FINANCIJSKA PISMENOST€¦ · • vanjskotrgovinska politika (carine, kvote, tečajna politika i upravljanje tijekovima kapitala) • politike dohodaka (politika određivanja plaća)

Pendl & Dr. Piswanger poslovni odabir d.o.o.

HUMAN RESOURCES & MANAGEMENT CONSULTING

RESOURCES & MANAGEMENT CONSULTING



FINANCIJSKA PISMENOST

KOORDINATORICA PROGRAMA:

ANA HORVAT

mob: 099 23 23 233

e-mail: [email protected]

mailto:[email protected]






SADRŽAJ:

EKONOMSKI POJMOVI I MEĐUOVISNOST

FINANCIJSKA TRŽIŠTA

FINANCIJSKE KRIZE I REGULACIJA

FINANCIRANJE

FINANCIJSKI IZVJEŠTAJI BANKE

FINANCIJSKI IZVJEŠTAJI PODUZEĆA

TROŠAK KAPITALA i BUDŽETIRANJE

OSTALI POJMOVI VEZANO UZ FINANCIJE, ULAGANJA, TRŽIŠTA TE VAŽNI LINKOVI






EKONOMSKI POJMOVI I MEĐUOVISNOSTI

Gospodarstvo ili ekonomija, u širem značenju, je pribavljanje, raspolaganje i upravljanje

sredstvima i sposobnostima pojedinaca ili ljudskih zajednica radi zadovoljavanja njihovih potreba i želja. Gospodarske su djelatnosti isprepletene i međuovisne, a putem podjele rada, razmjene,

organizacije proizvodnje i upravljanja čine temelj društvenog života. S obzirom na razinu i nositelje gospodarske djelatnosti razlikujemo individualno, obiteljsko i gospodarstvo poduzeća, te lokalno,

regionalno, nacionalno i svjetsko gospodarstvo. Na stanje i razvoj gospodarstva utječu raspoloživost

prirodnih i proizvedenih sredstava, ljudsko znanje i sposobnosti njegove uporabe kao i organizacijski oblici i društvene institucije koje reguliraju i usmjeruju gospodarske napore te raspodjela njihovih

rezultata. Temeljno je načelo dobra gospodarenja racionalna uporaba oskudnih sredstava, tj. težnja da se željeni učinak postigne minimalnim utroškom raspoloživih sredstava, odnosno

da se s danim sredstvima postigne maksimalan korisni učinak.

Ekonomska politika je skup aktivnosti i mjera neke države koju provodi vlada, a kojima ona djeluje na ekonomsku aktivnost gospodarskih subjekata u nacionalnoj ekonomiji, kućanstava i poduzeća.

Država svojim mjerama može utjecati na mikroekonomsku i na makroekonomsku sferu ekonomije. Sredstva, instrumenti i mjere ekonomske politike svrstavaju se prema područjima (odnosno vrsti

ekonomske politike) u pet skupina:

• monetarna politika (upravljanje novcem i kreditima; tj. utjecaj na bankarski sustav) • fiskalna politika (državni prihodi i rashodi)

• vanjskotrgovinska politika (carine, kvote, tečajna politika i upravljanje tijekovima kapitala)

• politike dohodaka (politika određivanja plaća) • politike cijena (određivanje administrativnih cijena)

U temeljnim makroekonomskim modelima promatra se djelovanje prve dvije skupine, tj. monetarne i fiskalne politike.

Ciljevi ekonomske politike mogu biti različiti, a u literaturi se najčešće ističu četiri cilja:

• puna zaposlenost

• stabilnost cijena • vanjskotrgovinska ravnoteža

• opća stabilnost gospodarstva

BRUTO DOMAĆI PROIZVOD

Bruto nacionalni proizvod ili BNP (eng. Gross national product) je ukupna vrijednost svih

proizvoda i usluga koje proizvedu rezidenti jedne zemlje tijekom godine, u zemlji ili inozemstvu, umanjen za vrijednost svih proizvoda i usluga koje su proizveli nerezidenti u zemlji.

Bruto domaći proizvod ili BDP (eng. Gross domestic product) je ukupna vrijednost svih proizvoda i

usluga raspoloživih za finalnu potrošnju, koji se proizvedu na području jedne zemlje u određenom

vremenskom periodu, neovisno o tome stječu li dohodak od tih proizvoda i usluga, rezidenti ili nerezidenti.

Nominalni BDP jednak je zbroju svih količina proizvedenih finalnih dobara pomnožen s njihovim

cijenama – promjene nominalnog BDP-a reflektiraju promjene u količinama i cijenama.

Realni BDP jednak je zbroju svih količina proizvedenih finalnih dobara pomnožen s njihovim cijenama

u baznoj godini – promjene realnog BDP-a reflektiraju samo promjene u količinama – ispravak za inflaciju






EKONOMSKI POJMOVNIK

Agregatna potražnja je ukupna potražnja za robama i uslugama u gospodarstvu. Ona obuhvaća

privatni i javni sektor potražnje za robama i uslugama u zemlji, kao i potražnju potrošača i tvrtki u drugim zemljama za domaćim dobrima i uslugama. Krivulja agregatne potražnje je grafički prikaz

iznosa stvarne proizvodnje koji kupci kolektivno žele kupiti na svakoj mogućoj razini cijena.

Agregatna ponuda je ukupna ponuda roba i usluga u gospodarstvu. Ona obuhvaća privatni i javni sektor ponude roba i usluga u zemlji, kao i ponudu iz drugih zemalja na domaćem tržištu. Krivulja

agregatne ponude je grafički prikaz iznosa stvarne proizvodnje koji će tvrtke odabrati za

proizvodnju na svakoj mogućoj razini cijena.

Anuitet je serija fiksnih isplata istog iznosa plaćenog u redovitim intervalima na priimjer svaki tjedan, mjesec ili razdoblje plaćanja, tijekom određenog vremenskog razdoblja.

Aprecijacija valute je povećanje vrijednosti jedne valute prema drugoj. Na primjer, ako euro

povećava svoju vrijednost naspram dolara, onda za jedan euro možete kupiti više dolara nego prije. Takvo kretanje valutnog odnosa smanjuje izvoz robe i usluga iz Eurozone jer kada se domaća cijena

dobra ili usluge pretvori u stranu valutu, skuplj su u inozemstvu. Istovremeno, aprecijacija potiče uvoz robe i usluga iz inozemstva jer smanjuje njihove pretvorene cijene na domaćem tržištu. U fiksnom

tečajnom režimu aprecijacija valute je odluka vlada, dok u promjenjivom režimu, vrijednost valute

raste kada potražnja za valutom nadmašuje ponudu.

Bankrot je izraz kojim se označuje stečaj poduzeća; situacija u kojoj dužnik objavljuje stečaj kod

nadležnog suda, ili je stečaj pokrenut presudom suda; također izraz za označavanje legalnog postupka

likvidacije poduzeća; izraz kojim se označava da je iznos dugova poduzeća premašio vrijednost njegove imovine, odnosno da je neto vrijednost imovine poduzeća postala negativna. Poznat je i

fraudolentni (prijevarni) bankrot kada vlasnik tvrtke uništava ili prikriva svoja dobra, da bi izbjegao zahtjeve vjerovnika.

Bilanca je prikaz stanja imovine (točno na određeni dan), obveza i glavnice (vlasničke) izražen u

novcu. Bilanca je financijski izvještaj koji se priprema i objavljuje najmanje jednom godišnje. Važna je informacijska podloga za donošenje poslovnih odluka. Sastoji se od aktive i pasive. Osnovno obilježje

bilance je bilančna ravnoteža koja se očituje jednakošću aktive i pasive.

Centralna (središnja) banka je temeljna financijska institucija novčanog sustava jedne države. Za

razliku od poslovnih banaka, u svom se poslovanju ne vodi profitnom motivacijom, nego gospodarskim interesom države. Uspješnost njezina rada mjeri se ostvarenim ciljevima novčane politike, a ne

prihodima koje ostvaruje svojim monopolskom pozicijom u kreiranju novca. Bavi se emisijom novca i odgovorna je za provođenje novčane i kreditne politike, osiguranje dovoljne domaće i međunarodne

likvidnosti i zakonitosti rada poslovnih banaka.

Čvrsta valuta je izraz za bilo koju svjetsku valutu kojom se trguje i koja se može lako konvertirati u drugu valutu.

Deficit je manjak, gubitak; negativna razlika između prihoda i rashoda. Proračunski deficit nastaje

kad su proračunski prihodi manji od proračunskih rashoda. Takav se deficit obično pokriva zajmovima,

izdavanjem državnih obveznica, ili zaduženjem države kod emisijske banke. Podmirivanje javnih rashoda, koji nisu pokriveni javnim prihodima te ih država financira emisijom novca ili nekim

zaduženjem, naziva se deficitarnim financiranjem. U međunarodnim gospodarskim odnosima, deficit trgovinske bilance proizlazi iz viška uvoza nad izvozom. Deficit platne bilance nastaje kad ukupna

tekuća primanja u nekoj godini ne pokrivaju ukupne tekuće rashode prema inozemstvu. Deficit platne bilance uvjetuje zaduživanje kod stranih zemalja ili odljev monetarnih rezervi (deviza i zlata).

Deflacija je pad opće razine cijena uz smanjenje agregatne potražnje. Deflacijska politika je svjesna

politika vlade u slučaju veće ukupne ponude od ukupne potražnje, radi korekcije bilance plaćanja i

smanjenja opće razine cijena. Najčešće su deflacijske metode povećanje poreza i manja javna potrošnja.

https://prviplan.hr/sto-je-to/duznik/

https://prviplan.hr/sto-je-to/ravnoteza/

https://prviplan.hr/sto-je-to/banka/

https://prviplan.hr/sto-je-to/proracunski-deficit/

https://prviplan.hr/sto-je-to/deviza/






Deflator je razlika između realnog i nominalnog bruto domaćeg proizvoda, što je jednako ukupnoj

stopi inflacije.

Depresija je teški i dugotrajni gospodarski pad koji je lošiji i dublji od recesije. Karakterizira je

ozbiljno smanjenje bruto domaćeg proizvoda (BDP).

Deprecijacija je obezvrjeđenje novca; očituje se padom kupovne moći novca na domaćem tržištu,

što je povezano s inflacijom, porastom cijene zlata, ili nekog drugog valutnog standarda, ili padom

vrijednosti neke valute na stranom tržištu, izraženom preko tečaja u drugoj valuti.

Devalvacija je smanjenje vrijednosti domaće u odnosu na stranu valutu. Do devalvacije dolazi kada se zemlja suočava s ozbiljnim problemima bilance plaćanja, odnosno kada su relativne cijene njezinih

roba i usluga takve da je vrijednost uvoza puno veća od vrijednosti roba i usluga koje izvozi. Devalvacijom se jednom nacionalnom gospodarstvu poboljšava konkurentnost na svjetskom tržištu.

Deviza je svako potraživanje u stranoj valuti, npr. pozitivni saldo na računima u inozemstvu, mjenice,

čekovi i obveznice koje glase na stranu valutu. Efektivne strane novčanice na blagajni, ili u trezorima nisu devize nego strana valuta. One postaju devize kada se pošalju u inozemstvo i odobre deviznom

računu.

Devizni tečaj je cijena jedne valute izražena drugom valutom. Promatraju se međusobni tečajevi vodećih valuta, no obično se jedna značajna valuta, npr. američki dolar, koristi kao standard za

iskazivanje i usporedbu svih tečajeva. Devizni tečaj potpuno konvertibilne valute izražava se uvjetima

ponude i potražnje na deviznom tržištu koji su određeni su suficitom ili deficitom platne bilance određene zemlje.

Dezinflacija je smanjenje inflacije ili usporavanje rasta cijena proizvoda i usluga u

gospodarstvu.

Diskontna stopa je kamatna stopa koja se primjenjuje za izračunavanje sadašnje vrijednosti.

Dug je ukupni iznos dugovanja u određenom trenutku; zbroj svih dotadašnjih deficita. Pasivna strana u obveznopravnom odnosu vjerovnik-dužnik, koja iskazuje obvezu jedne osobe ili strane drugoj osobi

ili strani kao rezultat njihovog prethodnog sporazuma; novčana obveza dužnika; količina novca što je jedna strana duguje drugoj kao posljedicu transakcije u kojoj je na temelju usmenog ili pismenog

ugovora ili sporazuma vrijednost prešla na dužnika.

Ekonomski rast je povećanje ukupne proizvodnje u nekoj državi tijekom određenog vremena, a koje se uglavnom mjeri godišnjom stopom porasta realnog BDP-a te zemlje. Obično se izražava u novcu.

Ekonomski pokazatelji su statistički podaci korišteni za određivanje stanja i perspektive nekog

gospodarstva.

Ekonomski razvitak širi je pojam od ekonomskog rasta, jer obuhvaća proces gospodarskoga rasta uz poboljšavanje standarda i kvalitete života ljudi povećanjem dohotka po stanovniku (per capita), te

mijenjanje gospodarske i socijalne strukture.

Ekspanzija gospodarstva je razdoblje u ekonomskom ciklusu kada se realni BDP povećava,

rastu cijene, povećava se zaposlenost, raste potrošnja itd

Financijska poluga je korištenje dugova u financiranju poslovanja i ekspanzije poduzeća, odnosno u

financiranju bilo kakvih poslova i poslovnih operacija. Stupanj financijske poluge je pokazatelj

multiplikativnog djelovanja financijske poluge na zarade po dionici.

Gospodarski (poslovni) ciklus su promjene u razinama gospodarske aktivnosti tijekom vremenskog razdoblja mjerene od početka jedne recesije do početka sljedeće.

Gospodarski rast je povećanje ukupne proizvodnje neke države tijekom vremena koje se uglavnom

mjeri godišnjom stopom porasta realnog DBP-a te zemlje. Obično se izražava u novcu, mada u gospodarstvima s velikim nenovčanim sektorom ili nezabilježenom potrošnjom vlastite proizvodnje

https://prviplan.hr/sto-je-to/saldo/

https://prviplan.hr/sto-je-to/obveznice/

https://prviplan.hr/sto-je-to/valuta/


https://prviplan.hr/sto-je-to/dolar/

https://prviplan.hr/sto-je-to/vjerovnik/







(npr. potrošnja poljoprivrednih proizvoda u selima) može rasti nacionalni proizvod i bez iskazivanja

porasta zabilježene razine. Ekonomski (gospodarski) razvitak je širi pojam te obuhvaća proces

gospodarskoga rasta uz poboljšavanje standarda i kvalitete života ljudi povećanjem dohotka po stanovniku (per capita), te mijenjanje gospodarske i socijalne strukture.

Imovina je resurs s ekonomskom vrijednosti koju pojedinac, korporacija ili država posjeduje s

očekivanjem da će ostvariti neku korist u budućnosti.

Indeks potrošačkih cijena (CPI) predstavlja mjeru promjena cijena proizvoda i usluga koje kućanstva kupuju za zadovoljenja svojih potreba. Služi za usklađivanje plaća i zarada u skladu s

kolektivnim ugovorima, te mirovina i socijalnih davanja, za očuvanje vrijednosti kod ugovora s indeksnim klauzulama, te za deflacioniranje pojedinih makroekonomskih agregata. Izračunava se na

temelju reprezentativne liste (košarice) proizvoda i usluga.

Indeksi dionica je sintetički pokazatelj kretanja cijena unaprijed definirane skupine vrijednosnih papira. Burzovni indeks je sintetički pokazatelj kretanja cijena unaprijed definirane skupine

vrijednosnih papira. Svaka burza objavljuje najmanje jedan indeks, a često i više različitih indeksa.

Najčešće se izračunavaju i objavljuju sljedeće vrste indeksa: 1. kompozitni dionički indeks – indeks koji prikazuje kretanje cijena odabranog broja dionica kojima se najviše trguje na određenoj burzi. 2.

kompozitni obveznički indeks – indeks koji prikazuje kretanje cijena odabranog broja obveznica kojima se najviše trguje na određenoj burzi. 3. sektorski indeks – indeks koji prikazuje kretanje cijena

vrijednosnih papira razvrstanih u pojedine sektore, a prema osnovnoj djelatnosti kompanija (npr.

sektor banaka, sektor građevinskih kompanija, sektor kompanija za pomorski transport, sektor društava za osiguranje i sl.). 4. indeks na geografskoj bazi – na nekim burzama trguje se vrijednosnim

papirima izdavatelja iz više različitih država. U tom slučaju, nerijetko se izračunava indeks koji prikazuje kretanje cijena vrijednosnih papira iz određene države ili skupine država za koje burzovni

akteri smatraju da su međusobno gospodarski povezane.

Inflacija je dulji, produženi rast cijena, ili opadanje vrijednosti novca. Ekonomski, inflacija je posljedica neravnoteže u nacionalnom gospodarstvu, a očituje se u porastu unutarnjih cijena. Može se

mjeriti različitim indeksima cijena: indeksom cijena na veliko, indeksom cijena na malo, indeksom

troškova života i dr. Prema intenzitetu, inflaciju možemo podijeliti na blagu ili puzeću, kada je stopa inflacije na godišnjoj razini manja od 5%, umjerenu inflaciju, kada je između 5% i 10%, galopirajuću

inflaciju, kada je veća od 10%, i hiperinflaciju, ako je mjesečna stopa inflacije veća od 50%. Suprotan pojam je deflacija.

Kamata je cijena upotrebe tuđih novčanih sredstava za određeno razdoblje. Kamatna stopa

(kamatnjak) jest postotak duga što ga u nekom razdoblju dužnik treba platiti vjerovniku. Fiksna kamatna stopa nosi zajmodavcu stalni postotak prinosa, neovisno o tržišnim okolnostima. Promjenjiva

kamatna stopa mijenja se ovisno o promjenama tržišnih faktora, inflaciji i očekivanjima. Za

izračunavanje kamata koristi se jednostavni i složeni kamatni račun. Kamata, kao naknada koju dužnik plaća za pozajmljenu glavnicu, uvijek se obračunava za neko temeljno razdoblje (vrijeme

ukamaćivanja ili razdoblje kapitalizacije), koje se propisuje zakonom ili definira ugovorom. Kamate se mogu obračunati na kraju (dekurzivni obračun kamata) ili na početku razdoblja ukamaćivanja

(anticipativni obračun kamata).Neovisno o primjeni jednostavnoga ili složenoga kamatnog računa,

kamata se može obračunavati i plaćati dekurzivno ili anticipativno. Za izračunavanje kamata koristi se jednostavni i složeni kamatni račun.

Kamtna marža je razlika između naplaćene (aktivne) i plaćene (pasivne) kamate u bankovnom

poslovanju.

Kamatna stopa (kamatnjak) je izražava se u postotku i smatra se cijenom novca ili kapitala koju zajmoprimac ili dužnik plaća zajmodavcu ili banci za privremeno korištenje ustupljenog novca ili

kapitala. Kamatna stopa je postotak duga što ga u nekom razdoblju dužnik treba platiti vjerovniku. Fiksna kamatna stopa nosi kreditoru stalni postotak prinosa, neovisno o tržišnim okolnostima.

Promjenjiva kamatna stopa mijenja se ovisno o promjenama tržišnih faktora, inflaciji i očekivanjima

• Nominalna kamatna stopa osnovna je tržišna kamatna stopa za obračun kamata i najčešće se iskazuje kao godišnja kamatna stopa, pa ju je za kraća razdoblja potrebno preračunavati, a

https://prviplan.hr/sto-je-to/placa/

https://prviplan.hr/sto-je-to/dionica/

https://prviplan.hr/sto-je-to/burza/

https://prviplan.hr/sto-je-to/kamatna-stopa-kamatnjak/

https://prviplan.hr/sto-je-to/kamatna-stopa-kamatnjak/










ugovara se kao fiksna ili promjenjiva. Maksimalna visina nominalne kamatne stope na kredite

potrošačima propisana je odredbama članaka 11.b i 11.c Zakona o potrošačkom kreditiranju.

• Realna kamatna stopa je nominalna kamatna stopa ispravljena za promjene u razini cijena tako da je oduzeta očekivana stopa inflacije.

• Efektivna kamatna stopa (EKS) jedinstven je način prikazivanja kamatne stope s ciljem transparentnosti i lakše usporedbe uvjeta za odobravanje kredita/depozita kod svih kreditnih

institucija i kreditnih unija. Osim nominalne kamatne stope u izračun se uključuju i naknade

koje se plaćaju pri odobravanju kredita ili ulaganja depozita te predstavlja realniji prikaz ukupne cijene kredita/depozita. EKS omogućuje potpuniju informaciju na temelju koje se

mogu usporediti aktualne ponude kako bi se donijela odluka o onoj koja najviše odgovara dužnikovim mogućnostima i očekivanjima. U izračun EKS-a za kredite ne uključuju

se:javnobilježničke pristojbe, naknada za pribavljanje zemljišnoknjižnog izvatka, naknada za pribavljanje različitih uvjerenja, potvrda, dozvola i rješenja nadležnih tijela i organa, zatezne

kamate ili bilo koji drugi troškovi proizašli iz nepridržavanja uvjeta ugovora o kreditu,

poštarine, troškovi telegrama i telefaksa iostale slične naknade i provizije. • Interkalarna kamatna stopa primjenom te stope izračunava se i naplaćuje kamata od

trenutka kada vam se odobri kredit do trenutka plaćanja prvog anuiteta/rate kredita. Ako kreditna institucija obračunava interkalarnu kamatu, prije zaključivanja ugovora poželjno je

provjeriti kada je najbolje da vam kreditna institucija isplati kredit kako bi interkalarna kamata

bila što manja. • Zatezna kamatna stopa primjenjuje se na iznos dospjele neplaćene obveze iz vašeg

ugovora o kreditu. Visina najviše dozvoljene zatezne kamatne stope za potrošače regulirana je Zakonom o obveznim odnosima.

Kapital (kapitalna dobra, kapitalna oprema) je

• u ekonomskoj teoriji jedan od tri proizvodna čimbenika – zemlja, rad i kapital. Kapital se

sastoji od trajnih potrošnih dobara koja se koriste u proizvodnji. U kapital se ubrajaju oprema, proizvodne strukture (zgrade, pogoni) i zalihe. Kada se govori o kapitalnim dobrima, također

se upotrebljava naziv “realni kapital”. • u računovodstvu i financijama “kapital” znači ukupnu svotu novca koji su uložili dioničari

poduzeća.

Kapitalni dobitak (gubitak) je povećanje (smanjenje) vrijednosti imovine: zemlje, zgrada, strojeva,

automobila, vrijednosnica (dionica i obveznica). Mjeri se razlikom prodajne cijene i cijene po kojoj je imovina prije kupljena. Tako porez na kapitalne dobitke predstavlja porez na povećanu vrijednost

imovine.

Konsolidirani proračun je dokument koji navodi sve rashode i prihode države po stavkama, uključujući i izvanproračunske stavke.

Konvertibilnost je zamjenjivost jedne valute u zlato ili u druge valute. Nekada se pod

konvertibilnošću razumijevala mogućnost zamjene papirnatog novca za plemenitu kovinu, odnosno za novac od plemenite kovine, ali je s vremenom taj pojam proširen na međusobnu zamjenu valuta

uopće. Konvertibilnost može biti potpuna i ograničena. Potpuna konvertibilnost znači da jedna valuta

može biti zamijenjena za drugu valutu bez ikakvih ograničenja, a ograničena konvertibilnost znači da postoje određena ograničenja u razmjeni jedne za drugu valutu.

Kupovna moć je iznos dobara i usluga koje jedinica neke valuta može kupiti.

Lag indikatori su indikatori kojim se prate promjene gospodarstva u cjelini, uobičajno nakon

nekoliko kvartala u godini u odnosu kada su se promjene dogodile. Na primjer, stopa nezaposlenosti je tipičan pokazatelj koji kasni: zaposlenost se povećava dva ili tri kvartala nakon što uslijedi rast

gospodarstva.

Likvidnost je svojstvo imovine, ili njezinih dijelova, da se može brzo i bez gubitaka pretvoriti u gotov novac.

https://prviplan.hr/sto-je-to/nominalna-kamatna-stopa/

https://prviplan.hr/sto-je-to/dionica/

https://prviplan.hr/sto-je-to/porez/

https://prviplan.hr/sto-je-to/proracun/

https://prviplan.hr/sto-je-to/novac/








Makroekonomija je grana ekonomske znanosti koja se bavi cjelokupnim gospodarstvom nekog

područja, proučavajući međusobne odnose ukupne (agregatne) proizvodnje, prihoda, zaposlenosti,

cijena i drugih varijabli.

Model životnog ciklusa je ponašanje pojedinaca s obzirom na potrošnju i štednju tijekom dane godine, a posljedica je postupka planiranja kojim se uzimaju u obzir ekonomske okolnosti njihova

životnog vijeka.

Moneta je novčanica; novac, novčana jedinica ili valuta jedne zemlje; prvobitno, kovani novac

određenoga oblika i kakvoće. Naziv potječe od rimske božice Monete, jer se pokraj njezina hrama na Kapitoliju nalazila državna kovnica novca. Sama moneta pojavila se znatno ranije, a bila je poznata u

staroj Grčkoj, Egiptu i istočnim zemljama. Proizlazi iz funkcije novca kao prometnog sredstva. Teškoće što ih je izazivao robni promet komadima metala kao sredstvima plaćanja, koji se kod svake

pojedinačne razmjene vagao i ispitivao, motivira uglednije trgovce da ih obilježavaju svojim žigovima,

čime jamče njihovu kvalitetu i kvantitetu. S razvojem trgovine rađa se potreba da to s više autoriteta čini neko društveno tijelo. Stavljanje pečata na komade metala i, najzad, kovanje novca određenoga

oblika i sadržaja preuzima država. Izdavanje monete postaje jedna od redovnih funkcija države. Komadima novčane robe iste težine daje određeno ime (npr. funta, franak itd.) i oblikuje ih kao

novčane jedinice. Novčana roba u svojoj monetarnoj funkciji kasnije je zamijenjena znakovima od

drugog materijala ili pak simbolima.

Monetarna unija je potpuna monetarna integracija; ima dva temeljna obilježja: • valutni tečajevi zemalja koje čine uniju moraju biti u stalnom (fiksnom) odnosu, iako se mogu

zajedno mijenjati (varirati) prema drugim valutama; • unutar unije mora postojati potpuna konvertibilnost valuta zemalja koje čine uniju.

Monopol je tržište na kojemu postoji samo jedan prodavač nekog dobra.

Moralni hazard je situacija u kojoj postojanje osiguranja od nepovoljnog događaja dovodi do

promjene ponašanja preuzimanjem većeg rizika koje povećava vjerojatnost nastanka takvog događaja.

Naknade u poslovanju kreditnih institucija naplaćuju se za pružene usluge.Naknade mogu biti

jednokratne ili višekratne te fiksne ili promjenjive, a iskazuju se izražene u novčanim jedinicama ili u

postotnom iznosu u odnosu na iznos koji je predmet transakcije. Ako je naknada izražena u postotnom iznosu, obično su navedeni maksimalni i minimalni novčani iznos koji se naplaćuju za

konkretnu vrstu usluge. Vrste i visine naknada za sve usluge koje su u ponudi pojedine kreditne institucije objavljuju se i javno su dostupne svima zainteresiranima, a najčešće se mogu pronaći u

dokumentu pod nazivom Tarife naknada.

Nelikvidnost je nedostatak tekućih (likvidnih) sredstava. Treba ju razlikovati od insolventnosti. Insolventno je poduzeće koje duguje više nego što potražuje.

Nezaposlenost je ekonomski pokazatelj mjeren brojem ukupno nezaposlenih osoba ili stopm

nezaposlenosti u odnosu na radno sposobno stanovništvo. Ukoliko je nezaposlenost uzrokovana

dugoročnim neslaganjem u znanjima i vještinama koje posjeduju oni koji traže posao i vještina koje traže radnici tada nazivamo strukturnom nezaposlenošću.

Nominalni dohodak je dohodak mjeren tekućim cijenama.

Novac je roba koja čini vrijednosni ekvivalent svake druge robe i obavlja četiri funkcije: služi kao

sredstvo razmjene, obračunska jedinica (mjera vrijednosti i mjerilo cijena), standard odgođenih plaćanja i sredstvo štednje. U međunarodnim plaćanjima novac obavlja funkciju “svjetskog novca”, a

za obavljanje te funkcije mora biti međunarodno priznat.

Potrošači su individualci koji kupuju robu i usluge kako bi zadovolji li svoje želje.

Proračun je budžet; zakonski akt kojim zakonodavno tijelo utvrđuje prihode i rashode za funkcioniranje države tijekom jedne budžetske godine. U gospodarskom pogledu, proračun je osnovni



https://prviplan.hr/sto-je-to/konvertibilnost/


https://prviplan.hr/sto-je-to/poduzece/

https://prviplan.hr/sto-je-to/dohodak/






instrument kojim država utječe na gospodarske tokove i na ponašanje gospodarskih subjekata prema

štednji, investicijama, novom zapošljavanju i drugim ciljevima gospodarske politike.

Proračunski deficit je deficit proizašao iz rashoda i prihoda proračuna.

Račun dobiti i gubitka je izvještaj koji prikazuje rezultate poslovanja u određenom razdoblju. Izvještaj o dobiti predočuje prihode od poslovanja, npr. prihode od prodaje, dobit od ulaganja,

rashode , npr. trošak za prodanu robu, kamate, opće i administrativne troškove, obveze po osnovi

poreza na dobit i neto dobit prije i nakon oporezivanja. U mnogim državama oblik i sadržaj izvještaja o dobiti strogo su propisani, tako da se na općoj godišnjoj skupštini dioničara može podastrijeti uvid u

stvarne prihode trgovačkog društva za određeno razdoblje (npr. od 1. siječnja do 31. prosinca). Izvještaj o dobiti također se naziva i računom dobiti i gubitka u slučaju komercijalnih pothvata,

računom dohotka i troškova u slučaju obavljanja samostalne profesionalne djelatnosti (slobodnog

zanimanja) i računom prihoda u slučaju dobrotvornih i neprofitnih djelatnosti.

Recesija je povremeno usporavanje u gospodarskoj aktivnosti zemlje praćena istodobnim

pogoršanjima opće ekonomske klime (padom realnog dohotka, porastom nezaposlenosti, niskim

stupnjem iskorištenosti proizvodnih kapaciteta i slično). Recesija je manje duboka i ozbiljna od depresije. Ponavlja se u razdobljima od po nekoliko godina, uobičajeno započinje u jednoj zemlji i

treba joj određen broj mjeseci, odnosno godišnjih kvartala da se preseli u druge. Tri su osnovna obilježja recesije: trajanje, koliko duboko zadire i koliko se široko rasprostire.

Solventnost je platežna sposobnost poduzeća; sposobnost poduzeća da raspoloživim novčanim

sredstvima podmiri sve svoje dospjele obveze plaćanja u rokovima njihova dospijeća.

Stagflacija je izraz nastao spajanjem iz riječi "stagnacija" i "inflacija", a odnosi se na ekonomsku situaciju karakteriziranu snažnim rastom cijena i nedostatku ekonomskog rasta, što rezultira visokom

nezaposlenošću. Stagflacija može doći, na primjer, ako mjere fiskalne politike na strani potražnje

dovode do porasta cijena naglim povećanjem troškova, ali ne i rastom zaposlenosti.

Suficit je višak prihoda nad rashodima u određenom razdoblju.

Transakcija je dvosmjerno davanje u obliku razmjene vrijednosti između dviju ili više strana. Na taj

način komponente transakcije čine najmanje dvije stvari od vrijednosti, uz naznaku ugovorenih uvjeta,

vremena i mjesta sporazuma o odgovarajućoj razmjeni. U trgovačkoj transakciji nudi se i daje proizvod ili usluga u zamjenu za novac. Najveći se dio svjetske trgovine odvija upravo u obliku izravnih

gotovinskih transakcija. Međutim, u trgovini s manje razvijenim zemljama sve je češća praksa vezane trgovine (npr. barter, kompenzacijski poslovi i slično).

Valuta je jedinica razmjene koja olakšava transfer roba i usluga. Valutna zona je država ili regija u

kojoj je određena valuta dominantno sredstvo razmjene. Kako bi se olakšala trgovina između valutnih zona, postoje tečajevi, odnosno cijene po kojima se pojedine valute razmjenjuju jedna za drugu.

Valutna klauzula je instrument zaštite kojom se iznos neke ugovorene veličine veže uz tečaj strane

valute, a u ugovorima s kreditnom institucijom znači da se odobreni iznos (kredit) ili primljeni iznos

(depozit/štednja) kunskih sredstava tijekom ugovornog odnosa korigira za promjenu vrijednosti tečaja strane valute (uz koju je valutna klauzula vezana) u odnosu na domaću valutu. U ugovorima o kreditu

koji su ugovoreni s valutnom klauzulom vezanom uz neku stranu valutu iznos odobrenoga kredita nominiran je u stranoj valuti, ali se sva plaćanja po takvom kreditu obavljaju u domaćoj valuti. Tako

se pri odobravanju kredita nominiranog u stranoj valuti iznos kredita isplaćuje u kunama primjenom tečaja strane valute u odnosu na kunu koji vrijedi na dan isplate, a na isti način dužnici izračunavaju

svoju obvezu plaćanja pri dospijeću konkretne rate/anuiteta po kreditu. Kreditne institucije, u

depozitno-kreditnim poslovima s potrošačima koji su ugovoreni s valutnom klauzulom, obvezne su primijeniti srednji tečaj HNB-a odgovarajuće strane valute u odnosu na kunu, a koji važi na dan

transakcije.Kod ugovora o kreditu s valutnom klauzulom obveza dužnika se povećava ako se poveća vrijednost strane valute (u kojoj je nominiran kredit) u odnosu na domaću valutu, a obrnuta je

situacija ako dođe do smanjenja vrijednosti strane valute u odnosu na vrijednost domaće valute,

odnosno tada se obveza dužnika smanjuje.

https://prviplan.hr/sto-je-to/deficit/

https://prviplan.hr/sto-je-to/dobit/







Vanjski dug je iznos koji subjekti iz neke država duguju inozemstvu, prikazuje ukupne obveze

domaćih gospodarskih subjekata (krediti, obveznice itd,), kao i obveze poduzeća, financijskih

institucija (banaka) i države (inozemni dio javnog duga).

Vodeći Indikatori su statistički podaci koji prethode promjenama stope ekonomskog rasta i ukupnih gospodarskih aktivnosti. Primjer su ukupne narudžbe za proizvodnju.

Wall Street je popularno ime za burzu u New Yorku koja se nalazi u Wall Street. Simbol financijske moći SAD.

Workout je proces prilagodbe poslovanja u kojem se uvjeti zajma mijenjaju ili zajmodavac

pristaje na određene ustupke kao produljenje roka vraćanja zajma ili otpisa kamata kako bi se izbjeglo neplaćanje, prisilno zatvaranje ili bankrot.

Učinak bogatstva je utjecaj na kupovnu moć potrošača, a time i potrošnju uzrokovan

promjenom ukupne razine cijena (vrijednosti) imovine koju posjeduju potrošači.

Zajam je određena novčana svota koju financijska organizacija – banka i dr., kao vjerovnik, zajmodavac (kreditor), ustupa nekoj osobi (dužniku, zajmoprimcu), uz obvezu da mu ih ovaj vrati u

dogovorenom roku i da plati pripadajuću naknadu – kamatu. Prema predmetu kreditiranja krediti se

dijele na robne ili novčane, prema subjektima na bankovne i komercijalne, prema roku vraćanja na kratkoročne i dugoročne, prema svrsi na proizvođačke i potrošačke, prema namjeni na kredite za

obrtna sredstva i na investicijske, prema osiguranju na otvorene i pokrivene, prema domicilu na tuzemne i inozemne i sl.

MAKROEKONOMSKI POKAZATELJI

Makroekonomski pokazatelji iz realnog sektora:

- Bruto domaći proizvod (BDP)

- Fizički obujam industrijske proizvodnje

- Promet u trgovini na malo

- Noćenja i dolasci turista

- Indeks fizičkog obujma građevinskih radova

- Indeks potrošačkih cijena

- Indeks cijena industrijskih proizvoda pri proizvođačima

- Bruto i neto plaće

- Zaposlenost

- Broj registriranih nezaposlenih

- Anketa o radnoj snazi

Makroekonomski pokazatelji iz financijskog sektora

- Monetarni agregati

- Krediti poslovnih banaka

- Kamatne stope poslovnih banaka

https://prviplan.hr/sto-je-to/banka/

https://prviplan.hr/sto-je-to/vjerovnik/

https://prviplan.hr/sto-je-to/kreditor/






- Kamatne stope HNB-a

- Kamatne stope tržišta novca

Makroekonomski pokazatelji iz međunarodnog sektora

- Robna razmjena

- Platna bilanca

- Inozemna izravna ulaganja

- Međunarodne pričuve HNB-a

- Inozemni dug RH

- Valutni tečaj

Makroekonomski pokazatelji iz fiskalnog sektora

- Manjak/višak - konsolidirana središnja država

- Manjak/višak - konsolidirana opća država

- Dug opće države

MONETARNA POLITIKA

Monetarna politika je skup pravila, propisa, mjera i instrumenata kojima se u regulira količina,

struktura i dinamika novčane mase, kao i opticaj novca na razini cjelokupnog gospodarstva.

Monetarnu politiku provode uglavnom monetarne vlasti tj. centralne banke. Centralne banke su u pravilu neovisne financijske institucije, neovisne o izvršnoj vlasti ili vladi neke države.

Ciljevi monatarne politike su najčešće:

• Zaposlenost

• Ciljana inflacija (stabilnost cijena) • Stabilnost financijskog sustava (likvidnost)

• Stabilnost valute

• Poticanje rasta ekonomije

Centralne banke obično uzimaju neku varijablu ili kombinaciju varijabli na čije kretanje mogu utjecati

te preko nje ostvarivati svoj osnovni cilj, stabilnosti cijena. Neke od varijabli su visina kamatne stope,

stabilnost tečaja, monetarni agregat i dr..U monetarnim terminima govorimo o "sidru" za koje se monetarna politika veže. Neki od primjera monetarnog sidra su:

• ECB: stabilnost ciljna inflacija na razini od 2% godišnje • FED: puna zaposlenost i ciljana inflacija na razini od 2% godišnje

• HNB: stabilnost cijena i tečaja kune vezanog uz euro

Neki od instrumenata kojima se ostvaruju ciljevi monetarne politike:

• Emisija novca

• Devizne intervencije

• Visina kamatne stope • Krediti za likvidnost






Kamata je cijena koju kreditna institucija naplaćuje za korištenje sredstava

odobrenoga kredita odnosno cijena koju kreditna institucija plaća za sredstva koja

potrošač ulaže kao depozit/štednju.

Zibor (Zagreb Interbank Offered Rate) je referentna kamatna stopa koja se utvrđuje na hrvatskom međubankarskom tržištu za valutu HRK tj. kamatna stopa po kojoj su najveće

(najsigurnije) banke spremne jedna drugoj posuđivati sredstva. Više na: www.hub.hr/hr/zibor

NRS je nacionalna referentna stopa prosječnog troška financiranja hrvatskog bankovnog sektora. NRS predstavlja prosječni trošak izvora sredstava hrvatskog bankovnog sektora (banaka i štednih banaka),

s obzirom na određeni protekli period, vrstu izvora (depoziti fizičkih osoba, depoziti pravnih osoba iz nefinancijskog sektora, ostali izvori sredstava banaka) i relevantnu valutu.

NRS prema tome predstavlja prosječnu kamatu koju bankovni sektor plaća kako bi pribavio sredstva

potrebna za kreditno poslovanje. Formirane su 3 vrste NRS-a za razdoblje od 3, od 6 i od 12 mjeseci. Hrvatska udruga banaka (HUB) izračunava vrijednosti pojedinog NRS-a (s obzirom na vrstu, kamatno

razdoblje i valutu) te ih objavljuje na web stranici www.hub.hr/NRS do 12 sati 16.-og dana u drugom

mjesecu svakog tromjesečja. Više na: www.hub.hr/hr/nrs

Kamatna stopa po kreditu predstavlja zbroj 6mjesečnog NRS2 za HRK (6m NRS2 za HRK) i fiksnog ugovorenog broja postotnih bodova godišnje zaokruženo na tri decimale. Početna vrijednost

6m NRS2 za HRK je vrijednost koja je utvrđena i zadnje objavljena od strane Hrvatske udruge banaka.

Više na: www.hub.hr/sites/default/files/2015_metodologija_nrs.pdf

Euribor (Euro Interbank Offered Rate) je referentna kamatna stopa koja se utvrđuje na europskom međubankarskom tržištu za valutu euro (EUR). Utvrđuje se dnevno kao prosječna stopa po

kojoj prvoklasne banke jedna drugoj u Eurozoni posuđuju neosigurana sredstva u EUR. Spomenute banke moraju zadovoljiti određene kriterije kako bi EURIBOR bio reprezentativan i odražavao stvarnu

situaciju na tržištu novca. Euribor se ne temelji na stvarnim transakcijama, već se utvrđuje na osnovi promatranjima tržišta. Euriborske kamatne stope izračunate su za oročene depozite različitih

dospijeća, uključujući jedan tjedan i 1, 3, 6 i 12 mjeseci. Euribor je ključna referentna stopa za veliki

broj zajmova, poput zajmova s promjenjivom stopom hipotekarnih kredita. Visina EURIBOR-a određena je u značajnoj mjeri referentnom kamatnom stopom Europske Centralne

Banke (ECB), odnosno monetarnom politikom ECB-a i drugim faktorima kao npr. sentiment i očekivanja financijskih tržišta. Smjer monetarne politike ECB-a pod utjecajem je ekonomskog ciklusa,

prije svega inflatornih kretanja i očekivanja te dinamike rasta realnog sektora i zaposlenosti. Sukladno

tome ECB spušta ili podiže referentnu kamatnu stopu, a što onda posljedično ima utjecaj i na visinu EURIBOR-a. Više informacija o EURIBOR-u dostupno je na:

www.euribor-ebf.eu

www.global-rates.com www.euribor-rates.eu

MONETARNI POJMOVNIK

Bail-out (engl.) je finacijski postupak koji se koristi za spašavanje institucije koja se suočava s

neposrednom nesolventnošću. Pomoć se provodi putem preuzimanja i/ili otpisa duga te odobrenjem novih kredita trećih strana. Poduzeća, državne institucije ili državni proračun mogu se u podjednakoj

mjeri spašavati. Ukoliko na primjer postojeći vlasnik dokapitalizira tvrtku novim kapitalom govorimo u financijskom terminu o "Bail-in".

Drugorazredni hipotekarni kredit ili zajam (engl.Subprime mortgage loan) je klasifikacija zajmoprimaca koju određuje zajmodavac,a povezana je s određenom neurednošću servisiranja

dugova zajmoprimca zbog nedostajućih rata ili nedostatka kreditne povijesti ili nekih drugih ograničenja kao nedostatak dokumentacije o prihodima ili imovini, visokim omjerima zajma u odnosu

na vrijednosti hipoteke ili visokim kreditnim ratama u odnosu na primajna.

http://www.euribor-ebf.eu/

http://www.global-rates.com/

http://www.euribor-rates.eu/






Dugoročna operacija refinanciranja (Longer-term refinancing operations - LTRO) su mjere

ili operacije osiguravanja sredstava bankama na dulje razdoblje nego što je to slučaj u glavnim

operacijama refinanciranja, provodi ga ECB putem Eurosustava. U prvim godinama funkcioniranja Eurozone, nakon pokretanja Ekonomske i monetarne unije, Eurosustav je redovito provodio operacije

dugoročnog financiranja, jednom mjesečno u obliku standardne aukcije. Kako se razvila financijska i dužnička kriza država periferije Eurozone, ove tradicionalne operacije produžile su se na godinu dana

iliduže. Dvije velike trogodišnje LTRO-ove tranše koje je Eurosustav proveo krajem 2011. i početkom

2012. privukle su veliku pažnju. U razgovoru, predsjednik ECB-a Mario Draghi nazvao je ove velike operacije "Big Berthas".

Ekspanzivna monetarna politika (engl.Expansionary monetary policy) je politika centralne banke s ciljem povećanja ponude novca i raspoloživog iznosa kredita. Često se u medijima ovakav

pristup naziva "dovish".

Eurepo (engl. Euro repurchase interest rate) je prosječna kamatna stopa za osigurane transakcije na novčanom tržištu eurozone. Kako bi izračunali ovu referentnu vrijednost, skupina

banaka koja sudjeluje, daju dnevne kotacije najviše kamatne stope na tržištu koju jedna prvoklasna

banaka nudi drugoj za sredstva u eurima u zamjenu za određene instrumente osiguranja. Za razliku od Euro prekonoćnog indeksa prosjeka (engl. Euro Overnight Index Average - EONIA), Eurepo se ne

temelji na stvarnim transakcijama, već na promatranjima tržišne situacije (kotacija). Eurepo stope kotiraju na različitim rokovima dospijeća: 1 dan, 1, 2 i 3 tjedna i 1, 2, 3, 6, 9 i 12 mjeseci.

Euro je zajednička valuta država koje sudjeluju u trećem stupnju ekonomske i monetarne unije.

Podijeljena je na 100 centa. U početku je euro uveden samo kao knjigovodstveni novac, a zatim kao gotovina od 1. siječnja 2002. Tečaj eura slobodno se formira ovisno o ponudi i potražnji na deviznom

tržištu. Euro je druga najvažnija rezervna valuta na svijetu, nakon američkog dolara.

Fiat novac (engl.Fiat money) je sredstvo koje se koristi kao novac, bez vlastite ili intrinzične

vrijednosti kako i bez reprezentativne vrijednosti (ne predstavlja ništa vrijedno, kao što je zlato).

Hitna pozajmica za likvidnost (engl. Emergency liquidity assistance - ELA) je mjera kojom

neka središnja banka iz Eurosustava dodijeljuje novac iz središnje banke nekoj financijskoj instituciji koja ima privremene probleme likvidnosti. Budući da se hitna pozajmica ne smatra dijelom jedinstvene

monetarne politike, sve nastale troškove i rizike snosi ta nacionalna središnja banka. Sukladno članku 14.4 Statuta ESCB-a, Upravno vijeće Europske središnje banke može odlučiti ograničiti ELA-ine

operacije ako utvrdi dvotrećinskom većinom glasova da one ometaju ciljeve i zadatke Eurosustava.

Kapitalne kontrole (engl. Captital controls) su administrativne mjere koje se koriste za

ograničavanje slobode kretanja prekograničnih tokova kapitala, npr. propisivanjem maksimalno dopuštenih iznosa domaće valute koju pojedinci mogu prenjeti u inozemstvo ili nametanjem obveze

razmjene deviznih pozicija zarađenih u inozemstvu prema tečaju propisanom od vlade. Ostale mjere

za kontrolu kapitala uključuju poreze na uvoz / izvoz kapitala ili ograničenja količine lii zahtjeva za odobrenja povezanih uz trgovanje domaćom valutom.

Kvantitativno popuštanje (engl. Quantitative easing - QE) tj. povećanje mase novca koje

predstavlja povećanje zaliha novca od strane centralne banke putem kupovine vrijednosnica. Pri ubrzanoj recesiji centralna banka pokušava stimulirati gospodarstvo snižavanjem razina kamatnih stopa time podizanje kredita postaje jeftinije, zbog čega firme i pojedinci više investiraju ali pri sve

višoj stopi nezaposlenosti i padajućim cijenama to nije slučaj pa i ako dolazi do snižavanja referentnih kamatnih stopa, čak skoro do nule. U takvoj situaciji centralna banka može donijeti odluku o povećanju novčane mase Veća masa novca znači rast cijena i zaustavljanje deflacije prije bi se

pristupalo „doštampavanju” svježe novčane mase, međutim u današnje vrijeme centralna banka

prelazi na kupovinu državnih, hipotekarnih ili drugih obveznica i financira ove tranaskcije povećanjem vlastite bilance

Legalno sredsvo plaćanja (engl. Legal tender) je zakonsko sredstvo koje nitko ne može odbiti

pri podmirenju novčane obveze. U eurozoni novčanice i kovanice eura su zakonsko sredstvo; samo






centralne banke Eurosustava mogu u opticaj uvesti te novčanice i kovanice. U Republici Hrvatskoj

kuna je zakonsko sredstvo, dok se pojedine transkacije mogu obaviti i u eurima.

Neprihodujući zajam (engl. Non-perfoming Loan - NPL) je zajam čije je vraćanje glavnice i

kamata u potpunosti neizvjesno. Pojam podrazumijeva i gubitke radi optisa potraživanja djelomično ili potpuno, koje će nevraćanje zajma uzrokovati.

Paritet (engl. Parity) znači određivanje vrijednosti valute prema nekom tečaju, mjerilu (standardu)

koji može odstupati od stvarnog tečaja na tržištu. Primjeri pariteta su postavljeni omjer zamjene između valute i zlata (zlatni paritet), između dvije valute (npr. Dolarskog pariteta) ili između valute i

umjetne računovodstvene jedinice (npr. Paritet ECU)

Prevelik da bi propao (engl. Too-big-to-fail) označava praksu države (vlade) koja štiti velike

kreditne institucije od tržišne propasti zbog značaja tih institucija i zabrinutosti vlade o utjecaju na gospodarstaka kretanja nacionalnog ili globalnog gospodarstva. Takve institucije su izrazito važne za

tržišta,a njihove pozicije i poslovanje su tako isprepletena s drugim bankama da bi njihova propast

dovela do nesagledivih posljedica na financijskom i ekonomskom području.

Prihvatljivi kolateral (engl.Eligible collateral) jest izraz za imovinu koju središnja banka prima kao kolateral za svoje operacije osiguranja likvidnosti. Na primjer, Eurosustav zahtijeva od banaka da

osiguraju prihvatljive instrumente osiguranja za sve zajmove koje prime od središnjih banaka. Ako banka nije u stanju vratiti zajam, središnja bi banka mogla prodati kolateral na tržištu i iskoristiti

sredstva za usklađivanje svojih kreditnih gubitaka. Eurosustav prihvaća širok spektar kolaterala, koji je

detaljno opisan u jedinstvenom popisu kolaterala. Prihvaćaju se i tržišna imovina (npr. dužnički vrijednosni papiri) i nematerijalna imovina (npr. kreditna potraživanja). Obje vrste imovine moraju

zadovoljavati jedinstvene kreditne standarde. Banke osiguravaju europski sustav takvim kolateralom bilo prijenosom vlasništva nad imovinom (ugovor o reotkupu) ili založenjem imovine kao kolaterala

(kolateralizirani zajam). Kolateral se može koristiti na prekograničnoj osnovi u čitavom Eurosustavu. U

Eurosustavu se sva prihvatljiva imovina može koristiti na prekograničnoj osnovi pomoću odgovarajućeg središnjeg bankovnog modela (CCBM) i, u slučaju utržive imovine, kroz prihvatljive

veze između sustava namire vrijednosnih papira (SSS) u EMU-u.

Program otkupa imovine (engl. Asset purchase programme - APP) usvojen je početkom

2015.godine. Ponekad se naziva i proširenim programom otkupa imovine (EAPP). APP se sastojao od tri komponente: programa otkupa pokrivenih obveznica (engl. Covered bond purchase programme -

CBPP 3, pokrenut u listopadu 2014.), programa otkupa vrijednosnih papira pokrivenih imovinom (engl. Asset-backed securities purchase programme - ABSPP, pokrenut u studenom 2014.) i programa

otkupa imovine javnog sektora (engl. Public sector asset purchase programme - PSPP; Ožujak 2015.). Program otkupa obveznica korporativnog sektora (engl. Corporate sector purchase programme CSPP)

dodan je kao daljnja komponenta u lipnju 2016. godine. Prema APP-u, Eurosustav je otkupio imovine

u vrijednosti oko 60 milijardi EUR svakoga mjeseca u razdoblju od ožujka 2015. Od ožujka 2016. do ožujka 2017., mjesečni volumen kupnje iznosio je 80 milijardi eura, nakon čega je ponovno iznosio

oko 60 milijardi eura. Od siječnja 2018. mjesečni iznos kupnje iznosi 30 milijardi eura. APP se također u monetarnoj politici kolokvijalno naziva "kvantitativno popuštanje" što podrazumijeva otkup dužničkih

vrijednosnih papira od strane središnje banke s ciljem pritiska prema snižavanju tržišnih kamatnih

stopa. APP traje za sada najmanje do rujna 2018., a i duže ukoliko budue potrebno, sve dok Upravno vijeće ECB-a ne prepozna rast ciljane inflacije prema 2%" u srednjoročnom razdoblju.

Rezervna valuta je globalno prihvaćena valuta ili valutna košarica (na primjer posebna prava

vučenja - engl. Special Drawing Rights - SDR) kojom centralna banka upravlja i drži u pričuvi kako bi osigurala međunarodnu likvidnost svoje valute. Valute moraju u načelu biti u potpunosti konvertibilne

kako bi bile prihvaćene u inozemstvu kao pričuvna valuta. Prema akumuliranim pričuvama u

centralnim banakama u svijetu, najvažnije svjetske rezervne valute su američki dolar i euro.

Restriktivna monetarna politika (engl. Contractionary monetary policy) je politika centralne banke s ciljem smanjenja ponude novca i raspoloživog iznosa kredita. Često se u medijima ovakav

pristup naziva "hawkish".






Testiranje otpornosti na stres (engl. Stress test) je ocjena adekvatnosti kapitala kreditnih

institucija koju provode centralne banke i/ilii supervizori štednje. Svrha testiranja otpornosti na stres

podrazumijeva procjenu visine i kvalitete kapitala s ciljem utvrđivanja imaju li najveće kreditne institucije dovoljno kapitalnih nivoa zaštite kako bi izdržale utjecaj naglog i nepredviđenog pogoršanja

gospodarskog okruženja.

Tranša obveznica (engl. Tranche) označava paket obveznica nakon sekurizacije hipoteka kada se

dijele u nekoliko tranši. Tranše su povezane obveznice koje se nude kao dio iste transakcije, pri čemu je svaka tranša obveznica nosi drugačiji rizik poslovanja. Obveznice u najmanje rizičnoj klasi imaju

prvenstvo naplate iz novčanog tijeka na temelju hipoteke, a zatim obveznice u sljedećem razredu plaćaju i tako dalje, do najrizičnijih obveznica koje se naplaćuju iz preostale imovine. Obveznice u

rizičnim tranšama obično nude veću kamatu

Subrime kriza (engl. Subprime crisis) je kolokvijalni naziv za financijsku i bankarsku krizu

povezanu s tržištem drugorazrednih hipotekarnih vrijednosnih papira (engl. Subprime loans). Početak krize dogodio se u ljeto 2007. godine na tržištu hipotekarnih zajmova u SAD-u te se kriza ubrzo nakon

toga proširila u Europu i dalje na globalna financijska tržišta. Drugorazredni zajmovi su krediti

zajmoprimaca s niskim prihodima koji imaju slabu kreditnu sposobnost, a koje su izdavale pojedine velike američke banke prije nastale krize. Velik dio tih kredita naknadno je sekuritiziran kroz

vrijednosne papire i prodan investitorima širom svijeta u obliku vrijednosnica, zbog čega se kriza kasnije proširila na ostatak svijeta. Američki FED je odgovorio na ovu krizu spuštanjem referetne

kamatne stope na 0% i kvantitativnim popuštanjem tijekom nekoliko godina.

Zajmodavac posljednjeg utočišta (engl. Lender of last resort) je financijski termin koji se

koristi u situaciji kada središnja banka osigurava sredstva komercijalnoj banci kako bi je zaštitila od neizbježnih poteškoča likvidnosti. Time se spriječava privremena ne-likvidnosti inače solventne banke

u situaciji kada je banka došla na rub propasti te je banka sposobna nastaviti poslovati, a kroz vrijeme se smanjuju i štetni učinci na druge banke. Hitna pomoć za likvidnost (engl. Emergency liquidity

assistance - ELA) instrument je koji se koristi za premošćivanje ne-likvinosti.

Zamka likvidnosti (engl. Liquidity trap) je situacija u kojoj povećanje novčane mase kod

ekspanzivne monetarne politike više nema učinak snižavanja kratkoročne kamatne stope, na primjer kada je kamatnu stopa nula ili je blizu nule.

Zlatni standard (engl. Gold standard) je monetarni sustav u kojem se vrijednost jedinice valute

temelji na fiksnoj količini zlata. To može biti oblik zlatnog novca koji se izravno koristi kao valuta ili državno jamstvo za zamjenu novca u zlato po fiksnoj stopi ili za zamjenu novca u drugu valutu koja

koristi zlatni standard.

FISKALNA POLITIKA

Državni proračun je glavni akt fiskalne politike, kojim se procjenjuju prihodi i primici te utvrđuju rashodi i izdaci države za jednu fiskalnu (kalendarsku ) godinu, u skladu s zakonom. Prema Zakonu o

proračunu, Ministarstvo financija dužno je pokrenuti proces planiranja i izrade proračuna sa svim predviđanjima makroekonomskih kretanja i potreba proračunskih korisnika. Proračun donosi Hrvatski

Sabor te se proračunom očituje zadaća Vlade da prikupi na prikladan način dostatna sredstva iz

sektora gospodarstva, stanovništva ili međunarodnog sektora te ih odgovorno i učinkovito raspodijeli na navedene sektore.

Instrumenti fiskalne politike: prihodi (porezi), javni rashodi, dug i zaduživanje.

Instrumenti fiskalne politike: javni prihodi (porezi), javni rashodi, dug i zaduživanje.

Prihodi: planiraju se sukladno projekcijama makroekonomskih kretanja i predstavljaju osnovu za planiranje rashoda odnosno raspodjelu sredstava proračuna Najveći dio prihoda odnosi se na

porezne prihode, u kojima je najizdašniji porez na dodanu vrijednost






Rashodi: propisani zakonom i propisima donesenim na temelju zakona za poslove, funkcije i

programe koji se planiraju u proračunu i financijskim planovima proračunskih korisnika U strukturi

rashoda najveći dio zauzimaju naknade građanima i kućanstvima

Proračunski saldo je razlika između proračunskih prihoda i rashoda • suficit nastaje kada su prihodi veći od rashoda

• deficit nastaje kada su rashodi veći od prihoda

Proračunski manjak/višak (saldo) znači neto uzajmljivanje/neto pozajmljivanje sektora opće države - razlika između ukupnih prihoda i ukupnih rashoda.

Primarni višak/manjak (saldo) je razlika prihoda poslovanja i rashoda poslovanja (iz kojih su isključeni rashodi za kamate)

Javni dug su akumulirana pozajmljena novčana sredstva države, odnosno suma svih potraživanja

koja prema javnom sektoru imaju njegovi vjerovnici u određenom trenutku. Zaduživanjem se

financirajuu akumulirani proračunski deficiti. Javni dug sastoji se:

• unutarnjeg duga (trezorski zapisi, obveznice i krediti na domaćem tržištu) i • inozemnog duga (izdavanje obveznica i ostali oblici pozajmljivanja u inozemstvu)

Dug opće države - bruto nominalna vrijednost duga na kraju godine. Dug se odnosi na jedinice klasificirane u sektor opće države.

Instrumenti duga: gotovina i depoziti; dužnički vrijednosni papiri te krediti i zajmovi.

Fiskalni nadzor Europske komisije nad zemljama članicama temelji se na Izvještaju o prekomjernome proračunskome manjku i razini duga opće države.

Ugovorom iz Maastrichta uspostavljena su dva glavna kriterija fiskalnog nadzora: udio proračunskog manjka (deficita) opće države zemlje članice ne smije biti veći od 3% BDP-a, a

konsolidirani dug opće države veći od 60% BDP-a






FINANCIJSKA TRŽIŠTA

PODJELA FINANCIJSKOG TRŽIŠTA

Podjela financijskog tržišta dijelimo prema dospijeću: tržište novca i tržište kapitala

Podjela financijskog tržišta prema vrsti kapitala: tržište duga i tržište vlasničkog

kapitala

FINANCIJSKI INSTUMENTI NA FINANCIJSKOM TRŽIŠTU

Financijski instrument (prema MiFID regulativi) je širi pojam koji obuhvaća čitav niz različitih

instrumenata. Financijske instrumente možemo podijeliti u četiri grupe:

1. Prenosivi vrijednosni papiri (npr. dionice, obveznice,...)

2. Instrumenti tržišta novca (npr.trezorski, komercijslani zapisi...) 3. Jedinice u subjektima za zajednička ulaganja (npr. udjeli u različitim fondovima..)

4. Financijske izvedenice (npr. forwards, swap...)

RIZICI NA FINANCIJSKOM TRŽIŠTU (Najčešće):

Kreditni rizik (npr. veliki udjel NPL),

Reputacijski rizik (financijske institucije njeguju pozitivni "image"..),

Valutni rizik (npr. CHF, EUR, USD krediti...),

Operativni rizik (nedovoljno zadovoljeni operativno-tehnički zahtevi ili potrebe),

Rizik promjene propisa (uvođenje zakonskih ograničenja, novih poreza itd..),

Tržišni rizik (promjena cijena pojedine imovine),

Politički rizik (nestabilna vlada, ratno stanje..),

Sistemski rizik (nedovoljni propisi ili regulacija koji mogu dovesti do propasti financijskog

sustava)

Rizik likvidnosti (npr.mogućnost brze pretvorbe negotovinskih sredstava, npr. vrijednosnih

papira, u gotovinski oblik),

SUDIONICI NA FINANCIJSKOM TRŽIŠTU:

Financijske institucije (banke, fondovi, osiguranja, brokeri, leasin društvo, faktoring

društva...),

Država i jedinice lokalne samouprave (MF, općine, gradovi,županije...)

Državne agencije za nadzor poslovanja (HANFA, AZOP, AZTN, DAB,MF..)

Tržište i institucije vezano uz funkcioniranje tržišta (Tržište novca, ZSE, SKDD,

REGOS...)

Infrastruktura tržišta (platni sustav, tržište, propisi, zakoni i pravilnici ...)

Građani pojedinci (rezidenti i nerezidenti)

Tvrtke i ostale pravne osobe

Banka je kreditna institucija koja ima odobrenje HNB-a za rad, podružnica kreditne institucije iz treće

države koja je od HNB-a dobila odobrenje za rad, kreditna institucija iz države članice EU i HBOR

Mirovinski fond je imovina je bez pravne osobnosti i u njemu se prikuplja novac koji uplaćuju

njegovi članovi, koji su ujedno i vlasnici fonda. Zadaća je društva koje upravlja mirovinskim fondom

ulaganje tog novca radi povećanja vrijednosti imovine fonda. Cilj je takvog ulaganja svakom članu






fonda omogućiti isplatu što veće mirovine u budućnosti. Uz pojam mirovinskoo fonda važni su slijedeći

pojmovi:

Obvezni mirovinski fondovi (OMF, II stup) predstavlja individualnu kapitaliziranu štednju.

„Individualna“ znači da je riječ o osobnoj imovini, odnosno da se uplaćena sredstva evidentiraju na osobnom računu, dok „kapitalizirana“ znači da se prilikom uplaćivanja u odabrani obvezni mirovinski

fond zapravo ostvaruje i neki prinos od tog ulaganja. Svi članovi imaju veću slobodu utoliko što sami mogu birati obvezni mirovinski fond i kategoriju obveznog mirovinskog fonda u koji žele uplaćivati;

Kategorije OMF: A,B,C. S obzirom na strategije ulaganja fondova, najveći rizik preuzimaju

članovi koje se opredijele za fondove kategorije A, dok najmanji rizik preuzimaju oni koji se opredijele za fondove kategorije C. Na članovima je da odluče kojoj kategoriji žele pripadati,

uzimajući u obzir svoje godine, plan za mirovinu i količinu rizika koju su spremni preuzeti.

Dobrovoljni mirovinski fondovi (DMF,III stup) je dobrovoljna mirovinska štednja zamišljena kao dopuna sustavu obveznog mirovinskog osiguranja te predstavlja mogućnost

samostalnog (dobrovoljnog) preuzimanja odgovornosti za vlastita mirovinska primanja (osobni izbor) jer se ulaganjem u dobrovoljnu mirovinsku štednju, pri čemu član samostalno

određuje visinu i dinamiku uplate sredstava, te ostvaruje pravo na dodatnu mirovinu iz trećeg stupa.Dobrovoljni mirovinski fondovi mogu biti otvoreni ili zatvoreni. Otvoreni fondovi

namijenjeni su za sve fizičke osobe, a zatvoreni fondovi predviđeni su za zaposlenike

određenog poslodavca (tzv. pokrovitelja) koji je odlučio osnovati fond za svoje zaposlenike, za sindikat koji želi osnovati fond za svoje članove, za članove udruge samostalnih djelatnosti ili

za samozaposlene osobe. Članovi fonda ostvaruju pravo na isplatu državnih poticajnih sredstava.

Mirovinsko osiguravajuće društvo je društvo koje obavlja isplatu mirovina iz drugog i trećeg stupa

mirovinskog osiguranja. Povjerena imovina se dalje ulaže radi ostvarenja prinosa.

Osiguranje je gospodarska djelatnost kojom se zainteresiranim osobama pruža ekonomska zaštita od različitih rizika koji mogu ugroziti njihov život, zdravlje ili imovinu. Svrha osiguranja nije zarada na

osiguranju već zaštita od posljedica budućih štetnih događaja. Sudionici na tržištu osiguranja: društva

za osiguranje i reosiguranje, zastupnici u osiguranju, kreditne institucije, Hrvatska pošta, investicijska društva, posrednici u osiguranju. Vrste osiguranja su:

Ne-životno osiguranje (osiguranja u prometu, imovine, kredita, kasko, od nezgode, od

odgovornosti, zdravstveno, troškova pravne zaštite, putno); Životno osiguranje (za slučaj smrti i doživljenja, riziko).

Investicijsko društvo je pravna osoba za pružanje investicijskih usluga (zaprimanje, prijenos i

izvršenje naloga, trgovanje za vlastiti račun, upravljanje portfeljem, investicijsko savjetovanje, MTP, administriranje financijskih instrumenata...)

Asset Management je pravna osoba (društvo) za upravljanje imovinom kroz investicijske fondove ili

individualne privatne portfelje te pružanje usluge investicijskog savjetovanja.

Leasing je posao u kojem davatelj leasinga pribavlja objekt leasinga tako da od dobavljača objekta leasinga kupnjom stekne pravo vlasništva nad objektom leasinga te primatelju leasinga odobrava

korištenje tog objekta leasinga kroz neko vrijeme, a primatelj leasinga obvezuje se za to plaćati

naknadu. Vrste leasinga su:

Operativni leasing – primatelj po isteku ugovora vraća davatelju objekt leasinga.

Financijski leasing – primatelj po isteku ugovora može steći objekt leasinga.

Hrvatska narodna banka (HNB) je centralna banka u RH nadležna za rad svih banaka, štedionica i

štedno-kreditnih zadruga u RH. U nadležnost HNB-a spada očuvanje stabilnosti financijskog sustava, stabilnost cijena i tečaja. www.hnb.hr

Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (HANFA) je državna agencija koja nadzire

poslovanje cjelokupnog nebankarskog financijskog sektora. U načelu, svakodnevno provjerava rade li

http://www.hnb.hr/






svi sudionici na tržištima kapitala i novca (kao i sama tržišta) prema propisanim pravilima.

www.hanfa.hr

Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka (DAB) je državna agencija

nadležna za isplatu osigurane štednje u slučaju nemogućnosti isplate depozita neke banke. DAB upravlja s dva fonda: za isplatu osiguranje štednje i za pomoć bankama s poteškoćama u poslovanju.

www.dab.hr

Središnji registar osiguranika (REGOS) tehničko je središte mirovinskog sustava koje prikuplja, evidentira i kontrolira naplate mirovinskih doprinosa. www.regos.hr

Središnje klirinško depozitno društvo (SKDD) je institucija nadležna za poravnanje (clearing) i

namiru (settlement) transakcija vrijednosnim papirima u RH, dodjeljivanje jedinstvenih ISIN oznaka i poslove vođenja središnjeg depozitorija nematerijaliziranih vrijednosnih papira. SKDD je dužan čuvati

tajnost podataka o identitetu i transakcijama investitora, članova SKDD-a te njihovom financijskom položaju ili perspektivama. Važni su termini vezani uz SKDD:

Središnji depozitorij je središnji registar nematerijaliziranih financijskih instrumenata u koji

se upisuju prava iz nematerijalnih vrijednosnih papira, imatelji tih prava i prava trećih osoba na vrijednosnim papirima (npr.zalog)

Nematerijalizirani vrijednosni papir je elektronički zapis na računu vrijednosnih papira u računalnom sustavu središnjeg depozitorija kojim se njegov izdavatelj obvezuje zakonitom

imatelju ispuniti obvezu sadržanu u nematerijaliziranom vrijednosnom papiru. www.skdd.hr

Zagrebačka burza (ZSE) je središnje mjesto trgovanja vrijednosnim papirima u RH. Osim na ZSE,

trgovanje se obavlja na Multilateralnim trgovinskim platformama i OTC. www.zse.hr

Tržište novca je organizirano povezivanje ponude i potražnje instrumenata novčanog tržišta: novca (kuna i deviza), kratkoročnih vrijednosnih papira, dugoročnih vrijednosnih papira u posljednjoj godini

dospijeća te ostalih instrumenata novčanog tržišta. www.trzistenovca.hr

Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja www.aztn.hr

Agencija za zaštitu osobnih podataka www.azop.hr

Ministarstvo financija Republike Hrvatske www.mfin.hr

BONITET SUDIONIKA NA FINANCIJSKOM TRŽIŠTU

Bonitet nekog sudionika čini važni dio poslovanja jer se cjelokupni sustav zasniva prvenstveno na

povjerenju, a kasnije na regulativi, zakonima, infrastrukturi itd. Razvijeni financijski sustav s boljom

regulativom pospješuje alokaciju kapitala među tržišnim sudionicima, uz bolju zaštitu samih sudionika

što dovodi do razvitka i rasta nacionalne ekonomije.

INFRASTRUKTURA NA FINANCIJSKOM TRŽIŠTU

Infrastruktura na tržištu obuhvaća :

Platni sustav (financijska agencija, pošta, banke i ostale platne institucije, novac, kartice..)

Način / oblik plaćanja

Neto klirinški sustav (NKS)

Hrvatski sustav velikih plaćanja (HSVP)

Single Euro Payment Area (SEPA)

http://www.hanfa.hr/

http://www.dab.hr/

http://www.regos.hr/

http://www.skdd.hr/

http://www.zse.hr/

http://www.trzistenovca.hr/

http://www.aztn.hr/

http://www.azop.hr/

http://www.mfin.hr/






Mjesto trgovanja (tržište novca, SKDD, ZSE,HNB, poslovne banke, OTC, Multilateralne trgovinske

platforme, Sistemski internalizator..)

Uređeno tržište je multilateralan sustav koji spaja ponudu i potražnju kojim upravlja tržišni

operater (npr.burza);

Multilateralne trgovinske platforme (MTP) sustav koji spaja ponudu i potražnju (npr.

investicijsko društvo);

Sistemski internalizator (SI) bilateralan sustav koji spaja ponudu i potražnju (npr.

investicijsko društvo);

POJMOVNIK FINANCIJSKOG TRŽIŠTA

Algoritamsko trgovanje je trgovanje financijskim instrumentima na način da računalni algoritam

automatski određuje pojedinačne parametre naloga, kao što je odluka da se pokrene postupak

davanja naloga, trenutak davanja naloga, cijena ili količina ili način upravljanja nalogom nakon njegova davanja, uz ograničenu ljudsku intervenciju ili bez nje. Algoritamsko trgovanje ne obuhvaća

sustave koji se koriste samo za usmjeravanje naloga na jedno ili više mjesta trgovanja ili za obradu naloga bez određivanja parametara trgovanja ili za potvrdu naloga ili obradu izvršenih transakcija

nakon trgovanja.

Arbitraža (engl. Arbitrage) je ostvarivanje dobiti trgovanjem istim vrijednosnim papirima, valutama

ili robom unutar dvaju ili više tržišta, kada arbitražer, temeljem uočavanja razlika u cijeni predmeta trgovine, unutar dva ili više tržišta, kupuje neki vrijednosni papir na jednom tržištu i prodaje je na

drugom. Uobičajeno je da robu prodaje skuplje nego što je je platio.

Broker (engl.Broker) je osoba koju je regulator ovlastio za trgovanje vrijednosnim papirima u

investcijskom društvu. Broker kupuje i prodaje vrijednosne papire na temelju naloga klijenta i za tu uslugu zaračunava određenu proviziju.

Burza (engl. Stock exchange) je organizirano tržište na kojima se trguje različitim kategorijama

imovine (dionice, obveznice, različite robe...) po unaprijed definiranim i strogo utvrđenim pravilima

uvrštenja i trgovanja uvrštenim kategorijama.

Devizno tržište (engl. Foreign exchange market - FX) je dio financijskog tržišta, na kojemu se prema određenim pravilima trguje devizama po deviznom tečaju formiranom na osnovi njihove

ponude i potražnje

Financijska tržišta (engl. Financial markets) su tržište na kojem sudionici trguju vrijednosnim

papirima, devizama, derivatima, sirovinama i drugim financijskim instumentima.

Financijska poluga (engl. Leverage) je financijska tehnika korištenja pozajmljenih sredstava za kupnju financijske imovine, uz očekivanje da će dohodak od te imovine premašiti trošak posudbe.

Zajmodavac postavlja limite koliko je rizika spreman preuzeti te postavlja ograničenje koliku

financijsku polugu dopušta uz uvjet da se stečena imovina isporuči kao zalog osiguranja za zajam. Na primjer, za stambenu imovinu pružatelj zajmodavac može posuditi na primjer 80% tržišne vrijednosti

nekretnine, za komercijalnu imovinu može biti 70%, a na dionicama može posuditti na primjer 60%. Financijsla poluga omogućava povećanje dobitaka kao i gubitaka.

Mark-to-market valuation (engl.) označava način dnevnog izračuna vrijednosti neke financijske imovine gdje se uzimaju tržišne vrijednosti nekog financijskog instumenta u izračunu ukupne

vrijednosti te imovine.






Moralni hazard (engl. Moral hazard) prestavlja situaciju u kojoj se jedna strana u nekom

poslovnom postupku ponaša neodgovorno ili nemoralno jer može ostvariti novčani ili nenovčani

poticaj. Pojam izvorno dolazi iz područja osiguranja, no sada se općenito koristi i za opisivanje sustava neprimjerenih poticaja u financijskoj industriji. Tipičan primjer moralnog hazarda je kada osigurana

osoba preuzima više rizika jer će eventualnu štetu koju uzrokuje u konačnici platiti društvo za osiguranje. Zaposlenici banke mogu biti izloženi moralnom riziku ako im se omogući dobivanje bonusa

ili poticaja za odobravanje što je moguće više kredita, bez osobne odgovornosti iako se banka i njezini

vlasnici suočavaju s velikim gubicima kao posljedica neuspjeha kreditne sposobnosti.

Namira (engl. Settlement) je plaćanje i prijenos vrijednosnih papira između suprotnih strana, ili zamjena vrijednosnih papira za novčana sredstva, sukladno detaljima transakcije. Prema načinu

namire vrijednosnih papira, razlikujemo pojedinačnu i ugovornu namiru,a prema načinu plaćanja po transakcijama, razlikujemo namiru uz plaćanje i bez plaćanja.

Novčano tržište (engl. Money market) je tržište novca i tržište kratkoročnih dužničkih instrumenata. Osnovni zadatak je trajna i svakodnevna opskrba banaka novcem kako bi one postigle

likvidnost kojom se omogućuju tekuća plaćanja njihovih komitenata.

Likvidnost (engl. Liquidity) oznaćava mogućnost da se neka imovina može brzo unovćiti (prodati)

bez značajnog gubitka vrijednosti.

Održavatelj tržišta (engl.Market maker) je osoba (banka, broker ili druga financijska institucija) koja se na financijskom tržištu kontinuirano predstavlja da je voljna trgovati za vlastiti račun tako da

kupuje i prodaje financijske instrumente koristeći se vlastitim kapitalom po cijenama koje sama odredi (kotira).

OTC (engl. Over-the-counter) je oblik trgovine koji se obavlja izvan uređenog tržišta direktnom pogodbom između sudionika tržišta. Komunikacija odvija neposredno i pri kojoj ne posreduje niti

jedna druga institucija. Namiru također vrše sudionici direktno, bez posrednika.

Ponuda za prodaju (engl. Ask) je cijena nekog vrijednosnog papira po kojoj ga vlasnik prodaje.

Ponuda za kupnju (engl. Bid) je cijena nekog vrijednosnog papira po kojoj ga investiror kupuje.

Poziv upozorenja za marginu (engl.Margin Call) je zahtjev klirinške kuće, brokera, dilera, banke

ili druge financijske institucije klijentu da osigura dodatne instrumente kako bi se održao potrebni

minimum zaloga tog instrumenta. Ukoliko klijent ne osigura dodatna sredstva, vjerovnik može djelomično ili u potpunosti zatvoriti poziciju kredita klijenta uz naplatu iz zaloga financijskog

instumenta.

Prevelika kupovina (engl. Overbought) – tehničko stanje nekog financijskog instumenta na tržištu koje se javlja kada su cijene previsoke i očekuje se pad. “Overbought” uvjeti se mogu

prepoznati analizom kratanja cijena (tehnicka analiza - grafikon) ili pomoću indikatora kao što su Stohastički oscilator i Indeks relativne snage (RSI). Stanje samo ukazuje da je cijena instrumenta

porasla previše u prbrzo te da može uslijediti korekcija.

Prevelika prodaja (engl.Oversold) – tehničko stanje nekog financijskog instumenta na tržištu koje se javlja kada su cijene previše niske i spremne su za porast. “Oversold” uvjeti se mogu prepoznati

analizom kratanja cijena (tehnicka analiza - grafikon) ili pomoću indikatora kao što su Stohastički

oscilator i Indeks relativne snage (RSI). Stanje samo ukazuje da je cijena instrumenta previše I prebrzo pala te da može uslijediti “odbijanje s dna”.

Pripisivanje kamata (engl. Accrual) je postupak ravnomjerne raspodjele prihoda neke financijske

imovine u nekom razdoblju,na primjer raspodjela kamatnog kupona obveznice jednom godišnje na razdoblje od 365 dana na način da se kupon podijeli na 365 i pripiše vrijednosti imovine svaki dan

ravnomjerno.






Razvijena tržišta (engl. Developed markets) su najrazvijene industrijalizirane ekonomije svijeta.

Ova tržišta okarakterizirana su kao tržišta s malim oscilacijama cijena i niskim političkim rizicima u

odnosu na tržišta u nastajanju..

Repo-poslovi (engl. Repurchase Agreement) su instrumenti novčanog tržišta te označavaju prodaju vrijednosnog papira (najčešće trezorski ili blagajnički zapis) uz istovremenu obvezu o

ponovnom otkupu na određeni dan za točno određeni iznos. Repo poslovi se najčešće ugovaraju na

kratak rok.

Subrime kriza (engl. Subprime crisis) je kolokvijalni naziv za financijsku i bankarsku krizu povezanu s tržištem drugorazrednih hipotekarnih vrijednosnih papira (engl. Subprime loans). Početak

krize dogodio se u ljeto 2007. godine na tržištu hipotekarnih zajmova u SAD-u te se kriza ubrzo nakon toga proširila u Europu i dalje na globalna financijska tržišta. Drugorazredni zajmovi su krediti

zajmoprimaca s niskim prihodima koji imaju slabu kreditnu sposobnost, a koje su izdavale pojedine

velike američke banke prije nastale krize. Velik dio tih kredita naknadno je sekuritiziran kroz vrijednosne papire i prodan investitorima širom svijeta u obliku vrijednosnica, zbog čega se kriza

kasnije proširila na ostatak svijeta.

Sekuritizacija (engl. Securitisation) je poslovna praksa financijske institucije kada se pojedina financijska imovina iz njezine bilance premiješta u posebni subjekt ili pravnu osobu s ciljem prodaje te

financijske imovine investitorima na financijskom tržištu. Prodaja financijske imovine omogućuje, na primjer banci, smanjenje izloženosti riziku i poboljšanje likvidnosti. Sva potraživanja koja proizlaze iz

imovine (kamate i glavnica) prelaze na kupce vrijednosnih papira. Primjeri sekuritizirane imovine su

krediti za potrošače i poduzeća, auto krediti, najam, potraživanja za kreditne kartice i studentske zajmove (vrijednosni papiri s pokrićem u imovini ili ABS – Asset-backed Securitiy). Vrijednosni papiri

koji su pokriveni nekretninama nazivaju se MBS - Mortgage-backed Securities).

Skrbnik (engl. Custody) je pružatelj usluga pohrane vrijednosnih papira za treće osobe, najčešće skrbnička banka.

Skrbništvo (engl. Custody) je investicijska usluga koju pruža banka za pohranu vrijednosnih papira

imatelja na posebnom računu, odvojenom od ostale imovine banke zbog zaštite u slučaju stečaja

banke. Na taj posebni račun primaju se uplate proizašle iz vlasništva nad vrijednosnim papirima kao što su dividende, kamate i ostala potraživanja.

Tržišna kapitalizacija (engl. Market capitalisation ili „Market cap“) je tržišna vrijednost neke

kompanije na burzi izračunata na način da se količina izdanih dionica neke kompanije pomnoži s

tekućom cijenom na burzi.

Tržišni ciklusi (engl. Market cycle) su faze kretanja tržišta kapitala u određenom vremenskom razdoblju. Uglavnom razlikujemo tržište rasta (bikovsko tržište - engl. Bull market ili „Boom“), silaznu

faza (medvjeđe tržište - engl. Bear market), faza stagnacije te faza oporavka.

Tržište kapitala (engl. Capital market) je tržište na kojemu se trguje dugoročnim instrumentima

tržišta kapitala (dionice i obveznice). Najčešća mjesta na kojima se trguje instrumentima tržišta kapitala su burze

Tržišta u nastajanju (engl. Emerging markets) su novorazvijene ekonomije svijeta. Te države

nalaze se u procesu rasta gospodarstva, a gospodarski rast prate političke i ekonomske promjene. Ova

tržišta okarakterizirana su kao tržišta s većim oscilacijama cijena i većim političkim rizicima u odnosu na razvijenih tržišta industrijaliziranih zemalja.






INDEKSI

Burzovni indeksi su prosjek cijena vrijednosnih papira izražen u odnosu na ranije utvrđenu bazičnu

tržišnu vrijednost. Indeks se koristi za analizu funkcioniranja burze i predstavljaju jedan od

najznačajnijih pokazatelja razvoja financijskog tržišta, kao i gospodarstva u cjelini.Tri su glavna faktora po kojima se burzovni indeksi razlikuju: po brojčanoj zastupljenosti vrijednosnih papira koje indeks

predstavlja, po relativnoj težini koja se daje vrijednosnim papirima i po korištenoj metodi uprosječivanja koja se koristi.

CROBEX je službeni indeks Zagrebačke burze d.d. Bazni datum je 1. srpnja 1997. godine, a bazna

vrijednost 1.000. CROBEX je indeks vagan na osnovi 'free float' tržišne kapitalizacije, pri čemu je

težina pojedine dionice ograničena na 10%. Ako se nekom od dionica koje sačinjavaju CROBEX nije

trgovalo predmetnog dana, uzima se zadnja cijena. Prilikom odabira dionica koje će ući u sastav

CROBEX-a u obzir dolaze samo dionice kojima se trgovalo više od 90% ukupnog broja trgovinskih

dana u promatranom šestomjesečnom razdoblju. Revizija indeksa obavlja se po završetku trgovine,

svakog trećeg petka u mjesecu ožujku i rujnu te se primjenjuje od sljedećeg trgovinskog dana.

Ukoliko se dionica isključuje iz indeksa, u indeks će se uključiti dionica s najvećim vaganim tržišnim

udjelom

FRANCE 40/Glavni index francuske burze.

DAX 30/Glavni indeks njemačke burze. Burzanski index koji pretpostavlja 30 vodećih kompanija u

Njemačkoj, čijim dionicama se trguje na njemačkoj burzi (Frankfurt Stock Exchange)

DJ 30– Dow Jones industrijski index

DJ EURO STOXX50/Indeks “Dow Jones Euro Stoxx” – Index predstavlja 50 velikih europskih

kompanija koje posluju u Eurozoni

UK 100/ UK 100 – Skraćenica potiče od punog naziva “Finanacial Times Stock Exchange”. Predstavlja

index 100 najvećih i najviše posjedovanih kompanija u Velikoj Britaniji.

HONG KONG 50/”Hang Seng Index” – Index burze iz Hong Konga.

SPAIN 35/Najznačajniji index španjolske burze (Bolsa de Madrid).

MSCI“Morgan Stanley Capital Indeks“ – MSCI World je burzanski index koji predstavlja 1500

“svjetskih” dionica i često se koristi kao svjetski parametar “globalnih” fondova.

USA-TECH 100/USA-TECH 100 – Index američke burze NASDAQ (National Association of Securities

Dealers Automated Quotations). NASDAQ je najveća američka elektronska burza tehnoloških dionica sa sjedištem u New Yorku, sa otprilike 3.300 kompanija.

S&P 500 - 500 vodećih kompanija izlistanih na burzi

NIKKE 225/NIKKE 225- Glavni index japanske burze (Tokyo Stock Exchange -TSE). Predstavlja najčešće navođeni index japanskog tržišta kapitala.

OMX30/ OMX30 – Burzanski index stokholmske burze (Stockholm Stock Exchange).






FINANCIJSKE KRIZE I REGULACIJA

KRIZE

Financijska kriza je oštro, kratko i ne-ciklično pogoršanje svih ili većine financijskih parametara,

kamatnih stopa, cijena dionica i nekretnina što rezultira insolventnošću i stečajevima financijskih

institucija. Financijska kriza je širi pojam od bankarske krize koju označava bankrot više banaka ili

propast cijelog sustava. Poremećaji u bilo kojem drugom sektoru gospodarstva ne može imati tako

snažne posljedice kao poremećaji u financijskom sektoru. Obilježja su sljedeća:

Financijska tržišta:

Pad burzovnih indeksa, porast prinosa na državne obveznice, raspad High-Yield tržišta, velike

promjene međuvalutnih odnosa, bijeg u sigurne valute, deprecijacija valuta, manjak likvinosti

Banke:

Bank run, kontaminacija banaka, porast nepovjerenja, dokapitalizacija, preuzimanja, porast loših plasmana, državna pomoć, manjak likvidnosti

Korporativni sektor:

Pad potrošnje, pad prometa, smanjenje investicija, bankrot, porast troškova financiranja, preuzimanja,

otpuštanja

Državane financije:

Smanjenje prihoda od PDV-a, povećani zahtjevi za državnom pomoći, intervencije u slobodnu ekonomiju, zaduženje, otežan pristup financijskom tržištu, pad rejtinga, porast javnog duga, pritisak

javnosti, pad vlada, oružani sukobi

Stanovništvo:

Pad potrošnje, rast nezaposlenosti, porast nevraćanja kredita, zaduženje, siromaštvo, pad vrijednosti nekretnina, gubitak wealth-efekta

REGULATIVA

Financijska regulativa je oblik regulacije ili nadzora financijskih institucija prema određenim

zahtjevima, ograničenjima i smjernicama s ciljem očuvanja stabilnosti i integriteta financijskog sustava.






FINANCIRANJE

FINANCIJSKI INSTUMENTI NA FINANCIJSKOM TRŽIŠTU

Financijski instrument (prema MiFID regulativi) je širi pojam koji obuhvaća čitav niz različitih

instrumenata. Financijske instrumente možemo podijeliti u četiri grupe:

1. Prenosivi vrijednosni papiri (npr. dionice, obveznice,...) 2. Instrumenti tržišta novca (npr.trezorski, komercijslani zapisi...)

3. Jedinice u subjektima za zajednička ulaganja (npr. udjeli u različitim fondovima..)

4. Financijske izvedenice (npr. forwards, swap...)

Trezorski zapisi (eng. Treasury bill ili T bill) su kratkoročni utrživi vrijednosni papir s rokom dospijeća do jedne godine. Instrument tržišta novca. Izdaju ga državni trezori ministarstva financija, a

mogu ga izdavati i jedinice lokalne uprave. Smatra se nerizičnim vrijednosnim papirom radi umjerenog

prihoda i sigurnosti. Prodaje se na dražbi uz diskont (popust), tako da mu je cijena pri prodaji niža od nominalne, a o dospijeću se isplaćuje nominalna cijena. Obično se izdaje na 91 dan, 182 dana ili 364

dana.

Komercijalni zapisi (eng.Commercial bill) su kratkoročni vrijednosni papir koji izdaju poduzeća. Instrument je novčanog traišta čijom prodajom poduzeća prikupljaju likvidna sredstva. Po svemu je

sličan blagajničkom zapisu ili trezorskom zapisu, ali kako ga izdaju poduzeća, manje je siguran

instrument od istih. Uobičajeno se izdaju na vrijeme od nekoliko dana do 364 dana.

Obveznica (eng. Bond) je dugoročni dužnički vrijednosni papir. Instrument je duga koji obvezuje izdavatelja da plati imatelju vrijednosnice pripadajuću kamatu i glavnicu prije ili po dospijeću. Najviše

ih izdaje država, banke, općine i veća poduzeća. Kada ih izdaju poduzeća to su korporativne

obveznice. Obveznica općenito pripada u skupinu manje rizičnih vrijednosnih papira, ovisno o bonitetu izdavatelja. Uz obveznice su važni slijedeći pojmovi:

Prinos (eng.Yield) predstavlja godišnji povrat (zaradu) na bilo koju investiciju izraženu u postotku;

Prinos do dospijeća (eng.Yield to maturity) - prinos posjedovanja vrijednosnice do

dospijeća, ali nakon što se uzme u obzir cijena obveznica na tržištu. To je diskontna stopa koja izjednačava neto sadašnju vrijednost svih budućih novčanih tokova od obveznice sa

njenom trenutnom cijenom; Kupon (eng.Coupon) - periodične isplate kamate na vrijednosnicu imatelju instrumenta.

Kupon se izražava kao anualizirana postotna vrijednost; Dospijeće (eng.Maturity) - dan kada kredit, rata kredita, zajmovni vrijednosni papir ili kakva

druga obveza dospijevaju i trebaju biti isplaćeni. Kod obveznica je dospijećem izdavatelj dužan

zakonitom imatelju isplatiti nominalnu svotu na koju obveznica glasi; Duracija (eng.Duration) - mjera osjetljivosti cijene obveznica, obvezničkih fonodva ili drugih

dužničkih instrumenata, na promjenu kamatene stope. Ova mjera je obrnuto propocionalna, što znači da rast kamatne stope, uzrokuje pad cijene instrumenta. Veći duration znači jaču

osjetljivost obveznice ili sličnog instrumenta tj. veću oscilaciju vrijednosti udjela pri promjeni

kamata. Matematički se pod duration podrazumijeva prosječno trajanje vezivanja uloženog kapitala;

Credit Default Spread (CDS) – premija rizika obveznice u odnosu na referentnu obveznicu npr njemački bund.

Dionica ( eng. Share, Stock) je dugoročni tržišni vrijednosni papiri bez unaprijed utvrđenog dospijeća. Vlasniku osigurava udio u dobiti, ovisno o poslovnim rezultatima poduzeća. Postoje obične i

preferencijalne dionice (koje vlasniku ne nose pravo glasa na skupštini dioničara). Dionica je vlasnički

vrijednosni papir koji vlasniku daje srazmjerni dio vrijednosti poduzeća na kojeg dionice glase. Uz dionice su važni slijedeći pojmovi:






Inicijalna javna ponuda (eng. Initial Public Offer ini IPO) je prvu ponudu za kupnju dionica

neke tvrtke široj javnosti. Tvrtke na takav način prikupljaju dodatan kapital za poslovanje u

trenutku kad procjene da je im odnos koristi i troškova povoljan. Svaka slijedeća ponuda dionica takve tvrtke naziva se SPO (Secondary Public Offer);

Dividenda (eng. Dividend) je dobit kompanije koja pripada vlasnicima dionica. Dividenda je glavni motiv kupnje dionica, no motiv može biti i rast vrijednosti kompanije ili stjecanje

upravljačkih prava.

Investicijski fond (eng. Mutual fund, Investment fund) je subjekti za zajednička ulaganja čija je jedina svrha i namjena prikupljanje sredstava javnom ili privatnom ponudom te ulaganje tih sredstava

u različite vrste imovine (financijski instumenti ili nekretnine, vlasništvo ili dug) u skladu s unaprijed određenom strategijom ulaganja (pravilom i načelom), a isključivo u korist imatelja udjela / dioničara

fonda. Kupnjom udjela u investicijskom fondu ulagatelj posredno postaje vlasnikom dijela svih

vrijednosnih papira sadržanih u fondu. Uz investicijske fondove važni su slijedeći pojmovi:

Otvoreni investicijski fondovi s javnom ponudom (eng. Undertakings For The Collective Investment Of Transferable Securities ili UCITS) regulirani u zakonodavstvima članica EU kroz

Direktivu 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća s isključivim ciljem zajedničkog ulaganje imovine, prikupljene javnom ponudom udjela u fondu, u prenosive vrijednosne papire ili u

druge oblike likvidne financijske imovine, a koji posluju po načelima razdiobe rizika. Udjeli se na zahtjev ulagatelja otkupljuju izravno ili neizravno iz imovine tih fondova. Osnovna podjela

fondova je na novčane, obvezničke, uravnotežene i dioničke;

Alternativni Investicijski Fonfovi (eng.Alternative Investment Fund ili AIF) su investicijski fondovi osnovani sa svrhom i namjenom prikupljanja sredstava javnom ili privatnom ponudom

te ulaganja tih sredstava u različite vrste imovine u skladu s unaprijed određenom strategijom i ciljem ulaganja AIF-a, a isključivo u korist imatelja udjela tog AIF-a. Mogu biti otvorenog i

zatvorenog tipa. Njihovo osnivanje i rad regulirani su u zakonodavstvima članica EU kroz

Direktivu 2011/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća o upraviteljima AIF-ova; Prospekt (eng. Prospectus) dokument o poslovanju fonda, odobren od HANFA-e, čiji je

sadržaj propisan Zakonom; Depozitna banka (eng. Custody bank) je depozitar investicijskog fonda kod koje fond drži

račun i koji čuva imovinu. Osnovni zadatak depozitara je osigurati da se sredstva koriste u

skladu s Prospektom i relevantnim zakonima. Depozitar naplaćuje naknadu na vrijednost fonda, na godišnjoj razini;

Upravljačka naknada (eng. Management fee) je naknada za upravljanje Društvu za

upravljanje fondom koja se izražava na godišnjoj razini, a obračunava se dnevno na neto vrijednost imovine fonda. Iz ove naknade se podmiruju i troškovi eventualnog savjetnika za

upravljanje. Naknada za upravljanje istaknuta je u prospektu i pravilima fonda.

Ulazna i izlazna naknada (eng. Up-front fee, Exit fee) Iznos koji se plaća jednokratno pri

izdavanju ili otkupu udjela u fondu. Obračunava se od uplaćenog ili isplaćenog iznosa;

Kvalificirani ulagatelj je osoba koja je zadovoljila uvjete za ulaganje koje propisuje

Pravilnik o AIF. Aktualne odredbe propisuju da osoba mora uložiti minimalno 400 000 kuna i imati najmanje 3 milijuna kuna u ostaloj vrsti imovine.

Udjel u fondu (eng. Share, Unit) - predstavlja vlasništvo u imovini fonda koje se stječe

investiranjem u fond, a dokazuje se Dokumentom o vlasništvu udjela;

Neto vrijednost imovine fonda (eng. Net Asset Value ili NAV) je stvarno procijenjena

vrijednost investicijskog fonda. Računa se kao ukupna vrijednost svih vrijednosnih papira u portfelju fonda (umnožak broja vrijednosnica i njihove aktualne tržišne cijene) uvećana za

vrijednost ostale imovine (novac na računima, depoziti, odobreni krediti) i umanjena za obveze fonda;






Repo posao (eng. Repurchase agreement) je sporazum o reotkupu. Repo posao znači prodaju

vrijednosnog papira (najčešće trezorski ili blagajnički zapisi) uz istovremenu obvezu o ponovnom

otkupu na određeni dan za točno određeni iznos. Repo poslovi se najčešće ugovaraju na vrlo kratak rok (preko noći - overnight).

Financijski derivati ili izvedenice su financijski instrumenti čije vrijednosti ovise o vrijednosti

nekog drugog instrumenta tj. izvedena je (derivirana) iz njegove cijene (prinosa). Neki od derivata su:

Option kupcu opcije daje pravo da kupi (call opcija) ili proda (put opcija) određenu imovinu (“underlying”) po unaprijed određenoj cijeni (“exercise price”) na određeni datum (europska

opcija) ili unutar određenog roka (američka opcija). Kupac opcije za to pravo plaća cijenu (premiju) prodavatelju opcije.

Swap je ugovor kojim dvije strane dogovaraju zamjenu imovine određenih karakteristika za neku drugu u vlasništvu suprotne strane bez novčanog toka tj. tim ugovorima dvije strane

ugovaraju razmjenu niza isplata. Barem jedna od strana se obvezuje drugoj plaćati varijabilne

iznose koji ovise o kamatnim stopama, valutnim tečajevima, cijenama dionica ili burzovnih roba. Druga strana se obvezuje isplatiti niz fiksnih ili varijabilnih iznosa;

Futures je ugovor kojim dvije strane dogovaraju terminsku transakciju određene robe (isporuka je u budućnosti po danas dogovorenoj cijeni). Strana koja je “duga” na futures

ugovoru se obvezala kupiti neku robu za određenu cijenu, a strana koja je “kratka” se

obvezala prodati istu. Kada cijena temeljne imovine (underlying) raste, osoba “duga” futures ugovor zarađuje, a osoba koja je “kratka” gubi. Termin "roba" ne mora se nužno odnositi na

klasičan pojam robe, već predmet transakcije mogu biti i vrijednosni papiri, npr. državne obveznice, trezorski zapisi, indeksi dionica ili valute. Bitne su odrednice: futures je

standardiziran (roba točno određenih specifikacija, količina, gustoća), njime se trguje se na burzi i kod isteka ugovora može se zatražiti fizička isporuka robe ili namira razlike između

ugovorene cijene i cijene na dan isteka ugovora (netting).

Forward je ugovor kojim dvije strane dogovaraju kupoprodaju određenog instrumenta koji će biti isporučen u budućnosti po danas dogovorenoj (poznatoj) cijeni. “Duga” strana u forward

ugovoru je obavezna prihvatiti isporuku imovine koja je predmet forward ugovora i platiti dogovorenu forward cijenu na datum isteka ugovora. “Kratka” strana u forward ugovoru je

dužna isporučiti dotičnu imovinu i primiti dogovoreni iznos.

Certifikati izvedeni su financijski instrumenti čije kretanje cijena je ovisno o kretanju cijene jednoga

ili više osnovnih instrumenata na koji su vezani, tzv. underlying. Izdaju ih poslovne banke i mogu biti vezani na dionicu, košaru dionica, indekse, cijene sirovina, valute itd. Uvrštavamo ih u dužničke

vrijednosne papire, odn. izdavatelj certifikata preuzima obvezu isplate uloga. Certifikati su slobodno

prenosivi te se njima, kao i dionicama ili obveznicama, trguje na burzi.






VREDNOVANJE DIONICA

Zahtjevana stopa povrata definira se kao:

realna nerizična kamatna stopa

očekivana stopa inflacije u periodu držanja investicije

premija za rizik koja ovisi o stupnju neizvjesnosti povrata na ulaganje

Modeli usporedbe (procjena relativne vrijednosti):

odnos cijene i dobiti (P/E)

odnos cijene i knjigovodstvene vrijednosti (P/BV)

odnos cijene i prihoda od prodaje (P/S)

Modeli temeljeni na diskontiranju novčanih tokova:

sadašnja vrijednost dividendi (DDM)

sadašnja vrijednost slobodnog novčanog toka iz redovnog poslovanja (operating free cash

flow)

sadašnja vrijednost slobodnog novčanog toka dioničarima (free cash flow to equity)






FINANCIJSKI IZVJEŠTAJI BANKE

SADRŽAJ

Izvještaj poslovodstva

Odgovornost Uprave i NO za pripremu i prihvaćanje GFI

Izvješće neovisnog revizora

Financijski izvještaj

Izvještaj o financijskom položaju

Izvještaj o promjenama u kapitalu i rezervama

Račun dobiti i gubitka

Izvještaj o sveobuhvatnoj dobiti

Izvještaj o gotovinskom toku

Bilješke uz financijske izvještaje

Dodatak 1: Obrazci za HNB

Dodatak 2. Uskladba zakonskih financijskih izvještaja za HNB u dodatku 1

VAŽNI POKAZATELJI POSLOVANJA

Pokazatelji poslovanja banaka, nadzirani od centralne banke, obuhvaćeni su nazivom CAMEL te

predstavljaju:

"C" Adekvatnost kapitala (eng. Capital adequacy)

"A" Kvalitetu imovine (eng. Asset quality) "M" Sposobnost managementa (eng. Management capability)

"E" Zarade banke (eng. Earnings) "L" Likvidnost (eng. Liquidity)

Pokazatelji poslovanja banaka, kojima se utvrđuju dinamične promjene u poslovanju:

Prinos na aktivu (ROA) je dobiti prije oporezivanja / aktiva. Ako je ROA >1% smatra se da je banka uspješna;

Prinos na vlastiti kapital (ROE) je dobit poslije oporezivanja/ kapital. Ako je ROE >15% smatra se da je banka uspješna;

Bruto profitna marža je omjer dobiti prije oporezivanja i ukupnih prihoda;

Stopa adekvatnosti jamstvenog kapitala je odnos kapitala prema rizikom ponderiranoj aktivi; Analiza kvalitete aktive (A, B+C);

Analiza likvidnosti je omjer danih kredita i primljenih depozita; Udio kapitala u pasivi

Više na:

ECB, Monthly Bulletin: www.ecb.int/pub/pdf/mobu/mb201306en.pdf

FED: Monetary policy: www.federalreserve.gov/monetarypolicy/default.htm

HNB, Monetarna politika: www.hnb.hr/monet/instrumenti_i_mjere/2013/h-instrumenti-br1-2013.pdf

HNB, Bilten: www.hnb.hr/publikac/bilten/arhiv/bilten-192/hbilt192.pdf






FINANCIJSKI IZVJEŠTAJI KOMPANIJA

Bonitet – (širi smisao) Sposobnost opstanaka u okruženju - kvaliteta poslovanja što podrazumijeva

sigurnost i uspješnost poslovanja u dužem vremenskom razdoblju.

Bonitet – (uži smisao) Svojstva poslovnog subjekta koja ga čine sigurnim dužnikom - kreditna

sposobnost ili sposobnost plaćanja obveza.

Informacije iz GFI:

bilanca - sigurnost poslovanja

račun dobiti i gubitka - uspješnost poslovanja

međuovisnost bilance i računa dobiti i gubitka te njihova povezanost sa izvještajem o

novčanom toku - međuovisnost sigurnosti i uspješnosti

Vrste analize iz GFI:

Horizontalna (usporedba tekuća i prošla godina)

Vertikalna (strukturna, samo tekuće godine)

Analiza pokazatelja

POKAZATELJ LIKVIDNOSTI

KOEFICIJENT UBRZANE LIKVIDNOSTI (novac + potraživanja )/ kratkoročne obveze

KOEFICIJENT TEKUĆE LIKVIDNOSTI kratkotrajna imovina / kratkoročne obveze

KOEFICIJENT FINANCIJSKE STABILNOSTI dugotrajna imovina / (kapital + dug. obveze)

POKAZATELJ ZADUŽENOSTI

KOEFICIJENT ZADUŽENOSTI ukupne obveze / ukupna imovina

KOEFICIJENT VLASTITOG FINACIRANJA glavnica / ukupna imovina

POKRIĆE TROŠKOVA KAMATA (dobit prije poreza + kamate) / kamate

FAKTOR ZADUŽENOSTI ukupne obveze / zadržana dobit i amortizacija

STUPANJ POKRIĆA (glavnica + dug. obveze) / dugotrajna imovina

POKAZATELJ AKTIVNOSTI

KOEFICIJENT OBRTA UKUPNE IMOVINE ukupni prihod / ukupna imovina

KOEFICIJENT OBRTA KRAT. IMOVINE ukupni prihod / kratkotrajna imovina

KOEFICIJENT OBRTA POTRAŽIVANJA prihodi od prodaje / potraživanja

TRAJANJE NAPLATE POTRAŽIVANJA 360 / koeficijent obrta potraživanja

POKAZATELJ EKONOMIČNOSTI

EKONOMIČNOST UKUPNOG POSLOVANJA ukupni prihodi / ukupni rashodi

EKONOMIČNOST PRODAJE prihodi od prodaje / rashodi prodaje

EKONOMIČNOST FINANCIRANJA financijski prihodi / financijski rashodi






POKAZATELJ PROFITABILNOSTI

NETO MARŽA PROFITA (neto dobit + kamate) / ukupan prihod

BRUTO MARŽA PROFITA (dobit prije poreza + kamate) / ukupan prihod

NETO RENTABILNOST IMOVINE (neto dobit + kamate) / ukupna imovina

BRUTO RENTABILNOST IMOVINE (dobit prije poreza + kamate) / ukupna imovina

RENTABILNOST VLASTITOG KAPITALA - glavnice neto dobit / vlastiti kapital

FINANCIJSKA POLUGA obveze / vlastiti kapital

POKAZATELJI INVESTIRANJA

DOBIT (ZARADA) PO DIONICI neto dobit / broj dionica

DIVIDENDA PO DIONICI dio neto dobiti za dividende / broj dionica

ODNOS ISPLATE DIVIDENDI dividenda po dionici / dobit po dionici u %

UKUPNA RENTABILNOST DIONICE dobit po dionici / tržišna cijena dionice u %

DIVIDENDNA RENTABILNOST DIONICE dividenda po dionici / tržišna cijena dionice u %

MODERNI ZAHTJEVI ANALIZE FINANCIJSKIH IZVJEŠTAJA

MANIPULACIJA FINANCIJSKIM IZVJEŠTAJIMA

Manipulacija zaradama

Manipulacija prihodima

Prerano priznavanje prihoda

Priznavanje lažnog prihoda

Prebacijvanje prihoda u buduće razdoblje

Manipulacija troškovima

Prebacivanje tekućih troškova u buduće razdoblje

Rezervacije

Manipulacija novčanim tokom

Povećanje operativnog novčanog toka (CFO)

Smanjenje financijskog novčanog toka (CFF)

Smanjenje investicijskog novčanog toka (CFI)

Manipulacija s KPI

Prilagođavanje pokazatelja poslovanja

Upravljanje pokazateljma poslovanja

Poslovni prihod

- Direktni varijabilni rashodi (npr. troškovi prodane robe)

1. = BRUTO DOBIT

- Fiksni novčani rashod (npr. trošak reklama)

- Troškovi osoblja

2. = EBITDA (Novčani tok)

- Amortizacija

3. = EBIT (Operativna dobit)

- Troškovi kamata

= EBT (dobit nakon kamata, a prije poreza)

- Porez

4. = NETO DOBIT






TROŠAK KAPITALA I BUDŽETIRANJE

Vlastiti kapital: Metoda vrednovanja dionica: npr.

Očekivana dobit na temleju stope rasta dividendi,

CAPM – na temelju izračuna bezrične kamatne stope ili

Usporedbi s prinosom obveznice

Povlaštene dionice: Metoda vrednovanja dionice prema isplati dividendi

Dug: Metoda diskontiranja novčanih tokova na sadašnju vrijednost

ČISTA SADAŠNJA VRIJEDNOST PROJEKTA

Sadašnja vrijednost čistih novčanih tokova projekta umanjena za investicijske troškove; Uzima u obzir

cjelokupni vijek efektuiranja projekta; Uzima u obzir vremensku vrijednost novca

INTERNA STOPA RENTABILNOSTI

Diskontna stopa koja svodi očekivane novčane tokove projekta na vrijednost investicijskih troškova,

uzima u obzir cjelokupni vijek efektuiranja projekta, uzima u obzir vremensku vrijednost novca

POJMOVIK UZ INVESTIRANJE

Prinos (eng. Yield) je porast vrijednosti imovine u određenom razdoblju koji pokazuje dobit ili gubitak u odnosu na početno ulaganje.

Tehnička analiza (eng.Technical analysis) Metoda procjene vrijednosnica procjenom povijesnih

cijena i volumena. Analitičari koji se bave ovom analizom koriste grafove i ostale alate proučavajući

uzorke koji bi mogli ukazati na buduću aktivnost. Oni vjeruju da su povjesni podaci dobri indikatori budućih kretanja.

Fundamentalna analiza (eng.Fundamental Analysis) Fundamentalna analiza predstavlja

rezultate čitavih ekonomija, industrijskih grana i samih kompanija. Kao i kod većine analiza cilj ove

analize je predviđanje kretanja cijena dionica pojedinih kompanija kroz određeno vremensko razdoblje. Za pojedine kompanije, fundamentalna analiza predstavlja izračunavanje i istraživanje

financijskih podataka, ocjenjivanje sposobnosti managementa, proučavanje poslovnih koncepata kompanija i njihovim financijskih pokazatelja.

Investicijski horizont (eng. Investment horizon) To je razdoblje u kojem se može sa

zadovoljavajućim stupnjem pouzdanosti predvidjeti stanje na tržištu. U praksi (prospektima fondova)

pojavljuje se kao minimalno preporučeno vrijeme ulaganja. Pridržavanjem preporučenog vremena ulaganja značajno se smanjuje utjecaj (pre)velikih kratkoročnih oscilacija na tržištu. U konkretnim

slučajevima, može se kretati od nekoliko dana za novčani fond do više godina za dionički fond.

FER vrijednost (pravična vrijednost) – termin kojim se često označava intriznična (unutrašnja)

vrijednost neke investicije. Do te vrijednosti dolazi se pomoću različitih modela/metoda – uobičajene metode su usporedba multiplikatora (Peer Group valuation), DCF(Discounted Cash Flow), DDM

(Dividend Discount Model)...Napominjemo da, ovisno o uvjetima na tržištu, može postojati velika razlika između tržišne i procijenjene fer vrijednosti, odnosno iste se ne moraju poklapati.






LITERATURA I IZVORI PODATAKA:

U izradi ovog podsjetnika korišteni su materijali HNB-a, HANFA-e za izobrazbu programa broker i

investicijski savjetnik, CFA, Ekonomski fakultet, Štedopis i ostali različiti izvori.

Autori udžbenika: Silvije Orsag, Marijana Ivanov, Andrea Razum, Dajana Barbić, Predrag Beaković,

Anto Bajo, Milan Deskar Škrbić i drugi.

Literatura / izvor:

www.ecb.europa.eu

www.bundesbank.de/

www.federalreserve.gov

www.hnb.hr

www.hanfa.hr

https://www.investopedia.com/search/?search-terms=glossar

http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=14195

www.euribor-ebf.eu www.global-rates.com

www.euribor-rates.eu

https://www.bundesbank.de/Navigation/EN/Service/Glossary/Functions/glossary.html?lv2=128960&lv3=145556#145556

https://www.investopedia.com/search/?search-terms=glossar

http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=14195

http://www.euribor-ebf.eu/

http://www.global-rates.com/

http://www.euribor-rates.eu/

Documents

FINANCIJSKA PISMENOST€¦ · • vanjskotrgovinska politika (carine, kvote, tečajna politika i upravljanje tijekovima kapitala) • politike dohodaka (politika određivanja plaća)