Upload
sky70
View
139
Download
6
Embed Size (px)
Citation preview
S e m i n a r s k i r a d
E K O N O M S K E I D E J E A N T I K E
SADRŽAJ:
Uvod.........................................................................................................................1
1. Antika..............................................................................................................2
2. Grčka...............................................................................................................2
2.1. HEZIOD.....................................................................................................22.2. DEMOKRIT................................................................................................32.3. KSENOFONT..............................................................................................32.4. PLATON.....................................................................................................42.5. ARISTOTEL................................................................................................5
3. Rim..................................................................................................................7
3.1. KATON, MARKO PORCIJE.........................................................................83.2. BRAĆA GRASI, TIBERIJE I GAJ.................................................................83.3. CICERON MARKO TULIJE.........................................................................83.4. KAR TIT LUKRECIJE.................................................................................93.5. LUCIJE MODERAT.....................................................................................9
4. Kina...............................................................................................................10
4.1. LAOZI......................................................................................................104.2. CHUANG TZU..........................................................................................104.3. MENNG ZI (MENCIJE).............................................................................11
Zaključak..............................................................................................................13
Popis literature.....................................................................................................14
Kazalo pojmova i imena.........................................................................................15
Sažetak: Iako se danas ekonomija smatra mladom znanosti, pisana ostavština
ukazuje da je i u Starom vijeku bilo ljudi, uglavnom filozofa, koji su pokušali
objasniti određene ekonomske pojave. Tvorci tih djela nisu se upuštali u dublju
analizu ekonomskih pojava, već su ih samo opisivali. Međutim, iz tih radova
može se zaključiti da su i tada ljudi razmišljali u skladu s ekonomskim
zakonitostima, te da je djelovala ekonomska logika u ponašanju ljudi. U to doba
se, prvi put u povijesti, javlja termin ekonomija.
Ključne riječi: ekonomska misao, povijest ekonomije, antička Grčka, antički
Rim, antička Kina.
Uvod
Cilj ovog seminarskog rada predstavljanje je ekonomskih ideja nastalih u antičko
doba koje obuhvaća period od oko 1200 godina. Kako se ekonomija može
definirati kao „znanstvena disciplinu koja proučava kako se društvo koristi
oskudnim resursima prirode radi proizvodnje dobara i usluga, te njihova
raspodjeljivanja među članove društva“ (Grubišić, 2000), za pretpostaviti je da su
se ljudi od samog početaka društvenih zajednica bavili ekonomskim idejama. Ni
velike civilizacije Mezopotamije ili Egipta ne bi mogle opstati bez ikakvog
ekonomskog promišljanja i planiranja. Malobrojna su pisana djela iz antičkog
doba koja su ostala sačuvana do naših dana, no iz onoga što nam je poznato,
ekonomskim pitanjima su se bavili filozofi, političari, državni namjesnici,
pravnici i sl. Sam pojam „ekonomija“ prvi put je upotrijebljen u antičko doba
(složenica od grčkih riječi oikos = kuća, nomos = zakon, pravilo), iako ne u
širokom značenju u kojem se danas upotrebljava. Zanimljivo je da su neke
ekonomske ideje, koje se smatraju idejama modernog doba, već opisane u tim
djelima. Karakteristika antičke ekonomske misli je što se općenito smatralo da je
važnija upotrebna od prometne vrijednosti (Reić & Mihaljević, 2003).
Svrha ovog seminarskog rada je pokazati da mnoge ekonomske ideje nisu nastale
u novije vrijeme, one se pojavljuju i u antičkom dobu, opisane su u raznim
filozofskim i drugim djelima. Iako te ideje nisu nastale na znanstveni način, ipak
imaju svoju vrijednost.
U prvom poglavlju bit će objašnjeno koji vremenski period obuhvaća antika, te
kratak opis najznačajnijih antičkih kultura. U drugom poglavlju govorit će se o
ekonomskim idejama antičke Grčke. Tako će biti opisane ideje Hezioda,
Demokrita, Ksenofonta, Platona i Aristotela. U trećem poglavlju spomenut će se
ekonomske ideje starog Rima. Među najznačajnijim predstavnicima su Katon,
braća Grasi, Ciceron, Kar Tit Lukrecije i Lucije Moderat. U četvrtom,
posljednjem, poglavlju bit će govora o staroj Kini i ekonomskim idejama Laozija,
Chuang Tzu i Mencija.
Pri pisanju ovog seminarskog rada korištena je metoda deskripcije i komparacije.
1
1. Antika
U uobičajenoj podjeli povijesti, Antika obuhvaća dio Starog vijeka (koji počinje
3000. pr.n.e. otkrićem pisma, a završava 476. godine padom Zapadnog Rimskog
Carstva). U užem smislu u literaturi Antika označava kulture izrasle na obalama
Sredozemlja u razdoblju od oko 1200. ili 800. g. pr.n.e. do oko 500. ili 600 g.n.e.
Pod antikom se obično razumijeva kulturna povijest Stare Grčke i Rima i svih
zemalja koje su bile pod utjecajem grčke i rimske kulture. Također, pojam antika
može obuhvatiti i druge sredozemne kulture toga razdoblja (npr. židovsku,
perzijsku, egipatsku, keltsku itd.). U ovom radu u antičke civilizacije bit će
uključene sve stare ili drevne civilizacije koje su se u raznim područjima Zemlje
javile prije ili u vrijeme stare Grčke i Rima.
2. Grčka
Procvatom grčkih gradova država, pri put u povijesti izdvaja se filozofsko-
znanstveni oblik mišljenja iz religioznog. U to doba nastaju filozofske škole koje
su se bavile pitanjima spoznaje. Između ostalog, neki slavni filozofi dotakli su se i
ekonomskih pitanja.
2.1. Heziod
Heziod se često spominje kao prvi ekonomist. Živio je u 8. stoljeću pr.n.e., u
maloj poljoprivrednoj zajednici koja je često patila od oskudice. Heziod je stoga
osjetljiv na vječan problem oskudice na zemlji. On shvaća da postoji jaz između
ljudskih želja i stvarnosti. Napisao je pjesmu „Rad i dani“ u kojoj opisuje temeljni
ekonomski problem nedostatka sredstava za ostvarivanje svih ljudskih potreba i
želja. On primjećuje da zbog nestašice vrijeme, rad i proizvodnja roba moraju biti
2
efikasno raspoređeni. Heziod analizira važnost rada i kapitala koji stavlja kraj
čovjekovog slobodnog vremena. On ukazuje na to da je potrebna društvena osuda
ljudske lijenosti, te porast potrošnje kako bi se povećao ekonomski razvoj i rast.
Također smatra da natjecateljski duh, i pozitivni sukob smanjuje probleme
oskudice.
Heziod je bio u korist vladavine prava i dijeljenje pravde kako bi se osigurala
stabilnost i red u društvu. Bio je protiv korumpiranih metoda bogaćenja i pljačke.
2.2. Demokrit
Demokrit, (460. – 370. god. pr.n.e.), bio je suvremenik Sokrata. Demokrit je bio
istaknuti grčki naučnik.
U pogledu ekonomske misli, Demokrit je prvi razvio subjektivnu teoriju
vrijednosti, koja govori o tome da ista stvar nema istu vrijednost za sve ljude, čak
da jedna stvar ne mora istom čovjeku uvijek biti iste vrijednosti. Također je
istaknuo negativan utjecaj preobilnosti opskrbe.
Demokrit je prvi pisao o ideji vremenske preferencije. (Ptak, 2009) Bio je jedan
od prvih koji je stao obranu privatnog vlasništva. Smatrao je da će se ljudi više
truditi za svoju imovinu nego zajedničku.
2.3. Ksenofont
Ksenofont (430. - 354. god. pr.n.e.), atenski plemić i vojni general, bio je
Sokratov učenik i suvremenik Platona. Poznat je po svom djelu „Oikonomikus“
gdje se prvi put javlja termin ekonomija.
Ksenofont je, kao i mnogi njegovi sugrađani, prezirao obrtništvo i trgovinu, a
smatra da je jedino ispravna naturalna privreda, što znači da svako društvo
proizvodi za sebe apsolutno sve što mu je potrebno. Bio je pobornik
robovlasničkog poretka i smatrao je pojavu trgovine i obrtništva opasnim za
njegovu budućnost.
3
Ksenofont je već tada uvidio prednosti podjele rada i njen utjecaj na povećanje
blagostanja. Ksenofont predviđa da će povećanje podjele rada utjecati na
povećanje proizvodnje.
Slika 1. Ksenofont
(izvor: Anonymous [Internet])
Osim toga, Ksenofont je objasnio utjecaj ponude i potražnje na vrijednost robe.
(Ptak, 2009) On je primijetio da povećanje nabave roba uzrokuje pad cijene.
Ksenofont je predložio primjenu ravnoteže u ekonomiji, te je smatrao da treba
reagirati u slučajevima pomaka ponude i potražnje. Ovo je objasnio na primjeru
proizvodnje bakra: kada ima previše ljudi koji obrađuju bakar, bakar postaje
jeftin, ne može se više živjeti od proizvodnje te se proizvođači bakra okreću
drugim aktivnostima. Isto dešava i u drugim djelatnostima.
2.4. Platon
Platon (427. - 347. god. pr.n.e.) je bio veliki grčki filozof, učenik Sokratov i učitelj
Aristotelov. Njegove filozofske misli su protkane ekonomskim idejama. Jedna od
njegovih misli je podjela stanovnika na radnike, vojnike i vladare (Kalin, 2009).
4
Smatrao je da su vrlina i bogatstvo nespojivi. Kao i mnogi njegovi suvremenici,
smatrao je da bi se trgovinom trebali baviti samo stranci, jer ona nije dostojna
Atenjana.
Slika 2. Platon (lijevo) i Aristotel (desno), detalj Atenske škole, Rafaelove freske.
Aristotel u ruci drži primjerak svoje Nikomahove etike
(izvor: Anonymous [Internet])
Njegova važna djela su „Republika“ i „Zakoni“. Kao i Ksenofont, pobornik je
robovlasništva. U „Republici“ između ostalog, govori o dva oblika bogatstva.
Jedno od njih je bogatstvo namijenjeno stalnoj akumulaciji, koje on osuđuje i
bogatstvo u obliku sredstava za zadovoljavanje potreba, koje smatra prirodnim.
(Reić&Mihaljević, 2003)
2.5. Aristotel
Aristotel (384. – 322. god. p.n.e.) je bio grčki filozof i učenik Platonov, učitelj
Aleksandra Makedonskog. Bio je pristalica robne proizvodnje u čijim okvirima je
i definirao pojam robe, vrijednosti i novca. Svoje ekonomske ideje je opisao u
djelima „Politika“ i „Nikomahova Etika“. Utemeljivač je modernog shvaćanja o
vrijednosti robe, razmjeni, novcu, i bogatstvu. „Razlikuje ekonomiku od
krematistike, te prvu definira kao vještinu upravljanja domaćinstvom, a drugu kao
5
vještinu stjecanja bogatstva“. (Ekonomski leksikon, 1995) Krematistika, dakle,
ima za cilj pribavljanje bogatstva za njenog vlasnika.
Slika 3. Aristotel (detalj Rafaelove freske)
(izvor: Anonymous [Internet])
Čovjek je po prirodi društveno biće (zoon politikon) koji svoju bit može ostvariti
tek u političkoj zajednici ili državi „a onaj tko ne može živjeti u zajednici ili kome
ništa nije potrebno jer je sam sebi dovoljan, nije dio države, te je ili zvijer ili
Bog.“ (Aristotel, 1988)
Aristotelove ideje su imale ogroman utjecaj na socijalne i ekonomske misli sve do
naših dana. Aristotelov najveći doprinos ekonomiji je što je uočio vitalni značaj
privatnog vlasništva. Aristotel je naglasio zajedničke karakteristike privatnog
vlasništva:
1. Privatno vlasništvo je produktivnije i dovodi do napretka.
2. Sukob je prisutan u upravljanju zajedničkim vlasništvom.
3. Privatno vlasništvo je u ljudskoj prirodi.
4. Privatna imovina postoji uvijek i svugdje.
5. Samo privatna imovine omogućava priliku za moralne akcije; prakticiranje
vrlina dobročinstva i filantropije. (Ptak, 2009)
6
U svezi s teorijom novca Aristotel smatra da je novac u optjecaju rezultat
trgovine. Više je funkcija novca: služi kao mjerilo vrijednosti u razmjeni i u
štednji. Vrijednost novca ovisi o istim zakonitostima kao roba, samo je stabilnija.
Aristotel strogo razlikuje bogatstvo u novcu i blagostanje: novac kojim se ne
može kupiti roba (a pritom se ponajprije misli na hranu) nije bogatstvo.
U „Retorici“, Aristotel kaže da ono što je rijetko smatra se većim dobrom nego
ono čega ima u izobilju, čime se približio objašnjenju paradoksa vrijednosti. Tako
je za njega je zlato bolja stvar od željeza, iako je manje korisno. Aristotel
identificira proces kojim je vrijednost konačnog proizvoda uračunata u
čimbenicima proizvodnje ili sredstva.
U „Temama“ kao i „Retorici“, Aristotel navodi da vrijednost instrumenata
proizvodnje proizlaze iz vrijednosti finalnih proizvoda. Tako je za stolara
korisnija pila umjesto srpa, što ne znači da je pila općenito vrjednija. (Ptak, 2009)
Također je primijetio da će dobro s mnogo potencijalnih koristi biti poželjnije
nego dobro koje donosi samo jednu korist.
3. Rim
Posljedica ekspanzije Rimskog carstva bilo je političko ujedinjenje cijelog
Sredozemlja, što se dogodilo prvi i zadnji put u povijesti. Rimljani su gradili
ceste, osnivali gradove, a gradovi su se razvijali u trgovišta koja su cvala. (Piper,
2004)
Uslijed tog procvata gospodarstva bilo je za očekivati da će procvasti i nove
ekonomske teorije, međutim to se nije dogodilo. Rimljani su se uglavnom bavili
praktičnim pitanjima poljoprivredne proizvodnje, posebno korištenjem općinskog
zemljišta i režimom privatnog vlasništva. U to vrijeme vodile su se diskusije oko
javne zemlje, koja je dobivena na osnovu osvajanja. Zemlja se prodavala na
aukcijama, dodjeljivala kolonistima ili raspodjeljivala građanima. (Horvat, 1980)
7
3.1. Katon, Marko Porcije
Katon (239. - 149. god. pr.n.e.) je bio rimski pisac i veleposjednik. Katon je
preteča merkantilističkih ideja. (Ptak, 2009) Pisao je o načinu što boljeg
iskorištavanja robova. Po njegovom mišljenju, robove je trebalo nabavljati male,
kako bi lakše naučili raditi, treba ih držati odvojeno, kako bi se spriječile zavjere,
treba ih hraniti i oblačiti posebno.
3.2. Braća Grasi, Tiberije i Gaj
Braća Grasi su bili narodni tribuni u starom Rimu. Zahtijevali su reforme i tražili
da se zemlja podijeli građanima i bezemljašima. Predlagali su uvođenje
zemljišnog maksimuma koji bi iznosio 500 jutara po vlasniku. Doživjeli su
neuspjeh i na kraju su ubijeni. (Žimbrek, 2005)
3.3. Ciceron Marko Tulije
Ciceron (106. – 43. pr.n.e.), rimski filozof i političar, predstavnik krupnih
zemljoposjednika tzv. Optimata. Osuđivao je sitnu trgovinu, a odobravao je
krupnu, smatrajući je korisnim zanimanjem. Bio je protivnik zanatlijskog rada,
misleći da to čovjeka pretvara u roba.
Zagovarao je rimsko pravo koje je dovelo do gotovo univerzalnog priznanja prava
privatne imovine, gdje je svaki vlasnik imao pravo korištenja svoje imovine onako
kako njemu odgovara. Rimski pravni sustav nastavio je živjeti i nakon raspada
Rimskog Carstva, a u nekim zemljama primjenjuje se i danas. (Piper, 2004)
8
Slika 4. Ciceron
(izvor: Anonymous [Internet])
3.4. Kar Tit Lukrecije
Kar Tit Lukrecije bio je rimski pjesnik i filozof. Bio je pristalica Epikura i
Demokrita. Po njemu je razvitak društva neprekidan proces, po kojem je pojava
novih oruđa dobra, jer će njima čovjek lakše svladavati prirodu. (Žimbrek, 2005)
3.5. Lucije Moderat
Lucije Moderat bio je rimski pisac, koji je napisao 12 knjiga o poljoprivredi, u
kojima se obrađuje organizacija rada na krupnim zemljištima u vrijeme kada je
robova nestalo. Zamislio je podjelu zemlje na dva načina. Prvi je da zemlju
obrađuju sami posjednici, a drugi da se zemlja podijeli u manje dijelove i da
kolonistima da je oni obrađuju. (Žimbrek, 2005)
9
4. Kina
Isto kao i u Europi, i na drugom kraju svijeta, u Kini, postojali su filozofi i pisci
koji su doprinijeli ekonomskoj misli.
4.1. Laozi
Taoisti, drevni kineski politički filozofi drže važno mjesto u povijesti ekonomske
misli jer su bili prvi koji su se zalagali za malu ili nikakvu intervenciju vlade u
gospodarska i socijalna pitanja. Njihov osnivač, Laozi, bio je suvremenik
Konfucija i potomak niže aristokracije. Pojedinac i njegova sreća bili su od
iznimne važnosti za Laozija. On je osjetio opasnost od vladinih zakona i propisa
koji su „brojniji od dlake od vola“ i više ih se bojao nego žestokih tigrova.
Laozi je uočio štetne učinke prekomjerne državne regulacije i prekomjernog
oporezivanja. (Ptak, 2009) Smatrao je da što više službenih tabua i ograničenja
postoji u svijetu, ljudi su više siromašni. Također je smatrao je da su ratovi
besmisleni i da osiromašuju stanovništvo.
4.2. Chuang Tzu
Chuang Tzu (369. - 286 pne), živio je u državi Meng i također, kao i Laozi,
potjecao iz aristokratske obitelji. On je bio niži službenik, ali je impresionirao
kralja u tolikoj mjeri da je kralj poslao emisara da ga nagovori da postane
kraljevski glavni državni ministar. Chuang Tzu je odbio ponudu da sudjeluje u
državnoj vlasti usporedivši položaj državnog ministra s volom koji je dobro
zbrinut i hranjen nekoliko godina da bi bio spreman da ga se odvede u veliki
hram na žrtvovanje.
Chuang Tzu je bio žestoki zagovornik laissez faire-a koji hvali vrline privatnog
života. Chuang Tzu je inicirao raspravu o spontanom poretku, koja objašnjava
10
kako se stvari rješavaju same kada ih se puti na miru, tj. kada nema uplitanja
države. (Ptak, 2009)
Slično Ciceronu, Chuang Tzu je izjavio da se sitni lopov stavlja u zatvor, a veliki
postaje vladar države.
4.3. Menng Zi (Mencije)
Meng Zi, poznat kao Mencije, rođen je oko 370 godine prije n.e. u današnjoj
provinciji Shandong. Ubrzo nakon njegovog rođenja, umro mu je otac, te je ostao
sam s majkom.
Mencije je služio kao savjetnik knezova u državi Qi-ja, a kasnije je posjećivao
druge države i davao savjete vladama, za što je dobio značajne darove. Kada
njegovi savjeti nisu više bili prihvaćani od strane vladara, povukao se iz aktivnog
života i okrenuo filozofiji.
Interesirao se za probleme društva, podjele rada, i odnose zasnovane na prevazi
“visoko rodnih ljudi” nad običnim narodom. Smatrao je da se to može podijeliti
na one koji se bave umnim radom i one koji se bave fizičkim radom. Kritizirao je
despotski način upravljanja koji potiče ustanke jer se narodu ne obezbjeđuju
sredstva za opstanak. Stvorio je agrarni sustav Cintjan ili kvadratna ili kružna
polja. Prvi je sistematizirao doktrinu Mendata neba. Mencije je konfucijanski
učenik koji je napravio veliki doprinos humanizmu i konfucijanskoj misli.
11
Slika 5: Menng Zi (Mencije)
(izvor: Anonymous [Internet])
Mencije je, uz pomoć učenika Wang Zhanga napisao djelo Mencius, koje se
sastoji od sedam knjiga i pisano je u obliku dijaloga. Polemizirao je o pogledima
suvremenika, po pitanju etike i socijalnog nauka, a važan je njegov zaključak da
se zdrav socijalni poredak ostvaruje valjanim odgojem, te smišljenom
ekonomskom politikom. (Ministry of Culture, P.R.China, 2003)
12
Zaključak
U ovom seminarskom radu pokušalo se čitatelja upoznati s filozofima antičkog
doba, ljudima koji su se i prije 2 – 2,5 tisuće godina bavili pitanjima iz područja
ekonomije.
U antičkoj Grčkoj nastao je sam pojam ekonomija, uočena je važnost podjele rada
i privatnog vlasništva. Aristotel razlikuje upotrebnu od prometne vrijednosti
stvari. Također se definiraju tri funkcije novca: mjerilo vrijednosti, razmjensko
sredstvo i čuvar vrijednosti.
U starom Rimu su se uglavnom bavili praktičnim pitanjima poljoprivredne
proizvodnje, posebno korištenjem općinskog zemljišta i režimom privatnog
vlasništva. Pravni sustav, koji se bavio pitanjem privatnog vlasništva, Rimljani su
toliko usavršili da on i danas živi u nekim zemljama.
U staroj Kini filozofi su se uglavnom bavili pitanjima intervencije države u
gospodarstvo i zagovarali privredni liberalizam.
13
Popis literature
Aristotel, (1988), Politika, Zagreb: Liber, str.6
Ekonomski leksikon, (1995), Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža i
Masmedia
Grubišić, D., (2000), Osnove mikroekonomije, Split: Veleučilište u Splitu
Horvat, M., (1980), Rimsko pravo, Zagreb: Školska knjiga
Kalin, B., (2009), Povijest filozofije, Zagreb: Školska knjiga
Ministry of Culture, P.R.China, (2003), [Internet],
<raspoloživo na:
http://www.chinaculture.org/gb/en_aboutchina/2003-09/24/content_23094.ht
m, [pristupljeno 24.10.2009].
Piper, N., (2004), Kratka povijest ekonomije, Zagreb: Kratis
Ptak, J., (2009), The Prehistory of Modern Economic Thought: The Aristotle
in Austrian Theory, [Internet], 1 (19), <raspoloživo na:
http://mises.org/journals/scholar>, [pristupljeno 24.10.2009].
Reić, Z. & Mihaljević, M., (2003), Uvod u ekonomiju, Split: Ekonomski
fakultet Split
Žimbrek, T., (2005) Agrarna ekonomika III. dio, interna skripta, Zagreb:
Zavod za ekonomiku poljoprivrede i agrarnu sociologiju, [Internet],
14
<raspoloživo na: http://www.agr.hr/cro/nastava/lit/index.htm >, [pristupljeno
22.10.2009].
15
Kazalo pojmova i imena
AAntika, 1Aristotel, 1, 5, 6, 7, 13, 14
Bbraća Grasi, 1, 8
CChuang Tzu, 1, 10, 11Ciceron, 1, 8, 9
DDemokrit, 1, 3
GGrčka, 1, 2, 3
HHeziod, 1, 3
Iintervencija vlade, 10
KKar Tit Lukrecije, 1, 9Katon, 1, 8Ksenofont, 1, 3, 4, 5
Llaissez faire, 10Laozi, 1, 10Lucije Moderat, 1, 9
MMencije, 1, 11, 12
Nnaturalna privreda, 3
OOikonomikus, 3
Pparadoksa vrijednosti, 7Platon, 1, 4, 5problem oskudice, 2
RRim, 1, 3, 7rimsko pravo, 8
Ssubjektivna teorija vrijednosti, 3
Uutjecaj ponude i potražnje, 4
Vvremenska preferencija, 3
Zznačaj privatnog vlasništva, 6
16
17