Fichte-osnova Cjelokupne Nauke o Znanosti

-----------------~----------------------------------~------~~~--~--------------------------~~~~~~~~~~"~~ - ----- -- --- .~;

Urednici biblioteke BRANKO BOSNJAK, MILAN KANGRGA GAJO PETROVIC, PREDRAG VRANICKI

Preveo VIKTOR D. SONNENFELD

Redigirao i predgovor napisao MILAN KANGRGA

JOHANN GOTTLIEB FICHTE

Osnova cjelokupne nauke o znanosti (1794)

Naslov originala GRUNDLAGE

DER GESAMTEN WISSENSCHAFTSLEHRE

als Handschrift fiir seine ZuhOrer von

Johann Gottlieb Fichte

Prvo izdanje (A): Leipzig, kod Christiana Ernsta Gablera 17941. Novo neprom~jenjeno izdanje (B): Tlibingen, J. Cotta, 1802. Drugo popravljeno izdanje (C): Jena i Leipzig, Gabler, 1802.

1 11TreCi dio djela, Osnova znanosti prakti6koga (kao i Pred. govor) bio je tiskan tek ljeti 1795.

lz PRETHODNE PRIMJEDBE NJEM. IZDAVACA - Pri No-vom nepromijenjenom izdanju (B), u kojem su oba djela: Os-nova cjelokupne nauke o znanosti i Nacrt onoga osebujnoga u nauci o zna.nosti s obzirom na teorijsku moC spojena u jednoj knjizi (.sa stalnom paginacijom), Cini se da Fichte nije imao .daljnjeg udjela do taj, Sto je dodao ,..p.rethodno priopCenje uz -drugo izdanje i moZda na jednom iii dva mjesta teksta prije Stampanja umetnuo stilistiOke popravke; a moida. one ipak i-du na raCun fl(;!jkoga korektora. Bez swnnje je izdanje B najmanje toCno; ono sadrZi teSke tiskMske greSke (u ovom otisku narav-no ne naznaCe.ne). Izdanje C mnogo je bolje ... Ovom je izdanju -osnova tekst iz C; navedene su ,i varijante (i one u B, pri kojima nije sasvim iskljuCena Fichteova namjera). kao i mar.ginalne pri. mjedbe Sto ih saopCava I. H. Fichte ... Ovdje je bio stalno mje.

rodavan tekst iz C koji de u tom pogledu najbriZlji'Viji i koji uostalom irna daleko najviSe u tisku istaknutih mjesta. - 1

I j

SADR:I:AJ

Prethodno priopCenje uz drugo izdanje Predgovor

Prvi dio

NACELA CJELOKUPNE NAUKE 0 ZNANOSTI 1. Prvo, apsolutno bezuvjetno naCelo 2. Drugo, prema svom sadr:Zaju uvjetovano naCelo 3. TreCe, prema svojoj formi uvjetovano naCelo

Drugi dio

OSNOVA TEORIJSKOG ZNANJA 4. Prvi poucak

A. Odredenje sintetiCkog stava Sto ga treba analiM

35 36

41 41 51 55

71 71

tirnti n B. Sinteza opreka koje su sadrZane u postavlje-

nom stavu uopCe, i opCenito 74 C. Sinteza pomoCu uzajamnog odredivanja opreka

koje su sadrZane u prvome od opreCnih stavova samih 78

D. Sinteza pomoCu uzajamnog odredivanja opreka koje su sadriane u drugome od opreCnih sta-vova 83

E. SintetiCko sjedinjenje opreke koja postoji izme-du obiju postavljenih vrsta uzajamnog odrediM vanja, 91 Dedukcija predodzbe 165

3- J. G. Fichte

r~

34 SadrZai

TreCi dio

OSNOVA ZNANOSTI PRAKTICKOGA 182 5. Drugi pouCak 182 6. TreCi pouCak

U teZnji Ja ujedno se postavlja protivutei.nja Ne-ja koja odri.ava ravnoteZu s Ja 216

7. Cetvrti poucak TeZnja Ja, suprotna teZnja Ne-ja ravnoteZa izmedu obaju mora se postaviti 218

8. Peti pouCak Sam se osjeCaj mora postaviti i odrediti 221

9. Sesti pouCak OsjeCaj se mora dalje odrediti i ograniCiti 227

10. Sedmi pouCak Sam se nagon mora postaviti i odrediti 231

II. Osmi pouCak Sami osjeCaji moraju se moCi suprotstaviti 249

I I L

PRETHODNO PRIOPCENJE UZ DRUGO IZDANJE'

Za vrijeme 1zradivanja mag pdkaza nauke o znanosti ponovo se ja!SIDO pokazalo zaCetniku te znano-sti da se sadasnji, prvi prikaz nikakvim novim prethodno jos ne moZe n~rav1ti potprmo suviSnim i nepotrebnim. Cini se da ve6i .dio publike, koji fi-lozofira, za novi nazor jos ni1e prilpravljen taka, .da mu ne bi bilo koriMo da isti sadriaj nade u -dv.jema vrlo razlicnim formama i da ga prepo:lllla kao isti. Nadalje se u sadasnjem prikazu isla putem na kojemu ce, do buduceg .jzdanja &trogo scientifickog pr-ikaza, uvijek biN vrlo dobro da se svede metoda na koju treba pazi-ti u novom prikazu i koja je vise sracunata na shvatljivost. Na.posljetku je u njemu vise glavnih toeaka predoceno s opsimoscu i jasnocom, za koju pisac nema nade da ce je ikada nadmasiti. On Ce moraH da se poziva na viSe dijelova ove vrste u no-vom pri:k~u.

Iz tih razloga pobrinuli smo se za nov neizmijenjen otisak ovog prvog prikaza, koji je rasprod.,n.

Novi prilkaz iziCi Ce iduCe godine.

Berlin, u mjesecu kolovozu 1801. Fichte

1 Sadriano samo u B.

!'-'

------~~----"------___;....;..;......_;__""'-'-'--'---'-'----r----..,..---'---'---------------...... ~~j

PREDGOVOR*'

Ispred ove knjige, koja zapravo nije bila n,;mijenjena publici, .ja ovoj ne bi'h niSta imao da ka.Zem da tkinjiga nije, Cak nedo.vrSena, na najindi,skretniji naCin bila po~ vuCena pred jedarn dio te publike. 0 stvar!ma ove v.rste za sada samo toHk:o!

Ja sam vjerovao i vjerujem joS uvi1ek da sam ot.krio put na ,k:ojemu se filozofij-a mora uzdiCi do ranga jedne evidentne znanosti. To** sam ja ,skromno navijestio. Prikazao sam kako bih bio radio prema toj ideji, ka,ko bih prema njoj morao raditi sada, nakon izmijenjenog stanja, pa S8Jm ploo poceo provoditi u djdo. To je bilo prirodno. No rsto truko bilo je prirodno da su drugi znalci i obradiNaCi znanosti :i,straZiili, ispitali, prosudiH moju ideju, da su me nastojali opovrgnut-i, bilo da i:loa-ju neke unutraSnje Hi vanjske razloge da ne dopuStaju put koJim sam ja htio vodi1:i znanost. No Cemu je 1malo sluZiti da se ono Sto sam ja tv:n:lio od!baci upravo bez ikakvog ispitivanja, osi.m &to su se u na}boljcn1 slu6aju potrudili da stvar izvrnu, -traZeCi -svaku pri.Uku da joj se na naJstrastveniJi naCin narugaju i da je .r~viknu,

* Ovaj predgovor izi.Sao je prigodom prvog izdanja u drugom svesktt iii s treCim dijelom Osnova nauke o znanosti koji je bio Stampan ne.Sto kasnije i izdan istodobno s Os1wvom osebujnoga nauke o znanosti.2 u U spisu: 0 pojnm nauke o znanosti ill o takozva110j fila zofiji, Weimar, u Lndustrie-Comptoirs 1794.

Drugo popravljeno i proSire11o izdm1je: Jena i Leipzig, kod Gablera 1798.3 1 Naslov glasi u B: Prethod11o prioptenje uz prvo izdanje. 2 BiljeSka izdanja C. 3 UpuCivanje na drugo izdanje samo u C.

i

Predgovor 37

. to se ne da Ul'idjet.i. Sto je ipa-k one prosudivace moglo dovesti sasvim ievan sebe? Zar bilh o pUJkom ponavlja-nju i plitkosti trebao govori-ti s postovrunjem kad ih j-a nikaJko ne Stujem? Sto bi me imalo abaveziva-ti na to? - po.gotovu Sto sam i ja i1mao vi'Se da uCin.iun d Sto je prije mene svaka S

38 Osnova cjelokupne nauke o znanosti

blh samo htio sklonrti publiku da sa mnom naJpravi procjenu o buduCoj gradnJi. Iz veze mora-t Ce se razja sniti i tek ,pr1bav1ti rpregled cjeline, prLj~ nego sto co-vjek o.Stro od:redi- neki pojedini staJv, metoda koja da-kako pre1Jpostavlja dobru volju da se bude pravedan preina sistemu, a ne namjera da -se na njemu pronalaze samo greSke.

Cuo sam mnogo tuZbi zbog tamnosti i nerazumljivo-sti onog dosada vani poZ1!1atog dijela ave knjige kao i spi,sa-: 0 po jmu nattke o znanosti.

kko se tuzbe koje se ticu posljednjeg s'pisa odnose poglav1to na njegov 8., onda sam ja na svaki nac1n mogao b1ti u nepravu sto sam nacela, koja su kod mene odredena k!roz ci~eli ,gi&tem, dao hez .sistema, oCekujuCi od Cif.alaca i 1prosudivaCa da Ce ostaviti sve onaka ne-odredeno, 1kao Sto sam to ja bio ostavio. Odnose li se paJk na cijeli spis, onda ja unaprijed priznajem da u grani ~spekulaci.je n.i.kada neCu moCi DaJPiSati neS.to ra-zum'ljirvo za one kojLma je ana bHa nerazum.Ij,iva. Ako li je ona} spil

(

l

PRVl DIO

NACELA CJELOKUPNE NAUKE 0 ZNANOSTI

J. Prvo, apsolutno bezuvjetno nacelo Mi imamo da potrazimo apsolutno,prvo, po;ve bez-

uvjetno naCelo svega 1jud&kog :zmooja. Dokazati iii odre-diti ono se ne da, aJko treba da bude apsolutno-prvo naCelo.

Ono treba da iz.razi onu djelotvornu raJdnju (Tathand-lung)la koja se ne javlja, niti se n1oZe javiti medu empirijskim odredenjima naSe svijesti, nego je napro-tiv os:novom srva&oj svijesti i jedino je Ci:ni moguCom.*

la Nasuprot pojmu Cinjenica [njern. Tatsache, odn. Tat-sache, Sto po smislu dolazi od u-Cinjenica iii uCinjena stvar dakle onog neSta kao po Cinu gotova u obHku stvari (Sache)] stvara Fichte osnovno odredenje svoje faozofije vlastitom kovanicom u njem. jeziku: Tatlzm1dlung. To bi se doslovno i pribliZno moglo pre-vesti sa: uCinjetw radhja, ali to nije adekvatno onome Sto Fichte time Z.eli reCi. Zapravo je rijeC o procesu ili djelatnom svjesnom dogatlanju, a ne o gotovoj iii izvt:Senoj [dakle uCinje-noj] radnji, pa bi primjerenj.je bilo: odjelotvorivanje.

Pravo shvaCeno u Fichtea pojam(( Tathandlung oznaCava proces samoosvjeSCivanja koji omoguiuje svijest kao svijest djelatne osobe (onaga Ja), Sto znaCi Cin refleksije svijesti o sebi samoj. To bi bilo smisleno u skladu s temeljnim Fichte-ovim stavom da samosvijest omoguCuje svijest. Prevodilac je Tathandlwzg prevodio sa djelotvorna radnja, i taj je pojam ostao (Primjedba red.). * To su previdjeli svi oni koji tu napominju: iii da se ono .Sto kaZe prvo naCelo ne pojavljuje medu Cinjenicama svijesti, iii da im protivrjeCi.l 1 P!'imjedba izdanja C.

1

'.

_.,,_

,.,I

I


Kod prikaza te djelotvorne radnje manje se treba bo j8>ti da covjek pri tome neee mislliti ono sto ima da mitSli - za to rse pobrinula veC rpriroda naSeg duha -, nego da ce pri 'tome misliti ono sto nema da misli. To Cini n~nom refleksiju o onome Sto bi se prije svega moglo smatrati takvim, i apstrakciju od svega Sto zai.sta k tome ne pr>pooa.

Cak ni .pomo6u te refleksije koja pstrahira ne maze postati C.injeniCOJll svijesti ono Sto to nije samo po sebi, ali se njome spoznaje da se ona djelotvorna rad-nja, kao osnova svake sv.iJesti. mora nuZno misliti.

Zakoni (opce logike) 2 prema kojima se ana djelotvor-na mdnja apsolrutno mora pomisljati kao osnova ljud-skog ~nanja, iii - sto je .j,sto - pravila prema kojima se Cini ona reflekfsija, joS nisu dokaeana .kao vrijedna, nego se subke pretpostavljaju kao .poznata i rijesena. Tek dalje dolje izvode se iz nacela, cije je postavljanje ispr:avno tek rpod uvjetom njihove ispravnosti. To je knug, ali to je neizbjezi-v krug. (V. o pojmu nauke o zna-nasti 7.) BuduCi da je on, dakle, neizbjeziv i slobodno priZinart, zato tSe i kod postavljanja najviiSeg naCela smi jemo pozvati na sve Zalkone opCe logike.

Na putu refleksije, koju !reba napra.viti, moramo poci ad nekog stava Sto Ce na:m ga svatrko p'Piznati bez pri govo.ra. Takvi'h rstavova zacijelo i-ma i viSe. Refleks.ija je slobodna, i ne stoji do toga od koje locke ana polazi. Mi biramo on.u od koje je put do naseg cilja najlkraci.

Cim -se taj stav priczna, mora ujedno kao djelotvorna radnja bid priznarto ono Sto hoCemo da postavimo kao osnovu cijetoj n;;~ruci o znanosti: a iz refleksije mora proiziCi da je ona kao takva priznata ujedno s onim stavom. - Postavlja se bilo koja Cinjenica empirijske svijesti; pa se od nje odbacuje jedno odredenje za dru giro, sve dotle dok Cisto ne preostane ono Sto se samo u 1nislima naprosto ne da odbiti i od Cega se dalje ne da niSta odbaciti.

2 (opCe logike) nedostaje u A. i B.

Prvi dio I. 43

I. Stav: A je A (,toJlko kao A= A, jer to je znacenje logicke kopule) pri-znaje .svatko, a da o tome ni naj manje ne predomi'sija: on se priznaje' kao potpuno izvjestan i rijeSen.

No, aka bi tko zahtijevao dokaz za nj, onda se cocvjek ne bi ni tupuStao u trukav dokaa:, nego bi t,vrdio da je onaj -stav apsolutan, tj. bez svakog daljnjeg razloga -iz-vjestan, i dok ,se to, bez sumnje s opCim odobravanjem, C1ni, Covjek sebi pripisuje .maC da neSto postavi apso lutno.

2. Tvrclnjom da jc gornji s-tav po sebi kzvjestan '" pos-tavlja se

da A jest. Stav: A je A uopce nije po vrijednosti jed-nak ovome: A jest, iii jest neko A. (Bitak, postav~jen bez predilkata, izraZEtlva neSto posve drugo nego bitak s predlkatom, 0 cemu dalje dolje.) Neka se pret;post8>Vi da A znaci i-zmeilu dvaju pravaca zatvoreni prostor, pa ce jos ruvijek ostati ispravan onaj ,prvi' slav, premda bi stacv: A jest oci.gledno bio neiSipravan. Nego

postavlja se: aka A jest, onda jest A. Prema tome i nije pit11nje da li A uopce jest iii n;je. Ne pita se za sadr:Zaj stava nego samo za njegovu formu: ne za ono o Cemu 'Se neSto Z:na, nego za ono Sto se zna, za bHo koji predmet, rna kakav on bio.

Prema tome se tvrdnjom da je gornji stav napro&to .J,zvjestan ustanov1juje to, da izmedu onoga "aka i o.vo-ga "onda


b) Da li i kako je A uopce postavljeno, to mi ne zna-n1o; aU buduCi da X treba da oznaCuje neku veztt ieme-du nekog nepoznflltog postavljanja A i, pod uvjetom onog postavljamja, apsolutnog rpostavljanja i.stoga A, zato je, bar ukoliko se postavlja ana veza, A postavljen u Ja i pomocu Ja, kao i X.- X je moguc samo u odno su prema nekom A; X je pwk zaista postavljen u Ja: prema tome i A mora biti postavljen u Ja ukoliko se X rS njime dovodi u odnos.

c) X se odnosi na onaj A koji u gornjeni stavu zauzi-ma logioko mjesto subjekta, i~to taka kao na onaj koji stoji na mjesrtu :predi1kata; 5 jer se oba sjedinjujru pomo-Cu X. Darkle oba, ukoli!ko su postavljeni, po-stavljeni su u Ja, a onaj u rpredtkatu postavljeni postavlja se apso-lutno pod uvjetom da je posta\"ljen onaj u subjektu. Prema tome se gornJi sta.tV dade izraziti i ov3!ko: AJko je A postav.Jjen u fa, onda on jest postavljen, Hi- onda on jest.

4. P.rema tome Ja postavlja ono A posredstvom X; A jest za rasudivalaCko Ja apsolutno i samo po svojoj postavljenosti u Ja uopCe; to Ce reCi: .postavlja se da je u Ja - bHo da je pastavljacko iii rasudivala6ko ili sto mu ct.rago- nesto sto je sebi stwlno jednako, stalno jedno te i~to, pa se wpso.Jutno posta\'ljeni X dade izra-ziti i ovako: Ja = Ja; Ja sam Ja.

5. Pomoeu te operacije vee smo neprimjetno stigli do s-tava: Ja jesam (doduSe, ne kao izraza neke djelo~ tvorne radnje, ali 1pa!k kao Cinjenice). Jer

X je apsolutno r,ostavljen; to je cinjenica empirijske svijes-ti. Sada je X jednwk stavu: Ja sam Ja; prema tome je i on postavljen apsolutno.

No staJV: Ja


lu nattlm o znanosti pokazat ce se, sveg) djelovanja ljudskog duha, dahle njegov cisti kamkter; cisti karak-ter djelatnosti rpo sebi: ne urzimajuci u obzir njene po-sebne e!lljpirijske uvjete.

Dak!le, post.,vljanje Ja pomocu samoga sebe jest nje-gova cista djelatnost. - Ja postavlja samoga sebe i on jest sarnim tim postav1janjem pomocu samoga sebe; i obmtno: Ja jest i postavlja svoj bitak pomocu samog svog bitka. - On je ujedno ono sto djeluje i produkt djelovanja; ono djelatno i ono sto se djelatnoscu pro-izvodi; radnja i djelo su jedno te isto; a stoga je to: Ja jesam izraz jedne djelotvorne raclnje, aJ.i i jecline moguce, kao sto to mora proiziCi i!Z cijele nauke o manosti.

7. Razmotrit cemo jos jedanput stav: Ja sam Ja. a) Ja je "'psolutno postavljen. Neka se pretpostavi

da je Ja koji u gornjem stavu stoji na mjestu formaJ-nog subjekta* apsolutno postavljeni, a da onaj koji stoji na .mjestu predikata znaCi postojeCi, onda se apsolutno vaZeCim .sudom, da su oba potpuno jedno, izriCe i:li apsolutno postalja: Ja jest, jer je on sebe postavio.

b) Ja u prvom i onaj u drugom znaCenju irnaju b1ti apsolutno jednaki. Prema tome se gornji stav ma.Ze i okrenuti pa reci: Ja postavlja sam sebe, upravo zato jer on jest. On sebe postavlja samim svojim bitkom i jest pomoCu same svoje postavljenosti.

A to Ctni .potpuno jasnim u kojemu .smi1slu mi ovdje tipotrebljavamo rijec Ja, pa nas dovodi do odredenog

* To je na svaki naCin tako i prema logiOkoj formi svakog stava: U stavu A = A prvi je_ A onaj koji se postavlja u Ja iii apsolutno, kao i sam Ja, ili iz bilo kojeg razloga kao i svaki odredeni Ne-ja. U tom poslu drZi se Ja kao apsolutni subjekt, a stoga se prvi Ja naziva subjektom. Drugim A oznaCuje se ono Sto Ja, koji sam sebe Cini objektom refjleksije, nalazi kao postavljeno u sebi, jer ga je on tek postavio u sebi. Ja koji sudi, predicira neSto, zapravo ne o A, nego o samome sebi, naime da u sebi nalazi jedan A, a zato se drugi A zove pre-dikat. - Ta,ko u stavu A = B oznaCuje A ono Sto se sada postavlja; B ono na Sto veC kao postavljeno nai-lazimo. - Jest izraZava prijelaz onog Ja s postavljanja na refleksiju o posbav-ljenome. I l

Prvi dio 1. 47

razjasnjenja toga Ja kao apsolutnog subjekta. Ono ciji se bitak (bit) sastoji prosto u tome da sdmo sebe po-stavlja kao postojece, jest Ja, kao apsolutni swbjekt. Taka kako on sebe postavi, on Jest, i ta1ko 'kako jest, on sebe postavlja; i Ja je, prema tome, za Ja apsolutno i nuZno. Sto nije za sebe samo, nije Ja.

(Za razjasnjenje! Zaci~elo se cuje ka;ko se nabacuje pit"'Uje: sto sam ja bio prije nego Mo sam dosao do samosv-ijesti? P,rirodan je odgovor na to: ja uopCe ni-sam bio; jer ni'Sam bio Ja. Ja je samo utol1ko ukoliko je on sebe svjestan. - MoguOnost onog pitanja osniva se na brkanju iemedu Jac kao subjekta i Ja kao objekta refleksije acpsolutnog subjekta, pa je po sebi potpuno nedopuSteno. Ja p-redoCuje smn 1sebe, pri-ma utoHko sam sebe u formu predodibe pa je tek sada neSto, neki objekt; svijest dobiva u toj formi neki supstrat koJi jest, i bez zbiljske 'Svijesti, a uz to pomiS!ja se jc>S tjele-sno. Covjek pomislja takvo stanje pa se pita: Sto je tada bio Ja, tj. !ito je supstrat svijesti? Ali i onda ne-primjetno se pomislja uz to apsolutni subjelct; dakle neprimjetno se pridomislja upravo ono, od cega se toboZe apstrahiralo, i protivurjeCi 'Samo~e sebi. Ne moZe se uopCe niSta mirsliti, a da se uz to ne prido-m,i$Ija svoj Ja, kao svjestan sa:moga sebe; od svoje saanosvijesti ne mo.Ze se ni'kada apst-rarhirati. Prema tome se ne da odgovoriti na -pitanja gornje v.rste jer se ona, aka Covjek saanoga sebe dobro razumije, ne mogu nabaciti.)

8. Aka Ja jest samo utolvko ukoli'ko sebe postavlja, onda je on takoder samo za onaj postavljacki i postav-lja samo za postojeci Ja. - Ja je za Ja - ali on sebe sam postavlja, apsolutno, onakav kakav jest, postavf!ja on sebe n.ui.no, pa je nuZ.no za Ja. Ja sam samo za sebe; ali za sebe sam ja nu:Zno ( 1kad 'kaZem za sebe, ja veC postavljam svoj bitak).

9. Postaviti samoga sebe i bitak, "'ko se upotrijebe u pogledu Ja, po(Q>uno je isto. Stav: Ja jesam, jer sam samoga sebe postavio, maZe se, :prema tome, izraziti i ovak:o: Ja naprosto jesam, jer jesam.

---------'----------------.....;.;;.~__,;....;,_;,;..;__..;___.,....;.. __ ..;__--"--'---'----'---.-...----------~~,


Nadalje: Ja koji sebe postavlja i postojeci ja pot-puna su jednaki, jedno te isto. Ja je ono kakvoga on sebe postavlja, .i on sebe postavlja kao ana Sto on jest. Dakle: Ja sam naprosto ono Sto jesam.

10. Neposredni iVOJ~J visokoj, prije nauke o znanosti potpuno zanemarenoJ vaz~ost1;

stoga se ne rnogu propustiti njegova prethodna razmatranJa.7 ? Prirnjedba izdanja C.

I

Prvi dio I. 49

Apstrahi.ra li Se nad"lje od svakog sudenja kao odre-denog djelovanja i gleda 1i se samo -na naCin radnje ljui:bkog duha uopce, koji je nacin dan onom formam, onda imamo kategoriju realiteta. Sve na Sto je Stav A =A primjenljiv, ima realiteta, ukoliko je on na to primje11ljiv. Ono sto je postavljeno samim postavlja-njem bilo koje stvari (necega u Ja postavljenoga), jest u njemu rea:lltet, jest njegova bit .

(Maimonov skeptici~wm ternelji Se naposljetku na pi-tanju o naSem pnwu za primjenu ka:tegor.ije reaoliteta. To se pravo ne da izvesti ni iz jednog drugoga, nego mi na nj UJpravo j,mamo pravo. Naproti>v se iz njega moraju izvesti 'Sva moguCa druga prava; pa Cak i Mai-monov s:kepddzam neprimjetrno ga pretpostavlja, time Sto priznaje 'i.spraVlnost opCe logike. - Medutim, dade se ~pokazati neMo i:Z Cega je izvedena Ca1k svaka katego-rija: Ja kao a!psolutan subjekt. Za sve mog.uCe drugo na Sto treba da se ona !pfi.mijeni more;~. se pokaza-ti da se iz la prenosi na nj realitet: - da ono mora biti, ukoliko Ja jest.)

Na naS stav kao a1pso:lutno naCelo svakog znan}a upu-Cbvao je Kar1t u svojoj dedukciji ka-tegorija; ali on ga nikada nije odredeno postavio kao nacelo. Prije njega Cartes je naveo jedno sliC-no: cogito, ergo sunz, Sto upravo ne mora biti donjruk i zakljuCak silogizma, Ciji bi gornjak glasio: quodcunque cogitat, est, nego Sto je on ta:koder posve dobra mogao sma-trati neposrednom Cinjenicom svijesti. Onda bi to zna.cilo toHko koliiko cbgitans sunz, ergo sum (,kao Sto bismo mi rekli, sum, ergo sunz). Ali onda je dodata1k cogitans potpuno suvi-San; Covjek ne mi1sli nuZno ako jest, ali nu.Zno jest ako misH. MiSljenje uopCe nije hit, nego samo jedno poseb-no odredenje bitka; a osin1 onoga ima joS rnnogo drugih odredenja bitka. - Reinhold postavlja slav predodzbe, a u Ka-rtezijevoj formi glasilo bi njegovo naCelo: re-praesento, ergo sum, Ui ispravnije: repraesentans sum, ergo sum. On ide znatno dalje nego Cartes; ali a-ko hoCe da postavi samo samu znanost, a ne njenu propedeuti-ku, onda on ne ide dosta daleko, jer ni predoei\'anje

4- J. G. Fichte

-~------.:~


nije bit bitka nego jedno posebno njegovo odredenje; a osim ovoga .\rna jos drugih odredenja naseg bitka, premda moraju proCi kroz medij predodzbe da doilu do empirijske svijesti.

Dalje od naSeg stava u .na2JnaCenom smi.slu iSao je '"-Spinoza. On ne porice jedinstvo empirij-ske svijesti, ali posve poriCe Cistu svijest. Po njemu se cijeli nie: pre~ dodibi empirii'skog subjekta odl!l.osi prema jedinom cistom subjektu kao jedna predodzba prema nizu. Nje-mu Ja (onaj sto on zove svojim, m sto ja nazivam svojim Ja) ni.je naprosto jer jest, nego zato sto nesto drugo jest. - Ja po njemu, doduse, jest za Ja- Ja, ruli on pita: sto bi on bio za nesto izvan Ja. Takvo nesto izvan Ja bilo bi ,takoder Ja, od rkojega bi postavljeni Ja (npr. moj Ja) i svi dmgi postavljivi Ja hili modifi-kacije. On rasta,vlja cistu .; empirijsku svijest. Prvu po stavlja u boga koji sebe nikada ne postaje svjestan, jer cista svijest nikada ne dolazi do svijesti; potonju pak u posebne modifnkacije bozanstva. Tako postavljen, nje-gov je si1sten1 pot:puno konzekventan i nepobitan, jer se nalazi na ,polju na kojemu ga urn ne ,moZe dalj-e slije diti; aJ.i taj je sistem neosnovan; jer sto mru je dalo ;praVo da izide .preko Ciste ,s,vijesti rkoja je dooa u empi-rijskoj svijesti? - - Sto ga je natjeralo na njegov sitS tern, to se zacijelo dade 1pokarzati: naime nuZna teZ.nja da proizvede najvise jedinstvo u ljudskoj spoznaji. To jedinstvo jest u njegovu si.stemu; a greSka je samo u tome sto je on mislio da zrukljucuje iz teorijskih umskih raZJloga gdje ga je tjerala sanlo praktiCka po,treba: Sto je mislio da postavlja n,esto zbiljski dana, buduCi da je postavio ipaik samo i~taknuti ideal, ali koji se nikada ne da postici. Mi cemo njegovo najviSe jedillstvo opel naCi u nauci o znanosti, aJi ne kao neSto Sto jest, nego kao neSto Sto treba, ali se ne maZe da proi


ta i apsolutno. -A, kao takav, postavljen, naprosto jest, jer je postavljen.

Prema tome .se medu radnj3!ma toga Ja i.sto tako(ne) jav!ja neko SlJiProtstavJjanje kao SIO Se meuu cinjen:-cama svijesti (.ne) ja\"lja 'stav -A nije =A; a to je su-protstavljanje prema svojoj pt>koj formi apsolutno mo-guca radnja, koja ne stoji ni pod kakvim uvjetom i koja nije osnovana nikark-vim viSi,m .razlogom.

[LogiCka forma stava kao stava stoji (aiko 1Se postavi stav -A= -A) pod uvjetom identiteta subjekta i pre-dikata (tj. predocivalackog i kao predocivalackoga pre-docenog Ja; str. 48., primjedba). No cak mogucnost suprotstavljanja po sebi pretpostav,!Ja identitet svijesti; a tok ,toga Ja koji djeluje u toj fttnkciJi zapravo je ovaj: A (apsolutno postavljeni) =A (onome o kojemu se reflektira). Tome A kao objektu refleksije suprotstavlja se a:psolutnom radnjom -A, pa 1se o njemn sudi da je i 'lpsolutno postavljenom A suprotstavljen, jer je prvi jednak potonjemu, koja se jednakost ( I) osni,va na identitetu Ja koji postavlja i koji reflektira. - Nadalje se pretpostavlja da je Ja koji djeluje u obim i sucli o obim radnjama isti. Kad bi on 1sam u obim radnjmna mogao biti sebi opreCan, onda bi -A bio = A. Prema tome je i prijelaz od postavljanja na su1protsta,vljanje moguC samo pomoCu identiteta Ja.]

5. D3!kle, tom apsolutnom radnjorn, i upravo pomoC.u nje, postavlja se ono oprecno (kao puka suprotmost uopce). Svaka suprotnost, ukohko ona to jest, jest apsolutno na osnovu neke radnje Ja i ni iz kakvog dru.gog razloga. O,preCnost uopCe 1postavljcna je na-prosto pomoCu J a.

6. Treba li da se postavi neki -A, onda mora biti postavljen neki A. Prema tome je radmja suprotstav-ljanja uvjetovana i u jednom drugom pogledu. Da li je uopCe moguCa neka radrnja, zavisi od neke .druge radnje; radnja je, dakle, prema materiji uvjetovana

. kao djelovaJnje uopCe; to je djelovamje u odnosu prema nekom drugom djelovanjru. Da se djeluje upravo ovako,

'

!

J

Prvi dio 2. 53

a ne drukCije, to , je neuvjetovano; radnja je prema svojoj formz" (u pogledu onaga kako) neuvjetovana.

( SUJprotstavlja111je -je n1oguCe samo pod uvjetom je-din&tva ~svdjesti onaga Sto postavlja i onoga Sto suprot-stavlja. Kad svijest o prvoj radm}i ne bi bila u vezi sa svijescu o drugoj mclnji, omda drugo postavljanje ne bi ,bilo suprotstilvljanje, nego postavljanje naprosto. Tek po odnosu prema nekom postav,]j,mju pos,taje ono suprotstav I j"n j em.)

7. Dosada se govorilo o radnji, kao pukoj radnji, o naCinu radnje. Sada prelazimo na njezin produkt = -A.

Mi u -A ponovo mo.Zemo razlilkovati rlvoje: njegovu formu i materiju. Formom .se odreduje da je 0t11 uopCe suprotnost (nekoga X). Ako je suprotstavljem nekom odredenom A, onda on ima materiju; neS-to odredeno on n~je.

8. Forma od -A odreduje se na1prosto radnj.om; on je neka suprotnost jer je produkt nekog suprotstaN-lj.Mlja: materija pomoCu A; on nijci cxno Sto je A; i Citava njegova bi,t sa;stoji se u tome da on nije ono Sto je A.- Ja znam o -Ada je on suprotnost nekog A. Sto je rpak Hi Sto nije onaj -A, o kojemu ja ono znam, to mogu znati 5amo pod uvjetom da po:majem A.

9. Prvobitno nije ni-Sta pa.stavljeno osim Ja; i samo je on apsolutno postavljen ( 1). Prema tome se samo tome Ja mo:Ze upravo suprotstavljati. No ono tome Ja suprotstavljeno jest= Ne-ja.

10. Kao sto se bezuvjetno pri2lnavanje apsolutne lz-vjesnosti &tava: -A nije =A javija medu Ci111jenicama empiTijske svijes.ti, taka je izvjesno da se nekome Ja apsolutno suprotstavlja neki Ne-ja. Od toga i~Skonskog suprotstavljanja i!Zvedeno je, dakle, sve ono Sto smo malo prije bi1i kazali o suprotstavljanju uopce; a stoga o nj~mu vaZi izvo:rmo: ono je, dakle, prema formi apso-lutno neuvjetovano, aJi prema materiji uvjetovano. I tako bi bHo nadeno i drugo naCelo sveg ljudS:kog manja.

o Prevedeno prema korekturi Fichteova sina dok original glasi: radnja svoje forme, a u izdanju B: radnja je po svojoj for-mic


11. Od &vega Sto pripada onome Ja 'mora na osnovu samog suprotstavljanja pripadati suprotnost onome Ne-ja.

(Obicno je mtsljenje da je pojam Ne-ja samo opci", 8lpstrakcijom od svega predoCenoga nastali pojam. No

pli~kost tog razj-oonjenja dade .se lako dokazati. Cim ja Stogo.d treba da predoCim, moram to suprorstaviti one-me Mo predocuje. U objektu predodzbe moze i mora da leZi neki X, pomoCu kojega se to otkriva kao ono sto treba da se predoci, a ne kao ono sto predocuje: ali da sve u cemu taj X lezi .nije ono sto predocuje, nego da je nesto sto !reba da se .predoci, to nikakvim predmetom ne mogu nauciti. Da bih bilo ka..


Sada treba da se Ne-ja postavi u identiCnoj svije-sti.

Prema tome mora u njoj, ukoliko treba da je po -stavljen Ne-ja, biti postavljen t8Jkoder i Ja.

3. Obje posljedice zaklj.ucka medusobno su oprecne: obje su razvijene iz drugog osnovnog naCela pomoCu analize a, prenia tome, obje leZe u njemu. 'fako je drugo naCelo samome sebi opreCno i ukida samo sebe.

4. kli ono samo sebe ukida samo utoli:ko ukol.i1ko se ono posta;;ljeno ukida onim suprotsta-vljenim, ukoliko ono s


jam djeljivasti (spasabnasti kvantiteta uopce, ne up-ravo adredenag kvantHeta). Taj je pojam traieni X, pa -se prema tome, radnjom Y kaka Ja taka i Ne-ja postavlja prasta djeljiva.

9. Kaka Ja taka i Ne-ja pastavlja se djeljiva jer radnja Y ne moze slijediti iza radnje suprotstavljanja, tj. ana .se ne 1no:Ze smatrati kao da j.e tek njo.me omo-guCena, jer bez :nje, prema gornjem doka!Zu, suprot-stavljanje samo sebe -ukida, a prema tome je nemo-guce. Nadalje ona ne moze prethaditi jer se samo po-duz\ma da se on1oguci suprotstav.ljanje, a djeljivost nije niSta bez djeljivoga. Tako se ona zbiva neposre-dno u njoJ i S njome; obje su jedno te b;to i razlikuju se samo u refle~siJi. Kao Sto !Se onome J a SUtprotstav-lja neki Ne-ja, tako se, prema tome, Ja kajemu se suprotstavlja, i Ne-ja kaji se suprotstavlja, postavlja kao djelji.v.

C. Sada imamo samo jos da ispitamo, da li je postavljenom raclnjom zadatak zaista rijesen, i da li su sje-dinjene sve o.preke. 1. Prvi je zruk,ljuCak sada veC odreden na ovaj naCin: Ja

u Ja nije postavljen utoliko, tj. prema onim dijelo-vima realiteta s ikojima je postavljen Ne-ja. Jedan dio -realiteta, tj. onaj koji se pr-idaje tome Ne-ja, jest u Ja ukinut. Tom stawu dr.ugi ne protivurjeCi. Ukolirko je Ne-ja posta\Oljen, mora i Ja biti postavljen; na\me oni su oba postavljeni uopce kao djeljivi prema svom reaUtetu.

Tek swda, pomoCu po&tavljenog .pojma, moZe se za oba reCi: oni su neSto. Apsolutni Ja prvog naCela nije neSto (o.n nema p.redtkata i ne mo:Ze ga imati), on je naprosto ono sto jest, a to se ne da dalje razjasniti. Sada je pomoeu tog pojma u svijesti sav rea,litet, a ad ovoga pripada onome Ne-ja onaj koji tom Ja ne pripada, i obratno. Apso1utnome J a suprotstavljen (ali ikojemu se samo utoliko ukoliko se on predocuje, aH ne ukoltko je on po sebi, moZe suprotstavlti, kao sto ce se u svoje v-rijeme poka.zati), jest Ne-ja napro-

I l i I L

Prvi dio 3. 59

sto ni.Sta; suprotstavljen onom Ja .koje se dade ogra-niCiti, on je negativna veliCina.

2. Ja !reba da je jednak samome sebi, a ipak oprecan samome sebi. No on je jednak samome sebi u pogle-du sv.i:jesti, svijeSrt je jedtnSrtvena; arli u toj svijesti po-sta\Oljen je a,psolutni Ja kao nedjeljiv; naprot-iv Ja kojemu se suprotstavlja Ne-ja, kao djeljiv. Prema to-me je Ja, ukoliJko mu se .suprotstavlja neki Ne-ja, sam oprecan apsolutnome J a.

I !aJkO su sve opreke sjedinjene, bez stete po jedin-stvo svijesti; a to je, t1Lko reCi, ujedno pokus da je postavljeni pojam bio ispravan. D. Kako prema nasoj pretpos-tavci, koja se dade do-

kazati tek nakon dovrSenja nauke o znanosti, nije mo-guCe viSe oct jednog apsolutno bezuvjetnog, jed1wg pre-rna sadrlaju uvjetovanog i jednag prema formi uvjeto-vatnog naCela, zato dalje ostm postavljenoga ne mo:Ze viSe b1ti ni jednoga. Masa onoga Sto Je bezuvjetno i ap-solutno izvjesno, sarda je vee iscrpena; a ja bih je tizra-zio otprillke u ovoj formuli: Ja u Ja suprotstavljam dje-ljivame Ja djeljiv Ne-ja.

hnad te spoznaje ne ide ni jcdna filozofija; ali svaka temelj-Ha fLlozofija treba da ide natrag .do nje; a Cim to C:irni, ona :postaje naukoun o znanosti. Sve Sto od sada treba da se javi u s1stemu ljuds'kog duha mora se dati izvesfi iz postav1jenoga. 1. Mi smo opreCne Ja i Ne-ja sjedinili pomoCu pojma

djeiJivosti. kko se arpstrahi-ra od odredenog sardrZaja, od Ja i Ne-ja, i- ako se ostaNi samo forma sjedinjenja opreka pomoCu pojma djeljivosti, onda imamo IogiCki starv koji se do sada nazivao natelom razloga: A dije !om=-A i obratno. Sva,ka je opreka svojoj opreci u jednom obiljciju = X jedn1Lka; i: sva,ka je jedna-kost svojoj jednakosti u jednom obiljezju = X op reCna. Takvo obilje:Zje = X zove se raz.Jog, u prvorn slucaju razlog adnasa, u drugome razlag razlikova nja: jer opreke postavljati -kao jednake :i,li poreaivati ih zove se dovoditi ih u odnos; jednako postavljene suprotsta\"ljati zove se razlikovati ih. Taj se logicki


stav dokazuje i odreduje pomoCu naSeg: postarvljenog materiJ8!lnog naCela.

Dokazuje: jer a) Svaka opreka = -A oprecna je nekom A, a taj

je A postavljen. Po&tavljanjem nekog -A ukida se A, a ipruk se i ne tlkida. Prema tome ukida se on samo dijelom, a umjesto Xu A, koji sene wkida, u -A nije postavljen -X nego sam X: i taka je A= -A u X. To je bilo ono prvo.

b) Svako jedmuko postavljeno ( = A= B) jednako je samome sebi, na osnovu svoje postavljenosti u J a. A = A. B = B. Sada se postavlja B =A, prema tome B nije po stavljen pomocu A, jer kad bi pomocu njega bio postavljen, onda bi on bio =A, a ne =B. (Ne bi postojala dva postavljena, nego s"mo jedno.) No "ko B postavljanjem A nije postavljen, onda je on utolirko =-A; a izjednaCivanjem obaju ne po.stzwlja se ni A ni B nego neki X koji je = X i = A, i = B. To je bilo drugo. Iz toga proi


da su obje uistinu nerazdruzi,vo povezane i da se da-du mzlikovati samo u refleksiji. Iz toga sHjedi da IogiCke radnje koje se osnivaju na onima prvobit-nima i koje 'su za~pravo samo njihova posebna, pobli-Za odredenja, taJkoder jedna bez druge neCe biti mo-guCe. Nika:kva antiteza nije moguCa bez sinteze, jer se antiteza sastoji u tome da se u jedna1kiana potraZi oprefuto obi,Ijezje; ali jednakosti ne bi bHe jedna:ke kad ne bi tek pomoc\u neke s;nteticke radnje bi;le iz-jednaCene. U samoj antitezi aps.trahinl se od toga da su tek pomoCu takve radnje bile izjednaCene: one se, neistraieno odak.le, prihvaCaju naprosto kao jedna-ke; samo na ono opreCno u nji,ma u~'ra!Vlja se reflek-sija, pa se ono na taj naCin uz;diZe do razgovijetne i jasne svijesti. - Taka i obratno nilkaikva sinteza nije moguca bez antiteze. Opreke treba da se sjedi-ne: "li one ne bi bHe oprecne, kad to ne bi bi,!e po nekoj radnji onaga Ja, od koje se u sintezi apstrahira, da bi se samo raodo~ odnosa pomoc\u refleksije podi-gao do svijesti. - Prema sadrZaju, da,kle, uopCe ne-rna ni:kakvih presto ana1Hti'Cki.h sudova, pa ne samo da se pomocu njiih ne dolazi daleko, kako Kant kaze, nego se nikako ne miCe s mjesta.

5. Na glasovito pitanje, Sto ga je K8!nt pa.stavio na Celo )>KdHke CLstog uma:(: jkako su sinteti'Cki sudovi a priori moguCi?- sada se adgovodlo na najopCenitiji naCin1 -koji najviSe zadovoljava. Mi smo u treCem na-Celu irzmedu opreCnoga Ja i Ne-ja, pornoCu postav,lje-ne djeljivosti obaJu, nap.ravili sintezu za Ciju se mo-guCnos-t ne da dalje pitati niti navesti njen razlog; ona je apsolutno moguCa, na nju se ima pravo bez svakog da1jnjeg razloga. Sve druge sinteze, koje treba da va/Ze, moraju leZati u ovoj; one ..su se morale isto-dobno izvrSiti u njoj i pomoCu nje: i Cim se to do-kaze, daje se najuvjer!Jiviji dokaz da vaiie kao i ana.

6. Sve one moraju biti sadr:Zane u njoj: ito nam ujedno najoclredenije omacuje put 'kojirn dalje imamo da iderno u svojo.j :m1anosti. - Sinteze to treba da budu, daiole sav nas postupak od sada (ba,r u teorijskom dijelu nauke o znanosti, jer je u praktickome obrat-

Prvi dio 3.

no, ka:ko ce se u svoje vrijeme pokazati) !reba da bude sintetiCan; svaki stav sadr:Zavat Ce sintezu. -No ni

64 Osnova cjelokupne nauke o znanosti si1stem, na apso1utnoj tezi. - Toli'ko za primjenu na~ pravljene primjedbe na naS sistem uopCe; ali in1a joS je.dna druga, joS vaZnija njena primjena na for-mu sudova, preko koje se ovdje iiZ viSe razloga ne smije prijeci. Medutim, kao sto je bilo antitetickih i sintetiCkih sudova, bit Ce prema ooalogiji zacijelo i teti6kih sudova, koji Ce u nekom odredenju biti upravo opre6ni onima prv.in1a. Naime, tspravnost obi-ju prvih v~sta :pretpostavlja neki razlog, i to dvostru-ki razlog, razlog odnosa i razlog ,razHkovanja, vljanja, ali ikoji bi se dao rije-SI,tl SarnO narkon dovr:Senog priblirl:enja beskonafuome. - Kant i njegovi sljedbenici &toga su te sudove vrlo is:pravno nazivali beskonaCnima premda .ih nitko, ko~ Hko je meni po~nato, nije na jasan i odreden naCin raStumaCio.

8. Za neki od-reaeni teticki sud ne da .se, dalli:le, navesti nitkakav raolog; ali postupak ojuclskog duba kod tetic-kih sudova uopce osnovan je na postavljanju Ja ap solutno .pomoCu samoga .sebe. Korisno je i daje naj-jasniji i najodred:eniji uvid u osebujni karaikter kri-tickog sistema, aka se to obrazlozenje tetiobh sudo

5- J. G. fichta

~I

I

l I' ~~


va uopce pored-i s obrazlozenjem antltetickih i sinte-tickih.

Sve opreke u nekom pojmu koji izrailava njihov razlog razlikovanja sla.iJu se u jednom viS em ( opCeni-tijem, opseZnijem) poj.mu, koji se naziva poj~mom roda, tj. pretpostavlja se sinteza u kojoj -su aba sa-dr.Zana, i to ukoli:ko su medusohno jedna-ki (npr. z1a-to i srebro sadrZcmi su kao jednaki u pojmu metala, koji ne sa:drZa-va pojam u Cemu su oba opre6ni, kao ovdje, recimo, odredenu boju). Otuda ,]ogicko pravilo definicije da ona mora navesti pojarm roda 1koji sadr-Zava razlog odnosa, i specifiC.nu dLferenciju koja sa-drl.ava razlog razUkovanja. - Naprotiv su o,pet sve jednakosti opreCne u jednom nil.em pojmu, koji izra-Za'Va neko posebno odredenje od kojega se u razlogu odnosa aJ]JStrahka, tj. sv,ka sinteza pretJpostav>lja an titezu koja je prethodi,Ja. Npr.: u pojmu tijela apstra hka se od razHCitosti boja, odredene te:Z.ine, okusa, miri.sa ictd., pa sa.cta sve Sto ispunjava prostor, Sto je neprodorno i Sto ima neku teZtnu, rnoZe biti tijelo, kol-iko god ono bilo opreCno u pogledu onih obHjeZja medu sobom. - (Koje je odredenje opcenitije ili specijalnije,l'' a prema tome 1koji csu pojmovi viSi Hi niZi, odreduje se pomocu nauke o znanosti. Ukolilko je ~oji pojam izveden sa sto manje s-rednjih pojmova iz naj-viSega, iz .pojma realiteta, utoliko je viSi; uko-,liko je j,zveden .pnmo6u viSe njih, utoliko je niZi. Y je zacijelo niZi pojam nego X ako .se j-avi u nizu nje-gova izvodenja ie najvi:Seg pojma X, a taka i ob-ratno.)

S apsolutno postavljenim, sa Ja, stoji posve druk-. cije. S njime se postav,Jja kao jednak Ne-ja, i-stodob-no dO"k mu ,se suprots,tavlja, ali ne u vi.Sem. pojmu (koji bi maZda oba sadr:Zavao u ~sebi i pretpostavljao neku viSu sintezu iii bar tezu), kao Sto je kod svih

H I. H. Fichte: Koja su odredenja opCenitija iH specijalnija.

Prvi dio 3. 67

ostalih poredenja, nego u jednome nzzemu. Sam se Ja sniwje na ni,zi pojam, na pojam djeljivosti, da bi se mogao izjednaCiti sa Ne-ja; a u istom mu se poj-mu i suprotstavlja. Ovdje, d"kle, nema nikakvog uz-dizanja kao ina.Ce kod svake sinteze, nego silatenje. Ja i Ne-ja, kao sto se pomocu pojma medusobne og-rani:Cljivos.ti iejednaCuju iii suprotstavljaj.u, sami su ,nesto (wkcidenclje) u Ja kao djeljivoj supstanciji; postavljeni pomocu Ja kao aJ]JSolutnog subjekta, koji se ne da ograniCHi i kojemu niSta nije jednako i ni-Sta opre6no. - Zato svi sudovi CiJi je llog~Cki sttbjekt o.graniCljivi Hi odredi.vi Ja, iii neSto Sto odreduj_e Ja, moraju biti ograniCeni hli odredeni neCim vi6im; ali nijedan -sud 1kojemu je logiCki subjekt apsolutno ne-odredivi Ja ne .mole se odrediti niCim viSim, jer se apsolutini Ja. ne odreduje niCim vi.Sim, nego su oni osriovani i odredeni naprosto pomoCu samih sebe.

U tome se, dwkle; sa,stoji bit kriticke filozofije da se .neki apsol.utni Ja postavi 1kao IJ?rosto bezuvjetan i niCim vi:Sim odrediv, pa ako ova filozofija ie tog naCela konsekventno .zakljuCuje, onda ona postaje naukom o znanosti. NasUJprot je dogmatiCka ona fi-lozofija koja sa Ja po .sebi ne.Sto izjednaCuje Hi mu suprotstavlja; a to se dogada u pojmu stvari (ens) koji !reba, da je visi i koji -se ujedno pot,puno hoti-mice post~tvlja kao naprosto cnajviSi. U krHiCkom je sistemu stvar ono U Ja :postavljeno; u dogmati,Ckome ono u Cemu je Ja sam postavljen. Kritidzam je zato im.anentarz, jer sve stavlja u Ja; dog;matizam trarzscerz-dentan, jer ide j.o.S preko Ja. UkoUko dogmatizam mole biti .konsekventarn, utoliiko je spinozirzam nje-gov najkonsekventniji produkt. Postupa li se s do.g-matizmom prema njegovi1m vlas!Ltim naCeHma, kao Sto to na svaki naCin treba, onda ga pitamo za.Sto on ipak -svoju stvar po sebi prihvaCa bez nekog viSeg razloga, buduCi da je kod Ja pitao za neki viSi raz-log; - zaS!o on a vazi kao a,psolutna, dok J a ne bi imao biti apsolutan. Za to on ne mo:Ze pokazati ni-kakvo opravdanje, a mi, prema tome, t.raZimo s pra-vom da on prema svom vlastitom naCelu, da se niSta


ne prihvati bez razloga, navede opet jedan viSi pojam roda za pojam stvari po sebi i opet jedan viSi za ovaj i taJko dalje u beskonaCnost. Provedeni dogmatizam; prema tome, iJi poriCe da naSe znanje uopCe ima neki osnov, da je uopCe neki si1stem u ljudskom duhu, ili protiovurjeCi samome sebi. Provedeni dogmatizam jest skeptideam -koji sumnja u to da sumnja, jer mora ukinuti jedilnstvo svijesti, a s nji-me cijelu logiku; on, prerna tome, nije dogmatizam i protivurjeCi samome sebi, tvrdeCi da je on torboZe dogmati(Zam.:-..)

[Tako Spinoza stav1ja razlog jedimtva svijesti u jednu supsta,nciju, u kojoj je ona nuZilo odredena kako prema materiji (odredenog niza predodzbi), taka i prema formi. No ja ga pHam: Sto je ono Sto opet sa:drZava razlog nuZ.nosti te .supstancije kako prema njezinoj materiji (.razliCnim u njoj sadr:Zanim nizovlma predodzbi), tako i prema njezinoj formi (prema kojoj bi u njoj svi moguci n1zovi predodzbi imaH biti iscrpeni i saCinjavati potpunu cjelinu). Za tu nu~nost on rni dadje ne navodi nikakav razlog nego kaZe:,da je to n8.1pros-to talko, a to on kaZe jer je pri-siljen da prihvati nesto rupsolt>tno-prvo, neko najvise jedinstvo; ali ka,d to hoce, onda je trebao stati od-mah kod jedinstva koje mu je dano u svijesti, pa mu ne bi bilo potrebno da i"misli jedno jos vise, na sto ga nista nije tjeralo.]

* !rna samo dva sistema, kritiCki i dogmatiC.ki. Skepticizam, kao Sto se on gore odreduje, ne bi bio n~kakav sistem, jer po-riCe moguCnost jednog sistema uopCe. No tu moguCnost moZe on ipak samo sistematiOki poricati, prema tome protivurjeCi samome sebi pa je sasvim protivuuman. VeC je prirodom Ijud-skog duha pobrinuto za to da je on i nemoguC. Jo.S nikada nitko nije bio ozbiljno takav skeptik. NeSto je drugo kritiCki skepticizam, Humeov, Maimmtov i Enesidemov, koji otkriva nedostatnost dosada.Snjih razloga, nagovjeStavajuCi upravo time gdje se mogu naCi Cvrsti. Njime :zmanost sva!ki puta dobiva, ako i ne uvijek na sadrZaju, a ono zacijelo na formi - pa se koristi znanosti loSe poznaju, ako se oStroumnom skeptiku

usk.rati duZno po.Stovanje.

Prvi dio 3. 69

Naprosto se ne bi daio razjasniti kako je hl

Osnova cjelokupne nauke o znanosti

duhu, pa na taj nacin ,po~puno opel izmiruje s filo-zofijom obioni ,Jjud~ki razum, koji se kroz citavu prevkantovsku filozofiju vrijeda, i bez ikakve nade u izmirenje, kako se Cini, razdvaja od .nje.

9. Ako se potpuno "'pstmhira od odreilene forme suda, da je on suprotstavljacki iii poredbeni, sazdm na razlogu razlikovanja ili odnosa; i ako se ostavi samo ono opCeni.to u .naCinu postupka - to, da se jedno ograniCi .pomoCu drugoga, - onda imamo kategoriju odreilenja (ogmnicenja, u Kanta J.imitacija). Nairne, postavljanje kvanti,teta uopce, bilo da je to kvanti-tet -realiteta tli negacije, zove se odred~vanje.

I

J

DRUG! DIO

OSNOVA TEORIJSKOG ZNANJA

4. Prvi poucak

Prije nego Sto nastuptmo svoj put, kratka ref.leksija o rnjemu! - Mi smo rpostavHi .samo tri logiC.ka naCela; naCelo identiteta koje utemeljuje sva ostala; a zatim oba koja sebe uzajam'no utemeljuju . u onom naCelu, naCelo Suprotstavljanja i naCelo razloga. Oba potonja uopCe tek omogu6uju sintetiCki postupak; .postavljajtU i utemeljuj:U :njegovu formu. Prema tome .nam, da bi-smo bi!li 'sigurni za forma.Jno vaZenje naSeg postupka u reflek.siji, nije niSta viSe ;potrebno. - Isto je taka u prvoj sinteti6koj -radnji, temeljnoj sintezi (radnje Ja i Ne-j.a) postav.ljen .sadriaj za sve -moguCe buduCe sin-teze, pa nam ni s ove strane nije niSta virSe potrebno. Iz one osnov.ne sinteze mora se dati ra12viti sve Sto tre-ba da pripada podrucju nauke o znanosti.

No, ako Sto treba da se dade razviti irz nje, onda u pojmovima koji su sjedinjeni pomoCu nje moraju biti sadrZani joS i drugi, koji dosada joS nisu postavljeni: a ,na.S je zadatak taj da se pni nadu. Pri -tome se rpostu-pa na naCin koji slijedio. - Prema 3. na,staju -svi sin-teti6ni 1poj,movi sjedi:njivanjem suprotnosti. Prema to me morala bi se prije svega potraZiti ta:kva opreCna obiljezja postavijenih pojmova (ovdje Ja i Ne-ja, uko-11iko su !postavljeni kao takvi rkoji se medusQb.no odre-duju); a to se desava pomocu refleksije koja je hoti-miCna radnja ,naSeg duha: - Potraiiti, rekao sam; .pre rna tome se pretpostavlja da oni veC postoje, a da se


ne prave i ne izmiSljaju tek pomoCu naSe refleksije (sto uopce ,refleksija niposto ne moze), tj. pretpostav-lja se iskonski nuina amtiteticka radnja Ja.

Releksija ima da .postavi tu antiteticku radnju, i ta je ref1eksija utoHko prije svega "'nailitioka. Nairne, op recna obiljezja koja su saddana u odredenom pojmu = A, pomocu ref,Jeksije uzdici kao opre6na do jasne svijesti, znaCi pojam A. analizkati. No O'-'dje !reba na roCito primijetiti da naSa ref=lek,sija analizira pojam koJi joj jos nije ni dan, nego koji treba da se tek nade pomoCu analiZe; analizkani je pojam do dovrSenja arna-lize =X. Nastaje pitanje: kako se nepoznat .pojam ma-Ze 3lnalizirati?

Nikakva antiteticka radnja kakva se prevpostavlja za mogu6nost anaHze uopCe nij.e moguCa bez sintetiCke, l to odredena antitetiCka bez njene odredene sintetiOke ( 3). One su obje usko .po,vezane, jedna te j,sta radnja, pa se Sarno u refleksiji rruzUkuju. Prema tome se iz an-titeze mo:le zakljuCiti na sintczu; treCe, u Ce1nu su obje suprotnosti sjedinjene, dade se takoder postaviti: ne kao produkt refleksije, nego 'kao njezin nala,z, aH kao produk,t one prvobitne sinteti.C.ke radnje Ja, koja zato, kao radnja, ne mora doCi upra:vo do empirijske svijesti, isto tako ne kao ni dosada postavljene radnje. Mi, da kle, od sada nahzimo same sinteticke radnje, ali koje nijesu opet arpsolutno neuvjetovane radnje kao one prve. No rpomoCu naSe dedukcije dokazuje se da su to radnje, i to radnje .naSeg Ja. Nairne, one su to taka izvjesno, kao Sto je izvjesno prva stnteza jedna, iz koje se razvijaju i s .kojom saCinjavaju jedno ,te isto; a ta je jedna kao sto je izvjesno da je najvisa djelotvorna rad nja Ja, S pffioCU koje on sam Sebe rpostavJja, jedna.-Radnje koje se ,postavljaju jesu sinteticke, ali ,refleksija koja ih ,postavlja jest analiticka.

No one antiteze koje su -se pretpostavljale za moguC-nost anaHze pomoCu refleksije rnoraju se pomi,Sljatl kao prethoclne, tj. kao takve od kojih je zavisna mo guCnost sintetiCnih pojmova Sto ih treba pokazati. Ali nijedna antiteza nije moguCa bez sinteze. Prema tome se preUpostavJja jedna viSa sinteza kao veC dogodena;

Dnigi ctio 4.

a naS prvi posao n1ora biti da je potraZimo i odredeno postavimo. Zrup.ravo se ona, doduSe, morala posta,viti veC u predaSnjem pa.ragrafu. No moglo bi se 1pak naCi da pri tome zbog prijelaza na jedan posve novi dio zna--nosti valja ipak podsjetiti na jos nesto posebno.

A. Oclretlenje sintetiCnog stava Sto ga treba cmalizirati Ja kao i Ne-ja jesu, oba rpomocu Ja i u Ja posta>'lj.e

na, kao metlusobno jedan pomoCu drugoga ograniCljivi, tj. tako, da realitet jednoga 1tkida realitet drugoga i obratno ( 3).

U tom stavu leZe ova dva: 1. Ja postavlja Ne-ja kao ograniCenoga od Ja. Taj stav

koji ce u budu6nosti, ito u. praktickom dijelu nase zna-nosti, igrati veliku ulogu, ne da se, bar kolLko se Cini, zasada jos upotrijebHi. Jer do .sada Ne-ja nije nista; on nema realioteta, pa se, prema tome_, ne da ni mislili ka.ko rnu se pomoCu Ja moZe ukinuti realitet kojega on nema; kako .se moZe ogrooiCiti kad nije niSta. Ta;ko se cioni da je taj stav poupuno neupotrebljiv, bar dotle dok se tome Ne-ja na biJo koji naCin maze pripisati realitet. Stav pod kojim je on sadtian, naime ovaj: Ja i Ne-ja medusobno se ogranieavaju, jest, doduse, po stavljen; ali da li je njime postavljeno ovaj upravo sada rpostavljeni i da H je sadtian u njemu, to je pot puna problematicno. J a pros to i samo u tom pogledu i mole hiti og.raniCavan od Ne-ja, ukoHko je on njega tek sam ogrmiCio - ukoliko je ograniCavarnje poCelo-tek od Ja. Mozda Ne-ja i ne ogranicava Ja po sebi, ne go s3mo og.raniCawanje toga Ja; i ta,ko bi gornji stav ipak ostao i-stinit i ispravam, a da se onome Ne-ja ne 'bi morao 'pripisati neki apsolutni realitet i da gore pro-blematicno posotavljen stav ne bi bio saddan u njemu.

2. U onom stavu Iezi avo: Ja postavlja sfimog sebe kao ogranicenog od Ne-ja. Taj se dade upotrijebiti; i on se mora prihva,t1ti :kao izvjestan, jer .se da izvesti iz gore postavljenog stava.

Ja je najprije postavljen kao apsolutan reatitet, a potom kao OgraniClj-ivi realitet rkoji je podoban za neki


kvantitet, i to kao ogranicljiv pomocu Ne'ja. No sve je to postavljeno pomoCu Ja; a to su .momenti naSeg stava.

[Poka.zat Ce se I. da posljedn}i stav osniva teorijski dio nauke o zna

nosti - ali tek :nakon njegova dovr.Senja, kao Sto to kod sintetickog predavanja ne moze biti drukCije.

2. da prvi, dosada ~problematiCni ,stav osniva prakti.Cki dio znanosti. No katko je on sftm pruiblematiCan, zato mogucnost .takvog pnuktickog dijela ostaje takoder problemati6na. Iz toga pak

3. proi-zlarzi zaSto refleksija mora polaziti od teorij:skog dijela; bez o:bzi.ra na to Sto Ce se 1nadalje pokazati da teorijs;ka maC ne omoguCuje mo:Z.da praktiCku, nego obratno praktioka moe tek temijsku ( da je urn po sebi naprosto prakti"Cki i da postaje teorijskim tek u primjeni svojilh zakona na Ne-ja, koji ga ograni-Cava). - On je15 to .zato Sto 1se miSljivost pra!ktiCkog naCela osniva na miSIJi,vosti teorij'skog naCela. Ali o miSljivosti je .rijeC ~pak pri refleksiji.

4. Iz toga .proieJazi da je razdioba nauke o znanosti na teorijsku i rprruktiCku, .koju smo ovdje .nap.ravHi, samo problemat-iC.na (a i,z tog smo je razloga morali i na praviti samo onaka uz put, ne mogavSi povuCi oStru granicnu llniju, koja kao .takva jos .rrije poznata). Mi j.oS i ne znamo da li Cerna teorij,ski dio dovrSiti iii neCemo li moZda nai6 na proti.vurjeCje koje je na presto nerazrje.Sivo. UtoHko manje moZemo znati, da li nas teorij&ki clio goni na poseban praktiCki.]

B. Sinteza opteka uopCe koje su sadrZane u postavljenom. stavu, i uop6e

Stav: Ja postavlja sebe kao odreilenoga pomocu Ne-ia bio je izveden iz treceg nacela. Ako OVO !reba da va.Zi, onda i onaj treba da vaii; aJi. onaj stav mora da vaZi, aka ne treba da se ukine jedinstvo svijesti i a1ko Jane treba da prestane biti Ja ( 3). On, prema tome,

15 On to mora (?)

Drugi dio 4. 75

sam mora twko .sigurno da va:Zi, da ne treba da se uki ne jedi.nstvo svijesti.

Prije s-vega treba da ga anruliziramo, tj. da vtdimo da Ji i kaikve su opreke sadrZane u 1njemu.

Ja postavlja sebe kao odreilenoga pomocu Ne-ja. Da kle, Jane treba .da odreduje, nego on treba da bude od reilen; ali Ne-ja !reba da odreduje, cia realitetu Ja po stavi granice. Prema tome le:Zi u naSem postavljenom stavu prije svega ovaj stav:

Ne-ja (djelatno) odreiluje Ja (koji je utoliko trpan). Ja postavlja sebe kao odredenoga pomoCu apsolutne djelatno&ti. Svaka djelatnost, kollko mi bar do sada uvidamo, .mora p.roi:zilazi-ti i,z Ja. Ja je rpostavio sam se be, on je rpos,tavio Ne-ja, on je oba 1postavio u kvantitet. Ali Ja postGUvlja .sebe kao odredenoga, oCigledno znaCi toliko 1k0Hko Ja odteduje sebe. Prema .tome u postav ljenom stavu ~Ie:Z.i i ovaj:

Ja odreiluje samoga sebe (.upsolutnom djelatnoscu). Mi isp.rva joS posve apstrahiramo ad toga da li moZ

da svaki od obaju stavova.protivurjeCi '':mmome sebi, da li sadrZava neko unutraSnje protivurjeCj.e i da li, pre rna tome, ukida samog .sebe. Ali tolbko je odmah jasno da oba jedan drugome medusobno protivurjece; da Ja ne moze biti djelatan, ako !reba da bude trpan, i ob ratno.

(Pojmovi djelatnosti i trpnje nisu, dakako, jos i'lve deni i razvijeni ;kao opreCni; ali ni .dalje ne treba ni-Sta izvesti iz tih ,pojmova kao opreCnVh; ti.m smo se r.ijeCi-ma ov;dje ,posluZiH ,samo zato da stvar sebi uCi-nin1o jas-nom. OCi.gledno je toliko da .se u jednome od razvije nih :stavova arfirmka ono Sto drugi negira, i obratno; a takvo neS!o zacijelo je protivurjecje.)

Dva stava koji su sadr:Zani u jednom te istom stavu proti,vurjeCe jedan- drugome, oni se, prema tome, uki~ daju: a lstav u .kojemu su .sadr:Zani ukida sam sebe. sa gore postaljenim stavom stvar tako stoji. On, prema tome, ukida .sam s~be.

No on sebe ,ne :smije ukLnuti, aka (ne treba da se uki-ne jedinst-vo svijes-ti. Prema tome moramo nas..tojati da sjedinlmo poka.zane opreke (tj.. prema gomjemu ne to

- -------------------------r------'"--------'-----'------"--'-4''' ::;


da u svon1 poslu reDieksija izmislimo za njih pomoCu neke vjestime neku tocku sjedinjenja, nego buduci da je postavljeno jedinstvo svijesti, ali istodobno i onaj stav koji prijeti da ce ga .ukinuti, zato locka sjedinji-vanja veC -mora da postoJi u naSoj ,svijesti, pa treba da je refleksijom samo potrazlmo. Mi smo upravo anali-zi.rali neki .sinteti6ki pojam = X 1koji zaista postoj.i; a iz opreka 'koje smo naSH .pomoCu analize, treba da za-kljuCi.mo kakav je .pojam nepoznati X).

Prelazimo fu"l rjeSavanje svog zadatka. U jednom ,se stavu afitrrnira Sto se u drugome negka.

Prema tome su to realitet i negacija koji se ukhdaju. r_r koji ,se tile lllkidaju, nego koji treba da se Sjedine, a to se dogada ( 3) parnoCu ograniCavanja i.Ji odredivanja.

UkoJiko se kaie: Ja odreduje sam sebe, prlpisuje se tome Ja apsolutan tota;l1tet realiteta. Ja sebe moze od-rediti samo kao realitet, jer je postavljen na;prosto kao ,-ea;litet ( 1), i u njemu nije postavljena nikwkva ne-gacija. Da bi ipaJk trebao biti odreden pomoCu samoga sebe, to ne mo.Ze znaCiti: on ukida u sebi neki realitet, jer ti-me bi se stavio neposredno u protivurjeCje sa sa-mim sobom; nego to .mora znaCiti: Ja odreduje reali-tet i pomoCu njega sam sebe. On ~:postavlja Citav reali-tet kao neki apsolutni kvantum. Osim ovog realiteta nema nikakvoga drugoga. Taj je -reSJlitet postavljen u Ja. Ja je, prema tome, odreden ukoliko je realitet od-reden.

JoS treba .p.rimijetit'i da je to apsolutan akt toga Ja; jedan .te istl koji dolazi u 3., gdje Ja sam sebe postav-lja kao 1\!vantitet, a ikoj.i se ovdje, poradi posljedica, mo-rae razgovijetno i jasno postaviti.

Ne-ja suprotstavljen je onome Ja; a u njemu je ne-gacija kao sto je u Ja realitet. Ako je u Ja postavl.jen apsolutan to.taijtet rea~liteta, onda 1se nu.Zno u Ne-ja mo-ra postaviti 31psol.utan totali-tet negacije; a sama nega-cija mora se postaviti kao apsolutan totalitet.

Oboje,16 apsolutni totalitet realiteta u Ja i apsolutni totalitet negacije u Ne-ja treba da se sjedine pomoCu

16 U A i B manjka konac ovog odjeljka od crtice (- drugim ... )

Drugi dio 4. 77

odredivanJa. Prema tome Ja sebe odreduje djelimi6no, a djelimiCno biva odretlivan - drugim .rijeCima: stav treba uzeti u dvostrukom zmaCenju, aH koja znaCenja jpak mo.raju moci da postoje jedno kraj drugoga.

Ali oboje treba da se pomislja upravo .kao jedno te isto, tj. up.ravo u on.om .poglcdu .u kojemu Ja sebe od-reduje !reba da bude odxeden.

Ja biva odreden znaCi: .u njemu 'Se ukida rea;litet. Ako, prema -tome, Ja postavi u sebe samo jedan dio apsolut 'nog totruLiteta reaUteta, onda on time ukida u sebi osta-ta-k onog totaliteta i stavlja onaj dio realiteta, ,koji je jednak ukinuto.m reaLbtetu, pomoCu suprotstavljanja ( 2) i jednakosti kvanti.teta sa ,samim sobom u Ne-ja '( 3). Stupanj je uvijek stup,.nj; bio to stupanj Teali-teta iJi negacije. (Razdijelite npr. totalitet realiteta na 10 jedJnakih dijelova, stav>te 5 od njih u Ja; onda je nu-ino 5 dijelova negacij.e postavljeno u Ja.)

Koliko dijelova negacije postavlja Ja u 6ebe, toliko dijelova re,.Jiteta postavlja u Ne-ja; ikoji realitet u op reCna.me u:kida upravo reaHtet u njemu. (Aka je npr. 5 dijelova negacije !POstavljeno u Ja, onda Je nuZno 5 di jelova ,rea.liteta postav.ljeno u Ne-ja.)

Prema tome Ja 'pnstavlja negaciju u sebe, ukoliko re-aJi.tet postavlj-a u Ne-ja; .prema tome on .sebe postavlja odretlujuCi sebe ukoliko biva odreden; i postajuCi od-reden ukoHko on .sebe odreduje:- i zadatak, ukoHko je gore bio .zadan, jest .rije.Sen.

(Ukoliko je on bio zadan; jer jos se uvijek nije od-govorilo na pi.tanje ka-ko Ja maZe .postaviti u sebe ne-gaciju iii u Ne-ja realitet, pa lkao da ISe ni:Sta nijc dogo-di,Jo, ako se na to pHanje ne da odgovoriti. Na to pod-sjeCamo zato da se nitko ne bi zakaCio o pr:ividnu niS-tavnost i nedostatnost naSeg rjeSenja.)

Mi -smo se upravo latiH jedne nove sinteze. Pojam koji .se u njoj postavlja sacLrian je pod visim mdnim pojmom odreilenja, jer se njime postavlja ikvantltet. No ako fbi .to za.ista imao biti neki drugi pojam, a nji-me omaCena sinteza zaista jedna nova sinteza, onda se mora dati pokaczati njegova specifiC.na dtferencija od pojma odredenja uopce, razlog racz!>kovanja obaju poj-


mova. Odredivanjem uopCe ustanovljuje se samo kvantitet; neispi.tano kako ,i na koji naC:in: 1pomoCu na~ Seg upravo sada postavljenog si.ntetiCnog pojma pasta~ vlja se kvantitet jednoga pomoCu kvantiteta njegove suprotnosti, i obratno. Odredenjem 1realiteta iii nega-cije onaga Ja odreduje se ujedno negacija iii realitet Ne-ja; i abratno. Ja mogu da podem od kojc suprot-nosti hoCu,l? pa sam svaki puta pomoCu racLnje odre-divanja istodobno odredio ono drugo. To odcedenije odredivanje moglo bi se .prik:Iadno nazvati uzajamno odretlivanje (1prema analogiji uzajamnog djelovanja). To je ono isto 'Sto se u Kanta zove relacija.

C. Sinteza pomoCu uzajamnog odredivanja opreka koje su sadrZane u samome prvome ad opreCnih stavova

Uskoro Ce se pokarzati da se sintezom pO.sredstvom uzajanmog odredivanja za rjeSenje glavne teSkoC~ po sebi nije dobi.lo nista znacajno. Ali za metodu dobili s-mo Cvrsto rHo.

Ako li 1su u _glavnom &tarvu koji je postavljen na po Cetku paragrafa sadrZane sve opreke koje ovdje treba sjediniti, a one t~reba da su .u njemu sadrZane prema gore rnapravljenoJ ,narpo.meni o metodi; ako Ji .su se na dalje mogle -sjediniti pomoCu poJma uzajamnog odre~ divanja: onda opreke koje leZe u vee sjedinjenim op-Ci.m stavovjma nuZno veC moraju biti posredno sjedi njene pomoCu uzajamnOg odretlivanja. Kao Sto su po~ sebne opreke sadriane pod postavljenima op6ma, taka i sintetiCki pojam koji ih sjedinjuje mora biti sadrZan pod opclm pojmom uzajamnog odredivanja. Mi, prema tome, treba da s tim pojmom 1post.upamo upravo ona-ka kao s.to smo m:>lo prije postupilli s pojmom odredi-vanja uopCe. Mi smo odredili njega sarrnoga, tj. ograni cHi smo sferu njegova o.psega na manji kvarntitet po-moCu -dodanog uvjeta da se kvanti.tet jednoga ima odre-diti njegovom oprekom, i obratno, pa smo twko dobili

17 A i B: da podem od koje suprot:.nos.ti; ka-ko god hoCu.

Drugi dio 4. 79

pojam uzajamnog odredivanjar. Prema upravo j.zvede-nom dokao:u treba od sada da poblize odredimo sam taj pojam, tj. da njegovu sferu ograni6mo IPOmoCu po sebnog dodanog uvjeta; i ,tako dobivamo sintetiCke poj move _koji_ -su sadrlani pod vi-Si,m poj-mom uzaJamnog odrediVa.nJa.

To nas stavlja .u stamje da te 1pojmove odredimo po-moCu njiho~i~ oSt~j1b graniCnih linija, tako da je na-prosto presJecena moguCnost da b.i ISe oni zamijenili i da bi se s podruCja jednoga odllutalo ~na podruCje dru-g~ga. "Svaka se greska odmah otkriva ~

:so Osnova cjelokupne nauke o znanosti

ukinut u onome jeclnome, .refleksija, d"kako, prema za-konu uzajamnocr odredivanja, stavlja u ono opre6no, i obratno, aka j~ a1egdje .tek ukinula realitet. Ali sto je

OilO sto joj daje pravo >li lito je prisiljava da poduzme uzajamno oclredenje?

Izj&nit cemo se odrede.nije! - U Ja je na,prosto sta-vljen realitet. U treCem naC.clu, a malo prije s~svim odredeno, bio je NeMja postavljen kao lcvantum: ah sva ki je kvantum ne!!to, dakle i realitet. Pa ipa,k" bi Ne-ja imao biti negacija - dakle, kao neka realna20 negacija (neka negativna veliC~na).

D~kle, prema pojmu same relacije potpuno je spore-. dna kojoj se od obiju opreka hoce pripisati realitet, a kojoj negacija. To ov1si o tome od kojega od ta dva

, objekta polazi -refle.ksija. Ta,ko je to zaista u materna-tid koja potpuno apStrahLra od -svakog kvaliteta, gle-dajuCi samo na ,kvantitet. Da H Cu ja korake naprijed Hi korake natrag nazvati .pozitivnim veliCinama, to je po .sebi sasvi.m svejedno; a rto zav1si samo ad toga, ho cu Ii sumu prvih ii1i 1potonjih opostav1ti kao konaca.n re-zultat. Taka u -nauci o zmanosti. Sto je !tl Ja negacija, to je u Ne-ja trealitet, :i obratno; toliko, aH i niSta viSe, propisuje se pojmom uzajarnnog odredivanja. Da li Cu to u Ja nazvati reaUtetom tli nega.cijom, to ostaje po-

. sve prepuMeno mojoj volJi: govor je prosto o .relativ nom* realitetu.

Prema tome, pakazuje se neka dvosmislenost u sa mom pojmu realiteta, do koje dola,zi upravo s pojmom uzajamnog oclreti, taka da zadovolJava, onda se prije sv.ega .mora ukinuti ana dvo smi.slenost i-za koje bi ono maZda m.oglo hiti skriveno i biti ne pravo, nego samo pcividno protivurjeCje.

Izvor je svakog realLteta Ja, jer je ovaj ono neposre-dno i apsolutno postarvljeno.21 Tek pomaCu Ja i s nji me dan je pojam realiteta. Ali Ja jest jer sebe postav-lja, a on sebe postavlja jer jest. -Prema tome su postav~ ljanje-sebe i bitak jedno te isto. No pojam postavlja-nja-sebe i djelatnosti uopce opet su jedno te isto. -Dakle - svaki je realitet djelatan; a sve dje/atno jest realdtet. Djelatnost je pozitivan, a:psolutan22 realitet (u opreci p~ema prosto relativnom reatlitetu) .

(Veoma je potrebno da se pojam djelatnosti ovdje mis-li .saJSvim Cisto. Njime se niSta ne moZe oznaCi.ti Sta nije sadriano u apsolutnom postavljanju Ja pomoCu samoga sebe; Sto Jie leZi neposredno u s-tavu: Ja jesam. Prema tome je ja1sna da treba potpuno apstrahi.rati ne sarno ad svih vremenskih uvjeta, nego i ad svakog ob-jekta djelatnosti. Djelotvorna ,radnja J a, time sto on postav.Ija svoj vlast1ti bitak, nLpoSto se ne odnosi na neki objeJGt, nega se ona vraCa u samu sebe. Tek onda kad Ja s&m sebe predocuje, postaje on objektom. -Uobrazi,Jja se moie tesko suzdriati da posljednje svoj-stvo, svojstvo objekta:, na Sta se odnosi djelatnost,23 ne umijeSa u Ci.sti pojam djelatnosti; ali dosta je da je Covjek opomenut na njezinu vaPku da se bar u izvade njima apstra1hira ad svega Sto bi maglo potjecati od takvog mijesanja.)

3. Ja treba da je odreden, tj. realitet, Hi kako je ovaj malo prije bio odreden, djelatnost treba da je ukinuta u njemu. P.rema tome je u njemu posta,r.Ijena oprcka djelatnosti. Opreka djelatnost.i pak zove se trpnja. Trp-nja je pozitivna rupso1utna2-1 negadja pa je utaJi.ko op-reCna prosto relativnoj negaciji.

21 RijeCi: jer je ovaj ... postavljeno(( manjkaju u A B. 22 apsolutan(( manjka u A i B. 23 Posljednje tri rijeCi manjkaju u A i B. 24 >>a.psolutna manjka u A i B.

6- J. G. Fichte

i

1':. . ..

'"

-----------------------------------.;.....;.....;.... __ ...:...; __ -'-,r---,;......;__"-'--'----'-'--'-'---.;_-'-_;...;......;__;_-""'.;_-.;_ __ ....;."'-'......;,'i', c


[Bilo bi pozeljno da rijec trpnja (trpljenje, Leide_n) ima manje Sporednih znaCenja. Da ovdje ne valJa. ID;l~liti na bolan osjeeaj, na to zacijelo ne treba podsJel>tl. No mozda na to da treba apstrahirati od svih vremen-. skih odreaenja, nadalje do sada jos od svake dj.~l~tnostz koja u oprecnome prouzrok~LJe trp11JU. Trp~Ja Je. pro sta negacija .upravo postavl]enog C!stog pOJm,a dJ.e!at-nosti, i .to kvantitativna, jer je ~:m sam ~vantitat1va;n. Nairne, sama negadja djelatnostr apstraiumna od n]e-zina kvantiteta = 0 bila bi mirovam.je. Sve u Ja. Sto ne Jezi neposredno u: Ja jesam, sto nije post.,vlJ~no neposredno postavljanjem Ja pomocu samoga sebe, Je&! za njeoa trpnja (afekcija uopce)]. . .

4 kko treba da se zadrzi onsolutni .totahtet realrteta, . ~ . ~ kad je Ja u stanju trpnje, onda se, prelll:a g~rnJ.emu, nul;no pomo6u zalkona uzaja~o~ odre~1vanJa Jednak stupanj djelatnosti mora prem]ell u Ne-p. .

I tako je gornje protivurjecje. rijesen? N~-Ja kao ta-kav nema po sebi nikakvo? realtteta, alt _on zma realzt~ta ukoliko Ja trpi; pomocu zakona uzaJamnog odred~vanja. Ovaj stav: Ne-ja ima, ko~iko mi b~r d~ sada u_v~damo, za Ja samo utoliko realzteta ukolzko. Je Ja afzcz-ciran a izvan uvjeta afekcije tog Ja nema nzkakvog rea-lit eta: veoma je va2no zbog polSljedica. . .

5. Sada izvedeni sinteticki pojam sadrian Je pod Vl Si.m poj,mom uzajamnog odrediv~nja, jer_ se u DJ_en1u

kvant~tet jednoga, Ne~a, odrreduJe kvant1tet?m ~Jegove opreke, pomocu Ja. No taj je pojam od n]ega1 spe-ci:fiCno razliCit. Nai,me, u pojmu uzajamnog odredlV~Ja bilo je potpuno sporedno koja je od obij'':'. opr~ka b1l? odredena pomocu druge: kojoj je od obiJU J:>~o pnpl-san reatHtet, a ne negacija, i kojemu negaCIJ~i,_ a .~ne realitet. On se bio odredio kao kvantitet - ah 1 msta vise do puki kvantitet. - Medutim: u sadasnjoj si;>tezi zarnjenjivanje nije .sporedno, nego Je ?~:edeno~ koJemu od dvaju Clrunova opreke irna da se pnp1:se reaLitet, a ne negacija, a kojemu negacija, a ne re~l1tet. Pre:na t~me se sadasnjom sintezom postavlja d]elatnost, 1 to Jed-

2s prema gornjemu manjka u A i B .

, t~~c x I). C) VlO.k.

Drugi dio 4. 83

naki stupam.j djelatnosti u jedno, kao sto se trpnja stav-lja u njegovu opreku, i obratno.

Ta .se sinteza naziva sintezom djelotvornosti (kauzali-teta). Ono cemu se pripisuje djelatnost, a uto!iiko ne trpnja, zove se uzrok (prarealitet, pozitivni apsolutno postavljeni realitet, sto se onom rijecju tocno izraza-va) ono Cemu se pr~pisuj.e trpnja, a utoliko ne dje-latnost, ucinak ( efekt, drukle od drugoga zavisan, a ne pra-realitet). Oboje m-iSljeno u povezanosti zove se posljedica. Ucinak (das Bewirkte) ne bi nikada trebalo nazivati posljedkom (Wkkung).

(U pojmu djelotvomosti, kao sto je on upravo dedu-ciran, treba potpuno apstrahirati od empi.ri}ski'h uvje-ta vremena; a on se i bez njih da il)osve dobro mis-Hti. Vrijeme dijelom jos nije dedudrano, pa mi ovdje jos i nemamo prava da se sLuZLmo njegovi.m pojmo.rn; dije-lom uopCe nije ni istina da bi se uzrok kao takav, tj. ukoliko je djelatan u odredenoj posljedici, morao misliti kao da u vremenu prethodi uCin'~u, kao Sto Ce se jednom pokazati kod shematizma. Uzrok i ucinaJk tre-ba da se, StaviSe, .pomoCu sintetiCkog jedinstva pomi-sljaju kao jedno te isto. Ne uzrok kao takav, ali sup-stancija kojoj se p.ritpi


b) On odreduje sebe; on je nesto odredeno", a prema tome je tvpan. (Odredenost pokarzuje prema svom unutraS.njen1 :zmaCenjru uvijek neik.u tnpnju, neko zaldnuce realiteta.)" Taka je Ja u jednoj te istoj raidnji uJedno djelatan i trpan; prlplsuje mu se realHet i ne-gacija istoddbno, Sto je bez sumnje protivurjeCje.

To protivurjecje .treba razrijesiti s pomocu pojma uzajamnog odredivanja, i ono bi na svaki naCin bilo pot1puno rijeSeno, rkad bi se umjesto gornjih stavova dao misliti ovaj: Ja pomocu djelatnosti odreduje svoju trpnju, ili pomocu trpnje svoju djelatnost. Onda bi on u jednom te istom stanju bio ujedno djelatan i lt'Pan. Pita se sa~o: da li i kako ~Se gornj.i stav dade misliti.

Za mogu6nost svakog odredlvanja uopce (svakog mje-renja) mora biti ustanovljeno neko mjerilo. No to mje-ri:lo ne bi -moglo bi,ti ntkarkvo drugo nego ,sam Ja, jer je prvobitno samo Ja apsolutno postavljen.

No u Ja postavljen je realitet. Prema tome Ja mora biti posta'."ljen kao apsolutan totalitet re,.liteta (dakle kao kvantum u kojemu su sadrZ.ani svi kvantumi i koji maZe biti mjera za sve njih), ito rprvobitno i apsolutno, aka malo prije problemationo postavljena smteza trebn da bude moguCa i aka protivurjeCje treba da se rijeSi tako, da zadovoljava. Dakle:

I. Ja postavlja apsolutno, bez ikakvog temelja i ni pod 1kakvim moguCim uvjetom apsolutni tota!itet reali tela kao kvatntum, iznad kojega naprosto snagom ovog postavljanja nije moguC veCi; i taj apsolutni rnaksi,munl realiteta postavlja on u samoga sebe.- Sve sto je u Ja postaVlljeno, jeSit realitet, i sav reBJlitet .koji jest, postav 1jen je u Ja ( 1). No taj rea,Jitet u Ja jest kvantum, i to naprosto postavljen kvantum ( 3).

2. Pomocu tog mjeriJa i po tom mjerilu koje je apso-lutno postavljeno, treba da se odredi kva,ntitet nedo-statka realiteta (neke .trpnje). No nedostatak nije nista; i ono Sto nedostaje nije niSta. (Nebita;k se ne da za

27 A i B: jest neSto Sto postaje odredeno. 2s (Odredenost ... realiteta.) manjka u A i B.

Drugi dio 4. 85

mijetiti.)29 Pren1a tome se on maZe odrediti samo na taj naCin da se odredi ana astalo ad realiteta. Dakle, J a maZe da adredi samo ograniCeni kvantitet svog reaoli-teta; a njegovim odrectenjem ujedno je odreden i kvan-titet negacije. (Posredstvom pojma uzajamnog odredi-vanja).

(Mi ovdje jos posve rupstrahiramo oct odredenja ne-gacije kao opreke realiteta po sebi u J a i upravljamo svoju pa:Znju samo na odredenje jednog kvantuma realiteta, koji je rnanji nego totalitet.)

3. Totalitetu nejednak kvantum realiteta i sam je negacija, naLme negacija totaliteta. On je kao ograniCen kvantitet opreCan totalitetu; sve opreCno pak negacija je onaga Cemu je opreCno. Sv~i odredeni kvantitet jest ne-totalitet.

4. No aka takav kvantum totallteta treba moci Sll protstaviti totalitet}.J., dakle uporediti ga s njim (po pravi,Uma svake sinteze i amtiteze), onda izmectu obaju mora pastojati neki osnov odnosa; a taj je osnov po-jam djeljivosti ( 3). U apsolutnom totalitetu nema di-jelava, ali se on maZe uporediti s dijelovima i razliko-vati se od njih; a na taj se naCin gornje protivurjeCje da razrijeSiti taka, da zadovoljava.

5. Da bisma to vemna jasno uvidjeli 1 reflektirajmo na pojam realiteta. Pojam rea!iteta jednaik je pojmu dje-latnosti. Da je svaki realitet stavljen u Ja, znaCi: Ja je samo cljelatan; on je prosto Ja, samo ukoliko je djela-tan, a ukoliko nije djelatan, on je Ne-ja.

Svaka je t~pnja ne-djelatnost. Trpnja se, prema to-me, ne da drukCije ni odredi,ti, nego sa-mona taj naCin da se dovede u odnos prema djelatnosti.

To, daikle, na svaki naCin odgovara naSem zadatku prema kojemu pomoCu djelatnosti, uzajarnnim odredi vanjem, !reba da se odredi neka trpnja.

6. Trpnja se ne moie dovesti u odnos prema djelat-nosti, osim pod uvjetom da ima neki osnov odnosa prema ovoj potonjoj. Taj pak ne moie bi


drugi nego opCi osnov odnosa 'realiteta i negacije, osnov odnosa kvantiteta. Da se trpnja pon1oCu kvantiteta da~ de dovesti u odnos prema djelatnosti znaci: Trpnja je kvantum djelatnosti.

7. Da bismo mogll pon1iSljati kvanbum djelatnosti, moramo imati neko mjerilo djelatnosti: tj. djelatnost uopce (sto se gore zvalo apsolutni totaolitet realiteta). Kvantum uopCe jest mjera.

8. Ako je u Ja uopce stavljena sva djelatnost, onda je stavljanje nekog kvantuma djelat11osti njeno smanjiva-nje; a .t3lkav kvantJum, ukoltko nije sva djelalnost, jest trpnja premda je po sebi djelatnost.

9. Prema tome se postavljanjem nekog kvantuma djew latnosti, njegov1m suprotstavljanjem djelatnosti, ne ukoliko je ona djelatnost uopce, .nego ukoliko je ona sva djelatnost, postavlja neka trpnja, tj. onaj kvantum djelatnosti kao takav postavlja se sam kao trpnja pa se odreduje kao takav.

(Odreiluje se, veEm ja. Svaka je trpnja negacija dje-Jatnosti, neki,m kvcmtumom djelatnosti negira se .totali-tet djelatnosti. A rukoliko se to desava, pripada kvan-tum pod sferu trpnje. - Ako se ana uopCe promatra kao djelatnost, onda :ne pdpada rpod sferu trpnje, nego je iskljucena iz nje.)

10. Sada je bio pokazan jedan X koji je ujedno reali-tet i negacija, djelat-nost i trpnja. a) X je djelatnost ukoliko se .ctovodi u odnos prema

Ne-ja, jer je postavljen u Ja, u postavljacki i djelatni Ja.

b) X je trpnja ukoliko se dovodi u odnos prema totali-tetu djelovanja. On nije djelovanje uopce, nego od-reeleno djelovanje: pod sferom djelovanja uopce sa-dr:Zani i posebni nacin djelovanja.

Povucite kruZmicu = A, ([)a Ce cijela pomo6u nje za~ tvorena povrsina = X biti suprotstavljena beskonacnoj povrSini u beskooaOnom prostoru koJa je iskljuCena. Povuci.te unutar kruga A drugill rkru:Znicu = B, pa Ce njome zatvorena povti'Sirna = Y biti, iprije svega, zatvore-

. na u kmgu A i ujedno biti s njime suprotstavljena bes-konaCnoj, po A iskljuCenoj povrSini, a utoliko povrSini

Drugi dio 4. 87

X potpuno jednaka. No promatrate li je kao zatvorenu po B, ona je suprotstavljena iskljucenoj beskonacnoj povrsini, dakle i onom dijelu povrsine X koji ne le.Zi u njoj. DakJe, prostor Y suprotstavljen je samome sebi; on je, naime, iii dio povrSlne X iH je povrsina Y lwja postoji sama za sebe.

Pri-mjer:30 Ja mislim jest, prije svega, irhrarz djela.tno~ sti; Ja je postavljen kao misleci a utoli"ko kao djelatan. Nadalje je .to irzraz negaci:je, ograniCenja, trpnje, jer je misljenje posebno odredenje bitka; a u njegovu poj-mu iskljul\uju se sve ostale V>rste bitka. Prema tome je pojam miSljenja samome sebi suprotstavljen; on ozna-cuje djelatnost aka ,se dovodi u vezu s misljenim pred-metom; on oznaOuje trpnju aka Se dovodi u vezu s bit~ kom uopce: jer bi,tak se mora ograniCiti ako misljenje treba da bude moguCe.

Svaki moguCi predi1kat onog Ja oznaCuje ncko nje-govo ogranicenje. Subjekt: Ja, jest ono apsolutno dje-latno Hi ono sto postoji. Pomoeu predikata (npr. ja predocujem, ja tezim itd.) zatvara se ta djelatnost u ograniCenu sferu. (Kako i pomoCu Cega se to dogatta, to se ovdje jos ne pita.)

II. Sada se dade potpuno uvidjeti kako Ja uslijed i pomo6u svoje djelatmosti .maZe odredirti svoju t11pnju i kako istodobno mo.Ze biti djelatan i trpan. On je odre-divalaCki .ukolilk.o sebt apsolutnim spontanitetom izme-du svih svojih sfera, koje su sadr:Zane u totalitetu nje-govih realiteta, stavlja u jednu odretienu sferu, a uk.o~ Hko se reflektira samo na to apsolutno postavJJanje, ali se oct granice sfere apstrahira. On je odreilen ukollko se promatra kao u ovu odredenu rSferu postavljen i apstrahira od spontaniteta postavljanja.

12. Mi smo nasli prvobitno ,sintetil\ku radnj.u Ja, ko-jom se ra2rjeSava postavljeno protivurjeCje, a time smo naS!i novi sinteticni pojam st.o ga treba jos nesto toc-nije irstraZiti.

30 RijeC: Primjercc manj ka u A i B.


On je, isto tako kao predasnji, pojam djelotvomosti, - pobHZe odredeno uzajan1no odredenje; i mi Cerna dobiti najrpotpunijl uvid u oba ako ih usporedimo s onim uzajan1nim odredenjem kao i medusobno.

Prema praNH1ma odredivamja uopCe moraju a) oba pojma biti jednaka uzajamnom odredenju, b) njemu oprecna, c) medusobno jednaka ukolitko su oprecna onon1 uzajamnon1 odredenju, d) jedan drugome opreC-na. a) Oni su uzajamnom odredenju jednaki u tome Sto se

u oba kao u onome djelatnost odreduje trpnjom iii realitet negacijom (Sto je upravo to) i obratno.

b) Oni su oba njemu opre6na. Jer u uzajamnom odre-divmju neka se promjena uopCe samo postavlja, ali sene odreduje. Ostalo je potpuno slobodno, da li se s realiteta hoCe prijeCi ,na negacijru .ili s negacije na reaUtet. No u objema sintezama Sto Sino ih napo-sljetku pratili red je promjene utvrden i odreden.

c) Upravo u tome Sto je u obima promjena utvrdena, oni &u sebi jednaki.

d) U pogledu promjene oba su u sebi opreCna. U poj-mu kauzaliteta odreduje se djelatnost pomocu trp-nje; u upravo izvedenom pojmu trpnja se odreduje pomocu djelatnosti.

13. Ukollko se Ja promatra kao takav da obuhvaca cijeli, 3Ipsolutno odredeni ;krug svih reaHteta, on je supstancija. Ukolilko se stavi u ne apsolutno odredenu sferu toga kruga (kako i Cime -se ta sfera odreduje, ostaje za sada neistraZeno), utoli!ko je on akcidentalan, iii on je u njeinu jedna akcidencija. Granica koja tu posebnu sferu odsijeca od cijelog opsega jest ono Sto akcidenciju Cini akcidencijom. Ona je temelj razliko-vanja izmedu sU!pstanci:je i akcidencije. Ona je u opse-gu;- -stoga je aJkcidencija u i na supstoociji: ona neSto iskljuCuje iz cijelog opsega; stoga akcidencija nije sup-stancija.

14. Nijedna se supstancija ne da -mi,sHti bez odnosa prema nekoj akcidencijj, jer Ja tek pomocu postavlja-

. nja moguCih sfera u apsolutni krug postaje supstanci-jom; tek pomoCu moguCih akcidencija n.astaju realiteti,

Drugi dio 4. 89

jer bi inaCe sav rea.Jitet bio naprosto jedno.- Realiteti onog Ja njegovi su naCini' djelovam.ja: on je supstanci-ja -ukoliko -su u njemu postavlj-eni svi moguCi naCini djelovanja (da budu vrste).

Nijedna se akddencija ne da misliti bez supstanci-je, jer da bi se spoznalo kako je neSto neki odretleni realitet, moram to dovesti u odnos prema realitetu uopCe.

Supstancija je sva promjena miS.Jjenja uopce: akci-dencija je neSto odredeno Sto se m.ijenja s neCim dru-gim pronzjenljivim.

P.rvobitno je same jedna supstancija, Ja: U toj su jednoj sups-tanciji postavljene -sve moguCe akcidencije, dakle svi moguCi reali.teti. - Kako Se viSe aJkcidencija jedine supstancije, jednakih u nekom obiljezju, moze zajedno shvatiti i msliti Cak kao ~supstancije, Cije se akcidencije odrectuju razliCitoSCu onih obiljef.ja izmedu sebe koja postoji pored jednakosti, vidjet cemo u svo-je vrijeme. Primjedba: NeistraZena i potpuno u tami ostala je

dijelom on a djelatnost J a kojom on sebe samog razlikuje .i usporeduje kao supstanciju i akcidenciju, dijelom ono Sto tome daje povoda da izvr.Si tu rad~ nju. Ovo posljednje, koliko moZemo nagadati ie prve sinteze, zacijelo bi moglo biti neko djelova:nje ooog Ne-ja.

Prema tome je, kao Sto se to obiCava deSavati kod svake sinteze, u sredini sve ispravno sjedinjeno i po-vezano, aline oba krajnja kraja.

Ova pri-mjedba pokaZJuje nam s jedne nove str31lle posao nauke o znanosti. Ona Ce uvijek nastaviti da umeCe srectnje Clanove iz-medu opreka; ali time se prothmrjeCje ne rjeSava potpuno, nego se samo dalje ispoStav.Jja. Alko -se medu sjedinjene Cl'anove, o kojima se kod poblizeg istraiivanja nade da ipak nisu potpu-no sjedinjeni, umetne nevi srednj-i Clan, onda, dakako, otpada protivurjecje koje se kao po~ljednje pokaza-lo; ali da bi se ono rijesHo, morale su se prihvatiti nove -krajnje toCke koje su opei opreCne pa se iznova moraju sjediniti.

90

---------~

Osnova cjelokupne nauke o znanosti

Pravi, najvisi zadatwk koji sadriava pod sobom sve druge zadatke jest ovaj: kako Ja neposredno moze djelovati na Ne-ja Hi Ne-ja na Ja kad oba imaju biti medusobno potpuno oprecni. Izmedu oba guramo neki X, uslijed cega oni ujedno i posredno djeluju sami jedan rna drugi. No .uskoro se of.kriva da i u tom X negdje opel mora biti neka tocka u kojoj se Ja i Ne-ja neposredno sastaju. Da bi se to sprijeCilo, umeCe se izmed:u i umjesto oStre granice novi sred-nji cbn = Y. Ali uskoro se pokwzuje da u njemu i:sto taka kao L u X mora biti neka toCka u kojoj se obje opreke neposredno dodiruju. I tako bi to iSlo u beskonaCnost kad se Cvor iO.e bi presjekao, aka veC ne rije~io vrhovnom odlukom uma, koju ne Cini maZ-da fiJozof, nego koju on samo pokazuje - odlukom: Ne-ja uopCe ne treba da bude, jer se ni na koji naCin ne da sjedin~ti sa Ja, kojom Cvor doduSe ne bi bio razrijeSen, ali bi bio presjeCen.

Stvar se maZe razmotriti s jo.S jedne druge strane. - Ukoliko se Ja ograniCava sa Ne-ja, on je konaCan; ali po sebi, onaka kako se postavlja svojom vlasti-tom apsolutnom djelatnoscu, on je beskonaca,n. To dvoje u njenlu, beskonaC.nost i konaCnost, treba da se sjedine. No takvo je sjedinjenje po sebi nemoguCe. Dugo se, doduSe, spar izgladuje posredovanjem; bes-konaCno ograniCava konaCno. No naposljebku, budu-Ci da se pokazuje potpuna nemogu6nost traZenog sjedinjenja, mora se konaCnost uopCe ukinuti, sve granice moraju nestati, beskonaCni Ja mora preostati sam kao Jedno i kao S.ve.

Postav.ite u besprekidnom prostoru A u tocki m svjetlo a u toOki n mrak: onda .mora nuZno, buduCi da je pros tor postojan i buduci da izmedu m i nne-ma hijata, izmetlu obje tocke negdje biti tocka o koja je svjetlo i mrak istodobno, sto sebi protivu rjeci. - Vi postavljate izmedu obiju srednji clan, summk. - Neka on lde od p do q, onda ce sumrak graniCiti u p sa svjetlom a u q .s mrakom. No time ste dobili samo odgodu, ali protivurjecje niste rije-sili da bi zadovoljavalo. Sumrak je mjesavina svjetla

I I I

f,

Drugi dio 4. 91

i nuraka. No u,p jarko svjetlo maZe graniCiti sa su-mrakom samo na taj nacin da je tocka p istodobno svjetlo i sumrak; a sumrak je rar.diCit od svjetla sa-mo na taj naC1n Sto je on ujedno i mrak; Sto je on svjetlo i mrak i.stodobno. Isto je tako u tooki q. -Prema .tome se prot.ivurjeCje ne da rijeSioti drukCije nego na ovaj naCin: Svjetlo i mrak uopCe nisu opre-Cni, nego ih valja razlikovaH samo po stupnjevima. Mrak je samo veoma neznatan kvantitet svjetla. Upravo je isto takav odnos izmedu Ja i Ne-ja.

E. Si11teticko sjedi11jwje opreke koja postoji izmeilu obje postavljene vrste uzajamnog odredivmzja

Ja postavlja sebe kao odredenoga pomoCu Ne-ja, bila je glavna postavka od koje smo poSli. Ona se nije mogla ukinuti, a da se ujedno nije bi1Io ukinulo jedinstvo svije:;ti. No u toj postavci leZala su 1protivurjeCja koja smo imali da rijeSi,mo. Prije svega nastalo Je pitanje: kako Ja ujedno maZe cla odretluje i da biva odrettivan'? - na koje -se odgovor:ilo ovako: odretlivati i biti odre-tlivan jeclno su te isto pomoCu pojma uzajan1nog odre~ divanja; kao Sto, prema tome, Ja postavlja u sebe odreden kvantum negacije, tako on ujedno postavlja odreden kvantum reaHteta u Ne-ja i obratno. Ovdje je preostalo da se pita: kamo da se postavi rea,litet, u Ja ili u Ne-ja? - na Sto se pomoCu pojma djelotvornosti bHo odgovorilo ova:ko: u Ja treba da se posta:vi negacija ili tDpnja, a pr.:::ma prav.ilu uzajamnog odredivanja uopCe, jednaJki :kvantum realiteta iii djelatnosti u Ne-ja. - Ali. karko se ~pak neka trpnja .moZe postavi.ti u Ja? - pit-alo se dalje, a na to .se odgovori:Io po.moCu pojma supstancijruliteta: trpnjoa i djelatnost u Ja jedno su te isto, jer je trpnJa samo neznatniji kvantum djelatnosti.

No tim odgovorima zapleli smo se u krug. Ako Ja stavi u sebe rnamji stupooj djelatnosti, onda ti.me, da~ kako, stavlja u sebe neku trpnju, a djel>atnost u Ne-ja. Ali J a ne moZe imati neku moe da u sebe upravo stavi neki nizi stupanj dje!atnosti, jer on, prema pojmu


supstancijaliteta, stavlja svu djelatnost u sebe i ne po-stavlja u sebe ni.Sta nego djelatnost. Prema tome morala bi postavljanju niZeg stupnja djelatnosti u Ja prethodi-ti neka djelatnost Ne-ja; ova bi zaista morala najprije unistiti jedan dio djelatnosti Ja, prije nego sto bi Ja mogao postaviti u sebe jedan njezin manji dio. No to je isto taka nemoguCe, jer se pomoCu pojma djelotvor-nosti onom Ne-ja maZe pripisati neka djelatnost samo utoliko ukoliko se u Ja stavi neka trpnja.

Mi Cerna se, za sada ne baS u 5-ko,lskoj fermi, joS ja-snije izjasniti o glavnoj toCki koja je u pitanju. Neka mi se, n1edutim, dopusti da pojam vremena pretposta-vim kao po.znat.- Pretpostavite, kao prvi sluCaj posli-je samog po}ma djelo.tvornosti, da ograniCavanje Ja do-lazi samo od djelatnosii Ne-ja. Zamislite da u vremen-skoj to6ki A Ne-ja ne djeluje na Ja, onda je u Ja sav realitet i nikakva negacija; ina taj naCin, prema gornje-mu, nije nikakav realitet stavljen u Ne-ja. Zamislite na-clalje da u vremenskoj tocki B Ne-ja djeluje s 3 stupnja djelatnosti na Ja, onda SU, pomo6u pojoma uzajoamnog odreciivanja, u Ja na svaki naei-n 3 stupnja reali.teta uki-nuta, a umjesto toga postavljena su ~ stupnja negacije. No pri tome se Ja dr:l:i samo trpno; stupnjevi su nega-cije u njen1u, dakako, postavljeni, ali ani su smno po-stavljeni- za bilo koje irzteligentno bi6e izvan la, koje promatra Ja i Ne-ja u onoj posljedici i prosuduje po pravilu uzajamnog odreciivanja, ali nisu postavljeni za sam Ja. Za to bi se zahtijevalo da svoje stanje u mo-mentu A uporedi s n1omentom B i da maZe razlikovati fa:ljliCne kvantume svoje djelatnosti u oba momenta, a kako je to moguce, jos se nije :pokazalo. Ja bi u pri-hvaeenom sluCaju na svaki naCin bio ograniCen, ali on ne bi bio svjestan svoje ograniCenosti. Ja bi, da to ka-Zeino rijeCima svoje postavke, na svaki naCin bio odre-d.en; ruli on sebe nije postavio .kao odredooog, nego samo31 neko biee izvan njega moglo bi ga pasta viti kao odredenog.

31 ))samo(( manjka u A i B.

Drugi dio 4. 93

IIi rpostavite kao drugi sluCaj, prema samom pojmu supstancijaliteta, da Ja apsolutno i nezavisno od svakog utjecaja Ne-ja ima neku moe da hotimiCno stavi u sebe neki umanjeni kvantum realiteta; pretpostavka tran-scendentnog ideaJirzma, a naroCito 1prestabilkane harw monije, koja je takav idealiz,.m. Od toga da ta pretpo-stavka protivurjeCi vee apsolutno-prvom naCelu, ovdje se po,prmo aJ]JStrahira. Dajte mu jos i moe da taj uma-njeni kvarntitet uporedi s apsolutnim totalitetom i da ga na njemu mjeri. Postavite Ja pod tom prenpostav-kom u momentu A s 2 stupnja umanjene djelatnosti, u momentu B s 3 stupnja, onda se veoma dobra dade razurr1jeti kaJko se Ja u oba momenta moZe prosudiva~ ti kao ograniCen, i to u momentu B viSe ograniCen nego u momentu A, ali se nikako ne da uvidjeti kako on to ograniCenje rnoZe dovesti u vezu s neCLm u Ne-ja kao njegovim uzroikom. Naprotiv, nn bi sam sebe mo-rao smatrati uzrokom tog ograni,Cenja. RijeCima naSe postavke: Ja bi sebe onda32 na svaki naCin 1postavio kao odreden, aH ne kao odreden pomoCu Ne-ja. (P.ravo onog dovodenja u vezu sa Ne-ja dog.matiCki33 ideaJista na svaki naCin poriCe, a utoliko je on konsekventan: ali CLnjenicu dovodenja u vezu ne maZe poricati, i joS niko-me nije palo na pamet da je porice. Ali onda, on ,tu priznatu Cinjeniou, apstra.thi.rctnu od njenog prava, ima bar da razjasni. No to on nije kadar na osnovu svoje pretpostavke, a njegova je filozofija, prema tome, ne-potpuna. Ako pored toga mozda prihvati jos postojanje stvari i!Zvan nas, kao Sto se to deSava u prestabiliranoj harmoniji bar kod nekih lajbnicovaca34, onda je on po vrh toga i-nkonsekventan.)

Prema tome nijedna od tih dviju ,sinteza, upotrijeb-ljema odvojeno, ne razjaSnjava Sto treba da razjasni, a gore prekoravano protivurjeCje ostaje: ako Ja .sebe po-stavi kao odredenog, onda se on ne odreduje pomoeu Ne-ja; ako se odreduje pomocu Ne-ja, onda on sebe ne postavlja kao odredenog. 32 B: jer ( denn) umjesto onda ( dann} 33 ))dog.matiCki(( manjka u A i B. 34 RijeCi: >>ba.r ... Jajbnicovaca manjkaju u A B.

I 1 ...

i

-----===--=------------"""----r---'-----'-------'----'--------.......... 4;''' ,;


I. Mi sada to protivurjecje postavljamo posve odredeno. Ja ne moze postaviti u sebe trpnju, a da djelatnost

ne stavi u Ne-ja, ali on ne maZe staviti djelatnost u Ne-}a, a da trpnju ne postavi u sebe: ne moze nijedno bez drugoga; on ne maZe nijedno apsolutno, prema to-me ne maZe nijedino od toga dvoga. Dakle, I. Jane stav,Jja trpnju u sebe ukoliko stavlja djelatnost

u Ne-ja, niti djelatnost u Ne-ja ukoliko stavlja trpnju u sebe: on uopCe ne postavlja (ne poriCe se uvjet, nego ono uvjetovano, Sto dobra treba upamtiti; ne iziskuje se praviJo uzajamnog odredivanja uopCe, kao takvo, ali njegova .primjena uopCe na sadaSnji slu-caj). Kao sto je upravo bilo dokazano.

2. Ali Ja treba da postavi u sebe trpnju, a utoliko dje-latnost u Ne-ja, i obratno: prema izvodenjima iz gore apsolutno posta\nljenih stavova.

II. U prvome se stavu poriCe Sto se u drugorne tvrdi. Oba se, prerna tome, odnose kao negacija i realitet.

No negacija i realitet sjedi

Documents

Fichte-osnova Cjelokupne Nauke o Znanosti