SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

Mateja Iskra

GLOBALNA GOSPODARSKA KRIZA

I UTJECAJ NA HRVATSKO GOSPODARSTVO

DIPLOMSKI RAD

Rijeka, 2013.

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

GLOBALNA GOSPODARSKA KRIZA

I UTJECAJ NA HRVATSKO GOSPODARSTVO

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Međunarodne financije

Mentor: dr.sc. Dragoljub Stojanov

Student: Ime i prezime: Mateja Iskra

Studijski smjer: Međunarodno poslovanje

JMBAG: 0081112766

Rijeka, rujan 2013.

SADRŽAJ:

1. UVOD ....................................................................................................................... 1

1.1. Problem i predmet istraživanja ...................................................................... 1

1.2. Radna hipoteza ................................................................................................. 1

1.3. Svrha i ciljevi istraživanja ............................................................................... 2

1.4. Znanstvene metode .......................................................................................... 2

1.5. Struktura rada ................................................................................................. 2

2. GLOBALNA GOSPODARSKA KRIZA .............................................................. 4

2.1. Opće značajke gospodarske krize .................................................................. 4

2.1.1. Pojmovno određenje gospodarske krize .................................................... 4

2.1.2. Obilježja gospodarske krize ....................................................................... 7

2.1.3. Uzroci gospodarske krize ........................................................................... 8

2.2. Gospodarska kriza u svijetu ........................................................................... 9

2.2.1. Velika gospodarska kriza 1929. - 1933.g. ............................................... 10

2.2.2. Globalna gospodarska kriza danas ......................................................... 12

2.2.3. Pokazatelji svjetske gospodarske krize .................................................... 14

3. HRVATSKO GOSPODARSTVO U UVJETIMA GOSPODARSKE KRIZE 17

3.1. Prve naznake krize u Hrvatskoj ................................................................... 17

3.2. Uzroci nastanka globalne gospodarske krize u Hrvatskoj ......................... 18

3.3. Analiza krize hrvatskog gospodarstva po odabranim pokazateljima ....... 20

3.3.1. Bruto domaći proizvod ............................................................................. 21

3.3.2. Inflacija .................................................................................................... 23

3.3.3. Industrijska proizvodnja .......................................................................... 24

3.3.4. Turizam .................................................................................................... 26

3.3.5. Tržište rada .............................................................................................. 27

3.3.6. Vanjskotrgovinska razmjena ................................................................... 30

3.3.7. Vanjski dug .............................................................................................. 32

4. IZLAZAK HRVATSKOG GOSPODARSTVA IZ KRIZE .............................. 34

4.1. Perspektive za oporavak hrvatskog gospodarstva ...................................... 34

4.2. Mjere nove politike – za izlazak iz krize i stabilizaciju gospodarstva ...... 37

4.2.1. Sanacija i stabilizacija državnih financija .............................................. 38

4.2.2. Sredstva, instrumenti i mjere anti-recesijske politike te nositelji

odluka.......................................................................................................................39

4.2.3. Sredstva ekonomsko-financijske i razvojne politike ................................... 40

4.3. Strateški ciljevi obuhvaćeni Strategijom Vladinih programa za razdoblje

2013.-2015. ................................................................................................................. 41

5. ZAKLJUČAK ........................................................................................................ 47

1

1. UVOD

Kroz ovaj diplomski rad objašnjava se danas aktualna globalna gospodarska kriza i

njezin utjecaj na hrvatsko gospodarstvo.

Da bi se moglo uvesti u najvažnije pojedinosti aktualnih fenomena globalne

gospodarske krize, potrebno je u prvome dijelu, »Uvodu«, posebnu pozornost

posvetiti ovim međusobno povezanim tematskim jedinicama: 1) problem i predmet

istraživanja, 2) radna hipoteza, 3) svrha i ciljevi istraživanja, 4) znanstvene

metode, 5) struktura rada. U nastavku se objašnjavaju navedeni dijelovi uvoda.

1.1. Problem i predmet istraživanja

Problem istraživanja ovog rada očituje se u nepoznavanju općih značajki globalne

gospodarske krize, njezinih uzroka i posljedica, te pokazatelja, zatim nedovoljna

upućenost o hrvatskom gospodarstvu u uvjetima gospodarske krize i mjerama koje

bi se trebale poduzeti za izlazak hrvatskog gospodarstva iz krize.

U skladu s navedenim problemom istraživanja, identificira se slijedeći predmet

znanstvenog istraživanja ovog rada: istražiti i utvrditi opće značajke gospodarske

krize, istražiti i utvrditi utjecaj gospodarske krize na Hrvatsku, uzroke nastanka

gospodarske krize u Hrvatskoj i analizirati hrvatsko gospodarstvo u kriznoj situaciji

po odabranim makroekonomskim pokazateljima, te istražiti perspektive za oporavak

hrvatskog gospodarstva i mjere za izlazak hrvatskog gospodarstva iz krize.

1.2. Radna hipoteza

Imajući na umu prethodno naveden problem istraživanja i predmet istraživanja

moguće je postaviti radnu hipotezu: sustavnim izučavanjem općih značajki

gospodarske krize dolazi se do spoznaje da krize pogađaju gospodarske subjekte,

političke i državne institucije, kao i različite organizacije, ali i čovjeka kao osobu te

2

je vrlo važno poduzeti mjere koje će pomoći državi da u što kraćem vremenu izađe

iz krize.

1.3. Svrha i ciljevi istraživanja

Izravno i u najužoj vezi sa znanstvenim problemom i predmetom istraživanja, te

postavljenom radnom hipotezom, određeni su svrha i ciljevi istraživanja: istražiti

sva obilježja i uzroke gospodarske krize, njezin utjecaj na hrvatsko gospodarstvo i

mjere koje se trebaju poduzeti za izlazak iz krize i stabilizaciju hrvatskog

gospodarstva.

Da bi se riješio problem istraživanja, ostvario predmet, dokazala radna hipoteza te

postigli svrha i ciljevi istraživanja treba dati odgovore na važna pitanja:

1. Što je globalna gospodarska kriza?

2. Koji su uzroci nastanka globalne gospodarske krize?

3. Koji su uzroci nastanka globalne gospodarska krize u Hrvatskoj?

4. Koje mjere treba poduzeti da bi hrvatsko gospodarstvo izašlo iz krize i da bi se

ono stabiliziralo?

1.4. Znanstvene metode

Korištene znanstvene metode u ovom seminarskom radu su: povijesna metoda,

metoda deskripcije, metoda kompilacije, metoda analize i sinteze.

1.5. Struktura rada

U »Uvodu« su navedeni problem i predmet i istraživanja, radna hipoteza, svrha i

ciljevi istraživanja, znanstvene metode i obrazložena struktura rada.

3

Naslov drugog dijela rada je »Globalna gospodarska kriza«. U tom dijelu rada

objašnjene su opće značajke globalne gospodarske krize, njezin pojam, obilježja i

uzroci. Objašnjena je i gospodarska kriza u svijetu, kriza 1930-ih godina i kriza

danas, te pokazatelji svjetske gospodarske krize.

»Hrvatsko gospodarstvo u uvjetima gospodarske krize« naslov je trećeg dijela ovog

rada. U tom dijelu objašnjen je utjecaj gospodarske krize na Hrvatsku i uzroci

nastanka krize u Hrvatskoj. Također, u tom dijelu je analizirano hrvatsko

gospodarstvo u kriznom razdoblju po odabranim makroekonomskim pokazateljima.

Četvrti dio ima naslov »Izlazak hrvatskog gospodarstva iz krize«. U tom dijelu

govori se o perspektivama za oporavak hrvatskog gospodarstva, mjerama za izlazak

iz krize i stabilizaciju gospodarstva te o strateškim ciljevima obuhvaćenim

strategijom Vladinih programa.

U posljednjem dijelu, »Zaključku«, dana je sinteza rezultata istraživanja kojima je

dokazivana postavljena radna hipoteza.

4

2. GLOBALNA GOSPODARSKA KRIZA

Krize danas pogađaju gospodarske subjekte, političke i državne isntitucije, kao i

različite druge organizacije, ali i čovjeka kao osobu. Neke krize uzrokuju velike i

nepopravljive štete, a iz nekih se može izaći s manjim posljedicama (kriza kao

šansa).

Svijet se nalazi u krizi. Ova konstatacija, izgovorena i napisana bezbroj puta u

proteklom stoljeću, postala je općim mjestom u svakoj značajnijoj raspravi o

suvremenom svijetu, pa se tako o današnjoj krizi govori kao o krizi morala, krizi

politike, gospodarskoj krizi, krizi društvenih odnosa, krizi međuljudskih odnosa,

ekološkoj krizi, duhovnoj krizi... – teško je i nabrojati sve njene mnogobrojne

manifestacije. Čini se da s modernim svijetom nešto nije u redu (Guenon R., 2005.,

str.149.).

U ovom dijelu obrađene su slijedeće tematske cjeline: 1) Opće značajke

gospodarske krize, 2) Gospodarska kriza u svijetu.

2.1. Opće značajke gospodarske krize

Kroz slijedeće tematske cjeline predočuju se opće značajke gospodarske krize: 1)

Pojmovno određenje gospodarske krize, 2) Obilježja gospodarske krize, 3)

Uzroci gospodarske krize.

2.1.1. Pojmovno određenje gospodarske krize

Općenito govoreći, kriza je nepredviđeni i iznenadni događaj koji svojim sadržajem

ozbiljno narušava djelovanje pojedinaca, organizacija, društvenih skupina pa i

država. Kriza (grč.krisis) znači prijelom, prolazno teško stanje u svakom,

prirodnom, društvenom i misaonom procesu (Osmanagić – Bedenik, 2003., str.12.).

Velike i iznenadne krize kod neposrednih sudionika izazivaju stres, koji se često

5

izražava kao nesigurnost, koja pak sa svoje strane mijenja uobičajeno ponašanje

ljudi, menadžera i poduzeća. To je stanje u kojem se isprepliću staro stanje, koje

treba promijeniti, i novo, koje treba prihvatiti i prilagoditi mu se.

Radi boljeg shvaćanja mogućih ekonomskih stanja, treba determinirati opći pojam

krize. Kriza se naziva gospodarskom, industrijskom ili, ranije, trgovačkom (kada je

trgovina označavala svako tržišno poslovanje) jer se radi o padu opće gospodarske

aktivnosti, a financijskom samo onda kada se radi o krizi financijskog sektora ili se

želi naglasiti financijski aspekt gospodarskih aktivnosti. U sistematskoj analizi

gospodarske dinamike, krizom se uočava smo faza gospodarskog ciklusa, kada se

lomi trend uspona i dolazi do naglog stezanja i pada aktivnosti. Razmak od jedne do

slijedeće krize naziva se gospodarskim ciklusom, koji otprilike traje desetak godina

(Radošević D., 2010., str.170.).

Gospodarskom krizom u znanosti o svjetskom gospodarstvu naziva se razdoblje

značajnog negativnog razvoja u gospodarstvu. Osim toga, gospodarskom krizom se

naziva i postojanje negativnog razvoja i drugih makroekonomskih pokazatelja (npr.

razina cijena, zaposlenost, troškovi kapitala) (Blanchard O., 2005., str.123.). Ona

može zahvatiti gospodarstvo jedne države ili više njih, može zahvatiti jednu

gospodarsku granu širom svijeta, gospodarstvo više država ili cjelokupno svjetsko

gospodarstvo. Nacionalno gospodarstvo koje pogodi gospodarska kriza trpi najviše

zbog posljedica nezaposlenosti i osiromašenja širokih slojeva stanovništva, što može

dovesti i do socijalnih nemira.

Kada tržište samostalno ili pomoću državne intervencije ne uspije postići

gospodarske ciljeve, može se dogoditi da gospodarstvo padne u određeni oblik

krize. Gospodarske krize, odnosno faze gospodarskih ciklusa, obilježene su

poremećajima u proizvodnji kapitala, neravnotežom ponude i potražnje, padom

cijena, smanjenjem investicija, masovnom nezaposlenošću, propadanjem

poduzetništva, banaka i poduzeća.

6

Postoje tri nepoželjna oblika krize (www.wikipedia.org):

a) stagnacija

b) recesija

c) depresija.

Stagnacijom se naziva opći zastoj u gospodarskom rastu i razvoju neke države, što

znači da izlazne vrijednosti (output) gospodarstva unutar nekog razdoblja ostaju

jednake. Nema jedinstvenog stava o pitanju može li se razdoblje stagnacije već

smatrati gospodarskom krizom ili ne. Često puta stagnacija prelazi u depresiju, pad

proizvodnje, zaposlenosti i potrošnje. Potrebne su odgovarajuće mjere oživljavanja i

poticanja gospodarskog rasta (Gospodarski ciklusi krize, 2012.).

Prema općeprihvaćenoj definiciji, recesijom se smatra kada se izlazne vrijednosti

nacionalnog gospodarstva smanjuju tijekom dva uzastopna kvartala (pad realnog

dohotka, porast nezaposlenosti, nizak stupanj iskorištenosti proizvodnih kapaciteta i

dr.) (limun.hr).

Depresija slijedi neposredno nakon ekonomske krize, kad smanjenje outputa traje

duže od navedenog razdoblja od dva uzastopna kvartala. To je faza koju

karakterizira niska razina proizvodnje, niske cijene, pad svih ekonomskih

vrijednosti, visoka nezaposlenost, visoke kamate, oskudica novca (Gospodarski

ciklusi krize, 2012.).

Upravo pretjerani oprez recesiju pretvara u depresiju. Uzmimo jednostavan primjer;

ukoliko svjetski rast padne za otprilike 10% u zemljama poput Njemačke, Velike

Britanije, Španjolske ili SAD-a u određenim sektorima: jeftinoj stanogradnji,

automobilskoj industriji ili proizvodnji čelika, postoji velika vjerojatnost da će se ta

pojava proširiti i u mnoge druge zemlje. Ukoliko se dogodi navedeni scenarij,

reakcije ljudi će se u skladu s time mijenjati kako će oni postajati sve svjesniji

razmjera tih prijetnji. Ukoliko se ukupni prihodi poduzeća u kojem radi netko od

ukućana smanje, kućanstava se tada moraju pripremiti za niža primanja, pa će iz

opreza štedjeti. Sukladno tome, i banke će smanjiti izdavanje potrošačkih i

stambenih kredita. Posljedice su dvojake: što ljudi budu manje ulagali, to će

7

zaposlenost biti manja. Tada ne možemo isključiti ni mogućnost da recesija preraste

u depresiju.

U početku depresija tjera na smanjenje cijena i na oštru konkurenciju svih

proizvođača i distributera. Poduzeća će rasprodavati automobile, odjeću, kućanske

uređaje ili stanove. To će u prvih godinu dana imati pozitivan učinak na kupovnu

moć. Takvo rješenje je kratkoročno. Na dugi rok, golema količina financijskih i

monetarnih sredstava uložena u oporavak gospodarstva, a zahvaljujući kojima će se

dug prenijeti s kućanstva na zajmove što će ih odobravati već ionako zadužene

države, nužno će dovesti do masovnog povećanja svjetske monetarne mase koja će

uvelike premašivati mogućnost proizvodnje. Stoga, unatoč svim naporima središnjih

banaka, dugoročno možemo očekivati veliku inflaciju (Attali J., 2009., str.111.).

Gospodarska kriza nije, dakle, ni kriza oskudice, niti kriza preobilja proizvoda, nego

je to kriza održivog razmjera potražnje i ponude koji zadovoljava kriterij poslovne

rentabilnosti s istodobnim postojanjem viška ponude proizvoda i nezadovoljene

potražnje za njima. Na strani potražnje pojavljuje se višak nekorištene novčane

štednje, a na strani ponude višak kapaciteta i zaposlenosti, i nedostatak motiva da se

dalje investira (Radošević D., 2010., str.169.).

2.1.2. Obilježja gospodarske krize

Teorijski aspekti uzroka, karaktera i dinamike ekonomskih kriza, danas općenito

nisu dobro poznati, jer se u posljednjih pedesetak godina toj problematici nije

poklanjala potrebna pozornost.

Najviše se zna o Velikoj krizi 1929. - 1933. godine, na čijem su izučavanju i

prevladavanju nastali brojni povijesni i teorijski radovi. Međutim, ekonomska

teorija i ekonomska povijest od rana su se zainteresirale za pojavu kriza i cikličkog

kolebanja, praktički od prve opće gospodarske krize modernog gospodarstva u

1820.g., nakon završetka Napoleonovih ratova. Prve naznake mogućnosti pojave i

empirijske analize gospodarskih kriza nalazimo već kod ekonomista anti-

rikardovaca 1820.-tih i 1830.-tih godina, kao teorijsko osporavanje klasične teorije

8

nužne ravnoteže ponude i potražnje, a u drugoj polovici 19. stoljeća imamo više

teorijskih i empirijskih istraživanja kriza i ciklusa. Interes za cikluse nije prestao ni

početkom 20. stoljeća, a osobito se povećao izbijanjem Velike krize.

Tek je interes krize prestao 1960.-tih godina kada je prevladalo uvjerenje da se krize

ne mogu ponoviti, budući da su suvremene države navodno razradile preventivne

stabilizacijske mehanizme, koji takvu mogućnost isključuju, ili još radikalnije, da

problem nisu krize, nego antikrizna politika, koja samo dovodi do nepotrebne

inflacije i tržišnih smetnji, tržište automatski najbolje otklanja.

Povijest ekonomskih kriza potvrđuje njihovu bitnu važnost za uočavanje

ekonomskih i socijalnih problema, i preuzimanje odgovornosti za dublje reforme

ekonomskog i političkog sustava. Krize se zato često uzimaju kao dokaz dugoročne

neodrživosti kapitalizma i nužnosti njegove evolucije prema jednom sigurnijem i

socijalnijem sustavu (Radošević D., 2010., str.167.-168.).

Neovisno o teorijskim kontraverzama, moguće je ustvrditi da kriza nosi sa sobom

materijalne gubitke i psihološke patnje. Analitička interpretacija gospodarske krize

okrenuta je utvrđivanju i mjerenju uzročnika krize, valorizaciji posljedica i

identifikaciji putova za izlazak iz nje.

2.1.3. Uzroci gospodarske krize

Uzroci i posljedice gospodarske krize intenzivno se istražuju u ekonomskoj

literaturi. Međutim, za konačnu će ocjenu trebati više vremena jer se globalna

gospodarska aktivnost tek počela oporavljati, a sanacija šteta, ponajprije onih koje

se odnose na snižavanje životnog standarada stanovništva zbog velikog povećanja

dugotrajne nezaposlenosti, smanjenih primanja i teže dostupnog i skupljeg

financiranja, tek treba započeti.

Gospodarske krize su tržišni poremećaji do kojih, ovisno o načinu nastanka, može

doći naglo i iznenadno, te postepeno u duljem vremenskom periodu. Nekoliko je

9

čimbenika koji uzrokuju krizu, na jedne čovjek ne može utjecati, to su prirodni

uvjeti, a na druge može, to su odnosi ponude i potražnje na tržištu.

Priroda kao uzročnik krize je ekstremno opasna jer je bilo koji način uništavanja

prirode nemoguće predvidjeti, i svako veće uništavanje prirode zahtjeva velika

financijska ulaganja za oporavak prirode i sanaciju šteta nastalih prirodnim

katastrofama.

Uzročnik krize može biti nesklad između ponude i potražnje za dobrima i uslugama,

i to u pravilu, kada potražnja padne ispod razine ponude dobara i usluga, pa jedan

dio dobara i usluga ostaje neprodan. Tako nedovoljna potrošnja postaje glavni

uzročnik ekonomskih odnosno gospodarskih kriza. A onda se također javlja i

problem preventivne štednje kod kojeg se kućanstva nastoje pripremiti za

predstojeću krizu tako što smanjuju potrošnju i povećavaju štednju.

Uzroci nastanka gospodarskih kriza uvijek su različiti, kao i rješenja za izlazak iz

krize. Ozbiljne sustavne, institucionalne kao i strukturne promjene moraju se

dogoditi u razvijenim zemljama kako bi se svijet mogao učinkovito boriti sa

sadašnjim i budućim krizama (Stojanov D., 2009., str.310.).

2.2. Gospodarska kriza u svijetu

Globalna kriza se manifestira u svijetu zahvaćenom globalizacijom, pod čime se

podrazumijeva porast međuovisnosti, tj. međusobne zavisnosti među pojedincima,

nacijama i regijama kao i nacionalnim prostorima i oblicima organizacije (Grubiša

D., 2009., str.200.).

Govoreći o krizi koja se desila, može se reći da je u pitanju kriza koja se proširila na

sve dijelove svijeta. To pogotovo vrijedi u slučaju SAD-a, gdje je tzv. financijska

kriza počela i eskalirala u ekonomsku krizu koja se preselila u druge dijelove svijeta.

U ovome potpoglavlju rečeno će biti nešto više o: 1) Velika gospodarska kriza

1929. - 1933. godine, 2) Globalna gospodarska kriza danas, 3) Pokazatelji

svjetske gospodarske krize.

10

2.2.1. Velika gospodarska kriza 1929. - 1933.g.

Velika gospodarska kriza ili Velika depresija u Sjedinjenim Američkim Državama

počela je na "crni petak" u listopadu 1929. u New Yorku krahom burze. Zatvorene

su banke i burze, a kriza se brzo proširila diljem svijeta. Slom tržišta označio je

početak desetljeća visoke nezaposlenosti, siromaštva, niske zarade, deflacija i

izgubljene mogućnosti za gospodarski rast i osobni napredak. Iako se još uvijek ne

može sa sigurnošću tvrditi koji su točno bili uzroci sloma, osnovni uzrok je nagli

gubitak povjerenja u ekonomsku budućnost.

Kako je do tada ekonomija SAD-a bila vodeća i u neku ruku pokretač razvoja

svjetske privrede, tako se i kriza prelila iz Amerike na cijeli svijet. Posljedice su se

osjetile u svim zemljama svijeta, a najteže je bilo industrijski razvijenijim državama.

Kraj krize neki ekonomski analitičari vide sredinom 1930-ih godina, dok drugi za

kraj Velike depresije uzimaju početak Drugog svjetskog rata.

Zlatne dvadesete godine bile su posljednja faza reprezentativnog privatno

kapitalističkog »big businessa« sa simbolikom uspjeha i idealom potrošačkog

društva. Obilje u tim godinama predstavlja automobil, hladnjak i radio, zabavljačka

filmska industrija, komercijalizirani sport, jazz i ilustrirani visokotiražni časopisi.

Od 1921. do 1929. industrijska proizvodnja se udvostručuje, pri čemu najviši porast

postiže proizvodnja artikala široke potrošnje, građevinarstvo i automobilska

industrija (1926. proizvedeno je 26 milijuna automobila).

Produktivnost je toliko porasla da je nadmašila kupovnu moć američkih građana što

je dovelo do nerazmjera između proizvodnje i kupovne moći. Došlo je i do sloma

tržišta vrijednosnih papira. Čak i nakon toga, politički i industrijski čelnici nastavili

su iznositi optimistička predviđanja za državno gospodarstvo. No depresija se

produbljivala, povjerenje nestajalo, a mnogi su ostali bez svojih životnih ušteđevina.

Tako je od euforije privatno kapitalističkog biznisa u zlatnim dvadesetim godinama

došlo do velike svjetske gospodarske krize 1929. godine.

Godine 1932. vrijednost dionice na Newyorškoj burzi iznosila je manje od petine

vrijednosti koju je imala na vrhuncu 1929. Poslovne zgrade i banke zaključale su

11

vrata, a tvornice su zatvorene. Dohodak od farmerstva pao je za 50%. Svaki četvrti

Amerikanac je bio nezaposlen. Predsjednička kampanja 1932. svela se uglavnom na

rasprave o uzrocima i mogućim rješenjima Velike depresije.

Herbert Hoover, došao je u Bijelu kuću osam mjeseci prije sloma burze i

neučinkovito se borio da ponovno pokrene industriju. Njegov demokratski

konkurent Franklin D. Roosvelt, već tada popularan kao guverner New Yorka,

tvrdio je da depresija vuče korijene iz mana američkog gospodarstva koje je

republikanska politika dvadesetih godina samo pogoršavala. Predsjednik Hoover

odgovorio je da je gospodarstvo u osnovi zdravo, ali ga je potresla svjetska kriza.

Na izborima je Roosvelt odnio fantastičnu pobjedu dobivši 22 800 000 glasova

nasuprot Hooverovih 15 700 000.

Pred Sjedinjenim Državama stajalo je novo razdoblje gospodarskih i političkih

promjena. Godine 1933. predsjednik Roosvelt je unio dašak povjerenja i optimizam

koji je ubrzo naveo narod da se prikloni njegovom senzacionalnom programu „New

Deal“ (novo poslovanje).

U stanovitom smislu "New Deal" je samo pokrenuo tipove društvene i gospodarske

reforme koji su mnogim Europljanima već odavno bili poznati. No, donio je i nešto

novo, a to je bila brzina kojom je ostvareno sve za što je do tada trebalo nekoliko

generacija.

U okviru New Deala prvi korak u rješavanju problema nezaposlenosti bio je u

sklopu Korpusa za zaštitu javnih dobara. Bio je to program koji je donio Kongres

kako bi olakšao situaciju mladića između 18 i 25 godina starosti. Provodio se na

poluvojnički način i upošljavao mladiće u radnim kampovima diljem zemlje za 30

dolara mjesečno. Tijekom desetljeća u tim je radovima sudjelovalo dva milijuna

mladića. Oni su sudjelovali u čitavom nizu projekata zaštite okoliša. Mnogi su te

radove kritizirali kao izmišljen posao, no Roosvelt i njegovi suradnici i dalje su bili

naklonjeni programima za smanjenje nezaposlenosti koji su se zasnivali na javnim

radovima umjesto na socijalnoj pomoći.

U okviru New Deala je donesen i zakon o prilagodbi poljoprivrede kako bi olakšao

gospodarsku situaciju u kojoj su se našli farmeri. Tako su se između 1932. i 1935.

12

godine dohodci farmera povećali za više od 50%. 1936. donesen je i novi Zakon o

pomoći farmerima koji smanje proizvodnju kultura koje su posebno iscrpljivale tlo.

Uskoro su porasle cijene gospodarske robe, a gospodarska stabilnost farmera postala

je sve realnijom.

Nacionalna uprava za gospodarsku obnovu uspostavljena 1933. Zakonom o obnovi

nacionalne industrije imala je za cilj privesti kraju nesmiljenu konkurenciju pomoću

propisa o pravednoj konkurenciji čime se i stvorilo više radnih mjesta i tako

povećala kupovna moć.

U vrijeme „New Deala“ i radnički pokreti su počeli postizati više uspjeha nego ikad

prije u povijesti Amerike.

Jedan od bitnih dijelova „New Deala“ bio je i zakon o socijalnom osiguranju iz

1935. Tim je zakonom stvoren sustav osiguranja za starije osobe, nezaposlene i

nesposobne, a sredstva su dobivana doprinosima poslodavaca i zaposlenih.

"New Deal" je donio kraj nevoljama, ali promjene i napredak su i dalje bili potrebni.

No, nakon što je 1936. Roosvelt ponovno pobijedio na izborima i preuzeo drugi

mandat, program za obnovu zemlje više nije bio u prvom planu.

Dakle, gospodarska kriza je bila prevladana, ali na tragu je bila nova opasnost -

ekspanzionističke težnje totalitarnog režima u Japanu, Italiji i Njemačkoj.

2.2.2. Globalna gospodarska kriza danas

Ekonomska kriza koja je u ljeto 2007. počela tinjati u američkom financijskom

sektoru, proširila se 2008. godine na cijeli financijski sektor, a zatim se preselila u

realnu ekonomiju. Prema nekim ekonomistima, ova će kriza po svojim razmjerima

biti blizu velikom slomu iz 1929. godine, no ono što je razlikuje od prijašnjih kriza

jest to da nije potekla iz realnog gospodarstva, iz tvorničkih pogona i skladišta s

neprodanom robom, kao što je to bio slučaj u velikim krizama koje su u periodičkim

razmacima proteklih desetljeća tutnjale svijetom, već je potekla iz financijskog

13

sektora. Ta ekonomska kriza stekla je čak i naziv »Prva globalna financijska kriza

21. stoljeća«.

Za današnju se krizu mnogi ne usuđuju reći, hoće li se ona prometnuti u depresiju ili

će završiti kao kratkotrajna recesija gospodarskih aktivnosti.

Žarište aktualne krize su upravo najrazvijenije kapitalističke zemlje čija su razvojna

dinamika, ekonomska i socijalna struktura i način upravljanja upravo uzroci krize i

uvjetuju tempo i pravce kriznih procesa u svijetu. To posebno vrijedi za SAD, čiji

gospodarski i financijski sklop nije mogao izdržati pritisak unutrašnjih i vanjskih

napetosti: manjka domaće štednje i proizvodnih investicija, dugoročno neodrživog

drastičnog rasta nejednakosti u raspodjeli dohotka, nekontrolirane kreditne

ekspanzije, gomilanja vanjskog duga, degradacije infrastrukture i okoliša, pogrešne

koncepcije regulacije.

Svjetska ekonomska kriza je između ostalog bila i jest područje izuzetnog

medijskog interesa, ali i pritisaka; građani neprestano čitaju i slušaju o krizi, a da ih

većina nije upoznata ili ne razumije uzroke razvoja i mehanizam širenja. Dojam

svakako pojačava i činjenica kako je najveće svjetsko gospodarstvo doživjelo ne

samo turbulencije, već i realnu opasnost od urušenja. U datim uvjetima, kad postoji

potreba nacionalnih, ali i globalnih reformi kao odgovor na nastale probleme, kriza

se često pokazuje kao alibi političkih struktura: svjetska kriza je kriva za sve.

Niska razina znanja građana o financijskim transakcijama, neiskustvo s financijskim

sektorom, lakoumnost i kratkovidnost ulagača te grimizavost »insajdera«; sve su to

faktori koji su pogodovali razvoju krize. U prilog tvrdnji o pohlepi »insajdera«

govori i podatak da je izvršnom direktoru investicijske kuće Goldman Sach tijekom

2007. godine isplaćeno ukupno 68,5 milijuna američkih dolara (što obuhvaća plaće,

nagrade i bonuse) (Ferguson N., 2009., str.9.). Ukupni neto prihodi Goldman Sachsa

za tu istu godinu iznosili su 46 milijardi američkih dolara (Ibidem, str.9.).

Na financijsku su krizu prve reagirale središnje banke, ubrizgavanjem i održavanjem

likvidnosti nacionalnog bankarskog sustava. Po tom su pitanju guverneri središnjih

banaka bili složni: poduzet će se sve potrebne mjere kako bi se spriječila dugotrajna

recesija. Iako je i na međunarodnoj razini prepoznata potreba za poduzimanjem

14

radikalnih, koordiniranih, globalnih reformi, u stvarnosti su države pristupile

spašavanju nacionalne ekonomije na temelju individualno razrađenog obrasca, čiji

su ciljevi bili kratkoročnog dosega. Kao što je nobelovac Paul Krugman naglasio:

»Spašavajući financijski sistem bez njegovog reformiranja, Washington nije učinio

ništa kako bi nas zaštitio od nove krize, točnije, učinio je novu krizu vjerojatnijom«

(Krugman P.).

Teško je proreći koliko će trajati recesija, stagnacija ili depresija svjetskog

gospodarstva. Gospodarstvo se može kratkoročno obnoviti nakon golemih obroka

državnih ulaganja za rekapitalizaciju banaka i osiguravajućih društava, spašavanje

proizvodnih korporacija i obnovu infrastrukture koja neće donijeti izvozne poslove.

Pitanje je, bi li dodatno zaduživanje države bilo dovoljno za konačan izlazak iz

krize.

Međutim, koliko god kriza ili depresija potrajala, svijet neće trpjeti povratak na

stanje kakvo je bilo prije izbijanja krize. Svijetu je dosta neizvjesnosti i pogoršanja

klime. Od država se očekuje ne da liječe zemlje od recesije, nego da sprječavaju

njezinu pojavu i da trajno nadziru gospodarstvo i da vladaju njime.

Općenito se može reći da će oporavak zemalja EU uslijediti nakon oživljavanja

njezinog gospodarstva i uz dovršavanje procesa strukturnih prilagodbi. To je još

značajnije za hrvatsko gospodarstvo zbog nedovršenog procesa strukturnih

prilagodbi i zbog opadajuće razine međunarodne konkurentnosti (Butorac G., Rajh

E., Teodorović I., str.688.).

2.2.3. Pokazatelji svjetske gospodarske krize

Globalna gospodarska kretanja od početka devedesteih bila su obilježena snažnim

gospodarskim rastom. Taj se rast odvijao pod utjecajem liberalizacije međunarodne

razmjene i rastućim financijskim transferima (Zbornik radova, 2009., str.78.).

Kriza se polako proširila na sve zemlje svijeta. Ona nije došla neočekivano. Javljala

su se povremena upozorenja i zabrinjavajući signali koje nije trebalo olako shvaćati.

15

Povremeni poremećaji, najčešće u obliku financijskih kriza, pripisivani su

neprilagođenosti institucija i tržišnih mehanizama pojedinih zemalja i regija. Kako

su savladane u kraćim razdobljima, tako je brzo uslijedio i oporavak. Globalna

kretanja tako nisu bila upitna sve do pojave krize tijekom 2008. godine.

Kriza je najprije zahvatila znatan segment američkog financijskog sustava,

kreditiranje nekretnina, a postupno se širila na bankarski sustav, osiguranje,

fondove, burze, a zatim se proširila na europske financije, bankarstvo, burze. Stopa

rasta svjetskog BDP-a ozbiljno se usporava, padaju cijene nekretnina, neki

industrijski sektori počinju trpjeti velike gubitke. Dosta znakova upozorava da se

globalno gospodarstvo kreće prema ozbiljnoj recesiji.

Svjetska gospodarska kriza se na zemlje EU odrazila padom gospodarske aktivnosti,

koja se ogleda u padu BDP-a, padu industrijske proizvodnje, povećanju stope

nezaposlenosti, padu izvoza te smanjenim bruto investicijama u privatni sektor.

Sveprisutna recesija uzrokovana kontrakcijom financijskih tržišta tijekom 2008.

godine najavila je pravu krizu za 2009. godinu. Ta se kriza često uspoređivala s

Velikom depresijom iz tridesetih godina prošlog stoljeća. Recesija uzrokovana

gubitcima, niskom solventnošću banaka i rastućom potražnjom za likvidnim

sredstvima pogoršala je uvjete financiranja. Lako dostupni kapital i njegova niska

cijena nestali su. Navedena kontrakcija osobito je pogodila nove razvijene

ekonomije i ekonomije Istočne i Centrale Europe. Dotadašnji rast temeljen na

izravnim stranim ulaganjima, inozemnim kreditima i visokoj razini uključenosti u

međunarodnoj razmjeni sada više nije moguć. Razvojni modeli tih zemalja na

početku recesije pokazali su se slabima i neispravnima.

Posebno su pogođene ekonomije koje su se oslanjale na vanjske izvore financiranja,

na izloženost rizicima od financijskog transfera na ekstenzivan rast bankarskih

kredita stanovništvu i poduzećima, i na izvoz. Takva sve lošija kretanja dovela su

neke zemlje do gotovo bezizlazne situacije. Kriza je nastupila. S izvorištem u

bankarskom sektoru, posljedice su se ubrzo proširile na čitavu financijsku industriju,

na sve sektore i zemlje globalne ekonomije.

16

Slabiji rezultati u prvoj polovini 2011. godine, iako donekle očekivani zbog

privremenog negativnog utjecaja rastućih cijena nafte na domaću potražnju te

problema u automobilskoj industriji povezanih s elementarnom nepogodom u

Japanu, ipak su nadmašili očekivanja, a ponajviše se mogu pripisati usporavanju

oporavka potrošnje kućanstva u odnosu na drugu polovinu prethodne godine. Osim

već spomenutog rasta cijena nafte, na potrošnju kućanstava negativno su utjecali

stagnacija na tržištu rada i nepovoljna kretanja na tržištima kapitala. Istodobno je

investicijska aktivnost privatnog sektora povoljno djelovala na ukupnu aktivnost.

Glavnina porasta odnosila se na nove investicije poduzetnika u opremu i računalne

programe, dok su investicije u rezidencijalne nekretnine i dalje ostale potisnute. Rast

je usporavala i državna potrošnja, zahvaljujući isteku kriznih stimulativnih mjera

(Godišnje izvješće 2011., str.6.).

Globalni gospodarski rast tijekom 2011. godine začajno se usporio. Stopa rasta

zemalja u razvoju i zemalja s tržištima u nastajanju bila je niža za oko 1 postotni

bod u odnosu na prethodnu godinu (6,2% u 2011. u odnosu na 7,3% u 2010. godini),

a kod razvijenih je gospodarstava realan rast bio upola manji (1,6% u odnosu na

3,2%). Usporavanje rasta, između ostalog, održava spor oporavak privatne

potražnje, ponovnu eskalaciju dužničke i bankovne krize u Europi, negativan utjecaj

elementarne nepogode u Japanu te geopolitičke nestabilnosti u Sjevernoj Africi i na

Bliskom Istoku. Srednja i Istočna Europa mogu se istaknuti kao jedna od rijetkih

regija s povećanom stopom rasta u 2011. godini. Kod Srednje Europe uzroci se

mogu naći u nešto kasnijem izlasku iz krize i povoljnom utjecaju njemačkog

gospodarstva, a u Istočnoj su Europi povoljna kretanja bila podržana visokim

cijenama sirovina. U skladu s neujednačenim oporavkom pojedinih svjetskih

gospodarstava još uvijek nizak stupanj iskorištenosti kapaciteta i stabilna inflacijska

očekivanja uglavnom su smanjili učinak rasta cijena sirovina. S druge strane,

snažniji gospodarski rast u pojedinim zemljama s tržištima u nastajnju i zemljama u

razvoju odredio je nešto više stope inflacije potrošačkih cijena (Godišnje izvješće,

2011., str.5.).

17

3. HRVATSKO GOSPODARSTVO U UVJETIMA GOSPODARSKE KRIZE

Ekonomska kriza začeta u Sjedinjenim Američkim Državama proširila se na ostatak

svijeta, pa tako i na hrvatsko gospodarstvo.

U ovome dijelu razrađena su slijedeća poglavlja: 1) Prve naznake krize u

Hrvatskoj, 2) Uzroci nastanka globalne gospodarske krize u Hrvatskoj, 3)

Analiza krize hrvatskog gospodarstva po odabranim pokazateljima.

3.1. Prve naznake krize u Hrvatskoj

Krajem 2008. svjetska ekonomska kriza manifestirala se u Hrvatskoj, prvotno

zaustavljanjem gospodarskog rasta, zatim smanjenjem proizvodnje i potrošnje, te

naposljetku padom BDP-a na koji je najviše utjecalo realno smanjenje izvoza roba i

usluga, a potom i osobne potrošnje te investicija u fiksni kapital. Stoga se

predviđanja o oporavku rasta BDP-a prvenstveno temelje na očekivanju oporavka

međunarodnog okruženja, odnosno na rastu izvoza roba i usluga.

Industrijska proizvodnja u Hrvatskoj, utjecajem jačanja globalne gospodarske krize

počinje također bilježiti silazan trend. Visoki pad industrijske proizvodnje

nagovješćuje negativan rezultat BDP-a, a usporavanje gospodarstva Europske unije

i nagomilani strukturni problemi domaće industrije, potpomognuti slabom

domaćom potražnjom, odražavaju se na industrijsku proizvodnju. Kako se od

sredine 2008. godine smanjila potražnja, počela se smanjivati i potražnja za

hrvatskim izvozom. To je dodatno utjecalo na već oslabljenu potražnju za gotovim i

intermedijarnim proizvodima te se i robni uvoz smanjio.

Uslijedio je i snažan pad prometa u trgovini na malo, potaknut ponajprije

smanjenjem potrošnje stanovništva koja je pak rezultat pada zaposlenosti, znatnog

usporavanja kreditne aktivnosti banaka stanovništvu, kao i nepovoljnih kretanja na

tržištu kapitala. Smanjenje potražnje za radnom snagom i rast nezaposlenosti

odrazili su se na povećanje siromaštva. Izražen je i utjecaj gospodarske krize na

području plaća, gdje je zabilježen realni pad neto plaća u većini djelatnosti.

18

Glavni kanali prenošenja krize uključivali su smanjenje realnih plaća, zaostatke u

isplati plaća, gubitak radnog mjesta ili smanjenje potražnje za robama ili uslugama u

slučaju samozaposlene osobe ili poduzetnika. S druge strane, glavni načini nošenja s

krizom uključivali su smanjenje potrošnje i realne ušteđevine.

U financijskom je sektoru, zahvaljujući mjerama HNB-a, zadržan nominalni

godišnji rast domaćih kredita na oko 12% u posljednjih nekoliko godina. Ipak, od

sredine 2008. godine, odobravanje kredita stanovništvu gotovo je zaustavljeno, a

rast ukupnih kredita privatnom sektoru dodatno usporen (HNB, 2010.).

Tijekom niza godina povećana domaća potražnja, posebice privatna potrošnja

temeljena na zaduživanju, predstavljala je jedan od uzroka kontinuiranog povećanja

ukupne vanjske zaduženosti. Razlika između domaćih investicija i domaće štednje

važan je ekonomski indikator koji ukazuje na visinu upotrebe inozemnih

financijskih izvora. U Hrvatskoj je navedena stopa, izračunata u postotku BDP-a,

konstantno negativna. Iako je zemljama u tranziciji inozemno zaduživanje

neophodno za ubrzani razvoj, ono ima smisla samo ako je investicija dugoročno

rentabilna, a ne okrenuta tekućoj potrošnji. 2010. godine probijena je psihološka

granica: ukupni vanjski dug premašio je vrijednost BDP-a (Babić M., 2006., str.85.).

U izvješću Europske komisije za 2011. ističe se kako je ključna vulnerabilna točka

hrvatskog gospodarstva upravo vanjski dug (European Commission, 2011., str.18.).

Potrebno je istaknuti da gospodarska kriza u Hrvatskoj je samo manjim dijelom

posljedica globalne krize. Najveći dio krize je posljedica njene gospodarske politike.

Politička kriza kao posljedica gospodarske krize nastaje kad država mora smanjivati

sredstva korisnicima proračuna, a prije svega plaće, mirovine i povećavati naknade

za liječenje i druge javne usluge, što je učinjeno u Hrvatskoj.

3.2. Uzroci nastanka globalne gospodarske krize u Hrvatskoj

Globalna financijska i gospodarska kriza utječe i na hrvatsko gospodarstvo. Za

ekonomsku politiku važno je odrediti koliki utjecaj na kretanja u domaćem

19

gospodarstvu imaju globalna kretanja, a koliki vlastita ekonomska politika iz

prethodnog razdoblja.

Glavni uzroci ekonomske krize mogu se svesti na slijedeće (Zbornik radova, 2010.,

str.59.):

1. politika tranzicije, pogrešna privatizacija i tajkunizacija

2. strukturalna kriza hrvatskog gospodarstva

3. neoliberalna škola mišljenja i njena (ekonomska) politika

4. prelijevanje svjetske financijske i ekonomske krize na domaće gospodarstvo

5. vanjska i unutarnja neravnoteža

6. osamostaljeni i nedovoljno regulirani financijski sektor

7. izostanak odgovarajuće kontrolne funkcije države

8. (ne)znanje i vještine kao uzrok krize

Prvi i najznačajniji uzrok ove krize je provedena privatizacija i tajkunizacija u kojoj

je nestalo 500 000 radnih mjesta. Negativni utjecaj toliko je jak da je gotovo

nemoguće razlikovati pojam privatizacije od pojma kriminala praćen političkim

nadmetanjima i borbom za vlast.

Kriza u kojoj se nalazimo je strukturalna kriza ili kriza sustava, te se razlikuje od

krize razvijenih gospodarstava. U posljednjih 20-tak godina potpuno je

promijenjena struktura gospodarstva, a nije izgrađeno efikasno i održivo novo

gospodarstvo. Nestale su brojne grane, a nove nisu nastale. Udio pojedinih sektora

gospodarstva je pao, s tim da nova struktura nije efikasnija. Za brojne sektore

gospodarstva glavno je obilježje da se nedovoljna ponuda rješava uvozom.

Glavni ciljevi neoliberalne škole mišljenja su deregulacija, privatizacija i

liberalizacija, donesene Washinghtonskim konsenzusom. To je model gospodarskog

i socijalnog razvitka koji je formulirao John Williamson s Instituta za međunarodnu

ekonomiju iz Washinghtona. Taj je model, s malim izmjenama, u primjeni od 1993.

godine. Takva »politika rasta«, temeljena na inozemnom kapitalu i s time

povezanim sve većim zaduživanjem, doživjela je kolaps.

20

Često se kao glavni uzrok krize, spominje globalna kriza, odnosno njeno

prelijevanje na domaće gospodarstvo. Svaka zemlja i regija drugačije je odgovorila

na krizu i njene prijetnje, kao i na mogućnosti izlaska iz te situacije. Najrazvijenije

zemlje »uhvalile su se u koštac« s krizom, nastojeći je riješiti pod svaku cijenu.

Primjerice SAD krizu ne rješava kratkoročno, već barem srednjeročno (5 godina),

zatim, krizi se pristupa sa svim mjerama; banke se spašavaju iz poreznih izvora,

država socijalizira dugove.

Preko 90% financijskog sektora u vlasništvu je stranaca koji posluju na svjetskom

tržištu. U vrijeme djelovanja neoliberalne ekonomske politike u Hrvatskoj je

najdinamičniji bio financijski sektor s bankama uglavnom u stranom vlasništvu. On

je uglavnom djelovao samostalno, te je jedini ostvario realni rast i u godinama krize

(2008. i 2009. godina).

Kontrolna funkcija države nije dovoljno učinkovita. U vremenima krize raste siva

ekonomija. Porezne obveze su visoke i zbog toga jer uredni porezni obveznici

plaćaju obvezu koju bi platili oni koji ju ne plaćaju. Povećana i efikasnija kontrola

riješila bi ovaj sve veći problem.

Bitan uzrok ove krize je i (ne)znanje. Hrvatska treba reformu društva, treba novo,

učinkovitije i pravednije društvo u kojem će politika biti znanstveno vođena. Treba

uzeti u obzir širu ekonomsku znanstvenu misao. Ekonomske mjere donesene u

jednoj državi ne moraju nužno djelovati i u drugoj. Upravo zato, potreban je skup

znanstvenika i stručnjaka u određenom području koji bi mjere donesene primjerice u

SAD-u prilagodili našoj ekonomiji, ali na način da one djeluju i daju pozitivne

razultate.

3.3. Analiza krize hrvatskog gospodarstva po odabranim pokazateljima

Kroz tematske jedinice u ovome potpoglavlju, analizirat će se kriza hrvatskog

gospodarstva po slijedećim makroekonomskim pokazateljima: 1) Bruto domaći

proizvod, 2) Inflacija, 3) Industrijska proizvodnja, 4) Turizam, 5) Tržište rada,

6) Vanjskotrgovinska razmjena, 7) Vanjski dug.

21

3.3.1. Bruto domaći proizvod

Grafikon 1.: BDP, tekuće cijene (mil.kn, razdoblje 2007. - 2012.)

Izvor: Hrvatska gospodarska komora

Trend kretanja BDP-a Hrvatske u 2012. godini bio je, de facto, konvergentan

kretanjima u većini zemalja u okruženju, odnosno u većini članica EU, jer se

uglavnom bilježilo znatno usporavanje rasta ili pak pad BDP-a u odnosu na

prethodnu godinu. BDP je u Hrvatskoj 2012. godine iznosio 330.232 mil.kn što je za

samo 61 mil.kn više u odnosu na 2011. godinu, u kojoj je iznosio 330.171 mil.kn. U

promatranom razdoblju, BDP je bio najviši 2008. godine, kada je iznosio 343.412

mil.kn, i nakon toga znatno je opao.

Ni uzroci pada gospodarske aktivnosti nisu se bitno razlikovali. Načelno, zatvoren je

krug u kojem je dosadašnje smanjenje raspoloživog dohotka, ukupno raspoloživih

sredstava i sklonosti potrošnji dovelo do pada potražnje, a time i do smanjenja

proizvodnje i zaposlenosti. Tako je u Hrvatskoj tijekom 2012. godine broj

zaposlenih dodatno smanjen za 46 tisuća, prosječna neto plaća je realno smanjena za

2,6%, ukinuti su brojni dodaci na plaće, došlo je do razduživanja stanovništva kod

poslovnih banaka, a i rast cijena je utjecao na realni pad potrošnje (www.hgk.hr). U

22

takvim okolnostima produbio se pad raspoloživog dohotka kao i sklonosti

investiranju, a zbog visoke razine proračunskog deficita i zaduženosti opće države,

ograničeni su javni rashodi kao i javne investicije, koje su u pretkriznim godinama

bile značajan faktor gospodarskog rasta. Zbog svega toga ukupna je domaća

potražnja realno smanjena za 3,1%, znatno više nego u prethodnoj godini (-0,4%)

(www.hgk.hr). Pritom je na pad ukupne domaće potražnje snažno utjecalo

smanjivanje osobne potrošnje te daljnji pad investicija u fiksni kapital. Tako je, za

razliku od 2011. godine, došlo do pada ukupne potražnje, što je posljedično utjecalo

na smanjivanje proizvodnje, ali i pad vrijednosti uvoza roba i usluga. Uslijed tog

pada, pokrivenost je ukupne potražnje uvoznim robama i uslugama ostala gotovo

neizmjenjena u odnosu na prethodnu godinu, odnosno iznosila je približno 30%.

Vrijednost proizvodnje roba i usluga, odnosno bruto dodana vrijednost, smanjena je

kod većine djelatnosti osim nekih uslužnih sektora koji obuhvaćaju stručne,

znanstvene, administrativne, tehničke te javne djelatnosti. Pritom je najveći pad

zabilježen kod prerađivačke industrije i građevinarstva. Osim toga, industrija,

građevinarstvo i trgovina ujedno su bile djelatnosti čija je bruto dodana vrijednost u

2012. godini znatno smanjena u odnosu na pretkrizno razdoblje. Najveći pad bruto

dodane vrijednosti, izraženo u kunama, zabilježen je kod trgovine, ali je najveća

stopa realnog pada ipak zabilježena kod građevinarstva, koje je u 2012. bilo na

razini čak 40% nižoj nego u 2008 (www.hgk.hr).

23

3.3.2. Inflacija

Grafikon 2.: Inflacija u razdoblju 2007. - 2012.

Izvor: Hrvatska gospodarska komora

Stopa inflacije u Hrvatskoj, u promatranom razdoblju, bila je najviša 2008. godine,

kada je iznosila 6,1%. Zatim se u narednoj godini smanjila na 2,4%, a u 2010.

godini smanjila se još za 1,3% u odnosu na 2009. godinu. U 2011. i 2012. godini,

inflacija u Hrvatskoj, povećala se u odnosu na prethodnu godinu, te je 2012. godine

iznosila 3,4%.

U ožujku 2013. godine, godišnja je inflacija realizirana na razini od 3,7%, najniže

od srpnja prošle godine. Razlog tome je nestanak inflatornih pritisaka koji su

proizlazili iz baznog efekta temeljem povećanja osnovne stope PDV-a u ožujku

prošle godine te pad cijena nafte odnosno naftnih derivata. Naime, cijene naftnih

derivata su nakon dužeg vremena imale negativan doprinos godišnjoj inflaciji,

smanjivši se na godišnjoj razini (lož ulja za 5,1%; goriva i maziva za automobile za

0,5%) (www.hgk.hr).

Osnovni inflatorni pritisci ostaju administrativne cijene vezane uz usluge stanovanja

koje su značajno povećane u svibnju prošle godine: u ožujku su ove cijene činile čak

24

55% godišnje inflacije (pritom samo električna energija 31%, a plin 17%)

(www.hgk.hr). Uz to, ostaju i neelastične cijene hrane kao važan izvor inflacije, koje

su ove godine više (4,5%) zbog loših prošlogodišnjih agrometeroloških uvjeta te

ukidanja nulte stope PDV-a početkom godine. Bez cijena energije i hrane, godišnji

rast indeksa potrošačkih cijena iznosio je tek 1,3% (www.hgk.hr).

Hrvatska trenutno ima treću najvišu razinu inflacije, odmah iza Rumunjske i

Estonije (www.hgk.hr).

3.3.3. Industrijska proizvodnja

Grafikon 3.: Industrijska proizvodnja u razdoblju 2007. - 2012. (stope rasta u %)

Izvor: Hrvatska gospodarska komora

Industrijska proizvodnja u Hrvatskoj 2007. godine iznosila je 4,9%. Zatim se u

narednim godinama smanjivala. 2009. godine smanjila se na čak -9,2%. 2010. i

2011. godine industrijska proizvodnja je porasla za približno 8% u odnosu na 2009.

godinu ali je još uvijek bila negativna. 2012. godine opet se smanjila u odnosu na

prethodne dvije godine, i tada je iznosila -5,5%.

25

Industrijska proizvodnja bila je u ožujku ove godine veća za 0,8% u odnosu na isti

mjesec prošle godine (www.hgk.hr). Rezultat je to primarno povećanja proizvodnje

u opskrbi električnom energijom, plinom, parom i klimatizacija (20,7%)

(www.hgk.hr). Međutim, na to je povećanje uglavnom utjecala niska baza, dok je na

smanjenu dinamiku rasta znatno utjecao pad proizvodnje u rudarstvu i vađenju te u

prerađivačkoj industriji.

Unutar prerađivačke industrije godišnji pad proizvodnje u ožujku, bilježi se u 13 od

24 grane pri čemu je najveći negativan utjecaj imalo smanjenje proizvodnje ostalih

prijevoznih sredstava (-56%) i proizvodnje prehrambenih proizvoda (-7,1%)

(www.hgk.hr).

Najduži trend godišnjeg pada bilježe proizvodnja papira, proizvodnja ostalih

prijevoznih sredstava i proizvodnja odjeće.

Istodobno je u 11 grana prerađivačke industrije zabilježen rast proizvodnje na

godišnjoj razini. Pritom je najznačajniji pozitivan utjecaj imalo povećanje

proizvodnje gotovih metalnih proizvoda (27,6%, uglavnom proizvodi koji se koriste

u graditeljstvu) i proizvodnje osnovnih farmaceutskih proizvoda i pripravaka (38%,

u zadnjih godinu dana uglavnom visoke stope rasta) (www.hgk.hr).

Usporedo s padom proizvodnje u rudarstvu i vađenju te prerađivačkoj industriji, u

ožujku je zabilježen porast ukupnih zaliha gotovih proizvoda u industriji i to za

1,4% u odnosu na isti mjeseec prošle godine (www.hkg.hr).

Ipak, takva kretanja najvećim su dijelom determinirana, kao i u posljednje dvije

godine, izrazito oscilatornim kretanjima zaliha farmaceutskih proizvoda i

pripravaka. Konkretno, u ožujku ove godine zalihe su farmaceutskih proizvoda bile

112,6% veće u odnosu na ožujak prošle godine, a da nije bilo spomenutog rasta,

ukupne zalihe bile bi manje (www.hgk.hr).

Uslijed povećanja proizvodnje u siječnju i ožujku (veljača pad od 3%), industrijska

je proizvodnja u prvom tromjesečju ove godine bila veća na godišnjoj razini za

0,9%, što je uz pad broja zaposlenih od 5,8% rezultiralo povećanjem proizvodnosti

rada u industriji od 6,9% (www.hgk.hr).

26

3.3.4. Turizam

Grafikon 4.: Broj noćenja u razdoblju 2007. - 2012.

Izvor: Hrvatska gospodarska komora

2007. godine u Hrvatskoj je zabilježeno 56.005.000 noćenja stranih i domaćih

turista. U 2008. godini broj noćenja se povećao na 57.103.000 u odnosu na

prethodnu godinu, dok se u 2009. godini broj noćenja smanjio za 797 tisuća u

odnosu na 2008. godinu. U narednim godinama broj noćenja turista svake se godine

povećava. Najviše je iznosio 2012. godine, i to, 62.743.000.

U ožujku ove godine ostvareno je 21,6% više noćenja u odnosu na isti mjesec prošle

godine, čime je nastavljen pozitivan godišnji trend iz veljače (www.hgk.hr).

Povećanje broja turističkih noćenja zabilježeno je kod domaćih i kod stranih turista

na što su primarno utjecali uskršnji blagdani. U strukturi noćenja stranih turista

najviše noćenja ostvarili su turisti iz Njemačke, Austrije i Italije.

Slijedom pozitivnih kretanja u veljači i ožujku, u prvom tromjesečju ove godine

ostvareno je ukupno 9,9% više turističkih noćenja (www.hgk.hr). Porast broja

ukupnih noćenja isključivo je rezultat porasta broja noćenja stranih turista.

27

3.3.5. Tržište rada

Grafikon 5.: Stopa nezaposlenosti u Hrvatskoj u razdoblju 2007. - 2012. (u %)

Izvor: Hrvatska gospodarska komora

Stopa nezaposlenosti u Hrvatskoj u 2007. godini. bila je 14,8%. U 2008. godini. se

smanjila za 1,6% u odnosu na 2007. godinu. Do 2012. godine, stopa nezaposlenosti

se svake godine povećavala u odnosu na prethodnu godinu. Najviša je bila 2012.

godine, kada je iznosila 19,1%.

U ožujku 2013. godine je, nakon osam uzastopnih mjeseci, konačno prekinut rast

nezaposlenosti. Registrirana stopa nezaposlenosti iznosila je 21,6%, ili 0,3 postotna

boda manje nego u veljači. Ipak, na međugodišnjoj razini evidentiran je rast

nezaposlenosti (u ožujku 2012. stopa nezaposlenosti iznosila je 19,7%), i to

uglavnom zato što niz godina imamo neusklađene strukturne politike kao i

kontinuirano slabljenje ukupne gospodarske aktivnosti (www.hgk.hr).

Istovremeno je u evidenciju nezaposlenih novoprijavljeno 20.655 osoba (4,9%

manje na međugodišnjoj razini), od čega čak 60% izravno iz radnog odnosa, te

34,5% iz neaktivnosti. Djelatnosti koje su tijekom ožujka otpustile najveći broj

zaposlenih su: prerađivačka industrija (22,2%) i trgovina na veliko i malo (19,2%).

28

Iz evidencije nezaposlenih ukupno je tijekom ožujka izašlo 27.497 osoba, a od toga

je zaposleno 20.440 osoba (20,9 % više nego u ožujku 2012. godine). Najveći porast

zaposlenosti registriran je u djelatnostima: pružanja smještaja i pripreme i

usluživanja hrane, što je i uobičajeno za to doba godine (www.hgk.hr).

U prva tri mjeseca 2013. na sezonskim se poslovima nudilo preko 11,4 tisuća radnih

mjesta, a zaposlena je ukupno 3.881 osoba, čime je preko 65% sezonskih radnih

mjesta ostalo nepopunjeno (www.hgk.hr).

Posljedično je broj nezaposlenih osoba u ožujku ove godine (u usporedbi s istim

razdobljem prijašnjih godina) dosegnuo najveću razinu od početka ekonomske

krize. U odnosu na treći mjesec 2008. broj nezaposlenih je u istom mjesecu ove

godine veći za 113 tisuća osoba (www.hgk.hr).

Grafikon 6.: Neto plaća u razdoblju 2007. - 2012. (u kn)

Izvor: Hrvatska gospodarska komora

Prosječna neto plaća u 2007. godini iznosila je 4.841 kn. U 2008. godini povećala se

za 337 kn, u odnosu na 2007. godinu. Svake slijedeće godine, prosječna neto plaća

29

se povećavala u odnosu na prethodnu godinu. Najviša je bila 2012. godine, kada je

iznosila 5.478 kn.

Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenom u pravnim osobama iznosila

je u veljači 2013. godine 5.447 kn te je u odnosu na isti mjesec prethodne godine

nominalno viša za 1,6%, a realno niža za 3,2% (www.hgk.hr).

Već dvanaest mjeseci zaredom nastavlja se pad prosječne neto plaće na godišnjoj

razini, no s obzirom na dosadašnju dinamiku pada (najveći pad zabilježen je u rujnu

-5,3% i studenom -5% prošle godine) može se govoriti o blagom usporavanju u

odnosu na prethodne mjesece.

Na mjesečnoj razini, prosječna neto plaća isplaćena za veljaču ove godine

nominalno je niža za 1,5%, a realno za 1,8%. Prosječna mjesečna bruto plaća po

zaposlenom iznosila je 7.863 kune, što pokazuje nominalni pad za 1,4%, a realni za

1,7% u odnosu na siječanj. U odnosu pak na veljaču prošle godine, bruto plaća

nominalno je viša za 2,1%, a realno niža za 2,7% (www.hgk.hr).

Najviša prosječna neto plaća isplaćena je u promidžbi i istraživanju tržišta (11.555

kuna), a slijede zračni prijevoz (9.290 kuna) i telekomunikacije (8.907 kuna).

Istodobno je najniža prosječna neto plaća isplaćena u proizvodnji odjeće (2.813

kuna) (www.hgk.hr).

Unatoč usporavanju realnog pada plaća, nipošto se još ne može govoriti o mogućem

preokretanju trenda. S obzirom na teško stanje tržišta rada u Hrvatskoj, može se

zaključiti kako će se slična situacija nastaviti i tijekom 2013., kako u kontekstu

nezaposlenosti, tako i u kontekstu plaća.

30

3.3.6. Vanjskotrgovinska razmjena

Grafikon 7.: Uvoz i izvoz u razdoblju 2007. - 2012. (u mil.EUR)

Izvor: Hrvatska gospodarska komora

U 2007. godini izvoz iz Republike Hrvatske iznosio je 9.004,1 mil.eura dok je uvoz

daleko premašivao taj iznos. Uvoz je te godine iznosio 18.833,0 mil.eura. Slijedeće

godine i izvoz i uvoz su se povećali u odnosu na 2007. godinu, a u 2009. godini i

izvoz i uvoz su se smanjili u odnosu na prethodnu godinu. 2012. godine izvoz se

povećao u odnosu na 2011. godinu, a u istom razdoblju uvoz u Republiku Hrvatsku

se smanjio. U promatranom razdoblju, najveći izvoz iz Republike Hrvatske bio je

2012. godine (9.609,2 mil.eura), a najveći uvoz bio je 2008. godine kada je iznosio

20.817,1 mil.eura, dok je najmanji izvoz bio 2009. godine (7.529,4 mil.eura), a

najmanji uvoz 2010. godine (15.137,0 mil.eura).

U prva tri mjeseca 2013. godine, vrijednost izvoza u kunama je 7,9% manja, a

uvoza 2,4% manja na godišnjoj razini. Pritom, s jedne strane, pad vrijednosti izvoza

ukazuje na smanjenu vrijednost proizvodnje (time i na pad gospodarske aktivnosti),

dok s druge strane, daljnji pad vrijednosti uvoza ukazuje na nastavak niske

potražnje. Izraženiji pad vrijednosti izvoza od uvoza doveo je do rasta robnog

31

deficita na godišnjoj razini, koji je u kunama bio 5,1% viši nego u istom

prošlogodišnjem razdoblju i iznosio je 13,0 milijardi kuna (www.hgk.hr).

Na pad izvoza i nadalje je najviše utjecala brodogradnja, odnosno smanjeni izvoz

brodova, no i ukupna vrijednost preostalog izvoza lagano je smanjena (-0,9%).

Pritom je najviše smanjen izvoz prehrambene industrije, otpada (pretežno metala),

električne opreme te proizvoda primarnih djelatnosti (poljoprivreda, lov, šumarstvo i

ribarstvo). S druge strane, znatno je povećana vrijednost izvoza naftnih derivata,

gotovih metalnih proizvoda, električne energije te proizvoda farmaceutske

industrije.

Najveći pad uvoza zabilježen je kod ostalih prijevoznih sredstava, gdje se u prošloj

godini značajan dio uvoza odnosio na privremeni uvoz brodova i zrakoplova radi

remonta, električne energije, motornih vozila te naftnih derivata.

Smanjeni uvoz uz povećani izvoz električne energije ukazuje na povećanu

proizvodnju omogućenu povoljnijim klimatskim uvjetima, dok je smanjena

vrijednost uvoza naftnih derivata djelomično posljedica pada cijene sirove nafte na

svjetskom tržištu (u prva tri mjeseca oko 8%). Tako pad uvoza motornih vozila

najviše ukazuje na smanjenu domaću potražnju. Kod uvoza je izraženiji rast

vrijednosti zabilježen kod vrlo malog broja djelatnosti, odnosno samo kod rudarstva

i vađenja (sirova nafta i plin), prehrambene industrije te proizvodnje računala i

elektroničkih proizvoda. Rast uvoza proizvoda prehrambene industrije pritom

najviše privlači pažnju jer je zbog rasta uvoza, uz istodoban pad vrijednosti izvoza,

došlo do povećanja deficita te djelatnosti na godišnjoj razini sa 0,69 na 1,22

milijardi kuna.

32

3.3.7. Vanjski dug

Grafikon 8.: Bruto inozemni dug Republike Hrvatske u razdoblju 2007. - 2013.

(mil.EUR)

Izvor: Hrvatska gospodarska komora

Bruto inozemni dug Republike Hrvatske u 2007. godini iznosio je 33.720,8 mil

eura. U razdoblju od 2008. - 2010. godine, inozemni dug se svake godine povećavao

u odnosu na prethodnu godinu, dok se u 2011. i 2012. godini inozemni dug

smanjivao u odnosu na prethodnu godinu. U promatranom razdoblju, najmanji

inozemni dug bio je 2007. godine, a najveći inozemni dug bio je 2010. godine kada

je iznosio 46.483,4 mil.eura. 2012. godine inozemni dug Republike Hrvatske bio je

44.935,4 mil.eura.

Na kraju siječnja ove godine bruto je inozemni dug iznosio 44,6 milijardi eura što je

1,2 milijarde eura ili 2,6% manje nego u siječnju 2012. godine. Time se nastavlja

gotovo kontinuiran međugodišnji pad inozemnog duga započet u prosincu 2011.

godine (www.hgk.hr).

Tijekom siječnja dug je ukupno smanjen za 334,8 milijuna eura pri čemu je najviše

smanjen dug banaka (za 306,6 milijuna eura), a u znatno manjem obimu dug ostalih

33

domaćih sektora (za 81 milijun eura) i države (za 23,4 milijuna eura). S druge

strane, povećan je inozemni dug temeljem izravnih ulaganja za 76,3 milijuna eura.

Kontinuirano i relativno snažno razduživanje banaka, prisutno od sredine prošle

godine, smanjilo je njihov bruto inozemni dug na razinu od 9,1 milijarde eura što je

najniža razina zabilježena od listopada 2008. godine (www.hgk.hr).

Unutar ostalih domaćih sektora tijekom siječnja ove godine najviše je smanjen bruto

inozemni dug javnih trgovačkih društava (za 84 milijuna eura), a smanjeno je i

inozemno zaduženje nebankarskih financijskih institucija (za 6 milijuna eura),

kućanstava (za 1,8 milijuna eura) te obrtnika i trgovaca (za 0,1 milijun eura).

Istodobno je povećana razina duga privatnih trgovačkih društava za 10,6 milijuna

eura, što je de facto rezultat inozemnog zaduživanja jednog velikog poduzeća

(www.hgk.hr).

34

4. IZLAZAK HRVATSKOG GOSPODARSTVA IZ KRIZE

Za svaku krizu, neovisno o tome kako je upravljana, središnje značenje ima proces

učenja koji se na nju nastavlja. Učiti znači iskoristiti šansu da se bude bolji, a

preduvjet tomu je iskrenost i otvorenost. Učenje iz krize time postaje prvenstveni

instrument preprečavanja nove krize, a ako se buduća kriza i ne može izbjeći, trajat

će kraće, a njezine će posljedice biti manje pogubne (Osmanagić – Bedenik N.,

2003., str.221.).

Stvorena nestabilnost globalnih razmjera pred Hrvatsku postavlja veliki izazov:

kako može malena zemlja poput Hrvatske prebroditi nastale okolnosti, ako to još

nisu u stanju učiniti Sjedinjene Američke Države ili pak razvijene zemlje?

U ovome poglavlju obrađene su slijedeće tematske cjeline: 1) Perspektive za

oporavak hrvatskog gospodarstva, 2) Mjere nove politike – za izlazak iz krize i

stabilizaciju gospodarstva, 3) Strateški ciljevi obuhvaćeni Strategijom Vladinih

programa za razdoblje 2013. - 2015.

4.1. Perspektive za oporavak hrvatskog gospodarstva

Hrvatska je prezadužena zemlja, a istovremeno je mala i vrlo otvorena ekonomija.

Već duže vrijeme troši se iznad vlastitih prihoda i mogućnosti. Dugovi su došli na

naplatu, a mogućnosti dodatnih zaduženja sve su manje. Jedino izgledno rješenje je

izgradnja sustava koji će biti prije svega proizvodan, te stvarati radna mjesta i bolje

uvjete za one koji proizvode. Država povećava poreze kako bi mogla financirati

vlastite državne potrebe. Da bi se smanjio državni dug, niz godina bi morali

ostvarivati proračunske suficite. Državni rashodi su visoki. Državni aparat, kao i

struktura lokalne vlasti trebaju promijeniti i restrukturiranje. To je dugotrajan

proces. Sve navedeno ukazuje na to da se uz globalnu krizu, Hrvatska suočava i s

onom nacionalnom.

Sveukupno makroekonomsko okruženje je iznimno nepovoljno. Negativno kretanje

ekonomske aktivnosti koje traje još od 2009. godine i dalje je prisutno. Proizvodnja

35

konstantno zaostaje za potrošnjom, uvoz raste brže od izvoza, povećava se ukupni i

vanjski dug, smanjuje se zaposlenost. Takvoj situaciji je pridonijelo i novo

produbljivanje financijske i ekonomske krize u inozemstvu.

Samo jačanje hrvatske privrede i svijesti da treba razvijati domaću proizvodnju te na

tome graditi školski, zdravstveni i umirovljenički sustav, može biti pretpostavka za

izvlačenje Hrvatske iz mrtvila. To je problem koji se ne može rješavati za okruglim

stolovima ili akademskim raspravama nego isključivo novim zapošljavanjem,

povećanim izvozom, osmišljenom politikom razvoja turizma i drugih usluga.

Ukratko, jačanjem poslovne aktivnosti cijelog društva i racionalnim upravljanjem

postojećim resursima (Zagrebačka inicijativa, 2011., str.3.).

Najnovija upozorenja više su nego alarmantna: u većini ključnih pokazatelja,

konkurentnost Hrvatske ozbiljno zaostaje za razvijenom tranzicijskim zemljama.

Hrvatska nema jasnu razvojnu, posebno industrijsku politiku. Tijekom proteklih

dvadeset godina izgubila je snažne poluge industrijskog razvitka i osjetno smanjila

udio industrije u stvaranju BDP-a. Da bi Republika Hrvatska održala visoke stope

ekonomskog rasta potrebni su snažniji društveni napori, prije svega konkretna, ne

samo regulativna podrška razvojnim ciljevima i izvoznoj orijentiranosti cijelog

gospodarstva, što zasad uvelike izostaje. Nova industrijalizacija ne može se

provoditi sa starom tehnologijom, zaostalom opremom i preživjelim idejama

(Zagrebačka inicijativa, 2011., str.3.).

Izlazak iz krize, pretpostavlja visoke stope rasta uz novu industrijalizaciju i novo

zapošljavanje. Ma koliko stanje bilo nepovoljno, Hrvatska nema izbora: mora

prihvatiti novu proizvodnju, revitalizirati industriju, stvoriti manevarski prostor za

visoke stope ekonomskog rasta, a time odgovoriti i na sve naglašene zahtjeve

stanovništva koje bi željelo osjetiti blagodati ukupne gospodarske i razvojne politike

(Ibidem, str.4.).

Hrvatska je, kao malo i otvoreno gospodarstvo, izrazito upućena na izvoz i što veće

uključivanje u međunarodnu podjelu rada. izvoziti se mora radi zarađivanja deviza,

zapošljavanja domaće industrije, aktiviranja poljoprivrede, povećanja turističkih

prihoda, znatnije uključenosti u međunarodne ekonomske odnose, praćenja

36

tehnološkog napretka u svijetu. Izvoziti se mora i radi toga što je izvoz jedini kanal

putem kojeg domaća privreda prima pozitivne povratne pritiske da bi postala

modernija, konkurentnija i produktivnija (Ibidem, str.17.-18.).

Ostvarivanje i održavanje viših stopa gospodarskog rasta moguće je: Hrvatska se

treba preorijenitrati prema modelu rasta koji je više temeljen na produktivnosti i

vođen izvozom. Hrvatska treba povećati i produktivnost kapitala i radne snage,

produbiti trgovinsku integraciju i promicati inovacije (Ibidem, str.74.).

Kao opća rješenja navode se smanjenje javne potrošnje i fiskalnog opterećenja kako

bi se potaknuo rast poslovnog sektora kroz veći neto dohodak i investicije. U tom

pogledu, pred državom su bolni izazovi suočavanja s problemima, a to je obilan i

neefikasan javni sektor u koji spadaju razna tijela javne uprave, poduzeća i

nekretnine, razni oblici proračunskih potpora, zdravstveni i mirovinski sustav i drugi

korisnici državnog proračuna (www.reformator.hr).

Hrvatska ima snagu da samostalno vodi politiku oporavka od krize, ali je nužna i

pomoć izvana. Prije svega, to je povećanje izvoza. Glavni problem je jačanje razine

efikasnosti nacionalne ekonomije. To se može postići jačanjem konkurentnosti

gospodarstva i održivim ekonomskim rastom na dugi rok. Rješenje tog problema

nalazi se u usklađivanju svih dijelova ekonomske politike, a prije svega fiskalne i

monetarne. Hrvatskoj je potrebna vlastita strategija izlaska iz krize. Ta bi se

strategija trebala temeljiti na konkretnim okolnostima, prilikama i ograničanjima, te

iskustvima onih zemalja koje su pobijedile i uspješno savladale krizu.

Mogućnosti su danas manje nego što su to bile jučer (Santini G., 2009., str.99.). Ne

smije se odgađati rješenje problema. Kriza je uvijek i šansa da se stvari počnu

mijenjati. Prilika da se stvori nešto bolje i da se uoče slabosti i propusti. Iz krize

treba učiti i potrebna je njena analiza kako bi se u budućnosti izbjegla i na vrijeme

uočila.

37

4.2. Mjere nove politike – za izlazak iz krize i stabilizaciju gospodarstva

Ekonomski pokazatelji ne idu u prilog brzog oporavka hrvatskog gospodarstva.

Predviđanja izlaska iz krize ne ciljaju blisku budućnost. Odgovori na krizu su

ograničenog karaktera i zahtijevaju vješte i britke odgovore u kontekstu sve većeg

fiskalnog opterećenja i padanja standarda hrvatskih građanina.

U travnju 2010. godine, Vlada Republike Hrvatske donijela je Program

gospodarskog oporavka (PGO) i detaljan akcijski plan za njegovu provedbu. U

akcijskom planu sadržane su mjere usmjerene prema jačanju likvidnosti, pružanju

podrške poduzećima te povećanju djelotvornosti politika rada, odnosno socijalnih

politika. Donošenjem PGO-a, Vlada Republike Hrvatske prvi je put otvoreno

prepoznala ograničanja prethodnog modela rasta, koji je bio usmjeren prema

domaćoj potražnji i stvaranju vanjskih neravnoteža. PGO je na neki način više plan

strukturnih reformi, a ne antirecesijski program, kojemu je cilj smanjenje uloge

države u gospodarstvu (Gotovac V., 2011., str.37.).

Definirana su tri područja »nužnog djelovanja i potrebne aktivnosti«, a to su (Čengić

D., 2011., str.73.):

1. promijenjena uloga države,

2. potpora opravku i rastu,

3. odgovornost prema budućim naraštajima.

Temeljni cilj programa je gospodarski oporavak te stvaranje konkurentnog

gospodarstva za ostvarenje visokog standarda i kvalitete življenja.

Preduvjet za promjenu gospodarske slike Hrvatske je promjena sustava vrijednosti

po kojemu je društvo do sada dominantno funkcioniralo (Vlada Republike Hrvatske,

2010.)

Pad gospodarstva pokazao je granice rasta koji se temelji na izdašnoj domaćoj

potrošnji, potpomognutoj velikim priljevima inozemne štednje, što gospodarstvo

čini ranjivim u odnosu na iznenadne preokrete. Da bi oporavak bio održiv, rast će se

38

trebati temeljiti na jačanju domaće štednje i povećanju doprinosa radnoj snazi

(Gotovac V., 2011., str.48.).

Uprava Znanstvenog društva ekonomista (ZDE) obavila je istraživanje te pripremila

studiju u kojoj ocjenama, stajalištima i prijedlozima rješenja pruža svoj doprinos u

zaustavljanju recesije i politici oporavka gospodarstva. Istodobno, namjera je bila da

ZDE demonstrira javna i prepoznatljiva stajališta hrvatske ekonomske znanosti u

naporu savladavanja recesije, odnosno, sve više sveprisutne gospodarsko-socijalne

krize. S takvom zadaćom, Uprava ZDE oformila je radnu skupinu od članova ZDE

iz zemlje i inozemstva. Zadaća je bila pripremiti studiju s ocjenama, stajalištima i

prijedlozima nove ekonomske politike za borbu protiv recesije koja bi trebala

polaziti od znanstvenih metodoloških i teorijskih zasada.

Glavna pretpostavka ove politike ja adekvatna međunarodna podrška za mjere koje

ona pretpostavlja, kao što je to bio slučaj i s dosadašnjom politikom koja nije

polučila uspjeh kakav je zagovarala. Razlika je u tome što će ovim mjerama

osposobiti zemlju za dostizanje razine međunarodne solventnosti, budući da

postojeća strategija to ne garantira.

U ovome potpoglavlju o mjerama nove politike za izlazak iz krize i stabilizaciju

gospodarstva, obradit će se: 1) Sanacija i stabilizacija državnih financija, 2)

Sredstva, instrumenti i mjere anti-recesijske politike te nositelji odluka, 3)

Sredstva ekonomsko-financijske i razvojne politike.

4.2.1. Sanacija i stabilizacija državnih financija

Polazeći od ocjene da su odnosi u razdiobi ukupne vrijednosti stvorenog dohotka u

društveno-gospodarskom sustavu, suprotni ustavnim odrednicama koje određuju da

Republika Hrvatska treba biti tržišno socijalno društvo, neophodno je provesti

preraspodjelu dohotka. Ta preraspodjela treba biti u funkciji sanacije i stabiliziranja

tekućeg financiranja posredovanjem državnog proračuna. Preraspodjelu u tu svrhu

treba izvesti promjenama u sustavu poreza i politici oporezivanja i to kombinacijom

oporezivanja imovine, dohodaka od kapitala i ekstraprofita (dividende, udjeli u

39

dobiti, kamate od kapitala i druge burzovne špekulacije, špekulacije nekretninama,

porez na imovinu i dr. koji se u hrvatskom sustavu poreza uglavnom ne oporezuje).

Pri tome se poštuje načelo i teorija, a još više provedba tekuće ekonomsko-fiskalne

politike, da se u depresijsko-recesijskoj fazi ekonomske aktivnosti poduzeća ne

opterećuju s dodatnim fiskalnim obvezama, nego je nužno fiskalno rasterećenje

bruto plaća u svrhu zaštite štednje i osiguravanja ekonomskog rasta. U svezi

istaknutih ocjena u nadolazećem vremenu neophodna je temeljita reforma sustava

poreza Republike Hrvatske. Taj sustav polazi od opterećivanja neizravnih fiskalnih

resursa, a od izravnih poreza opterećuje se uglavnom obračunski dohodak.

Stanovništvo se posebno oporezuje posredovanjem poreza i prireza koji se plaćaju iz

i na plaće. Taj sustav, dakle, štiti članove društva koji kontroliraju najveći dio

vrijednosti dohotka, vrijednosti imovine i ostalog bogatstva.

4.2.2. Sredstva, instrumenti i mjere anti-recesijske politike te nositelji odluka

Današnji tijek recesije i krize pokazao je da ekonomsko-socijalne odluke više ne

mogu biti prepuštene slobodnom tržištu i njegovim sudionicima. Razlog za takvu

ocjenu leži u činjenici što su suvremena društva suočena s najtežom gospodarsko-

socijalnom krizom od tridesetih godina proteklog stoljeća. Najviše iz oportunizma

ne daje se stvarna ocjena, a to je da je sadašnja generacija ponovno uočena s krizom

sustava kapitala, odnosno s nastavkom fundamentalnih poremećaja tog sustava.

Stoga, što se prije shvati neophodnost načelne i temeljite preinake sustava,

suvremena će društva biti manje izložena neprihvatljivim i neizdržljivim

poremećajima funkcioniranja. Zato, zbog prevladavanja takvog stanja, preinaka

kapitalističkog sustava mora biti usmjerena u dva smjera: reafirmiranju funkcija

suvremene države odnosno jačanje državnog intervencionizma i u poticanju

restrukturiranja mekroekonomskog sustava.

Državni intervencionizam u borbi protiv recesije i krize mora biti u Hrvatskoj još

odlučniji i djelotvorniji jer su problemi u gospodarstvu i funkcioniranju sustava

kompleksniji od onih u okruženju. Svako odlaganje energične državne intervencije

pogoršava situaciju i vodi u dugoročnu recesiju. Bez takve intervencije recesijska

40

spirala dovest će do nepredvidjivih gospodarskih posljedica. Ako se ni tipični

liberalni sustavi ne ustručavaju preuzimati čitave financijske i proizvodne sustave,

onda takve odluke ne trebaju biti strane niti donosiocima odluka u Hrvatskoj.

Također, skreće se pozornost i na mogućnost korištenja funkcije odgovarajućeg

sustava planiranja, što naravno, nije nikakva novost u mnogim razvijenim

europskim gospodarstvima.

Donošenje odgovarajućih odluka države treba biti ciljano prema restrukturiranju

makroekonomskog sustava. Bez odgovarajuće prilagodbe tog sustava nije moguće

iznijeti uspješnu borbu protiv recesije i krize uopće. Razlog za to je jasan: recesija i

kriza posljedice su temeljnih poremećaja kapitalističkog sustava i slobodnog tržišta.

Za prevladavanje tih poremećaja treba izvršiti transformiranje ključnih poluga

sustava, kao što su (Polazišta nove ekonomske politike u uvjetima recesije, 2009.):

1. sustav slobodnog tržišta, inauguriran stabilizacijskim programom 1993. godine.,

kojeg treba prilagoditi zahtjevima novih gospodarskih okolnosti

2. monetarni sustav s HNB-om i bankama

3. promjene koje će poticati politiku reindustrijalizacije

4. preispitati strategiju razvoja poljoprivrede

5. onemogućiti prisvajanje ekstraprofita u dioničarskim društvima od strane

kapitala odnosno dioničara

6. u poreznom sustavu izvršiti promjene kojima će se dosljedno uvažavati temeljna

načela oporezivanja (javnost i pravednost)

7. izvršiti temeljitu reformu javnog sektora i decentralizirati funkcioniranje države.

4.2.3. Sredstva ekonomsko-financijske i razvojne politike

Država raspolaže moćnim potencijalnim sredstvima za intervencionizam, regulaciju

i usmjeravanje tokova reprodukcije u uvjetima antirecesijske aktivnosti. Primjena

tih sredstava, međutim, ovisit će o političkim opcijama vlasti. Ta potencijalna

sredstva ekonomsko-financijske i razvojne politike mogu biti (Polazišta nove

ekonomske politike u uvjetima recesije, 2009.):

41

1. društveni pakt (dogovor) između temeljnih subjekata hrvatskog društva: države-

rada-kapitala-umirovljenika

2. fiskalna politika

3. strategije razvoja proizvodnih djelatnosti: industrije, poljoprivrede, graditeljstva,

turizma, ekonomsko-socijalnih odnosa u hrvatskom društvu

4. investicijska aktivnost

5. (redefinirana) monetarna politika i HNB te prilagođeni bankarski sustav

6. redefinirani položaj dioničkih društava u pogledu razdiobe profita/dobiti

7. promjena u računovodstvenim standardima.

4.3. Strateški ciljevi obuhvaćeni Strategijom Vladinih programa za

razdoblje 2013. - 2015.

U ciklusu izrade strateških planova za razdoblje 2013. - 2015. naglasak je stavljen

na revidiranje pokazatelja uspješnosti, a po potrebi i načina ostvarenja i/ili posebnih

ciljeva. Također, nastavljen je rad na utvrđivanju rizika koji mogu utjecati na

ostvarenje postavljenih ciljeva. Ova Strategija jasno definira prioritete i ciljeve

Vlade Republike Hrvatske kako bi isti izravno utjecali na alokaciju sredstava unutar

državnog proračuna.

Provedba Strategije predviđena je kroz ostvarenje dvanaest općih ciljeva (Strategija

Vladinih programa za razdoblje 2013. - 2015., 2012.):

1. makroekonomska i gospodarska stabilnost

2. optimalno ozračje za razvoj konkurentnoga gospodarstva

3. ravnomjerni regionalni razvoj

4. jačanje socijalne pravednosti

5. zaštita, očuvanje i unapređenje zdravlja

6. poticanje znanja, izvrsnosti i kulture

7. zaštita okoliša i prostorni razvoj

8. konkurentniji poljoprivredno-prehrambeni i ribarski sektor

42

9. podizanje konkurentnosti hrvatskog turizma uz afirmaciju Hrvatske kao jedne od

vodećih međunarodnih turističkih destinacija

10. jačanje pravne države i vladavine prava

11. održavanje javne i državne sigurnosti na najvišoj razini

12. daljnje jačanje međunarodnog položaja Republike Hrvatske i očuvanje

nacionalnog identiteta.

Jedan od osnovnih preduvjeta održivog gospodarskog rasta te povećanja

zaposlenosti jest makroekonomska stabilnost. Makroekonomska i gospodarska

stabilnost ostvarit će se učinkovitim upravljanjem javnim financijama kroz daljnje

unapređenje procesa upravljanja državnim proračunom, fiskalnu konsolidaciju i

učinkovito upravljanje javnim dugom, jačanje sustava unutarnjih financijskih

kontrola i unutarnje revizije te razvojem makroekonomske statistike. Stabilnost

javnih financija temelj je makroekonomske stabilnosti. Pravedno i učinkovito

prikupljanje fiskalnih prihoda će pridonijeti stabilnosti javnih financija, a

prvenstveno će biti usmjereno na povećanje razine poštivanja poreznih propisa i

propisa o plaćanju drugih obveznih javnih davanja kao i na unapređenje kvalitete

pružanja usluga poreznim obveznicima.

Cilj je gospodarske politike Vlade uspostaviti konkurentno, društveno i ekološki

odgovorno, na znanju utemeljeno i izvozno usmjereno tržišno gospodarstvo koje

osigurava rast dodane vrijednosti, nova i dobro plaćena radna mjesta te bolje i

pravednije društvo u kojemu se štite načela socijalne kohezije, solidarnosti,

ravnopravnosti i napretka za sve građane. U nastojanju da se dostigne cilj

gospodarske politike, a to je do 2015. godine postupno povećavati stopu rasta

gospodarstva kako bi se do 2015. godine kretala na razini od oko 5%, Vlada

Republike Hrvatske provoditi će mjere za malo gospodarstvo i obrtništvo usmjerene

na gospodarski oporavak i razvoj poduzetništva, njegov tehnološki razvoj i jačanje

konkurentnosti, te jačanje regionalne konkurentnosti kroz poticanje maloga i

srednjega poduzetništva, inovacije, istraživanje i razvoj uz regionalno umrežavanje.

Provođenjem nepristrane, pravedne, brze i učinkovite kontrole primjene zakona i

drugih propisa obavljanjem kontinuiranih inspekcijskih nadzora gospodarskih

subjekata na području Republike Hrvatske, uz racionalnu potrošnju proračunskih

43

sredstava, ekološku osviještenost i zadovoljstvo svih dionika pridonijet će se

stvaranju povoljnog gospodarskog okruženja koji se temelji na jednakim uvjetima

tržišnog natjecanja gospodarskih subjekata, zaštiti potrošača i radnika te povećanju

kvalitete života i zaposlenosti u Republici Hrvatskoj.

Zbog sve većeg produbljivanja društveno-gospodarskih razlika i razvojnih

mogućnosti u različitim dijelovima zemlje te među različitim društvenim

skupinama, Vlada Republike Hrvatske je utvrdila potrebu definiranja koherentne

regionalne razvojne politike. Za uspostavu učinkovitog sustava upravljanja

regionalnim razvojem potrebno je stimulirati rast, zaposlenost i inovacije te povećati

socijalnu koheziju. Regionalni razvoj nije samo ulaganje u infrastrukturu već

zahtijeva i jačanje poduzetničke klime te razvoj poduzetništva, obrazovanja i tržišta

rada. Optimalno korištenje razvojnih prednosti regija mora se zasnivati na očuvanju

prostora. Cilj je politike regionalnog razvoja Republike Hrvatske pridonijeti

ukupnom nacionalnom rastu i razvoju stvaranjem uvjeta koji će smanjiti društvene i

gospodarske razvojne nejednakosti među statističkim regijama i županijama,

omogućiti potpomognutim područjima da postanu konkurentna te uspostaviti okvir

za koordinirane nacionalne, regionalne i lokalne inicijative kojima je cilj

unapređenje gospodarskog i društvenog razvoja zemlje.

Sustav socijalne skrbi građanima će jamčiti temeljnu sigurnost u smislu gradnje

dovoljno čvrste socijalno zaštitne mreže koja će biti osjetljiva na opasnosti koje

mogu dovesti do socijalnog, zdravstvenog ili ekonomskog propadanja. Vlada

Republike Hrvatske poduzima aktivnosti objedinjavanja sustava novčanih pomoći i

smanjenja administriranja radi jednostavnijeg pristupa korisnika pravima i

omogućavanja ostvarivanja pomoći i usluga u onom opsegu u kojem je to potrebno

za osiguranje minimalnog životnog standarda najugroženijeg dijela stanovništva

odnosno zadovoljavanje specifičnih potreba socijalno osjetljivih skupina građana.

Cilj Vlade Republike Hrvatske je poboljšati kvalitetu življenja starijih osoba

prvenstveno u izoliranim područjima i zajednicama s visokim postotkom starije

populacije. Time se želi uspostaviti dugoročna strategija omogućavanja starenja u

vlastitom domu i promovirati aktivno starenje. S ciljem očuvanja digniteta

Domovinskog rata Vlada Republike Hrvatske provodi sveobuhvatnu skrb o

44

razvojačenim braniteljima i članovima njihovih obitelji, hrvatskim ratnim vojnim

invalidima iz Domovinskog rata, mirnodopskim vojnim invalidima, stradalim

pirotehničarima i članovima njihovih obitelji, obiteljima poginulih, umrlih,

zatočenih ili nestalih hrvatskih branitelja.

Cilj je unaprijediti zdravstveni sustav tako da, osiguravanjem pravodobnog pristupa

zdravstvenim uslugama, zadovolji potrebe građana Republike Hrvatske za

kvalitetnom stručno-medicinskom zdravstvenom zaštitom koja obuhvaća

sprečavanje bolesti, sprečavanje profesionalnih bolesti, edukaciju o zdravlju, ranom

prepoznavanju rizika bolesti te liječenje i rehabilitaciju bolesnih. Kvalitetan i

sveobuhvatan skup zdravstvenih usluga mora biti jednako dostupan svim hrvatskim

građanima, a pacijent treba biti u središtu zdravstvenoga sustava. U cilju zaštite,

očuvanja i unapređenja zdravlja, od osobite je važnosti promoviranje zdravih stilova

života, razvijanje pravilnih prehrambenih navika, utjecanje na povećanje tjelesnih

aktivnosti te ukazivanje na štetnost raznih oblika ovisnosti. Poticanjem razvijanja

zdravih stilova života utjecat će se na kvalitetu i dužinu trajanja života, smanjenje

pojavnosti kroničnih nezaraznih bolesti kao i nekih malignih oboljenja.

Primarni zadatak Vlade Republike Hrvatske je osigurati dostupnost obrazovanja

svima pod jednakim uvjetima. Razvoj dostupnijeg, prilagodljivijeg i učinkovitijeg

sustava odgoja i obrazovanja, na nacionalnoj i međunarodnoj razini, omogućit će

stvaranje intelektualnog i radnog ljudskog potencijala kao ključnog bogatstva

hrvatske države te poticajnog okruženja za održive inovacijske

znanstvenotehnološke aktivnosti. Brz napredak znanosti i tehnologije u uvjetima

globalizacije čine stjecanje znanja i njegovu produktivnu primjenu temeljnim

izazovom konkurentnog gospodarstva i društva. Razvoj znanstvenog i

tehnologijskog sustava omogućit će izgradnju Hrvatske kao države okrenute znanju

i inovacijama, s konačnim ciljem povećanja konkurentnosti i produktivnosti te

ostvarenja stabilnog gospodarskog rasta.

Strategijom održivog razvitka Republike Hrvatske se dugoročno usmjerava

gospodarski i socijalni razvitak te zaštita okoliša prema održivom razvitku države.

Zaštitom i očuvanjem biološke, krajobrazne i geološke raznolikosti na regionalnoj i

lokalnoj razini, obrazovanjem i edukacijom, međusektorskom suradnjom te

45

uključivanjem javnosti teži se podizanju svijesti o potrebi njenog očuvanja u svim

oblicima političkog, gospodarskog i društvenog djelovanja. Prostornim uređenjem

osigurava se gospodarenje, zaštita i upravljanje prostorom Republike Hrvatske kao

osobito vrijednim i ograničenim nacionalnim dobrom.

Stvaranje konkurentnog poljoprivredno-prehrambenog i ribarskog sektora koji će

iskoristiti poredbene prednosti Republike Hrvatske zahtjeva dosljednu provedbu

sveobuhvatnih mjera na čitavom nizu područja što uključuje: učinkovite mjere

zemljišne politike, postupnu prilagodbu sustava potpore poljoprivrednoj proizvodnji

i ribarstvu sukladnu onome u Europskoj uniji, uz znatnije jačanje udjela

investicijskih potpora kroz provedbu mjera ruralnog razvoja u poljoprivredna

gospodarstva i prerađivačke kapacitete (IPARD program), znatno veća ulaganja u

modernizaciju i adaptaciju postojećih objekata za akvakulturu i preradu, te

modernizaciju i opremanje ribarskih plovila i odgovarajuće mjere upravljanja

kapacitetom ribolovne flote, restrukturiranje poljoprivredne i ribarske proizvodnje u

smjeru visoko dohodovnih proizvoda deficitarnih na tržištu, te djelotvorno tržište

koje pruža odgovarajuće okruženje za tehničke i poduzetničke sposobnosti hrvatskih

poljoprivrednika.

Novi Glavni plan i Strategija razvoja hrvatskog turizma za razdoblje do 2020.

godine uz postavljanje glavnih smjernica i strateškog okvira održivog razvoja

hrvatskog turizma, omogućili su definiranje i ključne projekte kroz prostornu i

vremensku dimenziju cjelovitog razvoja hrvatskog turističkog sektora Hrvatske kao

zemlje doživljaja za različite turističke segmente sukladno njenim komparativnim

prednostima i snažnije generiranje pozitivnih ukupnih društvenih učinaka na

principima održivosti. Ovakav koncept razvoja turizma postavlja se u okvir

razvojnog konteksta ukupnog nacionalnog gospodarstva i društva u cjelini. U vrlo

bliskoj suradnji s glavnim nosiocima politike obrazovanja nastavit će se aktivnosti

na daljnjem jačanju interesa mladih za zanimanja u turizmu, koncentracija kvalitete

obrazovanja na nacionalnoj i regionalnim razinama, poboljšanje kvalitete i udjela

praktičnog rada i nastavak unapređenja suradnje sa privatnim sektorom.

Vlada Republike Hrvatske djeluje u cilju osiguranja neovisnog, nepristranog,

učinkovitog i profesionalnog pravosuđa, pravne sigurnosti građana te zaštite

46

ljudskih prava, stoga je jačanje i razvoj pravne države i vladavine prava odnosno

jačanje i razvoj ustavnih i zakonskih kategorija koje čine pravnu osnovu, bitno za

razvoj demokracije.

Održavanje stanja javne sigurnosti na najvišoj mogućoj razini ima za građane

posebnu vrijednost i pretpostavka je uspješnog razvoja društva na svim područjima.

Da bi građani živjeli slobodno i osjećali se sigurno potrebno je da se ne krše

propisana pravila kojima su uređeni javni red i sigurnost u društvu.

Nastavit će se angažman u svim multilateralnim organizacijama u čijem radu

Hrvatska sudjeluje, a glede bilateralnih vanjskopolitičkih aktivnosti, intenzivno će

se razvijati kontakti s državama koje ulaze u krug ključnih subjekata na

međunarodnoj sceni, kao i drugim zemljama svijeta, gdje postoje gospodarski

interesi i specifične poveznice poput kulturnih veza i brojnog hrvatskog iseljeništva.

Zadaća Vlade Republike Hrvatske je i skrb za očuvanje nacionalnog identiteta svih

naraštaja Hrvata izvan Republike Hrvatske te njihovo povezivanje s Republikom

Hrvatskom.

Strategija Vladinih programa za trogodišnje razdoblje utvrđuje prioritete i ciljeve

čije će provođenje osigurati stabilno i sigurno okruženje za što brži oporavak

društva i gospodarstva u cjelini od posljedica ekonomske krize. Hrvatsko društvo

razvijat će se tako da bude spremno i sposobno ravnopravno sudjelovati na

otvorenome europskom i globalnom tržištu rada i ideja. Jačanje hrvatskog

gospodarstva i njegove konkurentnosti jamstvo je kvalitetnog uključivanja u mrežu

suvremenog svjetskog tržišta. Istodobno, model stabilnog gospodarstva i jačanja

konkurentnosti mora osigurati socijalnu pravednost, solidarnost i bolji životni

standard svih slojeva stanovništva.

47

5. ZAKLJUČAK

Svjetsku ekonomsku krizu valja razmatrati kao jedinstven povijesni događaj, koji će

dugoročno gledano, potaknuti korjenite promjene, kako u razmišljanju, tako i u

restrukturiranju postojećih struktura.

Svjetska ekonomija prolazi kroz najtežu gospodarsku krizu u posljednjih 80 godina.

Kao najveća kriza u povijesti čovječanstva se uzima Velika gospodarska kriza 1930-

ih godina, koja je nastala kao kriza hiperprodukcije, odnosno proizvodnja je znatno

prerasla dohodak kupaca. Krizi je potpomogao i krah Newyorške burze, koji je

izazvao zatvaranje banaka i poduzeća diljem svijeta. To nije niti prva niti zadnja

kriza koja se dogodila, ali učinak svake slijedeće krize se uspoređuje s njom.

U uvjetima sadašnje gospodarske krize postavljaju se brojna pitanja o uzroku

globalne gospodarske krize te mogućnostima izlaska iz nje. Uzroci svjetskih kriza

uvijek su različiti, kao i rješenja za izlazak iz nje. Počevši s kolapsom velikih

financijskih institucija u SAD-u, kriza se brzo proširila po cijelom svijetu

rezultiravši problemima i u europskom financijskom sektoru.

Posljedice gospodarske krize osjeća i Hrvatska što se prvenstveno očituje u

negativnim stopama gospodarskog rasta. Kretanja makroekonomskih pokazatelja

ukazuju na smanjenje gospodarske aktivnosti. Kriza je dovela do značajnijeg pada

potražnje za dobrima i uslugama što je rezultiralo smanjenjem njihove proizvodnje,

odnosno, realnim padom BDP-a. Vanjskotrgovinsku razmjenu Republike Hrvatske

prati znatno veća stopa rasta uvoza od izvoza. Proteklih godina, sve manje svog

domaćeg proizvoda plasira na inozemno tržište, uz istovremeno sve veći uvoz

proizvoda iz drugih država. Usporedno sa smanjivanjem gospodarske aktivnosti,

smanjila i zaposlenost. Povećana je stopa nezaposlenosti koja nastavlja svoj

negativni trend. Povoljna kretanja na tržištu rada prekinuta su 2009. godine kada se

broj nezaposlenih osoba počeo drastično povećavati. Potrebno je vratiti ljude na

tržište rada, obrazovati ih, prekvalificirati i omogućiti radno mjesto. Kao jedan od

najvećih problema na tržištu rada pojavila se nezaposlenost mladih, pa su potrebni i

dodatni mehanizmi za poticanje zapošljavanja mladih. Neto plaća je realno niža u

većini djelatnosti. Također i industrijska proizvodnja bilježi negativan trend.

48

Najveći problem Hrvatske je velik vanjski dug. Velika količina novca odlazi na

otplaćivanje vanjskog duga te se ne može iskoristiti za poticanje gospodarske

aktivnosti.

Jedan od glavnih uzdanica našeg razvoja i važan pravac daljnjeg gospodarskog

razvitka predstavlja turizam. Što se dolazaka turista tiče, negativna kretanja

zabilježena su u 2009. godini u odnosu na 2008. godinu. Već 2010. godina bilježi

porast broja dolazaka i noćenja turista, a tako se nastavlja sve do danas. Kriza se

možda najviše osjeti po broju dolazaka domaćih turista, čiji se broj smanjuje od

2009. godine, uz istodobno povećanje broja dolazaka stranih turista. S obzirom na

cjelokupnu gospodarsku situaciju građani se djelomično ili u cijelosti odriču

turističkih putovanja. Turizam može biti jedan od glavnih pokretača razvoja, ali

svakako ne može biti jedini. Trebalo bi razvijati turizam po regijama, privlačiti

turiste i razvijati ponudu.

Pad gospodarske aktivnosti prvenstveno je posljedica nepovoljnih svjetskih

ekonomskih kretanja čiji se izravni utjecaj na domaće gospodarstvo ogleda u

smanjenju inozemne potražnje za hrvatskim izvozom, pogoršanju uvjeta na

svjetskim financijskim tržištima te širenju pesimizma u sferi ekonomskih

očekivanja. Sveukupno makreoekonomsko okruženje u Hrvatskoj je iznimno

nepovoljno i nužno je stvoriti novo u kojem će se isplatiti raditi, proizvoditi i

izvoziti. Faktori koji će djelovati u smjeru ubrzanja rasta u narednom razdoblju su

prije svega daljnja provedba strukturnih reformi te prelazak na novi model rasta koji

će se temeljiti na rastu proizvodnje i ulaganjima u produktivne sektore

gospodarstva.

Republika Hrvatska nema mnogo vremena na raspolaganju jer se nagomilaju stari

dugovi i stvaraju novi te je potrebno brzo djelovati. Kako bi to spriječila, nova

Vlada je donijela mjere koje, kako je sama odredila, mora ispuniti kako bi pokrenula

hrvatsko gospodarstvo. Većina mjera je štednog karaktera, ali ima i mjera pomoću

kojih će se gospodarstvo očistiti od neodrživih poduzeća i lokalnih uprava koje su

već godinama na rashodovnoj strani državnog proračuna.

49

Glavno sredstvo za izlazak iz sadašnjih ekonomskih poteškoća bit će ekonomija

znanja. Hrvatsko gospodarstvo, u skladu s novonastalim trendovima, u budućnosti

mora biti temeljeno na znanju. Napredak svijeta općenito je golem. Svijet se razvija

i mogućnosti su bolje nego ikada prije.

Trajanje i intenzitet oporavka svjetskog gospodarstva vrlo je teško prognozirati. U

neizvjesnosti završetka globalne gospodarske krize ni Hrvatska nije iznimka. Kakav

odgovor na gospodarsku krizu koja je zatekla Hrvatsku će uslijediti i koliko će biti

uspješan vidjet će se prema kriznim mjerama i strategiji izlaska hrvatskog

gospodarstva iz krize. Očuvanje makroekonomske stabilnosti i stvaranje uvjeta za

oporavak i stabilan gospodarski rast, glavni je cilj koji se želi postići.

50

LITERATURA:

Knjige:

1. Attali J., 2009. »Kriza, a poslije?«, Meandar Media, Zagreb

2. Blanchard O.,2005.: »Makroekonomija«, MATE, Zagreb

3. Ferguson N., »Uspon novca, financijska povijest svijeta«, Naklada Ljevak,

Zagreb, 2009.

4. Guenon R., 2005.: »Kriza modernog svijeta«, Fabula nova, Zagreb

5. Osmanagić – Bedenik N., 2003. »Kriza kao šansa: kroz poslovnu krizu do

poslovnog uspjeha«, Školska knjiga, Zagreb

6. Radošević D.: »Kriza i ekonomska politika, Politika i ekonomija razvoja

Hrvatske«, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2010.

7. Santini G., 2009., »Porezna reforma i hrvatska kriza«, RIFIN, Zagreb

8. Stojanov D., »Keynes i ekonomska kriza: neka preispitivanja«, Zbornik radova,

Ekonomski fakultet, Rijeka, 2009.

Časopisi:

9. Babić M., op.cit., 2006

10. Butorac G., Rajh E., Teodorović I.: »Hrvatsko gospodarstvo u svijetlu globalne

recesije«, ekonomski pregled 60.

11. European Commission: Croatia 2011 Progress Report, SEC 1200 final, Brussels,

October 2011.

12. Godišnje izvješće, 2011.

13. Grubiša D.; »Globalna kriza i Europska Unija: izazovi i policy-reakcija, Kriza i

okviri ekonomske politike«, zbornik radova, Hrvatski institut za financije i

računovodstvo, Zagreb, 2009.

14. Ibidem

15. Zbornik radova, 2009.: »Ekonomska politika Hrvatske u 2010.godini«,

17.tradicionalno savjetovanje, Hrvatsko društvo ekonomista, Opatija

16. Zbornik radova, 2010.: »Ekonomska politika Hrvatske u 2011.godini«,

18.tradicionalno savjetovanje, Hrvatsko društvo ekonomista, Opatija

51

Internet izvori:

17. Čengić D.: »Poduzeća, kriza i strategija opstanka«, Zaklada Konrada Adenauera,

Zagreb, 2011., - http://www.inicijativa.com.hr/files/poduzeca-kriza-i-strategije-

opstanka.pdf

18. Gospodarski ciklusi krize,2012.: http://slobodni.net/content/gospodarski-ciklusi-

krize-301/

19. Gotovac V.: »Strategije potpore za oporavak od krize u Jugoistočnoj Europi«,

Ocjena Republike Hrvatke, Global Jobs Pact, 2011., -

http://www.ilo.org/wemsp5/groups/public/---europe/---ro-geneva/---sro-

budapest/documents/publication/wcms_167027.pdf

20. Hrvatska gospodarska komora -

http://www.hgk.hr/wpcontent/blogs.dir/1/files_mf/gospodarska_kretanja_0485.p

df

21. Krugman P., The Joy of Sachs, New York Times:

http://www.nytimes.com/2009/07/17/opinion/17krugman.html

22. Limun.hr: http://limun.hr/main.aspx?id=10180&Page

23. Reformator: www.reformator.hr/Stranice/ARHIVA%20priopcenja/izlazak.html

24. Strategija Vladinih programa za razdoblje 2013.-2015., Zagreb, 2012. -

http://w1ww.hgk.hr/wpcontent/files_mf/Prijedlog%20strategije%20vlade%20za

%202012%202015..pdf

25. Vlada Republike Hrvatske: Program gospodarskog oporavka, 2010. –

http://www.cpi.hr/download/links/hr/13292.pdf

26. Wikipedija: http://hr.wikipedia.org/wiki/Gospodarska-kriza

27. Zagrebačka inicijativa: »Perspektive, nove ideje za krizna vremena broj 1.«,

2001., - http://www.inicijativa.com.hr/publikacije/perspektive/prvi-broj-

perspektiva

28. Zagrebačka inicijativa: »Perspektive, nove ideje za krizna vremena broj 3.«,

2001., - http://www.inicijativa.com.hr/publikacije/perspektive/treci-broj-

perspektiva

29. Znanstveno društvo ekonomista, »Polazišta nove ekonomske politike u uvjetima

recesije«, Zagreb, 2009. - http://www.google.hr/#sclient=psy-

ab&q=sanacija+i+stabilizacija+dr%C5%BEavnih+financija&oq=sanacija+i+sta

52

bilizacija+dr%C5%BEavnih+financija&gs_l=serp.3...43368.67954.0.68609.110.

52.0.0.0.3.1950.35292.5-2j6j14j7.29.0....0...1c.1.23.psy-

ab..102.8.11670.TM_xCEH5jVE&pbx=1&bav=on.2,or.r_qf.&fp=f434759fbf5f

6516&biw=1280&bih=685&bvm=pv.xjs.s.en_US.seW1cfrvSKg.O

.

53

POPIS GRAFIKONA:

Grafikon 1.: BDP, tekuće cijene (mil.kn, razdoblje 2007. - 2012.)

Grafikon 2.: Inflacija u razdoblju 2007. - 2012.

Grafikon 3.: Industrijska proizvodnja u razdoblju 2007. - 2012. (stope rasta u %)

Grafikon 4.: Broj noćenja u razdoblju 2007. - 2012.

Grafikon 5.: Stopa nezaposlenosti u Hrvatskoj u razdoblju 2007. - 2012. (u %)

Grafikon 6.: Neto plaća u razdoblju 2007. - 2012. (u kn)

Grafikon 7.: Uvoz i izvoz u razdoblju 2007. - 2012. (u mil.EUR)

Grafikon 8.: Bruto inozemni dug Republike Hrvatske u razdoblju 2007. - 2013.

(mil.EUR)

54

IZJAVA

kojom izjavljujem da sam diplomski rad s naslovom GLOBALNA GOSPODARSKA

KRIZA I UTJECAJ NA HRVATSKO GOSPODARSTVO izradila samostalno pod

mentorstvom dr.sc.Dragoljuba Stojanova. U radu sam primijenila metodologiju

znanstvenoistraživačkog rada i koristila literaturu koja je navedena na kraju diplomskog

rada. Tuđe spoznaje, stavove, zaključke, teorije i zakonitosti koje sam izravno ili

parafrazirajući navela u diplomskom radu na uobičajen, standardan način citirala sam i

povezala s bibliografskim jedinicama. Rad je pisan u duhu hrvatskog jezika.

Suglasna sam s objavom diplomskog rada na službenim stranicama Fakulteta.

Studentica:

Mateja Iskra

55