripremljene i opremljene za zadaæe postupanja otpadom (vidi sliku 7.1.).

Slika 7.1. Procjena kolièine komunalnog otpada*, 1995.-2000.

Tona

U tisuæama

Obuhvaæeni broj stanovnikaorganiziranim skupljanjen (lijeva strana)

Kolièina otpada (desna strana)

1 000

750 500 250 0200

01999

1998

1997

1996

1995

3 500

3 250

3 000

2 750

2 500

DUZPO, Izvješæe o stanju okoliša,1998. Izvor:

* Podaci se odnose na komunalni otpad koji se skuplja i odlaže na organizirani naèin.

Teško je procijeniti buduæa kretanja u proizvodnji i postupanju komunalnim otpadom. Razlozi su sljedeæi: zastarjeli planovi lokalnih vlasti, znaèajne demografske promjene na odreðenim podruèjima, velike gospodarske promjene i promjene u poduzeæima. U Izvješæu o stanju okoliša iz 1998. godine pretpostavlja se da æe kolièina otpada koji se stvara po stanovniku nastaviti rasti po stopi od dva posto godišnje, dok bi broj stanovnika obuhvaæenih sakupljanjem i odvozom otpada na “službena” odlagališta trebao rasti èetiri posto godišnje (slika 7.1.). Glavni razlog za ovu pretpostavku je sve stroža provedba zakonskih obveza. To bi izazvalo poveæanje kolièine skupljenog i odloženog otpada od 210.000 tona u pet godina, što odgovara poveæanju od 34 posto.

Odvojeno skupljanje i ponovna uporaba korisnih dijelova komunalnog otpada razvijeno je do neke mjere. Organizirano je u Zagrebu (tvrtka ZGO) i nekim drugim županijama (tvrtke kao "Unijapapir" i "Unija-Nova"). Kolièina ponovno uporabljivog otpada odvojenog na samom izvoru u 1995. godini prikazana je u tablici 7.1. Ukupna kolièina odvojeno skupljenog ponovno uporabljivog materijala iznosi samo 1,4 posto od cjelokupnog komunalnog otpada.

Tablica 7.1. Sirovine izdvojene iz komunalnog otpada na izvoru, 1995.

Kolièina(tona)

%od ukupnog

Ukupan ponovno uporabljiv i izdvojen materijal-0 papir-1 plastika-2 metali-3 staklo-4 biorazgradivi otpad-5 baterije-6 “zeleni” otpad-7 otpadna ulja

13.4116.310

2203

2.664128

54.000

99

100,0047,050,011,51

19,860,950,04

29,830,74

Izvor: Izvješæe o stanju okoliša iz 1998., DUZPO

Postupanje komunalnim otpadom u Hrvatskoj izaziva zabirnutost. Prvo, ne postoje nikakvi pouzdani podaci o proizvodnji, sakupljanju i odlaganju komunalnog otpada u prošlosti. U stvari, podaci iz raznih izvora se bitno razlikuju. Manji broj od 205 opæina, koje nemaju organizirano skupljanje otpada, uveo ga je 1995. godine. Stotinu i èetrdeset “službenih” odlagališta ima ukupnu površinu 434 ha i sadrže kolièinu otpada koja se procjenjuje na 15,2 milijuna tona. Od te kolièine 5,3 milijuna tona odloženo je tijekom posljednjih deset godina.

Ne postoji potpuni popis najveæih odlagališta. Razne su vrste “službenih” odlagališta:

· obièna smetlišta bez poravnavanja, sabijanja, prekrivanja; bez ograde i bez nadzora;· odlagališta s povremenim poravnavanjem i sabijanjem;· odlagališta sa stalnim ili sporadiènim spaljivanjem i poravnavanjem (tipièno za obalu i otoke);· odlagališta s poravnavanjem, sabijanjem, prekrivanjem glinom i odreðenim nadzorom (oko desetak ove vrste);· sanitarna odlagališta koja odgovaraju Zakonu o otpadu i drugim propisima.

Sada samo pet odlagališta ima potrebne dozvole za gradnju i za rad, èime ulaze u ovu posljednju kategoriju. Primjeri zadovoljavajuæeg odlagališta su nova odlagališta u Jakuševcu, Bjelovaru (u izgradnji, ali se djelomièno koristi), Humu na Sutli, Dubrovniku (unapreðuje se na viši stupanj), Osijeku (unapreðuje se na viši stupanj) i eventualno nekoliko odlagališta u Istri.

Mnoga neodgovarajuæe opremljena i voðena odlagališta opasnost su za okoliš. Brojna odlagališta ugrožavaju podzemne vode, kao što je staro odlagalište Jakuševac u Zagrebu (okvir 7.1.). Ima dokumentiranih sluèajeva utjecaja na zdravlje zbog nezaštiæenog odlaganja otpada, kao u Osijeku gdje su nitrati u podzemnoj vodi ušli u bunare i izazvali nedostatak kisika.

Okvir 7.1. Postupanje komunalnim otpadom u Zagrebu

Grad Zagreb, s brojnim i sve brojnijim stanovništvom, još nije utvrdio niti provodi sveobuhvatnu politiku postupanja otpadom. U prošlosti izbor je bio izmeðu spaljivanja i strogo reguliranog odlaganja na odlagališta. Ozbiljan problem je još uvijek odlagalište Jakuševac koje ugrožava podzemne vode što se koriste za snabdjevanje pitkom vodom. Kolièina neprikladno zatrpanog otpada na ovoj lokaciji dosegla je 1990. godine tri milijuna tona, a 1998. godine sedam milijuna tona.

Nakon ispitivanja brojnih moguænosti odluèeno je da æe se otpad presložiti, poštujuæi sve nove zakonske obveze. Glavni problemi ovakve sanacije su tehnièki (kako postupati pomiješanim dijelovima komunalnog i opasnog otpada) i financijski.

Saniranje je poèelo 1995. godine opæinskim sredstvima. Meðutim, planirana brzina sanacije nije se mogla održati, pa je 1997. zatražen kredit od Europske banke za obnovu i razvoj. Zajam od 168 milijuna DEM, dobivanje kojeg je u tijeku pomoæi æe potpunoj sanaciji Jakuševca u roku èetiri do pet godina. Zajam je dobiven pod uvjetom da se sakupljanje otpada potpuno reorganizira i uvede dodatna pristojba za sakupljanje otpada od 0,06 kn/m2 (površina stana kao osnova za izraèunavanje pristojbe). Reorganizacija sakupljanja otpada je vrlo složena, buduæi da je u to ukljuèeno najmanje 10 tvrtki, koje su vjerojatno meðusobna konkurencija. Njihove obveze nisu uvijek jasne, što ponekad uzrokuje nedjelotvornost.

Izrada generalnog plana postupanja otpadom podrazumijeva raspodjelu sakupljanja otpada u Gradu Zagrebu na osnovi koncesijskih ugovora. Generalnim planom treba takoðer utvrditi sustavniji pristup odvojenom sakupljanju i recikliranju razlièitih materijala. Tvrtka ZGO je putem javnih kampanja uèinila mnogo na podizanju javne svijesti o postupanju otpadom. Takoðer je poèela uvoðenjem spremnika za razlièiti otpad. Sada je u uporabi 2.000 spremnika za odlaganje stakla, 2.000 za odlaganje papira, 1.000 za odlaganje PET ambalaže, 450 za aluminijske konzerve, 120 za otpadna motorna ulja i 300 za baterije. Osim toga, postoji šest reciklažnih dvorišta otvorenih za graðane i mala poduzeæa, dvije lokacije za kompostiranje "zelenog" otpada (svaka kapaciteta od 35.000 m 3) i dva pilot projekta za sakupljanje biološkog otpada, što nastane kod 20.000 stanovnika.

Grad Zagreb mora donijeti odluke i izabrati dugoroènu strategiju postupanja otpadom kojom æe znaèajno poveæati recikliranje, kapacitet odlagališta i spaljivanja otpada.

Industrijski otpad

Industrijski otpad obuhvaæa i otpad koji nastaje u poljoprivredi i šumarstvu. U prošlosti nije bilo obveze izvješæivanja o nastanku, vrstama i preradi takvog otpada. Najveæi dio industrijskog otpada završava na odlagalištema zajedno s komunalnim otpadom. Podaci u Izvješæu o stanju okoliša iz 1998. godine dobiveni su razgovorima, anketama, pretpostavkama i drugim posrednim metodama. Ukupna kolièina industrijskog otpada (bez poljoprivrede i šumarstva), “proizvedenog” u razdoblju od 1985. do 1993. godine, procijenjena je na 19,58 milijuna tona.

Industrijski otpad se ponajviše odlaže na opæinska odlagališta, koja nisu odgovarajuæe opremljene ni voðena za bilo koju vrstu otpada. Od oko 600 odlagališta (ukljuèujuæi 150 najveæih) za koje postoje neki podaci, samo sedam ima radnu dozvolu. Samo dva odlagališta - jedno u petrokemijskoj industriji INA u Kutini i drugo na Lemiæ brdu - imaju radne dozvole za odlaganje industrijskog otpada. Ni jedno odlagalište za industrijski otpad nije opremljeno sustavom za sakupljanje i obradu procjednih voda, a samo manji broj ima osnovne moguænosti vizuelnog nadzora ulaza i fizièke zaštite (ograda, èuvari, protupožarna zaštita).

Postoji stalna opasnost od oneèišæenja površinskih i podzemnih voda zbog kišnice što se cijedi kroz odlagališta, naroèito u krškim podruèjima. Najoèitiji primjer je “crna jama” u krškom podruèju blizu Rijeke, koja sadrži oko 250.000 tona miješanog otpada – ukljuèujuæi opasni. Sanacija te jame je otvoreno pitanje. Podruèja takoðer ugrožena neodgovarajuæe opremljenim i voðenim odlagalištema nalaze se u Meðimurju i Podravini. Analize pitke vode pokazuju stalno poveæanje sastojaka, koji se vjerojatno cijede s poljoprivrednih površina i odlagališta.

Osim zatrpavanja zemljom u Hrvatskoj su se primjenjivali, ili se još uvijek primjenjuju, razlièiti naèini obrade ili prerade industrijskog otpada. Naèini obrade i prerade koji su primjenjivani 1994. godine prikazani su u tablici 7.2. Zbog smanjenja industrijske proizvodnje kolièina otpada “proizvedenog” 1994. godine vjerojatno je bila 25 do 45 posto manja nego prethodnih godina (1985.-1993.). U 1998. godini iznosila je 6,8 milijuna tona. O kolièinama sekundarnih materijala izdvojenih iz industrijskog otpada nema pouzdanih podataka. Tehnièkim prikazom procjenjuje se da je 1998. godine “proizveden” milijun tona otpada, iako je taj podatak nepouzdan.

Tablica 7.2. Naèini obrade i prerade raznih kategorija tehnološkog otpada, 1994. godine

Kategorijaaktivnosti*

Vrsta otpada Naèin postupanja ili prerade Proizvedenakolièina (tone)

Ukupno 4.685.30501 00 00 Rudarstvo Odlaganje na mjestu rudarske djelatnosti

ili odlaganje 100.00002 00 00 Poljoprivreda,

ribarstvoBiološka razgradnja na poljima; ponovna uporaba za stoènu hranu 1.470.000

03 00 00 Industrija drva i papira,proizvodnja namještaja

Djelomièna termièka oporaba, uglavnom odlaganje u šumama i na odlagalištima

618.00004 00 00 Industrija kože i tekstila Uglavnom odlaganje, manji dio se

regenerira 12.70005 00 00 Prerada sirove nafte,

plina i ugljenaDjelomièno recikliranje; mulj se uglavnom, odlaže, ponekad nakon skrutnjavanja 588.000

06 00 00 Anorgansko- kemijska industrija

Odlaganje uglavnom na odlagališta u vlasništvu industrije 16.450

07 00 00 Organsko-kemijska industrija

Spaljivanje u nekoliko sluèajeva; uglavnom odlaganje na opæinska odlagališta ili u kanalizaciju 30.000

08 00 00 Proizvodnja, prerada, trgovina i uporaba boja i ljepila

Spaljivanje vrlo rijetko; uglavnom odlaganje na opæinska odlagališta

1.20009 00 00 Fotografska industrija Djelomièna rekuperacija vrijednih

sastojaka; uglavnom ispuštanje u kanalizaciju 55.000

10 00 00 Proizvodnja toplinske energije

Odlaganje na opæinska odlagališta; ponovno korištenje kao graðevinski materijal za izgradnju platformi i nasipa 31.000

11 00 00 Prerada i zaštita metala; hidrometa-lurgija lakih metala

Djelomièno fizikalno-kemijska neutralizacija i recikliranje; uglavnom skladištenje na industrijskim lokacijama 60.000

12 00 00 Površinska obrada metala i plastike

Metalni otpad se skuplja za recikliranje; mulj od brušenja se odlaže 10.000

13 00 00 Otpadna ulja Djelomièno se sakupljaju i recikliraju, ili spaljuju u velikim toplinskim postrojenjima; uglavnom se spaljuju u malim postrojenjima za sagorijevanje, ili ispuštaju u kanalizaciju 60.000

14 00 00 Organska otapala Recikliranje je zanemarivo; uglavnom se ispuštaju u kanalizaciju, ili pohranjuju u mjestima proizvodnje

700.00015 00 00 Ambalaža, materi-

jali za upijanje, zaštitu ili filtriranje

Drvena ambalaža se spaljuje; plastika i papir se; m odlažu, metali se recikliraju

350.00016 00 00 Ostali nespecifici-

rani otpadAutomobilske gume se odlažu ili spaljuju (uglavnom na nekontrolirani ili nedjelotvoran naèin); baterije se u odreðenoj mjeri vraæaju proizvoðaèu

3.20017 00 00 Otpad od gradnje i

rušenjaOdlaganje; ponovna uporaba za gradnju cesta i kao graðevni materijal; djelomièno spaljivanje ili recikliranje

1.300.00018 00 00 Zdravstveni sektor Mali dio bolnièkog otpada se spaljuje u

bolnièkim ureðajima za spaljivanje ili termoelektranama; uglavnom se odlaže

13.00019 00 00 Obrada otpadnih voda i

priprema pitke vodeMulj se odlaže na odlagališta ili na polja

21.000

Izvor: Izvješæe o stanju okoliša

Napomena:* Hrvatski katalog otpada

U Hrvatskoj više od 130 tvrtki trguje sekundarni sirovinama ili ih preraðuje. Njihove djelatnosti uglavnom se odnose na željezo i èelik, lake metale, skupljanje i regeneraciju polimera (HDPE, LDPE, PVC), skupljanje i pakiranje otpadnog papira i tekstila. Sve veæi broj tvrtki vjerojatno æe pridonijeti smanjenju otpada koji se odlaže. Meðutim, pravni status tih tvrtki èesto nije jasan, buduæi da ih malo ima odgovarajuæe ovlaštenje županijskih vlasti za obavljanje tih djelatnosti. Rezultat toga jest to da županijske vlasti nemaju podatke o postrojenjima za preradu.

Opasan industrijski otpad

Procjenjuje se da je ukupna kolièina opasnog otpada, kojeg je industrija “proizvela” u 1994. i 1998. godini iznosila oko 200.000 tona. U tablici 7.3. je pregled kolièina proizvedenih raznih kategorija otpada.

Tablica 7.3. Procjena “proizvodnje” opasnog otpada u raznim djelatnostima, 1994. godine

Kategorijaaktivnosti*

Vrsta otpada Proizvedenekolièine (tona)

03 00 0004 00 0005 00 0006 00 0007 00 0008 00 00

09 00 0010 00 0011 00 00 12 00 0013 00 0014 00 0016 02 01

16 06 0018 00 0019 00 0020 00 00

Ukupno

Prerada drva i papira, proizvodnja namještajaIndustrija kože i tekstilaPrerada sirove nafte, plina i ugljenaAnorgansko-kemijska industrijaOrgansko-kemijska industrijaProizvodnja, prerada, trgovina i uporaba boja iljepilaFotografska industrijaProizvodnja toplinske energijeObrada i zaštita metalaPovršinska obrada metala i plastikeOtpadno ulje, emulzije, uljni muljOrganska otapalaTransformatori i kondenzatori koji sadrže PCB i PCTBaterijeOtpad iz zdravstvenog sektoraMulj koji sadrži metale i hidrokside metalaFluorescentne cijevi, ostali otpad koji sadrži Hg

204.780

10.00010.00040.0001.8008.500

750

5018.50040.0007.500

60.00070020

2.2003.2501.500

10

Izvor: Izvješæe o stanju okoliša

* Hrvatski katalog otpada

Neke vrste opasnog otpada, kao što su PCB i galvanski mulj, legalno se izvoze u inozemstvo na obradu. Agencija za postupanje opasnim otpadom (APO) procijenila je da je ukupna kolièina opasnog otpada izvezenog u 1997. i 1998. godini iznosila oko 400 tona. To je mnogo manje od kolièine koja je dopuštena na osnovi dozvola što ih je izdao DUZPO u 1997. i 1998. godini, to jest 23.447,5 tona. Nema podataka o stvarno izvezenim kolièinama. Otpadna ulja skupljaju specijalizirane tvrtke, buduæi da korisnici ulja moraju na osnovi potvrde dokazati da su najmanje 45 posto (ili odgovarajuæi postotak ovisno o naèinu uporabe svježeg ulja) isporuèili skupljaèima. Tvrtke skupljaèi dobivaju od DUZPO-a ateste, a potvrde se putem županijskih ureda dostavljaju DUZPO -u i tamo ih provjeravaju inspektori za okoliš.

U Hrvatskoj je samo jedno specijalizirano javno postrojenje namjenjeno iskljuèivo za obradu opasnog otpada: to je pokretni ureðaj za spaljivanje otpada (vidi informacije u sklopu 7.2.). Ima i nekih drugih postrojenja izgraðenih za druge svrhe, koja se mogu koristiti za obradu posebnih vrsta opasnog otpada. Javnost se dosta opire uporabi ureðaja za spaljivanje otpada, osobito za opasni otpad.

Okvir 7.2. PUTO: “pokretno” postrojenje za spaljivanje opasnog otpada

PUTO (hrvatski akronim za “pokretni ureðaj za toplinsku obradu otpada”) instaliran je u Zagrebu 1997. godine. Poèeo je komercijalnim radom nakon dobivanja dozvole 1998. godine. Glavni investitor je Grad Zagreb zajedno sa tvrtkama "Hafner" (Bolzano) i IRS (Mannheim). Modularna instalacija omoguæava ponovno korištenje materijala i energetskog sadržaja ulaznog otpada, a istovremeno poštuje propise o okolišu Njemaèke, EU i Hrvatske. Zadržavanje dimnih plinova iznosi 99,99 posto, a ne proizvodi se nikakav tekuæi otpad. “Pokretljivost” ureðaja je ogranièena, buduæi da zahtijeva posebnu betonsku platformu. Osim toga pokretanje ureðaja je veliki zahvat.

Kapacitetom od 1.200 do 1.500 kg na sat, ili do 10.000 tona godišnje, PUTO je veæ obavio koristan posao. Na primjer, u ratu je došlo do uništenja kanalizacije u mesnoj industriji “Gavriloviæ”. PUTO je spalio 20 tona masti. PUTO se premalo koristi. Procjenjuje se da ukupna kolièina otpada obraðenog pokusno ili komercijalno iznosi samo 2.500 tona. To je rezultat relativno visoke komercijalne cijene od 5 kn/kg koju se naplaèuje za spaljivanje. Meðutim, kapacitet PUTO-a je premalen da bi obradio sav opasan otpad u Hrvatskoj, ali bi lako mogao obraditi sav stari farmaceutski otpad (vidi takoðer Poglavlje 3).

Sva termoenergetska postrojenja snage veæe od 3 mW (u Hrvatskoj ih ima više od 20) mogu se potencijalno koristiti za spaljivanje otpadnih ulja u skladu s Pravilnikom o vrstama otpada. To se obavlja u INA-inim rafinerijama u Sisku i Rijeci. Zbog visokih radnih temperatura cementne peæi mogu se takoðer koristiti za spaljivanje otpadnih ulja, raznih vrsta mulja, prestarjelih farmaceutskih sredstava i drugog. Te moguænosti se u Hrvatskoj uopæe ne koriste. Tvornice cementa nisu iskoristile brojne prijedloge u tom smislu (vidi detalje u Poglavlju 10).

Nekoliko tvrtki posjeduje ureðaje za spaljivanje otpada ogranièenog kapaciteta za svoju vlastitu upotrabu, na primjer, “Regeneracija” u Zaboku, “Herbos” u Sisku, “Chromos” u Zagrebu, rafinerije INA-e u Rijeci i Sisku. Bolnica u Dubravi u Zagrebu takoðer ima pirolitièki ureðaj za spaljivanje koji udovoljava standardima EU. Usluge spaljivanja tek ponekad se pružaju drugima.

Neuporabljiva farmaceutska sredstva velik su problem opasnog otpada. Ona su naslijeðe rata, jer su zbog nekoordinarane humanitarne pomoæi nastale znatne kolièine neuporabljivih farmaceutskih sredstava (izmeðu 1.700 i 2.500 tona). Nalaze se na oko 250 privremenih skladišta. Za ovaj problem nema gotovog rješenja. Dok je jedna moguænost spaljivanje u ureðajima za spaljivanje, razmišlja se i o drugima. U prošlosti predloženo je nekoliko moguænosti, na primjer, spaljivanje u cementarama, ali one su napuštene - navodno zbog snažnog otpora javnosti. Hrvatska elektroprivreda (HEP) ne prihvaæa da se farmaceutska sredstva spaljuju u ureðajima sa sagorijevanjem u termoelektranama. “Pliva” je sklopila partnerstvo s PUTO-m (vidi okvir 7.2.), da bi barem djelomièno riješila problem neuporabljivih farmaceutskih sredstava. Dosad nije pronaðeno nikakvo cjelovito rješenje (za detalje vidi Poglavlje 3).

Anorganski mulj, koji sadrži teške metale, može se ugraditi u cigle bez gubitka na kvaliteti. Nekoliko tvrtki je to obièavalo raditi (“Zagorka” u Bedekovèini, “Prigorka” u Sesvetama, “Ilovac” u Karlovcu), ali su ove aktivnosti odgoðene ili prekinute nakon promjene vlasništva. Buduæi da veæina termoelektrana koristi plin ili tekuæe gorivo, šljaka i pepeo iz postrojenja na ugljen nisu veliki problem. Postoje planovi za korištenje pepela i gipsa za odsumporavanje, kao ulaznih materijala za druge proizvode (vidi takoðer Poglavlje 10).

Nekoliko je manjih ureðaja za regeneraciju halogeniranih otapala, ali se njihovi kapaciteti ne koriste u cijelosti. Glavni razlog tako male stope regeneracije je miješani sastav otpadnih otapala, što negativno utjeèe na kvalitetu regeneriranog proizvoda.

Zbrinjavanje klinièkog, zaraznog i medicinskog otpada nije odgovarajuæe. Neke vrste se pohranjuju u PUTO-u u neprikladnim uvjetima, u oèekivanju spaljivanja. Njihovi spremnici ne ispunjavaju europske standarde (žute posude). Otpad se skladišti bez hlaðenja i osiguranja. Od 1985./86. krematorij u Zagrebu koristi se za uništavanje barem jednog dijela takvog otpada i lijekova. Krematorij podliježe temeljitoj kontroli, ukljuèujuæi emisije u zrak, koju obavlja Institut za medicinska ispitivanja (IMI).

Neke bolnice u Zagrebu imaju male, stare interne ureðaje za spaljivanje. Neki nisu mogli prihvaæati staklo, što znaèi da je epruvete za uzimanje krvi trebalo ispirati otopinom hipoklorita, što se zatim ispuštalo u odvode i kanalizaciju koja izravno ulazi u rijeku Savu. Bez odgovarajuæe dezinfekcije vode to bi na duži rok moglo izazvati probleme u javnom zdravstvu (vidi takoðer Poglavlje 3).

Radioaktivni otpad

Prema kriterijima IAEA Hrvatska je meðu zemljama tipa B: široka uporaba izvora zraèenja u industriji, medicini i istraživanjima, ali bez komercijalnih nuklearnih reaktora. Vrste i kolièine radionuklida koji se koriste odgovaraju razini industrijskog razvoja. Industrijsko korištenje obuhvaæa nekoliko stotina raznih mjeraèa i mjernih sustava za gama-radiografiju s zabrtvljenim izvorima radijacije. U medicini se zatvoreni i otvoreni izvori koriste u dijagnostièke svrhe (10 nuklearnih centara), kao i za radioterapiju (šest centara koji obavljaju teleterapiju i tri brahiterapiju). Nekoliko instituta koristi radionuklide za potrebe istraživanja (tehnike traženja, kalibriranje, istraživanje, deradijacija medicinske opreme i hrane i slièno). Desetine tisuæa detektora radioaktivnog dima i stotine radioaktivnih gromobrana montirano je na objektima u zemlji.

Veæina djelatnosti, koje koriste radionuklide, proizvodi radioaktivni otpad. Potrošeni zabrtvljeni izvori smatraju se problemom koji zahtijeva posebnu pozornost. U Hrvatskoj nema odlagališta za radioaktivni otpad. Sada radioaktivni otpad skupljaju i pohranjuju na dva mjesta u zemlji istraživaèke institucije (Institut za medicinska istraživanja i Institut “Ruðer Boškoviæ” u Zagrebu).

Zbrinjavanje radioaktivnog otpada moglo bi se promijeniti ako (i kada) stupi na snagu sporazum sa Slovenijom o nuklearnoj elektrani Krško (vidi u nastavku teksta).

7.2. Ciljevi politike i postupanje

Zakonodavstvo i ustrojstvo postupanja

U posljednjih nekoliko godina dovršeno je zakonodavstvo što se odnosi na postupanje otpadom. Propisi slijede preporuke tijela UN-a i smjernice EU-a koliko je god to moguæe. Zakonski instrumenti znaèajni za postupanje otpadom su:· Zakon o prijevozu opasnih tvari, 1993.godine · Zakon o prostornom planiranju, 1994.· Zakon o zaštiti prirode, 1994.· Zakon o otpadu, 1995.· Zakon o komunalnom gospodarstvu, 1995.· Zakon o upravnim pristojbama, 1996.· Pravilnik o vrstama otpada, 1996.· Registar struènih institucija ovlaštenih za izdavanje izvješæa o fizièkim i kemijskim svojstvima otpada, 1996.· Pravilnik o postupanju ambalažnim otpadom, 1996.· Pravilnik o uvjetima za obradu otpada, 1997.· Uredba o uvjetima za postupanje opasnim otpadom, 1998.

· Zakon o zaštiti od ionizirajuæeg zraèenja, 1999.

Hrvatska je takoðer potpisnica Baselske konvencije o nadzoru prekograniènog prometa opasnog otpada i Meðunarodnog sporazuma o cestovnom prijevozu opasnih roba (ADR).

Zakon o otpadu je temeljni zakonski instrument, koji se odnosi na postupanje s neradioaktivnim krutim otpadom. Njime se otpad razvrstava prema porijeklu kao komunalni ili industrijski otpad, te prema karakteristikama kao opasni ili inertni otpad (to jest, onaj koji ne proizvodi nikakve opasne tvari, èak ni fizièkom, kemijskom ili biološkom razgradnjom). Osnovni ciljevi postupanja otpadom su izbjeæi i svesti na najmanju mjeru proizvodnju otpada, osobito opasnog. Otpad treba zbrinjavati na kontrolirani naèin. Ako je moguæe, prije odlaganja treba ga ponovno koristiti za materijal i obnavljanje enerije. Otpad treba odlagati na kontrolirana odlagališta, a podruèja oneèišæena otpadom treba sanirati.

Zakonom se odgovornost za postupanje otpadom i njegovo financiranje dodjeljuje razlièitim razinama vlasti, na primjer, komunalni otpad opæinama, industrijski otpad županijama, a za opasni otpad odgovorna je država.

Ponovno uporabljive sastojke otpada treba skupljati i pohranjivati odvojeno. Proizvoðaèi otpada moraju svaki mjesec obaviještavati burzu otpada pri Hrvatskoj gospodarskoj komori o kolièinama i svojstvima ponovno uporabljivog otpada. Zakon takoðer utvrðuje što pripada u registre industrijskog i opasnog otpada. Svaki uvoz, izvoz ili provoz pod nadzorom su DUZPO-a. Zabranjuje se uvoz otpada radi odlaganja ili iskorištenja energije. Takoðer se zabranjuje uvoz opasnog otpada. Dopušten je samo uvoz onog otpada koji se može preraditi na naèin koji nije štetan za okoliš. Zakon o prijevozu opasnih tvari sadrži odredbe o sigurnosti.

Zakon o prostornom planiranju takoðer razraðuje važne odredbe za postupanje otpadom. Prema Zakonu o otpadu, u dokumentima prostornog planiranja treba utvrditi i naznaèiti postrojenja za skladištenje, obradu i odlaganje otpada. Najvažniji dokumenti prostornog planiranja u svezi postupanja otpadom su:

· Državna strategija i program prostornog planiranja· Prostorni planovi na razini županija· Prostorni planovi na razini opæina.

Okvir 7.3. Postupanje otpadom u Sisku

Prema studiji iz 1995. godine u gradu Sisku nastaje 55.600 tona otpada godišnje, od èega je 25 posto komunalni, a 75 posto industrijski (ukljuèujuæi osam posto opasnog otpada). Da bi se u buduænosti taj otpad mogao oporabiti, pokrenuto je nekoliko projekata.

Sisak ima opæinsko odlagalište “Gorièica” koja je otvoreno 1987. godine. Od tada je tamo odloženo oko 450.000 m3. Ovo odlagalište ne odgovara suvremenim standardima i potrebna je sanacija, cijena koje je 10 milijuna DEM. Prvu fazu, koju èini oko 25 posto ukupnog troška, financirat æe grad. Postupci sanacije obuhvatit æe: uklanjanje starih naslaga otpada, izgradnju jedne èetvrtine rubnog nasipa, postavljanje jedne èetvrtine sloja za “brtvljenje” zemljišta, izgradnju sustava za uklanjanje vode i obradu procijednih voda te sustava za vodoravno otplinjavanje, izgradnju èetvrtine okomitog otplinjavanja zajedno sa stanicom za skupljanje plina, te ostvarivanje moguænosti za praæenje stanja okoliša (podzemne vode).

S tim ciljem raspisan je natjeèaj, koji osim sanacije obuhvaæa i odvojeno skupljanje otpada, izgradnju ureðaja za kompostiranje, otvaranje dva reciklažna dvorišta i svakodnevno održavanje odlagališta. Te mjere imat æe kao rezultat smanjenje odlažuæeg otpada za oko 45 posto. Natjeèajem je odabrana tvrtka Saubermacher iz Graza (Austrija), koja je veæ poèela odvojeno skupljati èetiri kategorije komunalnog otpada: staklo, papir, biorazgradivi otpad i ostalo. Koncesionar plaæa pristojbu od 50 DEM za svaku tonu otpada, te prikuplja 30 kn mjeseèno od svakog domaæinstva bez obzira na stambenu površinu, ali uz smanjenja nekim obveznicima (samci, seoska domaæinstva koja koriste svoj biološki otpad). Još uvijek postoje neka ilegalna odlagališta (uglavnom zato što se glomazni otpad skuplja samo dva puta godišnje), ali sustav opæenito dobro funkcionira i stopa

skupljanja je 90 posto, što odgovara oèekivanjima.

Buduæi zahvati (potpuna sanacija, vaganje kolièine otpada èime se potièe smanjenje otpada, rekuperacija energije plinova na odlagalištima) planiraju se dugoroènije i ovisit æe o gospodarskom oporavku i moguænosti dobivanja kredita.

Što se tièe industrijskog otpada Sisak veæ ima tri postrojenja za toplinsku obradu:

· Rafinerija nafte INA ima peæ za sagorijevanje mulja koji potjeèe od tekuæeg otpada· Rotacijska peæ INA-e za otpad na bazi nafte u završnoj je fazi izgradnje· Kemijska industrija “Herbos” ima pirolitièku peæ za sagorijevanje spremnika oneèišæenih

pesticidima i kemikalijama iz proizvodnje pesticida.

Sva ta postrojenja treba rekonstruirati da bi udovoljila najnovijoj regulativi. Osim toga, Županija bi trebala predvidjeti druge lokacije za obradu i odlaganje industrijskog otpada, koji se još ne obraðuje na odgovarajuæi naèin. Oèekuje se da æe to biti uèinjeno do kraja 1999. godine u sklopu usklaðivanja i usvajanja županijskog plana za zaštitu okoliša i prostornog plana.

Najnovija strategija prostornog planiranja na državnoj razini usvojena je 1997. godine. Na temelju ovog neobvezujuæeg dokumenta razmatran je Program prostornog planiranja Hrvatske i usvojen u svibnju 1999. Taj program važan je za postupanje otpadom, jer utvrðuje približan raspored skladišta opasnog otpada u županijama (èetiri lokacije u županiji), centara prerade i skladištenja otpada, te središta skupljanja industrijskog otpada. Programom su takoðer utvrðene dvije lokacije (Petrova gora i Moslavaèka gora) za eventualno odlaganje otpada niske i srednje radioaktivnosti, ali je Sabor odbio lokaciju na Moslavaèkoj gori.

Na temelju Nacionalne strategije i programa prostornog planiranja svaka županija do kraja 1999. godine dužna je izraditi županijski prostorni plan, a svaka opæina opæinski prostorni plan do kraja 2000. godine.

Na lokalnoj razini Zakon o komunalnom gospodarstvu utvrðuje i obvezuje opæine na èišæenje javnih površina i skupljanje, odvoz, obradu i odlaganje komunalnog otpada. Zakon ne iskljuèuje moguænost partnerstva izmeðu privatnog i javnog sektora (na primjer, davanjem koncesija) radi pružanja usluga. Zakon zapravo propisuje da davatelj usluge utvrðuje cijenu i naèin plaæanja odreðene usluge. Time se objašnjava to što se osnovna i stvarna razina plaæanja razlikuju od jedne do druge opæine. Na lokalnoj razini postoje neke uspješne inicijative u svezi postupanja otpadom (vidi okvir 7.3. o Sisku). Meðutim, veæina opæina ne može ili nije zainteresirana za promjenu situacije, a DUZPO se ne smatra odgovornim za komunalni otpad.

Pravilnik o vrstama otpada sadrži klasifikaciju otpada na osnovi regulative EU. Osim toga obuhvaæa moguæe naèine postupanja otpadom u skladu s austrijskim i njemaèkim standardima (ONORM S 2100 i Katalog LAGA). Definicija opasnog otpada u skladu je s Baselskom konvencijom. U Pravilniku su takoðer detaljne upute o voðenju oèevidnika o proizvodnji i postupanju otpadom. Oèevidnici moraju biti dostupni kontroli. Prikupljene podatke treba dostavljati opæinskim, županijskim i državnim tijelima da bi ih se moglo unijeti u Katastar emisija.

Pravilnik sadrži posebne odredbe o zbrinjavanju otpadnih ulja i ambalaže opasnih tvari. Otpadna ulja treba skupljati odvojeno; mogu se spaljivati samo u postrojenjima od tri ili više MW ili u peæima cementara da bi se osiguralo potrebne temperature sagorijevanja. Otpadnu ambalažu opasnih tvari, kao što su pesticidi i otpadna ulja, moraju skupljati ovlaštena poduzeæa na organizirani naèin. Pravilnik se ne odnosi na zarazni (bolnièki) otpad. On sadrži obveze i detaljne upute u svezi uzimanja uzoraka i ispitivanja fizikalno-kemijskih svojstava opasnog otpada.

Pravilnik o uvjetima za postupanje otpadom utvrðuje tehnièke uvjete i profesionalnu kvalifikaciju potrebnu za skupljanje, skladištenje, obradu i odlaganje neopasnog otpada. Kod ureðaja za toplinsku obradu otpada temperatura gorenja plinova u najnepovoljnijim uvjetima mora biti najmanje 850°C. Meðutim, rekuperacija energije nije obvezna.

Skupljaè otpada može skupljati i razvrstavati otpad samo uz važeæu dozvolu. Odredbe koje se odnose na odlagališta otpada opæenito slijede regulativu EU. Odlagališta su razvrstana u kategorije I ili II ovisno o vrsti otpada kojeg se odlaže. Komunalni otpad odlaže se na odlagališta kategorije I; industrijski otpad na odlagališta kategorije I ili ll ovisno o sastavu procjedne vode. Zaštitni slojevi na odlagalištima kategorije II moraju imati minimalnu nepropusnost 100 puta veæu od odlagališta iz kategorije I. Meðutim, zahtjevi za “brtvljenje” baznog sloja odlagališta donekle su manje strogi nego u njemaèkim propisima i buduæim propisima EU-a. Odlagališta moraju imati odgovarajuæe sustave za uklanjanje

vode i odvodnju. Procjedne vode moraju se odvoditi i kontrolirati svaka tri mjeseca. Na mjestu ulaza ili izlaza podzemne vode treba izbušiti opažaèku bušotinu. Na odlagalištima kategorije I otpadni plinovi moraju se skupljati i obraðivati uz moguænost mjerenja kemijskog sastava i kolièine. Odlagališta treba ograditi i èuvati. Zatvaranje odlagališta mora obuhvatiti mjere kao što su osiguranje stabilnosti, tehnièko i biološko rekultiviranje. Odredbe ovog pravilnika primjenjuju se na sve nove ureðaje za obradu otpada i odlagališta. Za postojeæe ureðaje krajnji rok primjene produžen je do poèetka 2002.

Uredba o uvjetima postupanja opasnim otpadom utvrðuje tehnièku specifikaciju postrojenja za skladištenje, obradu i odlaganje opasnog otpada. Takoðer, propisuje profesionalnu kvalifikaciju osoba angažiranih na postupanju opasnim otpadom.

Kod ureðaja za toplinsku obradu otpada temperatura gorenja plinova u najnepovoljnijim uvjetima mora biti najmanje 850°C. Ako otpad sadrži više od jedan posto halogeniranih organskih spojeva temperatura sagorijevanja mora biti najmanje 1.100°C. Osim redovnih nema nikakvih posebnih ogranièenja emisije u zrak.

Odredbe koje se odnose na odlagališta otpada opæenito slijede regulativu EU. Postoje strogi zahtjevi u odnosu na kontrolu i bilježenje podataka koji se odnose na kategorije, kolièine i porijeklo otpada. Zahtjevi u vezi zaštitnih slojeva, te postupanja i kontrole procjednih voda vrlo su strogi. Odlaganje nekih vrsta otpada je ogranièeno: tekuæina, prašina, komprimiranog plina; eksplozivnog, oksidirajuæeg i zapaljivog otpada, te otpada iskljuèenog posebnim propisima. Kruti opasni otpad može se odlagati samo ako ispiranje nekih štetnih tvari ne prelazi utvrðene granice.

Postoji takoðer i Pravilnik o skupljanju ambalažnog otpada, njegovom obilježavanju, obradi i odlaganju. Glavna je odredba da proizvoðaèi, koji daju u promet zapakirane proizvode, moraju ambalažni otpad skupljati odvojeno, prema kategorijama ambalaže, i zbrinuti ga. Poslije toga obrada mora omoguæiti ponovnu upotrebu i recikliranje ambalažnog materijala. Odlaganje je dopušteno samo ako takva obrada nije gospodarski izvediva.

Prema Zakonu o zaštiti protiv ionizirajuæeg zraèenja uvjete za obradu i odlaganje radioaktivnog otpada treba propisati ministar zdravstva. Zakonom se zabranjuje uvoz, skladištenje i odlaganje radioaktivnog otpada koji nije posljedica proizvodnje u Hrvatskoj.

Prioriteti politike

Ne postoji formalna strategija postupanja otpadom. Prijedlog takvog dokumenta izradila je Agencija za postupanje opasnim otpadom (APO) 1992. godine. Meðutim, taj dokument nije dobio podršku Vlade, pa ga ni javnost niti Sabor nisu razmatrali ni odobrili. Premda je sada zastario, taj dokument bavio se mnogim problemima koji su još uvijek neriješeni. Takoðer je oblikovao strateške namjere i kratkoroène ciljeve.

Dokument prikazan u tablicama vjerojatno je odigrao ulogu u kasnijoj izradi prijedloga i usvajanju regulative o postupanju otpadom. Druga dostignuæa su: (a) pokretanje katastra otpada; (b) pristupanje Baselskoj konvenciji; (c) izrada nekih programa izobrazbe i (d) djelomièno uvoðenje obavješæivanja javnosti o postupanju otpadom. Meðutim, veæina kratkoroènih ciljeva još nije postignuta. Nema nikakvih gospodarskih poticaja za smanjenje “proizvodnje” otpada - komunalnog ni industrijskog. Naroèito nema nikakvih poticaja za recikliranje otpada; sve je ostavljeno tržištu.

Instrumenti postupanja otpadom i njihova primjena

Zakon o upravnim pristojbama utvrðuje pristojbe koje se plaæaju za dobivanje dozvola za izvoz, uvoz ili provoz otpada:

Kategorija dozvole Pristojba (kn)Uvoz otpada 2.000Izvoz otpada 2.000Provoz otpada 2.000Provoz opasnog otpada 5.000Udovoljavanje tehnièkim zahtjevima i specifikacijamaopreme za skladištenje, obradu i odlaganje otpada

1.000

“Proizvoðaèi” komunalnog ili opasnog otpada moraju plaæati naknadu (vidi Poglavlje 2). Uèinkovitost ubiranja pristojbe slièna je onoj kod struje i plina, to jest, 70-75 posto. Dosad nisu utvrðene nikakve pristojbe za “proizvodnju” industrijskog otpada. Sada pristojbe za sakupljanje i odlaganje komunalnog otpada pokrivaju troškove poslovanja, ali ne i potrebne troškove ulaganja u infrastrukturu postupanja otpadom. Prosjeèna pristojba za skupljanje i odlaganje komunalnog otpada sada je 17 kn po domaæinstvu mjeseèno, što je pet do 10 puta manje nego u zapadnoj Europi. Premda je mala u usporedbi s pristojbom u zapadnoj Europi, ona je visoka u usporedbi s razinom plaæa u Hrvatskoj (vidi takoðer Poglavlje 2).

Prikaz postojeæih problema u postupanju otpadom

1. nepoštivanje regulative2. ubrane komunalne pristojbe nisu dostatne za financiranje sakupljanja i odlaganja otpada3. nema instrumenata kojima bi poduzeæa financirala zbrinjavanje otpada4. nekontrolirana odlagališta oneèišæuju okolno tlo i podzemne vode5. nema poticaja za èiste tehnologije6. nepostojanje svijesti o okolišu meðu graðanima i poduzeæima7. prostorni planovi ne vode dovoljno raèuna o lokacijama za skladištenje i odlaganje otpada.

Strateški ciljevi

1. Uspostaviti sustavni i cjeloviti pristup postupanju otpadom, ukljuèujuæi preventivne mjere i aktivnosti sanacije.

2. Smanjiti nastajanje otpada na najmanju mjeru.3. U najveæoj mjeri ponovno upotrijebiti otpad.4. Smanjiti odlaganje otpada na najmanju mjeru.5. Uvesti i primijenjivati kriterije EU u postupanju otpadom.6. Primijenjivati i teritorijalni i granski pristup pri odvojenom skupljanju, skladištenju i odlaganju.7. Usvojiti metodologiju i kriterije za izbor odlagališta.8. Pojaèati suradnju s drugim državama u postupanju otpadom. To podrazumijeva ureðenje

prekograniènog prometa otpada, pristupanje konvencijama o prijevozu i nadzoru otpadnih tvari, jedinstveni nadzor uvoza i izvoza otpadnih materijala, poticaje tržišnim mehanizmima pri prekograniènom zbrinjavaju otpada i poticanje prerade sekundarnih materijala.

9. Organizirati sustav postupanja otpadom koji jasno odreðuje sudionike, njihove obveze i prava, sustav institucijske potpore i informacijski sustav.

10. Osnovati rukovodna tijela koja æe preuzeti nadzornu i savjetodavnu funkciju u procesu odlaganja otpada.

11. Izraditi programe izobrazbe, osiguravajuæi komuniciranje i obavješæivanje da bi se omoguæila jednakost svih sudionika.

12. Teret troškova postupanja otpadom prebaciti na “proizvoðaèe” ili vlasnike otpada,13. Sanirati podruèja uništena otpadom u skladu s prioritetima utvrðenim u sklopu programa

sanacije.

Kratkoroèni ciljevi i provedba1. Usvojiti strategiju postupanja otpadom.2. Izraditi i usvojiti kratkoroèni program provedbe.3. Usvojiti zakon o otpadu s pripadajuæim propisima i uredbama.4. Procjeniti teritorij Hrvatske s obzirom na moguæe lokacije za odlaganje raznih kategorija otpada.5. Nadzirati uspostavljanje katastra otpada.6. Utvrditi podruèja uništena otpadom i prioritete za sanaciju.7. Pripremiti osnovu za financiranje aktivnosti.8. Uspostaviti organizaciju za postupanje otpadom i potaknuti uspostavljanje informacijskog

sustava.9. Pokrenuti mehanizme za poticanje djelotvornog zbrinjavanja otpada.

10. Pripremiti osnovu i poèetno financiranje javnih tvrtki za odlaganje otpada.11. Utvrditi sadržaj programa izobrazbe.12. Uvesti neprekidno obavješæivanje javnosti o postupanju otpadom.

Zakonom je predviðena odšteta vlasnicima zbog gubitka vrijednosti njihove nekretnine smještene u blizini postrojenja za skladištenje, obradu ili odlaganje otpada. To se može primijeniti u sklopu meðuopæinskih sporazuma i u odnosu na privatne vlasnike. Težak sluèaj je otpad nepoznatog porijekla kojeg je odložila nepoznata osoba. U tom sluèaju inspektor za okoliš odluèit æe da otpad treba ukloniti u odreðenom roku na trošak vlasnika nekretnine ako je to pravna osoba, ili na trošak lokalne jedinice samouprave ako je vlasnik nekretnine fizièka osoba.

DUZPO potvrðuje sukladnost s odredbama zakona. Zakon sadrži vrlo detaljno kazne za razne prekršaje. Kazne za poduzeæa su izmeðu 30.000 i 400.000 kn ovisno o prekršaju, te izmeðu 5.000 i 50.000 za odgovorne rukovoditelje tvrtki.

Novi sustav dozvola za postupanje otpadom postoji samo nekoliko godina, pa je sa sustavom izdavanja dozvola malo iskustva, jer je malo novih postrojenja. Prije izdavanja graðevinske dozvole potrebno je postupiti po pravilima procjene utjecaja na okoliš. To može zahtijevati i promjenu u prostornom planu županije. Graðevne dozvole za odlagališta komunalnog otpada u pravilu daje županijski ured, ali županija može problem uputiti DUZPO-u. Graðevne dozvole za postrojenja za obradu opasnog otpada izdaje Ministarstvo graditeljstva u dogovoru s DUZPO-m. Koncesije za skupljanje otpada mora odobriti županijski ured, ali u sluèaju opasnog otpada (ukljuèujuæi otpadna ulja) odobrenje daje DUZPO. U okviru 7.4. navodi se primjer kako prostorno planiranje i postupanje otpadom meðusobno djeluju na županijskoj razini.

Okvir 7.4. Prostorni plan i postupanje otpadom u Varaždinskoj županiji

U sijeènju 1999. županijski Institut za prostorno planiranje objavio je prijedlog prostornog plana za Varaždinsku županiju. Postupanje otpadom navedeno je kao jedan od najtežih problema Županije. Postoji pet kontroliranih i više od 100 nekontroliranih odlagališta. Kao prvi korak prema cjelovitom rješenju problema izraðena je studija o izboru buduæih lokacija za odlagališta otpada. Buduæi da dosad nije prihvaæena ni jedna od moguæih lokacija rasprave su usredotoèene na izbor tehnologija i pristupa, koje bi potrebu za odlaganjem kao stalnim rješenjem svele na najmanju mjeru i, po moguænosti, otklonile.

Meðutim, buduæi da je stanje u postupanju otpadom kritièno u brojnim opæinama, a osobito u Gradu Varaždinu, odlaganje æe ostati kao moguænost i neko vrijeme u buduænosti. Skupljanje komunalnog otpada u Varaždinu donedavno je organiziralo komunalno pouzeæe “Varkom”, ali je prije kratkog vremena ova djelatnost postala predmetom koncesije privatne tvrtke "Saubermacher". Buduæi da u opæini Varaždin nema pogodne lokacije za odlagalište, sav komunalni otpad odvozi se (od 1983.) na prostor odlagališta u opæini Gornji Kneginec. Grad Varaždin plaæa opæini Gornji Kneginec 47 DEM po toni otpada; iznos koji nije dovoljan za dodatna ulaganja kao što je sanacija odlagališta neophodna za uredno zatvaranje 2005. godine. Još nije jasno kako æe se osigurati financijska sredstva potrebna za ulaganja i sanaciju. Oèekuje se da æe s gospodarskim oporavkom koncesionar moæi od graðana ubirati doprinose ili pristojbe za uslugu. Opæina može dobiti zajam, ali æe to rješenje ovisiti o buduæem gospodarskom oporavku.

Velik dio posla inspektorata za okoliš odnosi se na otpad. Od 400 sluèajeva, u kojima su izreèene kazne, više od polovice odnosi se na otpad. Inspektorat ima premalo ljudi i radi u nepovoljnoj gospodarskoj situaciji, što otežava provedbu propisa. Zaposlenici obièno imaju dobru tehnièku naobrazbu. Meðutim, zakonski postupak èesto tako dugo traje, a zaostaci u poslu su tako veliki, da inspektori radije izrièu sporazume kazne umjesto da utužuju, pa je to situacija koja provedbu propisa ne èini jasnim.

Funkcije izdavanja dozvola i potvrðivanja sukladnosti s propisima nisu uvijek odvojene. U drugim sluèajevima odgovornosti za potvrðivanje i provedbu su podijeljene. Na primjer:

· Nadzor uvoza, izvoza i provoza otpada je u odjelu za otpad u sklopu DUZPO-a, koji takoðer izdaje dozvole.· Za nadzor i izdavanje dozvole za spaljivanje otpada odgovoran je odjel za zaštitu zraka u okviru DUZPO-a.· Kontrolu bolnièkog (medicinskog) i radioaktivnog otpada nadzire Ministarstvo zdravstva.

· Kontrola nezakonitog izbacivanja otpada u (površinske) vode, èini se, nije odgovornost inspektorata za okoliš (odgovoran je samo za postupanje otpadom) ni inspektorata za vode (odgovoran za zaštitu voda – vidi sluèaj toksiènog ispuštanja u jezero blizu Imotskog).

· Èesto nezakonito (ali unosno) iskopavanje šljunka treba biti uvjetovano izdavanjem dozvole Državne uprave za vode i mora ga kontrolirati rudarska služba. Osim toga, nedopušteno bacanje otpada u jame u suprotnosti je s pravilima zaštite prirode DUZPO-a. Tri odgovorna tijela nisu uèinkovita u sprjeèavanju takve prakse.

Èini se da u mnogim sluèajevima razna upravna tijela odgovorna za kontrolu i nadzor postupanja otpadom ne djeluju zajednièki ni na temelju zajednièkog operativnog plana.

Jedan važan sudionik je Agencija za postupanje opasnim otpadom (APO). Osnovala ju je Hrvatska elektroprivreda (HEP) 1991. godine i registrirala kao javno poduzeæe, prema tadašnjim važeæim jugoslavenskim zakonima, posebno za zbrinjavanje opasnog i radioaktivnog otpada. Tada je najvažnija zadaæa bilo izgraditi odlagalište za otpad niske i srednje radioaktivnosti, koji je potjecao iz uobièajenog rada i buduæeg zatvaranja nuklearne elektrane Krško u Sloveniji koja je poèela raditi1984. godine. Od 1991. godine ovlasti i djelatnost agencije su unaprijeðeni. Sada je to privatna tvrtka s ogranièenom odgovornošæu i širokim rasponom djelatnosti, te “know-how” postupanjem opasnim otpadom i promicanjem èišæe proizvodnje. Njen položaj je neosporan. Njene profesionalne usluge koriste razne tvrtke i državna tijela.

Provedba Zakona o komunalnom gospodarstvu u velikoj mjeri ovisi o tradiciji, interesima i gospodarskom potencijalu svake opæine. Sadašnji sustav pristojbi temelji se na stambenoj ili korisnoj površini privatnih ili industrijskih objekata, èime se ne potièe smanjenje “proizvodnje” otpada. Bilo bi korisno razmisliti o sustavu, u kojem bi se pristojbe za komunalni otpad utvrðivale kao naknada po stanovniku, a pristojbe za industrijski otpad zasnivale bi se na njegovoj kolièini i opasnosti.

Pravilnik o vrstama otpada izrièito zahtijeva voðenje oèevidnika o proizvodnji i postupanju otpadom. Meðutim, èinjenica da mnoga poduzeæa drže mnogo opasnog otpada u svojim objektima bez prijavljivanja, znaèi da se ovaj propis ne poštuje u cijelosti. Èinjenica da poduzeæa ne mogu platiti obradu i da nema dovoljno sredstava za kontrolu, dovodi do èestog pogrešnog tumaèenja podataka o otpadu. Zato nije vjerojatno da æe katastar otpada biti završen i pouzdan do kraja 1999., buduæi da se temelji na informacijama koje poduzeæa dostavljaju županijskim uredima.

Provedba propisa o postupanju ambalažnim otpadom je u poèetnoj fazi. Više opæina i gradova, ukljuèujuæi Zagreb, Osijek i Rijeku, poèelo je postavljati posebne spremnike i davati koncesije za njihovo pražnjenje.

Dok je za nadzor zaštite od zraèenja uglavnom zaduženo Ministarstvo zdravstva, ciklus nuklearnog goriva ukljuèujuæi zbrinjavanje istrošenih elemenata goriva je u djelokrugu Ministarstva gospodarstva. Meðutim, odgovornosti nisu jasno razgranièene. Nema jasne i dosljedne politike postupanja nuklearnim otpadom.

S jedne strane, zabrana uvoza radioaktivnog otpada, kako je utvrðeno Zakonom o zaštiti od ionizirajuæeg zraèenja, u suprotnosti je s ugovornom obvezom izmeðu Hrvatske i Slovenije koja potjeèe iz 1970. godine, a odnosi se na odgovornosti ugovornih strana što proizlaze iz suvlasništva nuklearne elektrane Krško. Èini se da se ugovorne strane ne slažu u tumaèenju svojih ugovornih obveza. S druge strane, planovi za izgradnju odlagališta otpada niske i srednje radioaktivnosti na Moslovaèkoj gori su zaustavljeni zbog proglašenja Moslovaèke gore parkom prirode, te zbog kasnijeg odbijanja ove lokacije od strane Sabora. Razgovori izmeðu Slovenije i Hrvatske o tim problemima napreduju vrlo sporo.

7.3. Zakljuèci i preporuke

Zakonski instrumenti za postupanje otpadom èine prilièno cjelovitu formalnu osnovu za aktivnosti. Još uvijek ima nekih nedostataka, na primjer, nema posebnih tehnièkih odredaba koje se odnose na saniranje odlagališta otpada što sadrže miješani otpad nepoznatog porijekla i sastava. K tome, Zakon o otpadu uglavnom je usmjeren prema gospodarenju industrijskim otpadom, dok Zakon o komunalnom gospodarstvu sadrži vrlo malo bitnih pitanja postupanja otpadom, pa ta dva zakona nisu dosljedni.

Najveæi problem je primjena postojeæih instrumenata. Meðutim, zakonski instrumenti nisu na snazi duže razdoblje. Stoga je vjerojatno da æe se situacija u buduænosti nešto poboljšati. Provedba ipak ostaje problem - djelomièno zbog nekih strukturalnih slabosti - a djelomièno zbog nedostatka ljudi i financijskih sredstava. Preostale strukturalne slabosti mogu se ispraviti tijekom provedbe (kao razdvajanje izdavanja dozvola od inspekcijskih poslova).

Nedostatak ljudskih resursa za postupanje otpadom unutar tijela državne uprave, a posebno inspektorata, znaèajan je problem. Premda su ljudi visoko kvalificirani, premalen ih je broj i nema dovoljno izobraženosti iz modernog gospodarenja, ukljuèujuæi zajednièke poslove meðu službama. Radi toga tijela koja su angažirana, ukljuèujuæi ona odgovorna za gospodarski i tržišni razvoj i obnovu, ne igraju nikakvu ulogu – kao što bi trebala – u izradi instrumenata za promicanje èišæe proizvodnje i smanjenja otpada na najmanju mjeru (vidi takoðer Poglavlje 10).

To se isto tako odnosi na razvoj osposobljenosti na županijskoj i opæinskoj razini. S obzirom na postojeæu podjelu uloga i odgovornosti u postupanju otpadom, županije bi trebale ulagati u osposobljavanje da bi njihovi ljudi mogli izraðivati generalne planove, modele financiranja i koncesija, te suraðivati s drugim opæinama i poduzeæima u županiji. DUZPO treba preuzeti vodeæu ulogu u povezivanju županija i opæina da bi se izraðivali jedinstveni planovi i struènjaci uèili jedni od drugih.

U privatnom sektoru takoðer je velika potreba za razvijanjem profesionalnih sposobnosti. To se odnosi na “proizvoðaèe” otpada i tvrtke koje pružaju struène savjetodavne usluge. Sektorske organizacije treba poticati na razvijanje strategija i akcijskih planova o smanjivanju otpada na najmanju mjeru i o upravljanju otpadom. To æe dovesti do rasta savjetodavne i uslužne djelatnosti.

Preporuka 7.1.

Provedbu postojeæe regulative o otpadu treba smatrati najveæim prioritetom za postupanje otpadom. To treba omoguæiti tako da se toj zadaæi jasno namijene dovoljna sredstva, ukljuèujuæi novac za osposobljavanje inspektora i drugog javnog i privatnog osoblja ukljuèenog u postupanje otpadom.

Ne postoji cjelovita strategija postupanja otpadom. Najvažniji izazovi su financiranje obrade otpada i postupanje otpadom opæenito, javno prihvaæanje postrojenja za obradu i odlaganje, komunikacija izmeðu “proizvoðaèa” otpada i vlasti, te usklaðivanje s drugim javnim sektorima gospodarenja (prostorno planiranje, obnova, zaštita voda, turizam, industrija, poljoprivreda i zdravstvo). Što je najvažnije, nema djelotvornih gospodarskih poticaja da se pomogne smanjenju “proizvodnje” otpada i poveæanju recikliranja i ponovnog korištenja otpada. Sva nadležna tijela trebaju suraðivati u izradi prikladnih gospodarskih instrumenata i njihovom usklaðivanju s politikom, koja zagovara uvoðenje èistih tehnologija (vidi takoðer Preporuke 10.2. i 10.4.).

Oskudnost djelotvornih gospodarskih instrumenata ima nekoliko neželjenih posljedica. Na primjer, poštivanje zakonskih odredaba u vezi sakupljanja otpadnih ulja nije zadovoljavajuæe. S jedne strane, postoji manjak inspektora, a s druge se neke provedbene mjere ne mogu strogo primijeniti, jer su novèane kazne tako visoke da bi u sadašnjoj gospodarskoj situaciji dovele do steèaja poduzeæa. Zato poduzeæa pribjegavaju primjeni nezakonite prakse – a to je znak da važeæi instrument ne funkcionira.

Nema pristojbi za “proizvodnju” industrijskog otpada. Èini se da æe novi katastar otpada, koji je u izradi, osigurati potrebnu bazu podataka za utvrðivanje takvih pristojbi. Takoðer nema stavki u državnom proraèunu koje bi se odnosile na izgradnju odlagališta ili postrojenja za spaljivanje. Buduæi da su za poštivanje propisa o postupanju opasnim i neopasnim otpadom potrebna dodatna ulaganja, te buduæi da su industrijska poduzeæa u prilièno teškoj financijskoj situaciji, mnogi radije skrivaju industrijski otpad i ne poduzimaju ništa.

Preporuka 7.2.

Potrebno je donijeti nacionalni plan politike postupanja otpadom, ukljuèujuæi zakonske i gospodarske prioritete i instrumente kojima se uistinu postižu zadani ciljevi. Nakon toga treba usvojiti nacionalni program aktivnosti za razne sektore, uz utvrðivanje proraèunskih i ostalih financijskih obveza. Vidi takoðer Preporuku 7.3.

Djelotvorno postupanje otpadom ima za pretpostavku dobru koordinaciju aktivnosti na lokalnoj razini javnog gospodarenja. Državne vlasti moraju prednjaèiti u uspostavljanju dijaloga s i izmeðu opæina da bi se stvorio održivi okvir za postupanje komunalnim otpadom. Pristojbe za sakupljanje i odlaganje otpada trebaju uzimati u obzir operativne troškove i troškove ulaganja, te poticati smanjivanje “proizvodnje” otpada na najmanju mjeru. Takoðer treba poticati recikliranje i ponovno korištenje (vidi Preporuku 2.3.).

Praksa izdavanja dozvola za uvoz, izvoz i provoz otpada, a posebno opasnog otpada, je neodreðena. Èesto se èini da isto tijelo koje izdaje dozvole potvrðuje i njihovu sukladnost s propisima. Razlièiti izvori daju razlièite procjene kolièine otpada o kojem je rijeè. Zadaæe izdavanja dozvola i potvrðivanja njihove sukladnosti s propisima treba

razdvojiti, te više pozornosti pridati kolièinama otpada za uvoz, izvoz i provoz u oèevidniku otpada. Podaci o uvozu, izvozu i provozu otpada trebaju biti dostupni javnosti.

Preporuka 7.3.

DUZPO treba razmotriti moguænost uspostavljanja male upravne jedinice koja bi (a) predlagala pojednostavljenje upravne prakse u postupanju otpadom i (b) omoguæila dijalog s i izmeðu lokalnih tijela za postupanje s otpadom. Ovaj dijalog treba obuhvatiti razmjenu mišljenja o takvim pitanjima kao što su socijalno prihvatljive pristojbe za sakupljanje i odlaganje otpada.

Preporuka 7.4.

Inspektorat i oèevidnik otpada trebaju pridavati posebnu pozornost uvozu, izvozu i provozu otpada. Preporuèa se da detaljni podaci o dozvolama i stvarnom uvozu, izvozu i provozu otpada, a posebno opasnog otpada, budu dostupni javnosti. Funkcije izdavanja dozvola i funkcije nadzora u svezi uvoza, izvoza i provoza otpada trebaju se odvojiti i uèiniti jasnim.

Zasad u Hrvatskoj zakonski instrumenti (ukljuèujuæi u nekim situacijama službene primjedbe) èine smjernice u politici postupanja otpadom. Na politièkoj razini nema službenih programa o postupanju otpadom. Takva situacija zaslužuje prigovor, jer ne daje nikakvo usmjerenje, pa time odgaða rješavanje hitnih problema u postupanju komunalnim i industrijskim otpadom. Premda se provedba regulative prostornog planiranja unaprjeðuje, ostvarujuæi tako uvjete za odluèivanje o lokacijama za skladištenje, obradu i odlaganje otpada, te odluke ne mogu zamijeniti cjelovitu politiku postupanja otpadom.

Usmjerenje je prije svega potrebno na opæinskoj i županijskoj razini. Od svih opæina treba zahtijevati da izrade generalne planove postupanja otpadom, ukljuèujuæi financiranje. One bi se trebale baviti komunalnim, zaraznim i industrijskim otpadom. Manje opæine trebale bi nastojati suraðivati na pronalaženju odgovarajuæih organizacijskih rješenja za zbrinjavanje komunalnog otpada. Pilot-program za promicanje postupanja komunalnim otpadom dao bi uvid u moguænosti osposobljavanja za postupanje komunalnim otpadom i inspekcijske poslove.

Preporuka 7.5.

DUZPO treba razmotriti moguænost pružanja pomoæi opæinama u izradi njihovih generalnih planova postupanja otpadom, pokretanjem pilot-programa za osposobljavanje za postupanje otpadom i inspekcijske poslove u jednoj od županija.

Djelotvorno postupanje otpadom zahtijeva pouzdane obavijesti o otpadu. Èinjenica da su postojeæi podaci o “proizvodnji” otpada nepotpuni sprjeèava razvoj dosljedne i vjerodostojne politike i njeno provoðenje. Katastar otpada treba izraditi i koristiti kao instrument potpore politici razvoja i provedbe. Najvažniji prioritet treba biti utvrðivanje kolièine, sastava i odredišta izdvojenog sekundarnog materijala, opasnog otpada i prekograniènog prometa opasnog otpada.

Preporuka 7.6.

Izmeðu svih zainteresiranih ustanova treba razviti dovoljno cjelovit i pouzdan sustav obavijesti o otpadu, poèevši od izrade katastra otpada.

Sigurna obrada neuporabljivih farmaceutskih sredstava, kao i zaraznog otpada, poseban je izazov u postupanju opasnim otpadom. Ako treba i dalje istraživati metode obrade, mogla bi biti korisna metodologija procjene utjecaja na okoliš. Zadobivanje povjerenja i potpore javnosti svakako je preduvjet uspjeha. Kad problem jednom bude riješen steèeno iskustvo može se primijeniti kod sliènih pristupa obradi ostalih oblika opasnog otpada (vidi takoðer Poglavlje 3 i Preporuku 10.9 .).

Preporuka 7.7.

Odgovarajuæe uklanjanje neuporabljivih farmaceutskih sredstava i bolnièkog otpada treba smatrati najhitnijim problemom u postupanju opasnim otpadom.

Poglavlje 8.

OÈUVANJE PRIRODE, GOSPODARENJE ŠUMAMA i BIOLOŠKOM RAZNOLIKOŠÆU

8.1. Sadašnje stanje prirode

Staništa

Hrvatska se prostire na granici dvaju klimatskih podruèja s potpuno razlièitim prirodnim uvjetima: sredozemnog i srednjoeuropskog kontinentalnog podruèja. Buduæi da ima oblik polumjeseca njeni sjeverozapadni i zapadni dijelovi su pod planinskim klimatskim utjecajem, dio zapadnih i jugozapadnih pod sredozemnim, a sjeverno (Panonska nizina) i istoèno podruèje su pod utjecajem kontinentalne klime. Prirodno nasljeðe rezultat je njene morfologije i zemljopisnog položaja.

Hrvatska se može se podijeliti na tri glavna podruèja.

· Kontinentalne ravnice i brežuljkasti predjeli na sjeveru; porijeèje Dunava s najveæim dijelom teritorija izmeðu rijeka Drave i Save. To podruèje ima umjerenu srednjoeuropsku klimu s vruæim ljetima i hladnim zimama, te 200 do 600 mm oborina.

· Dio planinskog podruèja Dinarida i Alpi pripada slijevu Dunav/Crno more. Ima planinsku klimu s vrlo hladnim zimama.

· Krški obalni pojas s jadranskim otocima. Klima je mediteranska s velikom kolièinom oborina (600 do 1.000 mm), ali suha izmeðu lipnja i kraja kolovoza. Krš ne može zadržati vode, zato tu žive samo organizmi koji mogu podnijeti sušna razdoblja.

Razlièita geološka svojstva kamene podloge i specifièni klimatski uvjeti u Hrvatskoj imaju za rezultat razlièite tipove tla. U podruèju Drava-Sava nalaze se aluvijalne moèvare, bare i debele naslage plodne crne zemlje; padine gorja gdje je klima vlažnija pokrivene su pseudoglejom. Prostrano vapnenaèko i dolomitsko podruèje ima siromašnije smeðe zemljište, te pretežito kamenito tlo i goli krš s “mrljama”crvenice. Doline su uglavnom ispunjene aluvijalnim nanosima. Najkvalitetnija poljoprivredna tla nalaze se u najistoènijem dijelu sjeverne Hrvatske, gdje je duboka zemlja pogodna za oranice, voænjake i livade. U Istri, dijelu Ravnih kotara, u manjim podruèjima Dalmatinske zagore, porijeèju krških rijeka i na nekim otocima postoje dublja crvena tla (terra rosa) i smeða zemlja. Ušæe Neretve bogato je obradivom, ljudskim djelovanjem kultiviranim tresetnim tlom. To je rezultat ljudskih nastojanja da se dobije obradivo zemljište za plantaže voæaka, vinograde i povrtnjake, a ono se nalazi na malim površinama u krškim i isušenim podruèjima.

Raznolikost tla kombinirana s klimatskim èimbenicima, rasporedom vodotoka i strukturom kamene podloge ima za rezultat bogatstvo vegetacije i njen osebujan raspored. Takoðer velika je raznolikost i bogatstvo životinjskog svijeta na površini, u tlu i krškom podzemlju.

Krško podruèje

Hrvatsko kraško podruèje površine je oko 1,3 milijuna ha. Krš je mnoštvo površinskih i podzemnih oblika nastalih uglavnom djelovanjem vode u karbonatnom dijelu zemljine kore. Krški oblici najèešæi su u vapnenaèkim i dolomitskim sedimentnim stijenama. Karbonatne krške stijene pokrivaju 52 posto kopnenog dijela zemlje, pa je najrasprostranjeniji prirodni okoliš u Hrvatskoj. Iako su prirodna bogatstva krša podosta skromna, krški ekosustavi bogate su biološke raznolikosti. Rezultat je to lokalnih obilježja i izoliranih ekotipova. Ekotipovi su raznoliki - planinski, morski i slatkovodni - a postoje i špiljski ekosustavi. Sve više je zanimanja za staništa krškog podzemlja, gdje je otkriven znatan broj endema.

Šume

Šume pokrivaju 36,7 posto površine zemlje. Drvo i proizvodi od drveta glavni su izvozni proizvodi. Iz bjelogoriènih šuma dobiva se kvalitetno drvo i takoðer su posredna vrijednost zbog ekološkog i socijalnog znaèaja. Zbog velike raznolikosti klime i reljefa, geološke podloge i tla 20.630 km 2 šuma sadrži mnogobrojne šumske zajednice koje se razlikuju prema staništu. U sredozemnom podruèju je 17 šumskih zajednica, a kontinentalnoj Hrvatskoj 51. Sjeveroistoèni dio i jadransko obalno podruèje manje su pošumljeni.

Hrvatske šume sadrže brojne vrste drveæa. Najrasprostranjenija je bukva, zatim hrast, jela, grab, jasen, bjelogorica mekog drveta (vrbe, jablani) i borovi (alepski, crni). Ostalo drveæe raste u manjem broju. To su uglavnom bjelogorièna stabla, a 18 posto je crnogorica - uglavnom jela. Veæina današnjih šuma u Hrvatskoj je rezultat prirodne obnove nakon što su u devetnaestom stoljeæu posjeèene prašume. Po sastavu hrvatske šume su vrlo sliène prašumama iz kojih su se razvile, a možda su i najprirodnije u Europi.

Uzduž jadranske obale hrastove šume uništene su zbog antropogenih pritisaka, jer je tisuæama godina ovo podruèje imalo veliku vrijednost za naseljavanje (blaga klima, morski putevi, rijeèna ušæa, poljoprivreda i ribarstvo). Šume su uništavane poljoprivredom, stoèarstvom i sjeèom za gorivo i drvenu graðu. Unatoè tome, u usporedbi s ostatkom sredozemnog podruèja Hrvatska ima nekoliko lokacija s oèuvanim šumama primorskog hrasta. Ima takoðer šuma bijelog hrasta i sredozemnih poplavnih šuma obiènog hrasta. Ulažu se napori za obnavljanje sredozemnih šuma, i to pošumljavanjem i rekonstruiranjem uništenih šuma u visoke šume, što se sastoje od drveæa izraslog iz sjemena.

Sve hrvatske šume imaju visoku vrijednost. U obalnom podruèju šume su dragocjene zbog turizma, rekreacije, zaštite klime i voda. U planinskim podruèjima važnija je hidrološka funkcija i zaštite od erozije. U šumama prirodnog porijekla više utjecaja ima velika biološka raznolikost i sposobnost oèuvanja genetskog fonda biljnog i životinjskog svijeta. Mnoge životinjske vrste koje su istjerane iz veæine europskih šuma još žive u Hrvatskoj, na primjer, smeði medvjed, ris i vuk.

Nizinske šume osobito su važne za oèuvanje genetskog fonda rijetkih biljnih i životinjskih vrsta. To su najbolje oèuvane nizinske šume u Europi, s mnogim zaštiæenim parkovima prirode. Ima više od 200.000 ha nizinskih šuma, od èega je 150.000 ha pokriveno hrastom lužnjakom, jasenom, johom i drugim higrofilnim vrstama, a oko 50.000 ha vrbama i jablanima.

Posebnosti hidrografskog sustava

Najbogatiji kopneni hidrografski sustav nalazi se na sjeveru zemlje i ulijeva se u Dunav, koji utjeèe u Crno more. Neke od najvažnijih podunavskih poplavnih ravnica smještene su u Hrvatskoj, meðu kojima je osobit Kopaèki rit, koji je od 1993. uvršten na Ramsarski popis. Ukupno postoje èetiri ramsarske lokacije s površinom od 80.455 ha. Drugi znaèajni moèvarni park prirode je Lonjsko polje/srednji tok Save, koji udomljava ugrožene ptice moèvarice i obiènu vidru.

Sve kopnene vode jadranskog slijeva imaju hidrografska svojstva krša - sa siromašnom površinskom i bogatom podzemnom hidrogafijom - iz èega proizlazi nestalna rasprostranjenost slatkih voda. Gotovo sve rijeke koje utjeèu u Jadran, te jezera i podzemne vode tako su visoke kvalitete da se mogu koristiti za vodoopskrbu. Površinske vode koriste se za dobivanje energije. Osim Neretve sve rijeke su brze i kratke, s velikim promjenama toka. Velike kolièine oborina brzo prodiru u podzemlje. Neke od tih voda pojavljuju se na površini kao izvori i poniru u podzemlje kroz ponikve.

Stalna jezera nisu baš brojna. Postoji 26 prirodnih i umjetnih jezera koja imaju ukupnu površinu od 73,51 km 2. To su jezera tektonskog, krškog, ledenjaèkog ili rijeènog porijekla. Da bi se mogla koristiti za proizvodnju struje izgraðeno je pet akumulacija i više manjih akumulacija za vodoopskrbu ili navodnjavanje. Najveæe umjetno jezero – Vransko jezero (površine 30,7 km2 i najveæe dubine èetiri m) je takoðer znaèajan ornitološki rezervat.

Obalno podruèje i more

Hrvatska morska obala dužine je 5.835 km, od èega je 4.058 km oko otoka. Njene obale su pretežito stjenovite i razvedene. Ima više od 1.000 otoka. Otoèni niz dijeli najveæi dio hrvatske obale od otvorenog mora. Jadran je relativno plitko more, s prosjeènom dubinom 239 m; toplo je i visoke slanosti. Èak i na dubljim mjestima blizu obale postoje podmorske barijere, koja ne utjeèe na prolazak velikih brodova, ali djeluju na cirkulaciju vode. Temperatura mora ovisi o godišnjem dobu, vjetrovima i blizini obale.

Najviši stupanj prozirnosti vode utvrðen je u južnojadranskoj udubini (56 m), dok je uzduž obale prosjeèna prozirnost 20 m, s tim da se smanjuje prema sjeveru. Morske struje dolaze iz Jonskog mora i prolaze uzduž istoène obale prema sjeverozapadu. Crta obale je nepravilna, s brojnim zaljevima, otocima, morskim prolazima i kanalima. Razmjena vode u Jadranskom moru je spora. Blizu obale slanost je manja zbog utjecanja slatkih voda s kopna. Velike su razlike u primarnoj proizvodnji organske tvari izmeðu neproizvodnog južnog dijela i sjevernog Jadrana (zaljev izmeðu Istre, Trsta i Venecije), koji je jedan od najintenzivnijih primarnih proizvoðaèa na cijelom Sredozemlju. Iz toga proizlaze velike razlike u pojavljivanju oceanskih riba. Hrvatski dio Jadrana siromašan je ribom u usporedbi s drugim morima, pa èak i nekim drugim dijelovima Sredozemlja.

Vransko jezero (dubine 74 m) na otoku Cresu je najveæa kriptodepresija u Hrvatskoj. To je prirodni fenomen s vrlo osjetljivom ravnotežom vodotoka, èime se sprjeèava prodiranje morske vode u jezero. Plavo i Crveno jezero blizu Imotskog su jedinstvene hidrografske pojave u kršu i proglašena su spomenikom prirode.

Biološka raznolikost

Hrvatska je na sjecištu nekoliko biogeografskih predjela: sredozemnog koji obuhvaæa obalni dio (otoke i uži ili širi obalni pojas); eurosibirsko-sjevernoamerièko u kojem se nalaze nizinski i planinski dijelove Hrvatske; alpskog koji je dio alpsko-nordijskog podruèja i sjeveroistoène nizine aralsko-kaspijskog (iransko-turskog) podruèja. Biogeografski položaj Hrvatske daje joj veliko bogatstvo, raznolikost i posebne karakteristike flore i faune. To se odražava u raznovrsnim sadašnjim ekološkim èimbenicima (klimatskim, reljefnim, biotièkim) i promjenama što su se dogodile u Europi u prošlosti - nakon tercijara, a naroèito od poèetka pleistocena ili ledenog doba. U ledeno doba veliki prostori sjeverne i srednje Europe, te visokih planina na jugu zdrobljeni su pod debelim slojem leda. Biljke i životinje su izumrle, a jedine vrste koje su preživjele bile su one koje su mogle “pobjeæi” u toplije južnije krajeve i “sakriti” se u pogodna skrovišta. Neke od njih pronaðene su na teritoriju Hrvatske. U razdoblju izmeðu oledbi i nakon posljednjeg ledenog doba (koje je završilo pred oko 10.000 godina), klima je postala povoljnija i preživjele vrste ponovno su se proširile prema sjeveru. No, mnoge se nisu preselile na sjever, nego su nastavile živjeti kao preostaci biljaka na užim i širim podruèjima svojih prijašnjih staništa. Pored sadašnjih ekoloških uvjeta ovo su razlozi za bogatstvo i raznolikost hrvatske flore i faune.

Hrvatska udomljuje nekoliko ugroženih vrsta, kao što su sivi sokol, vidra i žaba (Rana latastei) od kojih je preostalo samo 90 populacija, èetiri od njih u Hrvatskoj. Što se tièe ekosustava, Kornatski zaljev je znaèajan morski ekosustav kao i otoci. Programom za oèuvanje biološke raznolikosti obuhvaæeni su creski arhipelag i Kvarnerski zaljev, gdje još žive bjeloglavi supovi. Meðu morskim vrstama posebnu pozornost se pridaje morskoj kornjaèi i morskoj medvjedici – najugroženijim vrstama u Jadranu.

Tablica 8.1. Broj razlièitih skupina poznatih organizama i njihov status, 1996.

BrojUkupni

brojUgroženi,

osjetljivi ili rijetki

SisavciPticeGmazoviVodozemciSlatkovodne ribeBeskralježnjaciVaskularne biljkeMahovineGljive

862263620

11322.993

4.266638

1.686

15 152 9 552-

476 38130

LišajeviAlge

9252.597

--

Izvor: Nacionalni akcijski plan strategije biološke i krajobrazne raznolikosti, 1999.

Zaštiæena podruèja

Zakoni o zaštiti prirode odreðuju i štite podruèja znaèajnih prirodnih vrijedvosti. Najnoviji zakon iz 1994. razlikuje devet osnovnih kategorija zaštite, koje ovise o obilježjima i namjeni podruèja. To su: nacionalni park, park prirode, strogi rezervat, specijalni rezervat, spomenik prirode, park-šuma, zaštiæeni krajolik, spomenik hortikulture, posebne biljne ili životinjske vrste. Izmeðu ostalih kategorija strogi i specijalni rezervati podliježu vrlo strogim mjerama zaštite biološke raznolikosti.

Oko 7,5 posto Hrvatske je pod nekom vrstom prostorne zaštite, a u buduænosti taj postotak bi se mogao udvostruèiti. To obuhvaæa jadranske otoke, hidrografske i morfološke osebujnosti, te tipièna planinska podruèja s zanimljivim raslinjem i reljefom, nizinska moèvarna podruèja i jezera. Neka podruèja nalaze se na UNESCO-vom Popisu svjetske prirodne baštine, meðu rezervatima biosfere u sklopu UNESCO-vog MAB programa i na popisu Ramsarske konvencije.

Tablica 8.2. Zaštiæena podruèja u Hrvatskoj

Broj Ukupna površina (ha)

Nacionalni parkPark prirodeStrogi rezervatSpecijalni rezervatSpomenik prirodeZaštiæeni krajolikPark-šumaSpomenik hortikulture

8102

74803236

114

99.400406.600

2.40032.500

60040.5007.900

900

Izvor: DUZPO

Tablica 8.2. pokazuje da su veæina zaštiæenih podruèja parkovi prirode (oko 9/12) i nacionalni parkovi (oko 2/12). Buduæi da su to velika i znaèajna podruèja, obièno s raznolikim interesima, njih proglašava Hrvatski sabor. Županijske vlasti proglašavaju druge kategorije nakon što se postigne potreban sporazum.

Struktura nacionalnih parkova i parkova prirode je dobra ilustracija za bogatstvo i raznolikost hrvatske prirode. Tri nacionalna parka nalaze se na otocima (Kornati, Brijuni, Mljet) i obuhvaæaju i okolno more. Dva zaštiæuju kršku hidrografiju (Plitvièka jezera i Krka); dva su vegetacijom i reljefom tipièno planinska podruèja (Risnjak i Paklenica). Nacionalni park sjeverni Velebit dio je Parka prirode Velebit.

Kategorija parkova prirode je novi oblik zaštite u svijetu i Hrvatskoj. Koristi se za podruèja èije su sveukupne prirodne vrijednosti toliko velike da zaslužuju zaštitu i oèuvanje, ali koje ne ispunjavaju ili im je nemoguæe udovoljiti mnogo strožim kriterijima nacionalnih parkova. Lov i poljoprivreda su jedan naèin gospodarenja njima. Tri parka prirode su tipièna planinskogorska podruèja (Velebit, Biokovo i Medvednica), jedan je otoèki (Telašèica), a dva sadrže biološko bogatstvo nizinskih moèvarnih prostora (Kopaèki rit i Lonjsko polje). Plitvièka jezera nalaze se na UNESCO-vom Popisu svjetske prirodne baštine. Planina Velebit uvrštena je na Popis rezervata biosfere, dok su èetiri podruèja na popisu Ramsarske konvencije (Kopaèki rit, Lonjsko polje, delta Neretve i Crna mlaka). Zaštiæena podruèja pretrpjela su štetu za vrijeme rata, ali toène procjene štete nema (vidi Poglavlje 3).

8.2. Utjecaj ljudskih djelatnosti na prirodu

Poljoprivreda i korištenje zemljišta

Broj seoskog stanovništva neprekidno se smanjuje. Uzgajanje tradicijskih sredozmenih vrsta (vinova loza, masline) se smanjuje i ustupa mjesto drugim vrstama, za koje je potrebno manje rada ili su unosnije. Silazni trend broja poljoprivrednog stanovništva i podruèja obraðene zemlje u obalnom podruèju pojaèan je usmjerenjem poljoprivrednika na turizam. Namjena poljoprivrednog zemljišta blizu gradskih središta u velikoj se mjeri promijenila, da bi se udovoljilo zahtjevima sekundarnih i tercijarnih djelatnosti, ili da bi se ono namjenilo za izgradnju naselja. Posljednih godina je smanjena uporaba umjetnih gnojiva, pa se poljoprivreda ne smatra glavnim izvorom oneèišæenja tla. Uzgajanje stoke (ovce, koze) izraženije je u brežuljkastom obalnom zaleðu. Uzgajanjem stoke bave se najviše obiteljska gospodarstva.

Slika 8.1. Podruèje koje se koristi za poljoprivredu, 1990.-1997.

Slika 8.2. Struktura zemljišta, 1996.

Šumsko zemljište 36,9 %Moèvare 0,6 %Poljoprivredno zemljište 53,2 %Ostalo 9,3 %Ukupna površina 56.600 km2

Erozija tla

Više od 90 posto površine tla izloženo je eroziji razlièitog stupnja. Situacija je osobito teška u krškom podruèju gdje je erozija dosegla geološku podlogu. Šumski požari, koji su najveæi problem u podruèjima sa sredozemnom vegetacijom, takoðer su uzrok degradacije tla. Središnji i obalni dijelovi Istre najteže su pogoðeni zbog pojaèane erozije tla, gdje godišnje kolièine erodiranog materijala dosegnu 100 do 200 tona po ha. Erozijom iz susjedne Bosne i Hercegovine delta i obalni dio rijeke Neretve primaju velike kolièine naplavina.

Zaštita tla dosad se provodila mjerama zaštite okoliša, što proizlaze iz procjena utjecaja na okoliš za zahvate u okolišu kod kojih je studija o procjeni utjecaja na okoliš potrebna. To se ureðuje Zakonom o prostornom planiranju i Uredbom o

Izvor:

Statistièki godišnjak, 1998.

0

500

1 0001 5002 000

2 500

3 000

3 500

1990

1991

1993

1994

1995 1996

1997

1 000 ha

procjeni utjecaja na okoliš. Uspostavljanje sustava praæenja kakvoæe tla smatra se prioritetom, a DUZPO je izradio bazu podataka o staništima da bi se mogao izraditi popis tla. Takoðer se predviða uspostavljanje stalnog sustava praæenja tla.

Iskorištavanje šuma i gospodarenje šumskim bogatstvom

Oko 85 posto šumskog zemljišta u Hrvatskoj ima veliki proizvodni potencijal. U 1996. godini “Hrvatske šume“ prodale su 2,9 milijuna m3 drvene graðe, što je oko 80 posto proizvodnje drveta u Hrvatskoj - od èega je 10 posto izvezeno. Preostalih 20 posto uglavnom je drvo od plutnjaka i drvo za ogrjev, koje proizvode mali privatni vlasnici šuma. (Vidi opširniji opis komercijalnog iskorištavanja šuma u Poglavlju 11)

Stanje šuma pogoršalo se 1995. godine. Prozirnost krošnje iznad 25 posto utvrðena je kod 30 posto bjelogoriènog drveæa, dok je 45 posto crnogorice teško ošteæeno. Najteže pogoðene vrste drveæa su hrast i jela. Po razini uništenja šuma Hrvatska je na 17. mjestu u Europi (vidi takoðer Poglavlje 11). Najveæi problem su šumski požari. Ovaj problem osobito je težak u obalnom podruèju i na otocima, gdje spaljene površine èine 32 posto od ukupnih u zemlji, a dogaða se gotovo polovica požara od ukupnog broja. Istraživanja i iskustvo pokazuju da požari smanjuju plodnost tla, sadržaj organskih tvari, prekidaju biološki ciklus elemenata i poveæavaju moguænost erozije. Razlièite vrste tla nisu jednako osjetljive na takvo uništavanje. Hrvatska ne prati sustavno promjene kakvoæe tla izazvane požarima.

Lov i ribolov

Organizirani lov ima dugu tradiciju u Hrvatskoj. Divljaè se smatra dijelom nacionalnog bogatstva. Šumarski fakultet ima katedru za lov i sudjeluje u gospodarenju divljaèi. Zakon o lovu iz 1994.godine oduzeo je lokalnim lovaèkim društvima upravljanje lovnim podruèjima i uveo komercijalni zakup. Zakonom ja zemlja podijeljena na lovna podruèja od po 1.000 ha – svako se daje u zakup osobi (fizièkoj ili pravnoj) koja je odgovorna za provedbu programa upravljanja za zakupljeno podruèje. Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva odobava programe i zapošljava lovne inspektore. Zakonom je odreðena lovna divljaè, a Zakon provodi Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva. U oko 500 lovaèkih društava registrirano je približno 50.000 lovaca.

Tablica 8.3. Populacija i lov glavnih vrsti divljaèi, 1990.-1997.

BrojLov glavnih vrsta Populacija

1990. 1991. 1992. 1993. 1994. 1995. 1996. 1997. 1997.SrneEuropski jeleniDivlje svinjeZeèeviFazaniJarebiceMoèvariceLisiceMedvjedi

Lovci

10.2653.197

7.99938.000

140.00016.00041.00013.000

21

100.409

4.667706

2.27711.00042.000

3.00011.000

4.00013

33.211

5.9091.179

3.57320.00068.000

7.00017.000

6.00015

38.950

5.3631.147

3.60722.00075.000

8.00021.000

7.00029

40.623

4.656900

3.70018.00075.00010.00018.000

7.00014

38.153

3.037522

2.278-

62.0006.000

13.0006.000

9

35.104

2.640477

2.79710.00083.000

4.00012.000

6.00012

51.511

2.899581

3.37610.00055.000

5.00010.000

7.00019

42.618

40.00010.000

30.000150.000250.00030.000

--

400

4.572.000

Izvor: Statistièki godišnjak, 1998.

Ribolov je tradicijska grana poljoprivrede. U ulovu morske ribe, mekušaca i školjkaša izražena je tendencija pada (sa 48.822 tone u 1987. godini na 17.347 tona u 1996.). Najveæi dio ulova sastoji se od riba otvorenog mora u èemu je najveæi udio srdele. Osim ribolova postoji i uzgoj morske ribe i školjaka. U 1995. godini bilo je 25 registriranih ribogojilišta od kojih je 17 na otocima i osam na kopnu. Proizvedeno je 1.600 tona morske ribe, 600 tona školjaka i 50.000 tona oštriga (vidi sliku 9.1. u Poglavlju 9).

Urbani i industrijski razvoj

Veliki i srednje veliki gradovi preuzeli su najveæi pritisak migracije izazvan izbijanjem rata u Hrvatskoj. Procjenjuje se da je broj stanovnika u Splitu od 1991. godine poveæan za 30.000, u Rijeci za više od 18.000, Zadru za više od 24.000, Puli približno 15.000 i Dubrovniku gotovo 10.000. Negativna strana ratnih seoba stanovništva je opustjelost unutrašnjosti, pojaèani pritisak na gradsku infrastrukturu i mijenjanje kulturnog identiteta gradova.

Rast broja aktivnog stanovništva bit æe sporiji. Najvažniji èimbenici su velièina populacije i njena prostorna rasprostranjenost. Prema popisu stanovništva iz 1991. godine Hrvatska je imala 4.784.265 stanovnika i prosjeènu gustoæu naseljenosti od 86,6 stanovnika po èetvornom kilometru. Gustoæa stanovništva veæa je u kontinentalnoj (panonskoj) Hrvatskoj (što pridonosi optereæenju okoliša) nego u planinskom dijelu, gdje je ispod prosjeka. U skladu s time okoliš planinske Hrvatske slièniji je svojem izvornom stanju. Prema scenarijima Plavog plana Sredozemlja za razdoblje od 2000. do 2005. godine može se oèekivati daljnja urbanizacija zemlje, a posebice obalnog podruèja. Takoðer su još dvije tendencije: poveæanje broja domaæinstava što dovodi do pojaèanog pritiska na okoliš, te istodobno smanjenje velièine domaæinstava, što opet slabi pritisak domaæinstava na okoliš.

Razlièiti su pritisci industrije na okoliš. Pokazatelji ukazuju na tendenciju smanjivanja industrijskih djelatnosti u razdoblju od 1990. do 1994. (vidi Poglavlje 10), a zbog rata i tranzicije. Neki sektori zabilježili su rast proizvodnje (premda je još ispod razine 1990.), pa prema tome i jaèi pritisak na okoliš, dok se drugi suoèavaju s daljnjim smanjenjem. Proizvodnja i potrošnja primarne energije, zajedno sa sve veæim teškoæama sektora energetike, stvaraju loše uvjete za rješavanje postojeæih problema gospodarenja i strukturalnih problema. Odgovori industrije na optereæivanje okoliša su nedovoljni.

Prometna infrastruktura

Oèekuje se da æe u buduænosti ukupna dužina cesta rasti, jer gustoæa cestovne mreže, a naroèito autocesta, još nije dovoljna. To se posebno odnosi na obalne županije. Hrvatska planira izgraditi 1.600 km èetverokolnièkih autocesta, uglavnom tijekom sljedeæeg desetljeæa, što bi trebalo riješiti problem slabe povezanosti sjevernih i južnih dijelova zemlje.

Ostala infrastruktura takoðer snažno optereæuje prirodu. Od devet zraènih luka sedam se nalazi na obalnom podruèju (Split, Dubrovnik, Zadar, Pula, Rijeka, Braè i Mali lošinj). Putnièke i teretne morske luke smještene su uzduž cijele jadranske obale. Najveæe teretne luke su one u Rijeci i Ploèama. Promet u hrvatskim lukama smanjen je sa 29.042.000 tona u 1987. godini na 13.875.000 tona u 1996. U 1996. godini zabilježeno je 10 milijuna putnika i njihov broj se stalno poveæava. Telekomunikacijska mreža u Hrvatskoj jedna je od najboljih u tranzicijskim zemljama (29 telefonskih linija na 100 stanovnika).

Turizam

Oko 92 posto hrvatskog dohotka od turizma realizira se u krškom podruèju, uglavnom zahvaljujuæi ljetnom turizmu na jadranskoj obali i na otocima (za detalje vidi Poglavlje 12). Krajobrazne karakteristike krša nude i mnoge druge turistièke moguænosti, na primjer speleološki turizam, koji je dosad bio nedovoljno razvijen. Park srednje Istre poèeo je razvijati ekološke turistièke projekte u sklopu politike oèuvanja prirode, s ciljem smanjenja pritiska turizma na prenatrpani obalni pojas. Bogati, ekološki vrijedan okoliš, strateško je bogatstvo koje bi trebalo pridonijeti dugoroènom razvoju turizma.

Veliki problem je odnos izmeðu razvoja turizma i problema okoliša. Prijeratna turistièka infrastruktura izgraðena je u velikoj mjeri bez brige o održivom razvoju. Izraðeno je nekoliko planova gospodarenja, na primjer studija za oèuvanje cresko-lošinjskog arhipelaga, kojom se nastojalo utvrditi uravnotežen pristup razvoju tog podruèja. U prosincu 1996. Svjetska banka je odobrila sredstva za projekt obnove obalnih šuma u iznosu od 42 milijuna USD. U veljaèi 1997. Hrvatski sabor usvojio je Nacionalni program održivog razvitka otoka.

8.3. Politika i gospodarenje zaštitom prirode

Zakonska regulativa i ciljevi politike

Cjelovito oèuvanje kakvoæe okoliša i oèuvanje prirodnih zajednica zajamèeni su Zakonom o zaštiti okoliša. Zaštita prirode regulirana je Zakonom o zaštiti prirode (1994.), koji se odnosi na zaštitu i korištenje prirodnih bogatstava i upravljanje nacionalnim parkovima, parkovima prirode i drugim zaštiæenim podruèjima. Ovaj zakon je temeljni hrvatski zakon koji regulira oèuvanje biološke i krajobrazne raznolikosti. Zakonom se utvrðuje osam kategorija prostorne zaštite (nacionalni park IUCN II, park prirode IUCN V, strogi prirodni rezervat IUCN I, specijalni rezervat IUCN I, spomenik prirode IUCN III, zaštiæeni krajolik IUCN V, park-šuma IUCN V te hortikulturni spomenik). Izmeðu ostalih kategorija zaštite specifiènih biljnih i životinjskih vrsta kojima upravljaju županije, strogi specijalni rezervati podliježu vrlo strogim mjerama zaštite biološke raznolikosti. Ovim zakonom takoðer se štite odreðene biljne i životinjske vrste. To su pretežno vrste koje su ugrožene, ili rijetke u nacionalnim razmjerima, ali takoðer i neke ugrožene vrste zaštiæene u skladu s meðunarodnim konvencijama. Zakon o zaštiti prirode zabranjuje ubijanje, hvatanje, ranjavanje, zarobljavanje, kupovanje, prodavanje, uvoz i izvoz zaštiæenih vrsta kao i uništavanje njihovih staništa.

Sve divlje životinje u nacionalnim parkovima, strogim i specijalnim rezervatima, kao i sva divljaè u spiljama, zaštiæeni su Zakonom o zaštiti prirode. Sve hrvatske ptice koje se gnijezde su pod zaštitom, zajedno sa svim drugim europskim vrstama ptica; osim onih vrsta kojih je odstrel dozvoljen, kormorana u ribnjacima i èvoraka na poljoprivrednom zemljištu.

Gmazovi su sve ugroženiji zbog trgovine kuænim ljubimcima. Gotovo sve domaæe vrste gmazova osim riðovke i obiène zmije su zaštiæene, a takoðer i gotovo sve vrste vodozemaca osim tri vrste zelene žabe. Režim zaštite drugih životinjskih vrsta podvrgnut je reviziji, premda je nedostatak znanstvenih podataka i poznavanje hrvatske faune ozbiljan problem. Samo su 44 zaštiæene biljne vrste i 130 vrsta gljiva. U izradi je pravilnik kojim æe se urediti zaštita svih vrsta s hrvatskog Crvenog popisa. Najveæi dio domaæih vrsta sisavaca takoðer je zaštiæen, izuzevši takozvane problematiène vrste i vrste namijenjene lovu.

Zaštitu drugih, gospodarski znaèajnih životinjskih vrsta reguliraju razlièiti zakoni, kao što su Zakon o lovu (1994.), Zakon o slatkovodnom ribarstvu (1993.) i Zakon o morskom ribarstvu (1997.). Racionalno korištenje drugih nezaštiæenih vrsta ureðeno je posebnim dozvolama, koje izdaje državno tijelo uprave zaduženo za zaštitu prirode u skladu s Zakonom o zaštiti prirode. To se uglavnom odnosi na sakupljanje jestivih puževa i zelenih žaba, ali i na neke druge životinje.

Hrvatska ima dugu i bogatu zakonodavnu tradiciju u gospodarenju šumama i obnavljanju prirodnih šuma. Krèenje šuma zabranjeno je Zakonom o šumama (1993.), a prirodno obnavljanje je temeljna postavka. Samo pet posto šuma su kulture i plantaže. U posljednjih nekoliko godina doneseni su brojni zakoni koji sadrže propise i odluke o održivosti i biološkoj raznolikosti hrvatskih šuma. Najznaèajniji su: Zakon o šumama (1993.), Zakon o šumskom sjemenu i šumskim biljkama (1992., izmijenjen 1993.), Zakon o zaštiti okoliša (1994.) i Zakon o zaštiti prirode (1994.). Na šumarstvo i druge šumarske djelatnosti izravno utjeèu i sljedeæi zakoni: Zakon o vodama (1995.), Zakon o lovu (1994.), Zakon o zaštiti od požara (1993.), Zakon o prostornom planiranju (1994.), Zakon o znanosti i istraživanju, Zakon o novostvorenim šumama i dekorativnim svojtama i Pravilnik o upravljanju šumama.

Propis o upravljanju šumama utvrðuje osnovne ciljeve upravljanja šumama: (a) osigurati stabilnost šumskog ekosustava; (b) oèuvati i unaprijediti netržišne funkcije šuma (ekološke i društvene) te (c) promicati suvremeno i održivo upravljanje i korištenje šuma i šumskih podruèja na takav naèin i u takvoj mjeri da bi se oèuvala njihova biološka raznolikost, produktivnost, sposobnost obnavljanja i vitalnost bez nanošenja štete drugim ekosustavima.

Pravna osnova i 225-godišnja tradicija organiziranog šumarstva imaju za rezultat da je oko 95 posto šuma zadržalo svoju prirodnu strukturu. Stvorene su prirodnim obnavljanjem – osnovnom metodom obnavljanja šuma u Hrvatskoj. Zakon o šumama utvrdio je opæe ciljeve, organizirao ukljuèivanje javnosti u šumarski sektor i uveo nove mehanizme financiranja. Svi vlasnici šuma imaju obvezu uložiti 15 do 20 posto dohotka od prodaje drveta u pošumljavanje, te dodatnih tri posto u pošumljavanje novog šumskog zemljišta. Komercijalne i industrijske tvrtke obvezne su plaæati porez od 0,07 posto od njihovog prometa kako bi se financirali šumski projekti, saniranje uništenih šuma u krškim podruèjima i šumska istraživanja. U 1996. godini ukupna ulaganja iznosila su 20 milijuna USD.

Strategije

Nakon što je Hrvatska stekla nezavisnost njen Sabor je usvojio nekoliko strateških dokumenata. Najvažniji dokumenti za upravljanje prirodom su:· Nacionalna strategija zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti i akcijski plan (1999.) daje pregled stanja biološke i

krajobrazne raznolikosti u Hrvatskoj, analizira postojeæu politiku i probleme zaštite te utvrðuje strateške ciljeve i akcijske planove zaštite.

· Strategija dugoroènog razvoja hrvatskog turizma (1998.) naglašava potrebu boljeg iskorištavanja postojeæih potencijala, uz poboljšanje kvalitete usluga i bogatiju turistièku ponudu u obalnim podruèjima i zaleðu. Njome se zagovara temeljita transformacija ovog sektora.

· Nacionalni program razvoja otoka (1997.) ima za cilj održavanje života na otocima, poticanje demografskog oporavka i gospodarskog razvoja, te oèuvanje sklada prirodnih bogatstava manjim ulaganjima, ali kvalitetno organiziranim i dugoroènim.

· Strategija korištenja zemljišta Republike Hrvatske (1997.) je temeljni dokument za planiranje. Taj dokument sbjedinjuje sektorske strategije i programe, povezuje ih i tako je jedini dokument koji se bavi svim aspektima korištenja zemljišta. Dokument daje važne smjernice za obalno podruèje: obvezu racionalnog korištenja zemljišta, zaustavljanja urbanog širenja u najvrijednijim obalnim pojasevima, pozornog lociranja marina i procjenjivanje izdržljivosti okoliša. Naglašava potrebu prilagodbe gospodarstva posebnim svojstvima obalnog okoliša, oèuvanja vrijednosti poljoprivrednog zemljišta i vraæanja tradicijskim djelatnostima. Dokumentom se traže daljnja istraživanja i predviða izrada cjelovitog plana upravljanja obalnim podruèjem u cjelini (poštujuæi veæ usvojene programe za otoke).

I drugi dokumenti bave se zaštitom prirode: Strategija razvoja hrvatske poljoprivrede; Prometna strategija; Nacionalni program zaštite kulturne baštine; Program razvoja i organizacije energetike Hrvatske (u pripremi); Strategija budućeg razvoja Republike Hrvatske (u izradi); te Strategija zaštite okoliša (u pripremi). Zadnje Izvješće o stanju okoliša Republike Hrvatske (1998.) daje točan i dobro organiziran pregled stanja i procesa, zajedno s odgovarajućim smjernicama.

Hrvatska poštuje i odredbe međunarodnih konvencija i sudjeluje u međunarodnim projektima (vidjeti Poglavlje 4). Hrvatska je članica Dunavskog povjerenstva. Ona sudjeluje u regionalnim zaštitarskim inicijativama, kao što je održavanje prekograničnih parkova – poplavno područje Save s Bosnom i Hercegovinom i Kopački rit s Mađarskom. Ovaj projekt financira IUCN i smatra se prioritetnim.

Kao stranka Konvencije o biološkoj raznolikosti od 1996. godine, Hrvatska je bila podobna za sredstva GEF-a namijenjena projektima zaštite prirode i bioraznolikosti. U veljači 1997. godine odobrena su sredstva Svjetske banke/GEF-a za izradu nacionalne strategije i plana djelovanja na zaštiti biološke i krajobrazne raznolikosti, a koje je usvojio Hrvatski državni sabor u lipnju 1999. godine.

Upravljanje biološkom raznolikošću

Jedan od ciljeva zaštite okoliša u smjeru održivog razvoja je stalno očuvanje izvorne raznolikosti prirodnih zajednica i vrsta i očuvanje ekološke ravnoteže. “In situ” očuvanje bioraznolikosti znači očuvanje vrsta i ekosustava u njihovim prirodnim okruženjima. Za udomaćene ili kultivirane vrste to se odnosi na okruženje u kojem su one razvile svoja specifična obilježja. Glavna je metoda “in situ” očuvanja bioraznolikosti uspostava zaštićenih područja.

Upravljanje nacionalnim parkovima i parkovima prirode temelji se na prostornim planovima. Za nacionalne su parkove prostorni planovi već izrađeni, neki čak i

izmjenjivani. Prostorne planove za parkove prirode tek treba prirediti. Javne ustanove za upravljanje parkovima prirode osnovane su do sada samo za Telašćicu, Lonjsko polje i Kopački rit, a za sve nacionalne parkove one već postoje. Prostorni se planovi ne predviđaju za područja nižeg stupnja zaštite. Oni zahtijevaju samo mjere zaštite koje propisuju županijska tijela, uz suglasnost tijela državne uprave nadležnog za zaštitu prirode. Ovim područjima upravljaju javne ustanove koje osnivaju županijske skupštine (trenutačno takve ustanove postoje za Istarsku, Splitsko-dalamatinsku, Koprivničko-križevačku i Varaždinsku županiju). Osim pravne zaštite određenih vrsta i područja, od izuzetne je važnosti ugraditi mjere zaštite bioraznolikosti u sva područja ljudske djelatnosti. Zaštita staništa u gospodarski iscrpljenim područjima ojačava se primjenom posebnih smjernica u poljoprivrednoj, šumarskoj, vodno-gospodarskoj, prostorno-planskoj praksi i drugdje.

Pravilnik o uređenju šuma određuje općekorisnu funkciju šuma dijelom instrumentarija šumsko-gospodarske osnove. Postupak odabira odgovarajuće metode procjene je u tijeku. Očuvanje, obnova ili stvaranje novih malih raznolikih biotopa lokalne vrijednosti promiče se na razini općine.

“Ex situ” mjere očuvanja od izuzetne su važnosti za vrlo rijetke i ugrožene vrste. Njihove gene treba sačuvati ili čak umnožiti kako bi se njihova prirodna staništa mogla ponovno naseliti. Moguće je biljne gene sačuvati u obliku sjemena ili tkiva, dok se životinjski geni mogu pohranjivati u bankama gena, u obliku duboko zamrznutih genoma. Druga je mogućnost držanje i uzgajanje određenih biljnih ili životinjskih vrsta. U Hrvatskoj se takav materijal uglavnom drži u botaničkim vrtovima, iako Poljoprivredni fakultet trenutačno radi na projektu Hrvatske banke biljnih genetskih zaliha. Zoološki vrtovi vrlo su bitan način “ex situ” očuvanja rijetkih životinjskih vrsta. Zoološki vrt u Zagrebu nedavno se uključio u Program europskih ugroženih vrsta (FEP), kojim se koordinira uzgoj određenih ugroženih vrsta u zoološkim vrtovima uz pomoć Međunarodnog informacijskog sustava o vrstama (ISIS). Iako su trenutačno u projekt uključene samo dvije neautohtone vrste (snježni leopard i grivasti vuk), sudjelovanje u ovom projektu značajan je doprinos globalnim nastojanjima u području zaštite bioraznolikosti.

Sjedinjavanje zaštite prirode i prostornog planiranja

Prostorno ureðenje zasnovano je na više zakona: Zakonu o prostornom ureðenju (1994., izmijenjen 1998.), Uredbi o sadržaju, mjerilima za karte, obvezatnim prostornim pokazateljima i standardu pregleda, obveznim prostornim pokazateljima i standardima za studije prostornih planova, te Zakonu o gradnji i drugim uredbama. Zakonom o prostornom planiranju ureðuje se sustav prostornog planiranja, izrada, usvajanje i provedba prostorno-planskih dokumenata, odgovornost tijela uprave i samouprave za provedbu prostorno-planskih mjera i aktivnosti. Prostorno ureðenje se temelji na sljedeæim naèelima: jednolièan gospodarski, društveni i kulturni razvoj državnog prostora uz oèuvanje regionalnih karakteristika; usklaðivanje interesa korisnika prostora i prioritetnih aktivnosti; koordiniranje prostornog planiranja pojedinih dijelova državnog teritorija; povezivanje državnog teritorija s europskom prostornom organizacijom; javnost i slobodan pristup podacima i dokumentima koji su znaèajni za prostorno ureðenje prema tim i drugim propisima; uspostavljanje informacijskog sustava o prostoru za svrhu prostornog planiranja, korištenja i zaštite prostora.

Svaki zahvat obavlja se u skladu s prostorno-planskim dokumentima, posebnim propisima i lokacijskim dozvolama. Prostorno-planski dokumenti zasnivaju se na nacionalnoj Strategiji prostornog ureðenja Republike Hrvatske i prostornim planovima županija, podruèja s posebnim karakteristikama, opæina, gradova i naselja, generalnim planovima i planovima urbanistièkog razvoja. Nacionalna Strategija prostornog ureðenja utvrðuje osnovu za prostorno ureðenje i razvoj državnog teritorija. Ona daje okvir za koordiniranje interesa korisnika prostora. Temeljno naèelo strategije je održivi razvoj. Razvojni planovi, ukljuèujuæi sveobuhvatne planove zaštite, trebaju biti meðusobno isprepleteni. Strategija ukazuje na to da treba izraditi alternativne scenarije i modele i ispitati ih prije donošenja konaènih odluka.

Hrvatski državni sabor ima Saborski odbor za prostorno ureðenje i zaštitu okoliša. On ocjenjuje dokumente što se odnose ne planiranje korištenja zemljišta i zaštitu okoliša na državnoj razini. Sustav za prostorno ureðenje

obuhvaæa županijske zavode za prostorno ureðenje, koji su zaduženi za izradu planova korištenja zemljišta na županijskoj razini, i urede za prostorno ureðenje koji provode te planove. U sklopu lokalne samouprave postoje odjeli zaduženi za prostorno ureðenje.

Zavod za prostorno ureðenje u sklopu Ministarstva prostornog ureðenja, graditeljstva i stanovanja izraðuje i prati provedbu Strategije i drugih dokumenata što ih donosi Sabor. Zavod takoðer daje struèna mišljenja za izdavanje lokacijskih dozvola za objekte što su državne važnosti. Strategija i program prostornog ureðenja potièu cjeloviti sustav prostornih planova. Na županijskoj razini uredi za prostorno ureðenje izraðuju i prate provedbu županijskih prostornih planova. Oni takoðer prate aktivnosti na opæinskoj razini. Podaci o korištenju županijskog zemljišta sjedinjuju se u odnosu na stanovništvo i naselja, državu i regionalne (županijske) infrastrukturne sustave, a posebno na vrijednu imovinu ili prostore.

Postupak izdavanja dozvola je kljuè za provedbu planova. Lokacijska dozvola izdaje se na osnovi dokumenata o korištenju zemljišta (ili o prostornom planiranju) i posebnih propisa, te se dostavlja u DUZPO na suglasnost. DUZPO svoju odluku zasniva na procjeni utjecaja na okoliš, koja se provodi nakon što se izabere lokacija. Zahvati i koncesije na javnom pomorskom dobru (obalni pojas širok najmanje šest metara) regulirani su Pomorskim zakonikom. Pri donošenju odluka potrebno je udovoljiti prostornim planovima i propisima o zaštiti okoliša. Moguænost stjecanja vlasništva u podruèjima od posebnog interesa regulirana je Zakonom o posebnim podruèjima i odnosi se samo na izgradnju objekata od državnog interesa. Nedostatak sliènih instrumenata na lokalnoj razini je prepreka obrani javnih interesa na obali.

Ustanove

S obzirom na upravljanje prirodom i okolišem, Državna uprava za zaštitu prirode i okoliša postupa s ciljem zaštite raznih segmenata okoliša, ukljuèujuæi inspekciju i koordinaciju praæenja stanja okoliša. Državna uprava ima posebne odjele u Rijeci, Osijeku i Drnišu. Ministarstvo prostornog ureðenja, graditeljstva i stanovanja zaduženo je za prostorno ureðenje i provedbu planova, kao i za urbanistièko planiranje i graðevnu inspekciju.

Ministarstvo razvitka, useljeništva i obnove izraðuje i upravlja državnim programima razvoja i procesom obnove. Sastoji se od raznih uprava, meðu kojima je i Uprava za regionalni razvoj i Centar za otoke. Ministarstvo pomorstva, prometa i veza, izmeðu ostalog, obavlja zadaæe upravljanja pomorskim dobrom. Ministarstvo kulture sa svojom Upravom za zaštitu kulturne baštine djeluje u istraživanju, kategorizaciji i zaštitnim mjerama. Svoje odjele ima u Rijeci, Zadru i Šibeniku, a takoðer je nadležno za ustanove za oèuvanje gradova sa sjedištem u Dubrovniku i Splitu.

U okviru svojih ovlaštenja i druga ministarstva djeluju u obalnom podruèju: Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva, Ministarstvo gospodarstva (energetika i brodogradnja) i Ministarstvo turizma; zatim Državni hidrometeorološki zavod, Državni hidrografski institut u Splitu i razna druga javna poduzeæa u sektorima voda, šuma, cesta i drugima. Sabor ima odbore za prostorno ureðenje i zaštitu okoliša, turizam, gospodarstvo, promet i veze.

U Hrvatskoj postoje brojne nevladine udruge (vidi Poglavlje 1) i veæ su dugo aktivne u zaštiti prirode. Jedan od njihovih najvidljivijih rezultata u zaštiti prirode je proglašenje prvih nacionalnih parkova u Hrvatskoj: Plitvièkih jezera 1914. godine, te Paklenice i nekih drugih podruèja 1928. godine. Hrvatsko ekološko društvo osobito je aktivno u znanosti i jaèanju svijesti o okolišu.

Praæenje i istraživanje

Ne postoji sveobuhvatan i zadovoljavajuæi sustav praæenja, koji bi mogao pomoæi u upravljanju prirodom. Nema ni planova o tome kako da se situacija popravi. Svaki program gospodaranja zaštiæenim podruèjima trebao bi sadržavati dio o praæenju njegove uspješnosti. Procjena utjecaja na okoliš treba propisati praæenje utjecaja gospodarskog razvoja na prirodu, a time i na posebne i osjetljive vrste i staništa (na primjer one koje se lovi).

Znanstveni i izobrazni instituti koji djeluju u Hrvatskoj su: Sveuèilište u Zagrebu, Veterinarski fakultet, Institut “Ruðer Boškoviæ”, Prirodoslovni muzej, Institut za ornitologiju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Šumarski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu, Šumarski istraživaèki institut u Jastrebarskom, Institut za jadranske kulture u Splitu, Odjel za obnavljanje zemljišta u kršu i Centar za znanstveni rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Vinkovcima. Rezultati istraživanja, znanstvene studije, projekti i zakonski akti o šumarstvu i preradi

drveta dostupni su javnosti prvenstveno putem znanstvenih i specijaliziranih èasopise. Televizijske i radijske stanice takoðer informiraju o tome. Pomorska istraživanja provode tri znaèajne ustanove: Centar za istraživanje mora u Rovinju, Institut za oceanografiju i ribarstvo u Splitu te Državni hidrografski institut u Splitu. Ta tri instituta imaju tri istraživaèka broda, koji obavljaju istraživanja iz hidrografije, fizièke oceanografije, kemije mora i ribarstva te biološka istraživanja, a takoðer sudjeluju u praæenju oneèišæenja.

8.4. Zakljuèci i preporuke

Priroda je u Hrvatskoj relativno dobro oèuvana i bogata raznolikošæu staništa. Èini se da zakonski okvir za zaštitu prirode i oèuvanje biološke raznolikosti može osigurati djelotvorno gospodarenje. Meðutim, unatoè dojmljivim rezultatima, èini se da se zaštitu prirode smatra manje važnom i preprekom za industrijski i urbani razvoj. To shvaæanje moglo bi ugroziti buduænost izvanredne prirodne ljepote Hrvatske. Vjerojatno je tipièno za vrijeme oporavka od rata i vrijeme gospodarske tranzicije, premda se u politièkim izjavama zahtijeva održivi razvoj svih djelatnosti. Cestogradnja, privatizacija zemlje, gospodarenje vodama, smanjenje poljoprivredne proizvodnje i turizam - sve to utjeèe na politiku zaštite prirode. Važno je ne izgubiti kontakt s bitnim dostignuæima na ovim podruèjima, u interesu dugoroènog oèuvanja postojeæih prirodnih bogatstava.

Preporuka 8.1.

Državna uprava za zaštitu prirode i okoliša treba dati veæi prioritet zaštiti prirode, poèevši od poveæanja broja struènjaka u svojim odjelima.

Gospodarenje prirodom uglavnom je u nadležnosti Državne uprave za zaštitu prirode i okoliša, koja upravlja zaštiæenim podruèjima i populacijama ugroženih organizama. Njen glavni nedostatak je manjak struènosti i nepostojanje redovnih aktivnosti praæenja. Potrebna znanja mogla bi osigurati znanstvena zajednica. Meðutim, pri sadašnjem ustroju prijenos znanja s znanstvenika na donositelje odluka je neuèinkovit, buduæi da znanstveni zavodi ovise o Ministarstvu znanosti, ili su u procesu privatizacije. Uèinkoviti pristup obavijestima o okolišu zahtijeva uspostavljanje jasnog sustava propisa, pružanje proceduralnih i institucijskih garancija i prikladnih programa primjene. Štoviše, gospodarski interesi èesto nadvladaju napore na oèuvanju prirode.

Preporuka 8.2.

Potrebno je osnovati akademski savjetodavni odbor pod odgovornošæu ravnatelja DUZPO, koji bi pružao pomoæ u donošenju odluka i procesima procjene u vezi oèuvanja biološke raznolikosti.

Danas je zaštiæeno 7,5 posto teritorija. Strategijom prostornog ureðenja Hrvatske preporuèa se udvostruèenje zaštiæenog teritorija, ali taj prijedlog Sabor nije podržao. Najveæi dio zaštiæenih prostora nalazi se u kategoriji nacionalnog parka ili parka prirode. DUZPO odobrava planove rada nacionalnih parkova i za njih osigurava financijska sredstva. Imenuje ravnatelja koji je na èelu uprave parka, koju pak nadzire upravno vijeæe što ga èine predstavnici DUZPO-a i županija.

Za svaki od nacionalnih parkova postoji prostorni plan posebne namjene, kojeg odobrava Sabor. Prostorni planovi za parkove prirode (rezervate) tek se trebaju izraditi. Tim planovima utvrðuje se namjena zemljišta na dotiènim podruèjima u skladu s njihovom kategorijom zaštite (turizam i druge aktivnosti), ali ne ukljuèuju gospodarenje i praæenje zaštiæenih podruèja. Ti planovi se koordiniraju s Zavodom za planiranje u sklopu Ministarstva prostornog planiranja, tako da ekološki problemi nisu dovoljno naglašeni u usporedbi s krajolikom i problemima društvenog planiranja.

Zaštita prirode i okoliša, te prostorno ureðenje institucionalno su odvojeni. Tijela za donošenje regulative i tijela za planiranje razvoja i zaštitu okoliša ustanovljena su na nekoliko mjesta i u velikom broju institucija. To izaziva probleme u koordinaciji i preklapanje aktivnosti, te zahtijeva pojednostavljenje postupaka. (Vidi Preporuku 1.1.).

Preporuka 8.3.

Odgovornost Odjela za zaštiæena podruèja u DUZPO-u treba biti pojaèana. Posebice, treba pozornije nadgledati primjenu planova upravljanja.

Osim pravne zaštite odreðenih vrsta i podruèja, ostale mjere zaštite trebaju imati za cilj zaštitu prirode i biološke raznolikosti opæenito. S obzirom na velik broj ekosustava, uèinkovita zaštita mora sadržavati posebne mjere prilagoðene svakom od njih. Negativne posljedice ljudskih aktivnosti u razlièitim sektorima aktivnosti morat æe se držati unutar prihvatljivih granica.

Revizija Zakona o poljoprivrednom zemljištu predviða mjere održivog korištenja poljoprivrednog zemljišta i mjere protiv erozije. Njime su utvrðene štetne tvari, odreðene dopuštene kolièine tvari što oneèišæuju i mjere za sprjeèavanje i nadzor oneèišæenja. Zakon obuhvaæa i zaštitu poljoprivrednog zemljišta od nekog drugog korištenja i utvrðuje poljoprivredne mjere za pojedine situacije. Zakonom se omoguæuje davanje naknada za upravljanje zemljištem u državnom vlasništvu, obavljanje poljoprivrednog nadzora, korištenje zemljišta u nepoljoprivredne svrhe, mjere protupožarne zaštite i za uzgajanje kultura koje štite od erozije, a savjetuje se poljoprivrednike o dobivanju bankovnih zajmova. Pravilnik o zaštiti poljoprivrednog zemljišta odreðuje koje se tvari smatraju štetnim za poljoprivredno zemljište. Takoðer, utvrðuje dopuštene kolièine štetnih tvari u tlu, te mjere sprjeèavanja i nadzora oneèišæenja koje imaju za cilj zaštitu poljoprivrednog zemljišta od kemijskog i biološkog propadanja. Ove planove i odredbe treba provesti.

Preporuka 8.4.

Mjere zaštite biološke raznolikosti treba ugraditi u sve sfere ljudskih aktivnosti, a ne samo ogranièiti na režim zaštite predviðen za odreðene vrste i podruèja. Zaštitu prirodnih staništa u podruèjima što se gospodarski iskorištavaju treba poboljšati provedbom posebnih smjernica za zaštitu prirode u poljoprivredi, šumarstvu, gospodarenju vodama, prostornom ureðenju i drugim aktivnostima.

Studija utjecaja na okoliš treba procijeniti stanje biološke raznolikosti na lokaciji razvojnog projekta i navesti mjere za zaštitu biološke raznolikosti, koje treba poduzeti u svim fazama zahvata u okoliš (gradnje, rada i po prestanku rada). Studija takoðer mora obuhvatiti program praæenja biološke raznolikosti. Nacionalna Strategija biološke raznolikosti i plan aktivnosti, koju je nedavno usvojio Sabor, predviða smjernice za zaštitu pojedinaènih ekosustava od gospodarskih i drugih aktivnosti.

Osjetljiva i vrijedna prirodna bogatstva zaslužuju posebnu zaštitu. Na primjer, fitocenoza krša (površinska i podzemna) mora biti zaštiæena oèuvanjem, brigom i ostvarivanjem uvjeta za proširenje izvorne vegetacije s ciljem održavanja osnovnog procesa stvaranja krša i sprjeèavanja erozije tla. Zaštitu vode u kršu treba provoditi na cjelokupnom podruèju, s naglaskom na hidrološka obilježja površinskih i podzemnih tokova. Obali takoðer treba pridati posebnu pažnju. Kada je potrebno treba provesti mjere fizièke zaštite.

Preporuka 8.5.

Svaki ekosustav treba koristiti u skladu s njegovim posebnostima, i to na ekološki prihvatljiv naèin. Potrebno je utvrditi uvjete korištenja obale za ribogojilišta i marine. Treba sprijeèiti širenje gradova, prilagoditi prostoru izgradnju novih objekata u blizini gradskih zona, zaštititi obalni pojas od gradnje i osigurati javni pristup moru.

Zaštita prirode nije samo nacionalna briga kojom upravljaju vlasti na visokoj razini. Lokalna uprava mora ostvariti svoju ulogu, koja je znatno posebnija i konkretnija. Na primjer, Zakon o šumama ureðuje gospodarenje šumama i šumskim tlom. Oèuvanje, obnavljanje i stvaranje novih malih razlièitih biotopa lokalne vrijednosti treba promicati na opæinskoj razini. Što su mreže biotopa ostvarene na taj naèin gušæe i snažnije povezane, to više pomažu u jaèanju stabilnosti i ekološke ravnoteže cjelokupne biološke raznolikosti. Promjene u državnoj upravi izazvale su mnoge promjene u prostornom ureðenju razvoja naselja, komunalne infrastrukture i zaštite prostora i okoliša. Sada je važno pojaèati hijerarhijsku koordinaciju izmeðu upravnih razina. Takoðer je na lokalnoj razini potrebno više instrumenata da bi županijske i opæinske aktivnosti bile djelotvornije - na primjer, pri stjecanju nekretnina od javnog interesa.

Prostorno ureðenje dobro je zasnovano na sveobuhvatnom promatranju prostora i okoliša, da bi se stvorila osnova za najpovoljnije upravljanje prirodnim bogatstvom i bogatstvom koje je ostvario èovjek. Poseban naglasak stavljen je na predviðanje buduæih razvojnih potreba. Prostorno ureðenje omoguæuje pomirenje suprotstavljenih interesa i ostvaruje preduvjete za istodobni djelotvoran razvoj i zaštitu prostora i okoliša. Prostorno ureðenje je multidisciplinarni i neprekidni postupak.

Veæina postupaka planiranja zaštite okoliša ugraðena je u prostorno ureðenje, zbog èega je moguæe oznaèiti posebno vrijedna ili osjetljiva podruèja, moguæe suprotstavljenosti i opasnosti, kao i podruèja za koja su potrebne

prioritetne mjere zaštite. Prostorno ureðenje omoguæuje preventivne aktivnosti putem pravovremenog planiranja zaštite okoliša.

Preporuka 8.6.

Prostorno ureðenje i njegova provedba trebaju se snažnije zasnivati na zajednièkim aktivnostima i koordinaciji izmeðu razina državne, županijske i lokalne uprave.

Djelotvorna provedba politike oèuvanja biološke raznolikosti i zaštite prirode podrazumijeva mjere koje utjeèu na (ili ukljuèuju) politiku za druge sektore djelatnosti. Postoji snažna potreba da razna tijela uprave poboljšaju svoju koordinaciju u pitanjima što se odnose na njih. Na primjer, DUZPO izdaje dozvole za uvoz i izvoz ugroženih i komercijalnih organizama, ali lov i aspekti upravljanja biološkom raznolikošæu na šumskim podruèjima u nadležnosti su Ministarstva poljoprivrede i šumarstva, dok je za gospodarenje vodama (ukljuèujuæi njihovu zaštitu) nadležna Državna uprava za vode. Sada se koordinacija izmeðu raznih ministarstava i tijela vlasti ne odvija glatko.

Na primjer, zaštita endemskih kultiviranih biljnih vrsta i pasmina domaæih životinja nije ni koordinirana niti sustavno ili odgovarajuæe regulirana. Odreðeni uzgajivaèi životinja i biljaka dobivaju financijske poticaje od države, na primjer za uzgajanje istarskog goveda ili turopoljske svinje. Uzgajivaèi trebaju biti organizirani u udruge sa svrhom provedbe programa zaštite, da bi se tako poboljšalo koordinaciju nacionalnih programa uzgoja.

Preporuka 8.7.

Potrebno je poboljšati koordinaciju aktivnosti zaštite prirode i oèuvanja biološke raznolikosti izmeðu DUZPO-a, ministarstava i uprava. Posebnoj jedinici u DUZPO-u treba povjeriti odgovornost za koordinaciju. Vidi takoðer Preporuku 1.1.

Nikakav napredak u zaštiti prirode ne može se ostvariti ako nema pouzdane slike stanja i njenog razvijanja. Pokazalo se da praæenje na nekim specifiènim podruèjima nije dovoljno, pa treba uložiti napore da se to popravi. Postojeæe praæenje treba biti kvalitetnije i optimalizirano.

Preporuka 8.8.

Praæenje prirode treba poboljšati, a osobito biološke raznolikosti, tla i površinskih voda. Treba predvidjeti analiziranje stanja propadanja tala i prirodnih staništa. Vidi takoðer Preporuku 6.7.

Zbog opravdanih razloga sve veæi broj strategija i programa oèuvanja biološke raznolikosti i zaštite prirode imaju meðunarodni status. Suradnja sa susjedinim zemljama, ili sudjelovanje u meðunarodnim konvencijama i programima, takoðer su naèin unapreðenja nacionalne politike. Meðunarodnom suradnjom može se takoðer osigurati financijska sredstva za rješavanje najhitnijih problema. Kao što je navedeno u Poglavlju 4 Hrvatska još nije ratificirala neke važne konvencije, kao što su Bonnska konvencija, Bernska konvencija i CITES. Hrvatska ne dobiva mnogo meðunarodne financijske i tehnièke pomoæi u vrijeme kad je oèito da nacionalna sredstva nisu dostatna. Zato bi Hrvatska trebala istražiti moguænosti jaèanja meðunarodnih aktivnosti.

Preporuka 8.9.

Potrebno je pojaèati suradnju sa susjednim zemljama u prostornom ureðenju, upravljanju biološkom raznolikošæu i postupanju vodama, ukljuèujuæi razmjenu podataka. Hrvatska treba provoditi meðunarodne konvencije i sporazume koji se odnose na zaštitu prirode i oèuvanje biološke raznolikosti, a koje je ratificirala, i treba se ukljuèiti u najvažnije meðunarodne ekološke i razvojne programe.

Poglavlje 9.

UPRAVLJANJE MORSKIM BOGATSTVIMA i ONEÈIŠÆENJEM

9.1. Najvažniji aktualni problemi

Karakteristike obalnog podruèja

Hrvatske obalne zone su meðu njenim najvrjednijim gospodarskim bogatstvima i bogatstvima okoliša. Hrvatska obala uzduž Jadranskog mora duga je 1.777 km. Ako se tome doda obala otoka onda je hrvatska obala dugaèka 5.835 km, a njene teritorijalne vode imaju površinu 31.067 km2. Jadran je za Hrvatsku vrlo znaèajan zbog visoko razvijenog gospodarstva, kulturnog i društvenog života na njegovim obalama. Obalna podruèja imaju raznolikost flore i faune, ukljuèujuæi mnoge endemske vrste. Jadransko more, koje je duboko urezano u europski kontinent, uvijek je bilo važna spona izmeðu Srednjeg istoka i zapadne Europe. Njegova istoèna obala, zaštiæena brojnim otocima, osigurava pogodne morske puteve iz Sredozemlja do doline rijeke Po i alpskih prijelaza. Postoji 718 manjih i veæih otoka, 389 stijena i 78 grebena.

Konvencija Ujedinjenih naroda o pravu mora kategorizira Jadran na sljedeæi naèin:

· složena plovidba u uskom prostoru poluzatvorenog mora · luke kojima se prilazi kroz duga podruèja uz otoke i opasne prolaze· složeni vremenski uvjeti izazvani brzim i iznenadnim promjenama i ekstremnim parametrima· opasnost od raznih vrsta oneèišæenja zbog njegove male velièine i slabe i spore izmjene vode · bogatstvo živog svijeta, dobri uvjeti za život, krajolik i èistoæa su vrijednosti kojima treba pridati posebnu

pozornost u smislu korištenja i oèuvanja.

Samo 20 posto rijeka Hrvatske ulijeva se u Jadransko more. Rijeke su pretežno dio crnomorskog slijeva, s tim da se veæina ulijeva u Dunav ili neku od njegovih pritoka. Najveæe rijeke jadranskog slijeva i njihove karakteristike navedene su u tablici 6.1. u Poglavlju 6.

Prema popisu stanovništva iz 1991. godine Hrvatska ima 4.784.265 stanovnika. Obalne županije imaju 1.580.213 stanovnika (malo više od 33 posto od ukupnog broja), a gustoæa naseljenosti je 64 stanovnika po km 2 što je manje od hrvatskog prosjeka koji iznosi 85 stanovnika po km2. Najgušæe naseljene priobalne županije su Splitsko-dalmatinska (105 stanovnika po km2) i Primorsko-goranska (90 stanovnika po km2).

Intenzitet i raspon gospodarskih djelatnosti snažno utjeèu na osjetljiv obalni okoliš i njegova prirodna bogatstva. Gospodarske i druge djelatnosti koncentrirane u ovim podruèjima su poljoprivreda, industrija, turizam, ribarstvo, akvakultura, promet i ljudska naselja.

Urbanizacija obalne zone

Tablica 9.1. Deset najveæih gradova u Republici Hrvatskoj

Broj stanovnika(prema popisu iz 1991.)

ZagrebSplit*Rijeka*OsijekZadar*

867.717200.459167.964129.792

80.355

KarlovacPula*SisakSlavonski BrodŠibenik*

70.950 62.690 60.884 58.531

55.842

Izvor: “Upravljanje obalnim podruèjem u Hrvatskoj”Državna uprava za zaštitu prirode i okoliša, Zagreb, svibanj 1998.

* Obalni gradovi

U posljednjem desetljeæu došlo je do migracije stanovništva s otoka prema obali. Glavni razlog tome su povoljniji gospodarski uvjeti, koji nude bolju buduænost. Povoljna klima, obilna prirodna i povijesna bogatstva, pristupaènost, navodnjeno i plodno tlo privlaèe djelatnosti koje opet dovode do važnih promjena u naèinima korištenja zemlje. Šume, pašnjaci, pa èak i zemljište korišteno za intenzivnu poljoprivredu postupno se namjenjuje za industriju, turizam i stambenu izgradnju .

Naselja na obali rastu paralelno s poveæanjem stanovništva. Èesto je širenje stambenih podruèja na poljoprivredno zemljište. Koncentracija naselja gradnjom visokih stambenih zgrada, koja nudi lakša prostorna rješenja, izaziva velike teškoæe za nedovoljno razvijenu infrastrukturu - naroèito za vodoopskrbne i kanalizacijske mreže obalnih gradova (više detalja u Poglavlju 6). Još jedna vrsta stambenog razvoja zaslužuje posebnu pozornost: sekundarno stanovanje i vikendice. Sekundarno stanovanje koje je dotad bilo slabo razvijeno, tijekom 70-ih godina znatno je poveæano i nastavilo je rasti.

Tablica 9.2. Kanalizacijski sustav i naèini odvodnjeu jadranskom slijevu, 1995.

Stanovni-štvo

Stanovnici koji koriste postrojenja zaobradu

Slijevnopodruèje

ništvoUkupno

Prikljuèenost na kanalizaciju

Primarna obrada*

Sekundarnaobrada

Tercija-rna obrada

Broj Broj% odukup.stan.

Broj% odprikljstan.

Broj% odprikljstan.

Broj Broj

Jadran

Sj.Jadranod èega:IstraHrv.primorjeLika i Podve-lebit

Južni Jadranod èega:Zadarsko podr.Šibensko “Splitsko “Duborvaèko “

1.747.802

573.802

230.810257.667

85.325

1.174.000

255.000169.000555.000195.000

1.056.183

323.683

110.943190.982

21.758

732.500

122.00089.000

379.500142.000

60,4

56,4

48,174,125,5

62,4

47,852,768,472,8

488.731

229.731

61.151167.030

1.550

259.000

10.0006.500

192.00050.500

46,3

71,0

55,187,5

7,1

35,4

8,27,3

50,635,6

25.967

13.467

12.1711.196

0

12.500

7.50000

5.000

2,5

4,2

11,00,60,0

1,7

6,10,00,03,5

0

0

000

0

0000

464.000

81.000

39.00022.00020.000

383.000

118.50073.000

145.50046.000

Izvor: Javno poduzeæe “Hrvatska vodoprivreda” – uredi u Rijeci i Splitu

* S dugim podmorskim vodom.

Gospodarske djelatnosti

S gospodarskog gledišta turizam ima sve važniju ulogu. Dubrovnik, Makarska, otok Krk i naroèito istarski obalni gradovi izrasli su u znaèajna turistièka središta. Prirodna bogatstva obale su u posljednjem desetljeæu podvrgnuta velikim zahtjevima, osobito zbog turistièkog razvoja i izgradnje vikendaških naselja, pa æe prirodne gospodarske potencijale trebati pozorno razmotriti ako se uništavanje okoliša nastavi ubrzavati. Stoga, da se sprijeèi buduæu neravnotežu, trebalo bi utvrditi granice ekološki i gospodarski održivog razvoja obalnog turizma.

Industrija, za izgradnju koje se daje prednost lokacijama na obali, ne smije zauzimati suviše prostora. Meðutim, ti industrijski objekti su izvori oneèišæenja tla, zraka i mora, te vizualno nagrðuju krajolik. Sjeverni dio Jadrana je prilièno industrijaliziran, i to lukama, rafinerijama nafte, naftnim terminalima, petrokemijskim postrojenjima, tvornicama papira, brodogradilištima, cementarama i drugim manjim inustrijskim pogonima. Najveæi industrijski kapaciteti smješteni su oko najveæih gradskih centara - Rijeke i Splita. Brodogradnja je tradicijska grana industrije u kojoj Hrvatska ima važnu ulogu na svjetskoj razini.

Tablica 9.3. Ispuštanje otpadnih voda i ispuštanje proèišæenihotpadnih voda iz industrije*, 1991.-1996.

1991. 1992. 1993. 1994. 1995. 1996.Ispuštanje otpadnih voda - Ukupno (1.000 m3)-Ispušteno u more kao % od ukupnog

Ispuštanje proèišæenihotpadnih voda- Ukupno (1.000 m3)-Ispušteno u more kao % od ukupnog

452.46243,2

94.48819,9

523.89243,3

46.78521,2

399.75223,8

87.34312,0

252.87561,3

34.41923,8

332.94755,4

33.75823,9

409.66753,7

93.8367,3

Izvor: Statistièki godišnjak, 1996.-1998.

* Otpadne vode ne obuhvaæaju kolièinu vode koja se koristi za proizvodnju struje.

Slika 9.1. Ribolov, 1987.-1997.

Vrlo duga obala Hrvatske s dobrim prirodnim uvjetima pogodno je podruèje za ribolov, ali hrvatski dio Jadrana siromašniji je ribom u usporedbi s nekim drugim dijelovima Sredozemlja. Svake godine u Jadranskom moru se ulovi 240.000 tona ribe i drugih plodova mora. Procjenjuje se da je godišnja potrošnja ribe u Hrvatskoj sedam kg po stanovniku. Od 1990. do 1994.godine došlo je do znatnog porasta ulova. Na primjer, broj koæa poveæan je za 34 posto, mreža potegaèa za 33 posto, ali istodobno ulov je znatno smanjen. To je tipièno za podruèja gdje se pretjerano lovilo. Došlo je do smanjenja prosjeène velièine i težine ribe, brojnost nekih vrsta je smanjena i slièno. Zbog pretjeranog izlova i oneèišæenja ulov i prerada ribe smanjeni su od 1985. do 1995.godine za gotovo 60 posto.

Šteta na mrjestilištima ribe vjerojatno je izazvana erozijom obale. Posljednjih godina pojaèava se razvoj akvakulture, što je takoðer negativno utjecalo na morske ekosustave. U 1995. godini na hrvatskoj obali je registrirano 25 ribogojilišta od èega je 17 bilo na otocima, a osam na obali. Zajedno s otpadom što se otapa u vodi, krute èestice koje se sastoje od nepojedene hrane i ribljeg izmeta uvjetuju oneèišæenje u kopnenim vodenim i morskim ekosustavima.

Pomorski prijevoz još je jedan izvor oneèišæenja zbog nesreæa na moru u podruèjima gustog prometa (naroèito prijevoz nafte), te zbog nepropisnog odlaganja balastne i kaljužne vode i krutog otpada. Dvije glavne luke su Rijeka i Split, a nakon njih po velièini su Pula, Zadar i Šibenik. Obalna trgovina i plovidba bili se izrazito razvijeni, posebice izmeðu talijanskih, slovenskih i hrvatskih obala. Zbog toga sve važnije postaje razmatranje plovnih putova na Jadranu i njihov nadzor. Zato je Hrvatska usvojila Plan interventnih mjera za sluèajno oneèišæenje mora (Narodne novine br. 8/97). Djelatnike odgovorne za provedbu Plana imenuje hrvatska Vlada.

Uredi luèke kapetanije u Puli, Rijeci, Zadru, Šibeniku, Splitu, Ploèama i Dubrovniku zaduženi su za nadzor oneèišæenja s brodova, dok je Državna uprava za vode zadužena za nadzor oneèišæenja mora što nastaje zbog djelatnosti na kopnu.

Poljoprivreda na obalnom podruèju i broj seoskog stanovništva opadaju: 1991. godine 8,56 posto ukupnog broja stanovnika Hrvatske živjelo je od poljoprivrede, a u sedam obalnih županija 3,42 posto. U 1996. godini poljoprivredno zemljište èinilo je oko 55 posto ukupne površine sedam obalnih županija, s nekoliko podruèja velikih prirodnih pogodnosti za poljoprivrednu proizvodnju (Ravni kotari, delta rijeke Neretve). Blaga sredozemna klima posebice je pogodna za uzgoj vinove loze, maslina i drugog voæa, te povræa, cvijeæa i ostalih sredozemnih biljaka.

Trend smanjenja poljoprivrednog stanovništva i površina obraðene zemlje u obalnom podruèju pogoršan je usmjeravanjem poljoprivrednika na turizam. Namjena poljoprivrednog zemljišta u blizini gradskih središta u velikoj se

0

10'000

20'000

30'000

40'000

50'000

1987

1988

1989

1990

1991

1992

1993

1994

1995

1996

1997

Školjkaši

Rakovi

Glavonošci

Ostale ribe

Ribe otvorenog mora

Tona

mjeri izmijenila da bi se udovoljilo potrebama sekundarnih i tercijarnih djelatnosti , ili je ono pretvoreno u naselja vikendica.

9.2. Ciljevi politike i instrumenti provedbe

Institucijsko ustrojstvo

Vlada Republike Hrvatske odgovorna je za sveukupnu politiku. U Hrvatskoj nema posebnih organizacijskih ili pravnih oblika cjelovitog gospodarenja obalnim podruèjima. Specifiène zadaæe zaštite i razvoja obalnih bogatstava obavljaju se u državnim organizacijama, podruènim i drugim ustanovama. Zaštita prirode i okoliša institucijski je razdvojena od planiranja namjene zemljišta (prostorno planiranje kao cjeloviti pristup razvoju i zaštiti okoliša zakonski je regulirano u Hrvatskoj od 1973. godine - ubrzo nakon Stockholmske konferencije - dok je od 1994. godine zaštita okoliša izdvojena u posebno podruèje s vlastitim zakonima).

S obzirom na gospodarsku aktivnost obalnog podruèja važna su sljedeæa ministarstva i upravna tijela:

· Ministarstvo prostornog ureðenja, graditeljstva i stanovanja prati procese što se odvijaju pri prostornom planiranju i provedbi planova, kao i urbanistièko planiranje i graðevinsku inspekciju.

· Državna uprava za zaštitu prirode i okoliša štiti razlièite segmente okoliša, te nadzire i koordinira praæenje stanja okoliša. Državna uprava je uspostavila informacijski sustav za program praæenja okoliša, koji je namjenjen za potporu pri donošenju odluka u zaštiti okoliša i zakonodavstvu. Prednost se daje zaštiti mora i površinskih voda, što proizlazi iz èinjenice da se najveæi dijelovi zakonodavstva okoliša odnose na zaštitu voda. Uprava ima posebnu podružnicu u Rijeci (Ured za Jadran), glavna zadaæa kojeg je zaštita mora, obalnih i otoèkih podruèja Hrvatske. Uprava podupire nevladine organizacije u obalnom podruèju koje rade na vrijednim projektima zaštite okoliša. Jedan od njih je Europska plava zastava za plaže i marine. Projekt Plava zastava ima cilj pridonijeti modernizaciji turistièkih usluga i gospodarenju morskim okolišem, a posebno odgoju i obrazovanju o okolišu i informiranju javnosti.

· Državna uprava za vode izraðuje zakone i propise, nadzire standarde kakvoæe i razine oneèišæenja. Sastavljena je od èetiri odjela, sukladno Zakonu o vodama. Glavna odgovornost Državne uprave za vode je usmjeravanje dugoroènog razvoja vodnog bogatstva, gospodarenje vodnim bogatstvom i nadzor provedbe odredaba Zakona o vodama i pripadajuæih propisa. Državna uprava za vode odgovorna je za nadzor oneèišæenja mora od aktivnosti smještenih na kopnu.

· Agencija za vode (“Hrvatske vode”), prati kakvoæu vode i ubire naknade za vode (vidi Poglavlje 6).

· Ministarstvo razvitka, useljeništva i obnove izraðuje i upravlja državnim razvojnim planovima i procesima obnove. Sastoji se od razlièitih uprava meðu kojima je Uprava za podruèni razvitak i Centar za razvitak otoka.

· Ministarstvo pomorstva, prometa i veza obavlja, izmeðu ostalog, i zadaæe upravljanja teritorijalnim morem Hrvatske.

· Uprava za zaštitu kulturne baštine u okviru Ministarstva kulture aktivna je u istraživanjima, kategorizaciji i mjerama zaštite. Ima odjele u Rijeci, Zadru i Šibeniku i takoðer je zadužena za konzervatorske zavode u Dubrovniku i Splitu.

U obalnom podruèju aktivna su i druga ministarstva i ustanove u okviru svojih ovlaštenja. To su:

· Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva (Uprava ribarstva)· Ministarstvo gospodarstva (obuhvaæa dva važna sektora: energetiku i brodogradnju)· Ministarstvo turizma· Državni hidrometeorološki zavod· Državni hidrografski institut u Splitu· Institut za oceanografiju i ribarstvo u Splitu

· Centar za istraživanje mora sa sjedištem u Rovinju, te razlièita javna poduzeæa podruèja djelovanja kojih su vode, šume, ceste i drugo.

Planiranje namjene zemljišta osobito je važno za zaštitu obalnog podruèja. Dokumente vezane za planiranje namjene zemljišta i zaštitu okoliša na državnoj razini ocjenjuje Odbor za prostorno ureðenje i zaštitu okoliša Hrvatskog državnog sabora. Na lokalnoj razini sustav prostornog planiranja obuhvaæa županijske zavode za prostorno planiranje (zaduženi za izradu županijskih prostornih planova) i urede za prostorno planiranje, koji provode planove. U jedinicama lokalne samouprave takoðer postoje odjeli zaduženi za prostorno planiranje.

Opæine imaju ovlasti uglavnom u pitanjima lokalne zaštite okoliša i prostornog planiranja. Praæenje i provedbu zakona i propisa provode lokalne vlasti i državni inspektorati. Županije i opæine donose vlastite odluke o razvoju i gospodarenju okolišem koje moraju biti u skladu s državnim planom zaštite voda tamo gdje veæ postoji.

Takoðer, postoje specijalizirane agencije, kao Agencija za postupanje opasnim otpadom (APO), Agencija za postupanje otpadom i zaštitu prirode, Institut za energetska istraživanja i zaštitu okoliša (ECONERG).

Zakonski instrumenti i prioriteti politike

Što se tièe upravljanja obalnim podruèjem hrvatsko zakonodavstvo sadrži mnoge uredbe i pravila. Priznavanje globalnog i specifiènog znaèenja obalnog podruèja oèituje se u politici Hrvatske na svim razinama: državnoj, regionalnoj i lokalnoj. Unatoè tome nema specifiènih zakonskih normi što se odnose na upravljanje obalnim podruèjem u cjelini.

· Zakon o zaštiti okoliša (1994.) namjenjen je stvaranju sveobuhvatnog pravnog sustava, koji prije nije postojao u Hrvatskoj.

· Dijelovi obale i mora zaštiæeni su Zakonom o zaštiti prirode. Zaštiæeni dijelovi prirode u obalnom podruèju površine su 2.863 km2, što je 65 posto svih zaštiæenih podruèja u Hrvatskoj, a to ukazuje na veliku vrijednost i osjetljivost obalnih i otoèkih podruèja.

· Zakon o prostornom ureðenju (1997.) ureðuje prostorno planiranje i utvrðuje obvezu donošenja propisa o zaštiti i upravljanju obalnim podruèjem kao podruèjem od posebnog interesa za državu (ovi propisi, meðutim, još nisu izraðeni).

Obalno podruèje hrvatskog Jadrana pokriveno je prostornim planovima utemeljenim na bogatom iskustvu iz regionalnog planiranja i snažnim struènim i znanstvenim osnovama. Ovi planovi sadrže razvojne ciljeve s naèelima i smjernicama za zaštitu bogatstva obale, ukljuèujuæi granice pojasa zaštiæene obale. Zahvati i koncesije za javnu imovinu (obalni pojas širok najmanje šest m) regulirani su Pomorskim zakonikom.

Procjena utjecaja na okoliš (1984.) takoðer je regulirana Pravilnikom o procjeni utjecaja na okoliš i novim propisom donesenim 1997. godine na temelju Zakona o zaštiti okoliša. Meðutim, nema razlike izmeðu projekata za obalno podruèje i druga, premda bi prvima trebalo pridati posebnu pozornost. Primjena strateške procjene utjecaja na okoliš u upravljanju obalnim podruèjem još se ne uzima u obzir.

Zakon o vodama, kojeg je Hrvatski državni sabor donio 1995. godine, primjenjuje se na slièan naèin i u ostalim dijelovima zemlje (vidi Poglavlje 6.). Meðutim, dva važna podzakonska akta donesena nedavno osobito su važna za obalna podruèja.

· Uredba o klasifikaciji voda (slijedi zahtjeve Europske zajednice o praæenju parametara kvalitete vode u skladu s prihvaæenim konvencijama).

· Uredba o opasnim tvarima u vodama (utvrðuje toksiènost, razgradivost i bioakumulaciju).

Uredbom o standardima kakvoæe vode za kupanje potaknuto je kontroliranje kakvoæe uzduž cijele hrvatske obale, koje se neprekidno provodi od 1989. godine. Ispitivanja provodi ovlašteni laboratorij. Smatra se da su mikrobiološki parametri najvažniji pokazatelji oneèišæenja morske vode kanalizacijom. Kriteriji kakvoæe morske vode koja se koristi za kupanje sukladni su onima što ih je propisala Europska zajednica i èak su stroži nego kriteriji Svjetske zdravstvene organizacije (WHO/ UNEP).

Nakon što je Hrvatska stekla nezavisnost njen Sabor je usvojio nekoliko strateških dokumenata važnih za obalno podruèje. To su:

1. Deklaracija o zaštiti okoliša (1992.). Nakon deklaracije Hrvatska je izradila Nacionalno izvješæe o okolišu i razvoju, u kojem se zalaže za izradu posebnih programa i neposrednih mjera za zaštitu jadranskih obalnih i morskih prostora i oèuvanje vrijednosti i privlaènosti jadranskog krajolika.

2. Strategija dugoroènog razvitka hrvatskog turizma (1993., izmjenjena 1998.).

3. Nacionalni program razvitka otoka (1997.). Ciljevi su održati život na otocima, potaknuti demografsku obnovu i gospodarski razvoj, te oèuvati sklad prirodnih vrijednosti.

4. Strategija prostornog ureðenja (1997.). Njome se jadransko podruèje Hrvatske utvrðuje kao velika prostorna jedinica èiju biosferu i posebne vrijednosti treba saèuvati.

Hrvatska je takoðer usvojila Interventni plan mjera kod sluèajnog oneèišæenja mora. Plan se odnosi na teško sluèajno oneèišæenje mora, kao što su istjecanje naftnih derivata, ispuštanje štetnih i opasnih tvari i neuobièajene prirodne pojave. Djelatnike zadužene za provedbu tog plana imenuje Vlada Republike Hrvatske.

Ekonomski instrumenti

U Hrvatskoj se u obalnim podruèjima koriste neki oblici ekonomskih instrumenata premda službeno nisu priznati. Na primjer, neki porezi koji se ubiru kao pomoæ za javnu infrastrukturu mogu se smatrati ekonomskim instrumentima. Meðutim fondovi, pristojbe i novèane kazne koji se koriste za nadzor oneèišæenja, turistièke inicijative, financijska situacija u opæinama i opæinski porezni sustav moraju se ponovno razmotriti u sklopu upravljanja obalnom zonom.

Na državnoj ili regionalnoj razini nisu osnovani fondovi za okoliš. Agencija "Hrvatske vode" svoje aktivnosti upravljanja vodama financira naplaæivanjem pristojbi za oneèišæenje voda i naknada za potrošnju (vidi poglavlja 2 i 6). No, još uvijek su potrebna dodatna financijska sredstva za èišæenje najviše oneèišæenih rijeka i Jadranskog mora, te za obnovu sustava za praæenje stanja voda.

Meðunarodni odnosi

Hrvatska je prepoznala da je meðunarodna suradnja bitna za zaštitu i oèuvanje globalnog i njenoga vlastitog morskog okoliša i obale. Ratificirala je meðunarodne konvencije i ugovore kao što su Barcelonska konvencija, Konvencija MARPOL i Baselska konvencija, a suraðivala je u meðunarodnim projektima u sklopu UNEP-a, UNDP-a i meðunarodnih financijskih organizacija - posebice Svjetske banke.

U tijeku su takoðer bilateralni projekti s Italijom, kao Program znanstvene suradnje na Jadranu, koji se bavi zaštitom Jadranskog mora i obalnih podruèja od oneèišæenja. Ostali regionalni poticaji obuhvaæaju projekt PALOMAR o upravljanju podruèjem Jadranskog mora, i to zajedno s Italijom i Slovenijom. Štoviše, Hrvatska je domaæin centra koji se bavi planiranjem i gospodarenjem obalom – Regionalnog centra za aktivnosti u sklopu Prioritetnog akcijskog programa (RAC /PAP) koji djeluje u UNEP/MAP-u.

Praæenje stanja

Kakvoæa površinskih i podzemnih voda, rijeènih ušæa i obalnog mora prati se na ukupno 270 mjernih postaja u sklopu programa Vir-Konavle. Broj analiza utvrðuje se prema važnosti postaje.

Ispitivanje kakvoæe otpadnih voda provodi se na 62 mjerne postaje za javne kanalizacijske sustave i ispuštanje industrijskih otpadnih voda u more. Osam postaja smješteno je na rijeènim ušæima (Mirna, Raša, Rjeèina, Dragonja, Zrmanja, Krka, Cetina i Neretva). Izraèun optereæenja na svih osam ušæa u jadranskom slijevu nalazi se u tablici 9.4.

Tablica 9.4. Izraèun optereæenja* iz osam rijeènih ušæa u Jadrantona/godina

Rijeke Dragonja Mirna Raša Rjeèina Zrmanja Krka Cetina NeretvaProsj. god.protok(m3/s)

ProsjeènooptereæenjeSSBODCODAmonijak

NitritiNitratiUkupno PFenol

1,22

211,675,8

281,21,8

0,1460,2

2,20,0038

7,64

6,698,0

566,22.390,

17,7

1,2390,7

14,70

4,60

4.888,7391,7

2.003,44,8

0,3241,7

8,90,000029

10,50

-794,7

2.913,925,2

0,3435,7

9,60,993

30,70

0,02.129,9

-58,1

0,0435,7

9,70,581

44,20

0,03.875,022.859,

843,2

1,4625,940,4

0

217,0

0,012.318,060.905,5

0,0

0,03.059,0

266,90

350,0

0,022.737,590.397,9

220,8

0,05.397,4

253,924,3

DeterdžentiCl pesticidiCdPb

CuCrZnHg

0,2690,006

0,00080,012

1,280,00770,423

0

0,4820,006

00,048

1,280,096

1,20

1,020,00250,0150,116

0,6090,161,32

0

0000

0000

6,7824,32,233,87

6,587,75

2,90

03,484,88

4,6

2,793,76

0,4180

3,4281,47,5334,2

22,639,720,5

0

53102,627,62,21

33,122,177,3

0

Izvor: Program praæenja, Državna uprava za vode

* Godišnje optereæenje izraèunato je na temelju prosjeènog godišnjeg protoka i prosjeène koncentracije navedenih elemenata.

9.3. Zakljuèci i preporuke

Mnogi problemi obalnog podruèja jednaki su kao oni u drugim podruèjima, pa bi institucijska organizacija koja je u njima uspostavljena trebala naèelno biti poèetna toèka za one u obalnoj zoni. Meðutim, ono po èemu je obalna zona drugaèija je snažan pritisak konkurentnih zahtjeva, koji se svi stapaju zajedno na relativno malom prostoru.

Istoèno podruèje Jadrana još uvijek je jedno od najbolje oèuvanih obalnih podruèja europskog dijela Sredozemlja. Meðutim, opæenito govoreæi, kopnene obalne vode jaèe su oneèišæene otpadnim vodama nego otoèke obalne vode. To je posljedica snažne urbanizacije i neodgovarajuæeg sakupljanja i ispuštanja otpadnih voda u more.

Centralizirani kanalizacijski sustavi izgraðeni su samo u veæim gradskim i industrijskim središtima. Manja i seoska podruèja rijetko imaju takve sustave. Manje od 35 posto otpadnih voda odlazi u kanalizacijske sustave, a manje od 10 posto obraðuje se u postrojenjima za obradu otpadnih voda.

Brzina razvoja i nekoordiniranost mjera politike imaju za rezultat djelomièno propadanje obalnih bogatstava Hrvatske. U sjedinjavanju ciljeva u zaštiti okoliš s planovima gospodarskog razvoja obalnih županija malo je dokaza o napretku. Unatoè velikim naporima u planiranju, temeljne mjere gospodarske politike i politike zaštite okoliša za postizanje tih ciljeva ostaju neusklaðene.

U ustrojstvu uprave i postojeæoj regulativi oèita su neka “uska grla”. Meðutim, Hrvatska ulaže napore za poboljšanje gospodarenja obalom, kao što su :

· razumijevanje znaèaja gospodarenja obalnom zonom u politièkom odluèivanju;· razumijevanje potrebe planiranja i nove organizacije uprave da bi se razvilo meðusektorsko sjedinjavanje razvoja i

zaštite okoliša;· poticanje novih rješenja, ispitivanja situacija u svezi gospodarenja obalom na meðunarodnoj razini i nastavljanje

temeljitih studija o tome (kao što je ekoprojekt Kaštelanskog zaljeva, izgradnja višenamjenskog kanala Dunav-Sava i drugo);

· slijeðenje zamisli gospodarenja okolišem i uspostavljanje “ekološkog pravnog sustava” (usvojena je neka temeljna naèela: naèelo prevencije, naèelo da oneèišæivaè plaæa, naèelo suradnje, cjeloviti pristup gospodarenju vodama).

“Uska grla” su sljedeæa:

· Velik broj zakona i raznih tijela otežava koordinaciju i podrazumijeva neodgovarajuæu i zastarjelu regulativu. Posebno se osjeæa nedostatak sustavnog praæenja stanja okoliša i jasna tumaèenja prava, odgovornosti, dužnosti, nadzora, financiranja i naknada.

· Opæenito se problemima smatraju urbani/industrijski razvoj, smanjenje poljoprivrede, utjecaji turizma, te uništenje arheoloških i povijesnih lokaliteta. Najveæi problem je nedostatak cjelovitih planova u graditeljstvu. Rezultat toga je da su neka od najvrednijih podruèja uzduž obale ozbiljno ugrožena i moguænosti njihova buduæeg korištenja su znatno smanjene.

· Nedostatak multisektorskog pristupa u provedbi.

· Gospodarenje obalnom zonom dodjeljeno je regionalnoj razini, a opæine imaju zadaæu njegove provedbe. Sustav regionalnog planiranja treba preurediti da bi se poboljšalo meðusektorsko povezivanje izmeðu tijela nadležnih za okoliš i razvoj.

· Nedostatna financijska sredstva za gospodarenje obalnim podruèjem. Korištenje ekonomskih instrumenata u razvoju obalnih podruèja je ogranièeno.

· Institucijske moguænosti veæine disciplina vezanih s zaštitom okoliša slabe su, ili ne postoje.

· Provoðenje zaštite je još uvijek nedosljedno, a novèane kazne za oneèišæenje su preniske da bi mogle promijeniti ponašanje u industrijama koje izazivaju oneèišæenja, osobito poduzeæa u vlasništvu države.

· Baze podataka nisu sjedinjene.

· Nedostatak izobrazbe o okolišu.

Na temelju ovih nalaza, a putem cjelovitog plana gospodarenja obalnom zonom, potrebno je udovoljiti sljedeæim zahtjevima gospodarenja obalnom zonom:

· institucijska poboljšanja na nacionalnoj, regionalnoj i opæinskoj razini;

· instrumenti naknade troškova financiranjem kojim bi Vlada i lokalne vlasti podmirivale troškove infrastrukture i usluga potrebnih za ispunjavanje propisanih uvjeta;

· prikladni zakonski, provedbeni i ekonomski instrumenti za provedbu ciljeva politike, planova razvoja obale i propisa;

· analiza moguænosti za bolje usmjeravanje inicijativa da bi se ostvarilo ciljeve razvitka dotiènih podruèja.

Preporuka 9.1

Potrebno je izraditi i provesti plan gospodarenja obalnom zonom.

Opæe je prihvaæeno da je cjelovito gospodarenje obalnom zonom jedini naèin za ostvarenje održivog razvitka. Potrebno je sjediniti kratkoroène i dugoroène aktivnosti. Na primjer, dugoroènu potrebu za bogatstvima okoliša i prirode (vode, šume, tlo, bogatstva mora) treba ispitati na sveobuhvatan naèin s obzirom na njihovo sadašnje i planirano korištenje i potrošnju. Cjelovito gospodarenje zahtijeva odgovarajuæi pravni i upravni okvir, državno planiranje i posebne standarde za zaštitu vrlo osjetljivog okoliša. Za takav pristup potrebno je prostorno planiranje, zaštitu okoliša, prirode i voda sjediniti u jedno ministarstvo. Vidi Preporuku 1.1.

Postoji previše institucija. Njih je teško koordinirati, a njihove aktivnosti se preklapaju. Takva situacija zahtijeva pojednostavljenje postupka. Glavno zaduženje Državne uprave za zaštitu prirode i okoliša je koordiniranje aktivnosti u zaštiti okoliša. Meðutim, Državna uprava teško može uèinkovito obavljati poslove s obzirom na mala proraèunska sredstva i opæeniti nedostatak potpore drugih ministarstava. Teškoæe u koordinaciji meðu raznim tijelima dodatno komplicira èinjenica da Državna uprava djeluje na nižoj razini od ministarstva.

Planiranje namjene zemljišta je još jedan bitan element reguliranja gustoæe stanovništva i industrijske aktivnosti uzduž obale, pa stoga i vjerojatnog pritiska na okoliš. Zbog toga bi namjenu zemljišta trebalo planirati vodeæi raèuna o okolišu. Unutar toga okvira još jedan važan element su industrijski kompleksi, koji promièu razvoj industrije tako što korištenu zemlju daju po razumnoj cijeni industrijskim poduzeæima koja bi inaèe nestala. Opæine trebaju poèeti provoditi programe za premještanje industrija oneèišæivaèa smještenih u obalnoj zoni.

Preporuka 9.2.

Tehnièku suradnju (“tehnopolise”) treba uspostaviti tamo gdje srednja i manja industrijska poduzeæa mogu dijeliti osnovna postrojenja za opskrbu i obradu otpada i otpadnih voda te drugo, da bi se smanjili troškovi ulaganja i poslovanja.

Hrvatska je jedna od prvih sredozemnih zemalja koja provodi nacionalni Plan interventnih mjera kod sluèajnog oneèišæenja mora. Meðutim, uspostavljena su i opremljena samo dva operativna središta (u Rijeci i Splitu). Ostala mjesta nemaju ni brodove niti opremu za èišæenje naslaga nafte i krutog otpada s površine mora i slièno.

Preporuka 9.3.

Treba osnovati operativne centre koji æe djelovati u sluèajevima iznenadnih oneèišæenja i štititi obalno more i obalu tamo gdje se to veæ ne èini.

Odlaganje otpada u krškim podruèjima utjeèe na podzemne vode i more. Na cijelom obalnom podruèju nema ni jednog prihvatljivog odlagališta za kontrolirano odlaganje, ili suvremenu obradu krutog otpada.

Preporuka 9.4.

Potrebno je izraditi plan postupanja otpadom na otocima i u obalnom podruèju.

Svrha utvrðivanja plovnih puteva je udaljiti promet od podruèja s osjetljivim okolišem i tako na najmanju mjeru svesti opasnost od sudara, ili nasukavanja brodova, te uspostaviti siguran promet Jadranom.

Preporuka 9.5.

Treba ispitati moguænost da se plovni putevi skrenu od otoka i obale i prema sigurnijim pristupima lukama. Posebnim putevima trebao bi iæi naroèito teretni promet opasnim tvarima, naftom i drugim. Stanje okoliša trebaju pratiti u zajednièkoj suradnji Hrvatska, Italija i Slovenija.

Hrvatska je izradila prijedlog programa praæenja pod naslovom “Sustavno istraživanje Jadranskog mora kao osnova za održivi razvoj Hrvatske”. Opseg projekta ovisit æe u prvom redu o posebnim zahtjevima za rješavanje teškoæa koje onemoguæuju održivi razvoj hrvatskog jadranskoga podruèja. Unatoè tome, takoðer, treba se baviti pitanjima regionalnog i globalnog znaèaja kad god oni èine dio meðunarodnih obveza Hrvatske (na primjer, pitanja važna za Barcelonsku konvenciju, Konvenciju o biološkoj raznolikosti ili Konvenciju o promjeni klime).

Mnogi su problemi u korištenju osnovnih podatka za planiranje. Neki podaci o kakvoæi vode, prikupljeni pomoæu postojeæih programa praæenja, beskorisni su bez istodobnog mjerenja protoka. Nema neprekidnog praæenja kakvoæe vode. Usporeðivanje podataka je nemoguæe zbog razlièitih statistièkih pristupa. Nema nikakvog nadzora ispuštanja oneèišæenja iz rijeka u more. Nacionalnim programom praæenja ovi problemi bi se mogli popraviti.

Preporuka 9.6.

Hrvatski nacionalni program praæenja “Sustavno istraživanje Jadranskog mora kao osnova za održivi razvoj Hrvatske” treba usvojiti i provoditi.

Kopnenim i obalnim vodama ne gospodari se na koristan naèin, iako se u cijelosti priznaje potreba za veæom koordinacijom. Trenutno su kopnene vode najveæi izvor oneèišæenja obale. Buduæi da se oneèišæenje iz industrije ne nadzire na odgovarajuæi naèin, industrijske otpadne vode ne obraðuju se dovoljno, a s onim što ispuštaju manja poduzeæa loše se postupa zbog nedostatnosti ureðaja za obradu i neispravnog rada. Osim toga, velike kolièine otpadnih voda na jadranskom podruèju potjeèu od odlaganja komunalnih otpadnih voda u neprikladne septièke jame, ili u porozno krško podzemlje. Postrojenja bilo koje vrste koja nisu prihvatljiva za okoliš i koja se ne mogu nadzirati ne bi smjela dobivati dozvolu za rad.

Preporuka 9.7.

Svakom novom postrojenju treba dopustiti da radi samo ako se prati i ako se utvrdi da udovoljava odreðenom nadzoru oneèišæenja. Stara postrojenja i ona koja znatno oneèišæuju treba zatvoriti u kratkom roku, ako se ne mogu ekonomièno rekonstruirati za rad u uvjetima prihvatljivim za okoliš.

S obzirom na snažan i brz razvoja u obalnim podruèjima problem financiranja je posebno težak. Štoviše, smanjenje subvencija, što se trenutno osiguravaju za turistièki i industrijski razvoj obalnih podruèja, moglo bi smanjiti pritisak na okoliš i ostvariti dodatna sredstva za infrastrukturu i zaštitu okoliša. Sva sredstva dobivena na taj naèin trebala bi pomoæi ubrzanju prijeko potrebnog poboljšanja obrade otpadnih voda u obalnim podruèjima.

Preporuka 9.8.

Sve opæine i glavna turistièka mjesta trebaju imati kvalitetne sustave za obradu i ispuštanje otpadnih voda. Ulaganje u obradu otpadnih voda potrebno je ubrzati da bi se sprijeèilo smanjivanje kakvoæe kopnenih i obalnih voda. Uèinkovita zaštita kakvoæe obalnog mora ovisi o zaštiti cjelokupnog rijeènog slijeva u podruèju krša. Vidi Preporuku 6.3.

Obalni razvoj treba odgovarati prirodnim prednostima i izdržljivosti pojedinaènih i njima susjednih obalnih podruèja. Zamisao održivog razvoja podrazumijeva da se gospodarski razvoj temelji na prirodnim bogatstvima i cjelovitom planiranju i gospodarenju okolišem.

Preporuka 9.9.

Hrvatska treba utvrditi izdržljivost svojeg dijela jadranskog podruèja za turistièki razvoj. To trebaju u meðusobnoj suradnji uèiniti Ministarstvo turizma, Ministarstvo prostornog planiranja, graditeljstva i stanovanja, Državna uprava za zaštitu prirode i okoliša i Državna uprava za vode uz pomoæ Regionalnog centra za aktivnosti u sklopu Prioritetnog akcijskog programa (RAC/PAP).

Poglavlje 10.

NEKA PITANJA ZAŠTITE OKOLIŠA U INDUSTRIJI

10.1. Sadašnji razvoj industrije

Gospodarski razvoj i ustrojstvo

Industrija je kao glavni sektor gospodarstva zemlje (vidi gospodarsku strukturu u tablici 10.1.) u 1990. godini pridonijela 28,7 posto u BDP, a 1997. godine 25,9 posto. Predviðalo se da æe u 1998. godini rast BDP biti usporen na oko 3,55 posto. Oèekivalo se da æe rast BDP u 1999. godini doseæi oko èetiri posto u usporedbi sa 1998.

Tablica 10.1. Udio glavnih sektora u BDP

1990. 1991. 1992. 1993. 1994. 1995. 1996. 1997.Postotak od ukupne vrijednosti sektora (sadašnje cijene)

UkupnoPoljoprivreda*Industrija**GraditeljstvoVeleprodaja i maloprodajaPromet i vezeFinancijske usluge,nekretnineOstale usluge

100,010,628,7

5,917,7

8,35,8

23,1

100,010,328,2

4,515,0

9,18,5

24,5

100,013,626,9

3,314,9

6,112,2

23,0

100,013,329,7

4,813,5

5,87,8

25,1

100,011,227,4

5,114,7

8,27,8

25,7

100,010,423,1

5,917,1

8,28,1

27,2

100,010,025,6

6,615,2

8,814,7

19,1

100,09,3

25,97,1

15,6

8,714,0

19,5

Izvor: Gospodarski podaci UNECE

Podaci su prikazani prema klasifikaciji NACE/ISIC

* Poljoprivreda obuhvaæa lov i ribolov** Industrija obuhvaæa rudarstvo, proizvodnju, proizvodnju struje, plina i

vode. (U razdoblju od 1993. do 1995. Hrvatska nije bila u izvješæu NACE/ISICi u tom razdoblju industrija obuhvaæa rudarstvo, proizvodnju i gospoda-renje vodama)

Industrija Hrvatske obuhvaæa sljedeæe glavne djelatnosti: rudarstvo i dobivanje energije (ugljen, lignit, treset, sirova nafta i plin); ostalo rudarstvo i energija; proizvodnja prehrambenih proizvoda, piæa i duhana; tekstil i tekstilni proizvodi; koža i kožni proizvodi; drvo i drvni proizvodi; celuloza, papir i proizvodi od papira; koks; naftni proizvodi; nuklearno gorivo; kemikalije, kemijski proizvodi i vlakna; guma i plastièni proizvodi; mineralni proizvodi od nemetala; osnovni metali i izraðeni metalni proizvodi; strojevi i oprema; elektrièni i optièki ureðaji; transportna oprema; namještaj; recikliranje; struja; opskrba plinom i vodom. Na slici 10.1. prikazana su kretanja velièina u proizvodnji - sveukupno i u industriji recikliranja. Slika je takoðer opæeniti prikaz razvoja proizvodnje pojedinih proizvoda, premda meðu njima ima razlika.

U godinama izmeðu 1985. i 1995. proizvodnja se smanjila za 46,3 posto; u rasponu od 30 do 70 posto kod razlièitih djelatnosti industrije. Najveæe smanjenje izmeðu 1987. i 1997. zabilježeno je u proizvodnji gume i plastiènih proizvoda (60 posto), osnovnih metala i izradi metalnih proizvoda (66 posto), strojeva i opreme (70 posto), transportne opreme (54 posto) i materijala za recikliranje (51,2 posto). Izmeðu 1995. i 1997. godine došlo je do blagog porasta proizvodnje za oko 10 posto.

Slika 10.1. Velièina proizvodnje 1988. -1997.

Izvor: Statistièki godišnjak, 1998.

Smanjenje industrijske proizvodnje izazvano je sljedeæim gospodarskim i tehnièkim èimbenicima:

· dotrajala industrijska oprema· visoki troškovi proizvodnje zbog cijena sirovina i energije· visoke uvozne carine za opremu, ukljuèujuæi onu za zaštitu okoliša· manjak financijskih sredstava za industrijska ulaganja, ukljuèujuæi èišæe tehnologije· smanjenje poljoprivredne proizvodnje što je dovelo do manje potrošnje poljoprivrednih kemikalija· smanjenje izvoza industrijskih proizvoda· posljedice rata.

Ovo poglavlje bavi se opæenitim pitanjima uvoðenja èišæih tehnologija i razvoja, te problemima okoliša koje izazivaju glavni industrijski uzroènici oneèišæenja, to jest, energetika, proizvodnja kemikalija i kemijskih proizvoda, te proizvodnja cementa.

Tehnološke moguænosti za industrijsku uporabu energije

Cjelovite informacije o energetskom bogatstvu, proizvodnji i korištenju su u Poglavlju 5. Ukupna ispruka energije po stanovniku u Hrvatskoj i nekim zemljama navedena je u slici 10.2., a potrošnja energije u Hrvatskoj i odabranim zemljama prikazan je na slici 10.3. U usporedbi s drugim europskim zemljama ukupna isporuka energije u Hrvatskoj po stanovniku je relativno niska. Energetske potrebe industrije izmeðu 1993. i 1997. godine èinile su 23 do 29 posto ukupne potrebe za energijom. Ukupna potrošnja energije u industriji poveæala se u 1997. godini za 7,8 posto u usporedbi sa 1996. Znaèajan rast zabilježen je u korištenju tekuæih goriva (16,9 posto) i zemnog plina (12,8 posto). Istovremeno je potrošnja ugljena u 1997. godini porasla za samo 2,1 posto u usporedbi sa 1996. godinom.

Slika 10.2. Energetska intenzivnost u Hrvatskoj i nekim zemljama

-40

-20

0

20

40

1988 1989 1990 1991 1992 1993 1994 1995 1996 1997

Ukupno od kojih: Reciklirano

Velièina rasta

-40

-20

0

20

40

Izvor: Godišnje energetsko izvješæe, 1993.-1997.Ministarstvo gospodarstva Republike Hrvatske

Poveæana uporaba plina dovest æe do smanjenja emisija u zrak koje potjeèu od sagorijevanja goriva. Glavna prepreka korištenju zemnog plina je nesigurnost u vezi buduæih cijena plina i distribucije plina. Suvremene tehnologije koje koriste plinska goriva obuhvaæaju:

· elektrane s kombiniranim ciklusom· kombiniranu proizvodnju topline i struje· plinske turbine s ubrizgavanjem pare· plinske turbine s meðuhlaðenjem i ubrizgavanjem pare· turbine na vlažni zrak· plinske turbine s kemijskom rekuperacijom.

Ugljen je najlakše dostupan i najjednostavniji izvor energije, ali njegov je glavni nedostatak negativan utjecaj na okoliš u usporedbi s plinovitim i naftnim gorivima. Predviða se da æe potrošnja ugljena u buduænosti znaèajno rasti. Meðutim, nove tehnologije mogu dovesti do smanjenja emisija SO x i NOx. Tablica 10.2. sažeto prikazuje nove tehnologije ugljena. Na primjer, tehnologija sagorijevanja koja koristi vrtložni sloj smanjuje emisiju SO x za 90 do 95 posto. Upravo se radi na razvoju ili razmatranju moguænosti serije novih procesa suvremenog odsumporavanja dimnih plinova. Oni obuhvaæaju kemijsko i fizièko èišæenje ugljena i plina, gasifikaciju ugljena i ukapljivanje ugljena. Mnogi od ovih procesa veæ su u komercijalnoj ili demonstracijskoj fazi i mogu se provoditi u industriji.

0 200 400 600 800 1'000

Italija Turska

Austrija Francuska

Nizozemska Luksemburg

Norveška Maðarska

Švedska

Slovenija

Hrvatska

Republika Èeška Rumunjska

Ruska Federacija Bosna and Hercegovina

toe / 1990 MUSD

Tablica 10.2. Status i tehnièka svojstva najznaèajnih tehnologijana ugljen

Tehnologija StatusUèinko-

vitostSmanjenjeemisije SOx

Smanjenjeemisije NOx

(%)Sagorijevanje na ugljen u prahu(parametri ispod i iznad kritiènih, PCFC)

komercijalni 38-47 - -

Sagorijevanje u vrtložnom sloju(FBC)

komercijalni/demonstracijski 34-37 90-95 60

Optoèno sagorijevanje u vrtložnom sloju (parametri ispod i iznad kritiènih, CFBC)

komercijalni/demonstracijski 37-39 90-95 60

Sagorijevanje u vrtložnom sloju pod tlakom (parametri ispod i iznad kritiènih, PFBC)

demonstracijski 42-45 90-95 70

Integrirani kombinirani ciklus s uplinjavanjem ugljena (IGCC)

demonstracijski 45-48 98-99 98-99

Integrirane æelije za uplinjavanje goriva (IGFC)

u razvoju 40-60 92-99 92

Turbine s izravnim ciklusom na ugljen (DCC)

u razvoju 35-45 85-85 70-80

Dizel s izravnim ciklusom na ugljen (DCC)

u razvoju 35-45 80 50

Suvremeno odsumporavanje dimnih plinova (FGD)

komercijalni/demonstracijski

37-39 90-97 -

Ubrizgavanje sorbenta komercijalni/demonstracijski

37-39 55-75 -

Ispiranje pomoæu prskanja komercijalni/demonstracijski

37-39 70-90 -

Kombinacija SOx / NOx demonstracijskiu razvoju

37-39 70-95 70-90

Dodatno sagorijevanje demonstracijski 38-40 0-20 60Sagorijevanje s niskim NOx komercijalni/

demonstracijski38-40 - 45-60

Drugo sagorijevanje komercijalni/demonstracijski

37-38 - 40-90

Fizièko èišæenje ugljena komercijalni/demonstracijski

90 30 -

Kemijsko/biološko èišæenje ugljena u razvoju 85-90 90-95 -Reprodukcija ugljena niže klase u razvoju 80 30-95 -Mješavina ugljen/voda demonstracijski - 50-75 -Uplinjavanje ugljena komercijalni/

demonstracijski75-80 90-99 -

Neizravno ukapljivanje ugljena u razvoju 60 95 70Izravno ukapljivanje ugljena u razvoju 55-60 90 97

Izvor: Strategija razvoja energetskog sektora u Republici Hrvatskoj (prijedlogiz sijeènja 1999.)Ministarstvo gospodarstva

Nuklearna energija smatra se dugoroènom varijantom. Uzimajuæi u obzir teškoæe s plinom i naftnim derivatima, obnovljivi izvori energije su privlaèni i raspoloživi u Hrvatskoj. Oni obuhvaæaju korištenje solarnih sustava, fotovoltne energije, biomase, energije vjetra, geotermalne energije, malih hidroelektrana, energije valova i plime, te energije topline mora. Moguænost njihove uporabe u Hrvatskoj predmet je tablice 10.3.

Tablica 10.3. Status i karakteristike nekih obnovljivih izvora energije

Tehnologija Status Tehnièkaizvedivost

Po jedinicisnage

Uèinko-vitost (%)

Utjecaj na okoliš

Aktivni solarni sustavi-0 grijanje-1 hlaðenje

Pasivni solarni sustavi-2 grijanje-3 hlaðenje-4 dnevna rasvjeta

Solarna toplinska energija

Fotovoltni sustavi-5 prikljuèeni na mrežu

-6 neprikljuèeni

Biomasa-7 goriva-8 energija

Energija vjetra

Geotermalna energija-9 hidrotermalna-10 suhe grijaæe stijene-11 lava

Male hidroelektrane

Energija valova i plime

Energija topline mora

komercijalniu razvoju

komercijalniu razvoju

komercijalni/u razvoju

demonstracijski

demonstracijski

komercijalni

komercijalni komercijalni

komercijalni

komercijalniu razvojuu razvoju

komercijalni

komercijalni/u razvojuu razvoju

dobrasrednja/dobra

srednja/dobra

srednja/dobra

srednja/dobra

dobra

dobra dobra

dobra

dobralošaloša

srednja/dobra

loša/dobra

loša

1-50MWt

0,005-500

MWt

7-100Mwe

1-7000kWe

0,01-1000 kWe

-5-50 MWe

0,02-1,5MWe

10-500MWe

0,5-25 MWe3-10 MWe

100-1000 MWe

25-50

25-50

15-30

10-25

10-25

25-35

25-45

10-16

80-90

mali

mali

srednji

srednji

srednji

veliksrednji

srednji

srednjivelik

-mali/veliki

srednji

mali

Izvor: Strategija razvoja energetskog sektora u Republici Hrvatskoj (prijedlogiz sijeènja 1999.)Ministarstvo gospodarstva

Proizvodnja i korištenje hidrogena, osobito kod elektrolize vode, kao alternativnog izvora energije takoðer su privlaèni za buduæe energetske sustave nakon 2010. godine. Tehnologije koje najviše obeæavaju su æelije goriva za izravnu proizvodnju energije iz hidrogena bez pokretnih dijelova i visoke uèinkovitosti..

Ustrojstvo i razvoj kemijske industrije

Kemijska industrija je jedna od glavnih industrijskih djelatnosti Hrvatske. Na nju je u 1997. godini otpalo 11,34 posto BDP. Ona je na drugom mjestu nakon prehrambene industrije i obuhvaæa 8,2 posto ukupnog broja zaposlenih u proizvodnoj industriji. Glavne kemikalije koje se proizvode su amonijak, dušiène i druge anorganske kiseline, deterdženti, vinil-klorid, ugljik, pesticidi i herbicidi za biljke, urea i složena umjetna gnojiva, polietilen, sintetski materijali i smole, farmaceutske sirovine, komercijalni lijekovi, sapun, kozmetika, premazi, ljepila i filmovi.

U vremenu od 1987. do 1997. kemijska industrija imala je bolje rezultate nego ukupna proizvodna industrija, buduæi da je njezin indeks velièine proizvodnje opao sa 170,5 u 1987. godini na 97,1 u 1997. Od 1993. do 1997. proizvodnja anorganskih kemikalija i umjetnih gnojiva blago je porasla, na primjer kod umjetnih gnojiva sa 482.800 na 536.700 tona. Takoðer je došlo do poveæanja proizvodnje pesticida i herbicida (sa 7.568.000 tona u 1993. godini na 8.813.000 tona u 1997.). Za podatke u vezi razvoja potrošnje umjetnih gnojiva (N, P2O5 i K2O ) vidi poglavlje 11.

Razvoj industrije cementa

U poslijeratnoj obnovi Hrvatske posebno se potièe industrija cementa. U 1994., 1996. i 1997. godini proizvodnja je porasla u usporedbi s prethodnim godinama. Prema procjenama proizvodnja cementa u 1998. i 1999. godini iznosila je 2.125.000, odnosno 2.910.000 tona. Postoji pet tvrtki za proizvodnju cementa meðu kojima su najveæe Dalmacijacement (RMC), s kapacitetom od 2,3 milijuna tona godišnje (tri pogona), i Tvornica cementa Koromaèno s kapacitetom od 0,6 milijuna tona godišnje. Puni kapacitet svih šest poduzeæa iznosi 3,08 milijuna tona godišnje, što znaèi da je u 1998. godini industrija cementa radila s oko 70 posto kapaciteta.

Grupa struènjaka i znanstvenika izradila je studiju za procjenu potencijalne uloge industrije cementa u preradi otpada. U cementnim peæima mogu se spaljivati sljedeæe vrste opasnog otpada:

· otpadna ulja i otpad koji sadrži ulja· organske otopine· rabljene automobilske gume· zapaljivi dio komunalnog otpada, osobito ambalaža· drveni otpad· mulj od obrade otpadnih voda

Prednosti spaljivanja otpada u cementnim peæima su:

· korištenje otpadnih materijala kao alternativnih izvora energije· štednja prirodnih bogatstava· zaštita okoliša, jer se uklanja otpad koji se ispušta u okoliš, pa nema potrebe za izgradnjom posebnih ureðaja za

odlaganje otpada· visok stupanj razlaganja otpada zbog visoke temperature u peæima (temperatura plamena je veæa od 2.000°C, a

temperatura materijala je 1.450-1.500°C; organski dijelovi otpada se uništavaju, a anorganski se u obliku pepela miješaju sa sirovinom)

· kolièina i sastav pepela imaju zanemarivi utjecaj na kvalitetu cementa· gorivo koje sadrži sumpor može se koristiti, jer se SO2 u ispušnim plinovima smanjuje zbog reakcije s troskom· teški metali potpuno se sjedinjuju s troskom ne mijenjajuæi svoja svojstva· nakon rekuperacije topline i proèišæavanja ispušni plinovi udovoljavaju meðunarodnim standardima· sadržaj visokotoksiènih organskih tvari (dioksina) je manji nego što se traži standardima (0,01 mg/m 3).

Mjere koje su potrebne za osiguranje potpunog spaljivanja otpada u proizvodnji cementa su sljedeæe:

· izrada i provedba odgovarajuæe regulative i propisa kojima se utvrðuju standardi za kvalitetu troske i cementa, standardi emisija u atmosferu, popisi i karakteristike otpada koji se koristi na temelju postojeæe europske prakse

· izrada nacionalnog sustava za skupljanje otpada koji æe jamèiti da æe njegova opskrba biti dovoljna da se koristi kao izvor energije

· uspostava domaæeg tržišta otpada pogodnog za spaljivanje u cementnim peæima; eventualno ukljuèujuæi uvoz takvog otpada iz susjednih država

· prilagodba tehnologije proizvodnje cementa tako da se konvencionalni energetski materijali mogu djelomièno zamijeniti otpadom, a da se pritom zadrže ista kvaliteta cementa i standardi emisije.

10.2. Odnos prema okolišu u nekim industrijskim poduzeæima

Industrija nafte INA d.d.

INA je najveæa hrvatska tvrtka za istraživanje nafte i plina, te za proizvodnju, rafiniranje, prijevoz i distribuciju plina i naftnih proizvoda. U 1997. godini proizvedeno je 1.786.147 tona naftnih i plinskih kondenzata; 1.496.223 tone iz domaæe nafte i 289.924 tone (16 posto) iz uvoza. Proizvodnja domaæeg zemnog plina iznosila je 1,7 milijardi m3 - 879 milijuna m3 zemnog plina je uvezeno. INA preraðuje sirovu naftu u rafinerijama u Rijeci i Sisku.

Radi zaštite okoliša tvrtka je uložila u obradu otpadnih voda, toplinsku obradu otpada i smanjenje emisija u zrak. Ukupna ulaganja u zaštitu okoliša u 1997. godini iznosila su 5.368.745 kn. Tvrtka obavješæuje javnost o svojim aktivnostima i omoguæava joj sudjelovanje u procesu odluèivanja. Predstavnici uprave tvrtke organiziraju zajedno sa struènjacima posebne sastanke s javnošæu u blizini industrijskih postrojenja. Obavješæuju javnost o novim dostignuæima u proizvodnim procesima, o mjerama zaštite okoliša koje poduzimaju, te o interesu i koristi koju æe javnost imati od razvijanja lokalnih industrijskih postrojenja.

Politika zaštite okoliša koju ova tvrtka provodi osmišljena je u skladu sa Zakonom o zaštiti okoliša i INA-inom Deklaracija o zaštiti okoliša. Osnovni ciljevi njene politike zaštite okoliša su sljedeæi:

· PUO za nova postrojenja· procjena opasnosti u sluèaju nesreæa· istraživanje i razvoj èišæih tehnologija· uvoðenje sustava postupanja okolišem u skladu s ISO 14000· unapreðenje kakvoæe proizvoda razvojem kemikalija koje nisu štetne za okoliš (biorazgradiva maziva INA

BIOLANCOL, INA-BIOHIDRAOL-36,46 – nova generacija hidrauliènih ulja, INA-BIOTRANSHIDROL JD-biorazgradivo ulje)

· edukacija osoblja za mjere zaštite okoliša.

Svaki sektor i tehnološka jedinica tvrtke ima odjel koji je zadužen za zaštitu okoliša. Odjel INA-e za zaštitu okoliša koordinira sveukupne aktivnosti na zaštiti okoliša i suraðuje s vladinim i nevladinim ustanovama u provedbi domaæeg i meðunarodnog zakonodavstva, propisa i standarda o otpadu i emisijama. Od 1995. godine tvrtka izraðuje popis emisija u atmosferu, vodu i tlo, te o proizvodnji krutog otpada.

Veæina opasnog otpada (plutajuæi i teški mulj, ostaci prethodne obrade otpadnih voda koji se ne mogu crpsti) spaljuju se interno. Naftni otpad se reciklira kao gorivo, a visokotoksièni otpad spaljuje se u posebnoj peæi, ili ga obraðuju specijalizirane i ovlaštene tvrtke.

Tvrtka je uvela više procese znaèajnih za zaštitu okoliša.

· Godine 1986. INA je poèela proizvoditi bezolovni benzin.

· Rafinerija Rijeka otvorila je novu jedinicu za hidroodsumporavanje i lako plinsko ulje za hidrokreking u proizvodnji dizelskog goriva i loživog ulja prema europskim standardima.

· Obnova i poèetak proizvodnje sumpora iz rafinerijskih plinova u rafinerijama koje primjenjuju Claussov postupak, osobito u rafineriji Sisak.

· Instaliran je pogodan sustav za skupljanje otpadnih voda.

· Instalirana je prva jedinica za obradu uljnih kiša i otpadnih voda, a nova postrojenja se upravo završavaju.

· Pušten je u rad prvi ureðaj za spaljivanje biološkog mulja.

· Završen je ureðaj za spaljivanje otpada na osnovi rotacijske peæi.· Uveden je sustav praćenja kakvoće obrađene otpadne vode.

· Povremeno se prate emisije SO2, CO, NOx i čestica.· Vodi se katastar otpada i katastar emisija.· Uspostavljen je sustav praćenja kakvoće zraka u blizini riječke rafinerije.

“Petrokemija” – proizvodnja umjetnih gnojiva

“Petrokemija” je jedna od najveæih hrvatskih tvrtki za proizvodnju umjetnih gnojiva (oko milijun tona godišnje), ugljika i bentonitne gline. Proizvodnja umjetnih gnojiva temelji se na uporabi sirovih fosfata, sumpora i zemnog plina. Tvornica takoðer proizvodi amonijak, dušiène, sumporne i fosforne kiseline, ureu i dušik. Potrošnja umjetnih gnojiva u poljoprivredi smanjena je u 1998. godini za više od 40 posto u usporedbi sa 1988. godinom. Ovakvo kretanje negativno je utjecalo na tvrtku, koja ne radi punim kapacitetom. Glavni problemi postrojenja petrokemije sa stanovišta zaštite okoliša su:

· odlaganje fosfornog gipsa iz proizvodnje fosforne kiseline· proèišæavanje ispušnih plinova iz fluorida, amonijaka, hidrogen-sulfida, dušiènih oksida, sumpornog dioksida i

prašine· obrada otpadnih voda i mulja.

Proizvodnja fosforne kiseline daje oko pet tona fosfornog gipsa po toni proizvedenog P2O5. Najveæi dio fosfornog gipsa odlaže se na odlagališta ili u mala jezera, ili se ispušta u more. Fosforni gips mora se hidraulièki prevesti iz postrojenja za fosfornu kiselinu do odlagališta u zemlju. Prije izvedbe odlagališta, koje ima površinu od oko 1,6 km2 i kapacitet od oko 7.000.000 m3 , obavljena su geološka i hidrogeološka istraživanja. Jezero za odlaganje je izvor oneèišæenja okoliša, jer izaziva oneèišæenje zraka i podzemne vode fluoridima, fosfatima i manjim kolièinama radionuklida.

Sustav praæenja jezera za odlaganje funkcionira u skladu s domaæom regulativom na temelju preporuka IAEA. Najviša dopuštena razina Ra226 iznosi 1000 Bq/m3. Jezero za odlaganje redovno se kontrolira, a postojeæi interventni plan sadrži mjere koje treba poduzeti u izvanrednom sluèaju. Tvornica je izradila i provodi sustav kontrole kakvoæe zraka.

Najnovija poboljšanja na podruèju sveukupne zaštite okoliša, koju provodi tvrtka, mogu se sažeto prikazati kako slijedi.

· Poboljšanje proizvodnih procesa uvoðenjem èišæih tehnologija. To je opæi plan poduzeæa.

· Dvostruki kontakt i dvostruka apsorpcija u proizvodnji sumporne kiseline.

· Uporaba zemnog plina umjesto naftne sirovine u proizvodnji amonijaka i energije.

· Proèišæivanje plinova u proizvodnji umjetnih gnojiva uz znatno smanjenje emisije NH3, NOx, F i prašine.

· Uvoðenje sustava vreæastih filtera u ureðaju za mljevenje kamenog fosfata.

· Obrada otpadnih voda koje sadrže amonijak i nitrate metodom izmjene iona.

· Posebna obrada otpadnih voda koje potjeèu iz proizvodnje sumporne i fosforne kiseline (obje neutralizacijom vapnom), uree (amonijak koji se oslobaða pri recikliranju vraæa se u proces).

· Recikliranje istrošenog katalizatora iz proizvodnje amonijaka i sumporne kiseline u proizvodnju katalizatora.

· Specijalizirano poduzeæe spaljuje PCB.

Na nekim ureðajima poduzete su mjere za zaštitu okoliša.

· Godine 1993. apsorpcijskom stupcu u postrojenju za dušiènu kiselinu poveæana je uèinkovitost, èime su smanjene emisije dušiènog oksida.

· Godine 1993. zatvoren je jedan pogon za ureu i jedan za amonijak, što je pridonijelo smanjenju emisija amonijaka.· U pogonu za kalcij-amonijak-nitrate u proizvodnji umjetnih gnojiva uvedeno je granuliranje umjesto peletizacije, a

jednom cijevnom reaktoru zamijenjen je posljednji isparivaè.· Zapoèelo je odlaganje fosfornog gipsa slaganjem u visinu da bi se zaštitila zemlja u blizini parka prirode Lonjsko

polje.

Planira se uvoðenje sljedeæih novih, èišæih procesa:

· pročišćavanje otpadnog plina s ciljem smanjenja emisija amonijaka i prašine u pogonu NPK 1;

· pojačana djelotvornost stupca apsorpcije dodavanjem kisika s ciljem smanjenja emisija NO x u pogonu dušična kiselina 1;

· usavršavanje procesa automatskog nadzora i povećanje snage pogona za obradu otpadnih voda iz proizvodnje ionskih smola;

· smanjenje količine otpadnih voda izmjenom načina proizvodnje amonij-nitrata (AN) u pogonu AN/CAN;

· smanjenje emisija NOx u pogonu amonijak 2;· uvođenje granulacije umjesto miješanja ruda granulacijom i sustava pročišćavanja plinova s

ciljem smanjenja emisija amonijaka i prašine u pogonu urea 2;· rekonstrukcija pogona, spaljivanje otpadnog plina na baklji u cilju smanjenja emisija H 2S i CO

u pogonu tvornice čađe.

U postrojenjima “Petrokemije” poduzete su sve potrebne mjere za sprijeèavanje, pripremu i intervencije u sluèaju industrijskih nesreæa, ukljuèujuæi one koje mogu izazvati prekograniène posljedice. Meðu tim mjerama treba spomenuti sljedeæe:

· Operativno-informacijski centar “Petrokemije” upravlja i koordinira svim aktivnostima u hitnim sluèajevima; izraðeni su interventni planovi, a radnici i osoblje upoznati su s time kako postupiti u izvanrednim sluèajevima; jedna automatska meteorološka postaja koristi se za predviðenje širenja otrovnih oblaka.

· Sastavljen je popis opasnih tvari. On obuhvaæa amonijak, amonijev nitrat, kalcij-amonijev-nitrat, nitrit, te ureu dušiène, sumporne i fosforne kiseline i elementarni sumpor.

“Pliva” d.d.

“Pliva” je jedno od najveæih kemijskih poduzeæa za proizvodnju raznih farmaceutskih sredstava, lijekova za životinje i agrokemikalija, prehrambenih artikala, kozmetike i higijenskih proizvoda. Ima tvrtke-kæeri u Bosni i Hercegovini, Poljskoj, Sloveniji, Švicarskoj i Sjedinjenim Državama. Medicinski proizvodi èine 82 posto ukupnog prometa ili 2.716,2 milijuna kn. Odjel zaštite okoliša aktivno radi na praæenju okoliša i nadzoru; zadužen je za tehnologije prihvatljive za okoliš, postupanje otpadom te recikliranje, obradu otpadnih voda i analitièku kontrolu emisija. Glavni izazov poduzeæa je udovoljavanje standardima EU vezanim za emisije. Glavni problem u zaštiti okoliša je obrada otpadnih voda, a posebno proizvodnja kvasca. U sklopu osposobljavanja za èišæe tehnologije poduzeæe je pokrenulo projekt dobrog gospodarenja vodom i smanjenja emisija u okoliš (vidi takoðer tablicu 10.4.). Pogon za obradu i povrat topline bit æe izgraðen za hlaðenje vode iz proizvodnje kvasca, kod koje se za hlaðenje bioreaktora koriste ogromne kolièine vode. Reakcija se odvija na 30°C, a temperatura rashladne vode na ulazu iznosi 14 do 15°C, a na izlazu 23 do 27°C. Voda se ispušta u rijeku Savu. Povrat topline i smanjenje potrošnje vode (do 90 posto) donijet æe uštedu od 450.000 USD godišnje.

“Pliva” je dobar primjer tvrtke koja uvodi mjere industrijske sigurnosti. Interventni planovi za sluèaj nesreæe postoje u svim pogonima. U Savskom Marofu taj plan sadrži obavijesti o postrojenju u kanalizacijskom sustavu, toèkama moguæih nesreæa, potencijalnim uzrocima nesreæa i njihovoj eventualnoj težini, površini koju nesreæa može zahvatiti, komuniciranju prije, za vrijeme i nakon nesreæe, mjerama za sprijeèavanje nesreæa i posljedicama industrijskih nesreæa. Sastavljen je popis opasnih tvari koje se proizvode i koriste u industrijskim pogonima, ukljuèujuæi njihove pragove kolièina.

10.3. Uvoðenje èišæih tehnologija u industriju

Pravni aspekti i prioriteti

U Hrvatskoj nema nikakvog zakona o uvoðenju èišæih tehnologija. Godine 1996. održan je okrugli stol o èišæoj proizvodnji. Sudionici su donijeli Deklaraciju o èišæoj proizvodnji s ciljem promicanja èišæe proizvodnje kao prioritetne strategije proizvodnje, da bi se industriji i gospodarstvu omoguæila prilagodba zahtjevima održivog razvoja. Deklaracija naglašava potrebu:

· proglašavanja promicanja èišæe proizvodnje u industriji i gospodarstvu u cjelini, prioritetom koji se ostvaruje izobrazbom i obavješæivanjem

· hitne izrade strategije provoðenja èišæe proizvodnje i ostvarenja organizacije odgovorne za takvo provoðenje putem mreže zainteresiranih tvrtki i institucija

· imenovanja odgovarajuæeg ministarstva, koje æe potaknuti ukljuèivanje Hrvatske u meðunarodnu mrežu UNIDO/UNEP za èišæu proizvodnju i ispuniti zahtjeve postojeæih meðunarodnih konvencija i preporuka.

Institucijski ustroj

Nakon okruglog stola osnovan je prvi Odbor za èišæu proizvodnju (ICCP). Sastoji se od predstavnika Vlade (Državne uprave za zaštitu prirode i okoliša, Ministarstva znanosti i tehnologije, te Ministarstva gospodarstva), Sveuèilišta Zagreb i Rijeka, Hrvatskog vijeæa za održivi razvoj, nevladinih udruga i Agencije za postupanje opasnim otpadom (APO) koja vodi tajništvo Odbora.

U srpnju 1997. vlade Hrvatske i Èeške te UNIDO potpisali su sporazum o projektu osposobljavanja za èišæu proizvodnju. Projekt se odnosi na sljedeæe glavne aktivnosti:

· izobrazba konzultanata· provoðenje demonstracijskih projekata èišæe proizvodnje· osnivanje Nacionalnog centra za èišæu proizvodnju (NCPC) u Hrvatskoj u sklopu mreže UNIDO/UNEP.

Centar se financira iz Multilateralnog programa Èeške Republike za pomoæ u razvoju u sklopu mreže UNIDO/UNEP. Djelatnosti Centra obuhvaæaju:

· obavljanje provjera da bi se tvrtkama pomoglo u utvrðivanju procesa koji stvaraju otpad i provoðenju mjera za sprijeèavanje oneèišæenja i smanjenje proizvodnje otpada;

· osposobljavanje rukovoditelja, tehnièkih i domaæih savjetnika za uporabu instrumenata i metoda, kojima se unapreðuju proizvodni procesi, i organiziranje radionica o èišæoj proizvodnji za struènjake iz vlada, sa sveuèilišta i iz poslovnog svijeta;

· informiranje o èišæoj proizvodnji i podizanje svijesti putem seminara, glasila, brošura i suradnje s domaæim medijima, industrijskim udrugama i izobraznim institucijama;

· savjetovanje Vlade o politici i strategijama da bi se odredbe o èišæoj proizvodnji obuhvatile domaæom regulativom i potaknula poduzeæa na smanjenje ili izbjegavanje oneèišæenja na izvoru, te na racionalno korištenje energije i sirovina.

Kao dio ovog projekta organiziran je seminar o promicanju èišæe tehnologije. Sudjelovalo je oko 200 struènjaka i predstavnika Vlade, industrije, sveuèilišta i nevladinih udruga. Prvi dugoroèni interaktivni teèaj o èišæoj proizvodnji organiziran je u studenom 1997. na temelju metode “izvježbaj nastavnika”, koju je razvio èeški Centar za èišæu proizvodnju prema norveškom iskustvu. Osposobljena su 32 struènjaka i izraðeno je 11 projekata èišæe tehnologije u devet poduzeæa (vidi tablicu 10.4.).

Projekti se odnose na èišæe tehnologije radi uštede energije i sirovina, smanjenja ispuštanja otpadnih voda i krutog otpada, te poboljšanja postupanja otpadnim vodama. Poèela je provedba gotovo svih projekata, ponekad s trenutnim povratnim uèinkom. Oèekuje se da æe rezultat tih projekata biti:

· smanjenje ispuštanja otpadnih voda od 1.025.300 m3

· smanjenje COD od 54,6 tona u smislu O2 pri ispuštanju otpadnih voda· smanjenje emisije hlapivih organskih spojeva u zrak od 23,2 tone godišnje· smanjenje krutog industrijskog otpada od 1.620 tona godišnje· procjenjena gospodarska korist od 1.685.000 USD godišnje.

Tablica 10.4. Demonstracijski projekti èišæe proizvodnje u Hrvatskoj

Tvrtka,industrija, djelatnost

Opis projektaUloženi

kapital (kn)Ušteda

(kn/god.)

Vrijemepovrata (mj./god.

)CIMOS BUZET d.o.o. Prerada metala

ERICSSON NIKOLA TESLA d.d. Elektronika i telekomunikacije

HERBOS d.d. Sisak Kemijska industrija (proizvodnja herbicida)

KIO – Orahovica d.d. Keramièka industrija (proizvod. keramièkih ploèica)

KRAŠ d.d. Industrija bombona i èokolade (proizvodnja slatkiša)

LABUD d.d. Zagreb (deterdženti, kozmetika i druga sredstva za èišæenje)

Smanjenje utjecaja iona kromata na okoliš u procesu pocinèavanja ….

Smanjenje otpada i smanjenje potrošnje materijala u procesu valnog lemljenja sklopova štampanih ploèa ………..

Poveæanje efektivnih sirovina za 1%. Smanjenje oneèišæenja otpadnih voda dodavanjem tenzida i instaliranjem mjeraèa zamuæenosti u proizvodnju herbicida …………………

Smanjenje keramièkog otpada (sirovi, glazirani i peèeni otpad)…………….

Smanjenje gubitka sirovi-na i smanjenje ukupne kolièine otpada u proizvodnji vafla …………

Smanjenje otpadnih voda (voda za pranje i hlaðenje) u pogonu tekuæih proizvoda ……….

1.900

0

0

75.000

758.000

21.600.000

45.000

32.230

146.900

780.000

717.000

973.300

4.425.000

10.700

odmah

odmah

odmah

<1 mj.

9,5 mj.

4,9 god.

4,2 god.

“PLIVA” d.d. Zagreb Proizvodnja farmaceutskih sredstava, kozmetike i prehrambenih artikala

SAPONIA d.d. Osijek Kemijska industrija (proizvodnja deterdženata i sredstava za èišæenje)

SIPRO d.d. Umag (proizvodnja samoljepljivih traka)

Unapreðenje postupanja vodom i smanjenje koli-èine otpadnih voda i pot-rošnje svježe vode u pogonu za proizvodnju kvasca ……………………

Poboljšanje doziranja proizvoda, bolje korište-nje sirovina i smanjenje ambalažnog otpada u proizvodnji abrazivnih sredstava za èišæenje …..

Ušteda na sirovinama i smanjenje emisije. Rekuperacija heksana kod prerade rashladnih voda ………………………

1.817.000

1.000.000

0

147.000

2.839.000

225.000

92.600

121.700

8 mj.

4,4 god.

odmah

1,2 god.

Izvor: Broj 2174 Kutina, 11. 3. 1999.

10.4. Mjere zaštite okoliša u energetici i kemijskoj industriji

Energetika

Nacrt strategije energetskog razvoja Hrvatske, kojime se postavljaju ciljevi politike energetskog sektora, prošao je prvo čitanje u Saboru i sada se čeka na drugo čitanje prije konačnog usvajanja. To je dio Opće strategije gospodarskog razvoja Hrvatske. Strategija energetike obuhvaća gospodarske, pravne, organizacijske, institucijske i izobrazne aspekte. Njezina koncepcija vodi računa o državnim interesima, kretanjima na tržištu energenata Europske unije, kao i potrebama Hrvatske za razvijanjem vlastitog energetskog tržišta, koje mora biti usklađeno sa standardima razvijenih zemalja. Rezultati istraživanja sadržaja strategije objavljeni su u 25 dokumenata. Glavni je cilj istraživanja prikazati različite aspekte i preduvjete gospodarskog i energetskog razvoja , kao dio napora usmjerenih ka pretvaranju Hrvatske u suvremenu europsku državu parlamentarne demokracije, privatnoga vlasništva i tržišnoga gospodarstva.

Nacrt strategije obuhvaća:· zakone i propise iz područja energetike· distribucijsku i prijenosnu mrežu plinovoda i strujnih vodova· razvoj nepristranog tržišta i konkurencije, kao i buduća demonopolizacija tržišta· preustroj HEP-a i INA-e, djelomičnu privatizaciju ovih tvrtki· povećanje energetske efikasnosti· poticanje uporabe obnovljivih izvora i čišćih tehnologija· poboljšanje položaja potrošača, visokokvalitetne usluge i niže cijene· obrazovanje, informiranje i usluge savjetovanja te razvoj odnosa s javnošću.

Oèekuje se da æe nova elektrana na pogon ugljenom Plomin II biti puštena u rad do kraja 1999. godine. Do 2010. godine ne oèekuje se nikakvo daljnje poveæanje kapaciteta proizvodnje energije. Porast bruto domaæeg proizvoda od pet posto zahtijevao bi porast potrošnje energije od 3,3 posto godišnje. Veæe potrebe za energijom oèekuju se nakon 2010. godine u svim sektorima, ali uglavnom u domaæinstvima i uslugama, za što æe biti potrebni neki dodatni izvori.

Najistaknutiji izvori energije do 2010. godine bit æe tekuæa goriva (42 posto), zemni plin (32 posto), snaga vode i ugljen (24 posto). Oèekuje se da æe udio obnovljivih izvora energije u 2010. godini porasti za dva posto. Sustavna

politika proizvodnje obnovljive energije u Hrvatskoj temelji se na nacionalnim energetskim programima, koje je pokrenula Vlada 1997. godine. Oni se sastoje od sljedeæih potprograma:

· BIOEN Program korištenja biomase i otpada. Tvrdi se da æe njegov potencijal do 2030. godine biti 50-80 PJ (16 PJ u 1996. godini).

· SUNEN Program korištenja sunèeve energije. Oèekuje se da æe do godine 2020. oko 50 posto neindustrijskih potreba za energijom biti podmireno sunèevom energijom.

· ENWIND Program korištenja energije vjetra. Potencijal 29 odabranih makrolokacija procjenjuje se na 750 kW godišnje.

· GEOEN Program korištenja geotermalne energije. Hrvatska ima znatno veæe geotermalne potencijale nego što je prosjek Europe i oni se veæ koriste na nekoliko mjesta. Oèekuje se da æe se korištenje poveæati oko deset puta.

· MAHE Program izgradnje malih hidroelektrana. Procjenjeni potencijal iznosi 100 MW ukupne instalirane snage.

Poveæanje energetske uèinkovitosti je jedan od temeljnih zahtjeva održivog razvoja. Meðunarodni položaj Hrvatske u smislu energetske intenzivnosti prikazan je na slici 10.3. Institut za energetiku “Hrvoje Požar” je zajedno s drugim institucijama 1998. godine izradio strategiju oèuvanja energije. Strategiju je Vlada usvojila i ukljuèila u Strategiju razvoja energetskog sektora. Strategija oèuvanja energije sastoji se od sljedeæih nacionalnih programa energetike:

· KUENzgrada: Program uèinkovitosti energije u zgradama

· MIEE : Mreža industrijske energetske uèinkovitosti

· KOGEN : Program kogeneracije

· KUENcts: Uèinkovitost energije u programu centralnih toplinskih sustava

· TRANCRO: Program uèinkovitosti energije transporta

Da bi se ostvarili ciljevi ekonomiènosti potrebna su znatna tehnièka poboljšanja u energetskom sektoru. Ona su razraðena u energetskoj strategiji. Meðu njima su: zamjena istrošene opreme i postrojenja, korištenje otpadne topline ispušnih plinova, uvoðenje novih sustava automatske regulacije i upravljanja, te standardiziranih propisa i opreme za preciznu regulaciju, poticanje kogeneracije i uspostava uèinkovitih sustava cijena i tarifa.

Provedba strategije bit æe pomognuta nizom instrumenata politike. Ulaganja potrebna za njenu provedbu procjenjuju se na èetiri milijarde kn godišnje (oko 1,1 milijun DEM) ili oko 850 kn po stanovniku godišnje. Od Vlade se oèekuje da osnuje fond za nacionalni program energetike iz kojeg æe se financirati projekti štednje energije i obnovljive energije, te osigurati poèetna sredstva. Fond æe se formirati kao financijska institucija posebne namjene koja ovisi o Vladi i njenim upravnim tijelima, te njihovim institucijama. Takoðer se mogu uzeti u obzir sljedeæi izvori financiranja:

· državni proraèun i proraèuni jedinica lokalne uprave

· zamjena "duga za okoliš" kao mehanizam pretvaranja jednog dijela inozemnog duga države u izvor financiranja fonda

· zajmovi komercijalnih banaka

· kamate na zajmove odobrene od fonda

· kazne naplaæene od uzroènika oneèišæenja

· dio cijene energije

· meðunarodni izvori financiranja.

Oèekuje se da æe liberalizacija cijena energije i postupna privatizacija energetskog sektora olakšati provedbu strategije. Ostala podrška oèekuje se da æe doæi od samostalnih proizvoðaèa (IPP).

Sigurno postupanje i proizvodnja kemikalija

Zakonodavstvo. Zakon o otrovnim tvarima je usvojen 1999. godine. Zakon o zaštiti okoliša sadrži odredbe o sigurnosti okoliša koje se odnose na opasne proizvode i procjenu utjecaja na okoliš. Zakonom se od vlasnika traži da izradi planove interventnih mjera za sluèaj industrijske nesreæe. Takvi planovi trebaju sadržavati mjere predostrožnosti, spremnosti rekacije, te naroèito mjere za ublažavanje posljedica nesreæe kao i korake koje treba poduzeti javnost da bi se zaštitila. Provoðenje posljednje odredbe poèelo je 1993. godine.Njime se propisuje izrada lokalnih programa zaštite okoliša, koji bi sadržavali sastavnice planova intervencija u industriji. Osim planova intervencija, korisnici i proizvođači obvezni su obavljati procjenu rizika i obučavati osoblje za rad otrovima u skladu s domaćim zakonodavstvom. Ipak, i dalje postoji potreba za krovnim zakonom o sigurnom gospodarenju kemikalijama.

Okvirni program djelatnosti vezanih uz sprječavanje, pripravnost i odgovore na industrijske nesreće predviđa Plan intervencija u zaštiti okoliša, Nacionalni plan zaštite voda i Plan intervencija u slučaju iznenadnih onečišćenja Jadranskog mora u Republici Hrvatskoj. Ovi programi provode se u suradnji s Ministarstvom unutarnjih poslova, Ministarstvom obrane i Operativno-informacijskim središtem za intervencije INA-e, gdje je sjedište stručne jedinice za provedbu Plana intervencija u zaštiti okoliša.

Ciljevi politike i upravljački instrumenti. Ciljevi vladine politike sigurnog gospodarenja kemikalijama su sljedeći:

· izrada programa smanjenja kemijskih rizika i postupaka procjene rizika· poboljšanje klasifikacije kemikalija, njihovog pakiranja i označivanja· usklađivanje zakonodavstva, propisa, pravila i normi s Europskom unijom· sprječavanje nezakonite trgovine opasnim kemikalijama· poboljšanje razmjene informacija o sigurnom gospodarenju kemikalijama među svim

sudionicima (proizvodnja, potrošnja, skladištenje, trgovina, i drugo)· uvođenje čišće tehnologije i čišćih procesa u kemijskoj industriji.

Sustav obavješæivanja

Godine 1993. i 1998. izraðen je poseban pregled industrijskih nesreæa i drugih izvanrednih sluèajeva.

Pregled se temeljio na podacima o postojanju interventnih planova u postrojenjima, o sudionicima koji su bili ukljuèeni, analizi prošlih industrijskih nesreæa, nadležnostima, raspoloživosti tehnièkih sredstava za ublažavanje posljedica industrijske nesreæe i ulozi medija u sluèaju industrijske nesreæe. Taj pregled postupanja u sluèaju industrijske nesreæe u 61 kemijskoj tvornici dao je sljedeæe rezultate:

· Zabrinjavajuće je da gotovo polovina ispitanika nije znala za postojanje planova intervencija odnosno sustava gospodarenja kemikalijama.

· Nužno je podrobnije razraditi standardnu metodologiju planiranja intervencija i obvezati glavne sudionike (na mjestu nesreće i u okolnom području) na izradu odgovarajućih planova i uspostavu odgovarajućih sustava te provjeru njihove djelotvornosti.

· Većina ispitanika smatra kako su kvalitetne mjere spriječavanja jednako tako važne kao i saniranje kemijskih nesreća, te kako su tvrtke u kojima bi moglo doći do nesreće prvenstveno odgovorne za spriječavanje i sanaciju.

· Tehnička i tehnološka oprema koja se rabi u upravljanju kemijskim nesrećama nije na zadovoljavajućem stupnju. Da bi se ovaj problem rješio, ključna je opsežnija međunarodna podrška i suradnja.

· Informiranje javnosti o vjerojatnosti kemijskih nesreća i zaštitnim mjerama je na vrlo nezadovoljavajućem stupnju.

Ovime se određuju prioriteti daljnjih djelovanja, osobito potreba većih napora u smjeru informiranja i uključenja političkih djelatnika. Rezultati istraživanja odražavaju zanimanje i spremnost ispitanika na pružanje pomoći u rješavanju ovog pitanja. Štoviše, prepoznate su ključne sastavnice i koraci koji bi trebali biti dijelom svakog sustava upravljanja kemijskim nesrećama.

Odjel za operativni nadzor Ministarstva unutarnjih poslova i Odjel za sustav promatranja i izvješćivanja Ministarstva obrane uspostavili su sustav izvješćivanja o ekološkim nesrećama. Njime se sve informacije o nesrećama dostavljaju Odsjeku za planove intervencija u zaštiti okoliša DUZPO-a, koji je pak zadužen za daljnje djelovanje.

Analiza postojećeg zakonodavstva i struktura, kao i zabilježeni slučajevi nekontroliranih i slučajnih ispuštanja opasnih tvari u okoliš u posljednje tri godine strateško su polazište za planiranje mjera sprječavanja i odgovora. Od 1996. godine DUZPO sustavno prati stanje i vodi evidenciju o broju i vrstama nesreća (tablica 10.5.). Valja naglasiti kako je broj nesreća s ispuštanjem opasnih tvari u okoliš iz kemijske industrije vrlo visok.

10.5. Zakljuèci i preporuke

U Hrvatskoj industrija sudjeluje s više od 25 posto u BDP. Unatoè poboljšanja gospodarskog stanja od 1994. do 1997. godine veæi dio industrijskog sektora i dalje radi sa samo 50-60 posto svojih kapaciteta. Kao rezultat takve gospodarske situacije smanjeno je oneèišæenje iz industrije. To razdoblje smanjene aktivnosti treba iskoristiti za izradu zakonskog okvira i politièke strategije buduæeg uvoðenja èišæe i održivije industrijske prakse. Potrebni su poticaji za izradu opæeg okvira za èišæu proizvodnju u svim industrijama.

Strategija za èišæu proizvodnju

Ne postoji strategija održivog industrijskog razvoja. Strategija industrijskog razvitaka i politike je u pripremi i trebala bi biti dovršena do kraja 1999. Temeljit æe se na naèelima održivog razvitka, pa je postupno uvoðenje èišæih tehnologija neizbježno. Oèekuje se da æe ova strategija služiti kao vodeæi dokument razvoja industrije, takoðer u odnosu na uvoðenje èišæih tehnologija.

Izraðena je i usvojena Deklaracija i èišæoj proizvodnji kojom se utvrðuju ciljevi èišæe proizvodnje. Uz pomoæ Republike Èeške i u okviru suradnje s UNIDO/UNEP-om osnovan je Nacionalni centar za èišæu proizvodnju. U srpnju 1997. zapoèet je projekt osposobljavanja za èišæu proizvodnju. Projekt se odnosi na izobrazbu i provoðenje 11 èišæih procesa u devet kemijskih tvornica. Godišnja gospodarska korist od projekata procjenjuje se na 1.685.000 USD. Meðutim, nema posebnog zakona o uvoðenju èišæih tehnologija. Taj nedostatak svakako æe otežavati svaku buduæu politiku ublažavanja industrijskog oneèišæenja.

Izvješće o stanju okoliša već navodi mogućnost korištenja čišće proizvodnje u industriji. Strategija zaštite okoliša, koja je u pripremi, razmatra različite oblike cjelovitog upravljanja okolišem, čiji je dio i čišća proizvodnja.

Preporuka 10.1.

U suradnji s Državnom upravom za zaštitu prirode i okoliša, buduæim Nacionalnim centrom za èišæe proizvodnje, te drugim prikladnim javnim i industrijskim institucijama treba izraditi zakonski okvir za promicanje razvoja i uvoðenja èišæih tehnologija.

Potreba za zakonskim okvirom uvoðenja èišæih tehnologija ne uklanja potrebu za praktiènim tehnološkim poboljšanjima u industriji Hrvatske. Multilateralni program razvojne pomoæi trenutno funkcionira uz pomoæ Republike Èeške i domaæih fondova. Programom se takoðer pruža financijska pomoæ u provoðenju projekata èišæe industrijske proizvodnje. Sljedeæa moguænost za promicanje èišæe proizvodnje je mreža UNIDO/UNEP. Potrebno je pokrenuti kampanju obavješæivanja, da bi se pojedinaène industrijske tvrtke izvijestilo o njihovim aktivnostima i

o drugim moguænostima za pomoæ u pitanjima èišæe proizvodnje. Meðutim, najvažniji aspekt u uvoðenju èišæe tehnologije je suradnja industrije. U ovoj fazi industriju treba obavješæivanjem poticati na usvajanje važnih standarda ISO. Za tu svrhu treba redovno slati obavijesti o demonstracijskim projektima.

Preporuka 10.2.

Državna uprava za zaštitu prirode i okoliša treba pokrenuti veliku akciju obavješæivanja o raspoloživoj pomoæi industrijskim poduzeæima u uvoðenju èišæih tehnologija. Promicanje serija ISO 9000 i ISO 14000 u hrvatskoj industriji treba biti drugi glavni cilj ove akcije. Akcija takoðer treba pružiti podatke o najvažnijim demonstracijskim projektima za stvarno uvoðenje èišæih tehnologija.

Nesreæe u industriji

U Hrvatskoj se posebna pozornost veæ pridaje sprijeèavanju, pripremanju i reagiranju na industrijske nesreæe. Napravljena je posebna studija o sigurnosti industrije, a Inspektorat za zaštitu okoliša ima odsjek za planove intervencija u okolišu. Sljedeæi korak je unapreðenje, daljnji razvoj i primjena mjera industrijske sigurnosti u suradnji s industrijom. Konvencija ECE o prekograniènim posljedicama industrijskih nesreæa, koja je nedavno ratificirana (lipanj 1999.), mogla bi biti jedan od instrumenata za ostvarenje toga cilja. (Vidi Preporuku 4.4.).

Mjere za kemijsku i petrokemijsku industriju

Kemijska industrija u Hrvatskoj je najveæa industrijska djelatnost. Premda nije u cijelosti izbjegla gospodarsku depresiju, kemijska industrija radi bolje od prosjeène hrvatske industrije. Postoji nacionalni ustroj za sigurno postupanje kemikalijama. On obuhvaæa zakonsku, upravnu i institucijsku organiziranost. Dotiène zakonske odredbe nalaze se u mnogo zakona i propisa, èime se otežava sigurno postupanje kemikalijama. Ciljevi vladine politike su zacrtani, a institucijska organizacija uspostavljena, osobito osnivanjem Komisije za sigurno postupanje kemikalijama. Ona obuhvaæa predstavnike Vlade, industrije, privatnih i nevladinih organizacija. Kao rezultat toga postoje mnogi projekti i ima mnogo iskustva. Meðutim, izgleda da nisu dobro koordinirani. Koordinacija se takoðer èini preduvjetom za sustavniju provedbu normi i standarda koji se odnose na proizvodnju, skladištenje, trgovanje i uporabu kemikalija.

Preporuka 10.3.

Državna uprava za zaštitu prirode i okoliša trebala bi u suradnji s drugim državnim tijelima, koja su zastupljena u Komisiji za sigurno postupanje kemikalijama izraditi zakon o sigurnom postupanju kemikalijama, zasnovanim na preporukama i praksi EU. Takoðer bi trebala pojaèati svoju koordinacijsku ulogu u sigurnom postupanju kemikalijama.

Primjeri velikih kemijskih tvrtki pokazuju da njihova politika razvoja obièno sadrži mjere za zaštitu okoliša. Poduzeæa kao “Petrokemija”, INA i “Pliva” uvele su procese èišæe proizvodnje, èime su pridonijele zaštiti okoliša i kakvoæi proizvoda u skladu sa standardima ISO 9000 i ISO 14000. Meðutim, nepovoljno gospodarsko i financijsko stanje u industriji ne dopušta tvrtkama primjenu tehnologija èišæe proizvodnje, te ispunjavanje zahtjeva postojeæih domaæih normi i standarda u vezi dopuštene koncentracije oneèišæivaèa bez posebnih mjera. Sveukupna gospodarska situacija, kao i primjeri navedeni u tekstu upuæuju na to da razvoj prikladnih gospodarskih instrumenata treba biti glavna strategija za poticanje kemijske i petrokemijske industrije na ubrzanje napora koji se ulažu u zaštitu okoliša.

Preporuka 10.4.

Vlada bi u suradnji s kemijskim poduzeæima trebala utvrditi i primijeniti gospodarske mjere kojima se promièe šire uvoðenje mjera za zaštitu prirode u kemijsku i petrokemijsku industriju, ukljuèujuæi tehnologije unutar i na kraju procesa.

Prije ili kasnije gospodarski razvoj æe uèiniti potrebnom politiku ublažavanja specifiènih oneèišæenja. U prvim redovima te politike stajat æe kemijska i petrokemijska industrija Hrvatske. Tada æe biti potrebno temeljiti postupanje prilikom industrijskog oneèišæenja na podacima o stvarnim oblicima oneèišæenja. Neophodne mjere praæenja i druge mjere treba pripremiti što prije, buduæi da za razvoj informacijskog sustava treba mnogo novaca i vremena. Važan korak u tom smjeru je uspostava Katastra emisija u okoliš (vidi poglavlja 1 i 6).

Preporuka 10.5.

U bliskoj buduænosti treba zapoèeti razvitak informacijskog sustava o industrijskom oneèišæenju, poèevši od kemijske industrije. On se prvenstveno treba usredotoèiti na praæenje oneèišæenja tla i podzemnih voda u blizini rafinerija i lokacija kemijskih postrojenja.

Mjere za energetsku industriju

U skladu s postojeæim zakonodavstvom o energetici izraðen je prijedlog strategije razvoja energetskog sektora. Strategija obuhvaæa gospodarske, organizacijske, upravne, administrativne, tehnièke i obrazovne aspekte, te utvrðuje ciljeve politike i instrumente gospodarenja, ukljuèujuæi one za unapreðenje energetske uèinkovitosti. Glavni cilj strategije je osigurati da se energetski sustav Hrvatske razvija u skladu s praksom EU, te s obzirom na zakonodavstvo o energetici. Za provedbu strategije izraðeno je nekoliko nacionalnih programa. Zahvaljujuæi vrlo pozitivnim uèincima Hrvatska je danas na putu prema održivom razvoju energetskog gospodarstva. Sada je najvažniji prioritet provedba strategije s naglaskom na preustrojstvu energetskog sektora, zajedno s naporima u pravcu privatizacije.

Preporuka 10.6.

Preustrojstvo i privatizaciju energetskog sektora radi poboljšanja energetske uèinkovitosti, vodeæi raèuna o nacionalnim uvjetima i interesima, treba smatrati hitnim zahtjevom u svrhu oèuvanja energije.

Hrvatske rezerve nafte i zemnog plina ne odgovaraju potrebama zemlje. Rezultat toga jest da su mnoga istraživanja i razvoj usmjereni na korištenje ugljena i obnovljive energije. Brojni, za okoliš prihvatljivi procesi za korištenje ugljena su u proizvodnji energije u komercijalnim ili demonstracijskim fazama. Novi, za okoliš prihvatljivi procesi za korištenje obnovljivih izvora energije kao što su sunèeva energija, fotovoltni sustavi, biomasa, vjetar, geotermalna i vodena energija takoðer su u komercijalnim fazama (vidi takoðer Poglavlje 5). Nuklearna tehnologija smatra se dugoroènom energetskom opcijom. Važno je nastaviti istraživanje i razvoj u buduæem ustrojstvu energetskog gospodarstva, te ukljuèiti zaštitu okoliša u takva istraživanja i razvoj u ranoj fazi, da bi se moglo utjecati na odreðivanje buduæih moguænosti snabdjevanja energijom.

Preporuka 10.7.

Vlada i energetska poduzeæa trebaju nastaviti s istraživanjem i razvojem èišæih procesa na temelju ugljena, kao i procesa prihvatljivih za okoliš koji koriste obnovljive izvore energije.

Mjere za industriju cementa

Industrija cementa daje veliki doprinos poslijeratnoj obnovi. Postoji pet tvornica cementa. Ovaj sektor trenutno radi s oko 70 posto kapaciteta. U Hrvatskoj bi tvornice cementa mogle dati znaèajan doprinos zaštiti okoliša, osobito spaljivanjem industrijskog i komunalnog otpada, kao što su otpadna ulja, otpad koji sadrži ulja, organska otpala, rabljene automobilske gume, zapaljivi dio komunalnog otpada, drveni otpad i mulj koji potjeèe od obrade otpadnih voda (vidi takoðer Poglavlje 7). Korištenje cementnih peæi za te svrhe zahtijevalo bi relativno malo tehnološkog prilagoðavanja industrije cementa s obzirom na korištenje goriva, emisije u zrak i kvalitetu proizvoda. Potrebni propisi za takvu praksu mogu se izvesti iz postojeæe europske prakse i standarda.

Preporuka 10.8.

Treba razmotriti moguænost spaljivanja otpada u cementnim peæima. Vidi takoðer Preporuke 5.6. i 6.4.

Poglavlje 11.

ZAŠTITA OKOLIŠA U POLJOPRIVREDI I ŠUMARSTVU

11.1. Uvjeti i aktivnosti u poljoprivredi i šumarstvu

Osnovne karakteristike poljoprivrede i noviji razvoj

Klima u Hrvatskoj je razlièita. Sredozemna klima je blaga, s kišovitim zimama i sušnim ljetima. Temperatura zraka ne spušta ispod 5°C. Planinska klima prevladava u planinskom podruèju, sa snijegom koji se zadržava na tlu 50 do 60 dana, i opæenito velikim kolièinama padalina. Sjeverna i istoèna Hrvatska imaju umjerenu kontinentalnu klimu s toplim (ali vlažnim) ljetima i hladnim zimama.

U Hrvatskoj postoje tri poljoprivredna podruèja: panonska regija, planinski dio i sredozemna zona. Svako se sastoji od podregija. Panonska regija je južni dio široke Panonske nizine. Pokriva 48 posto Hrvatske. Njena ravnica s najveæim dijelom plodnog tla je "želudac" Hrvatske, s visokim prinosima gotovo svih najvažnijih kultura. Tu se proizvodi najviše žitarica, osobito pšenice (ukupna proizvodnja od 833.508 tona na 208.377 ha u 1993. godini). Žitarice se uzgajaju u cijeloj Hrvatskoj (ukupna proizvodnja u 1997. godini iznosila je 2.387.000 tona na 407.207 ha zemljišta). U brežuljkastom dijelu pomiješana su seoska dobra, voænjaci i vinogradi.

Planinsko podruèje je raznoliko. Trajanje vegetacije je vrlo kratko. Poljoprivredu obilježavaju mala dobra na kojima je stoèarstvo glavna djelatnost. Obraðivanje zemlje podreðeno je potrebi osiguranja stoène hrane. Izbor kultura je vrlo malen: uglavnom kukuruz, s nešto krumpira (nema izbijanja bolesti), raži i povræa. Središnji planinski prostor karakterizira proizvodnja voæa. Proizvodnja je tradicijski ekstenzivna, uz minimalno korištenje mineralnih pesticida i umjetnih gnojiva, a tlo je meðu najèišæima u Europi. Poljoprivredni potencijal ovog podruèja je slabo iskorišten.

Sredozemno podruèje ima povoljna agroeokološka i poljoprivredna obilježja. Uvjeti su povoljni za suptropsku vegetaciju: masline, smokve, agrume i drugo. Ima nekoliko posebnih agroekoloških i gospodarskih podruèja: polje Èepiæ i dolina Mirne u Istri, te dolina Neretve u srednjoj Dalmaciji. Ovdje prevladavaju mala privatna imanja s malim proizvodnim zemljištem, ali proizvodnja je vrlo intenzivna, osobito u povrtlarstvu.

Slika 11.1. Poljoprivredna podruèja u Hrvatskoj

Podregije:P1 - istoènopanonska G1 - predplaninskaP2 - srednjopanonska G2 - planinskaP3- zapadnopanonska M1- sjevernosredozemnaP4 - sjeveronozapadno panonska M2 - srednjosredozemnaM3 - južnosredozemna

Proizvodnja industrijskih kultura u Hrvatskoj obuhvaæa: uljarice (suncokret - na 23.060 ha proizvodi se 41.506 tona, uljana repica - na 5.356 ha 11.181 tona), šeæerna repa na 25.577 ha 1.056.669 tona, soja na 21.151 ha 45.867 tona, duhan na 7.310 ha 11.888 tona. Ukupna proizvodnja maslinovog ulja u 1997. godini iznosila je 579 tona. Proizvodnja grožða iznosi 350.000 tona na 58.000 ha vinograda, a proizvodi se oko 200 milijuna ha vina (477 vrsti vina, što je 0,7 posto svjetske proizvodnje). Ukupna proizvodnja povræa, osim krumpira, iznosi 40.000 do 50.000 tona na 53.000 ha, uglavnom privatnih gospodarstava. Krumpir se sadi na 63.000 ha. Povræe se takoðer uzgaja u staklenicima: oko 40 ha je pod staklom, a 150 do 200 ha pod plastiènim materijalima.

Tablica 11.1. Izvoz i uvoz poljoprivrednih proizvoda, 1996.-1997.

Mil. USD1990.-91. 1992.-93.* 1994. 1995. 1996. 1997.

IzvozUkupnoPoljoprivreda (% od ukupnog)

UvozUkupnoPoljoprivreda (% od ukupnog)

3.102,49,6

4.127,215,4

4.250,712,8

4.563,511,2

4.260,411,5

5.229,311,7

4.633,711,3

7.509,912,4

4.511,812,1

7.787,911,9

4.340,912,7

9.122,511,0

Izvor: Državni zavod za statistiku

Napomena: * ne ukljuèuje zemlje bivše Jugoslavije

Proizvodnja stoke u Hrvatskoj (oko 45 posto od vrijednosti ukupne poljoprivredne proizvodnje) obuhvaæa goveda, svinje, perad, konje, ovce, koze. U proizvodnji mesa (osim peradi i svinjetine) i mlijeka prevladavaju privatna obiteljska gospodarstva. Na uzgoj goveda otpada oko 40 posto ukupne vrijednosti proizvodnje stoke. Ukupan broj stoke pao je sa 800.000 grla u 1990. godini na 451.000 u 1997. Godine 1997. bilo je 1.176.000 svinja. Proizvodnja svinjetine u 1996.

godini iznosila je ukupno 163.000 tona. Danas je najslabije razvijen podsektor stoèarstva uzgoj ovaca i koza. Razlog je u tome što se ta proizvodnja temelji na obiteljskim gospodarstvima i Vlada ju zanemaruje. U 1997. godini bilo je 453.000 ovaca i 100.000 koza.

Poljoprivreda, šumarstvo i ribarstvo ostvaruju oko 10 posto BDP i zapošljavaju 3,8 posto radne snage. U 1990. godini proizveli su 11,67 posto BDP, a u 1995. 11,44 posto. Privatna gospodarstva posjeduju 70 posto cjelokupnog poljoprivrednog zemljišta. Veæa ulaganja u poljoprivredu pridonijela bi promicanju naèela samodostatne, visokokvalitetne proizvodnje, osobito mesa, mlijeka i žitarica. Podaci iz 1994. godine pokazuju da je u poljoprivredu uloženo 117.495.000 kn.

Opæenite karakteristike šumskog bogatstva i njegovog korištenja

Tablica 11.2. Osnove šumskog bogatstva

Šumsko podruèje

km2

Stabla u rastumil. m3

RavnicaBrežuljkasto i planinsko podruèjeObalna zona

9.1357.7668.012

15010080

Izvor: Šumarstvo u Hrvatskoj, objavilo JP "Hrvatske šume"

Šumsko zemljište pokriva 43,5 posto državnog teritorija (ukupno 2,49 milijuna ha). Od toga je 84 posto pokriveno šumskom vegetacijom (to jest, 37,6 posto zemljišta). Šume u Hrvatskoj uglavnom su u vlasništvu države (80,2 posto) i njima upravlja državna agencija “Hrvatske šume”. Sa 1,3 posto upravljaju nešumarske organizacije (kao što su uprave za zaštiæena podruèja i znanstvene ustanove). Preostalih 18,5 posto je u privatnom vlasništvu. Šume se po svojoj funkciji dijele na one koje se mogu iskorištavati (94,2 posto), zaštiæene (3,6 posto) i ostale (2,2 posto). U tablici 11.2. prikazana su šumska podruèja i vrste koje rastu u svakom od tri podruèja.

Šumarstvo u Hrvatskoj sudjeluje u BDP sa 1,2 posto, a doprinos drvne industrije BDP iznosi 2,5 posto. Drvna proizvodnja obuhvaæa proizvodnju rezanog drveta, celuloznog drveta, trupaca i ostalog industrijskog drveta, te iznosi 5.354.018 m3 godišnje. Godine 1995. udio “Hrvatskih šuma” iznosio je 2.604.000 m3, a 1996. godine 2.871.000 m3. Drvna proizvodnja je meðu najunosnijim izvoznim djelatnostima Hrvatske. Hrvatska je pretežni izvoznik manje gotovih drvnih proizvoda.

Šumama i šumskim zemljištem upravlja se na temelju plana gospodarenja šumama, koji dijeli podruèja na upravne jedinice. Svaka jedinica ima dugoroèni i srednjeroèni plan razvoja. Njih odobrava Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva, koje vodi raèuna o mišljenju svoje struène komisije. Cilj je oèuvati šume i koristiti njihovo bogatstvo na održivi naèin.

Prema cjelovitoj metodologiji praæenja sastavljen je popis šumskih šteta. On je pokazao da je 1997. godine ošteæeno 27 posto šuma, od èega najviše (38 posto) u Gorskom kotaru. Po propadanju šuma Hrvatska je na 17. mjestu u Europi. Najteže vrste šumskih šteta su:

· negativan utjecaj kiselih kiša na planinsko podruèje (Gorski kotar) gdje dolazi do najtežih ošteæenja (obièna jela)

· štete na nizinskim šumama (obièan nizinski hrast i bjelogoriène šume jasena)

· šumski požari u obalnom podruèju (u 1996. godini 3.129 požara uništilo je 29.000 ha šumskog zemljišta).

Zajedno s cjelovitim programima postupanja sa štetoèinama pokrenuti su programi za zaštitu šuma od oneèišæivaèa, požara i bolesti (zaštita protiv biotièkih i abiotièkih èimbenika) i krèenja šuma. (Vidi takoðer o gospodarenju šumama u Poglavlju 8).

Korištenje i praæenje stanja poljoprivrednog zemljišta

Slika 11.2. Poljoprivredno zemljište po tipovima kultura, 1996.

Izvor: Državni zavod za statistiku

43,40%

37,90%

0,90%

13,70%

1,90%

2,20%

Obradiva zemlja ivrtoviPašnjaci

jezerca, trstici iribnjaciLivade

Vinogradi

Voćnjaci

Na korištenje poljoprivrednog zemljišta u Hrvatskoj i nadalje snažno utjeèu vlasnièki uvjeti koji su prevladavali do 1991. godine: pretežno privatno vlasništvo nad zemljom postojalo je paralelno s gospodarstvima "u društvenom vlasništvu" - agroindustrijskim kompleksima. Druga faza privatizacije u poljoprivredi poèela je 1991. godine prema Zakonu o poljoprivrednom zemljištu i dovela je do prelaska agroindustrijskih kompleksa u državno vlasništvo s ciljem daljnje privatizacije. Podaci iz 1997. godine pokazuju da je od ukupno 3,18 milijuna ha poljoprivrednog zemljišta 2,04 milijuna u prvatnom vlasništvu, a 1,14 milijuna u vlasništvu države.

Struktura poljoprivrednog zemljišta prema vrsti kulture sastoji se od 1,84 milijuna ha oranica i 1,14 milijuna ha pašnjaka. Obradivo zemljište sastoji se od 1,3 milijuna ha obraðene zemlje, 58.000 ha vinograda, 67.000 ha voænjaka i 413.000 ha livada. Površina obradive zemlje (0,42 ha po stanovniku) premašuje zapadnoeuropski prosjek.

Obiteljska gospodarstva èine 80 posto oranica i stoke, 90 posto ukupnog broja traktora i 90 posto ukupne radne snage u poljoprivredi. Hrvatska ima jedan traktor na svakih 7,11 ha obradivog zemljišta što je snaga od 2,94 kW/ha. Najbolje opremljene zemlje imaju jedan traktor na svakih 5,5, ha ili 3,77 kW/ha. Na svakih 1,89 seljaèkih gospodarstava dolazi jedan jednoosovinski ili dvoosovinski traktor prosjeène strarosti od 20 godina, što znaèi da je seljaèka poljoprivreda neodgovarajuæe opremljena.

U brežuljkastim i planinskim dijelovima Hrvatske odgovarajuæa snaga univerzalnog traktora iznosi izmeðu 35 i 65 kW. U obalnim dijelovima veæina radova se obavlja motornim kultivatorima. Strojevi za žetvu imaju preveliki kapacitet da bi ih moglo posjedovati samo jedno gospodarstvo, pa su ili u zajednièkim vlasništvu ili u najmu. Vrlo je važno kupiti strojeve za zajednièku uporabu da bi se radovi obavljali jeftino i tehnièki uèinkovito, kao što su oranje i sijanje, prskanje, gnojenje, žetva, proizvodnja silaže i drugo.

Hrvatska ima oko 5.690.221 poljoprivredno gospodarstvo, koja su podijeljena na 18 milijuna parcela prosjeène velièine od 2,9 ha. Takva rascjepkanost je jedna od osnovnih prepreka racionalnijem korištenju proizvodnih potencijala. Glavni ciljevi zemljišne reforme i privatizacije u poljoprivrednom sektoru su proširenje privatnog vlasništva, poveæanje prosjeène velièine pojedinaènih obiteljskih gospodarstava i uèinkovitije korištenje poljoprivrednog zemljišta.

Poljoprivredno zemljište u Hrvatskoj podijeljeno je na šest grupa (najviša kvaliteta = grupa 1.). Prema Pravilniku o procjeni zemljišta tla se dijele prema svojoj kvaliteti, klimi, reljefu i drugim èimbenicima.

Proizvodnja i uporaba umjetnih gnojiva i pesticida

U Hrvatskoj se èetiri tvrtke bave proizvodnjom, uvozom i distribucijom sredstava za zaštitu bilja: “Chromos Agro” d.d. Zagreb, “Herbos” d.d. Sisak, “Pliva” d.d. Zagreb i “Saponia” d.d. Osijek. Ove tvornice proizvode i izvoze još i 2.000 tona drugih sredstava u vrijednosti od oko devet milijuna USD. Vrijednost potrošnje se procjenjuje na oko 17 USD/ha.

Štetoèine na usjevima smanjuju prinose za 29,2 posto (razina štete u Europi je 28 posto). U prošlom desetljeæu uporaba sredstava za zaštitu bilja je smanjena, ne iz ekoloških nego iskljuèivo gospodarskih razloga. Seljaci to sebi jednostavno ne mogu priuštiti.

Tablica 11.3. Potrošnja sredstava za zaštitu bilja, 1995.

Pripravci tona kg/ha*

Aktivna tvar tona kg/ha*

VrijednostUkupno USD USD/ha*

UkupnoInsekticidiHerbicidiFungicidiOstali

7.661,301.445,603.853,501.937,70

424,50

3,2500,6101,6300,8200,180

3.418,05204,14

2.037,421.141,84

34,65

1,4500,0870,8640,4840,015

55.880.6399.703.469

30.985.39512.736.462

2.463.314

23,704,11

13,155,401,04

Izvor: Hrvatska poljoprivreda na raskršæu, Zagreb 1996.

* obradiva zemlja, voænjaci, vinogradi, pašnjaci

Hrvatska je 1960. godine poèela uvoziti velike kolièine mineralnih gnojiva, ali veliki skok uèinjen je tek izgradnjom prve faze INA "Petrokemije" u 1968. godini. Najveæa potrošnja zabilježena je 1988. godine. Nakon 1988. potrošnja se smanjivala iz gospodarskih razloga. Potrošnja mineralnih gnojiva bila je optimalna u samo 18 posto državnog sektora - u panonskoj regiji - gdje su postignuti visoki prinosi žitarica. U državnom sektoru korišteno je oko 320 kg/ha aktivne tvari. Potrošnja mineralnih gnojiva uvijek æe biti neujednaèena. Najviša æe biti u istoènim dijelovima Hrvatske i sredozemnom podruèju, gdje se oèekuje da æe se uz daljnje navodnjavanje uzgajati više povræa, voæa i cvijeæa.

Slika 11.3. Potrošnja umjetnih gnojiva i hranjivih sredstava,1988.-1998.kg/ha obradivog zemljišta Hranjiva

Gnojiva

1998

1997

1996

1995

1994

1993

1992

1991

1990

1989

1988

500400300200100

Broj 2174 Kutina, 11-3-1999.

Izvor:

S obzirom na uvjete klime i tla u Hrvatskoj i njenoj usredotoèenosti na turizam, do 2000. godine mogla bi se ponovno dostiæi najviša prijeratna potrošnja mineralnih gnojiva (774.000 tona), a do 2010. godine mogla bi doseæi sadašnji europski prosjek od 225 kg aktivne tvari po ha.

Slika 11.4. Uporaba dušiènih gnojiva u nekim europskimzemljama, 1995.

Izvor: OECD Podaci o okolišu (Sažetak 1995.)

INA "Petrokemija" u Kutini ("Petrokemija" - vidi Poglavlje 10) je jedina tvornica koja proizvodi mineralna gnojiva u Hrvatskoj i jedna je od najveæih u ovom dijelu Europe. Proizvodi oko 1,5 mil. tona godišnje. Njena proizvodnja temelji se na uvozu sirovih fosfata, kalijevih soli, sumpora i 50 posto vlastitih izvora zemnog plina. Godišnja potrošnja mineralnih gnojiva iznosi 70 do 80 tisuæa tona godišnje.

11.2. Problemi okoliša u poljoprivredi

Kakvoæa i uništavanje tla

Intenzivna proizvodnja usjeva, osobito preintenzivni plodored usjeva, korištenje agrokemikalija i teški strojevi ošteæuju zemljište u nekim dijelovima zemlje s intenzivnom poljoprivrednom proizvodnjom. Ostali uzroci ošteæenja su industrija, koja oneèišæuje zrak i izaziva kisele kiše, deponije otpada i korištenje fosilnih goriva u gradskim podruèjima. Izmeðu 1965. i 1987. godine Hrvatska je prenamjenom zemljišta izgubila 166.441 ha poljoprivrednog zemljišta, ili èak 7.235 ha godišnje, ili 20 ha dnevno.

Najteži oblik štete je nepovratno povlaèenje zemljišta iz njegove primarne uporabe - proizvodnje organskih tvari u poljoprivredi i šumarstvu. Potrebno je oko 0,60 ha zemlje po stanovniku da bi se udovoljilo normalnim potrebama za hranom; Hrvatska raspolaže sa 0,42 ha (i manje u nekim podruèjima, na obali i otocima). Pod takvim uvjetima svaki gubitak proizvodnje može biti opasan za održivi razvoj.

Erozija zemljišta je jedan od najopasnijih procesa u poljoprivredi Hrvatske. Više od 90 posto površine tla izloženo je vjetru i eroziji od vode razlièite jakosti. Središnja i obalna Istra suoèene su s najtežim posljedicama: svake godine gubi se 100 do 200 tona po ha. Okolica delte i obala rijeke Neretve prima velike kolièine zemlje iz susjedne zemalje. U zimi

0 10

20

30

40

14.5

8.3

7.4

4.3

2.7

2.5

15.0

6.3

39.2 Nizozemsk

a

Slovenija

Austrija

Italija

Bugarska

Estonija

Maðarska

Hrvatska

OECD

t/km2obradivog zemljišta

je izraziti višak vode, a ljeti veliki manjak. Zimi treba poduzeti mjere za zaštitu zemlje od erozije. Ljeti je najvažnije provoditi navodnjavanje ili zalijevanje.

Poljoprivredne aktivnosti ne izazivaju ozbiljno oneèiæenje tla ili okoliša, jer je potrošnja pesticida i umjetnih gnojiva u privatnom sektoru prilièno mala (25 posto zapadnoeuropskog prosjeka). U bivšim agroindustrijskim kompleksima potrošnja je bila slièna kao u razvijenim zemljama. Meðutim, nepostojanje kategorizacije i redovnog praæenja stanja tla predstavlja ozbiljnu prepreku za provoðenje zaštite tla i mjere održivog razvoja, buduæi da je pravo stanje tla praktièki nepoznato (vidi takoðer Poglavlje 8).

Korištenje i oneèišæenje vode

Hrvatska koristi vrlo malo vode za navodnjavanje (navodnjava se oko 5.790 ha). Oko 680.000 ha zahtijeva navodnjavanje. Sustavi navodnjavanja izgraðeni su na rijeci Neretvi, u Imotskom polju, Dalmatinskom rastoku, kod Zadra i Vukovara. Od ukupno 1.789.070 ha zemlje s viškom vode sustavi površinskog odvodnjavanja izvedeni su na samo 600.054 ha (33,5 posto). Kolièina vode u ribnjacima (13.050 ha) procjenjuje se na 286 milijuna m3 godišnje.

U usporedbi s drugim zemljama poljoprivreda Hrvatske nije ozbiljan izvor oneèišæenja. No, u površinske i podzemne vode èesto dolazi voda iz velikih stoènih farmi i ribnjaka. Nema sistematiziranih podataka o otpadnim vodama iz stoènih farmi i ribnjaka. Glavni oneèišæivaèi iz poljoprivrede i ribarstva su u posavlju, podravlju (Osijek), u Istri i Dalmaciji (Zadar).

Praæenjem je obuhvaæena veæina površinskih voda, kakvoæa podzemnih voda i podzemnih voda u podruèjima s bunarima, nizinskim šumama i sustavima hidromelioracije (sljevovi Karašice i Vukoèice, podruèje Lonjskog polja) – vidi primjedbe u Poglavlju 6. Agencija za vode “Hrvatske vode” zadužena je za provoðenje gospodarenja s vodama prema Zakonu o vodama.

Praæenje nitrata i fosfata u površinskim vodama pokazuje da su prosjeène vrijednosti nitrata opæenito znatno ispod najviše dopustive koncentracije koja je 10 mg N/l. Previsoke koncentracije zabilježene su samo u rijeci Pazinèici, Dravi pokraj D. Dubrave (11,8 mg N/l) i Muri blizu Gorice (39,10 mg N/l). U rijeci Savi koncentracija P viša je od najviših dopuštenih 0,1 mg P/l u svim postajama za uzimanje uzorka. Ovo prekoraèenje manje je nizvodno od Zagreba i na rijeci Uni.

Postotak bunara s razinom nitrata iznad osam mg N/l (osobito u istoènoj Slavoniji) bio je 1992. godine znatno veæi nego 1993. i 1994. godine. To je u vezi s obraðivanjem poljoprivrednog zemljišta. Razine nitrata dosegle su najviše vrijednosti u Meðimurju 1986. godine (13 mg N/l). Opæenito ne postoje podaci o razini fosfata u podzemnim vodama u podruèjima s intenzivnom poljoprivredom ili u privatnim seoskim bunarima. Neki podaci iz stanica za uzimanje uzoraka pokazuju da su koncentracije ispod najviših dopuštenih.

Sadržaj pesticida u vodi ne prati se redovno. Razina atrazina u vodi èesto je viša od 100 ng/l, što je najviša dopuštena koncentraciju u Hrvatskoj i EU za jedan pesticid u vodi namijenjenoj ljudskoj potrošnji.

Otpad

Glavni izvori otpada u poljoprivredi su tekuæi gnoj i otpadne vode koje potjeèu od intenzivnog uzgoja i tovljenja stoke, te otpad od obraðivanja zemlje. U Hrvatskoj, kao i u drugim zemljama bivše Jugoslavije, stoène farme koriste previše vode (tekuæi gnoj sadrži 96 do 98,5 posto vode i klasificiran je kao mulj).

Znanstvenici nastoje pronaæi nova i uèinkovita rješenja za korištenje vode iz stoèarstva, da bi se sprijeèile štetne emisije u okoliš. Zamisao “Biokont” usmjerena je prema održivoj poljoprivredi. Njezin je cilj prerada neiskorištene organske tvari iz obrade zemlje, tekuæeg gnoja i otpadnih voda od stoke na ekološki prihvatljiv naèin.

Slika 11.5. Emisije oneèišæivaèa zraka iz poljoprivrede, 1995.

Procjenjuje se da velika gospodarstva proizvode treæinu ukupne kolièine gnoja. Farme za uzgoj stoke proizvode stajski gnoj (60 posto) i blato (40 posto). Gnoj iz stoèarstva koristi se lokalno na dobrima i ne ispušta se izravno u površinske vode. Nema toènih podataka o kolièini gnoja iz velikih stoènih farmi koji se ispušta izravno u površinske vode. Gnoj proizvodi ukupno 65.000 tona N godišnje i 33.000 tona P2O5 godišnje.

Regionalni problemi

Pregled problema okoliša u poljoprivredi po regijama prikazan je u tablici 11.4.

Tablica 11.4. Specifièni problemi okoliša u nekim poljoprivrednimpodruèjima

18 550 t/godina

Ukupno N2O

34%

66%

242 492 t/godina

Ukupno CH4

OstaloPoljoprivreda

75%

25%

30.418 t/godina

: Ukupno NH3

67%

33%

Slika 11.5.Emisije oneèišèujuæih tvari iz poljoprivrede, 1995.

Statistièki godišnjak, 1998.Izvor:

Podregija Poljoprivredna proizvodnja,tip vlasništva

Specifièno stanje u okolišu

Oèekivanja, prijedlozi

Panonska regijaP1 –istoènopanonska

-0 pšenica, kukuruz-1 šeæerna repa, soja,

suncokret- vinogradi

bivše društveno vlas-ništvo, intenzvino

Smanjenje kvalitete tla zbog:-0 sabijanja tla-1 naslaga herbicida

(atrazin)-2 erozije tla (vjetar i

voda)-3 smanjenje humusa u

tlu-4 oneèišæenje vode

nitratima, eutrofikacija

-0 poveæanjem pro-sjeène velièine dobara poveæati privatno vlas-ništvo,

-1 ulaganja u sustav navodnjavanja.

Povoljna situacija na tradicijskim privatnim dobrima.

1. P2 –

srednjopanonska

-2 intezivno ratarstvo-3 vinogradi-4 stoka

privatna dobrabivše društveno (manje)

-5 antropogeno sma-njenje kakvoæe tla u bivšem društvenom sektoru

-6 jaèanje erozije tla zbog vode

-2 provoðenje složenih mjera zaštite tla

P3 –zapadnopanonska

-0 stoka (privatna dobra)

-1 voæe, vinogradi-2 suženi plodored s

kukuruzom

pretežno privatna, raštrkana dobra

-0 kisela tla-1 erozija tla-2 visoka postojanost

herbicida u tlu (atrazin)

-3 emisija opasnih tvari iz industrije u Zagrebu, Sisku i drugdje

-0 redovno gnojenje vapnom

-1 složene mjere oèuvanja tla

1. P4 –

sjeverozapadnopanonska

-3 proizvodnja stoène hrane

-4 visok udio proizvodnje kukuruza u plodoredu

pretežno privatna dobra

-4 kisela tla -2 redovno gnojenje vapnom

-3 mjere oèuvanja tla

1. Planinsko podruèjeG1 – predplaninsko

-0 ekstenzivna poljoprivreda

-1 šumska podruèja (pretežno)

-0 kisela tla-1 tla oèuvana od štete i

propadanja-2 èista voda u rijekama-3 uništene šume-4 teškoæe s kloridima

vezano s vodoopskrbom

-0 gnojenje tla vapnom (pobolj-šanje)

-1 isušivanje u dolinama vodotoka

-2 navodnjavanje iz rijeka (gdje je potrebno)

-3 razvoj ekološke poljoprivrede

1. G2 –

planinsko

-2 raž, krumpir-3 stoka (ovce, koze)

privatna raštrkana domaæinstva

-5 èesti mrazevi-6 velika kolièina obo-

rina-7 erozija tla

-4 složene mjere oèuvanja tla

-5 navodnjavanje, agrotehnièka me-lioracija tla (kalcificiranje)

-6 razvoj turizma, agroturizma i sl.

-7 proizvodnja visokokvalitetnog sjemenskog krumpira

1. Sredozemno podruèjeM1 – sjeverno-sredozemno

-0 masline, loza, bademi, breskve, nektarine, mandarine

-1 povræe

privatna raštrkana dobra

-0 visokoproduktivna, vrijedna tla

-1 višak oborina u zimi i manjak u ljeti

-0 navodnjavanje u ljetnom periodu

1. M2 – srednjosredo

-2 vinova loza, voæe-3 povræe-4 cvijeæe

bivši društveni

-2 isušeno produktivno tlo u krškim poljima

-3 višak oborina zimi i manjak ljeti

-1 ulaganja u navodnjavanje

-2 racionalno koriš-tenje agrokemika-

zemno

sektor (pretežno) lija-3 ne koristiti trajne

pesticide

M3 – južnosredozemno

-0 masline, mandarine, smokve i drugo

-1 povræe-2 cvijeæe

raštrkana privatna dobra, zanemarivi bivši društveni sektor

-0 osjetljivi eko-sustavi u dolini Neretve

-1 velika kolièina agrokemikalija

-2 voda visoke kvalitete-3 gole vapnenaèke i

dolomitske stijene, rijetki travnjaci na plitkom tlu

-4 uništene šume

-0 ulaganje u navodnjavanje

-1 oživljavanje otoka-2 poboljšanje

kvalitete tla

11.3. Politika, prioriteti i postupanje

Strategija i zakonski instrumenti

Nakon što je Hrvatska stekla samostalnost Sabor je usvojio nekoliko strateških dokumenata i zakona od opæe i posebne važnosti za zaštitu okoliša u poljoprivredi i šumarstvu:

Deklaracija o zaštiti okoliša u RH 1992.Strategija održivog razvoja poljoprivrede u RH 1995.Strategija dugoroènog razvoja hrvatskog turizm a 1993.Strategija korištenja zemlje u RH 1997.Nacionalni program razvoja otoka 1997.Izvješæe o stanju okoliša u RH 1998.Zakon o poljoprivrednom zemljištu 1994.Zakon o zaštiti bilja 1994.Zakon o umjetnim gnojivima 1992.Zakon o zaštiti prirode 1994.Zakon o šumama 1990.Zakon o vinu 1995.Zakon o financijskim poticajima i naknadama u poljoprivredi i ribarstvu 1997.Zakon o veterinarstvu 1997.Zakon o stoèarstvu 1997.Zakon o zaštiti životinja 1999.

Deklaracija iz 1992. godine stavlja težište na gospodarski održivi razvoj na temelju postojeæe poljoprivrede. Aktivnosti na promicanju održivog razvoja poljoprivrede i sela priprema Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva uz pomoæ FAO, u sklopu “Strategije održivog poljoprivrednog razvoja Republike Hrvatske”. Glavni cilj Strategije je uskladiti poljoprivrednu politiku Hrvatske sa Smjernicama urugvajskih zakljuèaka GATT-a, to jest, promicanje uèinkovite proizvodnje i plasiranja poljoprivrednih proizvoda da bi se pridonijelo rastu hrvatskog gospodarstva, zaštitila prirodna bogatstva i osigurala konkurentnost hrvatskih poljoprivrednih proizvoda na svjetskom tržištu. Poseban naglasak stavlja se na privatna obiteljska gospodarstva, koja su temelj hrvatske poljoprivrede.

Strategija je usredotoèena na ustrojstvo poljoprivrede, financiranje sela, politiku trgovanja i utvrðivanja cijena, pomoæne usluge gospodarstvima i drugo. Takoðe utvrðuje kratkoroène, srednjoroène i dugoroène ciljeve.

Sve županije osnovale su podruène veterinarske i stoèarske službe za pružanje savjeta i pomoæi seljacima. Radi olakšanja tranzicije u poljoprivrednom sektoru Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva pokrenulo je Projekt pomoænih usluga za obiteljska gospodarstva (Svjetska banka). On bi trebao:

· uèiti seljake u županijskim podruènim centrima o ekološki održivoj poljoprivredi· sprijeèiti štetne zahvate u poljoprivredi izobrazbom seljaka· poticati proizvodnju hrane na osnovi ekološki održive poljoprivrede i drugo.

Strateški dokumenti koje je donijela Hrvatska sjedinjuju sastavnice okoliša i gospodarstva. Nacionalni program razvoja otoka (1997.) ima za cilj održivi razvoj hrvatskih otoka u svim gospodarskim sektorima, a naroèito poljoprivredi. Ovaj program koordinira Ministarstvo razvitka i obnove.

Zakon o zaštiti okoliša i drugi zakoni sadrže odredbe koje su takoðer važne za poljoprivredu i šumarstvo (kao što su odredbe o procjeni utjecaja na okoliš; vidi Poglavlje 1. Meðu posebnim zakonima o poljoprivredi Zakon o poljoprivrednom zemljištu propisuje zaštitu i korištenje poljoprivrednog zemljišta i drugo. Temeljem ovog zakona doneseni su Propisi o zaštiti poljoprivednog zemljišta. Propisi su usklaðeni s iskustvima zemalja iz Komisije Alpe-Jadran. Oni daju osnovne parametre za zaštitu zemljišta od oneèišæenja, uglavnom sa 13 teških metala i poliaromatskim ugljikohidratima (PAH). Drugi propisi odnose se na korištenje otpadne vode, komposta, tekuæeg gnoja, umjetnih gnojiva i drugog.

Zakonom o zaštiti bilja regulirana je zaštita biljaka i biljnih proizvoda od štetoèina i bolesti, prijevoz pesticida i nadzor nad zaštitom bilja. Prema ovom zakonu Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva izdaje dozvole za prodaju i uporabu sredstava za zaštitu bilja. Trgovanje sredstvima zaštite regulirano je Zakonom o prodaji otrova.

Nekoliko zakona utvrðuje naknade, na primjr, naknade za korištenje prirodnih bogatstava – tla, šuma i drugog – ili za utjecaj tijekom korištenja – umjetna gnojiva, pesticidi i drugo (vidi takoðer Poglavlje 2). Meðu njima su Zakon o financijskim poticajima i naknadama u poljoprivredi i ribarstvu, te Zakon o šumama. Zakon o šumama spominje ekološku zaštitu kao jednu od funkcija šuma.

Posebnim zakonima propisane su poljoprivredna inspekcija i inspekcija okoliša. Njih obavljaju razlièiti inspektorati: za zaštitu okoliša, poljoprivredu, vodu, veterinarske službe, zaštitu bilja.

Hrvatska je èlanica nekoliko meðunarodnih organizacija i sudjeluje u konvencijama i procesima koji se bave pitanjima poljoprivrede i okoliša. Kao punopravni èlan organizacije FAO (od 1993.) Hrvatska je potpisala Meðunarodnu konvenciju o zaštiti bilja. Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva suraðuje sa Svjetskom bankom na nekoliko projekata. Jedan je “Projekt obnove i zaštite obalnih šuma”, za kojeg je Hrvatska dobila zajam od 42 milijuna USD. Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva suraðuje s Europskom bankom za obnovu i razvoj na uspostavi tržišta za veleprodaju poljoprivrednih proizvoda u Hrvatskoj. Na regionalnoj razini Hrvatska sudjeluje u Komisiji Alpe-Jadran i Meðunarodnoj komisiji za zaštitu podunavskog bazena. Vidi takoðer Poglavlje 4.

Institucijske odgovornosti

Razne vladine organizacije zadužene su za poljoprivredni razvoj i sigurnost hrane. Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva provodi zakone i propise koji se odnose na poljoprivredu, ribarstvo, prehrambenu, drvnu i duhansku industriju, veterinarstvo, šumarstvo i lov. Ovo ministarstvo obavlja inspekciju raznih poljoprivrednih djelatnosti.

Hrvatski institut za razvoj poljoprivrede osnovan je 1997. godine radi pružanja savjeta seljacima. DUZPO se ukljuèuje kod utjecaja nekih poljoprivrednih aktivnosti na okoliš. Državna uprava za vode zadužena je za postupanje vodama, izradu razvojnih planova, kontrolu kakvoæu vode, osiguranje vodnog bogatstva i zaštitu voda od štetnih djelovanja. Erozija zemlje od vode i vjetra i zaštita od erozije takoðer spadaju pod postupanje vodama. Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja u Europi koja nema organiziranu službu za zaštitu zemljišta od erozije.

Ministarstvo financija i Ministarstvo gospodarstva zaduženi su za unutarnju i vanjsku trgovinu poljoprivrednim proizvodima, carine, korištenje državnog proraèuna za poljoprivredu i opsrkbljivanje hrvatskog tržišta dovoljnom kolièinom poljoprivrednih proizvoda odgovarajuæe kvalitete. Ostala tijela vlasti i nevladine udruge imaju takoðer udio u poljoprivedi. Na primjer, na poticaj Ministarstva razvitka, useljeništva i obnove Konferencija o obnovi i razvoju Hrvatske dala je priliku Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva da predstavi Projekt prijedloga za obnovu poljoprivrede u ratom pogoðenim podruèjima. Ratom je bilo zahvaæeno ukupno 38.194 gospodarstava (465.000 ha obradive zemlje, 25 posto ukupnog stoènog fonda, 18.000 traktora). Obnova se temelji na Strategiji održivog razvoja poljoprivrede. I na kraju, poljoprivredno izobrazba u Hrvatskoj je kvalitetno organizirano – poljoprivredno-šumarski instituti postoje u Zagrebu, Osijeku, Križevcima, Splitu i drugdje.

Promicanje alternativne zemljoradnje

Ima mnogo primjera uhodanih agroekoloških aktivnosti u raznim dijelovima zemlje i tehnologija prihvatljivih za okoliš u privatnoj poljoprivredi (Istra i drugo). Primjena “Prehrane cjelovitim biljkama” i “Zaštite cjelovitih biljaka”, kako to utvrðuje organizacija FAO, mogla bi pomoæi u poveæanju prinosa.

Poljoprivreda i turizam kao gospodarski sektori koji se oslanjaju na prirodna bogatstva imaju u Hrvatskoj dugu tradiciju i povezani su s idejom održivog razvoja. Bolja zaštita prirodnih bogatstava koja su izuzetno važna za poljoprivredu, a naroèito zemlje i vode, mogla bi pomoæi da se prinosi poveæaju.

Prirodni uvjeti Hrvatske, njena potreba da proizvodi i plasira dovoljnu kolièinu visokokvalitetnih domaæih poljoprivrednih proizvoda koji udovoljavaju meðunarodnim standardima, te uvoðenje obilježavanja znakom zaštite okoliša osnove su njene želje da razvija agroekološki turizam. S tim ciljem Hrvatska je izradila prijedlog za posebnu klasifikaciju hrane na osnovi definiranja svojstava zemlje i prakse u zemljoradnji. Prema tom prijedlogu hrana se može klasificirati prema sljedeæim kriterijima:

· “Standardna hrana” (CRO-STAND-FOOD) proizvodi se na zemlji koja udovoljava meðunarodnim kriterijima za koncentraciju teških metala i toksiènih tvari (podregija P2 – vidi kartu na slici 11.1.).

· “Nostalgièna hrana” (CRO-NOST-FOOD) proizvodi se na malim gospodarstvima na vrlo èistom tlu. Za ovu proizvodnju koriste se minimalne kolièine gnojiva (gnoj, zelena ili mahunasta gnojiva) (P3, P4, planinsko podruèje).

· “Bio-dinamièka hrana” (CRO-BIOS-FOOD) proizvodi se prema odredbama IFOAM na zemlji koja sadrži samo 50 posto najviše dopuštenih teških metala i drugih oneèišæivaèa (Pravilnik o zaštiti tla). Ove koncentracije mogle bi se nadzirati putem Meðunarodnog sustava za obavijesti o tlu, koji je povezan s Internetom. Prema tom Pravilniku gnoj koji sadrži više od 30 posto najviše dopuštenih oneèišæivaèa ne smije se koristiti za gnojenje ili poboljšanje kakvoæe zemljišta.

· “Djeèja hrana” (CRO-BABY-FOOD) je posebna kategorija, koja se proizvodi bez sintetskih tvari i na tlima sa samo 10 posto najviše dopuštene koncentracije oneèišæivaèa (planinsko podruèje).

Oèekuje se da æe se svakom gospodarstvu dopustiti da proizvodi samo jednu katergoriju hrane. Sredstva koja nisu dopuštena za uporabu neæe se smijeti držati na gospodarstvu.

11.4. Zakljuèci i preporuke

Poljoprivredne djelatnosti Hrvatske, koje se lokalno razlikuju prema klimatskim zonama, ne izazivaju teža ošteæenja okoliša. Meðutim, to je više rezultat vanjskih èimbenika kao što su tradicijsko ekstenzivno iskorištavanje planinskog podruèja i smanjenje uporabe umjetnih gnojiva i pesticida zbog gospodarskih teškoæa, nego nekog namjernog i racionalnog pristupa poljoprivrednoj praksi koja je prihvatljiva za okoliš i korištenju zemljišta.

Zaštita tla je problem koji se podcjenjuje. Teško je imati jasnu sliku situacije, jer ne postoji kategorizacija i nema podataka o praæenju tla. Opæenito govoreæi, za tlo se kaže da nije oneèišæeno. Meðutim, erozija tla, neodgovarajuæe korištenje zemljišta i poljoprivredna praksa (koja izaziva sabijanje tla, acidifikaciju, smanjenje

sadržaja humusa i drugo) te oneèišæenje tla od strane industrije èesto se spominju kao èimbenici koji štete kakvoæi tla. Još jedan važan razlog je promjena vlasništva.

Danas su postupanje tlom i njegova zaštita u nadležnosti raznih tijela vlasti. Poljoprivredno i šumsko zemljište Hrvatske su u nadležnosti Ministarstva poljoprivrede i šumarstva. Nadležnost DUZPO-a u odnosu na zemljište nije sasvim jasna. Šteta nanesena zemlji zbog erozije vodom ili vjetrom u nadležnost je agencije za vode “Hrvatske vode” koja djeluje odvojeno od poljoprivrede i šumarstva (glavnih korisnika zemljišta). Trebalo bi ponovno razmotriti institucijski ustroj da bi se poboljšalo ukljuèivanje parametara okoliša u proces donošenja odluka u poljoprivredi (vidi nalaze u vezi institucijskog preustrojstva u Poglavlju 1). U svakom sluèaju moguænosti zaštite tla od štete treba razvijati zajedno s novim vlasnièkim uvjetima. Zato postoji potreba za regulativom o tlu i jasnom politikom zaštite tla. Trebalo bi razmotriti moguænost stvaranja posebne uprave za probleme erozije tla.

Preporuka 11.1.

Potrebno je izraditi, usvojiti i primjenjivati zakon o tlu i politiku zaštite zemljišta. Postupanje u sluèaju opasnosti od erozije tla mogle bi biti povjerene nekoj posebnoj upravnoj jedinici odgovornoj za zaštitu tla, kojoj bi bila nadreðena Državna uprava za zaštitu prirode i okoliša.

Èini se da poljoprivreda nije važan izvor oneèišæenja u Hrvatskoj, osim u nekim podruèjima. Utjecaj poljoprivrede na uništavanje površinskih i podzemnih voda ne može se lako izraèunati iz raspoloživih podataka. Nema nikakvog zadovoljavajuæeg programa praæenja. Podaci o ukupnom sadržaju fosfora, organskih mikrooneèišæivaèa, toksiènih metala i o mikrobiološkim parametrima su nedovoljni. Površinske vode prate se sustavno u cijeloj Hrvatskoj. Podzemne vode stalno se analiziraju samo na mjestima gdje su bunari za vodoopskrbne cisterne. Stvaranje informacijskog sustava izrièito za procjenu utjecaja poljoprivrede na tlo još je jedan preduvjet za politiku zaštite zemljišta.

Preporuka 11.2.

Treba uspostaviti stalno praæenje kakvoæe tla – po moguænosti na temelju zakona o tlu (kako je predloženo) – zajedno sa sustavom za obavijesti o zemljištima. Vidi takoðer preporuke 8.8. i 11.1.

Prosjeèna velièina poljoprivrednih gospodarstava je vrlo mala, èime se poveæavaju troškovi proizvodnje. Potrebna je regulativa kojom æe se ogranièiti daljnje dijeljenje gospodarstava. Zadruge ili drugi oblici podjele meðu poljoprivrednim proizvoðaèima potrebni su da bi poljoprivredna proizvodnja bila uèinkovitija. Gospodarski instrumenti kao osloboðenje od poreza tijekom prvih godina nakon privatizacije i/ili ovisno o vrsti koja se uzgaja mogli bi biti od pomoæi.

Komasacija zemljišta (poveæanje velièine poljoprivrednih gospodarstava) dugo se koristila u Hrvatskoj radi unapreðenja poljoprivrednog zemljišta. Najveæi dio komasacije izvršen je izmeðu 1956. i 1988. godine. U tom razdoblju više od 650.000 ha zemljišta sjedinjeno je u 420 velikih gospodarstava, što je oko 20 posto cjelokupne obradive zemlje. U to vrijeme znatno je uveæana površina zemlje u vlasništvu države. Sada bi trebalo provesti privatizaciju i to na takav naèin da se ne izgube pozitivne posljedice velikih poljoprivrednih proizvodnih jedinica. Za tu svrhu potrebno je revidirati zakonodavstvo i prilagoditi ga novim uvjetima, te ustrojiti odgovarajuæa tijela uprave za zemlju.

Preporuka 11.3.

Postojeæe zakonodavstvo – Zakona o nasljeðivanju, Zakon o katastru, Zakona o poljoprivrednom zemljištu – treba uskladiti s opæom politikom zaštite okoliša, zatim pripremiti novi registar zemljišta, da bi se poboljšala ekonomska djelotvornost u poljoprivredi i ubrzala privatizacija.

Da bi se potaknula alternativna poljoprivredna proizvodnja, Hrvatska gospodarska komora osnovala je poslovnu udrugu proizvoðaèa i promicatelja hrane iz alternativne poljoprivrede pod nazivom “Eko-hrana”. Hrvatska ima izuzetno povoljne uvjete za proširenje alternativne poljoprivredne proizvodnje, zato što je velik dio njenog poljoprivrednog zemljišta relativno bez oneèišæenja, osobito u planinskim i sredozemnim podruèjima.

Sada nema regulative o ekološkoj zemljoradnji, ali Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva i druga ministarstva rade na pripremi zakona o organskobiološkoj zemljoradnji. Njime æe se uvesti obilježavanje poljoprivrednih proizvoda

znakom zaštite okoliša. Kao polazište za izradu sveobuhvatne regulative na ovom podruèju mogu se iskoristiti brojni dokumenti (Pravilnik o dodjeljivanju znaka okoliša, ostale zakonske odredbe i standardi, standardi ISO 9000, smjernice Vijeæa EEC i drugi). Takva zakonska osnova potaknula bi izradu hrvatske strategije ekološki sigurnog razvoja poljoprivrede i sigurnosti hrane.

Preporuka 11.4.

Dovršenje zakona o organskobiološkoj zemljoradnji i njegovo usvajanje u Saboru treba smatrati prioritetom.

Turizam i poljoprivreda posebno su znaèajni za razvoj Hrvatske. Izmeðu poljoprivrede i turizma postoje brojne veze. Prirodni okoliš osnova je za uspjeh tih djelatnosti. Osim toga, turizam koristi velike kolièine poljoprivrednih proizvoda, pa tako može pomoæi u rastu poljoprivrednog sektora. ‘Prirodni savez’ izmeðu poljoprivrede, turizma i okoliša èini se da nudi moguænosti zajednièkih inicijativa ovih sektora. Razvoj poljoprivrede na osnovi seoskih obiteljskih gospodarstava u blizini turistièkih podruèja mogao bi postati gospodarska alternativa na širokoj osnovi i na duži rok, ako se budu mogle uskladiti vladine i nevladine aktivnosti. Kratkoroèni cilj treba biti utvrðivanje infrastrukturnih, izobraznih i informacijskih potreba u dokumentima politike poljoprivrede, turizma, zaštite prirode i razvoja infrastrukture.

Preporuka 11.5.

Potrebno je poticati usmjeravanje obiteljskih gospodarstava na razvoj raznih oblika seoskog i ekološkog turizma.

Razine nitrata u površinskim vodama su ispod najviše dopuštene koncentracije od 10 mg N/l, osim u Pazinèici, Dravi blizu D. Dubrave i Muri blizu Gorice. Razina fosfata se oæenito poveæava (sa 0,24 do 9,8 mg P/l rijeka Sava ne udovoljava najvišoj dopuštenoj koncentraciji od 0,1 mg P/l). Da bi se smanjilo nakupljanje dušika u podruèjima s intenzivnim hranjenjem biljaka u tlu i ogranièilo cijeðenje hranjivih biljnih elemenata u vode potrebno je i dalje jaèati plodored, katkada koristiti neki drugi usjev u plodoredu, te obilno upotrebljavati organska gnojiva, zelena gnojiva i mahunasta gnojiva.

Uporaba organoklornih pesticida u Hrvatskoj ogranièena je veæ 20 godina. DDT je zabranjen od 1972. Posljednjih godina velika se pozornost pridaje cijeðenju triazinskih herbicida (atrazina, simazina i drugih) u vode, buduæi da su lako topivi i zato su opasnost za okoliš.

Preporuka 11.6.

Trebalo bi razmotriti nacionalne razvojne smjernice za primjenu odgovarajuæe prakse u poljoprivredi. Seljaci bi trebali pridati posebnu pozornost sprjeèavanju oneèišæenja površinskih i podzemnih voda nitratima, teškim metalima i pesticidima, a trebalo bi uspostaviti i stalno praæenje. Ulogu popratnih službi treba pojaèati u odnosu na uporabu umjetnih gnojiva i sredstava za zaštitu bilja. Treba poticati korištenje bioloških i drugih pesticida koji nisu štetni za okoliš.

Stoèarstvo je u Hrvatskoj dobro razvijeno. Meðutim, postoji potreba za razvojem održivog gospodarenja, naroèito u svezi korištenja otpada kojeg proizvodi (gnoj, tekuæi gnoj, emisije plina, oneèišæenje površinskih i podzemnih voda). Potrebno je promicati hrvatsku ideju, na kojoj se trenutno radi, pod nazivom “Biokont”, a koja stavlja težište na održivu poljoprivredu i obuhvaæa neka znanstvena naèela, kao što je ponovna uporaba poljoprivrednog otpada u ciklusu poljoprivredne proizvodnje. Mjere koje bi se mogle poduzeti ukljuèuju veæu uporabu organskih gnojiva, proizvodnju bioplina ili drugih oblika korištenja alternativne energije. Takoðer bi trebalo biti moguæe postiæi sadržaj suhe tvari od osam do 10 posto u tekuæem gnoju, na taj naèin da se smanji uporaba vode u uzgoju životinja. Povijesni pregled svega što se u prošlosti èinilo tekuæim gnojem i neuporabljenim ostacima iz ratarstva mogao bi pomoæi u odreðivanju daljnjih metoda.

Preporuka 11.7.

Treba provoditi metode za smanjenje prevelikih kolièina vode koja se koristi u stoèarskim objektima i visokog sadržaja vode u tekuæem gnoju. Treba izgraditi sistem za skupljanje tekuæeg gnojiva i drugih sastojaka s veæih farmi.

Poglavlje 12.

PROBLEMI OKOLIŠA U TURIZMU

12.1. Razvoj i problemi turizma

Znaèaj turizma u Hrvatskoj

Prije rata turizam je imao važnu ulogu u gospodarstvu Hrvatske. Turizam (uz pretežiti dolazak turista iz zemalja zapadne Europe) je cvjetao uzduž jadranske obale, osobito u sjevernom dijelu - u Istri, donoseæi èvrstu valutu (izmeðu 3,5 i 5,3 milijarde USD godišnje). Godine 1985. Hrvatska je imala oko 10 milijuna turista (4,5 milijuna domaæih i 5,5 milijuna stranih gostiju), koji su ostvarili 67,6 milijuna noæenja (26,6 milijuna domaæih i 41 milijun noæenja stranih turista; vidi sliku 12.1.). Turizam je osiguravao oko 180.000 radnih mjesta (120.000 neposredno u turizmu) i sudjelovao u BDP sa 12 posto.

Slika 12.1. Turistièka noæenja, 1970.-1997.

Meðutim, pojavom rata to se promijenilo. Prihod od turizma je naglo pao, premda je Istra bila pošteðena od borbi. Sukob je izravno utjecao na turistièku industriju na dva naèina. Prvo, obalni hoteli pružili su sklonište prognanicima. Drugo, djelomièno kao rezultat priljeva izbjeglica strani turisti odustali su od odmora u Hrvatskoj i usmjerili se prema alternativnim odredištima. Zato su turistièka noæenja 1991. godine iznosila svega 16 posto od rezultata 1989. godine.

Od završetka rata Vlada sve više nastoji oživjeti turizam kako bi potaknula gospodarski rast. Nade se polažu u turistièku industriju naroèito zato što su drugi dijelovi gospodarstva slabi. Slabi trgovinski rezultati zemlje poveæavaju znaèaj turizma kao izvora proraèunskih sredstava.

Danas turistièki sektor ostvaruje èetiri do pet posto BDP. Prihod ostvaren neposredno ili posredno iz turizma iznosio je 1998. godine gotovo tri milijarde USD. Turistièki sektor zapošljava oko 90.000 radnika, to jest, pola od broja kojeg je zapošljavao u 80-im godinama. Broj noæenja stranih turista u 1997. godini (24,7 milijuna) je 79,7 posto od ostvarenog 1990. godine (31 milijun), a samo 61,5 posto od 1985. godine (41 milijun). Isto tako, 683.000 kreveta registriranih 1997. godine je 79,2 posto kapaciteta u 1990. godini (862.700 kreveta). Meðutim, izmeðu 1995. (12,9 milijuna) i 1997. godine (30,3 milijuna) došlo je do naglog porasta broja noæenja, premda je ta

0

20 000

40 000

60 000

80 000

1970

1975

1980

1985

1990

1995

1996

1997

Domaæa Strana Ukupno Broj

Izvor:

Ministarstvo turizma, 1998; Državni zavod za statistiku,

Statistièke informacije 1998.

progresija u 1998. godini bila manje spektakularna (procjenjeni porast je pet do šest posto). Ove brojke pokazuju da se turizam u Hrvatskoj još nije oporavio.

Važna karakteristika hrvatskog turizma je ta da se oko 95 posto smještajnih kapaciteta nalazi u primorskim turistièkim mjestima (vidi tablicu 12.1.). Najveæi dio kapaciteta je u privatnom smještaju i kampovima (po 33 posto), dok hotelski smještaj predstavlja oko 20 posto (vidi sliku 12.2.). Kao što ova brojka takoðer pokazuje, veæina turistièkih noæenja ostvaruje se u hotelima (37 posto), zatim u kampovima (26 posto) i privatnim sobama (19 posto).

Tablica 12.1. Broj kreveta prema vrsti turistièkih mjesta, 1997.

Br. kreveta %Ukupno Morska obala Ljeèilišta Planine Ostala turistièka mjesta Zagreb Neturistièka mjesta

683.334646.381

3.1612.9453.860

12.39314.594

100,094,6

0,50,40,61,82,1

Izvor: Ministarstvo turizma, 1998.

Slika 12.2. Smještajni kapaciteti i pripadajuæi broj noæenja, 1997.

Broj kreveta: 135.114

33%

0,70%0,30%

20%

2%

9%

2%

33%

Privatne sobe

Dječji i omladinski domovi

Kampovi

Lječilišta

Hoteli

Ostalo

Turistička naselja

Radnička odmarališta

Turistièka noæenja (1000): 30.314

19%

1,00%

1,00%

36%

2%

13% 2%

26%

Privatne sobe

Dječji i omladinski domovi

Kampovi

Lječilišta

Hoteli

Ostalo

Turistička naselja

Radnička odmarališta

Izvor:Ministarstvo turizma, 1998.

Postoji oko 13.000 samostalnih ugostiteljskih objekata (restorani, gostionice, barovi, snack-barovi, bistroi i drugi) i 43 marine s oko 11.500 vezova na moru i 4.000 mjesta na kopnu.

Gospodarski problemi turizma u Hrvatskoj

Premda postoje regionalne razlike u uvjetima u kojima djeluje turistièka privreda, sljedeæi su opæi problemi:

· prometna mreža (cestovna i željeznièka) je tehnièki i funkcijski manjkava

· veæina smještajnih kapaciteta su hoteli i turistièki kompleksi prilagoðeni potrebama masovnog turizma iz 70-ih godina, a ne potrebama današnjih turista

· hoteli se loše održavaju i teško su zaduženi

· cijene su relativno visoke u usporedbi s kvalitetom turistièke infrastrukture i usluga

· mnogi kvalificirani radnici otišli su 90-ih godina zbog niskih i neredovitih plaæa.

Osim ovih problema koji su najveæim dijelom proizašli iz poremeæaja izazvanih ratom, glavna teškoæa hrvatske turistièke privrede je promjena vlasništva. Kao i veæina gospodarskih dobara hoteli su do 1991. godine bili u “društvenom vlasništvu”. Rat je izazvao nagli pad vrijednosti turistièkih dobara. Buduæi da je Vlada u svojoj strategiji privatizacije dala prednost ostvarivanju prihoda, odluèila je prièekati s rasprodajom turistièkih objekata. Od 470 hotela, ugostiteljskih i turistièkih poduzeæa u 1991. godini, do sijeènja 1997. privatizirano je 71 poduzeæe, što je oko osam posto ukupne vrijednosti svih turistièkih pduzeæa. Zbog toga se veæina turistièkih objekata nalazila donedavno u državnom vlasništvu, i to izravno (u Hrvatskom fondu za privatizaciju) ili neizravno (u bankama u vlasništvu države i mirovinskim fondovima).

Druga faza privatizacije provodi se posljednje dvije godine putem plan kuponske privatizacije. Dionice koje nisu prodane u prvoj fazi i koje je još uvijek držao Hrvatski fond za privatizaciju podijeljene su pojedincima žrtvama rata, kao što su invalidi, udovice poginulih branitelja i njihove obitelji, prognanici i izbjeglice.

Na poèetku 1999. država je izravno posjedovala samo devet posto turistièkih objekata, ukljuèujuæi osam posto ostavljenih po strani za bivše vlasnike (vidi tablicu 12.2).

Tablica 12.2. Vlasnièka struktura u turistièkom sektoru, 1999.

Vlasnici %BankeMIORHHrvatski fond za privatizacijuod èega:-30 Fond za privatizaciju-31 rezervirano za bivše vlasnike

Mali dionièariKuponska privatizacija za žrtve rataOstali vlasnici

18,810,5

9,1

1,18,0

29,017,115,5

Izvor: Ministarstvo turizma, 1999.

U teoriji, sadašnja situacija odgovara otvorenom tržištu. Strani ulagaè može postati vlasnik turistièkih objekata ili kupiti zemljište tako da osnuje tvrtku u Hrvatskoj. U praksi, nesigurnost politièke i gospodarske buduænosti Hrvatske sprijeèava strana poduzeæa da masovo ulažu kapital u hrvatski turizam.

Problemi okoliša u hrvatskom turizmu

Turizam je osjetljiviji na uništavanje okoliša nego druge gospodarske djelatnosti, buduæi da je okoliš njegovo primarno bogatstvo. To je važno zapamtiti, jer je prijeratna turistièka infrastruktura Hrvatske u najveæoj mjeri izgraðena ne vodeæi raèuna o održivom razvoju.

Negativan utjecaj turizma na okoliš ima razlièite oblike, kao što su oneèišæenje zraka izazvano pojaèanjem prometa, oneèišæenje vode (morske i slatke) zbog ispuštanja otpadnih voda i krutog otpada iz turistièkih objekata i plovila, te oneèišæenje tla zbog množenja otvorenih odlagališta (vidi Poglavlja 6, 7, 9 i 14). Problem je u najveæoj mjeri posljedica koncentracije turistièkih djelatnosti u prostoru i vremenu. Kao što je prije spomenuto, na uskom obalnom podruèju Hrvatske smješteno je oko 95 posto ukupnih smještajnih kapaciteta, a dvije sjeverne županije (Istarska i Primorsko-goranska) ostvaruju 67,6 posto ukupnih turistièkih noæenja (vidi tablicu 12.3.). Samo u srpanju i kolovozu ostvaruje se 66,7 posto svih turistièkih noæenja (vidi sliku 12.3.). Kao rezultat takve koncentracije turista u prostoru i vremenu èesto dolazi do nestašica pitke vode, osobito na otocima i u najsušnijim obalnim predjelima.

Tablica 12.3. Turistièka noæenja po županijama, 1997.

Turistièka noæenja (1000) %

UkupnoIstarskaPrimorsko-goranskaSplitsko-dalamtinskaZadarskaDubrovaèko-neretvanskaŠibensko-kninskaGrad ZagrebLièko-senjskaOstale županije

30.31412.301

8.1883.5141.7821.6511.008

658480732

100,040,627,011,6

5,95,43,32,21,62,4

Izvor: Ministarstvo turizma, 1998.

Slika 12.3. Struktura turistièkih noæenja po mjesecima, 1997.

Izvor: Ministarstvo turizma, 1998.

Težak problem je nekontrolirana (i èesto nezakonita) gradnja vikendica, koje danas zauzimaju velika podruèja namijenjena “turistièkim podruèjima”. Ovo neprekidno otimanje zemlje za gradnju turistièkih objekata, èesto na najvrednijim mjestima (plažama i zaštiæenim zonama), optereæuje prirodna bogatstva više nego što im to kapaciteti dopuštaju. Štoviše, turistièki objekti uništavaju obalni krajolik time što mijenjaju lokalnu vegetaciju, morfologiju naselja i arhitektonsko nasljeðe. Korištenje nacionalnih parkova i zaštiæenih podruèja kao turistièkih atrakcija èesto pritišæe prirodne ekosustave (vidi Poglavlje 8). Premda prirodni uvjeti za skijanje u Hrvatskoj nisu dobri, osobito u usporedbi s onima u Austriji i Sloveniji, neki turistèki radnici željeli bi razviti oko 15 skijališta u hvatskim planinama što bi dodatno uništavalo okoliš.

Paradoksalno je da su ratne godine ponekad pomogle poboljšati kvalitetu okoliša u nekim turistièkim podruèjima. Na primjer, na podruèju Dubrovnika kakvoæa vode je mnogo bolja nego prije deset godina, što se može objasniti èinjenicom da turista, a time i šteta u okolišu koju nanesu svojom prisutnošæu, u ovom podruèju nije bilo za vrijeme oružanih sukoba.

Kvaliteta prirodnog okoliša Hrvatske opæenito je bolja nego u drugim zemljama europskog Sredozemlja. Negativan utjecaj turistièkog razvoja na okoliš ne sprijeèava Hrvatsku da sa stanovišta okoliša bude privlaèno turistièko odredište.

12.2. Prioriteti politike i postupanje

Ciljevi i strategija hrvatske politike turizma

Kao što je veæ spomenuto, hrvatske vlasti naglašavaju restrukturiranje turizma kao kljuènog sektora gospodarstva. Premda Vlada ne ulaže izravno u objekte, odluèna je u tome da treba poboljšati infrastrukturu i veze primjenjujuæi posebne mjere za razvoj otoka i privlaèenje ulagaèa. Godine 1991. izraðena je “Studija razvoja turistièkog podruèja”, koja je utvrdila preporuke o korištenju zemljišta u turizmu. Godine 1993. Hrvatska je utvrdila Strategiju dugoroènog razvoja hrvatskog turizma (izmijenjenu 1998. godine), a 1994. godine Generalni plan razvoja hrvatskog turizma koji odreðuje detaljniju primjenu naèela sadržanih u strategiji. Ovi dokumenti ocrtavaju ciljeve i strategiju turistièkog razvoja i utvrðuju mjere za njihovu provedbu. Strategijom su zadani sljedeæi osnovni ciljevi turistièkog razvoja:

· obilježiti i zaštiti sva potencijalna turistièka bogatstva Hrvatske

· izgraditi novi turistièki identitet Hrvatske i zauzeti zadovoljavajuæi položaj na europskom i sredozemnom turistièkom tržištu

0.9

1.0

1.6

2.0

5.0

9.7

29.5

9.6

1.8

0.8

0.9

37.2

0

5

10

15

20

25

30

35

40

I.

II. III.

IV.

V.

IX.

VIII.

XII.

VII.

XI.

VI.

X.

%

· razvijati turizam u okviru održivog razvoja

· osigurati prihod lokalnom stanovništvu, osobito tamo gdje turizam nudi jednu od rijetkih moguænosti gospodarskog razvoja i zapošljavanja

· ostvariti gospodarsku osnovu za stabilan, dugoroèni razvoj ruralnih podruèja i otoka

· ostvariti dodatno tržište za brojne domaæe proizvode i tako pomoæi domaæem gospodarstvu u cjelini (osobito malim i srednje velikim tvrtkama) te poveæati zapošljavanje i turistièku potrošnju.

S obzirom na prostorne i ekološke aspekte Strategija naglašava sljedeæe toèke:

· policentrièni razvoj· razvoj turistièkih objekata u skladu s prostornim planovima i teritorijalnim kapacitetima· usvajanje zakonskih postupaka za dodjelu koncesija· sudjelovanje lokalnih zajednica u stalnom praæenju kakvoæe vode, mora i plaža da bi se zaštitila turistièka

odredišta· izobrazba stanovništva o zaštite okoliša i oèuvanja prirode djelovanjem lokalnih zajednica· uspostavljanje veze izmeðu turizma i ekologije, kao što su zaštita i praæenje stanja okoliša u turistièkim podruèjima· uvoðenje biološke obrade otpadnih voda.

Za Ministarstvo turizma jasno je, kao prvo, da prostor i okoliš treba saèuvati kao osnovu za turistièki razvoj, i kao drugo, da kvalitetu postojeæih smještajnih kapaciteta treba poboljšati, a ne graditi nove. To znaèi da se 70 posto postojeæih smještajnih kapaciteta može poboljšati, 20 posto treba upotrijebiti u druge svrhe, a 10 posto ukloniti zbog loše kvalitete. Premda vlasti smatraju da u Hrvatskoj ima dovoljno smještaja, planira se izgradnja više rekreacijskih objekata, kao što su tereni za golf, marine i skijališta. Takoðer treba naglasiti da se cijelo podruèje Hrvatske smatra turistièkim bogatstvom, jer prirodni uvjeti za turizam postoje na svakom mjestu i zato što bi Vlada, razvijanjem turizma u drugim dijelovima zemlje, željela izbjeæi migraciju s otoka u obalna podruèja. Glavni objavljeni prioritet Hrvatske je razvijanje elitnog i ekoturizma umjesto masovnog.

Da bi se provela naèela sadržana u navedenim dokumentima Hrvatski Sabor je sredinom 90-ih godina usvojio posebnu regulativu o turizmu koju je izradilo Ministarstvo turizma:

· Zakon o turistièkim zajednicama i promicanju hrvatskog turizma· Zakonski akt o stupnjevanju, minimalnim uvjetima i kategorizaciji ugostiteljskih objekata· Zakon o èlanarinama za turistièke zajednice· Zakon o ugostiteljskoj djelatnos· Zakon o turistièkoj djelatnosti· Zakon o turistièkoj inspekciji.

Ostali službeni dokumenti koji su takoðer važni za turizam u Hrvatskoj su: Strategija prostorne organizacije Republike Hrvatske, Nacionalni program razvoja otoka i Plan razvoja autocesta i cesta prvog reda (svi usvojeni 1996. godine). Svi ovi dokumenti usklaðeni su sa Strategijom dugoroènog razvoja hrvatskog turizma.

Instrumenti zaštite okoliša za turizam

Osim veæ spomenutih dokumenata (Strategija dugoroènog razvoja hrvatskog turizma, Generalni plan razvoja hrvatskog turizma, Nacionalni program razvoja otoka i Strategija prostornog planiranja Republike Hrvatske) koji svi naglašavaju potrebu održivog turistièkog razvoja, Zakon o turistièkim zajednicama i promicanju hrvatskog turizma oèito je usmjeren na jaèanje svijesti javnosti o oèuvanju/obnavljanju kulturnih i povijesnih spomenika, te zaštiti okoliša putem turistièkih organizacija. Osnovna ideja je zaštititi, oèuvati i koristiti okoliš u skladu s njegovim kapacitetima, a to je racionalni odnos izmeðu okoliša i razvoja, koji se ne temelji samo na stjecanju dobiti nego i na zaštiti okoliša kao preduvjeta za dugoroèni održivi razvoj turizma.

Negativnim utjecajem turizma na okoliš bave se zakoni i propisi o okolišu, koji se takoðer odnose na turizam, kao što su Zakon o prostornom planiranju, Zakon o graðenju, Zakon o zaštiti okoliša, Zakon o otpadu, Zakon o zaštiti zraka, Zakon o vodama i Zakon o zaštiti prirode, te Propisi o kontroli kakvoæe morske vode za kupanje i rekreaciju.

Razlièiti projekti koji se odnose na turizam podliježu procjeni utjecaja na okoliš prema dopuni Zakona o zaštiti okoliša. Ti projekti su:

· sportsko-rekreacijski centri s raznim sportskim terenima velièine 10 hektara ili više· skijaške staze sa ski-liftovima· tereni za golf· posebne vrste luka (marine)· hoteli i restorani na površini od 10 ili više hektara· infrastruktura u nacionalnim parkovima i parkovima prirode· objekti u primorskim predjelima.

Prostorno planiranje posebno je važno za turistièki razvoj. U bivšoj Jugoslaviji planiranje turizma poèelo je 1968. godine. U to vrijeme postojali su posebni planovi za razvoj masovnog turizma, koji su predviðali izgradnju smještajnih kapaciteta za ukupno 1,5 milijuna kreveta. U skladu s novim naèelima održivijeg turizma danas je cilj preurediti i obnoviti postojeæe objekte, a ne graditi nova turistièka mjesta.

Institucijska organizacija za provedbu instrumenata okoliša važnih za turizam

Buduæi da instrumenti zaštite okoliša važni za turizam èine dio propisa o okolišu, Državna uprava za zaštitu prirode i okoliša je tijelo uprave zaduženo za provedbu veæine njih na državnoj razini. Meðutim, Državna uprava za vode bavi se odredbama o okolišu koje se odnose na kakvoæu slatke vode i obradu otpadnih voda, a Ministarstvo prostornog planiranja, graditeljstva i stanovanja propisima u svezi s prostornog planiranja i gradnje.

Ministarstvo turizma (oko 50 zaposlenih) nije izravno ukljuèeno u provedbu odredaba o okolišu, ali je naroèito zainteresirano za planiranje i postupanje okolišem. Posebno njegov Sektor za razvoj podruèja i zaštitu okoliša, koji zapošljava troje ljudi, analizira i procjenjuje prirodna bogatstva (kao osnovu za razvoj turizma) i stanje zaštite okoliša u turistièkim odredištima. On utvrðuje osnovu za razvoj turizma prihvatljivog za okoliš u postojeæim turistièkim odredištima, te usmjerava razvoj ekološki prihvatljivih oblika turizma. Osim toga, Ministarstvo turizma suraðuje s Državnom upravom u programu “Europska plava zastava za plaže i marine” (putem Odbora za Plavu zastavu; vidi Poglavlje 1) i praæenju kakvoæe morske vode prema Propisima o kontroli kakvoæe morske vode za kupanje i rekreaciju. Takoðer sudjeluje u svim komisijama za ocjenu studija Procjene utjecaja na okoliš, te u dodjeli godišnjih nagrada za zaštitu okoliša. Njegovi predstavnici nalaze se u grupi zaduženoj za provedbu interventnih planova u sluèaju oneèišæenja mora.

Opæenitije govoreæi, Ministarstvo turizma sudjeluje u izradi svih zakona, uredbi i izvješæa koja se odnose na zaštitu okoliša u Hrvatskoj. To sudjelovanje ima za cilj osigurati dovoljnu i stalnu koordinaciju izmeðu turistièkih upravnih tijela i upravnih tijela za zaštitu okoliša. S obzirom na ogranièene financijske i ljudske resurse, održavanje koordinacije na zadovoljavajuæoj razini je svakodnevni izazov.

Do 1999. godine Ministarstvo turizma imalo je inspektore zadužene za nadzor primjene zakonskih odredaba u turistièkim tvrtkama. Sada ti inspektori rade u Sektoru turizma u novoosnovanoj Državnoj upravi za inspekcijske poslove. Njihova zadaæa obuhvaæa nadziranje tehnièkih standarda za smještaj i ugostiteljstvo, te nadzor radnih uvjeta i odredaba o okolišu (otpadne vode, kakvoæa vode, otpad). Oni mogu novèano kazniti poduzeæa koja ne poštuju zakonske odredbe.

Premda je zainteresirano za pitanja okoliša Ministarstvo turizma nije bilo ukljuèeno u objavljivanje Profila države u provedbi Agende 21 (1997.), dok je naprotiv veæina ministarstava i drugih tijela uprave sudjelovalo (ministarstva obnove i razvitka, prostornog planiranja, poljoprivrede i šumarstva i druga).

Na regionalnoj i lokalnoj razini Zakon o komunalnim djelatnostima obvezuje županije i opæine na osnivanje tvrtki za vodoopskrbu, obradu otpadnih voda i obradu krutog otpada. Županije i opæine sklapaju ugovore s tim tvrtkama navodeæi toèno njihove zadaæe na podruèju okoliša. Ove tvrtke takoðer mogu svoje usluge prodavati turistièkim zajednicama ili turistièkim poduzeæima (na primjer, èišæenje ulica ili održavanje parkova).

Brojne lokalne i regionalne nevladine udruge na turistièkom podruèju, koje se bave okolišem, imaju za cilj poticanje održivog turizma. Ove nevladine udruge usredotoèuju svoje aktivnosti na izobrazbu i informiranje vlasti i javnosti ali takoðer i na konkretne akcije kao što je èišæenje plaža tijekom ljeta. U tom smislu, èak i makar nisu

zakonski odgovorne za provoðenje instrumenata okoliša, one daju koristan doprinos unapreðenju kvalitete okoliša na turistièkom podruèju.

Postupanje u turizmu na lokalnoj razini: otok Krk

Smješten nedaleko od grada Rijeke i mostom prometno povezan s obalom, otok Krk je površine 410 km 2 i prema popisu iz 1991. ima oko 17.000 stanovnika. Tijekom ljeta taj broj dosegne 100.000 ljudi ukljuèujuæi lokalno stanovništvo, vlasnike vikendica i turiste. Otok je podijeljen na sedam upravnih jedinica: Grad Krk i opæine Omišalj, Malinska, Dobrinj, Punat, Vrbnik i Baška. Buduæi da je turizam glavna privreda otoka lokalno stanovništvo uglavnom radi u toj djelatnosti, ali i u poljoprivredi (vinogradi, maslinici, stoèarstvo) i drugim djelatnostima privrede. Smještaj se može dobiti u hotelima, domaæinstvima i kampovima. Takoðer ima velik broj domaæih gostiju iz drugih dijelova Hrvatske. Glavna sezona je od lipnja do kraja rujna, a vrhunac doseže u srpnju i kolovozu. U ostalom dijelu godine ima malo gostiju, koji uglavnom dolaze za vikend. Zbog toga je u vrhuncu turistièke sezone pritisak na okoliš velik i izaziva teške probleme, koji zahtijevaju ulaganja u kanalizacijske sustave, obradu otpadnih voda i odlaganje krutog otpada.

Meðutim, gospodarska buduænost otoka ne može se tražiti izvan turizma, jer su drugi gospodarski sektori slabi. Lokalne vlasti Krka planirale su razvoj turizma koji se temelji na prirodi i kulturi. Nekoliko mjera veæ je poduzeto, kao što je sudjelovanje u projektu Plave zastave, stvaranje grupe koja se u okviru otoèkog turistièkog ureda bavi pitanjima okoliša, provedba Agende 21 pod nadzorom lokalne nevladine udruge koja se zove “Eureka” i redovno praæenje kakvoæe mora oko otoka. Ostale mjere u okolišu provodi Javno komunalno poduzeæe “Ponikve” Krk, kojeg su osnovale sve opæine na otoku. “Ponikve” su zaduženo za vodoopskrbu i odlaganje otpadnih voda na cijelom otoku, kao i za centralnu deponiju i skupljanje komunalnog otpada s oko 50 posto površine otoka.

Postojeæi izvori vodoopskrbe dostatni su za veæi dio godine. Problemi se pojavljuju u ljetnim mjesecima kada je potrošnja vode èetiri do pet puta veæa nego zimi. Manjak se nadoknaðuje dopremom vode s kopna. Buduæi da je voda ogranièavajuæi èinitelj za buduæi razvoj otoka, lokalne vlasti žele oèuvati postojeæe izvore i pronaæi nove na otoku prije ulaganja u dodatni uvoz vode s kopna za podmirenje vršne potrošnje u ljetnim mjesecima.

Ozbiljni su problemi s kakvoæom vode u vodoopskrbnom sustavu, naroèito tamo gdje se voda isporuèuje iz površinskih spremnika. Postojeæa postrojenja za obradu ne proizvode vodu odgovarajuæe kakvoæe. Da bi se taj problem riješio koristit æe se više podzemne vode, jer se površinske vode (rijeke, jezera i spremnici) ne mogu distribuirati bez prethodne obrade. U svakom sluèaju površinski i podzemni resursi moraju se kvalitetno zaštititi unutar zona sanitarne zaštite da bi se osigurala neobraðena, sirova voda visoke kakvoæe. Buduæi da se kakvoæa vode kojom se opskrbljuju potrošaèi mora redovno analizirati, a sustav za dezinfekciju vode poboljšati, lokalne vlasti nadaju se da æe pronaæi sredstva za izgradnju potpuno opremljenog, suvremenog laboratorija.

Na kanalizacijski sustav prikljuèak ima samo 15 posto stanovnika otoka. Postojeæi kanalizacijski sustav sastoji se od obalnog cjevovoda i uliène kanalizacijske mreže, na koju su spojeni svi veæi potrošaèi kao i odreðeni broj pojedinaènih korisnika (poduzeæa). Otok ima šest malih sustava od kojih svaki pokriva potrebe jednog naselja - uglavnom obalnih ljetovališta (tijekom turistièke sezone kolièina otpadnih voda se upeterostruèuje). Svaki sustav ima najmanje jednu crpnu stanicu. Otpadne vode odvode se u postrojenje za obradu - ako postoji (tri od šest sustava ga nemaju) i odavde se gravitacijom ispuštaju u more. Prije izgradnje ovih izljeva nije obavljena ni jedna temeljita analiza morskih struja ili simulacija disperzije otpadnih voda. Zbog toga æe neke izljevne cijevi u more u bliskoj buduænosti morati biti rekonstruirane, ili æe se morati izgraditi nove.

Na primjer, u Malinskoj je 1995. godine donesen program, a 1998. godine Opæina Malinska, Ministarstvo razvitka i obnove i “Hrvatske vode” dogovorili su se o planu financiranja kanalizacijskog sustava. Prema tom dogovoru, što treba biti ostvaren do 2001. godine, sakupljat æe se i obraðivati sve otpadne vode iz hotela i privatnih kuæa u zaljevu Malinske i iz susjednih Njivica.

Drugi ozbiljan problem je obrada krutog otpada. Trenutno se kuæni otpad odlaže nerazvrstan, zatim se sabija i prekriva inertnim materijalom. Sve kolièine otpada koji se kamionima odvozi na središnje odlagalište se evidentiraju, o njima se obavještavaju lokalne vlasti i provode se redovne

sanitarno-epidemiološke mjere. Ipak, buduæi da postojeæe odlagalište ne ispunjava zakonske uvjete i ima raspoloživog kapaciteta za samo jednu godinu proizvodnje otpada, pripremaju se nove mjere. Prema županijskim planovima jedno odlagalište æe se izgraditi na kopnu. U meðuvremenu vlasti moraju pronaæi privremena rješenja.

Upravo je u izradi županijski prostorni plan. Trebao bi biti dovršen do kraja 1999. godine. Svaka zajednica mora izraditi svoje vlastite planove do kraja 2000. godine. U tim planovima treba navesti svu glavnu postojeæu i planiranu infrastrukturu kao što su ceste, vodoopskrbni sustavi, zone sanitarne zaštite pitke vode, stambene i poljoprivredne zone. Posebno se velika pozornost pridaje planiranju obalnog podruèja, da bi se toèno utvrdilo što se tamo može i što se ne smije graditi. Oèekuje se da æe se tim planovima zaustaviti daljnje širenje vikendica (na otoku ima oko 20.000 vikendica). Svaka razina planiranja (opæina/županija/država) mora se uklopiti u višu razinu. Na lokalnoj razini planovi se dostavljaju javnosti i nevladinim udrugama, koje mogu dati primjedbe i preporuke. Prije Zakona o lokalnoj samoupravi (1993.) otok Krk je bio jedna zajednica. Od tada je podijeljen na sedam zajednica, što u velikoj mjeri usložnjuje koordinaciju meðu njima.

Što se tièe odnosa izmeðu opæina na otoku Krku i države treba spomenuti dvije stvari. Kao prvo, lokalne vlasti željele bi da se više poreza kojeg plaæaju vrati na otok kako bi imale financijskih sredstava za rješavanje osnovnih problema. Kao drugo, èak i mada se slažu s naèelima sadržanim u Strategiji dugoroènog razvoja hrvatskog turizma i u Generalnom planu koji je donesen na državnoj razini, one moraju izraditi svoje vlastite dokumente kojim se utvrðuje buduæi turistièki razvoj otoka, jer je opæa ideja održivog turizma suviše široka.

12.3. Zakljuèci i preporuke

Tijekom 70-ih i 80-ih godina hrvatska jadranska obala razvijala se uglavnom za masovni turizam. Turistièki kompleksi graðeni su kao samostalne jedinice i nisu bili ukljuèeni u lokalni život stanovništva. Raspadom bivše Jugoslavije i kasnijim ratom poèetkom 90-ih došlo je do sloma turizma, što je meðu ostalim teškim problemima izazvalo nezaposlenost i manjak strane valute. Od sredine 90-ih hrvatske vlasti pokušavaju oživjeti turizam, jer je bio i opet bi mogao postati kljuèna gospodarska djelatnost za zemlju.

Problemi okoliša što proizlaze iz turizma posljedica su koncentracije turista u vremenu i prostoru. Ta koncentracija u ljetnim mjesecima izaziva probleme osobito u vodoopskrbi, obradi otpadnih voda i postupanju krutim otpadom, te ošteæuje prirodu i krajolik.

Svjesna ovih problema hrvatska Vlada bi željela prilagoditi turistièki razvoj prirodnim svojstvima Hrvatske. U Strategiji dugoroènog razvoja hrvatskog turizma naglašava se potreba za održivim turizmom. Strategijom se potvrðuje da kod planiranja turistièkog razvoja treba voditi raèuna o prirodi i okolišu. Meðutim Strategija daje samo opæenito usmjerenje; ona ne kaže ništa o naèinu na koji treba poduzeti praktiène mjere na lokalnoj razini. Nacionalnu strategiju sada bi trebalo uèiniti konkretnijom izradom smjernica za lokalnu razinu. Bitno je ukljuèiti lokalne zajednice i nevladine udruge, koje su veæ pokrenule proces Agende 21 u osmišljavanju tih smjernica (kao što je to na otoku Krku).

Preporuka 12.1.

U skladu s naèelima lokalne Agende 21 potrebno je na nacionalnoj razini izraditi smjernice za održivi turizam namijenjene lokalnim zajednicama, koje æe posebno sadržavati spisak važnih elemenata - kojima se uzima u obzir turistièki razvoj- i praktiène savjete o tome kako riješiti probleme okoliša u turizmu.

U pogledu zakona, planova i strategija što se posredno ili neposredno odnose na turizam Hrvatska je utvrdila sveobuhvatni pristup, vodeæi raèuna o utjecaju kojeg je turizam imao na okoliš. U tom smislu opæeniti plan turistièke politike može se smatrati zadovoljavajuæim; instrumenti koje ta politika navodi sigurno mogu, na papiru, u velikoj mjeri poboljšati stanje okoliša na turistièkom podruèju. Osim toga, nema nikakve oèite suprotnosti izmeðu ciljeva politike turizma i ciljeva politike okoliša. Pa ipak, izgradnju terena za golf i skijališta treba oprezno planirati da bi se ogranièio njihov broj i šteta koju izazivaju u okolišu. Štoviše, ubuduæe bi jaèi naglasak trebalo staviti na one aspekte o kojima se dosad u politici turizma nije dovoljno vodilo raèuna. To su: opæe izobrazba o turistièkoj djelatnosti (naglašavajuæi ovisnost turizma o prirodnim bogatstvima), sustavno korištenje procjene izdržljivosti da

bi se odredilo koje granice okoliša se ne smiju prijeæi, i na kraju, potreba za boljom zaštitom kulturnih i prirodnih turistièkih bogatstava od drugih gospodarskih aktivnosti, kao što su industrija ili promet, a koje ih mogu uništiti.

Preporuka 12.2.

Vlasti bi trebale propisati zakon o zaštiæenim turistièkim bogatstvima, u kojem æe se utvrditi popis turistièkih bogatstava i njihova zaštita od drugih gospodarskih djelatnosti. Zakonskim instrumentima trebalo bi regulirati što se u okolišu u sklopu zaštiæenih turistièkih bogatstava mora oèuvat, ukljuèujuæi vodu za kupanje, a u skladu s meðunarodnom praksom.

Što se tièe institucijskog ustroja postoji snažna potreba za poboljšanjem suradnje izmeðu Ministarstva turizma i tijela državne uprave zaduženih za rješavanje problema okoliša – Državne uprave za zaštitu prirode i okoliša, Državne uprave za vode i Ministarstva prostornog planiranja, graditeljstva i stanovanja (vodoravna suradnja). Na primjer, Ministarstvo turizma i Državna uprava za zaštitu prirode i okoliša imaju zajednièke interese. Oboje daju posebnu važnost oèuvanju okoliša i moraju saèuvati zajednièki interes u suèeljavanju s gospodarskim djelatnostima, kao što su industrija, promet ili poljoprivreda, koje bi mogle imati negativan utjecaj na okoliš i turizam. ( Vidi preporuku 1.1.)

Istovremeno snažna je potreba za poboljšanjem suradnje izmeðu državne, županijske i lokalne razine (okomita suradnja). Naroèito treba pronaæi institucijski mehanizam, kojim bi se sva lokalna iskustva prikupila i sjedinila u jedinstvenu informaciju za cijelu zemlju. To bi strategiju uèinilo konkretnijom i korisnijom za (manje iskusne) lokalne zajednice. Takav mehanizam mogao bi imati oblik stalne komisije, koja bi okupljala èlanove triju razlièitih upravnih razina (državne / županijske / opæinske). Njena prvi zadatak mogla bi biti, na primjer, izrada smjernica za održivi turizam - kako je prije spomenuto.

Preporuka 12.3.

Potrebno je osnovati stalnu komisiju za održivi turizam, koja æe se sastojati od predstavnika države, županije i lokalne razine, te nevladinih udruga. Komisija treba imati na raspolaganju stalnu ekipu znanstvenika i sudjelovati u meðunarodnim mrežama o održivom (turistièkom) razvoju. Vidi Preporuku 12.1.

Prikaz situacije na otoku Krku pokazuje da je provedba propisa o okolišu, koji se odnose na turizam još u zaèetku i da još mnogo toga treba uèiniti. Hoæe li napori koji se ulažu u razvoj održivog turizma donijeti rezultat, to ovisi prvenstveno o sposobnosti hrvatske Vlade i lokalnih vlasti da osiguraju domaæa i strana financijska. Vlasti moraju utvrditi strategije i mjere kojima se potièe ulaganje u turistièku infrastrukturu prihvatljivu za okoliš.

Preporuka 12.4.

Inozemni i domaæi ulagaèi u turistièki sektor trebaju dio svojih ulaganja namijeniti izgradnji ili obnavljanju javnih objekata za zaštitu okoliša.

Na duži rok, to jest kada se hrvatski turizam vrati na svoju predratnu razinu, glavna opasnost bit æe ta da Hrvatska neæe moæi nadzirati svoj sveukupni turistièki razvoj unatoè razlièitih postojeæih propisa. Buduæi da Ministarstvo turizma promatra svaki dio zemlje kao potencijalno turistièko podruèje, od najveæeg je znaèaja da državne vlasti predvode prostorno planiranje da bi se održala ravnoteža izmeðu više i manje razvijenih turistièkih podruèja, osobito kada se utvrdi koja vrsta turizma najbolje odgovara pojedinoj regiji. Teškoæa jest utvrditi koja se toèno podruèja mogu razviti za koju vrstu turizma, te pronalaženje (financijskih) mehanizama da bi se ostvarila razvojna kompenzacija turistièki manje razvijenim podruèjima. Još jedan važan element za buduænost bit æe utvrðivanje kvantitativnih granica turistièkog razvoja (maksimalan broj kreveta, marina, skijališta i drugog) kako bi se sprijeèilo da turizam “proguta” previše zemlje.

Sve ovo podrazumijeva da javnost mora shvatiti što je “u igri” i zašto je važno razvijati održivi turizam u godinama što dolaze. Stav ljudi imat æe važnu ulogu, jer se turizam može razvijati u cijeloj zemlji, ali ipak biti specifièan na pojedinom lokalnom podruèju. Stoga treba razvijati svijest javnosti o održivom turizmu.

Preporuka 12.5.

Na primarnoj i sekundarnoj razini izobrazbe treba uvesti teèajeve, koji se odnose na turizam opæenito i znaèaj razvijanja turizma prihvatljivog za okoliš - posebice u Hrvatskoj.

Poglavlje 13.

ZDRAVLJE i OKOLIŠ

13.1. Stanje ljudskog zdravlja i njegov odnos prema èimbenicima okoliša

Opæa procjena

Glavni statistièki pokazatelji pokazuju da je stanje zdravlja hrvatskog stanovništva iznad europskog prosjeka. Ono se, zapravo, ne razlikuje mnogo od prosjeka Europske unije. Neki indikatori iz 1996./97.ukazuju na pogoršanje stanja, ali to se objašnjava promjenama broja stanovništva. Kretanja treba pozorno pratiti, jer dio promjena može upuæivati na pogoršanje zdravstvenog stanja posljednjih godina. Raspoloživi podaci ne ukazuju na to da je neki poseban èimbenik okoliša imao znaèajan utjecaj na zdravstveno stanje hrvatskog stanovništva. Meðutim, možda bi trebala detaljnija zemljopisna analiza, da bi se potvrdilo može li se taj zakljuèak primijeniti na cijelu zemlju.

Životni vijek i smrtnost

Prema podacima iz 1997. godine od gotovo 4,6 milijuna ljudi u Hrvatskoj 20 posto je bilo mlaðih od 15 godina, a 12 posto je imalo 65 ili više godina. Oba postotka su blizu europskog prosjeka. Tijekom 90-ih godina životni vijek se znatno mijenjao. S najniže razine od 71 godine u 1991. narastao je na 73,3 godine u 1995. te opet pao na 72,6 godina u 1997. Ovo smanjenje pripisuje se promjenama u statistièkom sustavu i opadanju procijenjenog broja stanovništva za oko 250.000 u 1996. (prije toga za brojenje stanovništva koristio se popis stanovništva iz 1991.; poèevši od 1996. procjenu broja stanovništva srednje dobi obavlja Državni zavod za statistiku). Procjena životnog vijeka u 1997. godini slièna je europskom prosjeku. On je za 4,9 godina kraæi od prosjeka EU, ali je 1,1 godinu duži od prosjeka srednje i istoène Europe. Razina i kretanje životnog vijeka u dobi od 65 godina su relativno manje povoljni. Prvi se od 1995. do 1997. smanjio na 1,6 godina ispod europskog prosjeka (3,5 godine ispod prosjeka EU i 0,4 godine ispod prosjeka srednje i istoène Europe).

Stopa smrtnosti male djece (8,1 na 1.000 roðene žive djece u 1996. godini) bila je ispod europskog prosjeka (za 36 posto), ali je još uvijek bila iznad prosjeka EU (za 41 posto). Ukupno silazno kretanje zaustavilo se poèetkom 90-ih godina (tijekom rata) i onda opet u 1997. godini kada je stopa dosegla 8,2 smrtna sluèaja na 1.000 novoroðenih. Smrtnost novoroðenèadi nakon roðenja bila je još bliža stopi u EU nego ukupna smrtnost male djece, što ukazuje na to da higijenski uvjeti koji okružuju novoroðenèad uèinkovito pomažu njihovom zdravlju. Bitna je razlika u stopi smrtnosti male djece meðu županijama, pri èemu je najviša stopa tri puta veæa od najniže (13,1 prema 4,3 u 1997.).

Bolesti krvotoka su najèešæi uzrok smrtnosti. One su uzrok 50,4 posto svih smrtnih sluèajeva u Hrvatskoj. Nakon polaganog pada izmeðu 1985. i 1992. godine stope smrtnosti su se stabilizirale, ali su opet porasle u 1996./97. Stope smrtnosti s obzirom na starost, kojima su uzrok ove bolesti, za 10 posto su više nego što je europski prosjek i gotovo su dvostruke veæe od prosjeka EU.

Zloæudne neoplazme odgovorne su za 21 posto smrtnih sluèajeva. Stope smrtnosti od karcinoma izrazito su varirale tijekom 90-ih godina. Nakon razdoblja relativno niskih stopa izmeðu 1991. i 1995. godine one su se u 1996. i 1997. godini poveæale za više od 10 posto. Godine 1996. smrtnost od karcinoma u Hrvatskoj je bila 16 posto iznad europskog prosjeka. Najèešæi je karcinom dišnog sustava (dušnika, bronhija ili pluæa), a smrtnost koju izaziva bila je za više od 20 posto iznad europskog prosjeka. Buduæi da nema podataka o uèestalosti pušenja, teško je tako visoku smrtnost od karcinoma pluæa u Hrvatskoj pripisati pušenju. Smrtnost zbog kroniènih opstruktivnih bolesti pluæa (još jedna grupa bolesti usko povezana s pušenjem) bila je 1997. godine 20 posto ispod europskog prosjeka, premda su stope bile znatno više nego u godinama prije 1995.

Vanjski uzroci doveli su do šest posto smrtnih sluèajeva u 1997. godini. Stope smrtnosti bile su 20 posto manje od europskog prosjeka, ali gotovo dvaput više nego stope u EU. U razdoblju od 1991.do 1993. broj smrtnih sluèajeva u Hrvatskoj izazvan vanjskim uzrocima gotovo se udvostruèio (na 13 posto svih smrtnih sluèajeva). Cestovne nesreæe u 1993. i 1994. godini (oko 20 posto sluèajnih smrti) opale su na gotovo polovicu razine od prije 1990. godine, ali stope su posljednjih godina ponovno dostigle europski prosjek.

Zarazne i parazitske bolesti izazivaju manje od 1 posto smrtnih sluèajeva, a razina smrtnosti slièna je onoj u drugim zemljama srednje i istoène Europe (gdje je oko 50 posto viša nego u EU).

Relativno velik dio smrtnih sluèajeva (oko šest posto) pripisuje se “neutvrðenim uvjetima”. To je èetiri puta više nego u EU, a uzrok tome, u odreðenoj mjeri, su nepotpuni podaci o uzrocima smrti u dokumentima kojima se utvrðuje smrt hrvatskih graðana u inozemstvu. Kada se ti podaci iskljuèe iz analize, “neutvrðeni uvjeti” spominju se u manje od 5 posto potvrda o smrti, što je još uvijek oko tri puta više nego u EU. Tako visoka stopa nespecifiènih sluèajeva može izazvati probleme u analizi smrtnosti s utvrðenim uzrokom, osobito ako se promjene u strukturi bolesti pojave u zabilježenim uzrocima smrti.

Podaci o oboljenjima

Sve klinike i bolnice primarne zdravstvene zaštite pružaju mnoštvo podataka o posjetima i zdravstvenim problemima pacijenata. Unatoè tome upotreba tih podataka za ocjenu zdravstvenog stanja je ogranièena; jedan pacijent može doæi s razlièitim tegobama, ili imati nekoliko razgovora o istoj bolesti. Sustav primarne zdravstvene zaštite zabilježio je više od 92.000 konzultacija u vezi crijevnih zaraznih bolesti, od kojih su neke vjerojatno izazvane zagaðenom vodom ili hranom.

Sustav evidentiranja prenosivih bolesti nije zabilježio više od 20.000 sluèajeva zaraznih bolesti probavnog sustava. Evidencija daje uvid u kretanja i oblike prenosivih bolesti. U tablici 13.1. sažeto su prikazani podaci o akutnim crijevnim zarazama, vjerojatno prouzroèenih zagaðenom vodom ili hranom. Sveukupni broj zabilježenih sluèajeva zaraze hranom i enterocolitisa poveæao se u 1997. godini u usporedbi sa 1996., ali nije bio veæi nego 1995. ili prijašnjih godina. Samo za mali dio zabilježenih sluèajeva utvrðeno je kako su nastali i što je uzrok zaraze. Uèestalost hepatitisa (takoðer HbA) je ispod prosjeka EU i nekoliko je puta manji od europskog prosjeka, što ukazuje na to da vodoopskrbni sustavi ne sadrže tu vrstu zaraze.

Tablica 13.1. Zabilježeni sluèajevi i uèestalost crijevnih zaraza,1996.-1997.

Broj1996.

Sluèajevi1997.

Sluèajevi na 100.000 Pojave/sluèajeviEnterocolitisBakterijska dizenterijaZaraza hranom: - od Salmonelle “ “ - ostala etiologijaVirusni hepatitisod èega : - Hepatitis A (HbA)

7.956149

2.8993.582

824249

8.47490

4.2044.037

682102

1842

9188152

8 / 464-

35 / 3824 / 46

-3 / 20

Izvor: Hrvatski godišnjak zdravstva 1997. Hrvatski Državni zavod za javno zdravstvo, Zagreb 1998.

U Hrvatskoj je registrirano nekoliko pojavljivanja bolesti prouzroèenih vodom. U 1997.godini bile su dvije takve pojave - jedna sa 335 sluèajeva, druga sa sedam sluèajeva enterocolitisa nepoznatog uzroènika. Ni jedna takva pojava nije zabilježena 1996. godine, a 1995. samo jedna. Prethodnih godina zabilježeno je godišnje izmeðu dvije i sedam takvih pojava.

Sustav praæenja smrtnosti i oboljenja

Središnji ured za statistiku prikuplja i obraðuje potvrde o smrti i izraèunava stope smrtnosti. Za smrti što se dogode u Hrvatskoj uzroci se bilježe u hrvatskom Državnom zavodu za javno zdravstvo. Time se osigurava visoka kakvoæa razvrstavanja. Meðutim, podaci o smrti hrvatskih graðana u inozemstvu ne bilježe se u tom Zavodu, èime se objašnjava visoki udio smrti s neutvrðenim uzrocima. Na potvrde o smrti upisuje se prebivalište umrle osobe, a veæina podataka (oko 70 posto) obraðuje se raèunalom. Stope smrtnosti u županijama objavljuju se u Hrvatskom godišnjaku zdravstva. Ovi podaci pokazuju veliku razliku (više od dvostruko) u ukupnim stopama smrtnosti. Meðutim, nema nikakve cjelovite zemljopisne analize smrtnosti, da bi se te razlike unutar Hrvatske moglo procijeniti i protumaèiti.

Hrvatski Državni zavod za javno zdravstvo prikuplja, obraðuje i objavljuje statistièke podatke o korištenju usluga zdravstvene zaštite (klinike i bolnice primarne zdravstvene zaštite). Kao što je prije spomenuto, postoje problemi pri utvrðivanju sluèajeva, ali podaci ipak pružaju potencijalno koristan izvor informacija o lakšim zdravstvenim problemima. Ni ovdje se ne analizira prema podruèjima, a moguænost povezivanja podataka o smrtnosti s uvjetima u okolišu prebivališta se ne koristi.

13.2. Uvjetovanost opasnosti za zdravlje èimbenicima okoliša

Voda za piæe

Javni sustav opskrbe vodom za piæe obuhvaæa 63 posto ukupnog broja stanovnika Hrvatske. Meðutim, u toj pokrivenosti postoje znatne regionalne razlike. U nekim seoskim dijelovima zemlje manje od 50 posto stanovništva ima pristup javnoj vodoopskrbi. Individualni bunari duboki su 10-100 m, a za više od 50 posto njih postoji znatna opasnost mikrobiološkog zagaðenja. U sušnim razdobljima nestašica je vode u krškim predjelima, osobito u glavnoj turistièkoj sezoni kada je potražnja za pitkom vodom poveæana. Pitke vode nedostaje takoðer na nekim otocima Jadranskog mora.

Kakvoæu pitke vode prate tijela javnog zdravstva prema Zakonu o sigurnosti hrane i predmeta široke potrošnje (Narodni novine 60/92), u kojem se vodu smatra prehrambenim artiklom, te prema Propisu o sigurnosti pitke vode (Narodne novine 46/94). Standardi kvalitete vode usklaðeni su s vrijednostima koje preporuèaju EU i Svjetska zdravstvena organizacija. Ovlašteni laboratoriji analiziraju i šalju rezultate Državnom zavodu za javno zdravstvo. Godine 1997. kemijska ispitivanja obavljena su na 22.511 uzoraka i mikrobiološke analize na 24.007 uzoraka. Standardi nisu ispunjeni u 8,8 odnosno 9,0 posto uzoraka. Rezultati ispitivanja regionalno se znatno razlikuju. U nekim županijama udio uzoraka koji nisu zadovoljili standarde na kemijskom ispitivanju bio je veæi od 50 posto (najèešæi uzrok bila je mutnoæa), a udio mikrobioloških analiza koje nisu udovoljile standardima dosegao je 24 posto (broj heterotrofa, ukupni broj koliforma i fekalnih streptokoka premašio je standarde). Rezultati ispitivanja razlikuju se takoðer meðu vrstama vodoopskrbnih sustava kako je prikazano u tablici 13.2. Bunari i mali opskrbni sustavi oèito su manje sigurni nego javni opskrbni sustavi, jer približno 1/3 uzoraka na mikrobiološkim ispitivanjima nije zadovoljila standarde. Smatra se da je zdravlje 10-15 posto stanovništva ugroženo zbog loše kvalitete vode.

Tablica 13.2. Rezultati ispitivanja kvalitete pitke vode po vrsti vodoopskrbnog sustava, 1996.

Kemijski parametri Mikrobiološki parametriBroj uzoraka Ne udovoljava

standardima%

Broj uzoraka Ne udovoljavastandardima

%JavniIndividualniOstalo

20.4365.5144.227

3,528,431,8

21.0355.4165.710

7,138,331,5

Izvor: Hrvatski Državni zavod za javno zdravstvo, Zagreb 1998.

Premda je program ispitivanja kvalitete vode - ukljuèujuæi mjesto, uèestalost i broj uzoraka koje treba prikupiti - jasno utvrðen propisima o sigurnosti pitke vode, ogranièena sredstva ne omoguæavaju njegovu potpunu primjenu. Stoga udio negativnih ispitivanja može zavisiti o lokalnom pristupu ispitivanju (na primjer u vrijeme kada ili na mjestu gdje je manje ili više vjerojatno da je voda zagaðena). Da bi se osigurala bolja usporedivost rezultata meðu podruèjima, laboratoriji zaduženi za ispitivanje kvalitete vode trebaju pomnije slijediti preporuke programa.

Vode za potrebe rekreacije

Od 158 slatkovodnih i 831 morskog kupališta u Hrvatskoj koja se prate, 96,8 posto je 1997. godine udovoljavalo domaæim standardima kvalitete vode za rekreaciju. Kod slatkovodnih lokacija taj rezultat bio je slièan rezultatima postignutim od 1994. do 1996. dok je na morskoj obali došlo do poboljšanja s prethodno zabilježenih 92 posto na 93 posto. Unatoè tome, udio uzoraka vode za rekreaciju koji nisu udovoljili standardima bio je 10 posto, odnosno 11 posto i 32 posto kod uzoraka uzetih na obalnom podruèju, u kopnenim vodama odnosno bazenima za kupanje. Uzimajuæi u obzir velike kolièine neobraðenih otpadnih voda koje se ispuštaju u more i rijeke, zagaðenost voda za rekreaciju može predstavljati opasnost za zdravlje, naroèito u turistièkim podruèjima.

Kakvoæa zraka

Nacionalni prioritet u vezi kakvoæe zraka je postiæi èist ili malo oneèišæeni zrak iznad cijelog teritorija zemlje u sljedeæih 10 godina. S tim ciljem je u posljednjih pet godina donijeto više zakonskih instrumenata (vidi Poglavlje 5).

Prema Zakonu o zaštiti zraka glavna odgovornost za praæenje kakvoæe zraka u gradskim podruèjima, koja su najvažnija za utvrðivanje izloženosti stanovništva tvarima što oneèišæuju zrak, je na lokalnim uredima za javno zdravstvo. Zavod za medicinska istraživanja i profesionalna oboljenja u Zagrebu, koji je takoðer ukljuèen u izradu i nadziranje metoda praæenja, izraðuje godišnje izvješæe u kojem objedinjuje rezultate praæenja. Prati se u 135 stanica u 16 gradova. Ta mreža pokriva 35 posto stanovništva. Meðutim, u mnogim stanicama mjeri se samo taloženje prašine. Crni dim i sumporni dioksid mjere se u 56 odnosno 52 stanice, NOx u 17 i ozon u samo pet. Na nekoliko mjesta mjeri se takoðer koncentracija ukupnih raspršenih èestica (TSP), ukljuèujuæi jednu lokaciju u Zagrebu gdje se mjeri od 1972. Zavod je u studenom 1998. poèeo mjeriti PM10 i PM2,5, a metode se i nadalje razvijaju.

Kakvoæa zraka rutinski se procjenjuje prema preporuèenim i graniènim vrijednostima, koje su jednake ili sliène vrijednostima iz Smjernice WHO za kakvoæu zraka (za usporedbu domaæih standarda i standarda WHO ili EU vidi tablicu 5.5.).

Od 1995. na veæini lokacija razine oneèišæenja zraka su manje od preporuèenih vrijednosti. Izuzeci su uglavnom kolièina nataložene prašine, ili kolièina kadmija ili olova u èesticama nataložene prašine, koja je bila iznad domaæih preporuèenih vrijednosti u nekoliko gradova. Meðutim, nema podataka o koncentraciji metala u raspršenim lebdeæim èesticama i teško je procijeniti zdravstvenu važnost tih nalaza.

Raspoloživi podaci o masenoj koncentraciji raspršenih èestica pokazuju da se oneèišæenje zraka èesticama, mjerenih kao TSP smanjuje. U Zagrebu se godišnja srednja koncentracija smanjila sa 149 mg/m3 u 1976. godini na 92 mg/m3 u 1991. Meðutim, 90-ih godina koncentracija TSP-a nije se smanjila ispod 60 mg/m3, a 1996./97. je bila veæa nego sredinom 90-ih. Mjerenja TSP-a u Rijeci i crnog dima u Zagrebu i Splitu ukazuju na slièna kretanja. Ti podaci pokazuju da nakon uspješnog smanjenja oneèišæenja èesticama na “umjerenu” razinu, ispod ili malo iznad domaæe preporuèene vrijednosti, nije postignuto daljnje smanjenje.

Dokazi iz brojnih epidemioloških studija, provedenih u zemljama Europe i Amerike, upuæuju na to da još uvijek visoke razine TSP-a u nekim hrvatskim gradovima mogu biti razlogom za zabrinutost. Te studije, na osnovi kojih su izmijenjene Smjernica WHO-a za kakvoæu zraka, pokazuju da je u Hrvatskoj zbog izloženosti TSP-u znatna moguænost negativnih posljedica za zdravlje. TA zapažanja potvrðuje studija provedena u Zagrebu, koja pokazuje sve veæi broj zatraženih lijeènièkih pomoæi u bolnicama zbog pogoršanja kroniènih opstruktivnih pluænih bolesti u danima s povišenom koncentracijom èestica.

Procijenjene posljedice imale su za rezultat 18 postotno poveæanje traženja pomoæi pri koncentraciji TSP-a od 10 mg/m3. Drugom analizom, koja se temelji na podacima o TSP-u u Zagrebu i rezultatima epidemioloških studija, procjenjuje se da se svake godine može dogoditi nekoliko stotina prijevremenih smrti zbog oneèišæenja èesticama u Zagrebu.

Sadašnje razine TSP-a i nalazi epidemiološke studije o COPD-u pokazuju da oneèišæenje zraka èesticama može ostati važan èimbenik za zdravlje. Uvoðenje praæenja PM10 i PM2,5 te izrada uèinkovite strategije smanjenja oneèišæenja, zbog toga su od najveæe važnosti u sprjeèavanju utjecaja oneèišæenja na zdravlje (vidi Poglavlje 5).

Nema podataka o koncentraciji olova u zraku, no u Zagrebu je mjeren sadržaj olova u nataloženim tvarima (vidi Poglavlje 5). Meðutim, relativno visok postotak olovnog benzina koji se koristi u prometu i visoke razine olova u nataloženoj tvari, ukazuju na to da izloženost gradske djece olovu iz zraka može biti opasnost za njihov mentalni razvoj. Pretpostavka te opasnosti nije potvrðena ispitivanjem razine olova u krvi djece, što je provedeno u Zagrebu

poèetkom 90-ih godina. U toj studiji utvrðeno je da je razina olova u krvi bila izmeðu 2,4 i 14,2 mg/dl, a da je srednja razina izloženosti bila u vezi s gustoæom prometa u blizini škole.

U nekim dijelovima Hrvatske izloženost radonu u zatvorenom prostoru može biti zdravstveni problem. Mjerenja, provedena u manjem broju kuæa u Istri, ukazuju na moguænost da šljaka i pepeo što se koriste kao graðevni materijal za stare kuæe - mogu biti izvor visokih koncentracija radona. Meðutim, mjerenja u Zagrebu takoðer su otkrila odreðeni broj kuæa s visokom koncentracijom radona. Ti podaci bi u prosjeku svrstali Zagreb u kategoriju “srednje” izloženosti, u kojoj se oko pet do devet posto karcinoma pluæa može pripisati izloženosti radonu. Za uklanjanje ove opasnosti bilo bi potrebno je sprijeèiti prodiranje radona u stanove tako da se, na primjer, poboljša ventilacija ispod prizemlja.

Otpad

Nedostatak cjelovitog sustava postupanja otpadom (vidi Poglavlje 7) je svakako problem za okoliš i takoðer potencijalni izvor opasnosti za zdravlje. Glavni izvor izloženosti je pitka voda oneèišæena otpadom. Jedan od pokazatelja problema mogao bi biti visoki udio uzoraka pitke vode uzetih iz bunara i malih opskrbnih sustava, koji ne udovoljavaju standardima kakvoæe. Èinjenica da je zagaðen relativno mali broj uzoraka uzetih iz javnih vodoopskrbnih sustava, proizlazi iz djelotvorne zaštite vodocrpilišta te proèišæavanja i dezinficiranja vode u tim sustavima.

Malo je podataka o izloženosti stanovništva opasnim kemikalijama. Studije, što ih je izradio Zavod za medicinska istraživanja i profesionalna oboljenja iz Zagreba o razini postojanih organoklornih oneèišæivaèa u biološkim uzorcima (takoðer i u mlijeku dojilja), ne ukazuju na visoku razinu izloženosti. Nema novih podataka o izloženosti teškim metalima. Takva ispitivanja zahtijevaju visokokvalitetne laboratorijske postupke i dobru standardizaciju metoda. Potrebna je meðunarodna suradnja da bi se osiguralo usporedivost i pouzdanost rezultata.

Jedan od problema nakon rata bio je nagomilavanje lijekova i druge medicinske opreme iz donacija Hrvatskoj poèetkom 90-ih godina, a kojima je istekao rok trajanja (vidi Poglavlja 3 i 7). Prema najnovijim procjenama obrada oko 2.000 tona toga otpada stajat æe oko 4,3 milijuna USA $. Prvi korak je razvrstati i pohraniti lijekove kako bi se sprijeèilo da lijekovi s isteklim rokom trajanja budu distribuirani stanovništvu. Nakon toga se mogu spaliti, bilo u postrojenjima što postoje u Zagrebu bilo u inozemstvu. Hrvatski Državni zavod za toksikologiju izradio je projekt uèinkovitog uklanjanja opasnosti. Sada se mora provesti.

Rat iz poèetka 90-ih ostavio je za sobom specifiènu opasnost za zdravlje – nagazne mine (vidi Poglavlje 3). Procjenjuje se da je minirano oko 6.000 km2 (više od 10 posto hrvatskog teritorija). Mine mogu izazvati ozljede i smrt. Na sreæu, godišnje je malo nesreæa izazvanih minama, ali sustav evidentiranja nije dobro prilagoðen ovoj vrsti nezgoda, pa bi stvarne brojke mogle biti sakrivene u zdravstvenoj statistici. Broj nesreæa mogao bi se poveæati kada udaljena minirana podruèja budu èešæe posjeæivana.

Kontrola kakvoæe hrane

Kontrola kakvoæe hrane jedna je od važnih zadaæa mreže zavoda za javno zdravstvo. Nacionalni “program minimalnog godišnjeg uzimanja uzoraka” zahtijeva da se godišnje uzima na ispitivanje pet uzoraka na 1.000 stanovnika. Više ispitivanja može se obaviti ako je to potrebno zbog lokalni uvjeta, ali raspoloživa financijska sredstva ogranièavaju takav dodatni program.

Nekoliko drugih služba (veterinarska, tržna i sanitarna inspekcija) takoðer provode praæenje, ali koordinacija nije dovoljna.

Kemijskim ispitivanjem kakvoæe hrane utvrðeno je da 5,5 posto od 26.006 uzoraka ne zadovoljava postavljene uvjete. Uzroci tome uglavnom su bili neodgovarajuæi okus ili previsoka razina dodataka hrani. Bilo je samo nekoliko sluèajeva zagaðenja metalima ili ostacima pesticida, što je vjerojatno povezano s zagaðenjem tla (tablica 13.3.).

Tablica 13.3. Ispitivanje zagaðenosti hrane, 1996. godine

Ispitani uzorciBroj

Zagaðeni uzorci%

Mikrobiološke opasnostiŽivaArsenOlovo

43.4555.4157.4598.189

9,600,060,240,15

KadmijOstaci pesticida

6.1716.526

0,030,08

Izvor: Hrvatski Državni zavod za javno zdravstvo, Zagreb 1998.

Kako je prije navedeno, 1997. godine je zabilježeno više od 8.000 sluèajeva zaraze hranom. To se uglavnom odnosili na neprikladnu preradu i spremanje hrane, ili na mikrobiološko zagaðenje. Najèešæi uzroci bili su prevelik broj mikroorganizama, prisutnost salmonele ili koagulaza-pozitivnih stafilokoka.

13.3. Prioriteti i postupanje

Ciljevi politike

Jedan od glavnih ciljeva politike okoliša je zaštita ljudskog zdravlja. To se izrièito navodi u hrvatskom Ustavu, u kojem u èlanku 69. piše da “… graðani imaju pravo živjeti u zdravom okolišu…”. Ovo naèelo odražava se takoðer u Zakonu o zaštiti okoliša, Zakonu o zaštiti zraka iz 1995. godine i Zakonu o zdravstvu. Važan dokument politike, koji povezuje zdravlje s raznim aspektima politike okoliša u Hrvatskoj, je “Zdravlje za sve do godine 2005.”. Njime se potvrðuje znaèaj “uèinkovitog nadzora, procjene i sprijeèavanja svih opasnosti za zdravlje koje izazivaju posebni èimbenici u ljudskom životnom i radnom okolišu”. Cilj mu je takoðer “ukloniti i smanjiti kolièinu opasnih tvari u svakom okolišu koji okružuje ljudska biæa i s kojim èovjek dolazi u dodir… kroz povezane meðusektorske i multidisciplinarne aktivnosti koje se meðusobno potpomažu” .

Politikom se zadaju ciljevi koje treba ostvariti do 2005. godine. Takoðer se utvrðuju strateške aktivnosti za razvoj institucijske ili zakonske infrastrukture, te aktivnosti što se odnose na pojedinaène aspekte okoliša (kakvoæa vode, postupanje otpadom i zaštita tla od oneèišæenja, kakvoæa hrane, nadzor oneèišæenja zraka, profesionalna oboljenja, stanovanje).

Dokument “Zdravlje za sve” takoðer se odnosi na okoliš i zdravlje i nacionalni je akcijski plan aktivnosti za zaštitu okoliša (NEHAP). Ministar zdravstva predsjeda Koordinacijskim odborom NEHAP-a, èlanovi kojeg su takoðer predstavnici drugih nadležnih sektora. To æe predloženom programu dati politièki prioritet. NEHAP je predstavljen Nacionalnom odboru za zdravstvo - tijelu što ga je imenovao Sabor (u proljeæe 1999.) - i bit æe opæi okvir za multisektorski pristup problemima zdravlja i zaštite okoliša zemlje. Njime æe se utvrditi široki raspon ciljeva što se odnose na izradu instrumenata postupanja, sprjeèavanje ili smanjenje opasnosti za zdravlje, i na aktivnosti pojedinih gospodarskih sektora. Tako širok raspon ciljeva ne može se postiæi u kratkom roku, pa æe ciljeve i resurse trebati pažljivo uravnotežiti, da bi se osigurala uèinkovita provedba. Nakon toga predmet rada bit æe utvrðivanje prioriteta, s ciljem izrade nacionalne strategije.

Institucijske odgovornosti

Odgovornosti za procjenu, sprjeèavanje ili smanjenje utjecaja èimbenika okoliša na zdravlje podijeljene su meðu institucijama, koje su dijelovi državne uprave Hrvatske. Veæina službi koje se bave sprjeèavanjem i nadzorom oneèišæenja okoliša posredno imaju za cilj sprjeèavanje utjecaja na zdravlje. Meðutim, uloga ustanova Ministarstva zdravstva i Ministarstva znanosti i tehnologije takoðer je važna.

Zakonom o zdravstvu zavodi za javno zdravstvo (Državni zavod za javno zdravstvo i zavodi u svim županijama) zaduženi su za praæenje i nadzor opasnosti za zdravlje iz okoliša. Zavodi su posebno zaduženi za:

· praæenje, ispitivanje i procjenjivanje kakvoæe pitke vode, površinskih i otpadnih voda, te stanja u vodoopskrbi;

· kontrolu i procjenu kakvoæe hrane i ‘predmeta široke potrošnje’;

· nadzor i ocjenu utjecaja okoliša na zdravlje;

· procjenu opasnosti i nadzor prenosivih bolesti.

Hrvatski Državni zavod za toksikologiju osnovan je za sprjeèavanje kemijskih nesreæa i izlaganja stanovništva otrovnim tvarima. On procjenjuje opasnost od postrojenja, ukljuèen je u nadzor prometa i provoza opasnih kemikalija i izraðuje publikacije za izobrazobu ugroženih radnika, za lokalne donositelje odluka i za cjelokupno

stanovništvo. Takoðer služi kao referentni centar, koji 24 sata pruža savjete u izvanrednim sluèajevima i sluèajevima akutnog trovanja.

Zavod za medicinska istraživanja i profesionalna oboljenja osnovan 1974. godine ima dugu, meðunarodno priznatu povijest rada u vezi s procjenom utjecaja èimbenika okoliša na zdravlje i izradom metodologije. Ima istaknutu ulogu u domaæem sustavu praæenja kakvoæe gradskog zraka. Takoðer izraðuje metode za praæenje PM10 i PM2,5 i sudjeluje u mreži laboratorija za osiguranje kvalitete. Unatoè svojoj dugoj tradiciji i profesionalnosti meðusobno djelovanje zavoda s donositeljima odluka o okolišu i zdravlju moglo bi se poboljšati. Program ovog zavoda treba se bolje uklopiti u sadašnje i buduæe potrebe zemlje, a njegov rad treba koristiti oblikovanje odluèivanja na državnoj i lokalnoj razini.

Sveuèilišta i Škola za javno zdravstvo pružaju profesionalnu naobrazbu i osposobljavanje za zdravlje i zaštitu okoliša. Meðutim, ustanove koje sudjeluju u izobrazbi, istraživanju i javno zdravstvo vrlo malo zajednièki djeluju, što ogranièava moguænosti za užu suradnju. Takva situacija djelovat æe na zapošljavanje kvalificiranih ljudi u službe za zaštitu zdravlja i okoliša.

Primjetna nedostatna meðusektorska suradnja izmeðu okoliša i zdravlja djeluje na sposobnost sveobuhvatne procjene opasnosti za zdravlje, a može i naštetiti sposobnosti izrade i provedbe mjera za smanjenje opasnosti.

13.4. Zakljuèci i preporuke

Naèela zaštite javnog zdravstva od opasnosti iz okoliša jasno se odražavaju u postojeæem zakonodavstvu i osnovnim dokumentima politike. Meðutim, nema plana aktivnosti, odgovornosti nisu zadane, a resursi nisu utvrðeni.

Preporuka 13.1.

Operativni plan za provedbu NEHAP-a treba biti pripremljen u koordinaciji s NEAP-om i prihvaæen od Vlade. Planom treba zadati prioritete, utvrditi metode provedbe i dodijeliti odgovornosti i financijska sredstva.

Unatoè formalnom priznavanju potrebe za meðusektorskom i meðu institucijskom suradnjom, postojeæi kontakti izmeðu tijela uprave za okoliš i zdravlje nisu dovoljni.

Preporuka 13.2.

Potrebno je unaprijediti suradnju izmeðu sektora i institucija ukljuèenih u procjenu i postupanje pri ugrožavanju zdravlja negativnim utjecajima iz okolišu (tijela uprave, ustanove za javno zdravstvo, istraživanje i izobrazbu).

Opæi pokazatelji daju poprilièno zadovoljavajuæu sliku zdravlja stanovništva. Meðutim, znatne su regionalne razlike. Sustav prikupljanja podataka omoguæava temeljitiju procjenu meðuregionalnih razlika u zdravlju, ali se ne provodi analiza kojom bi se utvrdila problematika i protumaèili razlozi lošijeg zdravstvenog stanja ili nezadovoljavajuæih kretanja.

Preporuka 13.3.

Potrebno je analizirati postojeæe podatke o zdravstvenom stanju, da bi se dobio uvid u zemljopisno razlikovanje zdravlja i veza s okolišem. U razmatranju zdravlja treba rutinski koristiti zemljopisnu analizu specifiènu za odreðeno podruèje.

Preporuka 13.4.

Vremenski pomaci u nekoliko zdravstvenih pokazatelja zavrjeðuju pomnije ispitivanje (na primjer, smanjenje životnog vijeka nakon 65. godine, visoka smrtnost od karcinoma pluæa, ozljede). Takoðer je potrebno procijeniti do koje mjere se ove pojave mogu povezati s èimbenicima okoliša.

Neki aspekti podataka o zdravstvenom stanju nisu dosljedni i mogu imati utjecaj na tumaèenje kretanja i prostornih pojavnosti zdravlja, te na njihove veze s èimbenicima okoliša.

Preporuka 13.5.

Treba poduzeti napore da se smanji udio smrti s uzrocima oznaèenim kao “neutvrðeni uvjeti”. Naroèito u analizama specifiènim za neko podruèje velik udio takvih smrti može prikriti prostorne i vremenske vrste smrtnosti.

Preporuka 13.6.

Broj medicinskih konzultacija, izazvanih crijevnim zaraznim bolestima zabilježenih u sustavu primarne zdravstvene zaštite, pet puta je veæi od broja zaraznih bolesti probavnog sustava zabilježenih u evidenciji prenosivih bolesti. Potrebno je utvrditi u kojoj mjeri je uzrok ove razlike tumaèenje dijagnostièkih kriterija, koje primjenjuje svaki sustav ili je to sistemska greška. Ako se kakvoæa podataka prikupljenih u službi primarne zdravstvene zaštite potvrdi, taj podatak može se uzeti u obzir za uporabu pri razmatranju opasnosti za zdravlje uvjetovanih vodom. Kao i kod podataka o smrtnosti, analiza mora obuhvatiti prostornu komponentu.

Trenutno mjerene razine oneèišæenja zraka raspršenim èesticama ukazuju na to da ovo oneèišæenje može biti ozbiljna opasnost za zdravlje u hrvatskim gradovima. Ostali oneèišèivaæi zraka uzrokovani pojaèanim prometom motornih vozila takoðer su problem za zdravlje.

Preporuka 13.7.

Potrebno je ponovno razmotriti domaæe standarde kakvoæe zraka sa stanovišta sadržaja toraksnih èestica (PM10), a preporuèene vrijednosti vjerojatno æe trebati znatno smanjiti. Potrebno je pratiti PM10 i PM2,5, da bi se potvrdila sukladnost sa standardima i procijenili rezultati aktivnosti na smanjenju oneèišæenja i utjecaju na zdravlje.

Preporuka 13.8.

Treba procjeniti izloženost stanovništva teškim metalima, a poosebice razine olova kod djece, da bi bi se utvrdilo je li visoka koncentracija nekih metala u nataloženoj prašini takoðer opasnost za zdravlje. Procjena se ponajprije treba usredotoèiti na ljude koji žive u blizini veæih odlagališta otpada i u podruèjima gustog prometa.

Postojeæi podaci pokazuju da izloženost stanovništva radonu može poveæati uèestalost karcinoma pluæa.

Preporuka 13.9.

Treba izraditi program za smanjenje izloženosti stanovništva radonu.

Kakvoæu hrane prati mreža zavoda za javno zdravstvo kao i veæi broj drugih službi. Time se rasipaju financijska sredstva.

Preporuka 13.10.

Potrebno je unaprijediti nacionalni sustav za nadzor oneèišæenja hrane da bi se postigle uèinkovitije mjere odgovornih službi i smanjila opasnost od bolesti što se prenose hranom.

Poglavlje 14.

PITANJA UTJECAJA PROMETA NA OKOLIŠ

14.1. Zemljopisno i društveno-gospodarsko stanje

Smještena na jugoistoku Europe - gdje se sastaju srednja Europa, Balkan i Sredozemlje - Hrvatska je jedan od najvažnijih tranzitnih puteva izmeðu zapadne i istoène Europe. Kroz Hrvatsku prolaze dva vodena puta od meðunarodnog znaèaja, i to rijeka Dunav (plovan u dužini od 137,5 km) i rijeka Drava (plovna u dužini od 198,6 km). Hrvatska ima i obalu Jadranskog mora dužine 1.777 km s teritorijalnim vodama površine 31.067 km 2. Zbog takve zemljopisne strukture u Hrvatskoj su prisutne sve vrste prometa: zraèni, rijeèna plovidba, morska plovidba, željeznièki i cestovni promet.

Zahvaljujuæi središnjem položaju Hrvatske njena infrastruktura je bitan dio prometne mreže za regionalno gospodarstvo, ukljuèujuæi Bosnu i Hercegovinu i Srbiju. Regionalna mreža obuhvaæa cestu od Zagreba do Beograda, željeznièku prugu od Rijeke do Maðarske, ceste i željeznièke mostove preko Save i Une do Bosne, te morsku luku Ploèe na jugu Hrvatske. Cestovna mreža, koja je najvažnija za transport i ukupni promet, dugaèka je 27.400 km - ukljuèujuæi 278 km autocesta.

Promet ima važnu ulogu u razvoju hrvatskog gospodarstva, jer omoguæava pristup robi i ljudima. Udio prometnog sektora Hrvatske u BDP (8,7 posto u 1997. godini, vidi tablicu 10.1.) može se usporediti s drugim europskim zemljama (šest do osam posto). Emisije CO2 iz prometa poveæale su se s oko 16 posto 1992. godine na oko 19 posto 1997. godine (vidi sliku 5.2. u Poglavlju 5).

14.2. Stanje i kretanja u prometu

Velièina prometa

Tablica 14.1. Velièina prometa

Teretni promet Putnièki promet1.000 t % 106 t-km % 1.000 t % 106 put.

km%

UkupnoCestovniŽeljeznièkiJavni gradski PomorskiRijeèni Cjevovodni

55.2505.689

12.643-

35.7581.160

-

10010,322,9

-64,7

2,1-

168.9191.1512.001

-165.714

531.183

1000,71,2

-97,40,00,7

481.29677.59517.102

379.6766.923

--

10016,1

3,678,9

1,4--

5.1683.964

921-

283--

10076,717,8

-5,5

--

Izvor: Državni zavod za statistiku, Odjel za promet i veze

Hrvatska je tradicijski jedna od najvažnijih prometnih veza izmeðu zapadne Europe i Balkana. Od 1991. rat je prekinuo mnoge od tih veza. Velik dio glavne prometne infrastrukture je ošteæen ili je loše održavan. Trgovinske zabrane pridonijele su tom prekidu, pa kopneni promet trpi znatne gubitke; tranzitni promet bio je prekinut više godina. Nakon gospodarske recesije 1989. godine teretni promet se smanjio, a drastièno tijekom rata (1991.-1995.). Putnièki promet je takoðer smanjen. Na primjer, javni gradski promet smanjio se za 55 posto - sa 10.631 milijuna putnièkih kilometara u 1990. godini na 5.719 milijuna putnièkih kilometara 1995. godine. Nedavno je došlo do snažnog porasta prometa uz

bitne promjene u usporedbi s razdobljem prije rata: cestovni promet se poveæao, željeznièki i javni gradski promet su se smanjili. U tablici 14.1. prikazani su najnoviji podaci o velièini prometa.

Cestovni promet. Izmeðu 1990. i 1995. godine vozni park se smanjio za oko 35 posto. U 1994. godini u Hrvatskoj je bilo registrirano 698 tisuæa automobila, oko 1.900 autobusa i 2.900 komercijalnih vozila. Ukupan broj registriranih motornih vozila (ukljuèujuæi prikolice) bio je 826 tisuæa. U 1995. godini u Hrvatskoj je bila 841 tisuæa vozila, što odgovara 0,176 vozila po stanovniku; 85 posto tih vozila bila su putnièka (vidi tablicu 14.2.). Bilo je 68.000 teških kamiona i autobusa - uglavnom s dizelskim motorima. Novoregistriranih automobila 1995. godine bilo je 87.000, što je oko 10 posto voznog parka. Prosjeèna starost voznog parka u 1995. godini bila je 10 godina (putnièkih vozila) i 15 godina (kamiona). U 1995. godini najmanje 37 posto voznog parka potjecalo je iz srednje i istoène Europe.

Željeznièki promet. Velièina željeznièkog prometa robe i putnika od 1990. do 1996. godine smanjena je za oko 70 posto odnosno 65 posto, kao posljedica rata i smanjenog udjela željeznice u prometu. U 1995. godini na željeznièki transport otpadalo je 21,9 posto ukupnog kopnenog transporta. Dok je broj putnièkih kilometara svih vrsta putnièkog prometa od 1990. do 1995. godine opao za polovicu, broj putnièkih kilometara željeznicom smanjio se za više od dvije treæine.

Pomorski promet. Pomorski promet uvijek je bio vrlo važan, jer je osiguravao redovnu vezu s hrvatskim otocima. Izmeðu 1990. i 1995. godine teretni promet znatno je smanjen; u tom razdoblju je kolièina prevezene robe opala za 69 posto - na 5.127 milijuna tona. Najmanje je smanjen putnièki promet – izmeðu 1991. i 1995. godine pad je iznosio 25 posto.

Rijeèni promet. Rijeèni promet (tri posto od ukupne kolièine) gotovo je beznaèajan. Rijeènu flotu èini više transportnih plovila.

Cestovni vozni park

Tablica 14.2. Registrirana motorna vozila i prikolice, 1990.-1998.

1990. 1991. 1992. 1993. 1994. 1995. 1996. 1997. 1998.Broj vozila(1.000)od èega:putnièkih(1000)Vozila na 1.000 stan.Putnièkiautomobilina 1.000 st.

1.238

795

258

165

1.171

736

244

153

1.102

670

230

139

743

646

155

134

826

698

172

145

841

711

176

148

1.009

836

211

174

1.142

932

239

194

1.264

999

264

208

Izvor: Centar za vozila Hrvatske

Tabela 14.3. Starost voznog parka, 1998.

Prosjeènastarost

Registrirana vozila 31. XII. 1998.

Vozila prvi put registrirana 1998.

Godina Broj % Broj %

UkupnoMopediMotocikliOsobna vozilaKombinirani automobiliAutobusiTeretna vozilaOstala vozilaStrojeviPrikoliceTraktori

11,08,2

10,710,610,512,311,316,610,114,616,2

1.265.62831.58418.958

1.000.1879.1354.814

106.6551.9772.403

23.93065.985

100,02,51,5

79,00,70,48,40,20,21,95,2

117.6726.8442.125

85.922522247

7.652114527

2.84510.874

100,05,81,8

73,00,40,26,50,10,42,49,2

Izvor: Centar za vozila Hrvatske

Podaci pokazuju velik porast broja osobnih vozila u putnièkom prometu: broj osobnih vozila na 1.000 stanovnika poveæao se sa 153 u 1991. godini na 208 u 1998. godini (vidi tablicu 14.2.). U Hrvatskoj se još uvijek može kupiti vozilo bez katalizatora i nema toènih podataka o broju vozila koja ga imaju. Može se pretpostaviti da je približbno petina osobnih automobila registriranih u Hrvatskoj opremljena katalizatorima.

Prometna infrastruktura

Potpisivanjem Washingtonskih sporazuma 1994. godine Vlada Hrvatske poèela je obnavljati prometnu infrastrukturu. Nakon prihvaæanja Daytonskog sporazuma 1995. godine i kraja rata u regiji, Vlada je zapoèela program potpune obnove. Godine 1996. je stanje u pojedinim vrstama prometa bilo sljedeæe:

Gradska prometna infrastruktura Broj Dužina prometnica (km)Tramvaji 452 21(motorna vozila i prikolice)Autobusi 1.031 8.033

Infrastruktura pomorskog prometa BrojLuèke vlasti 7Plovila (putnièki brodovi i trajekti) 84

Infrastruktura rijeènog prometa Dužina (km)Dunav 138Drava 199

Infrastruktura zraènog prometa BrojMeðunarodne zraène luke 10

Cjevovodi Dužina (km)Mreža oko 2.200

Izvori: Ministarstvo pomorstva, prometa i vezaStatistièki ljetopis

Željeznièka prometna infrastruktura smatra se nedovoljnom, a zbog ratnih ošteæenja neka podruèja i gradovi više nisu spojeni na mrežu. Produktivnost rada i produktivnost teretnih vagona Hrvatskih željeznica (HŽ) su vrlo niske, a financijski rezultati su izmeðu 1994. i 1997. pogoršani unatoè sve veæim subvencijama Vlade. Organizacija HŽ-a sastoji se od izoliranih odjela snažno utemeljenih na njihovim funkcijama, u kojima hijerarhijsko ustrojstvo usporava informativne tokove i uèinkovito grupno odluèivanje. Odgovornosti i ovlasti centralizirane su na malo predstavnika, što je - zajedno s nedostatkom jasnih i dosljednih namjera, ciljeva i prioriteta od vrha do dna tvrtke - omoguæilo pojedinaènim organizacijskim jedinicama da utvrde svoje vlastite uske ciljeve i prioritete. Osim toga, informacijski sustavi HŽ-a ne pružaju odgovarajuæu potporu poslovnom odluèivanju.

Da bi se situacija popravila, Vlada je 1994. godine usvojila zakon kojim se Hrvatske željeznice ureðuju na takav naèin da se postupno pretvaraju u dionièko društvo. Prva faza koja je upravo pokrenuta predviða:

· poveæanje dionièkog kapitala HŽ-a· djelomiènu ili potpunu privatizaciju podružnica HŽ-a· prilagoðavanje radne snage· saniranje ratnih šteta· izgradnju nove željeznièke infrastrukture u skladu s potrebama gospodarskog razvoja.

Tablica 14.4. Prometna infrastruktura, 1996.-1997.

km1996. 1997.

Infrastruktura cestovnog prometaUkupna dužina cesta 27.000 27.378-0 autoceste 326 330-1 brze ceste 2.153 2.153Infrastruktura željeznièkog prometaUkupna dužina željeznièkih pruga: 2.726 2.726od èega elektrificirano (%) 36,1 36,1

Izvor: Statistièki ljetopis 1998.

Otoèki promet

Pomorske veze izmeðu otoka i kopna nisu naroèito uèinkovite – “Jadrolinija” iz Rijeke, koja je najveæi hrvatski putnièki brodarski prijevoznik, održava gotovo 90 posto redovnh obalnih linija sa 29 lokalnih i trajektnih linija, te linija otoci - kopno. “Jadrolinija” ima 47 plovila, ali flota je stara i spora.

Otoèke ceste ne mogu se smatrati zadovoljavajuæim. Uglavnom su izgraðene po starim pravcima i nisu pogodne za motorni promet. Podaci Hrvatske uprave za ceste pokazuju da ima oko 27.000 km kategoriziranih i gotovo toliko nekategoriziranih i neregistriranih cesta.

Meðunarodne zraène luke nalaze se na otocima Krk, Lošinj i Braè. Zraèna luka na Krku izgraðena je za potrebe grada Rijeke i prevelika je u usporedbi s potrebama otoka. Zraène luke na Lošnju i Braèu primaju manje zrakoplove s klipnim motorima i premda još nisu u cijelosti dovršene mogu udovoljiti potrebama otoka. Osim toga, na otoku Unije izgraðena je pista za male zrakoplove. Nema prometa hidroplanom, a helikopteri za hitne potrebe koriste improvizirane heliodrome.

Distribucija i korištenje goriva

Izmeðu 1990. i 1993. godine ukupna potrošnja benzina se smanjila. Od 1993. do 1997. potrošnja energije za promet poveæala se (ukupno za 33 posto) zbog porasta cestovnog prometa (39 posto) i zraènog prometa (27 posto), dok je potrošnja energije za željeznièki, pomorski i rijeèni promet opala. U tom razdoblju se udio javnog prometa u gradovima stalno smanjivao. Na slici 14.1. prikazana je potrošnja energije pojedinih vrsta prometa od 1993. do 1997., te je vidljiv sadašnji trend porasta cestovnog prometa.

Državna naftna tvrtka INA preraðuje sirovu naftu u dvije rafinerije (Rijeka i Sisak). Proizvodnja benzina temelji se na katalitièkom pretvaranju, izomerizaciji i jedinicama za katalizu u tekuæem stanju (FCC). Oprema je stara prosjeèno 25 godina, a posljednja modernizacija obavljena je još 1976. godine (vidi Poglavlje 10).

Tri vrste benzina prema oktanskom broju su: bezolovni 91 i 95, te olovni 98 oktana. Od bezolovnih najveæi udio na tržištu ima onaj od 95 oktana (78,7 posto prema 21,3 posto sa 91 oktanom). Udio bezolovnog benzina na tržištu poveæao se sa 2,5 posto u 1990. godini na 30 posto u 1996., dok je potrošnja olovnog benzina posljednjih godina gotovo nepromijenjena.

Godine 1997. postojale su 192 cisterne za distribuciju, 398 benzinskih stanica i osam za punjenje ukapljenim naftnim plinom. Od 1992. sve benzinske stanice nude bezolovni benzin i imaju posebne mlaznice za olovni i bezolovni. Samo èetiri stanice imaju ureðaj za rekuperaciju pare kod punjenja spremnika (VOC faza I.) i jedna stanica za punjenje automobila (VOC faza II.).

Potrošnja osnovnih oblika energije u prometu – benzina, plina, dizelskog ulja i struje –poveæala se, dok je potrošnja drugih oblika energije smanjena. Najveæe je poveæanje benzina (37 posto), a slijede plin/dizelska ulja (34 posto) i mlazno gorivo (29 posto). Potrošnja elektriène struje porasla je samo za sedam posto. Potrošnja ukapljenog naftog plina u prometu je zanemariva (oko jedan posto). Na slici 14.2. prikazana su kretanja energetskih potreba u prometu po vrstama goriva.

Promet uvelike pridonosi acidifikaciji. U 1997. godini iz prometa je emitirano više od 64 posto (47.500 tona) emisija dušikovih oksida (NOx), 46 posto (35.000 tona) ukupnih emisija hlapivih organskih spojeva nemetana (NMVOC) i oko 10 posto (8.100 tona) sumpornog dioksida (SO2). Iste godine prometni sektor bio je odgovoran za 24 posto (4, 78 milijuna tona) ukupnih emisija ugljikovog dioksida (CO2) i 47 posto (172.000 tona) emisija ugljikovog monoksida (CO).

Emisije iz cestovnog prometa imaju udio u oneèišæenju teškim metalima: 1997. godine iz prometa je emitirano 186.000 tona olova, što je 97 posto ukupnih emisija olova.

Tablica 14.5. Emisije olova iz vozila, 1990. i 1995.

1990. 1995.Emisije olova (tona)Udio u ukupnim emisijama (%)Emisije / km2

Emisije na 1.000 stanovnika (kg)

45497

894,7

25890

4,553,9

Izvor: DUZPO, 1999.

Hrvatska mreža za praæenje stanja u gradovima ne mjeri sustavno sve oneèišæivaèe koji proizlaze iz prometnih djelatnosti, osobito benzena, èestica i poliaromatskih ugljikohidrata (PAH), koji su najštetniji oneèišæivaèi iz prometa.

Meðutim, imajuæi u vidu starost i visoke emisije iz prometnog voznog parka može se pretpostaviti da su emisije ugljikohidrata (naroèito benzena) iz benzinskih motora, te emisije èestica iz dizelskih motora relativno visoke.

14.3. Postupanje u pitanjima okoliša vezanih s prometom

Nadležne institucije

Ministarstvo pomorstva, prometa i veza zaduženo je za gospodarenje prometom. Prostorno planiranje je u djelokrugu Ministarstva prostornog ureðenja, graditeljstva i stanovanja. Veæi broj godina se zaštitom okoliša bavilo Ministarstvo graditeljstva i zaštite okoliša. To ministarstvo obuhvaæalo je vrlo složene, èesto suprostavljene interese (ukljuèujuæi prostorno planiranje i stanovanje), a prioriteti zaštite okoliša nisu uvijek bili poštivani.

Kada je osnovana Državna uprava za zaštitu prirode i okoliša obveze Ministarstva graditeljstva i zaštite okoliša prenesene su na Državnu upravu. Glavna je zadaæa DUZPO-a koordinacija aktivnosti zaštite okoliša. Meðutim, politièko znaèenje i financiranje DUZPO-a imaju nižu razinu nego kod ministarstava (vidi Poglavlje 1).

U prometu i zaštiti okoliša nadležnosti za okoliš su podijeljene: pri izradi Prijedloga strategije prometnog razvitka Republike Hrvatske, koji je nedavno upuæen Saboru, vodilo se raèuna o pitanjima okoliša, a isto tako i kod izrade strategija prostornog planiranja. Meðutim, DUZPO nema izravnu ulogu u procesu donošenja odluka.

Procjena utjecaja na okoliš

Planiranje prometa i korištenja zemljišta, te programi gospodarske politike odreðuju okvire za naèin korištenja zemljišta i za gospodarski razvoj, pa tako imaju odluèujuæe djelovanje na prometne sustave i njihov utjecaj na okoliš. Programi prometnog razvoja daju okvire prometne politike i tehnièkih mjera, planiranja prometa i izbora vrste prijevoza te prometne infrastrukture, zajedno s utjecajem na ljudsko zdravlje i okoliš. Postupci strateške procjene okoliša (SEA) u prometnom planiranju trebaju obuhvatiti sve naèine prijevoza i procijeniti utjecaje prometnog sustava na okoliš u cjelini, na primjer, prebacivanje na druge prometne pravce, promjene sredstava prijevoza, generirani promet i kriterije kakvoæe zraka radi zaštite ljudskog zdravlja i vegetacije. Takve strateške procjene u Hrvatskoj se sada ne primjenjuju.

Tamo gdje nisu izraðeni prostoni planovi, prije postupka procjene utjecaja na okoliš provodi se pripremna studija kojoj se ispituju razne alternative.

Glavni meðunarodni sporazumi

Hrvatska je usvojila i provodi (ili planira provesti) glavne sporazume i konvencije UNECE koji se izravno ili neizravno odnose na promet i okoliš, a posebno:

· Program zajednièkih aktivnosti što proizlaze iz Beèke konferencije o prometu i okolišu (1997.)· Deklaraciju Srednjoeuropske inicijative (CEI) (1997.)· Konvenciju o procjeni utjecaja na okoliš preko državnih granica· prvih pet posebnih protokola uz Konvenciju o dalekosežnom prekograniènom oneèišæenju zraka iz 1979. godine

(1984.-1994.) i nedavni Protokol o teškim metalima (1998.)· Konvenciju iz Aarhusa (1998.).

Hrvatska je sudjelovala u pripremnom radu za Treæu ministarsku konferenciju o okolišu i zdravlju (London, lipanj 1999.), koja je jednu sjednicu posvetila prometu.

Zakonske i tehnièke mjere

Zakonske i tehnièke mjere koje se odnose na promet obuhvaæaju standarde emisija iz vozila, pregled vozila i programe održavanja, kakvoæu goriva i standarde uèinkovitosti goriva.

Standardi emisija iz vozila (ispušni plinovi i buka). Vozila koja se po prvi puta registriraju u Hrvatskoj podliježu popisu pravila ECE-a i smjernica EEC-a, koje se odnose na buku i emisije ispušnih plinova za razne kategorije vozila. Uvoznom carinjenu i prvoj registraciji prethodi administrativna provjera homologacije.

Odredbe o periodiènim pregledima vozila (emisije ispušnih plinova, sigurnost). Provode se dvije vrste tehnièkih pregleda: redovni i periodièni. Sva motorna vozila i prikolice podliježu redovnom godišnjem tehnièkom pregledu, osim novih vozila koja podliježu obvezatnom prvom redovnom tehnièkom pregledu tek u drugoj godini. Lake prikolice (prikolice s najvišom dopuštenom težinom od do 750 kg) podliježu redovnom trogodišnjem tehnièkom pregledu. Svi tehnièki pregledi odnose se prvenstveno na sigurnosne zahtjeve. Nema ispitivanja ispušnih plinova kakvo se provodi na europskoj razini.

Vozila s najvišom dopuštenom težinom iznad 750 kg, autobusi, vozila koja prevoze opasne tvari, unajmljena vozila, taksiji i druga podliježu periodiènim tehnièkim pregledima. Rokovi ovise o starosti vozila (vidi tablicu 14.6.).

Tablica 14.6. Obveze pregleda vozila Starost vozila Rok za pregleddo 2 godineod 2 do 7 godinaviše od 7 godina

vozila za prijevoz opasnih tvari, bez obzira na starost

svakih 12 mjesecisvakih 6 mjesecisvaka 3 mjeseca

svaka 2 mjeseca

Izvor: Ministarstvo pomorstva, prometa i veza

Mjere što se odnose na gorivo. Sastav goriva za motorna vozila ima snažan utjecaj na emisije iz vozila. Goriva s visokim sadržajem sumpora sprijeèavaju napredak u tehnologiji smanjenja emisije i rada motora koji štede gorivo. Sadržaj olova u benzinu je glavni izvor oneèišæenja olovom i nespojiv je s katalizatorima. Visoka razina benzena i aromata u benzinu uzrok je visoke koncentracije benzena u ispušnim emisijama. Hrvatska ima standarde za kakvoæu goriva, osobito u vezi sadržaja sumpora, olova i benzena. Prikazani su u tablici 14.7.

Tablica 14.7. Standard kakvoæe goriva

Pb(g/l)

Benzen(% v/v)

Sumpor(% p/p)

Standardi za olovni benzin super 98o

Za uvezeni benzinZa benzin proizveden u Hrvatskoj do srpnja 2002.Za benzin proizveden u Hrvatskoj nakon srpnja 2002.

Standardi za bezolovni benzin Super 95o Za uvezeni benzinZa benzin proizveden u Hrvatskoj do 1.VII. 2002.Za benzin proizveden u Hrvatskoj nakon 1.VII. 2002.

Standardi za dizelsko gorivoZa uvezeno dizelsko gorivoZa dizelsko gorivo proizvedeno u Hrvatskoj do 31. XII.1999.Za dizelsko gorivo proizvedeno u Hrvatskoj od 1. I. 2000. do 1.VII. 2002.Za dizelsko gorivo proizvedeno u Hrvatskoj nakon 1. VII. 2002.

0,150,500,15

0,010,010,01

555

555

0,050,100,05

0,050,100,05

0,200,500,30

0,20

Izvor: Ministarstvo pomorstva, prometa i veza

Cijene prijevoza i gospodarski instrumenti

Planiraju se stimulacije za prijevoznike koji æe kupiti vozila u skladu sa standardima emisije važeæim u EU (Euro I i Euro II). Da bi se poveæala potrošnja bezolovnog benzina, tijekom 90-ih godina na snazi je bilo diferencirano oporezivanje. Razlika u maloprodajnoj cijeni 1991. godine bila je 10 posto u korist bezolovnog benzina, na kraju 1994. bila je pet posto, a 31. prosinca 1997. godine 7,5 posto.

Projekti i investicijski programi

Vlada je pokrenula program za popravak i obnovu prometne infrastrukture. Osim obnove ratom ošteæenih cesta, mostova i željeznica predviðeno je opæe poboljšanje kvalitete prometne infrastrukture, da bi se mogla suoèiti sa sve veæim transeuropskim prometom.

U Europi ima nekoliko planova i aktivnosti vezanih s obnovom (izgradnjom) infrastrukturne mreže u zemljama u tranziciji. Planove su izradili UNECE, ECMT, EC, CEI, CEC (Srednjoeruopska konferencija). Najširi pristup mreži srednje i istoène Europe može se vidjeti u “Kretskim prometnim koridorima”, usvojenim na sastancima na Kreti i izmijenjenim u Helsinkiju 1997. godine na treæoj Paneuropskoj konferenciji o prometu. Sukladno odlukama u Helsinkiju Hrvatska je vezana za europsko podruèje putem dva prometna koridora:

· Koridor 5: Budimpešta – Zagreb – Rijeka – Trst i veza prema Bosni i Hercegovini· Koridor 10: Italija/Austrija – Slovenija – Jugoslavija – Makedonija – Bugarska – Grèka – Turska.

Godine 1995. Svjetska banka je odobrila Hrvatskoj zajam za projekt autocesta, to jest, za financiranje izgradnje glavne cestovne mreže. Godine 1996. ova banka odobrila je Hrvatskoj zajam u iznosu od 102 milijuna USD, kao pomoæ u financiranju “Projekta posebnog prijevoza i razminiranja”. Taj projekt, koji naglašava ulaganja od obostrane koristi za Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, ima znaèajnu prometnu komponentu (76 milijuna USD). Primarni cilj prometne komponente je financirati popravak i obnovu osnovne regionalne prometne infrastrukture. Projekt se posebno bavi obnovom glavne kopnene prometne veze izmeðu istoène Hrvatske i sjeveroistoène Bosne i Hercegovine, modernizacijom morske luke (Ploèe) koja æe služiti Bosni i Hercegovini, te popravkom i obnovom cestovne i željeznièke mreže potrebne za poboljšanje prometa u Hrvatskoj.

Osim toga Banka razmišlja o zajmu Hrvatskoj u iznosu od 100 milijuna USD za modernizaciju i restrukturiranje hrvatskih željeznica, da bi se smanjio deficit HŽ-a, a time i financijski teret kojeg HŽ predstavlja proraèunu, uz istovremeno stvaranje tvrtke prilagoðene konkurentskom prometnom tržištu.

Meðutim, ni jedno financiranje projekata prometnog razvoja nije uvjetovano posebnom brigom za okoliš. Moglo bi se raspravljati o tome da je usredotoèenost na financiranje prometnih projekata rezultat naglaska na kratkoroèni povrat sredstava, a na raèun dugoroènih troškova za okoliš ili društvenih troškova.

Sabor razmatra program temeljitog popravka hrvatske cestovne infrastrukture. U tom programu poveæanje broja autocesta smatra se prioritetom i planira se izgradnja 1.300 km novih autocesta. Za to bi sljedeæih 15 godina trebala ulaganja od oko 15 milijardi USD.

Sa svojim BDP od samo 19,7 milijardi USD u 1997. godini, Hrvatska sebi ne može priuštiti da sama financira tako ambiciozne planove. Vlada se nadala da æe se izgradnja cesta financirati tako da se koncesijama privuku strani ulagaèi. Meðutim, interesa je bilo malo, pa je preostao drugi naèin financiranja - putem inozemnih zajmova. Otplata inozemnog duga koja je veæ sada visoka (pet milijardi USD u 1997. godini) mogla bi postati dugoroèni napor za gospodarstvo.

Vlada nije iskoristila moguænosti što se pružaju dodjeljivanjem graðevnih ugovora, da bi se industrija otvorila prema tržištu, nego je umjesto toga nad njim zadržala nadzor. Državna agencija za održavanje i izgradnju cesta (“Hrvatske ceste”) gradi najveæi dio cesta, pri èemu velik dio posla obavljaju vojne postrojbe.

Za ulaganja u infrastrukturu zraènog prometa Vlada je utvrdila sljedeæe prioritete:

· ulaganja u obnovu zraènih luka Dubrovnik i Zadar· izgradnja novog putnièkog terminala u zraènoj luci Zagreb· pripremni radovi i izgradnja malih zraènih luka na otocima (Korèula, Hvar, Vis, Lastovo, Lošinj).

Inozemno financiranje projekata zraènih luka može se sažeto prikazati kako slijedi.

· Robni zajam francuske banke ”Bank Société Générale” za opremanje zraène luke u Zadru.

· Zajam austrijske banke “Creditanstalt-Bankverein” za obnovu zraène luke Dubrovnik.

Što se tièe rijeènog brodarstva program Vlade predviða izgradnju višenamjenskog kanala Dunav-Sava od Vukovara do Šamca. Izgradnjom kanala dužine 61 km skratit æe se plovna udaljenost od podunavskih zemalja srednje Europe do Hrvatske, a kanal æe imati i druge važne funkcije kao što su odvodnja i navodnjavanje velikih podruèja. Cijena projekta procjenjuje se na oko 600 milijuna USD.

Što se tièe projekata opskrbe, INA planira razvoj i obnavljanje rafinerija u Rijeci i Sisku. Posebno planira izgraditi novo Klausovo i HDS postrojenje za smanjenje sadržaja sumpora u gorivima, te pogone za alkilaciju i MTBE za poveæanje oktanskog broja benzina. Ulaganja potrebna od 1999. do 2007. iznosit æe oko 50 milijuna USD (vidi takoðer Poglavlje 10).

Prema Protokolu o teškim metalima i strategiji otklanjanja olova iz goriva, koji je usvojen na Konferenciji u Aarhusu u lipnju 1998. godine, Hrvatska planira postupno smanjivanje olovnog benzina do 2005. godine. Olovo se dodaje benzinu radi poveæanja oktanskog broja (svojstvo antidetonatora) i podmazivanja ventila u motoru. Veæina starih automobila treba za rad visokooktanska goriva i podmazivanje, pa zato u zemlji s mnogo starih automobila na tržište treba dati neki drugi benzin 98 ako se olovni ukine.

U nedostatku olova mogu se primijeniti drugi pristupi, da bi se dobili potrebni oktani: za okoliš je najprihvatljivije rješenje poveæati alkiliranu frakciju ugljikohidrata u benzinu, ali je i najskuplje. Drugo rješenje je poveæati frakciju benzena i aromata. Ovo rješenje može biti opasno za ljudsko zdravlje, jer se njime poveæava postotak benzena, genotoksiène kancerogene tvari u emisiji ispušnih plinova i isparavanja. Može se i poveæati kolièina oksidiranih spojeva ili dodataka koji nisu tetraetilno olovo, ali svi oni, kao i olovo, mogu biti opasnost za ljudsko zdravlje.

Glavna prepreka postupnom ukidanju olovnog benzina je nedostatak financijskih sredstava potrebnih za rekonstrukciju rafinerija. Zato se smatra da je investicijska pomoæ meðunarodnih financijskih institucija od bitnog znaèaja.

Emisije iz ponovnog uzimanja goriva pri distribuciji benzina, te utovara i istovara hlapivih tereta iz brodova tankera su važni izvori antropogenih emisija hlapivih organskih spojeva. Zasada nema nikakvih odredbi, kojima bi se poticalo korištenje ureðaja za rekuperaciju pare na benzinskim stanicama za punjenje spremnika (faza I.) i punjenje automobila (faza II.), ili sustava za rekuperaciju pare iz brodova kako na brodovima tako i na terminalima.

14.4. Zakljuèci i preporuke

Rat i gospodarska kriza znatno su utjecali na kopneni promet. Najveæi dio glavne prometne infrastrukture je ošteæen, pa je od 1990. do 1995. godine Hrvatska bila suoèena s opadanjem teretnog i putnièkog prometa. Javni i željeznièki promet su se drastièno smanjili. Ove negativne posljedice za promet dovele su do odgovarajuæeg smanjenja potrošnje goriva i emisija oneèišæivaèa.

Od 1995. godine naglo se poveæava broj osobnih vozila na cesti (prvenstveno automobila). Promet robe i putnika je poveæan, osobito u cestovnom prometu, koji od svih vrsta prometa troši najviše energije i najviše oneèišæuje. Motorna vozila postaju najpopularniji naèin osobnog prijevoza, a velik dio tereta se dostavlja cestom. Javni prijevoz neprekidno se smanjuje, dok željeznièki, pomorski i rijeèni promet polagano rastu.

Hrvatska je donijela zakone da bi zaštitila okoliš od negativnih posljedica prometnih aktivnosti, a planiraju se i nove mjere. Meðutim, više bi trebalo uèiniti na poboljšanju postojeæih i planiranih mjera za ogranièavanje utjecaja prometa na stanje okoliša. Nadležnosti za okoliš koje se odnose na promet i zaštitu okoliša su rascjepkane; pri izradi Prijedloga strategije prometnog razvitka Republike Hrvatske, koji je nedavno upuæen Saboru, vodilo se raèuna o pitanjima okoliša, a isto tako i pri utvrðivanju strategija prostornog planiranja. Meðutim, DUZPO nije izravno sudjelovao u procesu odluèivanja.

Preporuka 14.1.

Prioritetno je potrebno voditi raèuna o pitanjima okoliša pri donošenju odluka na državnoj razini, a vezano s prostornim planiranjem i novom prometnom politikom. DUZPO mora sudjelovati u procesu donošenja odluka, a prije toga treba ukljuèiti i javnost. Vidi takoðer Preporuku 1.1.

U cjelini, utjecaj prometa na okoliš još je uvijek podnošljiv, ali sadašnje zakonodavstvo ne može dovoljno zaštititi okoliš od posljedica brzog poveæanja cestovnog prometa. Osim toga, sadašnja strategija prometnog razvitka, kojom su velika sredstva dodjeljena razvoju cestovnog tranzita, te nedostatak opæe strategije prometa temeljene na strateškoj procjeni okoliša, znaèe da se sadašnja slika prometa neæe mijenjati.

Preporuka 14.2.

Potrebno je uspostaviti stratešku procjenu okoliša da bi se ostvarila zdrava osnova za dugoroènu prometnu strategiju. Ona treba obuhvatiti sve vrste prometa i ukljuèiti utjecaje kao što su prometne “špice”, promjene u vrstama prometa, promjene u izboru prometnih sredstava i moguæe uvjete koji su uvjetovani prometom.

Trenutačno postupci procjene utjecaja na okoliš započinju kada su ključne odluke već donijete na regionalnoj razini planiranja. Do sada ni jedan zajam međunarodne financijske ustanove za projekte prometnog razvoja nije zahtijevao posebnu procjenu utjecaja na okoliš neke opcije iz Nacionalnog plana prometa Hrvatske.

Kao rezultat strateške procjene stanja okoliša treba usporediti alternativna politièka i planska rješenja i analizirati njihove utjecaje, ukljuèujuæi njihov utjecaj na ljudsko zdravlje i okoliš, te procjenu moguænosti postizanja standarda i kriterija za zaštitu zdravlja i vegetacije (kakvoæa zraka, buka, opasnost od karcinoma, korištenje zemljišta).

Preporuka 14.3.

Potrebno je poboljšati procjenu utjecaja prometne infrastrukture na okoliš.

Zemljopisni položaj Hrvatske omogućava razvoj prometnog sustava međunarodne važnosti. Štoviše, njezin prirodni oblik posjeduje sve potrebne sastavnice za održivi ustroj sustava, osobito što se tiče razvoja prometa u smjeru prelaska s cestovnog prometa na željeznički i riječni ili pomorski promet.

Željeznička prometna infrastruktura nije dostatna. Zbog ratnih šteta neka su područja i gradovi odsječeni od željezničke mreže, a postotak elektrificirane željeznice prilično je nizak. Turizam, koji se ubrzano razvija, gotovo isključivo temelji se na osobnim vozilima.

Prelazak s cestovnog prijevoza, i putničkog i teretnog, na okolišu prihvatljivije vidove, poput željezničkog, morskog, riječnog i kombiniranog prometa, treba taktički, strukturno, financijski i restriktivno poticati. To će zahtijevati jaku uključenost tijela nadležnih za zaštitu okoliša u proces odlučivanja o pitanjima prometa, prostornog planiranja i infrastrukture, a korisnike obvezivati na plaćanje punih prometnih troškova, uključujući vanjske.

Preporuka 14.4.Treba izraditi dugoročni plan za prometni sektor na temelju rezultata strateške procjene okoliša. Osobito, strateški plan budućeg razvoja domaćeg prometnog sustava treba dati prednost elektrifikaciji željeznice i unapređenju javnog i vodenog prometa.

Prvenstveno se treba poslužiti dvama sredstvima za ograničavanje pritisaka na okoliš nastalih povećanjem potražnje. Prvo je poticanje prelaska s cestovnog prometa na okolišu prihvatljivije vidove prometa, kako je već navedeno. Drugo je sredstvo promicanje manje štetnih vozila i goriva. Takve upravljačke mjere u prometu trebaju biti obvezatne i obuhvaćati standarde emisija iz vozila, programe pregleda i održavanja vozila, kakvoću goriva i djelotvornost goriva.Za važne djelatnosti, kao što je razvoj javnog prijevoza, novi rafinerijski procesi za proizvodnju čišćih goriva, ili praćenje štetnijih onečišćavala iz prometa u gradovima – što je mjerenje korisno i za mehanizam kojim lokalne vlasti mogu ograničavati opseg prometa ako se utvrde visoke razine onečišćenja - ne namjenjuju se dostatna sredstva. U gradskim područjima mreža praćenja stanja ne obuhvaća sva onečišćavala iz prometnih djelatnosti, osobito ne benzen, policikličke aromatske ugljikovodike (PAH) i čestice – onečišćavala koja su najštetnija za ljudsko zdravlje. Nisu predviđene nikakve mjere ograničavanja prometa i smanjenja prometnog onečišćenja za slučajeve prekoračenja standarda kakvoće zraka.

Preporuka 14.5.U gradskim je podruèjima osobito važno nadzirati pritiske prometnog sektora na okoliš. U tom smislu, potrebno je osigurati sredstva i koristiti raspoložive instrumente za sljedeæe prioritetne zadaæe:

· promicanje korištenja vozila i goriva koji manje oneèišæuju okoliš, naroèito plinskih goriva u prometnom sektoru, putem stimuliranja i uspostave distribucijske mreže na cijelom teritoriju;

· izrada programa pregleda i održavanja radi primjene standarda za nadzor emisija;· praæenje benzena i èestica u gradskim podruèjima;· postupno ukidanje olovnog benzina.Vidi preporuku 5.3.

Izvori

Pojedinaèni autori

1. Baskin, M. “Obnova i reintegracija Istoène Slavonije, Baranje i Zapadnog Srijema“ (The reconstruction and reintegration of Eastern Slavonia, Baranja and Western Sirmium). Est-Ouest. No 6, 1996.

2. Cvitan, I, Èièek, J., Makoter, M. “MAR-KO-ING” Zagreb. “Transformatori uništeni vojnim aktivnostima i problem zbrinjavanja otpada” (Transformer units destroyed by combat activities and the problem of waste management). Waste Management - Zagreb ’96, IV. meðunarodni simpozij, Zagreb, 20.-22. rujna 1996.

3. Draganoviæ, Eugen. “Morski svijet Jadranskog mora” (Marine Life in the Adriatic Sea). 1998.4. Franièeviæ, V. i Kraft, E. “Hrvatsko gospodarstvo nakon stabilizacije” (Croatia’s Economy after

Stabilisation). Europe-Asia Studies. Vol. 49, No 4, 1997, str. 669-691.5. Gjigaš, O., Juras, A., Kosterink, P. “Izvješæe o posjetu Republici Hrvatskoj: Izvješæe o istraživaèkoj

misiji u listopadu 1994.” (Report on a Visit to the Republic of Croatia: A Report on the Fact Finding Mission in October 1994). REC Publications. Country Reports. 1998.

6. Gržanèiæ, Z. “Pravni i institucionalni okvir i praksa sudjelovanja javnosti” (Legal and Institutional Framework and Practices for Public Participation. Doors to Democracy). ISBN: 963 8454 56 3. Regionalni centar zaštite okoliša za Srednju i Istoènu Europu. 1998., str. 131-154.

7. Lenardiæ, M. “Obnova i sanacija ratom uništenih podruèja Hrvatske” (Reconstruction and rehabilitation of the war-torn areas in Croatia). Est-Ouest. No 6, 1996.

8. Plavšiæ, F., Hrvatski zavod za toksikologiju. “Ratom uzrokovano oneèišæenje okoliša” (Environmental contamination caused by war). 1999.

9. Richardson, M. “Report Visit to Croatia, 10-24 April 1996”. 1996.

Regionalne i meðunarodne organizacije

10. Vijeæe Europe/Centre Naturopa. Naturopa newsletter 1995, special issue on Croatia. (ISSN 0252-0419). 11. Tajništvo Povelje o energetici. “Survey of Exceptions to National Treatment, Country Report: Croatia”. CS

(96) 198, SENT 34 Rev. Brussels, rujan 1996.12. Program zaštite okoliša Dunavskog slijeva. “Strategic Action Plan for the Danube River 1995-2005”. 13. Europska banka za obnovu i razvoj. Croatia: Key reform challenges. “Transition report 1998: economic

transition in central and eastern Europe, the Baltic states and the CIS”. (ISBN: 1 898802 10 6). EBRD, 1998.

14. Europska unija. “MEMO 96/57 of June 6, 1996 – Spokeman’s Service of the European Commision.”15. Zaklada za odgoj i izobrazbu za okoliš za Europu (FEEE). “The Blue Flag Awards of 1998”. The European

Coordination, The Danish Outdoor Council. 1998.16. Provedba Programa djelovanja za okoliš Srednje i Istoène Europe, Sofijska inicijativa za ekonomske

instrumente. “Country Survey: Croatia”, Source-book on Economic Instruments in CEE Countries (1997-1998), Zagreb, listopad 1998.

17. Regionalni centar zaštite okoliša za Srednju i Istoènu Europu. The Emerging Environmental Market. A Survey in Bulgaria, Croatia, Romania and Slovenia. (ISBN: 963 8454 48 2), Szentendre, Maðarska, rujan 1997.

18. _____ _____ . “Status of National environmental Action Programs – Country Reports: Croatia”. 1998.19. _____ _____ . “Summary Report to the Aarhus Ministerial Conference”. Sofia Initiative on Environmental

Impact Assessment. 1998.20. _____ _____ . Strategic Environmental Assessment in Transitional Countries. (ISBN: 963 8454 60 1).

Szentendre, 1998.21. _____ _____ . “Policy Recommendations on the Use of SEA in the CEE/NIS Region”. Sofia Initiative on

Environmental Impact Assessment. 1998.22. UNEP/Mediterranean Action Plan. “Guidelines for carrying capacity assessment for tourism in

Mediterranean coastal areas”. Program prioritetnih djelovanja/ Centar za regionalne aktivnosti (PAP/RAC), Split, veljaèa 1997.

23. _____ _____ . “Training course on carrying capacity assessment for development of tourism in Mediterranean coastal areas, Tartous, February 7-11, 1998, Report.” (PAP 9/CCA/TC.1). Program prioritetnih djelovanja/ Centar za regionalne aktivnosti (PAP/RAC), Split, veljaèa 1998.

24. UNIPEDE, Odbor za gospodarske i tarifne studije (svibanj 1996.). “Prices of Electricity as at January 1996”, 1996.

25. Gospodarsko povjerenstvo Ujedinjenih naroda za Europu. “Fourth Ministerial Conference: Environment for Europe. Declaration by the Ministers of Environment of the region of the United Nations Economic Commission for Europe (UN/ECE)”. (ECE/CEP/56), lipanj 1998.

26. _____ _____ . “Oslo Ministerial Declaration: First Meeting of the Parties under the UN/ECE Convention on Environmental Assessment in a Transboundary Context”. Oslo, 1998.

27. Gospodarsko povjerenstvo Ujedinjenih naroda za Europu / Program Ujedinjenih naroda za okoliš. “The Legal and Regulatory Framework for Environmental Management in Croatia”. Workshop on Legal and Regulatory Framework for Environmental Management. (WS.1/CRP.11), lipanj 1993.

28. _____ _____ . “Environmental Policy Planning and Management Techniques in Republic of Croatia”. Workshop on Environmental Policy Planning and Management Techniques. (WS.3/CRP.7). studeni 1993.

29. _____ _____ .. “Short Review of Financing Environmental Protection in the Republic of Croatia”. Workshop on the Application of Economic Instruments for Environmental Management. (WS.4/CR.13). prosinac 1993.

30. Organizacija Ujedinjenih naroda za industrijski razvoj (UNIDO). “Effective Environmental Management for the Pharmaceutical Chemical Industry”. Technical Report Series. (CLT97/2010). ožujak 1998.

31. _____ _____ . “Provision of a techno-economic study on different options of hospital waste management in the Szent Imre hospital, Budapest, Hungary”. Final Report, Technical Report No 8. (Project No TF/HUN/94/F90, Contract No 98/039P). listopad 1998.

32. _____ _____ . “International Meeting on Effects of War on the Environment ,”. US/CRO/92/164, Croatia. Technical Report: first mission to Croatia”. (IO/R.263). 1993.

33. Ured WHO-a za Republiku Hrvatsku. “Work on the document: National Environment and Health Action Plan (NEHAP)”. Zagreb, lipanj 1998.

34. World Bank Group. “Country Profiles - Summary of Private and Financial Sector Development: Croatia.” 1998.

35. _____ _____ . “Press Release: World Bank helps Croatia reconstruct transportation routes and clear mines ”. New Release No 97/1176 ECA. 1996.

36.Nacionalne ustanove u Republici Hrvatskoj

37. “Izbor pitanja za drugi teèaj Regionalnog obrazovnog središta za provedbu Baselske konvencije u Bratislavi” (Catalogue of questions for the second training course in the Regional Training Centre for Implementation of the Basel Convention in Bratislava), 20-24 October 1997. Zagreb, rujan 1997.

38. “Hrvatsko gospodarstvo” (Croatian Economy). Croatia Your Partner. 1998.39. “Energetska politika Hrvatske” (Energy Policy of Croatia) Savjetovanje o energetskoj suradnji izmeðu

Hrvatske, Slovenije i austrijskih saveznih država Koruške i Štajerske. 40. APO-Agencija za posebni otpad, Zagreb, Savska c. 41/IV. “Izbor pitanja i odgovora za treæi teèaj

Regionalnog obrazovnog središta o popisima i sustavima informacija o otpadu” (Catalogue of questions and answers for the third training course in the Regional Training Centre on Inventory and the Information Management Systems on Wastes). Zagreb, studeni 1997.

41. Državni zavod za statistiku. “Statistièki godišnjak 1998.”. (ISSN: 1330-0369). Zagreb, 1998.42. Hrvatski almanah. “Republika Hrvatska”. 1998.43. Hrvatska gospodarska komora. “Kako poslovati u Hrvatskoj”. Zagreb, 1998.44. Hrvatska agencija za promicanje ulaganja. “Turizam u Hrvatskoj – Moguænosti ulaganja”. 1998.45. _____ _____ . “Poljoprivreda u Hrvatskoj – Moguænosti ulaganja”. travanj 1998.46. _____ _____ . CIPA. Zagreb, 1997.47. _____ _____ . “Hrvatska – Gospodarski pregled 1998.”. Zagreb, 199848. _____ _____ . “Carinski propisi u Hrvatskoj”. Zagreb, 1998.49. _____ _____ . “Pravni okviri poslovanja u Hrvatskoj”. Zagreb, 1998.50. _____ _____ . “Porezni sustav Hrvatske”. Zagreb, 1998.51. _____ _____ . “Slobodne carinske zone u Hrvatskoj”. Zagreb, 199852. Hrvatski zavod za javno zdravstvo. “Ocjena provedbe zaštite okoliša, poglavlje 13.: Okoliš i

zdravlje”.1999.53. _____ _____ . “Ocjena provedbe zaštite okoliša, Okoliš i zdravlje”. 1997.54. Agencija za posebni otpad. “Èistija proizvodnja u Hrvatskoj, prošle, sadašnje i planirane aktivnosti”. 1998.55. Hrvatske šume. “Izvješæe o poslovanju u 1996. – Sažetak”. 1997.56. Hrvatske vode, Sektor potrošnje i vodnog gospodarstva. “Prikaz cijena vode u Republici Hrvatskoj”. 1997.57. Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva RH/Organizacija Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu

(FAO). Poljoprivreda u Hrvatskoj. Razvojna strategija (Agriculture in Croatia. A strategy for development). (TCP/CRO/2351, ISBN 953-96620-01).

58. Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva RH/Svjetski sastanak na vrhu o hrani. “Hrvatska poljoprivreda na raskrižju” (Croatian Agriculture at the Crossroads). (ISBN 953-96620-1-X). Zagreb, October 1996.

59. Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva. “Poglavlje 11: Problemi zaštite okoliša u poljoprivredi i šumarstvu. Ciljevi poljoprivredne politike u zaštiti okoliša” (Chapter 11: Environmental concerns in agriculture and forestry: Environmental objectives of agricultural policy). 1998.

60. _____ _____ . “Ciljevi šumarske politike, ukljuèujuæi zaštitu tala” (Forestry policy aims, including soil protection). 1998.

61. _____ _____ . “Upravljanje i oneèišæenje morskih bogatstava” (Marine Resources Management and Pollution). 1998.

62. Ministarstvo graditeljstva i zaštite okoliša, Zavod za zaštitu prirode. “Crveni popis biljnih i životinjskih svojti – sisavaca Republike Hrvatske”. (ISBN 953-96068-2-9). Zagreb, 1994.

63. Ministarstvo graditeljstva i zaštite okoliša. “Nacionalno izvješæe o primjeni Barcelonske konvencije u razdoblju od sredine 1991. do sredine 1993.”. Zagreb, rujan 1993.

64. Ministarstvo obnove i razvitka. “Prijedlozi projekata: Gospodarski razvoj i stvaranje radnih mjesta”. Savjetovanje o obnovi i razvoju Hrvatske. 1998

65. _____ _____ . “Prijedlozi projekata: Obnova stambenih objekata”. Savjetovanje o obnovi i razvoju Hrvatske. 1998.

66. _____ _____ . “Prijedlozi projekata: Razminiranje”. Savjetovanje o obnovi i razvoju Hrvatske. 1998.67. _____ _____ . “Prijedlozi projekata: Sanacija poljoprivrede”. Savjetovanje o obnovi i razvoju Hrvatske. 1998.68. _____ _____ . Nacionalni program razvitka otoka”. (ISBN 953-96810-2-). 1997.69. Ministarstvo gospodarstva RH. “Energija u Hrvatskoj 1992.-1996., Godišnji energetski pregled”. (ISBN

953-6474-12-3). 1997.70. _____ _____ . “Obnovljiva energija u Hrvatskoj”. (ISBN: 953-96311-1-4). Zagreb, lipanj 1995.71. Ministarstvo prosvjete i športa RH. “Razvoj obrazovanja: Nacionalno izvješæe –Republika Hrvatska. 1998.72. Ministarstvo financija. “Mjeseèni statistièki pregled Ministarstva financija”. Zagreb, ožujak 1998.73. Ministarstvo prostornog planiranja, graditeljstva i stanovanja, Zavod za prostorno planiranje. “Pripremna

misija za ocjenu provedbe zaštite okoliša. Prostorno planiranje u službi zaštite okoliša” (Environmental Performance Review Preparatory Mission. Spatial planning having the function of environmental protection). Zagreb, 1998.

74. Ministarstvo turizma. Croatia, small country for a great holiday. Hrvatska turistièka zajednica. 1997.75. Republika Hrvatska, Pokret prijatelja prirode ‘Lijepa Naša’. “Studija izvedivosti: Europska Plava zastava

za plaže i marine, Republika Hrvatska”. 1998.76. Republika Hrvatska. “Izvješæe o provedbi projekta Eko-škola u Republici Hrvatskoj za 1997. godinu i Plan

provedbe za prvu polovinu 1998. godine”. 1998.77. _____ _____ . “O Državnoj upravi za zaštitu prirode i okoliša Republike Hrvatske”. 1998.78. _____ _____ . “Uredba o standardima kakvoæe tekuæih naftnih goriva”. 1997.79. _____ _____ . “Uredba o preporuèenim i graniènim vrijednostima kakvoæe zraka”. 1996.80. _____ _____ . “Plan intervencija za sluèajeve iznenadnog oneèišæenja Jadranskog mora u Republici Hrvatskoj”.

1997.81. _____ _____ . Hrvatske šume, baština raznolikosti i održivosti. Glasilo, brojevi iz 1997.-1998.-1999. (Zaštita

prirode –Bogatstvo staništa; Ekološki aspekti – Mnogostruka korist; Metode uzgoja šume – U skladu s prirodom; Bogatstvo i raznolikost hrvatskog šumskog okoliša; Zaštita šuma – Cjeloviti pristup; Krška podruèja Hrvatske; Prihvatljiivo korištenje šuma; Promjene u istraživanju šuma; Šumarske ustanove; Povijest i tradicija; Hrvatske šume, javno poduzeæe za upravljanje šumama; Prirodni izvori i zajednica; Hrvatske šume, baština raznolikosti i održivosti.).

82. _____ _____ . “Hrvatski obrazovni sustav”. 1998.83. _____ _____ . “Uredba o kakvoæi vode na morskim plažama”. 1996.84. _____ _____ . “Uredba o graniènim vrijednostima emisija oneèišæujuæih tvari iz stacionarnih izvora u

atmosferu”. 'Narodne novine' 48/95, prosinac 1997.85. _____ _____ . “Uredba o procjeni utjecaja na okoliš”. 'Narodne novine', 2. travnja l997.86. _____ _____ . “Opis certifikacijske metodologije”. 1999. 87. _____ _____ . “Znak zaštite okoliša Republike Hrvatske". 1999. 88. _____ _____ . “Procjena utjecaja na okoliš u Republici Hrvatskoj” – promjene iz prošle godine. 1998.89. _____ _____ . “Vlada RH, èlanovi Vlade”. 1998.90. _____ _____ . “Meðunarodna podrška u zaštite okoliša”. 1998.91. _____ _____ . “Zakon o zaštiti zraka”. 1995.92. _____ _____ . “Zakon o otpadu”. 1995.93. _____ _____ . “Trendovi trajanja životnog vijeka u Republici Hrvatskoj, 1985.-1995.”. 1997.94. _____ _____ . “Sabor Republike Hrvatske”. Zagreb, 1992.95. _____ _____ . “Položaj, klima, tlo, vode i osobitosti reljefnih oblika”. 1998.96. _____ _____ . “Projekti Ministarstva poljoprivrede i šumarstva Republike Hrvatske s meðunarodnim

financijskim organizacijama”. Zagreb, 1998.97. _____ _____ . “Specifièna mjerila za skupine proizvoda za dodjelu znaka zaštite okoliša RH”. 1999.98. _____ _____ . “Ustroj Državne uprave za zaštitu prirode i okoliša”.1998.99. _____ _____ . “Zakon o zaštiti okoliša”, 1993. 100._____ _____ . “Zakon o vodama”, NN 107/95, Zagreb, 1995.101._____ _____ . Državni proraèuni za 1997. i 1998. “Izdaci za zaštitu okoliša”. 1998.102._____ _____ . Zbornik radova Meðunarodnog savjetovanja “Financiranje zaštite okoliša”, Mljet, 3.-4. lipnja

1998.103._____ _____ . “Nacionalno izvješæe o provedbi Agende 21” (Country Profile Implementation of Agenda 21).

(ISBN: 953-97087-2-9). Državna uprava za zaštitu prirode i okoliša, Zagreb, 1997.104._____ _____ . UN-ECE/FAO. “Procjena izvora umjerenog i sjevernog pojasa za 2000. godinu. Zemlja:

Republika Hrvatska” (Temperate and Boreal Resources Assessment 2000, Country: Republic of Croatia ). 1997.

105._____ _____ . “Hrvatska politika zdravlja za sve do 2005. godine”. Zagreb, listopad 1997.106._____ _____ . “Hrvatska Elektroprivreda”. Odjel za informiranje. Zagreb, 1997.107._____ _____ . “Okvir politike zaštite okoliša i upravljanja okolišem”. Državna uprava za zaštitu prirode i

okoliša, Zagreb108._____ _____ . Hrvatska Elektroprivreda. Odjel za informiranje. “Osnovni podaci za 1997. Hrvatska

Elektroprivreda”. Zagreb, 1997.

109.Državna uprava za zaštitu prirode i okoliša. “Sažetak izvješæa o stanju okoliša Republike Hrvatske”. 1998.

110._____ _____ . Katastar oneèišæenja okoliša Republike Hrvatske. 1998.111._____ _____ . Popis studija utjecaja na okoliš, 1998.112._____ _____ . Inspekcijski odjel. “Sigurno gospodarenje kemikalijama”. 1998.113._____ _____ . “Ocjena provedbe zaštite okoliša: Hrvatska. Poglavlje 9.: Upravljanje morskim bogatstvima i

oneèišæenje mora” (Environmental Performance Review: Croatia. Chapter 9: Management of marine resources and pollution). 1997.

114._____ _____ . “Nacionalni program praæenja stanja u Hrvatskoj (za 1996.)”. Zagreb, 1996.115._____ _____ . “Pravilnik o priznanjima i nagradama za postignuæa u zaštiti okoliša”. 'Narodne novine', l.

ožujka 1996.116._____ _____ . “Pravilnik o gospodarenju otpadom”. 1997.117._____ _____ . Znak zaštite okoliša. “Opis metodologije certifikacije. 1998.118._____ _____ . “Emisije iz pokretnih izvora”.1998.119._____ _____ . “Pregled propisa u nadležnosti Državne uprave za zaštitu prirode i okoliša” 120._____ _____ . “Okvir politike zaštite okoliša i upravljanja okolišem: Pravni instrumenti i institucionalni ustroj

zaštite okoliša”. 1998.121._____ _____ . Gospodarski poticaji djelatnostima zaštite okoliša – Pravni temlej i provedba. 1998.122._____ _____ .Ekonerg. “Corinair 90 Hrvatska: Procjena emisija oneèišæavala zraka za Hrvatsku” (Croatia

Corinair90. Air Pollutants Emission Estimate for Croatia). Zagreb, 1996.123._____ _____ . “Izbor pitanja za prvi teèaj Regionalnog obrazovnog središta za provedbu Baselske konvencije u

Bratislavi” (Catalogue of questions for the first training course in the Regional Training Centre for Implementation of the Basel Convention in Bratislava), 2-6 lipnja 1997”. Zagreb, 1997.

124._____ _____ . “Usporedni popis otpada”. 1996.125._____ _____ “Izvješæe o održavanju opreme i ureðaja koji sadrže PCB u Republici Hrvatskoj”. 1998.126._____ _____ . Inspekcijski odjel. “Sigurno gospodarenje kemikalijama, temeljni ciljevi i zadaæe”. 1998.127._____ _____ . “ISO norme u podruèju zaštite okoliša u Republici Hrvatskoj”. 1998.128._____ _____ . Gospodarenje obalnim podruèjem u Hrvatskoj. (ISBN 953-6429-14-4). Zagreb, 1998.129._____ _____ . “Popis uvjeta / Projekti zaštite prirode i okoliša u Republici Hrvatskoj”, Zagreb, 20 sijeènja 1999.130._____ _____ . “Pregled propisa u nadležnosti Državne uprave za zaštitu prirode i okoliša”. 1998 131._____ _____ .“Turizam i urbanizacija sredozemne obale. Primjer obalnog podruèja Hrvatske” (Tourism and

Urbanization of Mediterranean Coastlines. Example of the Croatian Coast). 132._____ _____ . “Kratki pregled razvoja turizma i zaštite okoliša u Republici Hrvatskoj” (A brief review of the

development of tourism and the protection of the environment in the Republic of Croatia). 1998.133._____ _____ . “Opasni otpad u Hrvatskoj” (Hazardous Waste in Croatia). Seminar o institucionalnim i

tehnièkim aspektima primjene Baselske konvencije u ZND-u i istoènoeuropskim državama, Moskva, 4.-8. svibnja 1998. Zagreb, 1998.

134._____ _____ . “Pravilnik o znaku zaštite okoliša”. 1996.135._____ _____ . “Pregled meðunarodnih ugovora èija je stranka Republika Hrvatska.” 1998.136._____ _____ . “Trenutaèno stanje zaštite zraka u Republici Hrvatskoj”. Zagreb, 1998.137._____ _____ . “Pregled meðunarodnih ugovora èija je stranka Republika Hrvatska (u nadležnosti Državne uprave

za zaštitu prirode i okoliša)” 1999.138._____ _____ . “Information and Documentation Section. Establishment of Nature and Environment Protection

Information System”. 1998.139._____ _____ . “Ocjena provedbe zaštite okoliša: Upravljanje kakvoæom zraka u Republici Hrvatskoj”

(Environmental Performance Review: Air Quality Management in the Republic of Croatia). Zagreb, 1998.140._____ _____ .”Pristup informacijama, sudjelovanje javnosti” (Access to Information, Public Participation).

1998.141.Državna uprava za vode. “Vodno bogatstvo i korištenje”. 1998.

Ostalo

142.Hrvatski tjednici. “Jedinstveni slanojezerski sustav u Nacionalnom Parku “Mljet”” (A unique marine lake system in Mljet national park). Zagreb, 1998.

143._____ _____ . “Stari Zadar u suvremenom turizmu” (Ancient Zadar in contemporary tourism). Zagreb, 1998.144._____ _____ .. “Vrata Bakra zauvijek se zatvaraju oneèišæivaèima” (Bakar’s doors closed to polluters for all

time). Zagreb, 1998145._____ _____ .. “Bjelolasica: Skijaška turistièka znamenitost” (Bjelolasica: Showplace for skiers). Zagreb,

1998.146._____ _____ .. “Može li se izbjeæi katastrofa u okolišu ?” (Can environmental disaster be avoided ?). Zagreb,

1998.147._____ _____ .. “Uskoro zapoèinje gradnja višenamjenskog kanala Dunav-Sava” (Construction of Multipurpose

Canal Dunav-Sava to begin). Zagreb, 1998148._____ _____ .. “Potpisan ugovor s najveæom svjetskom graðevnom tvrtkom” (Contract signed with world’s

largest construction firm). Zagreb, 1998.

149._____ _____ .. “Hrvatska ima novu ministricu za europske integracije” (Croatia has a new Minister of European Integration). Zagreb, 1998.

150._____ _____ .. “Hrvatska u sljedeæem desetljeæu gradi 1.300 km prometnica” (Croatia to construct 1,300 Km of roads in the next decade). Zagreb, 1998.

151._____ _____ .. “Hrvatska osobnost i tradicija u Lisabonu” (Croatian Identity and Tradition in Lisbon). Zagreb, 1998

152._____ _____ ..“Hrvatski otoci: Održivi rast uz pomoæ ekološke poljoprivrede” (Croatian Islands: sustainable growth through ecological agriculture). Zagreb, 1998.

153._____ _____ .. “Ekologija 9: Eko-projekt za spas Kaštelanskog zaljeva” (Ecology 9 Eco-project to rescue Kaštela Bay). Zagreb, 1998.

154._____ _____ .. “Eko-selo u Istri” (Eco-Settlement: the village of Istria). Zagreb, 1998.155._____ _____ .. “Šume zvone na uzbunu” (Forests sound alarm). Zagreb, 1998.156._____ _____ .. “Èetiri konzorcija u utrci za drugom GSM mrežom” (Four Consortiums in race for second GSM

Network). Zagreb, 1998157._____ _____ .. “Zaštiæena geološka baština” (Geological heritage under protection). Zagreb, 1998.158._____ _____ .. “Kako možemo spasiti sredozemnu medvjedicu ?” (How can the mediterranean monk seal be

saved ?). Zagreb, 1998.159._____ _____ .. “U kraljevstvu ptica: Kopaèki rit” (In the Realm of Birds: Kopaèki Rit). Zagreb, 1998.160._____ _____ .. “Kaštelanski zaljev èeka na bolje dane s novim ekološkim projektom” (Kaštela Bay awaits better

days with new eco-project). Zagreb, 1998.161._____ _____ .. “Lonjsko polje: Otkriæe nove vrste ptica” (Lonjsko polje: new bird species discovered). Zagreb,

1998.162._____ _____ .. “Lovran: Neobièan spoj primorskog i planiskog turizma” (Lovran: an unusual combination of

maritime and mountain tourism). Zagreb, 1998.163._____ _____ .. “Malostonski zaljev: Strogi prirodni rezervat” (Mali Ston Bay: a strict natural reserve). Zagreb,

1998.164._____ _____ .. “Povratak sredozemne medvjedice na Mljet” (Mediterranean monk seal returns to Mljet).

Zagreb, 1998.165._____ _____ .. “Odlagalište nuklearnog otpada na Moslavaèkoj gori ?” (Moslavaèka Gora nuclear waste

disposal ?). Zagreb, 1998.166._____ _____ .. “Park prirode lijeèi rane Medvednice” (Nature Park heals the wounds of Medvednica). Zagreb,

1998.167._____ _____ .. “Delta Neretve postaje parkom prirode” (Neretva Delta becomes nature park). Zagreb, 1998.168._____ _____ .. “Omišalj: Kakvoæa zraka u skladu s najvišim standardima” (Omišalj: Air quality meets highest

standards). Zagreb, 1998169._____ _____ .. “Vanjski jadranski otoci možda æe postati prirodni rezervati” (Outlying Adriatic Islands may

become nature reserves). Zagreb, 1998.170._____ _____ .. “Plitvièka jezera: Program oživljavanja nacionalnog parka” (Plitvice Lakes: Revitalization

Program for a National Park). Zagreb, 1998.171._____ _____ .. “Gradnja posavske autoceste se nastavlja” (Posavina Highway construction continues). Zagreb,

1998.172._____ _____ .. “Zaštiæene vode u hrvatskim nacionalnim parkovima” (Protected waters in croatian national

parks). Zagreb, 1998.173._____ _____ .. “SOS za vuka u Hrvatskoj” (SOS for the Wolf in Croatia). Zagreb, 1998.174._____ _____ .. “Jadran: Najveæi spremnik pitke vode” (The Adriatic: the largest reservoir of drinking water ).

Zagreb, 1998.175._____ _____ .. “Brijuni: Èetrnaest otoka na djeliæu raja” (The Brijuni: fourteen islands on a piece of heaven).

Zagreb, 1998.176._____ _____ .. “Hrvatski Jadran – More buduænosti” (The Croatian Adriatic – The sea of the future). Zagreb,

1998.177._____ _____ .. “Utrka kroz nacionalne parkove Hrvatske” (The Croatian National Parks Race). Zagreb, 1998.178._____ _____ .. “Turistièki procvat na Jadranu” (Tourist boom on the Adriatic). Zagreb, 1998.179._____ _____ .. “Velebit: Može li se termoelektrana graditi u blizini rezervata biosfere?” (Velebit: can a

thermoelectric plant be built near a biosphere reserve ?). Zagreb, 1998.180._____ _____ .. “Velebit: Najvažniji planinski lanac u Hrvatskoj” (Velebit: Croatia’s most vital mountain belt).

Zagreb, 1998.181._____ _____ .. “Vransko jezero: Jedinstveni prirodni fenomen” (Vransko Lake: a unique natural phenomenon).

Zagreb, 1998.182._____ _____ . “Vode su strateško bogatstvo Hrvatske” (Waters are Croatia’s strategic wealth). Zagreb, 1998.183._____ _____ .. “Hoæe li paklenièki bjeloglavi supovi nestati ?” (Will Paklenica’s Griffon Vultures

Disappear ?). Zagreb, 1998.184._____ _____ .. “Zagreb: Svjetska turistièka senzacija” (Zagreb: A world-class tourist sensation). Zagreb, 1998.185._____ _____ .. “Posrednici izmeðu èovjeka i prirode” (Mediators between Man and Nature). Zagreb, 1998.186.HDKI / Kemija u industriji. “Uèinci rata na okoliš” (Effects of War on the Environment). (ISSN 0022-

9830). Zagreb, 1994.

187.INA. “Struktura cijena motornog benzina, diesel goriva, loživih ulja EL i LS, br. 14./4/98” (Price structure for motor petrols, diesel fuels, fuel oils EL and LS No. 14.4/98). 1998.

188.KoREMA. Zbornik radova sa Savjetovanja o energetici (Proceedings. Conference on Energy Management). (ISBN: 953-6037-25-4). Dubrovnik, svibanj 1998.

189.Lijepa naša. “Nacionalno izvješæe o projektu Eko-škola u Hrvatskoj”, 1998.190.Oxford Analytica Brief. “Hrvatska: Bankovna politika” (Croatia: Banking Politics). 1998.191._____ _____ . “Hrvatska: Odgoðene reforme” (Croatia: Postponed Reforms (E)). 1997.192._____ _____ . “Hrvatska: Povratak privatizacije (Croatia: Privatisation Renewal). 1998.193._____ _____ . “Hrvatska: Planiranje prometnica” (Croatia: Road Plans). 1998.194._____ _____ . “Hrvatska: Turistièki pregled“ (Croatia: Tourism Outlook). 1997.195.Plan Econ Report. “Hrvatski gospodarski pregled” (Croatian Economic Monitor). Svezak. XIV., br. 7-8.

1998.196.The Economist Intelligence Unit (EIU). “Hrvatska: 3. tromjeseèje 1997. Poslovno izvješæe” (Croatia 3rd

quarter 1997. Business Report), 1997.197._____ _____ . “Hrvatska: 3. tromjeseèje 1997. Izvješæe o poslovanju” (Croatia 3rd quarter 1997”. Business

Operations Report). 1998.198._____ _____ . “Hrvatsko nacionalno izvješæe, 4. tromjeseèje 1998.” (Croatia Country Report, 4th quarter 1998).

1998.199.