Estetika skripta

  • View
    146

  • Download
    5

Embed Size (px)

DESCRIPTION

estetika

Text of Estetika skripta

ESTETIKA

ESTETIKA pojam estetika potjee od grke rijei aisthetos (osjetilni, opaajni) - filozofska disciplina koja za objekt istraivanja ima lijepo i umjetnost, to znai da propituje kriterije stvaranja, doivljavanja i vrednovanja lijepog, odnosno umjetnosti (kao eminentnog podruja lijepog)

1 - Uvod. Definiranje estetike kao filozofske discipline

Da bismo ispravno definirali estetiku potrebno je postaviti pitanje: to je to lijepo?

stavlja se veliki naglasak na estetizaciju, koja se dogaa u trenutku kad ljepota postaje izdvojena, kad je ona cilj same sebe. Kada se ljepota pripisuje svakoj stvari, tada ona kao takva (ljepota), gubi transcendentalnu dimenziju.

estetizacija je maska tehniciranom svijetu. Kada se gubi jednostavnost istine onda je jasno da se istina rastvara u jedan stil; estetizacija se oslobaa u neutemeljenosti osobna interpretacija.

Ljepota se poistovjeuje sa osobnim ukusom koji je kroz vrijeme podreen promjeni, prema emu tada i odreena stvar gubi na vrijednosti. Pojam ljepote lien je svoje teine jer se izostavlja njegova mistina dimenzija, te se gubi odreeno strahopotovanje prema njenom pojmu. U dananjoj estetizaciji uzima se samo ono povrno i lako, dok se izbjegava ono teko slijedei logiku korisnosti i vlastitog uspjeha, no pravi umjetnik kad stvara ne brine o prodaji ili komercijalnom uspjehu svog djela.

Razmiljanje o pravoj ljepoti ima jedno formiranje, odnosno oblikovni karakter te stoga kontempliranje o ljepoti formira na karakter i osobnost. (npr. otkrie nekog djela, moment spoznaje nam proiruje vidike)

Ljepota pretpostavlja sloenost u svom svojem bogatstvu kada se govori o estetici - pritom promiljanje o lijepom ima jedan filozofski aspekt. Estetika trai korijene/uzroke ljepote - filozofsko poimanje propituje vrijednost i ulogu ljepote, pita zato raspravlja o ontolokoj vrijednosti ljepote koja nije vezana za ukus.

Teko je definirati odakle proizlazi ljepota, ali u pravilu se smjeta u sferu iznad naeg svijeta, neto na emu ovaj svijet participira

ljepota ima odreenu formu pa ak misao izreena u pjesmi ima odreenu formu, zvuk u pjesmi takoer ima odreenu formu

Neka je forma lijepa ako prema njoj imamo senzibilnu i intelektualnu ugodu. Tako da je shvaanje ljepote vezano s uitkom koji proizlazi iz spoznaje te ljepote. Nije rije o senzibilnom uitku ve i o onom intelektualnom, koji se potom sputa u osjetila pa prema tome postaje i senzibilni (prvo intelektualni, a onda tjelesni uitak).

1

Ljepota je predmet uma jer samo um moe shvatiti jedan beskraj - kada um spozna taj odreeni beskraj javlja se radost , radost spoznatog objekta - radujemo se savrenom.

Ljepota kao takva se nudi, daje (npr. rua koja lijepo mirie), zadivljuje, ljepota pronalazi duu promatraa.

estetska kontemplacija jest stanje smiraja, jer se pogled zaustavlja na objektu te ga apsorbira u njegovom autonomnom obiljeju ova estetska kontemplacija ne znai biti izvan sebe, ona nije neto pasivno ve potpuna svjesnost sebe- jedna aktivna stvarnost, djelotvorna aktivnost. (npr. aktivnost tuge prema nekoj ljudskoj drami, pri gledanju tragedije vodi do duhovnog proienja, katarze)

moderna estetika tvrdi da ljepote nema u prirodi, ve samo u ljudskim predmetima

estetika je dakle filozofska disciplina, refleksija nad estetskim iskustvom. Ovo iskustvo ulazi u svako iskustvo lijepog, te ima zadatak doi do univerzalno korektnog zakljuka, ali bitno je naglasiti da polazi od iskustva te je radi toga filozofiji potrebno iskustvo umjetnosti.

2 - Odnos etike, poetike i kritike umjetnostiSam pojam estetike i irina tog pojma - u antikoj filozofiji taj pojam nije ni postojao

problem pojma se odnosi na njenu narav i ogranienja (irina pojma: moe li se iriti na runou estetika runoe)

18. stoljee estetika koja je do tada bila teorija ljepote postaje :

nauk o senzibilnosti, teorija o osjeanju, ljepota se svodi na utisak te se na

kraju pojam umjetnosti i ne vee uz ljepotu.

Njemaki filozofi 18.st. stvaraju distinkciju izmeu estetike i ope teorije umjetnosti: Opa teorija umjetnosti je usmjerena na prouavanje umjetnosti u njenim tehnikim, psiholokim, etikim te socijalnim aspektima dok je estetika neto sasvim drugo.

promjena perspektive: lijepo vie nije objekt nego rezultat umjetnosti te se ograniava pojam ljepote na umjetnost bilo u smislu da se ne poznaje druga forma ljepote nego umjetnika te bilo da se svaka ljepota shvaa kao rezultat umjetnosti. ( dakle pojam ljepote je ogranien na umjetnost: pjesme, slikarstvo dok se ne nalazi u prirodi)

2

Filozofski karakter estetike

Estetika nije samo dio filozofije nego cijela filozofija, osobito ako je prije svega zanima razmiljanje o problemu ljepote, a onda i umjetnosti. Ljepota vezana uz dobro predmet je filozofske metafizike; ljepota - ovjek/personalistika filozofija.

nema aspekta filozofije u koji ne ulazi estetika

konkretna estetika pitanja, koja se odnose na pojedini predmet, jesu filozofska.

Nemogue je na jedan umjetan nain deducirati estetiku iz nekog filozofskog sustava, gdje bi filozof mogao uokviriti fenomene umjetnosti u okvir ve odreene i spremne filozofije neovisno o samom umjetnikom iskustvu.

Bilo je pokuaja da ju se smjesti u okvir idealistike filozofije, tako je primjerice kod Hegela estetika jedna od etapa u sustavu filozofije.

Filozof nije u stanju dati od sebe formu, estetiku tako da se mora obratiti estetskom iskustvu , to jest iskustvu umjetnika, kritiara.

filozof ne uspijeva govoriti o umjetnosti ako ne promatra njenu problematiku panoramski, tek nakon ega iskustvo umjetnika i rasprave kritiara uzdie na spekulativnu razinu ovaj kontakt s iskustvom moe s druge strane postati surovi empirizam, te u tom sluaju jedino kritiari i umjetnici mogu govoriti o pitanjima estetike. Estetika time gubi svoju filozofsku narav i autonomiju jer se identificira s kritikom, poetikom ili pojedinanim programima umjetnosti.

estetika ne moe biti samo filozofska, ona je spekulativna refleksija nad estetskim iskustvom u koje ulazi svako iskustvo lijepog ili svako iskustvo umjetnosti. Kao filozofija ona ima zadatak doi do univerzalnih teoretskih zakljuaka polazei od iskustva koje je uvijek otvoreno i povijesno, radi ega se i sama filozofija uvijek obnavlja i uvijek pronalazi nove probleme stimulirane iskustvom

(primjerice u umjetnosti se ne moe zadrati neki pravac ve mora biti

otvorena za novo - prije su u umjetnosti vladali geometrijski oblici, ulje na

platnu, a danas reljef boja - koristi se dosad nezamislivo)

estetika je toka susreta dvaju puteva filozofske refleksije:

1. put prema gore - indukcija koja izvlai univerzalne rezultate iz

konkretnog iskustva

2. put prema dolje - dedukcija - koja se koristi tim rezultatima kako

bi estetiar interpretirao to iskustvo i rijeio odreene probleme

(estetsko) iskustvo u filozofiji je u istom trenutku objekt razmiljanja i verifikacija misli, a misao koja iz tog iskustva nastala je u istom trenutku rezultat i vodi kroz interpretacije iskustva

u estetici veliku vanost ima dijalog: ona trai plodonosan susret izmeu filozofa i ostalih: umjetnika, povjesniara, kritiara i drugih zainteresiranih problematikom lijepog i umjetnosti, poput psihologa, sociologa, pedagoga, tehniara i inenjera (svatko od njih ima kompetentnost na svom podruju

zapaanja)

- sva su ta zapaanja odvojena jedna od drugih, te kao takva su nesposobne za

univerzalnost i sistematinost sjediniti razliita iskustva moe samo

filozofija

3

filozofija treba biti u stalnom kontaktu s estetikim iskustvom - ona ga produbljuje stavljajui ga u arite spekulativnog ispitivanja i sustava obrade. Estetika ima interdisciplinarni pristup rjeavanja problema te interdisciplinarni odnos prema kulturi

Estetika i poetika

Ovdje se ne radi o poetici shvaenoj kao znanost o knjievnosti teorije pjesnitva, ve poetika Kao opa teorija koja istrauje bitne znaajke stvaralatva, doivljavanja i djelovanja odreenih umjetnikih formi te ima i pragmatiki karakter. Estetika je filozofija i u tom smislu ima isto spekulativan cilj, jer tei stvaranju odreenog pojma i definicije umjetnosti (misaoni i spekulativni pojmovi).

Poetika je program umjetnosti u kojem je ukljueno vrenje umjetnike aktivnosti - ona prevodi u normativne i operativne termine odreeni ukus, koji je na svoj nain cijela duhovnost jedne osobe ili epohe prenesena na podruje umjetnosti.

Umjetnik nema potrebu za spekulativnim pojmom o umjetnosti - njemu je dovoljno imati neki ideal koji kao takav ima normativni karakter, tako da je umjetniku dok radi vanija poetika nego estetika.

ono to filozof ima rei o umjetnosti je vrlo specifino - umjetnik stvara iste forme, umjetnike forme nisu stvarane radi neega, one imaju svoju vrijednost i kao takve ovjeku daju zadovoljstvo

Za umjetnost je bitna odrednica to to je ona isto formiranje sve ostalo to se moe rei o umjetnosti i onome to bi ona kao takva mogla predstavljati, gleda pojedinane poetike.

- pojedine od tih poetika umjetniku preporuuju prikazati stvarnost kao u programima neke realistike, naturalistike ili veristike umjetnosti; postoje i neke druge umjetnosti koje tvrde kako se stvarnost treba preoblikovati u proces idealizacije

- druge pak poetike pozivaju umjetnike da deformiraju stvarnost, tree opet od umjetnosti zahtijevaju izmiljanje neke nove, neuvene stvarnosti koja bi bila apsolutno neovisna o bilo kakvoj iskustvenoj provjeri (dovoljno je misliti na seriju nadrealistikih, kubistikih, dadaistikih, apstraktnih, i konkretnih poetika)

- pored toga se nalaze one poetike koje od u