SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET

PETRA PALAC

FINANCIJSKA STRUKTURA I STRUKTURA KAPITALA PODUZEĆA

DJELATNOSTI KOPNENOG PRIJEVOZA U REPUBLICI HRVATSKOJ

DIPLOMSKI RAD

Rijeka, 2014.

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

Financijska struktura i struktura kapitala poduzeća djelatnosti kopnenog

prijevoza u Republici Hrvatskoj

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Financijski menadžment

Mentor: prof. dr.sc. Mira Dimitrić

STUDENT: Petra Palac

SMJER: FINANCIJE I BANKARSTVO

JMBAG: 0081108436

Rijeka, ožujak 2014.

Sadržaj

1.UVOD ..................................................................................................................................... 1

1.1. PROBLEM, PREDMET I OBJEKT ISTRAŽIVANJA ...................................................... 1

1.2. SVRHA I CILJEVI ISTRAŽIVANJA ................................................................................ 1

1.3. ISTRAŽIVAČKE METODE I STRUKTURA RADA ...................................................... 2

2.TEORIJSKE ZNAČAJKE FINANCIRANJA ........................................................................ 3

2.1. POJAM FINANCIRANJA I FINANCIJSKI CILJEVI PODUZEĆA ................................ 3

2.2. VRSTE FINANCIRANJA .................................................................................................. 9

2.2.1. Kratkoročno financiranje ........................................................................................ 10

2.2.2. Srednjoročno financiranje ...................................................................................... 15

2.2.3. Dugoročno financiranje .......................................................................................... 17

2.3. NAČELA I PRAVILA FINANCIRANJA ........................................................................ 21

2.3.1. Horizontalna pravila financiranja ........................................................................... 26

2.3.2. Vertikalna pravila financiranja ............................................................................... 29

2.3.3. Ostala pravila financiranja ..................................................................................... 30

2.4. FINANCIJSKA STRUKTURA PODUZEĆA .................................................................. 31

2.4.2. Pokazatelji financijske strukture ............................................................................ 33

2.5. STRUKTURA FINANCIRANJA PODUZEĆA .............................................................. 37

2.5.1. Financiranje vlastitim i tuđim izvorima ................................................................. 37

2.5.2. Pokazatelji strukture financiranja ........................................................................... 41

3. FINANCIRANJE ODABRANIH PODUZEĆA DJELATNOSTI KOPNENOG PRIJEVOZA ............................................................................................................................. 44

3.1. OPĆI PODACI O POSLOVANJU PODUZEĆA ............................................................. 44

3.2. PODACI O FINANCIJSKOM POLOŽAJU I USPJEHU POSLOVANJA .................... 48

3.3. POKAZATELJI FINANCIRANJA I ZADUŽENOSTI PODUZEĆA ............................. 56

3.4. PROBLEMI, OPĆA OCJENA FINANCIRANJA I USPOREDBA USPJEŠNOSTI

POSLOVANJA ANALIZIRANIH PODUZEĆA .................................................................... 65

4. ZAKLJUČAK ...................................................................................................................... 69

LITERATURA ......................................................................................................................... 71

POPIS TABLICA.....................................................................................................................73

POPIS PRILOGA ..................................................................................................................... 74

1

1.UVOD

Uvod sadrži međusobno povezane dijelove: 1) problem, predmet i objekt istraživanja,

2) svrha i ciljevi istraživanja, 3) znanstvene metode i strukturu rada. U nastavku će se

detaljnije objasniti navedeni dijelovi uvoda.

1.1. PROBLEM, PREDMET I OBJEKT ISTRAŽIVANJA

Za osnutak te daljnji nastavak i razvoj svakog poduzeća potrebna su financijska

sredstva. Financije predstavljaju krvotok poslovnih subjekata, a financijski menadžment

zauzima centralno mjesto u poduzeću. Financijski menadžeri moraju odlučiti u koje svrhe će

koje izvore financiranja koristiti, kada i pod kojim uvjetima, a da se ne ugrozi financijska

ravnoteža poslovanja. Analiza strukture kapitala važna je kako bi se utvrdilo koliki je udio

vlastitog kapitala, a koliki udio tuđih izvora financiranja s kojim posluje poduzeće te kako

korištenje tuđih izvora financiranja utječe na profitabilnost. Udio tuđih izvora financiranja se

utvrđuje analizom zaduženosti koja je važna zbog ocjene mogućnosti vraćanja korištenih

vanjskih izvora financiranja, zbog ocjene dugoročne financijske politike i ocjene financijske

stabilnosti.

Problem istraživanja povezan je sa financijskom strukturom i strukturom kapitala kao važnim

dijelovima analize poslovanja, predmet istraživanja su teorijski i praktični aspekti

financiranja, koji su istraženi na objektu – pet poduzeća iz djelatnosti kopnenog prijevoza.

1.2. SVRHA I CILJEVI ISTRAŽIVANJA

Svrha je pokazati da se analizom financijske strukture i strukture kapitala poduzeća te

njihovom usporedbom mogu donijeti relevantne prosudbe o kvaliteti financiranja i njegovoj

povezanosti sa uspješnosti poslovanja. Cilj je definirati vrste financiranja po ročnosti i

vlasništvu te njihove prednosti i nedostatke te prezentirati teorijske koncepte financiranja,

analizirati i usporediti izvore financiranja pet poduzeća djelatnosti kopnenog prijevoza.

2

1.3. ISTRAŽIVAČKE METODE I STRUKTURA RADA

Postoji niz metoda pomoću kojih se oblikuju problemi istraživanja, analiziraju

činjenice i predlažu rješenja. Tijekom istraživanja za ovaj rad korištene su metode koje se

isprepliću te je teško odrediti u kojim je dijelovima diplomskog rada korištena koja od

navedenih metoda, a svaka je od njih pomogla u stvaranju cjeline i zaokruživanju tematike

vezane za izvore financiranja.

Metode koje su korištene su metoda analize i sinteze, dokazivanja i opovrgavanja, indukcije i

dedukcije, deskripcije te statističke metode.

Struktura diplomskog rada sastoji se od četiri dijela.

U prvom dijelu, Uvodu, definiran je problem, predmet, objekt istraživanja te svrha i ciljevi,

kao i korištene istraživačke metode i struktura rada.

Drugi dio, s naslovom Teorijske značajke financiranja, definira pojam, proces i vrste

financiranja sa posebnim naglaskom na vrste izvora financiranja po ročnosti i vlasništvu te

njihove prednosti i nedostatke. Također su objašnjena najpoznatija načela i pravila

financiranja koja svako poduzeće treba slijediti te pokazatelji financijske strukture i strukture

financiranja.

Naziv trećeg poglavlja je Financiranje odabranih poduzeća djelatnosti kopnenog prijevoza,

odnosno usporedba pet poduzeća kojima je glavna djelatnost prijevoz putnika u cestovnom

prometu na temelju njihove financijske strukture i strukture kapitala te uspješnosti poslovanja.

U poglavlju su navedeni osnovni podaci o poduzećima te predmetima poslovanja poduzeća.

Nakon osnovnih podataka o poduzećima slijede izračunati pokazatelji likvidnosti,

zaduženosti, neto radni kapital, udio neto radnog kapitala u ukupnoj aktivi te usporedbe izvora

financiranja, njihovi problemi i ocjena financiranja za tri uzastopne godine poslovanja, 2010.,

2011. te 2012.g. Odabrana poduzeća za analizu su Autotrans d.o.o., Slavonija bus d.o.o.,

Samoborček turist d.o.o., Puntamika Line Zadar d.o.o., te Brioni Pula d.d.

Zaključak, odnosno zadnje, četvrto poglavlje prikazuje sažeti prikaz svega izloženog

te zaključuje tematiku diplomskog rada.

3

2.TEORIJSKE ZNAČAJKE FINANCIRANJA

U ovom poglavlju detaljnije se opisuje pojam financiranja, ali ne u užem smislu kao

što je pribavljanje sredstava već kao proces. Nakon toga navedeni su glavni i pomoćni

financijski ciljevi poduzeća te podjela izvora financiranja prema roku raspoloživosti. Zatim

slijede načela i pravila financiranja koja osiguravaju provođenje tih načela, a mogu biti

horizontalna i vertikalna. Na kraju poglavlja se navode financijska struktura i struktura

financiranja, prednosti, nedostaci te njihovi pokazatelji.

2.1. POJAM FINANCIRANJA I FINANCIJSKI CILJEVI PODUZEĆA

Financije se mogu definirati kao skup teorija, principa i tehnika koje se bave pribavljanjem i

menadžmentom novca poslovnih subjekata, vlade i pojedinaca. (Vidučić, 2011: 3)

U širem smislu se pod financiranjem podrazumijeva dinamični proces (Marković, 2000: 5):

a) Pribavljanja novca (kapitala) za tekuće i razvojne potrebe poduzeća. Pribavljanjem

novca uspostavljaju se financijski odnosi s unutarnjim i vanjskim izvorima

financiranja. Pribavljanje novca je primarna komponenta financiranja. Neki autori pod

financiranjem podrazumijevaju samo pribavljanje novca. Međutim, s pribavljanjem

novca proces financiranja ne prestaje. On se nastavlja u drugim fazama financiranja,

ulaganjem i vraćanjem novca.

b) Ulaganja novca u materijalnu, financijsku i drugu imovinu. Pribavljeni novac nije

sam sebi svrha. Njega treba racionalno uložiti i koristiti za različite potrebe poduzeća.

Na taj se način novac privremeno imobilizira, transformira i vezuje u različitim

oblicima kratkotrajne i dugotrajne imovine.

c) Vraćanja novca. U ovoj fazi financiranja uloženi novac (kapital) se „oslobađa“ iz

kružnog tijeka poslovanja i ponovno se ulaže sukladno potrebama poduzeća. Pritom se

stalno izmjenjuju faze pribavljanja, ulaganja i vraćanja novca. No financiranje je

istodobno.

d) Usklađivanja (podešavanja) izvora financiranja s ulaganjima po obujmu i roku.

Naime, u poslovanju poduzeća se događaju skoro svakodnevne promjene u imovini i

izvorima. Te promjene treba svjesno oblikovati i svakodnevno usklađivati izvore

financiranja u pasivi s ulaganjima u aktivi po obujmu i roku. Usklađuju se rokovi

4

imobilizacije (vezivanja ) novca s rokom raspoloživosti odgovarajućih izvora. Cilj je

postići paralelitet rokova izvora i ulaganja , a u konačnici sinkronizaciju novčanih

primitaka i izdataka radi osiguranja solventnosti poduzeća.

U financijama bi se trebali razlikovati termini novac i kapital, što često nije slučaj. Pod

novcem se najčešće podrazumijevaju novčana sredstva koja potječu iz kratkoročnih izvora

financiranja koja su raspoloživa u kratkom roku (do jedne godine). Pod kapitalom se

podrazumijevaju novčana sredstva koja potječu iz dugoročnih izvora i raspoloživa su u

dugom roku (preko jedne godine). Prema tome, razlikuju se i tržište novca (kratkoročnih

novčanih sredstava) i tržište kapitala (dugoročnih novčanih sredstava).

Pojam kapitala se u praksi, ali i u teoriji poslovnih financija također koristi za označavanje

vlastitog kapitala ili vlasničkih izvora financiranja. Trošak ukupnog kapitala je stopa povrata

od ulaganja koja je potrebna za održavanje vrijednosti poduzeća (cijene dionica) ili

zahtijevani prinos koji financijski menadžer mora poznavati kako bi donosio odluke o

investiranju, financiranju investicija i strukturi kapitala. (Dimitrić, 2012:209)

Ako se poduzeće shvati kao financijski sustav sukladno financijskom konceptu, tada se može

zaključiti da financiranje prožima sve faze poslovnog procesa. Da bi se započeo poslovni

proces mora se prvo osigurati potrebna količina novca. Tim novcem nabavni menadžment

osigurava potrebna sredstva za rad (strojeve, opremu i slično), predmete rada (sirovine i

materijal), radnu snagu itd. Potom, proizvodni menadžment organizira proizvodnju, a prodajni

menadžment prodaje proizvedene proizvode i naplaćuje potraživanja od kupaca. S naplatom

potraživanja završava se kružni tijek ciklusa proizvodnje. Uloženi novac (kapital) se oslobađa

i koristi za financiranje novih ciklusa. Ako poduzeće rentabilno posluje tada je oslobođeni

novac na kraju ciklusa veći od uloženog novca na početku ciklusa proizvodnje.

U kružnom tijeku poslovanja novac se transformira, pretvara u razne nenovčane oblike

imovine. Naime, svi oblici imovine predstavljaju novčani potencijal poduzeća bez obzira na

to koliko su udaljeni od novčanog oblika imovine jer se mogu , uz određene rizike, sniženje

cijene pretvoriti u novčani oblik. (Marković, 2000: 6)

Glavni financijski cilj poduzeća je maksimalizacija dobitka (profita) vlasnika kapitala i

opstanak poduzeća. Vlasnici teže za sebe priskrbiti maksimalne ekonomske koristi stoga je

maksimalizacija imovine, bogatstva i blagostanja vlasnika glavni financijski cilj poslovanja

5

poduzeća. Taj cilj u dioničkom i partnerskom društvu i inokosnom poduzeću se postiže

stvaranjem vrijednosti vlasnicima (dioničarima, partnerima i inokosnim vlasnicima). U

dioničkom društvu ta vrijednost se iskazuje tržišnom vrijednošću (cijenom) redovite dionice

koja je rezultat triju glavnih odluka (Marković, 2000: 2):

a) Odluka o ulaganju (investiranju) u materijalnu, financijsku ili drugu imovinu i njena

realizacija utječe na strukturu imovine u aktivi, rizik i sigurnost ulaganja. Ako su

ulaganja sigurna, nisko rizična i rentabilna, provedba takve odluke u konačnici dovodi

do povećanja tržišne vrijednosti dionica, a time i tržišne vrijednosti društva i imovine

vlasnika.

b) Odluka o financiranju u svezi je s odlukom o ulaganju. Investicije se moraju

financirati. Zato je potreban kapital koji se može priskrbiti iz vlastitih i tuđih izvora.

Ako se ne može priskrbiti potreban kapital za financiranje investicija, one se ne mogu

realizirati. Zbog toga mogu ostati neostvarene najbolje poslovne zamisli i vrlo

rentabilna (profitabilna) ulaganja. Ako se mogu osigurati dugoročni izvori financiranja

investicija, tada treba birati najpovoljnije (najjeftinije ) izvore i težiti optimalnoj

kombinaciji financiranja. To će doprinositi većoj rentabilnosti ulaganja i povećanju

tržišne cijene dionica.

c) Odluka o dividendi i zadržanom dobitku djeluje na povećanje ili smanjenje tržište

cijene redovitih dionica i vrijednosti dioničkog društva. Isplata većih dividendi

povećava potražnju za dionicama, koja opet povećava tržišnu cijenu dionica. No,

odluka o financiranju je pod utjecajem odluke o zadržavanju dobitka. To je zapravo

odluka o financiranju jer zadržani dobitak povećava temeljni (trajni) kapital društva

koji se može uporabiti za financiranje investicija, odnosno za realizaciju odluke o

investiranju.

Budući da su navedene tri odluke međuovisne, treba težiti optimalnoj kombinaciji tih odluka

u odnosu na glavni financijski cilj dioničkog društva. Težnja k maksimalizaciji dobitka

vlasnika ne bi smjela ugroziti egzistenciju i opstanak dioničkog društva. O tome valja voditi

računa kod donošenja i provođenja odluka o investiranju, financiranju, dividendi i

zadržavanju dobitka.

6

Ciljevi čije dostizanje označuje razvoj poduzeća uglavnom su usmjereni na rast, pri čemu se

kao vršni cilj kojem su podređeni svi ostali ciljevi ističe povećanje bogatstva vlasnika

poduzeća. Ova je paradigma u temelju tzv. redukcionističkog polazišta filozofije poduzeća,

kojem je suprotstavljeno holističko poimanje poduzeća gdje se opsjednutost rastom

zamjenjuje uravnoteženim integrativnim pristupom razvoju s naglašenom ekološkom

perspektivom i harmonizacijom odnosa čovjeka kao proizvođača i kao kupca s učinkom kao

rezultatom poslovnog procesa. Riječ je o novom poduzeću ili poduzeću budućnosti u kojem

će biti uravnotežene tri dimenzije (Dimitrić, 2012: 212.):

a) Ekonomska, koju naglašava američki model poduzeća (shareholder model) – po

kojem je cilj maksimizirati vrijednost za vlasnike;

b) Socijalna, koju naglašava njemački model (stakeholder model) – po kojem je cilj

maksimizirati blagostanje svih interesnih skupina, i

c) Humana, koju naglašava japanski model poduzeća (corporate social responsibility

model) – po kojem je cilj služenje poduzeća javnim interesima, od njegovanja odnosa

sa potrošačima i zaposlenicima do čuvanja okoliša i pomoći društvenoj zajednici

Dok je okruženje u procesu kontinuiranog razvoja, razvoj je ključna determinanta dugoročnog

opstanka svakog pojedinog poduzeća. Razvoj označuje kvalitativna i kvantitativna stajališta

napretka, a najčešće je povezano s rastom poduzeća – povećanjem vrijednosti imovine i (ili)

širenjem poslovnih aktivnosti. Trajnost poduzeća ovisi o njegovoj sposobnosti upravljanja

rastom, odnosno usklađivanju stvarnog rasta s održivim. Ključnu ulogu u tom procesu ima

financijsko planiranje. Rast poduzeća zahtijeva financiranje, a ono se ostvaruje kroz eksterne i

interne izvore. Eksterni izvori su dugovi i dodatno prikupljanje vlasničkog kapitala, a interni

zadržana zarada, amortizacija i drugi oblici samofinanciranja. Brzi rast se u pravilu ne može

financirati samo internim izvorima te je zaduživanje kao segment eksternog financiranja

nezaobilazno u gospodarskoj praksi. Financiranje rasta zaduživanjem često je jedina

mogućnost za mala i srednja poduzeća koja nemaju mogućnost prikupljanja vlastitog kapitala

ili su u tome vrlo ograničena. No takva su poduzeća ograničena i u zaduživanju jer je

sposobnost zaduživanja uvjetovana povećanjem vlastitog kapitala, bilo kroz dodatnu emisiju

vlasničke glavnice ili kroz zadržavanje zarada. (Dimitrić, 2008: 212)

Razlozi zbog kojih je teško malim i srednjim poduzećima, posebno tranzicijskih zemalja

osigurati pristup vanjskim izvorima financiranja, a što ih ujedno ograničava u razvoju te

dovodi u pitanje mogućnost opstanka su visok rizik poslovanja, nepouzdane informacije o

7

poslovanju, nedostatak imovine za pokriće kolaterala, nedostatak vlastitog kapitala,

ograničeni sustav državne podrške i nezadovoljavajuće karakteristike menadžmenta. U

Hrvatskoj se tim razlozima mogu dodati i drugi, a to su relativno zaostajanje u razvoju tržišta

kapitala i alternativnih izvora financiranja te usmjerenost bankarskog sektora na kreditiranje

stanovništva, odnosno potrošnje. ( Dimitrić, 2008:210)

Postoje i pomoćni financijski ciljevi, a to su maksimalizacija neto dobitka u dugom roku te

jačanje financijske snage. (Marković, 2000:3)

Ostvarenje neto dobitka ovisi o financijskom učinku navedenih triju, glavnih odluka. Neto

dobitak je dio bruto dobitka (umanjen za kamate i poreze) koji ostaje poduzeću na

raspolaganju. Neto dobitak se u dioničkom društvu dijeli na dividendni dobitak iz kojeg se

vrši isplata dividendi, zatim zadržani dobitak koji povećava temeljni kapital društva i koristi

se za financiranje razvoja, pokrivanje gubitaka, isplatu dividendi u vrijeme nedostatnog neto

dobitka te pričuvni dobitak (novčane pričuve) za razne poslovne i financijske rizike. Neto

dobitak je uvjet za „vječni“ opstanak poduzeća u konkurentskoj borbi na tržištu. Treba

naglasiti da maksimalizacija ukupnog dobitka poduzeća nije najbolje mjerilo dobrog

financijskog upravljanja. Dioničko društvo može povećati ukupan dobitak, investirati ga u

obveznice ili druge vrijednosne papire, a da dioničari od toga nemaju financijske probitke, bar

ne u sadašnjosti. Maksimalan dobitak u jednoj godini može uzrokovati njegovo smanjenje u

drugoj godini. Tako npr. maksimalan dobitak u inflaciji može biti rezultat depreciranih

troškova ili nabijenih prodajnih cijena. Osim toga, dioničko društvo može povećati dobitak

izdavanjem novih dionica, a da pritom dođe do pada zarade po dionici, ako se razmjerno

povećanju broja dionica, ne poveća i neto dobitak iz kojeg se vrši isplata dividendi. Zbog toga

je bolji kriterij i mjera profitabilnosti zarada po dionici nego ukupni profit.

Financijska snaga je drugi pomoćni cilj financijskog upravljanja, a čine je dvije komponente:

1) Kvantitetu financijske snage predstavlja obujam i vrijednost imovine. U okviru

kvantitete treba težiti dobroj materijalnoj konstituciji koja podrazumijeva (a)

usklađenost dugotrajne imovine (osnovnih sredstava) s poslovnim zadatkom i (b)

usklađenost dugotrajne imovine s kratkotrajnom imovinom (obrtnim sredstvima). Ako

dugotrajna imovina nije usklađena s poslovnim zadatkom, posljedica može biti

nedovoljno korištenje kapaciteta ili uska grla u proizvodnji. Neusklađenost dugotrajne

i kratkotrajne imovine može uzrokovati zastoje u proizvodnji ili vršenju usluga i sl.

8

Kratkotrajna imovina treba biti dostatna za opsluživanje dugotrajne imovine, ali u

minimalnoj količini i vrijednosti koja će stvarati najmanje troškove. Stoga treba težiti

optimalnom obujmu i omjeru kratkotrajne i dugotrajne imovine odnosno dobroj

materijalnoj konstituciji. U okviru kvantitete financijske snage treba težiti dobroj

financijskoj konstituciji koja podrazumijeva (a) usklađenost kratkoročnog i

dugoročnog financiranja, (b) usklađenost vlastitog i tuđeg kapitala i (c) očuvanje

financijske ravnoteže. Financijska konstitucija, struktura financiranja djeluje na

solventnost, rentabilnost i novčane tijekove poduzeća. Kvantiteta financijske snage

uvjetuje obujam poslovanja.

2) Kvalitetu financijske snage čini:

a) Trajna sposobnost plaćanja svih obveza u roku (solventnost);

b) Trajna sposobnost kratkoročnog financiranja tekućeg poslovanja i dugoročnog

financiranja razvoja;

c) Trajna sposobnost profitabilnog ulaganja u materijalnu, financijsku i drugu

imovinu;

d) Očuvanje imovine vlasnika (poslovanje bez gubitka);

e) Povećanja imovine vlasnika ostvarenjem neto dobitka i zadržavanjem dobitka;

f) Trajna sposobnost zadovoljenja financijskih potreba djelatnika, menadžera i fiskusa

(naplatom poreza).

Kvantiteta financijske snage uvjetuje obujam poslovanja dok kvaliteta financijske snage

uvjetuje mogućnost poslovanja. Zbog toga je on primaran u odnosu na kvantitetu. Bez obzira

na kvantitetu financijske snage, ako nema kvalitete odnosno sposobnosti plaćanja,

financiranja, investiranja i slično, nema mogućnosti dobrog poslovanja i opstanka poduzeća.

9

2.2. VRSTE FINANCIRANJA

Prema roku raspoloživosti izvora, financiranje se dijeli na kratkoročno, srednjoročno i

dugoročno (Marković, 2000: 6):

1) Kratkoročno financiranje. Kod kratkoročnog financiranja izvori kratko traju i

raspoloživi su u vremenu do jedne godine. Koristi se za financiranje ulaganja u

kratkotrajnu imovinu (obrtna sredstva).

2) Srednjoročno financiranje. Kod ove vrste financiranja izvori su raspoloživi u

razdoblju od jedne do pet godina. Koristi se za financiranje ulaganja u strojeve,

opremu i sl. koje nije moguće financirati iz kratkoročnih ili dugoročnih izvora zbog

nepovoljnih uvjeta za dobivanje kratkoročnih kredita, emisiju komercijalnih zapisa,

dionica, obveznica i slično.

3) Dugoročno financiranje. Kod ove vrste financiranja izvori dugo traju i raspoloživi

su više od pet godina. Mogu biti ročni i neročni izvori. Ročni imaju rok dospijeća u

razdoblju dužem od pet godina (dugoročni krediti, emisija obveznica i sl.). Neročni

izvori nemaju rok dospijeća nego su trajno raspoloživi (dionički kapital od emisije

redovitih i povlaštenih dionica, zadržani dobitak i sl.). Ovi izvori čine temeljni kapital

poduzeća i koriste se za financiranje ulaganja u dugotrajnu imovinu (osnovna

sredstva) odnosno razvoja poduzeća.

Prema porijeklu izvori financiranja se dijele na:

1) Unutarnje (interne) izvore koje je stvorilo samo poduzeće (amortizacija, zadržani

dobitak, pričuve).

2) Vanjske (eksterne) izvore koje financijski menadžment priskrbljuje izvana,

emisijom kratkoročnih i dugoročnih vrijednosnih papira, uzimanjem kratkoročnih i

dugoročnih kredita itd.

Prema vlasništvu izvori financiranja mogu biti:

1) Vlastiti (neročni) izvori (dionički kapital, partnerski ulozi, kapital inokosnog

vlasnika) kod kojih ne postoji obveza vraćanja.

10

2) Tuđi (ročni) izvori (sve vrste kratkoročnih i dugoročnih obveza, dugovi) koji se

moraju vratiti vjerovnicima u određenom roku, a koriste se za financiranje

kratkoročnih ili dugoročnih ulaganja.

2.2.1. Kratkoročno financiranje

Kratkoročno financiranje može biti spontano, osigurano i neosigurano financiranje, emisijom

komercijalnih zapisa te iz ostalih izvora. (Vidučić, 2011: 328)

Spontano financiranje uključuje vremenska razgraničenja i trgovačke kredite.

Financiranje na temelju vremenskih razgraničenja rezultat je kontinuiranog odvijanja

poslovanja, uz plaćanje usluga i podmirivanje obveza u određenim vremenskim intervalima

Na taj način poduzeće koristi beskamatni kredit. Razgraničenja su spontani izvor financiranja

koja se mijenjaju s razinom poslovanja i koja će tvrtka iskoristiti kao prvi mogući izvor

financiranja potrebne razine ulaganja u kratkotrajnu imovinu. Međutim, vremensko razdoblje

korištenja razgraničenja determinirano je praksom na tržištu rada, odredbama ugovora o

kratkoročnom kreditu i poreznim zakonodavstvom. Postoji financiranje razgraničenim

plaćama te financiranje razgraničenim porezima. Kod razgraničene plaće djelatnika u slučaju

zarađenih plaća trošak zarađenih plaća je nastao i postoji ali nije plaćen. Plaće se isplaćuju

mjesečno, polumjesečno ili tjedno. Kumuliranje tih troškova plaće poduzeću ne stvara

nikakve troškove financiranja što znači da su plaće besplatan izvor financiranja. Što su isplate

plaće rjeđe to je veće financiranje jer poduzeće rjeđim isplatama plaća duže zadržava i koristi

gotovinu od neisplaćenih plaća za druge namjene tako da poduzeću više odgovara duže

isplatno razdoblje dok djelatnicima više odgovara kraće isplatno razdoblje (češća isplata

plaće). Kod razgraničenih poreza trošak je nastao, postoji ali nije plaćen. Poduzeća plaćaju

različite vrste poreza (na dobitak, na vlasništvo, na dodanu vrijednost itd.) za koje je određen

rok plaćanja do kojeg se oni moraju platiti (godišnje, polugodišnje, kvartalno, mjesečno).

Razgraničeni porezi su za poduzeće također besplatni izvor financiranja. Rentabilnija

poduzeća se sve više financiraju iz razgraničenih poreza nego manje rentabilna poduzeća i to

u onim zemljama gdje se porezi plaćaju u dužim vremenskim razmacima. Za poreze kreditor

je država i oni se moraju platiti na vrijeme jer financiranje državnih i drugih potreba ovisi o

naplati poreza. Poduzeće u teškoj financijskoj situaciji može odgoditi plaćanje poreza na

kratko vrijeme, ali uz trošak kazne. (Van Horne, 1997: 489)

11

Trgovački kredit je kredit što ga dobavljači odobravaju kupcima isporučujući im robu uz

mogućnost naknadnog plaćanja unutar odobrenog razdoblja. Glavni je izvor kratkoročnog

financiranja u razvijenim tržišnim gospodarstvima. Trgovački kredit može se koristiti na

temelju otvorenog računa, pri čemu se ne potpisuje ugovor o kreditu, nego koristi kredit na

temelju opće kreditne sposobnosti, te uz upotrebu formalnih instrumenata, na temelju vlastite

mjenice, koju izdaje kupac ili na temelju trgovačkog akcepta kojim prodavatelj nalaže kupcu

da plati robu na određen datum u budućnosti i kod kojeg kupac dobiva robu tek nakon

prihvata mjenice od strane kupca. Najčešće korišteni trgovački kredit je kredit na otvoreni

račun. Kod trgovačkog kredita veličina ovog kredita mijenja se količinom proizvodnje i

nabavom, povećavajući se pri njihovom rastu i sužavajući pri njihovom padu. (Marković,

2000:35)

Financijske institucije, u pravilu komercijalne banke, odobravaju kratkoročne kredite bez

pokrića, odnosno neosigurane, te pokrivene odnosno osigurane. Pored toga moguće je

kratkoročno osigurano financiranje sekuritizacijom.

Neosigurani kratkoročni krediti su krediti koje zajmodavci odobravaju na temelju kreditne

sposobnosti. To su sljedeći krediti:

Krediti na principu tekućeg računa (kontokorentni kredit) banka odobrava klijentu sredstva

na žiro račun do ugovorenog iznosa i roka. Na temelju odobrenog kredita klijent može

odobravati naloge za plaćanje preko raspoloživog pokrića (crveni saldo).

Kreditnom linijom banka određuje maksimalni iznos potraživanja prema komitentu. Kredit se

koristi povremeno, prema potrebi, a moguće je jednogodišnje obnavljanje. Ovaj kredit ne

predstavlja zakonsku obvezu banke da ga produži u slučaju da se pogorša kreditna sposobnost

dužnika. Ako banka zahtijeva da zajmoprimac mora držati na beskamatnom ili nisko

kamatnom računu kod banke određeni iznos (obično 2-5 % kreditne linije) koji se naziva

kompenzacijski saldo, efektivna kamatna stopa nadmašuje ugovorenu, a zajmoprimac uz to

koristi i niži iznos kredita.

Transakcijski zajam je zajam koji banka odobrava komitentu za obavljanje određenog posla.

Po njegovom završetku i naplati zajmoprimac otplaćuje ovaj kredit.

Osigurano kratkoročno financiranje moguće je realizirati kreditima financijskih institucija ili

emisijom dugovnih ili vlasničkih vrijednosnica sekuritizacijom. Osigurani kratkoročni krediti

12

financijskih institucija odobravaju se na temelju pokrića (kolaterala), često potraživanja ili

zaliha. Osigurani krediti su gotovo pravila u vanjskoj trgovini kao i u slučaju kreditiranja

novih tvrtki. Oni su vezani uz dodatno osiguranje kredita u vidu garancijske vrijednosti

kolaterala koja ovisi o unovčivosti realne imovine/vrijednosnog papira i pripadajućoj

rizičnosti. Odobreni kredit manji je od tržišne vrijednosti kolaterala za iznos marže sigurnosti.

Najčešće korišteni osigurani kratkoročni krediti su :

Kredit na temelju zaloga vrijednosnica je vrsta lombardnog, kratkoročnog kredita koji banka

odobrava zajmoprimcu na temelju zaloga vrijednosnica iz njegovog portfelja koji mogu činiti

kako kratkoročne tako i dugoročne vrijednosnice (u pravilu uvrštene u burzu). Banka

odobrava kredit u određenom postotku od vrijednosti založenih vrijednosnica. Financijski

menadžer mora pri tom procijeniti trošak ovakve transakcije i opravdanost njene primjene.

Naime, ovakav način financiranja može se koristiti kao privremeno financiranje do

ugovaranja kvalitetnijeg financiranja ili pak u uvjetima kad tvrtka nema pristup kvalitetnijim

vanjskim izvorima financiranja a ne želi prodati vrijednosnice zbog očekivanog (kapitalnog,

dividendnog) dobitka ili strateških razloga.

Kredit na temelju zaloga potraživanja je obično trajni aranžman koji daje fleksibilnost

zajmoprimcu. Kod ovog kredita zajmoprimac dostavlja zajmodavcu - banci ili financijskoj

kompaniji raspored potraživanja, fakturu, potpisanu promesu i sporazum o osiguranju kredita.

Vlasništvo nad potraživanjima zadržava tvrtka zajmoprimac, što znači da zajmodavac za

nenaplaćena potraživanja ima pravo regresa prema zajmoprimcu. Krediti na temelju zaloga

potraživanja su relativno skup izvor financiranja jer zajmodavci naplaćuju kamatnu stopu za

2-5 % višu od stope prvoklasnim zajmoprimcima, zaračunavajući i naknadu (1-2%) od

vrijednosti potraživanja. Kod izračuna ovog izvora financiranja zajmoprimac treba uzeti u

obračun troška kamate, kao i administrativnu naknadu.

Faktoring potraživanja podrazumijeva prodaju potraživanja faktoru. Faktor može biti banka,

specijalizirana faktor podružnica ili klasična institucija faktora. Predstavlja nešto skuplji oblik

financiranja (kamata je 2-4% iznad bazne stope) ali obzirom na ulogu faktora mogu se

ostvariti i značajne uštede. Faktor može ponuditi klijentu obavljanje usluga preuzimanja

odgovornosti naplate potraživanja od dužnika, upravljanja potraživanjima i kreditne funkcije.

Kreditna funkcija se realizira u slučaju kada faktor daje klijentu avans prije naplate

potraživanja od dužnika. Za prve dvije funkcije faktoru se plaća provizija a za kreditnu

13

funkciju kamata (oko 1,5% mjesečno na korištena sredstva). Pored mogućnosti korištenja

različitih usluga faktora, prednost faktoringa je i fleksibilnost budući da se kod povećanja

prodaje povećavaju i primici po osnovu faktoringa. Nedostaci faktoringa, pored viših troškova

, gubitak su kontakata s kupcima i povećani troškovi komuniciranja. Faktoring može biti znak

opadanja kapaciteta zaduživanja i pogoršanja financijske situacije.

Sekuritizacija se odnosi na nove tehnike financiranja u kojima se klasični oblici potraživanja

preobražavaju u nove odnose koje sada predstavljaju vrijednosni papiri u kojima su ti odnosi

utjelovljeni. Tehniku sekuritizacije razvijaju financijske organizacije ili velike korporacije da

bi iz bilance izbacile ona potraživanja koja su podložna promjenama kamatnih stopa,

kreditnom riziku ili su općenito nepovoljnih ili rizičnih karakteristika.

Tehnikom sekuritizacije nelikvidna ili "zaleđena" potraživanja (dijelovi aktive) transformiraju

se u utržive instrumente financijskog tržišta. U procesu sekuritizacije na osnovi skupa

potraživanja jedne institucije ili korporacije emitiraju se udjelni papiri na taj skup potraživanja

ili obveznice kojima se kupcima novoemitiranih vrijednosnih papira obećavaju priljevi po

otplatama standardnog sekuritiziranog potraživanja i prinosi (kamate) koji će se na temelju

prihoda od standardnog potraživanja kroz vrijeme ostvarivati. Ako je u posao sekuritiziranja

potraživanja uključena i treća osoba (specijalizirana financijska institucija ili trust), ona za

svoje usluge zaračunava provizije. Kod sekuritizacije potraživanja jedna se vrsta potraživanja

pretvara u obvezu koja će biti ispunjavanja u iznosima, dospijećima, dinamici isplata glavnice

i prinosa i sa svim drugim karakteristikama koje vrijede za sekuritizirano potraživanje.

Kredit na temelju zaliha odobrava se na temelju kvalitete zaliha. Posebno zanimljiva je roba

standardnih karakteristika, kao i ona za koju postoji uhodano tržište, radi lakše prodaje od

strane zajmodavca u slučaju da se pogorša likvidonosna situacija zajmoprimca. Koliki iznos

kredita će se odobriti u odnosu na tržišnu vrijednost zaliha, zajmodavac odlučuje na temelju

procjene kvalitete zaliha, trenda tržišne cijene, te troškova i vremena potrebnog za eventualno

unovčenje zaliha. Ovi krediti mogu se odobriti na način da zajmoprimac ostane i dalje u

posjedu zaliha, ili da zalihu posjeduje neka treća osoba. Prvu grupu kredita čine hipoteka na

pokretnu imovinu, krediti odobreni na temelju povjereničkih priznanica te promjenjiva prava

zapljene, dok u drugu grupu ulaze krediti osigurani potvrdom o uskladištenju zaliha u

službenom i privatnim skladištima. Kako je kod nekih zaliha zajmodavcu teško provoditi

kontrolu, odnosno moguće su različite prijevare, zajmodavci oprezno ulaze u ovakve

aranžmane. Takve kredite, pored financijskih institucija mogu i odobravati i tvrtke.

14

Primjerice, proizvođači opreme i trajnih potrošnih dobara mogu financirati zalihe svojih

distributera na inozemnom tržištu kreditima na temelju povjereničkih priznanica. To zahtijeva

dobro poznavanje poslovnog partnera, redovito provođenje (stroge) kontrole zaliha i upotrebu

instrumenata osiguranja plaćanja (primjerice, policu osiguranja plaćanja prema kojoj se u

slučaju gubitka naplaćuje proizvođač).

Financiranje emisijom komercijalnih zapisa sredstva mogu pribaviti samo prvoklasne, u

pravilu velike renomirane tvrtke s visokim rejtingom. Posebno se to odnosi na pribavljanje

sredstava u konvertibilnim valutama na međunarodnom tržištu, primjerice europskom tržištu

komercijalnih papira. Komercijalni zapisi se emitiraju na rok do 9 mjeseci. Banka, u pravilu,

odobrava kreditnu liniju tvrtki kao temelj za emisiju zapisa, pa su tvrtke u mogućnosti, zbog

eliminiranja rizika neplaćanja kupcima zapisa, pribaviti sredstva po stopama nižim od

bankarskih kamata za prvoklasne zajmoprimce. Trošak financiranja emisijom komercijalnih

zapisa sastoji se od efektivnog kamatnog troška (koji proizlazi iz prodaje zapisa uz diskont, a

sastoji se iz razlike nominalne vrijednosti zapisa i cijene po kojoj je zapis prodan) i troška

emisije. Trošak kamata funkcija je kamatnog prinosa koji dobiva investitor i stope poreza na

dobitak koja emitentu umanjuje trošak kreditnog financiranja. Trošak emisije ovisi o načinu

na koji je zapis emitiran. Tvrtka može emitirati zapise preko dilera – brokera ili privatnim

plasmanom, o čemu odlučuje odnos troškova pojedinih alternativa – naknade brokeru – dileru

i troška angažiranja vlastitog osoblja za poslove u vezi komercijalnih zapisa. Pored tih

troškova, tvrtka treba platiti i troškove procjene kreditnog rejtinga, naknade banci za usluge

servisiranja zapisa i trošak (kamate) prateće kreditne linije kod banke. Prednost financiranja

komercijalnim zapisima proizlazi iz nižih troškova i veće fleksibilnosti u odnosu na bankarske

kredite. Premda je trošak financiranja emisijom komercijalnih zapisa niži u odnosu na

bankarske kredite, velike tvrtke nastoje koristiti i bankarske kredite budući da ove u

razdobljima oskudice novca i kredita preferiraju svoje komitente. Uz to, pri emisiji zapisa

traže od banaka prateće kredite radi povećanja kredibiliteta i sniženja kamata na zapise.

Nedostatak može predstavljati slabljenje veza s bankom te nefleksibilnost zbog

impersonalnog karaktera tržišta zapisa koje ne dopušta re-ugovaranje otkupa u slučaju

financijskih poteškoća emitenta. (Vidučić, 2011: 336)

Postoje i ostali izvori koji se mogu koristiti privremeno, iznimno ili u određenim uvjetima.

Ovdje se mogu uključiti sredstva amortizacije koja se kada su raspoloživa na računu

(naplaćena) mogu koristiti osim za financiranje dugotrajnih ulaganja i za financiranje

15

kratkotrajne imovine. Ovo vrijedi pod pretpostavkom da se sredstva amortizacije od date

imovine ne moraju upotrijebiti za otplatu glavnice kredita te da je upotreba ovih sredstava za

financiranje kratkotrajne imovine opravdana s motrišta cijene/troška sredstava amortizacije.

Sredstva koja se mogu koristiti samo iznimno za ove svrhe su sredstva ostalih pričuva

(rezervi) na kontima kapitala i pričuva koja predstavljaju trajni izvor financiranja. Nadalje,

sredstva dugoročnih rezerviranja za buduće rizike i troškove do trenutka upotreba također su

raspoloživa za ove namjene. Ako, pak poduzeće izvrši precijenjena ili nepotrebna

rezerviranja, formira skrivene pričuve čime osigurava sredstva koja može koristiti za

financiranje obrtne imovine. Na isti način djeluje i formiranje skrivenih pričuva

podcjenjivanjem imovine (primjerice zaliha) preko smanjenja potreba za financiranjem.

(Vidučić, 2011: 336)

2.2.2. Srednjoročno financiranje

Srednjoročni izvori financiranja traju od jedne do pet godina, a koriste se za financiranje

srednjoročnih ulaganja u stalnu imovinu (osnovna sredstva) i stalnu obrtnu imovinu.

Vrste srednjoročnih kredita su ( Vidučić, 2011: 69):

a) Bankarski krediti koje najčešće daju banke i druge financijske organizacije. Otplata ovih

kredita može biti u jednakim i nejednakim anuitetima (kvartalno, polugodišnje, godišnje) ili

jednakim periodičnim ratama s posljednjom najvećom ratom. Rijetko se ugovara jednokratno

vraćanje kredita, otplata odjednom (ukupne glavnice i kamata) po konačnom dospijeću duga.

U pravilu otplate se ugovaraju prema likvidnosti i solventnosti poduzeća. Stoga je

srednjoročno kreditiranje fleksibilna metoda financiranja jer se kredit podešava prema

potrebama poduzeća za novcem. Glede troška, takvi krediti su nešto skuplji od kratkoročnih

kredita. Trošak srednjoročnog kredita čini kamata (osnovna kamatna stopa + 0,25 do 0,5%) i

provizija na neiskorišteni iznos kredita.

b) Revolving kredit je obnavljajući kredit, kreditna linija za nekoliko mjeseci ili godina. To je

formalno kratkoročni kredit ali se često odobrava na rok duži od jedne godine, čime ovaj

kredit postaje srednjoročni izvor financiranja. Kod ovog kredita postoji zakonska obveza

banke da produlji kredit do maksimalnog iznosa, ali uz plaćanje provizije na neiskorišteni

iznos zajma. Revolving krediti fleksibilna su metoda financiranja jer se njima osigurava

potreban novac tijekom razdoblja neizvjesnosti i prijeteće insolventnosti. Trošak financiranja

16

čini ugovorena kamata i provizija na dostupnost kreditu. Takvi krediti su nešto skuplji od

kratkoročnih kredita.

c) Krediti na temelju zaloga opreme. Poduzeće može koristiti različitu opremu kao jamčevinu

za dobivanje srednjoročnog kredita. Pritom je važna unovčivost te opreme. Banke uzimaju

maržu za sigurnost, 50 do 80% od tržišne vrijednosti opreme. Do konačne otplate kredita

založena oprema je pod hipotekom i ne može se prodati.

d) Krediti osiguravajućih društva. Pored banaka srednjoročne kredite odobravaju i mnoga

osiguravajuća društva. Ta društva naplaćuju premije osiguranja na ime osiguranja imovine,

automobila, života i sl., te raspolažu s velikim financijskim potencijalom. Dobar dio toga

potencijala koristi se za isplatu šteta od nastalih rizika, a veliki dio plasira u različita ulaganja

koja trebaju donijeti povrat glavnice i kamatni prinos. S tim u svezi, osiguravajuća društva

daju poduzećima kratkoročne i srednjoročne kredite. Posebice su zainteresirana za kreditne

plasmane bez prekida koji osiguravaju konstantan povrat glavnice i kamata u dužem

vremenskom razdoblju. Ako se dogovori vraćanje kredita prije roka dospijeća, tada se obično

naplaćuje premija od oko 0,25% za svaku godinu dospijeća duga.

e) Srednjoročni krediti proizvođača opreme. Proizvođači opreme i drugih dobara

zainteresirani su za prodaju svoje opreme, pa i na srednjoročni kredit. Oni obično traže uplatu

gotovinskog udjela od oko 30% vrijednosti prodane opreme dok se ostatak duga plaća u

obrocima u dogovorenom razdoblju. Međutim, da bi proizvođači mogli na taj način prodavati

svoju opremu i druga dobara oni moraju osigurati vlastiti kreditni potencijal i/ili financijsku

potporu neke banke u financiranju svojih potraživanja. (Marković, 2000:71)

f) Financiranje najmom. Bit najma (leasinga) temelji se na tome da korisnik najma određena

dobra (opremu, strojeve, poslovni prostor i sl.) unajmi i koristi u određenom vremenskom

razdoblju i za to plaća ugovorenu naknadu (najamninu). Leasing je poseban način financiranja

pokretnih i nepokretnih investicijskih dobara koja se temeljem ugovora daju u najam uz

naknadu ugovorene najamnine. Po isteku ugovora o najmu unajmljena dobra korisnik može

kupiti po nižoj cijeni, produžiti ugovor ili vratiti dobra najmodavatelju. (Boban, 1996: 321)

g) Financiranje franšizingom. Franšizing je takva poslovna transakcija u kojoj jedan partner

(proizvođač ili trgovac na veliko) ustupa pravo proizvodnje i/ili prodaje, znanje i iskustvo

drugom partneru uz ugovorenu pristupninu i redovnu mjesečnu naknadu ovisno o ostvarenom

17

prometu. Postoje dvije vrste franšizinga, prometni i proizvodni. Kod prometnog (poslovnog)

franšizinga radi se o prometu i prodaji robe preko maloprodajne mreže potrošačima na malo.

Proizvodni (industrijski) franšizing obuhvaća pored prodaje i pravo na proizvodnju određenih

proizvoda. Korisnici franšizinga, mali poduzetnici proizvode i prodaju proizvode velikog

proizvođača. Na taj način se proizvodnja približava mjestu prodaje čime se smanjuju troškovi.

(Marković, 2000: 82)

2.2.3. Dugoročno financiranje

Kod dugoročnog financiranja izvori dugo traju i raspoloživi su više od pet godina. Mogu biti

ročni (tuđi), koji imaju rok dospijeća (kapital prikupljen emisijom obveznica, dugoročnim

kreditima) i neročni (vlastiti) koji nemaju rok dospijeća (kapital prikupljen emisijom dionica

ili iz financijskog rezultata). Razmatrajući dugoročno financiranje ulazi se u područje velikih

poduzeća sa složenom organizacijskom strukturom neophodnom za trajno djelovanje

poduzeća.

Najčešće vrste dugoročnog financiranja su dugoročno kreditiranje i emisija vrijednosnih

papira (obveznica i dionica).

Dugoročno kreditiranje se odnosi na dužničko – vjerovnički odnos u kojem vjerovnik ustupa

dužniku određenu vrijednost (robu ili novac) na određeno vrijeme i uz određenu naknadu.

Bitni elementi novčanog kreditnog odnosa su (Marković, 2000:166) :

Ustupanje glavnice novčanih sredstava pod određenim uvjetima;

Vraćanje glavnice novčanih sredstava uvećanih za ugovorenu naknadu (kamatu) u

određenom roku;

Povjerenje koje vjerovnik koji daje kredit ima u dužniku koji prima kredit

Trošak financiranja dugoročnim kreditom u relativnom smislu je kamatna stopa, a u

apsolutnom smislu to je kamata koja se plaća kreditoru za korištenje pozajmljenih sredstava.

Što je veća kamatna stopa, veći je trošak financiranja dugoročnim kreditom. Pritom je važno

istaknuti da je:

18

Nominalna kamatna stopa ugovorena i naznačena u kreditnom ugovoru i pomoću nje

se obavlja obračun i plaćanje kamata.

Stvarna kamatna stopa je stvarni trošak (cijena) financiranja dugoročnim kreditom

koja nije naznačena u kreditnom ugovoru. Zbog toga je treba izračunati da bi se

utvrdio stvarni trošak financiranja dugoročnim kreditom, tim prije što je stvarna

kamatna stopa u određenim uvjetima veća od nominalne. Stvarna kamatna stopa prije

oporezivanja je uvijek veća od nominalne ako se ugovori anticipativan obračun

kamata ili držanje kompenzirajućeg stanja na depozitnom računu za vrijeme trajanja

kredita.

Nominalna kamatna stopa i stvarna kamatna stopa prije oporezivanja su jednake ako kreditor:

Kamatu obračunava dekurzivno

Ne zahtijeva od korisnika kredita da oroči određenu svotu novca

Ne zahtijeva od korisnika kredita da drži novac na žiro računu za vrijeme vraćanja

kredita.

Otplata (vraćanje) dugoročnih kredita je značajno pitanje kreditnog ugovaranja i financiranja

poduzeća. Otplata dugoročnih kredita se provodi postupno u dužem vremenskom razdoblju

(pet i više godina). Na taj se način teret otplate glavnice i plaćanja rasteže na duže vremensko

razdoblje. Jedan od najčešćih načina otplate je putem anuiteta u godišnjim, polugodišnjim,

tromjesečnim rokovima, koji u sebi sadrže otplatu glavnice za koju se smanjuje iznos duga. I

kamatu. Način i rokovi otplate glavnice i kamata kredita utječu na:

Smanjenje dugoročnih izvora financiranja, za svotu otplaćene glavnice duga i na

dugotrajnu financijsku ravnotežu u smislu njenog pomicanja prema dugoročno

vezanoj imovini

Solventnost poduzeća preko novčanih izdataka na ime plaćanja glavnice i kamata

Smanjenje rentabilnosti poduzeća preko troška financiranja

Dugoročni krediti mogu biti hipotekarni i investicijski krediti industriji.

19

Hipotekarni kredit se odnosi na odobravanje kredita na temelju zaloga nekretnina tražioca

kredita. Visina odobrenog kredita ovisi o vrijednosti objekta za koji se daje kredit i ona

obično iznosi od 50% do 70% vrijednosti, dok ostatak osigurava investitor. Otplaćuju se po

isteku ugovornog roka u cjelokupnom iznosu ili se otplaćuje po amortizacijskom planu putem

anuiteta.

Investicijske kredite industriji u pravilu odobravaju velike banke. Oni se odobravaju

industrijskim poduzećima ili drugim pravnim ili fizičkim osobama za financiranje razvoja

industrije i prometa. Banka će u svrhu osiguranja kredita koristiti pokrića kao što je zalog

investicijskog objekta koji se kreditira, udio u financijskom rezultatu koji će se ostvariti na

financiranim objektima, garancijama drugih banaka i vlada zemalja čijim se rezidentima

odobrava investicijski kredit.

U nastavku slijedi o financiranju poduzeća emisijom vrijednosnih papira.

Vrijednosni papiri predstavljaju ispravu ili elektronički zapis o određenim pravima koja se

bez toga papira ili zapisa ne mogu ni ostvariti ni prenositi. (Ivanović, 1997: 351)

Financiranje emisijom vrijednosnih papira može se odvijati u dva oblika. Ako se radi o čistom

kreditnom odnosu, koji je karakteriziran načelom povrata u unaprijed utvrđenim rokovima

dospijeća, onda je to emisija obveznica, a ako se financiranjem uspostavlja trajan financijski

odnos, koji je u zavisnosti o trajnosti njegova emitenta ili izdavača, tada se radi o emisiji

permanentnih vrijednosnih papira odnosno dionica. Procedura ulaska u dugoročni financijski

odnos, emisijom vrijednosnih papira s jednim ili više investitora može se ostvariti

ograničenom emisijom (prema poznatim investitorima) i otvorenom emisijom (javna prodaja).

Obične dionice predstavljaju temeljnu vrstu dugoročnog (trajnog) financiranja korporacija.

Vlasnici običnih dionica su dioničari – vlasnici kompanije. (Vidučić, 2011:171)

Obične (redovite) dionice predstavljaju vrijednosnice bez roka dospijeća čiji vlasnici imaju

pravo dobivanja dividende, uobičajeno na kvartalnoj bazi. Dionice mogu imati nominalnu,

knjigovodstvenu i tržišnu vrijednost. Nominalna vrijednost predstavlja minimalnu cijenu po

kojoj se dionice mogu emitirati. Imatelji takvih vlasničkih vrijednosnih papira imaju prava na

upravljanje, pravo na dobitak i pravo na imovinu.

20

Glavni motivi emisije redovitih dionica dioničkog društva su temeljni kapital, struktura

kapitala, solventnost i profitabilnost. Primaran cilj emisije redovitih dionica je prikupljanje

temeljnog kapitala za financiranje osnutka i razvoja dioničkog društva. Temeljni dionički

kapital predstavlja trajni izvor financiranja. To je najkvalitetniji izvor jer je trajno raspoloživ i

ne vraća se nikome. Prodajom redovitih dionica društvo povećava temeljni kapital u pasivi. S

povećanjem temeljnog kapitala, uz nepromijenjeni pozajmljeni kapital, društvo povećava

stupanj samofinanciranja, a smanjuje stupanj zaduženosti. Promjena strukture kapitala u korist

temeljnog kapitala povećava prilagodljivost financiranja društva, jer taj kapital omogućuje

privlačenje i korištenje pozajmljenog kapitala. Veći temeljni kapital kreditorima pruža veće

jamstvo da će njihova pozajmljena sredstva biti vraćena, pa makar iz stečajne mase.

Povećanje temeljnog kapitala pomiče dugoročnu financijsku ravnotežu u korist dugoročnih

izvora, koja je važna pretpostavka likvidnosti i solventnosti društva.- ( stavi u fusnotu-

dugoročna financijska ravnoteža je ravnoteža između dugoročno vezane imovine u aktivi i

dugoročnih izvora u pasivi). Svaka prodaja redovitih dionica za gotovinu povećava novac u

aktivi u protuvrijednosti prodanih dionica i temeljni dionički kapital u pasivi. Takvi novčani

primici povećavaju likvidnu imovinu i solventnost društva. Ako se prikupljeni dionički

kapital uloži u profitabilna ulaganja, to dovodi do povećanja neto dobitka i profitabilnosti.

Ako dioničko društvo izda nove dionice, a pritom ne poveća neto dobitak, tada se temeljni

kapital samo fiktivno povećava, odnosno „razvodnjava“. To je znak da kapital nije uložen u

profitabilna ulaganja. (Marković, 2000:85)

Povlaštene dionice su posebna vrsta dionica. Radi se o dionicama koje su u povlaštenom

položaju u odnosu na redovite ili obične dionice. Povlaštene dionice imatelju daju pravo na

dividendu u unaprijed utvrđenom novčanom iznosu ili u postotku od nominalnog iznosa

dionice. Druga povlastica je u svezi s dividendom, odnosno pravo prvenstva pri isplati

dividende. Povlaštene dionice vlasniku daju pravo prvenstva pri isplati ostatka likvidacijske

odnosno stečajne mase, ali povlašteni dioničari nemaju pravo na upravljanje budući da

redoviti dioničari snose najveći rizik ostvarenja neto dobitka, dividende i povratka kapitala iz

likvidacijske mase. (Marković, 2000:118)

Financiranje emisijom obveznica. Obveznica je, u pravilu, vrsta dugoročnog vrijednosnog

papira. To je pisani dokument koji nalaže emitentu obveznice da plati njezinu imatelju

određeni iznos novca naznačen na obveznici i ugovorene kamate, na samo jedan budući

datum (datum dospijeća) ili na niz budućih datuma. Prednost za emitenta je što nema

21

godišnjih isplata, ali međutim kada obveznica dospije, u slučaju nedostatka novčanih

sredstava, emitent može doći u stanje nelikvidnosti i insolventnosti. Ukoliko se prodaju prije

dospijeća, prodaju se uz duboki diskont. Ako je riječ o obveznici s kuponima, emitent se

obvezuje isplaćivati kamate u ugovorenim (polugodišnjim ili godišnjim) iznosima, dok se

glavnica podmiruje na dan dospijeća. Obveznica je, iz pozicije izdavatelja, alternativa

bankovnom kreditu. Postoji mnoštvo vrsta obveznica, a glavne skupine (obzirom na novčane

tokove) su: kuponska obveznica, obveznica bez kupona te anuitetska obveznica. Prema načinu

isplate glavnice i kamata obveznice se dijele na dvije osnovne vrste, jednokratno isplative i

višekratno isplative. Jednokratno isplative obveznice obvezuju izdavatelja (emitenta) da vrati,

isplati pozajmljenu svotu novca investitorima na jedan budući datum, na dan dospijeća. Ta

jedna jedina jednokratna isplata jednaka je nominalnoj vrijednosti izdanih obveznica uvećanoj

za odgovarajući iznos kamata. Jednokratno isplative obveznice rijetko se emitiraju.

Višekratno isplative obveznice (obveznice s kuponima) se najčešće izdaju, a obvezuju

emitenta da investitorima isplaćuje periodično (višekratno) kamate do dana dospijeća, a

nominalnu vrijednost obveznica na dan dospijeća. U ovom slučaju iskup obveznica, odnosno

isplata duga vrši se jednokratno na dan njegovog dospijeća, dok se kamate isplaćuju

višekratno, obično dva puta godišnje prema ugovorenoj nominalnoj kamatnoj stopi tijekom

vijeka trajanja zajma. (Marković, 2000:139)

2.3. NAČELA I PRAVILA FINANCIRANJA

Postoje brojna načela financiranja od kojih su najvažnija (Marković, 2000: 9):

a) Načelo sigurnosti ulaganja, koji zahtijeva da se financiraju oni poslovni pothvati iz kojih

će se uloženi novac sigurno vratiti, odnosno kod kojih je stupanj rizika najmanji. Poduzeće

uglavnom ulaže novčana sredstva u vlastiti posao. Financiranje vlastitih poslovnih pothvata

nosi rizik ostvarenja negativnog financijskog rezultata odnosno gubitka imovine i kapitala.

Poduzeće ulaže i u tuđe poslovne pothvate, a pritom postoji rizik nemogućnosti naplate

potraživanja. Rizik nemogućnosti naplate potraživanja može se smanjiti prethodnom analizom

i ocjenom boniteta i kreditne sposobnosti potencijalnih dužnika. Načelo sigurnosti zahtijeva i

zaštitu vjerovnika poduzeća od rizika nemogućnosti naplate njihovih potraživanja. Sigurnost

vjerovnika povećava vlastiti kapital poduzeća. Sve dok gubitak ne prijeđe razinu vlastitog

kapitala, vjerovnici su zaštićeni. Načelo sigurnosti vjerovnika zahtijeva od poduzeća da

22

formira i drži vlastiti kapital dostatan za sigurnost vjerovnika, a koji će rizik naplate njihovih

potraživanja svesti na minimum.

b) Načelo stabilnosti financiranja koji podrazumijeva sposobnost stabilnog (postojanog)

financiranja poduzeća odnosno sposobnost poduzeća da iz vlastitih izvora financira

jednostavnu reprodukciju te iz vlastitih i pozajmljenih izvora financira proširenu reprodukciju,

a da pritom udjelom vlastitog kapitala svede rizik vjerovnika na minimum. Stabilnost

financiranja u određenom vremenu najčešće se mjeri pomoću slijedećeg koeficijenta:

Poželjno je da taj omjer bude manji od 1 jer je u tom slučaju dugotrajna imovina financirana

iz dugotrajnih izvora (vlastitih i tuđih), a i jedan dio kratkotrajne imovine. Načelo stabilnosti

financiranja zahtijeva jačanje vlastitog kapitala. Vlastiti kapital dioničko društvo stvara

emisijom osnivačkih dionica, novih serija dionica i zadržavanjem dobitka.

Načelo likvidnosti koje ima dvostruko značenje:

U širem smislu se pod likvidnošću podrazumijeva sposobnost pretvaranja dijelova

imovine iz jednog oblika u drugi, iz novčanog u nenovčane oblike te iz nenovčanih

oblika u novčane. To je sposobnost obrtanja imovine, prije svega kratkotrajne u

poslovanju. Nelikvidno je poduzeće u kojem imovina sporo teče, ili teče s prekidima,

zbog poremećaja u nekoj od faza kružnog tijeka (nabavi, proizvodnji, prodaji, naplati

potraživanja...) Likvidnost poduzeća mjeri se koeficijentom obrtaja ukupne

kratkotrajne imovine i njenih pojedinih dijelova (npr. potraživanja od kupaca, zaliha i

sl.) ili brojem dana vezivanja, odnosno brojem dana trajanja jednog obrtaja u

određenom vremenu, najčešće u razdoblju od jedne godine.

23

Veći koeficijent obrtaja kratkotrajne imovine znači da je broj dana vezivanja imovine

manji i brzina obrtaja veća, a tada je likvidnost imovine veća.

U užem smislu likvidnost je sposobnost nenovčane imovine da se transformira u

novac (gotovinu). To je zapravo unovčivost imovine, posebice kratkotrajne. Prema

stupnju unovčivosti najlikvidnija je kratkotrajna imovina (obrtna sredstva). Novac je

apsolutno likvidan jer je već u gotovinskom obliku. Kratkoročni lako utrživi

vrijednosni papiri su vrlo likvidni, ako se mogu brzo prodati bez smanjenja prodajne

cijene. Potraživanja od kupaca su likvidnija ako se mogu brzo naplatiti. Zalihe su

manje likvidne od novca, kratkoročnih vrijednosnica potraživanja od kupaca.

c) Načelo solventnosti je sposobnost plaćanja svih obveza u roku njihova dospijeća.

Insolventnost ima suprotno značenje i predstavlja nesposobnost plaćanja obveza u roku

dospijeća. Solventnost se najčešće mjeri pomoću sljedećeg koeficijenta:

Poduzeće je određenog dana solventno ako ima koeficijent solventnosti 1 ili veći od 1. Mnoge

zemlje su u svojim zakonskim propisima prihvatile koncept solventnosti po kojemu poduzeće

može otići u stečaj mnogo prije insolventnosti, nego zbog nerentabilnosti (gubitaka). Budući

da je likvidnost unovčivost, a solventnost sposobnost plaćanja, to je načelo likvidnosti i

solventnosti međusobno uvjetovano. S unovčenjem likvidne imovine poduzeće ima više

novca te osigurava sposobnost plaćanja obveza u roku dospijeća.

e) Načelo rentabilnosti koji se shvaća kao unosnost ili moć zarađivanja. Prema tom načelu

potrebno je ostvariti što veći financijski rezultat sa što manjim ulaganjima. Poduzeće je

rentabilno kada postiže pozitivan financijski rezultat odnosno višak prihoda nad rashodima.

Poduzeće je nerentabilno kada ostvaruje negativan financijski rezultat. Primjena načela

rentabilnosti utječe na ostvarivanje pomoćnog financijskog cilja, jačanje financijske snage

poduzeća preko povećanja imovine, odnosno vlastitog kapitala, sposobnosti financiranja i

plaćanja. Povećanje sposobnosti financiranja se ne može ostvariti samo maksimalizacijom

neto dobitka, nego i njegovom raspodjelom. U vezi financiranja poduzeća relevantna su

sljedeća dva omjera:

STOPA PRINOSA VLASTITOG KAPITALA = * 100

24

Omjer pokazuje rentabilnost vlastitog kapitala, odnosno stupanj prinosa vlastitog kapitala.

Veća stopa prinosa znači i veću rentabilnost po jedinici uloženog kapitala, veću mogućnost

zadržavanja dobitka za potrebe financiranja razvoja i sl.

STOPA PRINOSA UKUPNOG KAPITALA = * 100

Ovaj omjer mjeri rentabilnost ukupnog kapitala (vlastitog i tuđeg). On pokazuje učinkovitost

financiranja iz ukupnog kapitala Načelo rentabilnosti zahtijeva da se novčana sredstva ulažu u

poslove u kojima će se najviše uvećati. Budući da se iz bruto financijskog rezultata isplaćuje i

naknada kreditorima za korištenje tuđih izvora, u financiranju treba težiti da trošak

financiranja iz pozajmljenog kapitala bude manji od stope prinosa na ukupan kapital. Manji

trošak financiranja iz pozajmljenog kapitala znači veći bruto financijski rezultat i veću stopu

prinosa na ukupno uloženi kapital.

f) Načelo prilagodbe financiranja koji nalaže poduzeću da u svom poslovanju i financiranju

osigura stalnu sposobnost prilagodbe (fleksibilnosti), posebice:

Sposobnost pribavljanja dodatnog novca iz vlastitih i tuđih izvora financiranja.

Prilagodljivost financiranja je uvjetovana stanjem na financijskom tržištu te bonitetom

i kreditnom sposobnošću poduzeća. Poduzeće nema mogućnosti utjecati na financijsko

tržište, ali može utjecati na povećanje svoga boniteta i kreditne sposobnosti preko

povoljne financijske ravnoteže, financijske snage, rentabilnosti, solventnosti itd.

Dobru fleksibilnost financiranja ima poduzeće koje ima dobar bonitet i kreditnu

sposobnost jer je sposobno privući dionički kapital, dugoročne uloge, kredite i sl.

Sposobnost prijevremene otplate dugova. Ako postoji višak novca, a novac nije više

potreban, tada je nelogično plaćati kamate koje smanjuju financijski rezultat i

rentabilnost. Stoga prilagodljivost financiranja treba omogućiti prijevremenu otplatu

ukupnog duga ili dijela duga, također kada financiranje postane preskupo ili zbog

smanjenja stope prinosa na ukupan kapital poduzeća.

g) Načelo rizika financiranja kod kojega su dva glavna načela:

Rizik vjerovnika da neće naplatiti svoja potraživanja. Ovaj rizik obično nastaje zbog

prezaduženosti poduzeća odnosno zbog prekomjernog financiranja dugom i

insolventnosti. U slučaju likvidacije poduzeće ne može isplatiti sve obveze

25

vjerovnicima, ako je poslovalo s gubitkom koji je veći od vlastitog kapitala. Zaštita od

rizika nemogućnosti naplate potraživanja vjerovnika je veća, što je veći vlastiti kapital

i profitabilnost poduzeća, sukladno načelu stabilnosti financiranja.

Rizik od negativnog financijskog rezultata. Rizik ostvarenja negativnog financijskog

rezultata najčešće uzrokuje smanjenje proizvodnje i prodaje i pad prodajnih cijena.

Kada poduzeće ima male stalne (fiksne) troškove, rizik ostvarenja negativnog

financijskog rezultata je relativno manji. Takvo se poduzeće može više financirati

pomoću duga, imati veće troškove financiranja, a da ne ugrozi ostvarenje pozitivnog

financijskog rezultata.

h) Načelo povoljnije slike financiranja. Sliku financiranja poduzeća daje bilanca. U

razvijenim zemljama, i u Republici Hrvatskoj, zakonska je obveza poduzeća javna objava

bilance i drugih računovodstvenih izvješća. Na taj način javnosti postaje dostupna financijska

situacija i slika financiranja poduzeća. Temeljem toga, ona ocjenjuje bonitet i atraktivnost

ulaganja u takvo poduzeće. Pozitivan ili negativan učinak slike financiranja na javnost ima

veliki utjecaj na poslovne odnose javnosti s poduzećem, posebice za uspostavljanje novih

poslovnih odnosa. Interes je poduzeća i financijskog menadžmenta da se javnosti emitira

najpovoljnija slika financiranja. Javnost posebno zanima:

Struktura financiranja (struktura kapitala) glede vlasništva

Struktura financiranja glede omjera kratkoročnog i dugoročnog financiranja

Omjer imovine i dugova

Omjer kratkotrajne imovine i kratkoročnih obveza itd.

i) Načelo neovisnosti financiranja. Primjena ovog načela treba osigurati prihvatljivu

neovisnost poduzeća u financiranju i vođenju poslovne politike. Neovisnost poduzeća o

tržištu novca i kapitala, o vjerovnicima, se povećava s povećanjem udjela vlastitog kapitala i

smanjenjem udjela tuđeg kapitala u financiranju. Korištenje tuđih izvora stvara „ovisnost“

poduzeća o tim izvorima, ali i rizik gubljenja neovisnosti i slobode odlučivanja. Financijska

neovisnost se odražava i na slobodu uporabe založenih dijelova imovine. Tako npr. ako je

poduzeće dobilo lombardni ili hipotekarni kredit, tada ne može disponirati založenom

imovinom sve dok se ne otplati kredit. Ako poduzeće ima dobar bonitet i kreditnu sposobnost,

kreditori će zbog manjeg rizika zahtijevati slabiju jamčevinu ili će kredit odobriti bez

26

jamčevine na temelju dobrog boniteta i povjerenja. Stupanj neovisnosti poduzeća je u svezi i s

rentabilnošću poduzeća i politikom razdiobe ostvarenog neto financijskog rezultata.

Osim načela postoje i pravila financiranja koja osiguravaju provođenje načela.

2.3.1. Horizontalna pravila financiranja

Na temelju znanstvenih spoznaja i iskustava tržišnog gospodarenja novčanom i drugom

imovinom, nastala su brojna pravila financiranja. Primjena tih pravila u praksi bi trebala

osigurati „zdravo“ financiranje pod kojim se podrazumijeva stalna solventnost i rentabilnost

poslovanja. Treba uzeti u obzir da (Marković, 2000:18):

Pravila financiranja ne daju izravan odgovor na pitanje kako se poduzeće treba

financirati u svakoj konkretnoj situaciji. Ona predstavljaju norme ponašanja, standard

ili normalu financiranja.

Pravila financiranja treba primjenjivati fleksibilno. Ona samo pokazuj smjer u kojem

poduzeće treba tražiti odgovarajuće rješenje. Budući da svako pravilo ima svoje

iznimke, to u praksi dolazi do odstupanja od tih pravila.

Ova pravila daju naputak kakav treba biti odnos između pojedinih dijelova aktive (imovine) i

pojedinih dijelova pasive (izvora), da bi se postigla i održavala solventnost i rentabilnost

poduzeća. Najpoznatija su (Marković, 2000: 18):

a) Zlatna bankarska pravila

Primjena u bankama. Ova pravila nastala su u bankarstvu. Prema ovom pravilu banke

trebaju svoje kratkoročne depozite (depozite po viđenju) koristiti za kratkoročne

plasmane (kratkoročne kredite), a dugoročne depozite (oročene) za dugoročne

plasmane (dugoročne kredite). Sukladnost između rokova raspoloživosti izvora i

rokova plasmana novca treba osigurati solventnost i rentabilnost banke.

Primjena u poduzećima. Zlatna bankarska pravila kasnije su se počela primjenjivati i u

poduzećima. Poduzeća trebaju svoje kratkoročne izvore koristiti za ulaganja u

kratkotrajnu imovinu (obrtna sredstva), a dugoročne izvore za ulaganja u dugotrajnu

imovinu (osnovna sredstva). Posljedice prekomjerne ročne transformacije sredstava u

poduzećima mogu biti:

27

1) Insolventnost, ako se kratkoročni izvori financiranja prekomjerno koriste za

dugoročna ulaganja, što je nepovoljno glede rentabilnosti poslovanja

2) Prekomjerna solventnost, ako se dugoročni izvori koriste za kratkoročna ulaganja,

što je nepovoljno glede rentabilnosti poslovanja

b) Zlatna bilančna pravila

Ova pravila odnose se na dugoročno financiranje poduzeća.

1) Zlatno bilančno pravilo u užem smislu. Prema ovom pravilu dugotrajna ulaganja u aktivi

(ulaganja u nematerijalnu imovinu, materijalnu imovinu, financijsku imovinu, trajni i

dugoročni ulozi u druga poduzeća i gubitak), osim ulaganja u stalnu kratkotrajnu imovinu,

treba financirati iz dugoročnih izvora financiranja (temeljnog kapitala, zadržanog gubitka,

dugoročnih obveza i sl.)

2) Zlatno bilančno pravilo u širem smislu. Prema ovom pravilu dugotrajno vezanu imovinu

odnosno dugoročna ulaganja, uključujući i ulaganja u stalnu obrtnu imovinu, treba financirati

iz dugoročnih izvora (vlastitih i tuđih). Prihvatljiv je i vlastiti i tuđi kapital, ali prednost treba

dati vlastitom kapitalu zbog rizika vjerovnika i očuvanja solventnosti.

c) Financiranje najdugoročnijih ulaganja

Najdugoročnija ulaganja (vezivanja novca) poduzeća su ulaganja u (Marković, 2000: 22):

Zemljište. Ulaganja u zemljište trajno vezuju novčana sredstva te nije predmet

amortizacije tako da se ne amortizira i ne vraća preko naplaćene amortizacije.

Dionice drugih poduzeća, banaka i sl. Ova ulaganja također trajno vezuju novčana

sredstva. Kupljene dionice se ne mobiliziraju i ne pretvaraju u novac osim ako se ne

prodaju na sekundarnom tržištu kapitala.

Stalna obrtna imovina. Ova imovina predstavlja dio kratkotrajne imovine koja je

stalno prisutna, vezana u poduzeću. Najčešće se pod tom imovinom podrazumijevaju

minimalne zalihe sirovina i materijala, nedovršenih proizvoda te gotovih proizvoda.

Definitivan povrat novca uloženog u stalnu obrtnu imovinu događa se tek nakon

likvidacije i prestanka rada poduzeća.

28

Građevinski objekti. Ulaganja u građevinske objekte su također dugotrajna ulaganja

koja se sporo vraćaju i pretvaraju u novčani oblik preko amortizacije, za 50 ili 100

godina ovisno o kvaliteti građevinskog materijala i stopi amortizacije.

Osnovno stado. Kod osnovnog stada vrši se spora mobilizacija uloženog novca zbog

toga što ono ima veliku likvidacijsku vrijednost, a time i malu amortizacijsku

osnovicu.

Gubitak. Negativan financijski rezultat nastaje kada se ostvare rashodi veći od

prihoda. Zbog toga gubitak predstavlja smanjenje imovine i kapitala. On se otpisuje na

teret pričuva, zadržanog dobitka iz ranijih godina ili na teret pozitivnog financijskog

rezultata u idućim godinama. Do otpisa, gubitak se mora pokriti iz dugoročnih izvora

financiranja, čime se ustvari nadoknađuje izgubljena imovina i kapital da bi se i dalje

moglo odvijati poslovanje.

Navedena najdugotrajnija ulaganja poželjno je financirati iz vlastitih izvora jer su to trajni

izvori koji se ne vraćaju nikome. Temeljni kapital je trajno raspoloživ, a smanjuje ga

ostvareni gubitak, iskup vlastitih dionica i sl. S tim kapitalom se lakše održava dugoročna

financijska ravnoteža u bilanci i uvjeti za stalnu solventnost poduzeća. Stoga je neprihvatljiva

npr. kupnja dionica iz kratkoročnih izvora koji se gase u roku od godine dana dok se ulaganja

u dionice ne vraćaju jer se radi o trajnim ulaganjima.

d) Financiranje kratkoročnih ulaganja

Ulaganja u kratkotrajnu imovinu treba financirati iz kratkoročnih izvora što je logično jer se ta

ulaganja vraćaju i pretvaraju u novac najkasnije u roku od jedne godine koliko traju i

kratkoročni izvori financiranja. Samo jedan dio kratkotrajne imovine (stalna kratkotrajna

imovina) treba financirati iz dugoročnih izvora jer taj dio imovine dugoročno vezuje novac.

Ostalu kratkotrajnu imovinu treba financirati iz kratkoročnih izvora i to (Marković, 2000: 24):

Sezonske zalihe. Zalihe iznad minimalnih treba držati na minimumu pa i na razini

nule. Sezonske zalihe se mogu financirati iz kratkotrajnih pozajmljenih izvora bez

opasnosti po solventnosti poduzeća, iz obveza prema dobavljačima i sl.

Kratkoročna potraživanja od kupaca. Treba ih financirati iz kratkotrajnih obveza

prema dobavljačima. Budući da su kod profitabilnog poslovanja potraživanja od

29

kupaca u pravilu veća od obveza prema dobavljačima tu razliku valja financirati iz

kratkoročnih dugova.

Kratkoročne vrijednosne papire i kreditne plasmane. Ova kratkoročna ulaganja treba

financirati iz kratkoročnih izvora. Pritom treba nastojati da ostvareni kamatni prinos

od tih ulaganja bude barem jednak ili po mogućnosti veći od kamatnog troška

financiranja tih ulaganja.

2.3.2. Vertikalna pravila financiranja

Ova pravila daju naputak kakav treba biti omjer pojedinih dijelova pasive, izvora financiranja

po porijeklu (vlastiti i tuđi izvori), i po raspoloživosti izvora (kratkoročni i dugoročni)

(Marković, 2000:26):

Omjer vlastitih i tuđih izvora financiranja (Pravilo 1:1). Financiranje isključivo iz

vlastitih izvora odnosno 100 postotno samofinanciranje u tržišnom gospodarstvu nije

moguće. Poduzeća svakodnevno imaju određeni saldo različitih obveza i time koriste

tuđe izvore financiranja. Razvoj poduzeća i gospodarstva bi bio znatno sporiji da su se

poduzeća financirala samo iz vlastitog kapitala. U tom slučaju bi trebalo duže vrijeme

zadržavati dobitak za investicije, posebice u nepovoljnim tržišnim uvjetima za emisiju

dionicu i obveznica. Također, u razdobljima inflacije, zbog pada vrijednosti novčane

jedinice, akumulirani zadržani dobitak bi se obezvrjeđivao. Iz tih razloga neophodno

je financiranje iz tuđih izvora. Iz teorije i prakse ispostavilo se da bi se poduzeće

trebalo financirati s 50% vlastitih izvora i 50 % tuđih izvora, dakle tuđi izvori ne bi

trebali biti veći od vlastitih izvora. Primjenom ovog pravila može se osigurati:

1) Sigurnost povrata kapitala vjerovnicima budući da je svaka kuna duga u pasivi

pokrivena sa dvije kune imovine u aktivi te u slučaju bankrota i likvidacije, poduzeće

će moći isplatiti sve svoje obveze.

2) Prihvatljivi troškovi financiranja. Financiranje prema pravilu 1:1 osigurava

prihvatljive troškove financiranja pozajmljenim kapitalom jer su tada kamatni i drugi

troškovi znatno manji.

3) Neovisnost poduzeća u vođenju poslovne politike. Vjerovnici koji posuđuju

sredstva zainteresirani su za dobro poslovanje poduzeća i povrat glavnice s kamatama.

30

Oni mogu uvjetovati financiranje i zahtijevati da poduzeće vodi takvu poslovnu

politiku kakva njima odgovara. Međutim, ako se poduzeće financira s najmanje 50%

vlastitih izvora, smatra se da će u tom slučaju biti ravnopravno s vjerovnicima glede

koncipiranja i vođenja poslovne politike.

4) Financijska prilagodljivost. Pomicanjem strukture financiranja prema većoj

zaduženosti od 50%, smanjuje se financijska prilagodljivost poduzeća glede

pribavljanja kapitala. Veća zaduženost smanjuje kreditnu sposobnost poduzeća koja ga

prisiljava da prihvati i nepovoljne kreditne uvjete i otežava mu pribavljanje kapitala.

Omjer vlastitog i pričuvnog kapitala. Općenito se može reći da je poslovanje sigurnije

ako poduzeće ima veći pričuvni kapital. Veći pričuvni kapital pruža veću sigurnost

vlastitog kapitala. Naime, što je veći pričuvni kapital koji poduzeće tijekom niza

godina dobrog poslovanja akumulira iz raspodjele neto dobitka, ako dođe do

likvidacije poduzeća, veća je vjerojatnost da će iz ostatka likvidacijske mase poslije

isplate svih obveza, moći isplatiti dioničarima nominalnu vrijednost dioničke glavnice,

trajne uloge partnerima i inokosnom vlasniku. U literaturi ne postoji jedinstven stav o

tome koliki omjer treba biti između vlastitog i pričuvnog kapitala, no neki teoretičari

smatraju da bi omjer vlastitog i pričuvnog kapitala trebao biti 1:1. Pričuvni kapital

poduzeća se stvara raspoređivanjem dijela ostvarenog neto dobitka u pričuve. Pritom

je akumuliranje pričuvnog dobitka uvjetovano zakonskom obvezom, statutarnom

obvezom i pričuvom za pokrivanje raznih rizika (namjenske pričuve).

2.3.3. Ostala pravila financiranja

1) Pravilo financiranja 2:1. Ovo pravilo zahtijeva da omjer kratkotrajne imovine poduzeća i

kratkoročnih izvora financiranja (dugova) bude 2:1. To praktično znači da na svake dvije

kune kratkotrajnih ulaganja dolazi jedna kuna kratkoročnih izvora financiranja. Ovo pravilo

inzistira na tome da omjer (koeficijent) opće likvidnosti poduzeća bude 2. Prema ovom

pravilu poduzeće treba jednu polovicu kratkotrajne imovine financirati iz kratkoročnih izvora,

a drugu polovicu iz dugoročnih izvora.

2) Pravilo financiranja 1:1. Ovo pravilo zahtijeva da suma novca, kratkoročnih vrijednosnih

papira i kratkoročnih potraživanja bude jednaka sumi kratkoročnih izvora financiranja. Prema

ovom pravilu, na svaku kratkoročnu uloženu kunu (gotovina, kratkoročne vrijednosne papire i

kratkoročna potraživanja) dolazi jedna kuna duga. Pravilo financiranja 1:1 je komplementarno

31

sa zlatnim bilančnim pravilom u širem smislu pod uvjetom da se pod stalnom obrtnom

imovinom smatraju ukupne zalihe poduzeća.

3) Pravilo o omjeru novca i kratkoročnih izvora. Ovo pravilo zapravo pokušava normirati

minimalnu svotu novca (gotovine) u odnosu na kratkoročne izvore financiranja (dugove) koja

bi osigurala solventnost poduzeća. Prema oštrijoj varijanti pravila, poduzeće bi trebalo stalno

držati 20% gotovine od vrijednosti kratkoročnih obveza, a prema blažoj varijanti 12%. Ovi

omjeri nisu u praksi našli primjenu. Naime, ako poduzeće svakodnevno drži 20% gotovine u

odnosu na kratkoročne dugove, tada će moći u prosjeku isplaćivati te dugove za 5 dana

(100%:20%), te ako drži 12% gotovine u prosjeku za 8,3 dana (100%:12%). Budući da

poduzeću u pravilu ne dospijevaju tako brzo kratkoročni dugovi, jer se isplate obveza prema

dobavljačima obično obavljaju u prosjeku 15 i više dana, a isplata obveza po kratkoročnim

kreditima još kasnije, to bi poduzeće u oba ova slučaja bilo prekomjerno solventno i imalo bi

prekomjernu pričuvu solventnosti.

2.4. FINANCIJSKA STRUKTURA PODUZEĆA

Pod financijskom strukturom podrazumijeva se struktura sa stajališta ročnosti. Izvori

financiranja sa stajališta ročnosti imaju prednosti i nedostatke.

2.4.1. Prednosti i nedostaci izvora financiranja po ročnosti

Prednosti kratkoročnog financiranja nad dugoročnim financiranjem se manifestiraju u

(Ivanović, 249.str.):

a) Lakšem odobravanju kredita. Poduzećima je u pravilu lakše osigurati kratkoročne kredite

od dugoročnih ulaganja jer vjerovnici koji posuđuju kapital općenito smatraju da plasman

kapitala na par tjedana ili na par mjeseci predstavljaju manji financijski rizik od dugoročnog

financiranja. Za kraće vrijeme manje je i mogućnost bitnih promjena u kreditnoj sposobnosti

dužnika odnosno da je manja mogućnost promjena u njihovoj konkurentnosti i u općim

gospodarskim uvjetima. Također, poduzeće s osrednjim ili s lošim kreditnim položajem, lako

može doći u poslovnu situaciju u kojoj neće moći osigurati dugoročni kapital te će mu takav

kratkoročni kredit biti jedini raspoloživi.

b) Cijena kapitala iz kratkoročnih izvora u većini slučajeva je niža od cijene kapitala iz

dugoročnih izvora. Pod cijenom se podrazumijevaju kamate ili naknade koje dužnik plaća za

32

korištenje vjerovnikovoga kapitala. Glavni čimbenici koji utječu na cijenu kapitala su razina

„čiste“ kamatne stope, stupanj financijskog rizika, troškovi vjerovnika i visina kreditnog

iznosa.

c) Fleksibilnost. Kratkoročno financiranje je mnogo fleksibilnije od dugoročnog.

Fleksibilnost podrazumijeva sposobnost poduzeća da, kad ima potrebe, osigura odgovarajuća

novčana sredstva te da ih vrati vjerovniku u ugovorenome roku, odnosno čim ta potreba

prestane. Neophodne novčane potrebe, obično se najpovoljnije mogu riješiti uzimanjem

kratkoročnih financijskih kredita, a novčana sredstva ostvarena transformacijom pojedinih

oblika „nepotrebne“ imovine, mogu se upotrijebiti za podmirenje određenih kratkoročnih

obveza. Sposobnost ekspanzije i kontrakcije kratkoročnih kredita po potrebi je povoljnija i sa

stajališta troškova. Troškovi dugoročnog financiranja nastaju bez obzira na to da li se novčana

sredstva koriste ili ne, a troškovi kratkoročnog financiranja nastaju kad se ta novčana sredstva

stvarno koriste. Kad se novčana sredstva ne koriste za namjenu za koju su pribavljena,

kratkoročni krediti se vraćaju svojim izvorima.

Nedostaci kratkoročnog financiranja mogu se definirati kao ( Ivanović, 1997:254) :

a) Učestalost dospijeća obveza. Najveći rizik koji proizlazi iz kratkoročnih obveza predstavlja

učestalost dospijeća glavnice i kamata. Obveze se moraju podmirivati po dospijećima, inače

vjerovnici mogu dužniku blokirati žiro-račun te mu skratiti prava raspolaganja sredstvima

žiro-računa i time zaustaviti financijsko poslovanje toga poduzeća. Povrat vlasničkoga

kapitala ne predstavlja glavni problem dugoročnog financiranja putem emisije vrijednosnih

papira jer taj kapital ne dospijeva, ali se zato kod dugoročnog kreditiranja mogu pojaviti

problemi s podmirivanjem dospjelih pojedinačnih obveza ili cjelokupne obveze.

b) Promjenjivost cijene kapitala. Drugi nedostatak kratkoročnog financiranja može se

očitovati u skupoći takvih novčanih sredstava, koja ponekad i određenim okolnostima mogu

biti opterećena dosta visokom promjenjivom, odnosno plivajućom kamatnom stopom

(floating rate). Bez obzira na stvaran kreditni iznos, svako poduzeće individualno razmatra

pitanje cijene kapitala i odlučuje da li će je prihvatiti.

Prednosti dugoročnog financiranja spram kredita s kraćim rokom su takve da kod

dugoročnog kreditiranja nema one opasnosti što proizlazi iz rokova dospijeća glavnice kod

kratkoročnog kredita, ni one prijetnje što kod kratkoročnog kreditiranja stalno stoji nad

33

solventnošću dužnika. Također postoje prednosti iz pojedinih drugih aspekata. Ako se fiksna

ili trajna tekuća imovina povećava na osnovi kratkoročnog financiranja te imovine, u bilanci

će doći do negativnog prelijevanja jer nije podržana adekvatnim vlastitim kapitalom ili

dugoročnim kreditom. Sa stajališta običnih poslovnih operacija, dugoročni kredit je prirodni

konkurent vlastitom kapitalu, ako se radi o financiranju potreba poduzeća za fiksnom i

trajnom tekućom imovinom. (Ivanović, 1997:348)

Postoje nedostaci u vezi s upotrebom dugoročnih kredita na koje financijski menadžment

nastoji uvijek obratiti pažnju. Prvi nedostatak proizlazi iz činjenice da se dugoročnost obveza

može efektuirati kao teret u poslovanju poduzeća jer kamata na takav kredit predstavlja

tipičnu fiksnu obvezu koja se mora podmiriti bez obzira na ekonomsko i financijsko stanje

poduzeća. Visoka kamatna stopa često puta čini takav teret da, ako ne dođe do ravnoteže

poremećenih novčanih tokova, može doći do pogoršanja financijskoga položaja poduzeća.

Međutim, ako je kamatna stopa niža, poduzeće će ostvariti pozitivne financijske efekte koji

koje uvjetuje djelovanje financijske poluge u odnosu na profitabilnost vlastitog kapitala. Ima i

slučajeva da poduzeće preuzme dugoročni kredit uz fiksnu kamatnu stopu, a da nakon

nekoliko godina dođe do općeg pada tržišne kamatne stope ili do bitnog poboljšanja vlastitog

financijskog položaja, što bi omogućilo financiranje uz puno povoljnije uvjete. Drugi

nedostatak što proizlazi iz upotrebe dugoročnog kredita s jednokratnim dospijećem, odnosno

iz upotrebe kredita koji se u potpunosti otplaćuje po isteku ugovorenoga roka, nalazi se u

okolnosti da tada nema vremenskoga pritiska na otplatu odnosno na tekuće novčane tokove s

obzirom na približavanje dana dospijeća anuiteta, pa menadžment poduzeća može i

zanemariti mogućnost prijevremenog odobrenja obveze. (Ivanović, 1997:350)

Rast cijena kredita u zemlji, npr. u Republici Hrvatskoj ne ovisi isključivo o restriktivnim

mjerama središnje banke, nego prije svega o kretanjima na domaćem i inozemnom tržištu.

Kamatne stope domaće ekonomije pod utjecajem su kamatnih stopa u Eurozoni. (Cvijanović i

suradnici, 2008:73)

2.4.2. Pokazatelji financijske strukture

Pokazatelji financijske strukture dio su pokazatelja financijske analize, koji se bave analizom

pasive, odnosno izvora financiranja po ročnosti.

Pokazatelji financijske analize su racionalni, odnosni brojevi, tj. financijski indeksi koji

stavljajući u odnos određene veličine prikazuju uspješnost poslovanja poduzeća. Najveći dio

34

podataka koji se koristi za izračunavanje pokazatelja nalazi se u temeljnim financijskim

izvještajima – bilanci, računu dobiti i gubitka, te izvješću o novčanim tokovima. Svrha

formiranja i računanja financijskih pokazatelja je stvaranje informacijske podloge potrebne za

donošenje određenih odluka. Pokazatelji kao informacije za upravljanjem poduzećem, za

odlučivanje u poduzeću, čine vezu između empirizma i racionalizma kao temeljnih izvora

spoznaje. Izbor pokazatelja koji će se računati i tumačiti ovisi upravo o odluci koja se treba

donijeti. U skladu s tim moguće je razlikovati nekoliko skupina financijskih pokazatelja

(Osmanagić, Bedenik, 1993:88):

1. Pokazatelji likvidnosti (eng. liquidity ratios) mjere sposobnost poduzeća da podmiri svoje

dospjele kratkoročne obveze,

2. Pokazatelji zaduženosti (eng. leverage ratios) mjere do koje se granice poduzeće financira

iz tuđih izvora sredstava,

3. Pokazatelji aktivnosti (eng. activity ratios) mjere kako efikasno poduzeće upotrebljava

svoje resurse,

4. Pokazatelji ekonomičnosti mjere odnos prihoda i rashoda,

5. Pokazatelji profitabilnost (eng. profitability ratios) mjere povrat uloženog kapitala,

6. Pokazatelji investiranja (eng. investibility ratios) mjere uspješnost ulaganja u obične

dionice.

Financijske pokazatelje najčešće računaju i koriste kao alat u analizi revizori, banke, ulagači

na tržištima kapitala i ostali zainteresirani za financijski položaj poduzeća. Različite

zainteresirane strane traže različite informacije o poslovanju poduzeća, tako je i važnost

pojedinih vrsta pokazatelja je različita različnim vrstama korisnika. Primjerice, banke će

prvenstveno biti zainteresirane za pokazatelje solventnosti i likvidnosti, a dioničari za

pokazatelje investiranja i profitabilnosti kompanije.

U nastavku slijede detaljnije objašnjeni pokazatelji likvidnosti budući da mjere sposobnost

poduzeća da podmiri svoje dospjele kratkoročne obveze.

35

Najčešći pokazatelji likvidnosti su koeficijent trenutne likvidnosti, koeficijent ubrzane

likvidnosti, koeficijent tekuće likvidnosti i koeficijent financijske stabilnosti( Žager, K.,

Žager, L.,2008:177):

a) Koeficijent trenutne likvidnosti je pokazatelj likvidnosti najvišeg stupnja jer u odnos

dovodi pokriće i potrebe za kapitalom u roku od godine dana. Koeficijent se najčešće kreće

oko 10%. Što je veći omjer, pretpostavlja se da je veća sposobnost poduzeća da podmiri svoje

račune.

b) Koeficijent ubrzane likvidnosti, tj. likvidnost II. Stupnja koji bi trebao biti minimalno 1 što

znači da kratkoročne obveze ne bi smjele biti veće od zbroja iznosa novca i potraživanja.

Kreće se oko 70-80%.

c) Koeficijent tekuće likvidnosti (current ratio) poduzeća ,tj likvidnost III. stupnja koja se

kreće oko 130-140%. Trebao bi biti 2 ili više, to znači da poduzeće ima dvostruko više

gotovine, potraživanja i zaliha, nego što su kratkoročne obveze koje dolaze na naplatu.

d) Koeficijent financijske stabilnosti bi trebao biti manji od 1 jer se iz dijela dugoročnih

izvora treba financirati ne samo dugotrajna već i kratkotrajna imovina. Zato je smanjenje

ovoga koeficijenta pozitivna tendencija jer ako dugotrajna imovina angažira likvidnu

kratkoročnu imovinu, može doći do smanjenja mogućnosti podmirenja tekućih obveza.

Tablica 1 Pokazatelji likvidnosti i njihovi omjeri

NAZIV POKAZATELJA OMJER

Koeficijent trenutne likvidnosti novac/ kratkoročne obveze

Koeficijent ubrzane likvidnosti (novac + potraživanja)/ kratkoročne obveze

Koeficijent tekuće likvidnosti kratkotrajna imovina/kratkoročne obveze

Koeficijent financijske

stabilnosti

dugotrajna imovina/(kapital + dugoročne obveze)

Izvor: Gulin, D. Tušek, B., Žager, L., : Poslovno planiranje, kontrola i analiza, HZRiFD, Zagreb, 2004., str. 214.

Još jedan važan pokazatelj kojega treba spomenuti je neto radni kapital o kojemu je riječ u

nastavku.

Neto radni kapital je uvjet likvidnosti i financijske stabilnosti tvrtke te daje odgovor o tome

koliko je likvidne imovine tvrtki na raspolaganju za održavanje i širenje poslovanja.

36

Vrijednost obrtnog kapitala može biti pozitivna ili negativna, a ovisi o strukturi imovine i

dugova tvrtke.

U pravilu se smatra da će tvrtke koje imaju višu razinu obrtnoga kapitala dugoročno bolje

poslovati budući da su u svakom trenutku sposobne proširiti, unaprijediti ili izmijeniti

operativno poslovanje. Što je viša razina obrtnoga kapitala, tvrtka je pod manjim pritiskom

tržišta i sposobnija je samostalno financirati rast poslovanja. Upravo zbog toga mnogo

financijskih stručnjaka pri procjeni tvrtke prvo uzme bilancu stanja i provjeri razinu obrtnoga

kapitala. To im omogućuje da u trenutku donesu načelnu procjenu o budućnosti tvrtke i

potencijalne probleme/mogućnosti. Važno je naglasiti da ne postoji točna razina obrtnoga

kapitala koja bi univerzalno vrijedila za sve tvrtke. Pri upravljanju obrtnim kapitalom vrlo

važnu ulogu igra i djelatnost u kojoj se tvrtka natječe. Npr. za djelatnosti poput trgovine na

malo ili ugostiteljstva nije potrebno držati visoke razine obrtnoga kapitala budući da je naplata

od kupaca trenutačna i događa se svakodnevno kada tvrtka obavlja posao. U relativno

kratkom roku moguće je prodati i naplatiti sve zalihe robe, a možda i dio dugotrajne imovine.

S druge strane, kod npr. tvrtki koje se bave proizvodnjom strojeva ili specijalizirane opreme

proces od narudžbe do isporuke i plaćanja može potrajati i nekoliko godina. Također, malo je

vjerojatno da tvrtka može u kratkom roku prodati specijalizirane proizvode. Zbog toga takve

tvrtke moraju voditi računa kako prebroditi taj period i osigurati dovoljne razine obrtnoga

kapitala.

Neto radni kapital se izračunava na slijedeći način:

Neto radni kapital = kratkotrajna imovina – kratkoročne obveze

Obrtni kapital također direktno pokazuje efikasnost operativnog poslovanja tvrtke budući da

sredstva zarobljena u zalihama, proizvodnji u tijeku i kod kupaca tvrtka ne može trenutačno

iskoristiti za plaćanje obveza. Zbog svega navedenog potrebno je kontinuirano pratiti razinu

obrtnoga kapitala te na svaku negativnu tendenciju njegova kretanja napraviti analizu zašto se

to događa te kako promijeniti takve trendove. (preuzeto sa internetske stranice www.limun.hr,

15.12.2013.)

37

U pokazatelje financijske strukture spada i vertikalna analiza pasive po ročnosti koja mjeri

udjele pojedinih izvora po dospijeću u ukupnim izvorima financiranja. Pod vertikalnom

analizom podrazumijeva se uspoređivanje financijskih podataka u jednoj godini. Vrši se

zapravo analiza strukture financijskih izvješća na način da se npr. pojedine pozicije bilance

izražavaju kao postotni udjeli u ukupnom iznosu aktive ili pasive koje se izjednačavaju sa

100. U okviru vertikalne analize strukturni financijski izvještaji usmjereni su na slijedeće

aspekte:

a) Izvore kapitala poduzeća (kratkoročne obveze, dugoročne obveze, vlastite izvore),

b) Iznos ukupnog kapitala poduzeća koji je uložen u tekuća, stalna (fiksna) i ostala sredstva.

2.5. STRUKTURA FINANCIRANJA PODUZEĆA

Slijede razlike između financiranja vlastitim i tuđim izvorima, odnosno njihove prednosti i

nedostaci te nakon toga pripadajući pokazatelji.

2.5.1. Financiranje vlastitim i tuđim izvorima

Problemi s kojima se poduzeća susreću u prikupljanju financijskih izvora izravno utječu na

razlike u strukturi financiranja. Mnoga su istraživanja potvrdila da na strukturu financiranja

poduzeća utječe uz ostalo, i poslovno okruženje. Ono prije svega utječe na razlike u stupnju

korištenja vanjskih, tj. bankarskih i nebankarskih izvora financiranja. Osnovna pretpostavka

učinkovitog financijskog sustava je povoljno i stimulativno poslovno okruženje, koje se prije

svega odnosi na dostupnost informacija relevantnih za kreditora i investitora, stupanj pravne

zaštite, brzinu i učinkovitost provođenja ugovora i konkurenciju unutar financijskog sustava.

Poduzeće će više koristiti vanjske izvore financiranja, posebice nebankarske, ako je poslovno

okruženje povoljno i stimulativno. Udio unutarnjih izvora predstavlja postotak novih

investicija koje su financirane iz unutarnjih izvora, rezervi, amortizacije te zadržane dobiti. Na

interno povećanje vlastitog kapitala kao i opseg internog financiranja općenito, utječe veličina

neto ostvarenog poslovnog rezultata. I u jednom i u drugom slučaju problem nastaje zbog

različitih interesa vlasnika poduzeća, koji u osnovi želi što veći prinos na svoja uložena

sredstva i interesa poduzeća, koje artikulira menadžment, a koji želi što veći dio poslovnih

rezultata staviti u funkciju financiranja poslovnih potreba poduzeća

38

Pod eksternim financiranjem podrazumijeva se osiguranje financijskih sredstava iz izvora koji

se nalaze izvan poduzeća. Eksterno financiranje može se realizirati kao: - zaduživanje -

povećanjem vlastitih izvora eksternim privlačenjem novih vlasnika (dokapitalizacija). U

prvom slučaju radi se o definiranim odnosima između izvora sredstava i poduzeća kao

korisnika u kojima su fiksno utvrđeni rokovi povrata sredstava kao i naknada za ustupljena

sredstva. U drugom slučaju, radi se o naknadnom povećanju vlasničke glavnice kroz

dokapitalizaciju, pri čemu ne postoje nikakve obveze (povrata i naknada) prema izvoru, ali se

mijenja vlasnička struktura kapitala. Vanjski izvori financiranja poduzeća odnose se na

bankarske izvore i nebankarske izvore kao što su leasing, krediti od dobavljača, neformalni

izvori itd. (Cvijanović i suradnici, 2008:80)

Kao što je već navedeno, izvori financiranja prema vlasništvu mogu biti vlastiti (neročni), kod

kojih ne postoji obveza vraćanja i tuđi (ročni) koji se moraju vratiti u određenom roku.

Slijedeća tablica prikazuje osnovne razlike između kreditnog i vlastitog financiranja.

Tablica 2 Osnovne razlike između kreditnog i vlasničkog financiranja

Karakteristika Kreditni izvori Dionička glavnica

Kontrola Odredbe ugovora o

obveznicama/kreditnog

ugovora

Pravo glasa

Trošak izvora Kamata Dividenda

Porezni tretman troška Kamate su trošak poslovanja i

porezno odbitna stavka

Dividende nisu trošak

poslovanja – isplaćuju se iz

dobitka nakon obračuna

poreza

Posljedice neplaćanja troška Bankrot Nema zakonskih posljedica

Izvor: Izrada studenta prema knjizi Vidučić, Lj., Financijski menadžment, Zagreb, 2011. 176.str.

Može se zaključiti kako su posljedice neplaćanja troška kreditnih izvora mnogo ozbiljnije i

strože nego kod dioničke glavnice, no prednost kreditnih izvora je ta što je kamata porezno

odbitna stavka.

39

Prednosti dugoročnog financiranja dugoročnim kreditom u odnosu na vlastiti kapital

(Ivanović, 1997:63):

1) Preuzimanjem kreditnih sredstava vlasnici zadržavaju istu razinu kontrole nad poduzećem,

budući da vjerovnici nemaju pravo glasa u upravljanju poduzećem. Nasuprot tome, stjecanje

trajnoga kapitala uvođenjem novih vlasnika u poduzeće uključivalo bi i preraspodjelu

kontrole u korist novih vlasnika, a ako bi tako stečena novčana sredstva bila u većem obimu,

to bi moglo prouzrokovati i potpuni gubitak kontrole nad vlastitim poduzećem.

2) Upotrebom kreditnih sredstava mogu se ostvariti i niži novčani izdaci. Zato što već imaju

prioritetno pravo na kamatu i na povrat angažiranoga kapitala, vjerovnici u pravilu, za razliku

od vlasnika, prihvaćaju relativno niski i stalni dobitak. To znači da kapital posuđen od

vjerovnika, poduzeće „stoji manje“ nego kapital uzet od vlasnika, a to će se pozitivno odraziti

i na ostvarenje relativno većeg neto dobitka, nego što bi bio onaj da je poduzeće do kapitala

došlo uvođenjem novog vlasnika. S druge strane, ako poduzeće ostvaruje manji postotak

povrata na ukupno uloženi kapital nego što mora izdvojiti za vjerovnike, nada za većim

povratom kapitala neće biti ostvarena.

3) Kreditna sredstva su ponekad isključivi izvor kapitala. Kod malih poduzeća i inače postoji

veći rizik u području vlasništva, a to je povezano s nedostatkom adekvatnoga kapitala, s

nemogućnošću osiguranja i plaćanja prvoklasnog menadžmenta, s manjom konkurentnošću

zbog niskog početnog kapitala i sl. Banke, financijski posrednici i dobavljači u pravilu su

voljni pozajmiti novčana sredstava, kako velikim, tako i malim poduzećima. Međutim

kreditni položaj malih poduzeća najčešće je tako slab da im vjerovnici ne žele pozajmiti

kapital ili to čine u vrlo ograničenim iznosima i s visokim kamatnim stopama.

4) Kreditna sredstva mogu osigurati bolju financijsku i poslovnu fleksibilnost. Mnoga

poduzeća zbog sezonske prirode poslovanja, da bi mogla podnijeti teret sezone, znatnijeg

povećanja zaliha i kratkoročnih potraživanja, povremeno trebaju dodatni kapital. Tada se

radije orijentiraju na posudbu kapitala od vjerovnika nego od vlasnika. To zato što se i

vlasnici radije opredjeljuju za trajno ulaganje svoga kapitala jer na osnovi takvog ulaganja

očekuju i adekvatno učešće u neto dobitku tijekom cijelog perioda poslovanja poduzeća. Osim

toga, ako poduzeće pribjegne upotrebi vlasničkoga kapitala za sezonske potrebe, ono bi u

izvan-sezonskom razdoblju raspolagalo viškom novčanih sredstava, što bi uzrokovalo

snižavanje stope povrata kapitala. Ako, međutim, poduzeće koristi kreditna sredstva za takve

40

namjene, ta sredstva treba vratiti čim prestane sezonska potreba, što ukazuje na veću

fleksibilnost tih sredstava u poslovanju poduzeća.

5) Korištenjem kredita mogu se ostvariti i porezne uštede. Kad je sav kapital dioničkog

društva pribavljen od vlasnika, porez na dobitak obračunava se na cijeli dobitak. Nasuprot

tome, dio poslovnog dobitka koji se odvaja za vjerovnike, smatra se poslovnim troškom i ne

podliježe porezu, što znači da poduzeće može i uštedjeti upotrebom kreditnih sredstava.

Dakako da unatoč tome, financijski menadžment, prije donošenja odluke o angažiranju

vjerovničkoga kapitala, mora staviti u odnos moguće uštede na porezu i dodatni rizik koji

donose kreditna sredstva.

Primarni nedostatak upotrebe kreditnih sredstava predstavlja postojanje određenog

stupnja rizika da vlasnici neće moći podmiriti potraživanja vjerovnika, odnosno da u roku

dospijeća neće moći izvršiti povrat glavnice i kamata. Što je veća kreditna obveza, to je za

vlasnike veći i potencijalni rizik moguće promptne isplate. Vlasnici ne mogu podmiriti obveze

najprije prema sebi, a tek zatim prema vjerovnicima jer bi time mogli ugroziti sposobnost

poduzeća da podmiri dospjele obveze prema vjerovnicima, koje su primarne. Nedostatak je,

također, taj što vjerovnici mogu unijeti u ugovor o kreditu restriktivne odredbe koje

ograničavaju slobodu menadžmenta u donošenju odluka. (Vidučić, 2011:184)

Prednost financiranja emisijom obveznica je u tome što se kamate i udio u poslovnom

rezultatu emitenta tretiraju kao trošak financiranja, a predstavljaju odbitnu stavku od osnovice

za oporezivanje poslovnog rezultata tako da poduzeće može ostvariti i porezne uštede.

Nedostatak financiranja emisijom obveznica je u tome što ukupan dug dospijeva isti dan , a

to može emitenta dovesti u financijske probleme. Zbog toga se oni često zadužuju novom

emisijom obveznica kako bi vratili glavnicu duga dospjelih obveznica ili emitiraju obveznice

drugih karakteristika, zadužuju se kreditom ili se koriste fondovima.

Prednosti financiranja emisijom običnih dionica (Vidučić, 2011:173):

1) Kapital pribavljen od dioničara nema rok dospijeća, što znači da ga tvrtka ne mora

zamijeniti drugim izvorom financiranja.

2) Trošak trajnog kapitala – dividenda, tj. povrat na kapital osiguran od vlasnika nije

zakonska obveza pa tvrtka s jedne strane, nije pod pritiskom bankrota u slučaju lošeg

41

poslovanja dok, s druge strane, umjesto da povrat na korišteni kapital isplati

dioničarima može iskoristiti (djelomice ili u cijelosti) za proširenje poslovanja.

3) Porast dioničkog kapitala, budući inkorporira rezidualna potraživanja prema

imovini tvrtke emitenta, povećava zaštitu vjerovnika u slučaju gubitaka, a time i

kreditnu sposobnost tvrtke.

4) Ponekad je lakše poduzećima pribaviti sredstva emisijom dionica zbog veće stope

povrata u odnosu na druge korporacijske vrijednosnice kao u inflatornim razdobljima

zbog veće zaštite vlasničkih instrumenata.

Kao osnovni nedostaci financiranja emisijom dionica mogu se navesti:

1) Emisija novih dionica može dovesti do promjene kontrole nad kompanijom čemu

mogu biti osobito neskloni vlasnici manjih tvrtki

2) Emisija dionica od strane zrele tvrtke može se protumačiti kao negativan signal,

odnosno da menadžeri drže dionice tvrtke precijenjenima, što može navesti investitore

da snize svoje holdinge dionica i time sniziti cijenu dionica.

3) Troškovi flotacije (upisa i distribucije) dionica viši su nego kod prioritetnih dionica

i obveznica.

Obveze prema vjerovnicima predstavljaju prioritetna potraživanja prema imovini poduzeća.

Ako poduzeće propadne, vjerovnici imaju pravo prvenstva od prodaje imovine poduzeća.

Vlasnička glavnica predstavlja sekundarno potraživanje na imovinu. U slučaju prestanka rada

poduzeća, osnivači su iza vjerovnika. Njima pripada samo dio novca od prodaje imovine

nakon ispunjenja potraživanja vjerovnika.

2.5.2. Pokazatelji strukture financiranja

Pokazatelji zaduženosti su najvažniji pokazatelji strukture izvora financiranja sa vlasničkog

stajališta. Pokazatelji zaduženosti pokazuju do koje mjere je poduzeće financirano iz tuđih

izvora i koliko je ono sposobno podmiriti svoje dužničke obveze. Naime, oni objašnjavaju

financijsku strukturu i mjere dugoročni rizik koji proizlazi iz takve strukture. Ukazuju na

ravnotežu između dvije vrste izvora dugoročnog financiranja i to sredstava investiranih od

strane vlasnika te od strane zajmodavca. Postotni udio vlastitih i tuđih izvora financiranja

42

poduzeća na odlučujući način utječe na cjelokupno poslovanje poduzeća. Visoki udio vlastitih

izvora financiranja poslovanja čini poduzeće stabilnim i neovisnim, dok visoki udio tuđih

izvora financiranja poslovanja znatno utječe na smanjivanje ukupne rentabilnosti poduzeća,

na likvidnost, odnosno stabilnost poduzeća.

Pokazatelji zaduženosti ili pokazatelji upotrebe poluge (eng. leverage ratios) pokazuju

strukturu kapitala i načine na koje poduzeće financira svoju imovinu. Oni predstavljaju

svojevrsnu mjeru stupnja rizika ulaganja u poduzeće, odnosno određuju stupanj korištenja

posuđenih financijskih sredstava. Tvrtke sa značajno visokim stupnjem zaduženosti gube

financijsku fleksibilnost, mogu imati probleme pri pronalaženju novih investitora, te se

suočavaju s rizikom bankrota. Ipak, zaduženost nije nužno loša. Ukoliko je stupanj

zaduženosti pod kontrolom i redovno se prati kroz vrijeme, a posuđena sredstva se koriste na

pravi način, zaduženost može rezultirati porastom povrata na investirano.

Najčešće korišteni pokazatelji zaduženosti su:

a) Koeficijent zaduženosti daje podatak o veličini zaduženja po jednoj kuni vlastitog kapitala.

U pravilu bi trebao biti 50% ili manji.

b) Koeficijent vlastitog financiranja bi u pravilu trebao biti veći od 50% što znači da je veći

dio imovine financiran iz vlastitih izvora. Zbroj koeficijenta zaduženosti i koeficijenta

vlastitog financiranja bi trebao biti 1 odnosno 100%, ali ponekad to nije slučaj zbog stavki

koje se ne mogu svrstati ni pod obveze ni pod kapital.

c) Koeficijent financiranja prikazuje odnos između tuđeg kapitala odnosno obveza i vlastitog

kapitala. Poželjno je da pokazatelj bude što niži, a maksimalno 1, tj. 100%. Koeficijent

financiranja je također jedan od značajnijih pokazatelja koji govori kolika je rizičnost

ulaganja u dotično poduzeće.

d) Stupanj pokrića I – Zlatno bankarsko pravilo. Ovo pravilo nalaže ročnu usklađenost

dijelova aktive i pasive, odnosno zahtjeva financiranje dugotrajne imovine iz dugoročnih

izvora, bilo vlastitih (temeljni kapital, pričuve i ostalo) ili tuđih (bankarski krediti). Vrijednost

ovog pokazatelja bi trebala prelaziti 1. Što je vrijednost veća od 1 to je pokazatelj bolji.

e) Stupanj pokrića II - Zlatno bilančno pravilo. Ovo pravilo nalaže usklađenost s obzirom na

vlasništvo, a prema kojem dugotrajnu imovinu treba financirati iz vlastitog kapitala.

43

Vrijednost ovog pokazatelja također bi trebala biti veća od 1. Što je pokazatelj veći od 1 to je

zaduženost poduzeća manja, a likvidnost veća.

Tablica 3 Pokazatelji zaduženosti i njihovi omjeri

NAZIV POKAZATELJA OMJER

Koeficijent zaduženosti ukupne obveze/ukupna imovina

Koeficijent vlastitog financiranja glavnica/ukupna imovina

Koeficijent financiranja ukupne obveze/glavnica

Faktor zaduženosti ukupne obveze/ (zadržana dobit + amortizacija)

Stupanj pokrića I. glavnica/ dugotrajna imovina

Stupanj pokrića II. (glavnica + dugoročne obveze)/ dugotrajna imovina

Izvor: Gulin, D. Tušek, B., Žager, L., : Poslovno planiranje, kontrola i analiza, HZRiFD, Zagreb, 2004., str. 214.

Financijska poluga se koristi u istraživanju optimalnih odnosa između vlastitog i tuđeg

financiranja. Pravilo financijske poluge kaže da se isplati korištenje tuđih izvora

financiranja sve dok se poslovanjem ostvaruje stopa rentabilnosti veća od ponderirane

kamatne stope po kojoj se plaćaju kamate na tuđi kapital. Rentabilnost vlastitog

kapitala pod utjecajem je efekta poluge i ovisi o obujmu tuđeg financiranja.

Efekt poluge kaže da se porastom tuđeg financiranja povećava rentabilnost vlastitog kapitala

ako je rentabilnost ukupnog ulaganja veća od kamatne stope na tuđi kapital. Smanjenje

rentabilnosti ukupnog ulaganja ispod stope troškova korištenja tuđeg kapitala vodi

negativnom djelovanju poluge, tj. porastom zaduživanja pada stopa rentabilnosti vlastitog

kapitala. U tom slučaju govori se o riziku poluge. Posljedica je rasta kamata na tuđi kapital ili

smanjenja rentabilnosti ukupnog ulaganja. Odnos tuđeg i vlastitog kapitala naziva se faktorom

financijske poluge. (Žager i suradnici, 2008:251.)

44

3. FINANCIRANJE ODABRANIH PODUZEĆA DJELATNOSTI KOPNENOG PRIJEVOZA

U ovom poglavlju su predstavljena odabrana poduzeća djelatnosti kopnenog prijevoza te je

analiziran njihov financijski položaj i uspješnost poslovanja s obzirom na pokazatelje

financiranja.

3.1. OPĆI PODACI O POSLOVANJU PODUZEĆA

1) Opći podaci o poslovanju poduzeća Autotrans d.o.o.

Autotrans je društvo registrirano za javni prijevoz putnika u cestovnom prometu, trgovinu,

turizam i još niz djelatnosti koje su zastupljene u manjem obimu. Autotrans djeluje od 1947.

Autotrans je vlasnik, odnosno suvlasnik nekoliko društava, a to su Autoprometno poduzeće

Požega (72,83%), Autoprijevoz Otočac (51,10%), Autopromet Slunj (12,62%) i AK

Karlovac (20%).Tijekom 2012.g. Poduzeće je raspolagalo sa prosječno 232 vlastita vozila.

Prosječna starost voznog parka iznosi 10 godina. U prosjeku u Autotrans-u je bilo zaposleno

oko 620 radnika no pripajanjem Istra-prometa Umag 2010. broj zaposlenika se povećao na

650. Putnički promet odvija se na cijelom području Republike Hrvatske, a i izvan. Područje

djelovanja poduzeća (preuzeto sa internetske stranice www.autotrans.hr, 10.12.2013.):

a) lokalni prijevoz putnika koji omogućuje svakodnevni prijevoz učenika, radnika te ostalih

putnika radi obavljanja svakodnevnih obveza;

b) županijski, odnosno regionalni prijevoz, koji omogućuje povezivanje značajnijih gradova

Istre, Primorja, Gorskog kotara, Like i otoka;

c) međužupanijski prijevoz koji povezuje područje regije s unutrašnjosti, posebice Zagrebom,

te priobalna područja duž Jadranske magistrale, od Umaga, preko Splita, do Dubrovnika.

2) Opći podaci o poslovanju poduzeća Puntamika Line Zadar d.o.o.

Puntamika Line Zadar d.o.o. je od osnivanja obiteljska tvrtka u potpunom vlasništvu obitelji

Deranja. Poduzeće je osnovano 1994. godine uz osnovnu djelatnost prijevoza

putnika. Tijekom godina rada poduzeće je proširilo raspon djelatnosti prvenstveno na

45

djelatnost turističke agencije te ugostiteljsku djelatnost. Poduzeće raspolaže sa 11 vozila od

kojih su 8 autobusi namijenjeni za prijevoz putnika.

Društvo ima ugovorne odnose s autobusnim kolodvorima na kojima pristaju autobusi na

međužupanijskim linijama, i to sa autobusnim kolodvorom Zagreb, Split, Zadar i Šibenik.

Relacije na kojima se odvija prijevoz su Zagreb-Zadar-Split. (preuzeto sa internetske stranice

www.puntamika-line.hr, 10.12.2013.)

3) Opći podaci o poslovanju poduzeća Samoborček d.o.o.

Prijevoznička tvrtka "Samoborček" nastala je 1991. godine. Tijekom godina razvila se od

malog obiteljskog poduzeća u značajno regionalno, srednje veliko, turističko poduzeće.

Vlasnik tvrtke je Božo Grgurić. Tvrtka danas upošljava preko 150 djelatnika, ima oko 80

autobusa te turističke agencije i poslovnice u Zagrebu, Samoboru i Jastrebarskom, Šibeniku i

Buzetu. Samoborček d.o.o. vrši usluge prijevoza na gradskim i prigradskim linijama

zapadnog dijela Zagrebačke županije, povezujući gradove Samobor, Zagreb i Jastrebarsko te

njihovu okolicu. Svojim novim autobusima visoke turističke klase Samoborček d.o.o.

svakodnevno vozi i linije prema Dalmaciji za Gospić, Zadar, Biograd, Vodice, Šibenik, Trogir

i Split, Metković i Dubrovnik. Linije prometuju svakodnevno i po vrlo povoljnim cijenama.

Uz redoviti linijski prijevoz za potrebe svojih korisnika Samoborček d.o.o. obavlja i

povremeni prijevoz po Hrvatskoj i inozemstvu. (preuzeto sa internetske stranice

www.samoborcek.hr , 10.12.2013.)

4) Opći podaci o poslovanju poduzeća Slavonija bus d.o.o.

U poslovnom smislu ovom djelatnošću, samostalnim organiziranim prijevozom putnika,

poduzeće se bavi od 1994. godine od kada je i registrirano poduzeće Slavonija Bus d.o.o.

Posebno značajan uspon u periodu 1997. - 2002.g. bio je uvjetovan činjenicom da je uvoz

rabljenih autobusa omogućavao sam NEOPLAN, proizvođač iz Njemačke, direktnim

kreditnim linijama. Od osnutka poduzeće se bavilo i u poslovnom odnosu je bilo s nizom

značajnih pravnih subjekata. Poduzeće raspolaže s 23 moderna autobusa različite

veličine. Prosječna starost voznog parka iznosi 8 godina. U poduzeću je zaposleno oko 20

radnika, većinom visoko kvalificiranih i educiranih vozača za sve poslove i putovanja kako u

zemlji tako i u inozemstvu.. Plan razvoja poduzeća je bavljenje prijevozom putnika u

cestovnom prometu, zacrtan još 1994. g., uz prilagođavanje uvjetima tržišta. Želja poduzeća

46

je podići tehničku opremljenost i smanjiti prosječnu starost voznog parka na prihvatljivih 3 - 5

godina. (preuzeto sa internetske stranice www.slavonijabus.hr, 10.12.2013.)

5) Opći podaci o poslovanju poduzeća Brioni Pula d.d.

Brioni Pula d.d. je poduzeće čija je osnovna djelatnost prijevoz putnika u zemlji i

inozemstvu. Svoje korijene vuče još od 1946. godine kada je osnovano "Autopoduzeće za

Istru" u Vodnjanu gdje je djelovalo sve do pripojenja Pule Republici Hrvatskoj, 15. svibnja

1947.

Pripajanje poduzeću "Autotrans" - Rijeka uslijedilo je 13. svibnja 1963. Pod tim nazivom

poduzeće posluje do 5. rujna 1966. kada ponovno dolazi do osamostaljivanja poduzeća i

preuzimanja imena "Autosaobraćaj". Današnji naziv "Brioni" prvi se put pojavljuje 8. siječnja

1972. kada je uslijedilo i spajanje sa komunalnim poduzećem za lokalni prijevoz putnika.

Nakon postupka redovne likvidacije krajem 1985. godine s ciljem preustroja registrirana je

cjelovita RO Brioni Pula. Sukladno zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća, 1993. Brioni se

konstituiraju kao dioničko društvo. Početkom 1997. predsjednik i jedini član Uprave postao je

direktor Ante Kvasina.

U strukturi se veći dio odnosi na linijski prijevoz, ali sve značajniju ulogu igraju i povremeni

prijevozi. Od ukupnog linijskog prijevoza najveći broj kilometara odradi se u Hrvatskoj, ali

uz već postojeće linije za Italiju i Srbiju, tendencija je širiti tržište na Bosnu i

Hercegovinu,Mađarsku i Švicarsku, te ostale europske zemlje. Kako je primarna djelatnost

poduzeća prijevoz putnika u zemlji i inozemstvu, ista se zalaže za kupnju prosječno dva do tri

nova autobusa godišnje. Vozni park Brioni d.d. broji ukupno 43 autobusa. (preuzeto sa

internetske stranice www.brioni.hr, 10.12.2013.)

Temeljni kapital podijeljen je na 55.520 dionica, pojedinačne vrijednosti vrijednosnice BRNI-

R-A 300,00 kn. Vrijednosnim papirom još nije trgovano. Upisani temeljni kapital iznosi

16.656.000 kn. (www.zse.hr)

Vlasničku strukturu na dan 31.12.2012. činilo je ukupno 69 dioničara, pri čemu je vlasništvo

pravnih osoba iznosilo 69,18%, a fizičkih osoba 30,82%.

Slijedi tablica koja prikazuje vlasničku strukturu poduzeća Brioni d.d. na kraju 2012. godine.

Tablica 4 Vlasnička struktura na dan 31.12.2012.

47

NAZIV DIONIČARA UDIO U TEMELJNOM KAPITALU (%)

CROATIA OSIGURANJE d.d. 25,57

EUROHERC OSIGURANJE d.d. 23,61

JADRANSKO OSIGURANJE d.d. 16,58

SUNCE OSIGURANJE DD 3,42

OSTALI DIONIČARI – FIZIČKE OSOBE 30,82

UKUPNO 100

Izvor: Preuzeto iz godišnjeg izvještaja iz 2012.godine poduzeća Brioni d.d. (http://rgfi.fina.hr, 20.12.2013.)

Pravne osobe imaju dvostruko veći udio u temeljnom kapitalu od fizičkih osoba. Najviše

dionica posjeduje Croatia Osiguranje d.d. te Euroherc osiguranje d.d.

Slijedi tablica sa općim podacima za svih pet poduzeća odabranih za analizu.

Tablica 5 Opći podaci o odabranim poduzećima

OPIS/NAZIV

PODUZEĆA

AUTOTRANS PUNTAMIKA

LINE ZADAR

SLAVONIJA

BUS

SAMOBORČEK BRIONI

PULA

OBLIK

ORGANIZACI

JE

D.O.O. D.O.O. D.O.O. D.O.O. D.D.

GODINA

OSNIVANJA

1947. 1995. 1994. 1991. 1946.

VELIČINA VELIKO MALO MALO SREDNJE SREDNJE

BROJ

ZAPOSLENIH

637 17 20 150 116

Izvor: Preuzeto iz godišnjih izvješća sa stranica FINA-e (http://rgfi.fina.hr, 20.1.2014.)

Iz tablice se može vidjeti da je jedino poduzeće Brioni Pula dioničko društvo, dok su ostala

poduzeća društva s ograničenom odgovornošću. Brioni Pula d.d.. je poduzeće koje posluje

najduže, već od 1946., Autotrans d.o.o. je osnovan godinu dana kasnije, dakle 1947. dok su

ostala poduzeća osnovana 90-ih godina. Autotrans d.o.o. je po veličini najveće poduzeće sa

637 zaposlenika dok su ostala poduzeća mala i srednja.

48

3.2. PODACI O FINANCIJSKOM POLOŽAJU I USPJEHU POSLOVANJA

U nastavku su prikazane pasive bilance promatranih poduzeća i njihova analiza te podatak o

financijskom rezultatu u promatranom razdoblju.

1) Pasiva poduzeća Autotrans d.o.o. i dinamika promjena u razdoblju od 2010. - 2012.g.

Tablica 6 Pasiva poduzeća Autotrans d.o.o. na dan 31.12. 2010., 2011. te 2012.g. i dinamika

promjena

PASIVA 2010. 2011. 2012. INDEKS

2011./2010.

INDEKS

2012./2011.

KAPITAL I

REZERVE

67.277.060 64.693.932 64.866.657 96,0 100,2

Temeljni (upisani)

kapital

74.833.600 74.833.600 74.833.600 100,0 100,0

Rezerve iz dobiti 268 268 268 100,0 100,0

Zadržana dobit ili preneseni gubitak (-)

-8.029.495 -10.601.933 -10.139.936 132,0 95,0

Dobit ili gubitak (-)

poslovne godine

472.687 461.997 174.725 97,0 38,0

UKUPNE OBVEZE 160.598.456 154.115.727 155.585.059 95,9 100,9

DUGOROČNE OBVEZE

68.168.390 67.483.201 64.057.165 98,0 94,0

Rezerviranja 1.726.441 1.407.523 1.407.523 81,0 100,0

Krediti i zajmovi 63.356.802 63.001.788 59.587.708 99,0 94,0

Ostale obveze 3.085.147 3.073.890 3.061.934 99,0 99,0

KRATKOROČNE OBVEZE

92.430.066 86.632.526 91.527.894 93,0 105,0

Krediti i zajmovi 42.479.992 33.591.105 38.846.352 79,0 85,0

Obveze prema

dobavljačima

30.698.864 33.638.004 28.655.462 109,5 85,1

Obveze za tekući porez

0 58.003 439.732 - 758,0

Rezerviranja 0 297.000 203.578 - 68,0

Ostale kratkoročne obveze

19.251.210 19.048.414 23.382.770 98,0 122,0

PRIHOD BUDUĆEG RAZDOBLJA

8.407.092 7.422.661 5.348.014 88,0 72,0

UKUPNO KAPITAL

I OBVEZE

236.282.608 226.232.320 225.801.730 95,0 99,0

Izvor: Izrada studenta prema podacima revizorskog izvješća za 2010., 2011. I 2012. godinu putem FINA-e

(12.11.2013.)

U strukturi ukupne pasive 2012.g. ukupne obveze čine oko 72%, dok kapital čini oko 28%

pasive. U strukturi ukupnih obveza, kratkoročne obveze su imale veći udio, npr. 2012.g.

49

kratkoročne obveze su činile 58% ukupnih obveza. Ukupne obveze poduzeća Autotrans d.o.o.

2011.g. su se smanjile za oko 4% dok su se 2012. s obzirom na prethodnu godinu povećale za

0,9%. Većinu kratkoročnih obveza čine zajmovi i krediti, koji su 2012.g. iznosili preko 38

milijuna kn te obveze prema dobavljačima u iznosu od 28 milijuna kn. Većinu dugoročnih

obveza čine krediti i zajmovi te su 2012.g. iznosili oko 59 milijuna kn. Obveze za tekući

porez se 2012.g. povećao za 758% s obzirom na prethodnu godinu. Dobit poslovne godine se

2012.g. smanjila za 62 % s obzirom na 2011.g. te je iznosila oko 174 tisuće kn. Preneseni

gubitak poduzeća 2011.g. povećao se za 32%, no 2012.g. se smanjio za 5%.

Tablica 7 Financijski uspjeh poduzeća Autotrans d.o.o. za razdoblje od 2010.-2012.

Opis/Godine 2010. 2011. 2012. INDEKS

2011./2010.

INDEKS

2012./2011

PRIHOD 220.289.871 236.822.238 234.814.764 107,5 99,1

RASHOD 219.817.184 236.302.238 234.200.307 107,5 99,1

NETO FINANCIJSKI

REZULTAT

472.687 461.997 174.725 97,7 37,8

IZVOR: Izrada studenta prema podacima revizorskog izvješća za 2010., 2011. te 2012.g. (12.11.2013.)

Prihodi poduzeća su se 2011.godine povećali za oko 7% s obzirom na prethodnu godinu, ali i

2012.g smanjili s obzirom na 2011. za 1%. Rashodi su imali dinamiku kretanja razmjerno sa

prihodima, prvo su se povećali zatim smanjili. Povećanje prihoda 2011.g. ostvareno je

realiziranjem novih poslova, sufinanciranjem prijevoza učenika srednjoškolskog obrazovanja,

politikom cijena i povećanjem povremenih prijevoza. Većinu prihoda 2012. g. čine poslovni

prihodi i to prihodi od prodaje sa vrijednosti od oko 200 milijuna kuna. Poslovni rashodi čine

najveći dio rashoda od čega su materijalni najveći sa vrijednosti od 111 milijuna kuna u

2012.g. Poduzeće posluje sa dobiti iz godine u godinu, ali je ista u 2012.g. znatno smanjena

zbog zakona o povećanju porezne osnovice i to za oko 62% s obzirom na prethodnu godinu.

2) Pasiva poduzeća Puntamika Line Zadar d.o.o.za razdoblje od 2010.- 2012. i dinamika

promjena.

Tablica 8 Pasiva poduzeća Puntamika Line Zadar d.o.o. za razdoblje od 2010-2012.g. i

dinamika promjena

PASIVA 2010. 2011. 2012. INDEKS

2011./2010

INDEKS

2012./2011.

Kapital i rezerve 1.431.436 1.128.731 2.589.649 78,0 229,0

50

Temeljni (upisani)

kapital

19.000 19.000 19.000 100,0 100,0

Rezerve iz dobiti 1.526.179 1.526.179 2.949.869 100,0 193,0

Zadržana dobit ili preneseni gubitak

432.660 -113.743 -390.917 -20,0 340,0

Dobit ili gubitak

poslovne godine

-546.403 -302.705 11.697 55,0 -3,8

Dugoročne obveze 8.724.760 7.999.220 5.934.869 91,0 74,0

Kratkoročne obveze 1.478.013 1.741.834 1.181.284 117,0 67,0

Ukupno obveze 10.202.773 9.741.054 7.116.153 95,0 73,0

UKUPNO PASIVA 11.634.209 10.869.785 9.705.802 93,0 89,0

IZVOR: Izrada studenta prema podacima revizorskog izvješća za 2011. i 2012. godinu preuzeto sa

stranica FINA-e (12.11.2013.)

U strukturi ukupne pasive 2012.g., oko 26% čini kapital dok 74% čine kratkoročne i

dugoročne obveze. Ukupne obveze poduzeća Puntamika d.o.o. su se tijekom analiziranih

godina 2010., 2011. i 2012. postupno smanjivale. Na kraju 2012. godine iznosile su oko 7,1

milijun te su se s obzirom na prethodnu 2011. godinu smanjile za 27% većinom zbog

smanjenih dugoročnih obveza za 26% s obzirom na prethodnu godinu. Dugoročne obveze

2012.g. činile su 83% ukupnih obveza poduzeća. Rezerve iz dobiti su u 2012. godini

zabilježile povećanje za 93% s obzirom na 2011.g. Poduzeće je 2010. g. ostvarivalo gubitak

poslovne godine u iznosu od -546 tisuća kn koji se već slijedeće godine smanjio za 45% te je

iznosio -302 tisuće kn, dok je 2012.g. poduzeće ostvarilo dobit iz poslovne godine koji je

iznosio oko 11 tisuća kn.

Tablica 9 Financijski uspjeh poduzeća Puntamika Line Zadar d.o.o. za razdoblje od 2010.-2012.g. i dinamika promjena

OPIS/Godine 2010. 2011. 2012. INDEKS

2011./2010.

INDEKS

2012./2011

PRIHOD 7.855.131 7.518.734 7.579.225 95,7 100,8

RASHOD 8.401.534 7.821.439 7.567.528 93,0 96,7

NETO FINANCIJSKI

REZULTAT

-546.403 -302.705 11.697 55,3 3,8

IZVOR: Izrada studenta prema podacima revizorskog izvješća za 2010., 2011. te 2012.g. (12.11.2013.)

Prihodi poduzeća imali su najveću vrijednost 2010.g.. Nakon toga su se 2011.g. smanjili za

4% te 2012. povećali za manje od 1%. Rashodi su se iz godine u godinu smanjivali te su se

2012.g. smanjili za 3,2% s obzirom na prethodnu godinu. Poslovni prihodi čine 99% ukupnih

prihoda od kojih je većina prihoda od prodaje, a poslovni rashodi čine 99% ukupnih rashoda.

Materijalni troškovi čine 33% strukture poslovnih rashoda, troškovi osoblja 14%, a troškovi

51

amortizacije 15%. Neto financijski rezultat 2010. i 2011. g. bio je negativan, ali je 2012.g.

poduzeće poslovalo sa dobiti.

3) Pasiva poduzeća Samoborček d.o.o. za razdoblje od 2010.- 2012. i dinamika primjena

Tablica 10 Pasiva poduzeća Samoborček d.o.o. za razdoblje od 2010.-2012. i dinamika

promjena

PASIVA 2010. 2011. 2012. Indeks

2011/2010

Indeks

2012./2011

KAPITAL

Kapital i rezerve 68.339.068 60.292.241 60.413.654 88,0 100,2

Rezerve za vlastite dionice 535.100 535.100 535.100 100,0 100,0

Vlastite dionice i udjeli

(odbitna stavka)

1.340.842 1.340.842 1.340.842 100,0 100,0

Revalorizacijske rezerve 71.590.350 71.590.350 71.590.350 100,0 100,0

ZADRŽANA DOBIT ILI PRENESENI GUBITAK

-1.585.063 -5.127.224 -13.174.051 323,0 256,0

Preneseni gubitak 1.585.063 5.127.224 13.174.051 323,0 256,0

Dobit ili gubitak poslovne

godine

-3.542.161 -8.046.827 121.413 227,0 1,5

Dobit poslovne godine - - 121.413 - -

Gubitak poslovne godine 3.542.161 8.046.827 - 227,0 1,5

DUGOROČNE OBVEZE 68.863.039 56.019.888 77.961.298 81,0 139,0

Obveze prema bankama i

drugim financijskim

institucijama

63.119.407 48.711.350 71.304.213 77,0 146,0

Obveze prema

dobavljačima

5.743.632 2.247.237 - 39,0 -

Ostale dugoročne obveze - 5.061.301 6.657.085 - 131,0

KRATKOROČNE OBVEZE

36.366.804 40.949.606 24.065.434 112,0

58,0

Obveze za zajmove,

depozite i slično

3.704.287 3.940.287 4.956.282 106,0 125,0

Obveze prema bankama i

drugim financijskim

institucijama

11.437.664 15.666.887 4.065.372 136,0 25,0

Obveze prema

dobavljačima

10.107.540 15.721.579 11.475.553 155,0 72,0

Obveze po vrijednosnim

papirima

- 813.676 - - -

Obveze prema

zaposlenicima

722.354 768.831 1.646.782 106,0 214,0

Obveze za poreze,

doprinose i slična davanja

6.829.684 3.035.621 811.561 44,0 26,0

Ostale kratkoročne obveze 1.633.635 1.002.725 1.109.884 61,0 110,0

UKUPNE OBVEZE 105.229.843 96.969.494 102.026.732 92,1 105,2

52

UKUPNO PASIVA 173.568.911 157.261.735 162.440.386 90,0 103,0

IZVOR: Izrada studenta prema podacima revizorskog izvješća za 2011. i 2012. godinu preuzeto sa

stranica FINA-e (12.11.2013.)

Ukupne obveze 2012.g. činile su 62% pasive, povećale su se za oko 5% s obzirom na

prethodnu godinu. Veći udio u ukupnim obvezama imaju dugoročne koje čine 75% ukupnih

obveza u 2012. godini, a iznose oko 77,9 milijuna kn. Većinu dugoročnih obveza čine obveze

prema bankama i drugim financijskim institucijama. Dugoročne obveze prema dobavljačima

u 2010.g. iznosile su oko 5,7 milijuna kn, 2011. g. su se smanjile za 61% i iznosile oko 2,2

milijuna kn te ih je 2012. godine poduzeće otplatilo te se nije dugoročno zaduživalo kod

dobavljača. Kratkoročne obveze su se smanjile za 42% te su u 2012.g. iznosile oko 24

milijuna kn. Sve vrste kratkoročnih obveza osim obveza prema zaposlenicima su se 2012.g.

smanjile. Obveze prema bankama i drugim financijskim institucijama su se smanjile za čak

75% u 2012. i iznosile su oko 4 milijuna. Obveze prema zaposlenicima su se povećale za

214% u 2012.g. s obzirom na prethodnu godinu i iznosile su oko 1,6 milijuna kn. Gubitak od

oko 8 milijuna kuna iz 2011. je podmiren te je 2012. poduzeće poslovalo sa dobiti.

Tablica 11 Financijski uspjeh poduzeća Samoborček d.o.o. za razdoblje od 2010.-2012. i

dinamika promjena

OPIS/Godine 2010. 2011. 2012. INDEKS

2011./2010.

INDEKS

2012./2011

PRIHOD 65.292.605 55.834.515 49.602.606 85,5 88,8

RASHOD 68.834.766 68.881.342 49.481.193 100,0 71,8

NETO FINANCIJSKI

REZULTAT

-3.542.161 -8.046.827 121.413 227,1 1,50

IZVOR: Izrada studenta prema podacima revizorskog izvješća za 2010., 2011. te 2012.g. (12.11.2013.)

Iz godine u godinu, prihodi poduzeća se smanjuju te su se 2012.g. isti smanjili za oko 11% s

obzirom na prethodnu godinu. Većinu prihoda čine poslovni prihodi, a 2012.godine oko 45

milijuna je bilo prihoda od prodaje usluga. Većinu rashoda čine također poslovni, odnosno

materijalni rashodi u vrijednosti od 25 milijuna kuna te troškovi osoblja sa vrijednošću od 10

milijuna kuna. Ogroman gubitak od oko 8 milijuna kuna iz 2011.godine je podmiren te je

poduzeće 2012.godine poslovalo sa dobitkom.

53

4) Pasiva poduzeća Slavonija bus d.o.o. za razdoblje od 2010.-2012. i dinamika promjena

Tablica 12 Pasiva poduzeća Slavonija bus d.o.o. za 2010.-2012. g. i dinamika promjena

PASIVA 2010. 2011. 2012. Indeks

2011/2010

Indeks

2012./2011

Kapital i rezerve 1.882.665 1.800.363 1.835.632 95,0 101,0

Temeljni (upisani) kapital 154.807 154.807 154.807 100,0 100,0

Zadržana dobit ili preneseni gubitak

1.701.651 1.634.675 1.589.599 96,0 97,0

Dobit ili gubitak poslovne

godine

26.207 10.881 91.226 41,0 838,0

UKUPNE OBVEZE 7.259.435 6.426.885 7.954.163 88,5 123,7

Dugoročne obveze 4.050.894 4.272.236 3.824.238 105,0 89,0

Kratkoročne obveze 3.208.541 2.154.649 4.129.925 67,0 191,0

Ukupno pasiva 9.142.100 8.227.248 9.789.795 89,0 118,0

Izvanbilančni zapisi - - - - -

IZVOR: Izrada studenta prema podacima revizorskog izvješća za 2011. i 2012. godinu preuzeto sa

stranica FINA-e (12.11.2013.)

Ukupne obveze 2012.g. činile su 81% pasive poduzeća. U strukturi ukupnih obveza 2012.g. ,

48% obveza bile su one dugoročne, dok je 52% bilo kratkoročnih obveza koje se moraju

podmiriti u kraćem roku. Kratkoročne obveze su se u 2012. povećale za čak 91% ,sa iznosom

od 4,1 milijun kn, s obzirom na 2011.g. kada su iznosile oko 2,1 milijun kn. Dugoročne

obveze u 2012. g. su se smanjile za 11% s obzirom na prethodnu godinu. Poduzeće posluje s

dobitkom te je isti u 2012.g povećan za čak 838% i iznosio je oko 91 tisuću kn. Zadržana

dobit je 2012.g. smanjena za oko 3%.

Tablica 13 Financijski uspjeh poduzeća Slavonija Bus d.o.o. za razdoblje od 2010.-2012.g.

OPIS/Godine 2010. 2011. 2012. INDEKS

2011./2010.

INDEKS

2012./2011

PRIHOD 11.363.058 11.177.884 12.379.673 98,3 110,7

RASHOD 11.288.754 11.140.233 12.248.520 98,6 109,9

NETO FINANCIJSKI

REZULTAT

26.207 10.881 91.226 41,5 838,3

IZVOR: Izrada studenta prema podacima revizorskog izvješća za 2010., 2011. te 2012.g. (12.11.2013.)

Prihodi poduzeća 2012.g. povećani su za oko 10% , a 97% prihoda čine poslovni prihodi.

Rashodi su se povećali za oko 9,9 % u 2012.g. Poslovni rashodi također čine većinu

54

rashoda u 2012.g. i to 86% od čega su materijalni troškovi u vrijednosti od 6 milijuna.

Pozitivan neto financijski rezultat poduzeće je ostvarilo svake godine, a najveću vrijednost

imao je 2012.g.

5) Pasiva poduzeća Brioni Pula d.d. za razdoblje od 2010. - 2012.g. i dinamika promjena

Tablica 14 Pasiva poduzeća Brioni Pula d.d. u razdoblju od 2010-2012. g. i dinamika

promjena

PASIVA 2010. 2011. 2012. Indeks

2011/2010

Indeks

2012./2011

KAPITAL I REZERVE 22.741.438 23.145.656 23.349.442 101,8 100,9

TEMELJNI

(UPISANI)KAPITAL

16.656.000 16.656.000 16.656.000 100,0 100,0

REZERVE IZ DOBITI 1.913.448. 1.913.448 1.913.448 100,0 100,0

Zakonske rezerve 832.800 832.800 832.800 100,0 100,0

Ostale rezerve 1.080.648 1.080.648 1.080.648 100,0 100,0

ZADRŽANA DOBIT ILI PRENESENI GUBITAK

3.837.615 4.171.990 4.576.208 108,7 109,7

Zadržana dobit 3.837.615 4.171.990 4.576.208 108,7 109,7

DOBIT ILI GUBITAK

POSLOVNE GODINE

334.375 404.218 203.786 120,9 50,4

Dobit poslovne godine 334.375 404.218 203.786 120,9 50,4

REZERVIRANJA 2.009.436 3.977.407 3.703.589 197,9 93,1

Druga rezerviranja 2.009.436 3.977.407 3.703.589 197,7 93,1

UKUPNE OBVEZE 9.139.762 8.417.220 14.760.123 92,0 175,3

DUGOROČNE OBVEZE 3.889.874 2.870.841 5.299.594 73,8 184,6

Obveze prema bankama i

drugim financijskim

institucijama

3.889.874 2.870.841 2.614.586 73,8 228,9

KRATKOROČNE OBVEZE 5.249.888 5.546.379 9.460.529 105,6 173,8

Obveze prema bankama i

drugim financijskim

institucijama

1.414.737 1.142.338 2.614.586 80,7 228,8

Obveze za predujmove 0 14.734 71.063 482,3

Obveze prema dobavljačima 2.284.369 2.552.197 3.089.376 111,7 121,0

Obveze prema zaposlenicima 680.527 766.019 1.053.329 112,6 137,5

Obveze za poreze, doprinose i

slična davanja

668.548 1.044.845 1.144.694 156,3 109,6

Ostale kratkoročne obveze 201.707 26.246 1.487.481 13,0 5667,5

ODGOĐENO PLAĆANJE TROŠKOVA I PRIHOD BUDUĆEG RAZDOBLJA

46.570 47.209 48.194 101,4 102,1

UKUPNO PASIVA 33.937.206 35.587.492 41.861.348 104,9 117,6

55

IZVANBILANČNI ZAPISI 22.861 26.721 17.445 116,9 65,3

IZVOR: Izrada studenta prema podacima revizorskog izvješća za 2011. i 2012. godinu preuzeto sa

stranica FINA-e (12.11.2013.)

Ukupne obveze poduzeća 2012.g. činile su 35% pasive. Pasiva poduzeća se 2012.g. povećala

za 17% s obzirom na prethodnu godinu. Poduzeće Brioni d.d. 2012. godine imalo je najveću

vrijednost ukupnih obveza i to oko 14 milijuna kuna od kojih kratkoročne obveze čine većinu

ukupnih obveza, tj. oko 63% za 2012.godinu. Godine 2011. poduzeće se nije puno zaduživalo

s obzirom na prethodnu 2010., budući da su dugoročne obveze smanjene za 26% dok se 2012.

zadužilo gotovo dvostruko više što se tiče kratkoročnih tako i dugoročnih obveza. Tako su se

dugoročne obveze 2012.g. povećale za oko 84%, a kratkoročne za oko 74%. Od dugoročnih

obveza poduzeće ima samo obveze prema bankama i drugim financijskim institucijama. U

strukturi kratkoročnih obveza većinu čine obveze prema dobavljačima koje su se 2012.

povećale za 20 % s obzirom na prethodnu godinu. Poduzeće posluje s dobiti te se zadržana

dobit 2012.godine povećala za oko 9%. Dobit poduzeća se 2012.g. smanjila za oko 50%.

Tablica 15 Financijski uspjeh poduzeća Brioni Pula d.d. za razdoblje od 2010.-2012.

OPIS/Godine 2010. 2011. 2012. INDEKS

2011./2010.

INDEKS

2012./2011

PRIHOD 44.462.175 48.464.965 50.246.787 109,0 103,6

RASHOD 43.952.009 47.630.620 49.721.206 108,3 104,3

NETO FINANCIJSKI

REZULTAT

334.375 404.218 203.786 120,8 50,4

IZVOR: Izrada studenta prema podacima revizorskog izvješća za 2010., 2011. te 2012.g. (12.11.2013.)

Prihodi poduzeća imaju pozitivan trend u promatranom razdoblju, a rashodi se povećavaju

razmjerno sa prihodima. Najznačajniji poslovni prihodi poduzeća su prihodi od prodaje i to u

djelatnosti linijskog prijevoza, a prihodi od prodaje su 2012.g. bili veći od 20 milijuna kuna.

Prihodi su između ostalog povećani zbog uvođenja nove linije Pula-Vinkovci te ugovora za

prijevoz djece sedam osnovnih škola u Istarskoj županiji. Većinu poslovnih rashoda činili su

materijalni troškovi i troškovi osoblja, sveukupno preko 30 milijuna kuna za 2012.g. Neto

financijski rezultat je pozitivan za svako promatrano razdoblje, ali je 2012.g.g s obzirom na

prethodnu 2011.g. smanjen za oko 50%.

56

3.3. POKAZATELJI FINANCIRANJA I ZADUŽENOSTI PODUZEĆA

Budući da se u radu uspoređuju financijske strukture pet poduzeća u istoj djelatnosti, u

nastavku će u radu biti analizirani pokazatelji likvidnosti i zaduženosti, neto radnog kapitala

te udio pozitivnog/negativnog neto radnog kapitala u ukupnoj aktivi.

Tablica 16 Koeficijenti likvidnosti i zaduženosti za poduzeće Autotrans d.o.o. u razdoblju od

2010. do 2012.g.

OPIS/GODINE 2010. 2011. 2012.

Koeficijent trenutne likvidnosti 0,006 0,011 0,0099

Koeficijent ubrzane likvidnosti 0,238 0,274 0,308

Koeficijent tekuće likvidnosti 0,280 0,338 0,364

Koeficijent financijske stabilnosti 1,520 1,450 1,460

Koeficijent zaduženosti 0,679 0,681 0,689

Koeficijent vlastitog financiranja 0,284 0,285 0,287

Koeficijent financiranja 2,380 2,380 2,390

Stupanj pokrića I. 0,326 0,334 0,344

Stupanj pokrića II. 0,657 0,684 0,683

Neto radni kapital -66.458.379 -57.311.481 -58.139.270

Udio pozitivnog/negativnog neto radnog

kapitala u ukupnoj aktivi poduzeća

28,126 25,333 25,747

IZVOR: Izrada studenta na temelju podataka javno objavljenih godišnjih izvještaja odabranih poduzeća

putem stranica FINA-e. (12.11.2013.)

Koeficijent trenutne likvidnosti kroz svaku promatranu godinu bio je manji od 1 to znači da je

poduzeće nelikvidno te se suočava s problemima plaćanja dospjelih kratkoročnih obveza,

naročito 2010. kada je koeficijent iznosio tek 0,00623.

Koeficijent ubrzane likvidnosti je također vrlo nizak što znači da novac i potraživanja

poduzeća zajedno nisu dovoljna za pokrivanje kratkoročnih obveza poduzeća.

Koeficijent tekuće likvidnosti se uobičajeno kreće oko 130% (Žager i suradnici, 2008:178),

no u slučaju promatranog poduzeća on iznosi 36% u 2012.g. te se iz tablice još jednom može

zaključiti da poduzeće nije likvidno. Razlog tome su visoke vrijednosti kratkoročnih obveza te

niske vrijednosti kratkotrajne imovine.

57

Koeficijent financijske stabilnosti bi trebao biti manji od 1, a kroz sva tri promatrana

razdoblja vrijednost mu je oko 1,5 što znači da poduzeće uzima kratkoročne pozajmice kako

bi pokrio nedostatak vlastitih obrtnih sredstava.

Koeficijent zaduženosti poduzeća kreće se oko 68% što označuje toliki udio imovine

financirane iz tuđih izvora.

Koeficijent vlastitog financiranja kreće se u prosjeku oko 28% kroz sva tri promatrana

razdoblja te se može reći da poduzeće financira samo toliki udio imovine iz vlastitih izvora.

Zbroj koeficijenta zaduženosti (0,68) i koeficijenta vlastitog financiranja (0,28) trebao bi biti

1, ali to nije slučaj zbog stavki koje se ne mogu svrstati ni pod obveze ni pod kapital.

Koeficijent financiranja maksimalno bi trebao biti 1, a u slučaju promatranog poduzeća, on je

u prosjeku 2,38 što ulagačima daje do znanja da je rizično ulagati u takvo poduzeće budući da

se financira pretežito iz tuđih izvora.

Vrijednost pokazatelja stupnja pokrića I kreće se oko 0,33 što i nije pozitivno budući da bi

vrijednost ovog pokazatelja trebala prelaziti vrijednost 1. Pokazatelj ukazuje na povećanje

zaduženosti i smanjenje likvidnosti.

Vrijednost pokazatelja stupnja pokrića II se kreće oko 0,68 za 2011. i 2012. godinu što je

negativno budući da bio pokazatelj trebao imati vrijednost veću od 1 jer dio dugoročnih

izvora, zbog održanja likvidnosti mora biti iskorišten za financiranje kratkotrajne imovine.

Neto radni kapital je u velikom minusu te 2010. njegova vrijednost je bila oko -66 milijuna

kuna. Razlog je što se poduzeće većinom financira iz kratkoročnih obveza dok zbog vrste

djelatnosti kojom se bavi većinu imovine čini dugotrajna.

Negativni udio radnog kapitala u aktivi 2010.g. bilo je oko 28%. Godine 2011. i 2012.g.

iznosio je oko 25%, što je još uvijek preveliki udio te znak da poduzeće ne posluje kako treba.

58

Tablica 17 Koeficijenti likvidnosti i zaduženosti za poduzeće Puntamika Line Zadar d.o.o. u

razdoblju od 2010. do 2012.g.

OPIS/GODINE 2010. 2011. 2012.

Koeficijent trenutne likvidnosti 0,038 0,167 0,005

Koeficijent ubrzane likvidnosti 0,389 0,501 0,438

Koeficijent tekuće likvidnosti 0,510 0,615 0,699

Koeficijent financijske stabilnosti 1,071 1,073 1,041

Koeficijent zaduženosti 0,876 0,896 0,733

Koeficijent vlastitog financiranja 0,123 0,103 0,266

Koeficijent financiranja 7,127 8,630 2,747

Stupanj pokrića I. 0,131 0,115 0,29

Stupanj pokrića II. 0,933 0,931 0,959

Neto radni kapital -723587 -669819 -355473

Udio pozitivnog/negativnog neto radnog

kapitala u ukupnoj aktivi poduzeća

6,219 6,162 3,662

IZVOR: Izrada studenta na temelju podataka javno objavljenih godišnjih izvještaja odabranih poduzeća

putem stranica FINA-e (12.11.2013.)

Koeficijent trenutne likvidnosti poduzeća Puntamika Line Zadar d.o.o. vrlo je nizak, manji je

od 1 što znači da je poduzeće nelikvidno odnosno da ima jako malo iznosa novca,

najlikvidnijeg sredstva za podmirenje kako kratkoročnih tako i ostalih obveza.. Najnižu

vrijednost poduzeće je imalo 2012.godine, tek 0,5%.

Koeficijent ubrzane likvidnosti je također vrlo nizak što znači da novac i potraživanja

poduzeća zajedno nisu dovoljna za pokrivanje kratkoročnih obveza poduzeća te se poduzeće

mora dodatno zadužiti.

Koeficijent tekuće likvidnosti u slučaju promatranog poduzeća iznosi 69,9%u 2012.g. te se iz

tablice još jednom može zaključiti da poduzeće nije likvidno te da kratkotrajne obveze

premašuju vrijednosti kratkotrajne imovine.

Koeficijent financijske stabilnosti se kreće oko 1,07, dakle veći je od 1 što je negativno, a to

znači da se poduzeće dugoročnu imovinu financira kratkoročnim obvezama kako bi pokrio

nedostatak vlastitih obrtnih sredstava.

Koeficijent zaduženosti poduzeća kretao se oko 89% u 2011.g. što ukazuje na visoku

zaduženost, odnosno na visoke ukupne obveze u odnosu na ukupnu imovinu. Sukladno tome

59

koeficijent vlastitog financiranja kretao se 2011. oko 10% što znači da poduzeće toliko

imovine financira iz vlastitih izvora.

Koeficijent financiranja promatranog poduzeća je u prosjeku 8,63 što ulagačima daje do

znanja da je iznimno rizično ulagati u takvo poduzeće budući da se financira pretežito iz tuđih

izvora te ima jako malo vlastitog kapitala.

Vrijednost pokazatelja stupnja pokrića I kreće se oko 0,33 što i nije pozitivno budući da bi

vrijednost ovog pokazatelja trebala prelaziti 1. Pokazatelj ukazuje na povećanje zaduženosti.

Koeficijent trenutne likvidnosti poduzeća Puntamika Line Zadar d.o.o. izrazito je niske

vrijednosti kroz sve 3 analizirane godine što znači da poduzeće ima visoke kratkoročne

obveze s obzirom na novac kao najlikvidnije sredstvo kojim može podmiriti svoje

kratkoročne obveze što potvrđuje već prethodno navedeni problem sa likvidnošću.

Vrijednost pokazatelja stupnja pokrića I. najveća je bila 2012. kada je iznosila 0,29 iako ni to

nije zadovoljavajuće budući da bi isti trebao biti veći od 1 kako bi poduzeće bilo zanimljivo

investitorima, što bi značilo da poduzeće financira dugotrajnu imovinu vlastitim kapitalom

koji nema obveze vraćati.

Vrijednost pokazatelja stupnja pokrića II se kreće oko 0,93. godinu što je pozitivno za

poduzeće jer dio dugoročnih izvora, zbog održanja likvidnosti mora biti iskorišten za

financiranje kratkotrajne imovine.

Neto radni kapital je negativan te je 2011. iznosio -669 819 kn, a 2012. -355 473 kn što je

rezultat smanjenja kratkoročnih obveza u 2012.g.

Negativni udio radnog kapitala u aktivi 2010 i 2011.g. bio je oko 6 % , no 2012. se smanjio na

3% što znači da je poduzeće poslovalo uspješnije no još uvijek nedovoljno jer nije sposobno

širiti svoje poslovanje viškom kratkotrajne imovine budući da je nema.

60

Tablica 18 Koeficijenti likvidnosti i zaduženosti za poduzeće Samoborček d.o.o. u razdoblju

od 2010.- 2012.g.

OPIS/GODINE 2010. 2011. 2012.

Koeficijent trenutne likvidnosti 0,641-5

0,912-4

0,679-4

Koeficijent ubrzane likvidnosti 0,166 0,0825 0,311

Koeficijent tekuće likvidnosti 1,492 0,163 0,537

Koeficijent financijske stabilnosti 0,866 1,292 1,076

Koeficijent zaduženosti 0,607 0,617 0,63

Koeficijent vlastitog financiranja 0,394 0,383 0,373

Koeficijent financiranja 1,545 1,656 1,678

Stupanj pokrića I. 0,574 0,400 0,405

Stupanj pokrića II. 1,153 0,773 0,929

Neto radni kapital 17.913.414 -34.241.081 -11.132.313

Udio pozitivnog/negativnog neto radnog

kapitala u ukupnoj aktivi poduzeća

10,320 21,773 6,853

Izvor: Izrada studenta prema podacima javno objavljenih financijskih izvještaja preuzetih sa stranica

FINA-e (12.11.2013.)

Koeficijent trenutne likvidnosti najniži je kod poduzeća Samoborček d.o.o. kroz sve tri

analizirane godine iz razloga što poduzeće ima jako malo likvidnog novca na raspolaganju na

računima, a izrazito visoke kratkoročne obveze koje premašuju iznose dugoročnih obveza

tokom analiziranih godina.

Koeficijent ubrzane likvidnosti 2010.g. je vrlo nizak i iznosi 0,166, no 2011. se povećava na

0,825 zbog povećanja potraživanja poduzeća. Naredne 2012.godine potraživanja su se

smanjila te je koeficijent pao na 0,311 što je nezadovoljavajuće za likvidnost poduzeća.

Koeficijent tekuće likvidnosti u promatranom razdoblju poduzeća najveći je 2010.godine kada

iznosi 1,49 te se nakon te godine vrijednost kratkotrajne imovine naglo smanjuje sa oko 54

milijuna kuna na 6 milijuna kuna zbog čega narednu godinu koeficijent pada na tek 0,163.

Koeficijent financijske stabilnosti 2010. je zadovoljavajući budući da iznosi 0,866 što znači

da se dugotrajna imovina nije morala financirati iz kratkoročnih obveza, no slijedeće dvije

analizirane godine koeficijent prelazi iznad vrijednosti 1 te koeficijent postaje

nezadovoljavajući.

61

Koeficijent zaduženosti poduzeća kretao se oko 60% kroz sve tri analizirane godine što

ukazuje na visoku zaduženost, odnosno na visoke ukupne obveze u odnosu na ukupnu

imovinu. Sukladno tome koeficijent vlastitog financiranja kretao se 2011. oko 38% što znači

da je toliko imovine financirano vlastitim izvorima.

Koeficijent financiranja promatranog poduzeća nije previsok ni zabrinjavajući ali nije ni

zadovoljavajući, a vrijednost mu se kreće oko 1,6 što ukazuje na veće oslanjanje poduzeća na

tuđe izvore.

Vrijednost pokazatelja stupnja pokrića I 2010. iznosila je 0,57 što nije pozitivno. Pokazatelj

ukazuje na povećanje zaduženosti i smanjenje likvidnosti te da je samo 57% vrijednosti

dugotrajne imovine pokriveno vlastitim kapitalom.

Vrijednost pokazatelja stupnja pokrića II 2010.godine bio je zadovoljavajući i iznosio je oko

1,15 g što je zadovoljavajuće jer dio dugoročnih izvora, zbog održanja likvidnosti mora biti

iskorišten za financiranje kratkotrajne imovine. Naredne dvije analizirane godine vrijednost

pokazatelja pada ispod 1 te 2011. iznosi 0,773, a 2012. godine 0,929.

Neto radni kapital je 2010. godine bio pozitivan, no negativni preokret se dogodio 2011. kada

je neto radni kapital iznosio rekordnih -34 milijuna kuna. Iznos je toliki zbog naglog

smanjenja vrijednosti kratkotrajne imovine sa 54 milijuna na 6 milijuna nakon 2010. godine te

povećanja kratkoročnih obveza na najviših 40 milijuna kuna tijekom analiziranog razdoblja.

Razlog smanjenja kratkotrajne imovine u 2011.g. je smanjenje dugotrajne imovine

namijenjene prodaji iz zaliha u vrijednosti od 46,8 milijuna kuna. Smanjenje realizacije i

otežana naplata onemogućila je pravovremeno podmirivanje obveza. Obveze prema

dobavljačima su činile najveću stavku u kratkoročnim obvezama, a povećale su se sa oko 10

milijuna kuna u 2010.g. na oko 15 milijuna kuna u 2011.g. Obveze prema bankama su se isto

tako povećale sa oko 11 milijuna kuna u 2010.g. na oko 15 milijuna kuna u 2011.g.

Pozitivni neto radni kapital u ukupnoj aktivi poduzeća 2010.g. je bio 10% što je za poduzeće

bilo pozitivno, ali je 2011. i 2012.g. neto radni kapital bio negativan te je 2011.g. činio oko

21% ukupne aktive što je loš pokazatelj za poduzeće. Godine 2012.g. poslovanje se popravilo

te je negativni udio radnog kapitala u ukupnoj aktivi bio oko 6%.

62

Tablica 19 Koeficijenti likvidnosti i zaduženosti za poduzeće Slavonija Bus d.o.o. u razdoblju od 2010. Do 2012.g.

OPIS/GODINE 2010. 2011. 2012.

Koeficijent trenutne likvidnosti 0,018 0,014 0,006

Koeficijent ubrzane likvidnosti 1,129 1,469 1,153

Koeficijent tekuće likvidnosti 1,601 2,315 1,820

Koeficijent financijske stabilnosti 0,674 0,533 0,401

Koeficijent zaduženosti 0,794 0,781 0,812

Koeficijent vlastitog financiranja 0,205 0,218 0,187

Koeficijent financiranja 3,855 3,569 4,333

Stupanj pokrića I. 0,470 0,555 0,808

Stupanj pokrića II. 1,482 1,875 2,491

Neto radni kapital 1.930.041 2.834.386 3.388.262

Udio pozitivnog/negativnog neto radnog kapitala

u ukupnoj aktivi poduzeća

21,111 34,451 34,610

Izvor: Izrada studenta prema podacima javno objavljenih financijskih izvještaja preuzetih sa stranica

FINA-e (12.11.2013.)

Koeficijent trenutne likvidnosti poduzeća Slavonija Bus d.o.o. je 2010. i 2011. veći od

vrijednosti 1 što znači da je poduzeće likvidno te da ima dosta novca na raspolaganju na

računima kako bi podmirilo dospjele kratkoročne obveze. Godine 2012. poduzeće je znatno

smanjilo iznose novca na računima te se koeficijent trenutne likvidnosti smanjio na 0,648

zbog dvostrukog povećanja kratkoročnih obveza sa oko 20 milijuna kuna na oko 40 milijuna

kuna.

Koeficijent ubrzane likvidnosti je iznad očekivanih 1 što je pozitivno za poslovanje poduzeća.

Najviši je bio 2011.godine te je iznosio 1,47 što znači da poduzeće uspijeva pokriti dospjele

kratkoročne obveze novcem na računima te naplatom potraživanja.

Koeficijent tekuće likvidnosti u promatranom razdoblju poduzeća 2011. godine je bio veći od

2 i iznosio je 2,315 što još jednom ukazuje na dobro poslovanje jer je kratkotrajna imovina

dvostruko veća od kratkoročnih obveza.

Koeficijent financijske stabilnosti manji je od 1 kroz sve tri analizirane godine, a najmanji je

2012. godine kada mu je vrijednost bila 0,4 što znači da poduzeće ne mora financirati

dugotrajnu imovinu iz kratkoročnih izvora već su vlastiti kapital i dugoročne obveze dovoljne.

63

Koeficijent zaduženosti poduzeća kretao se oko 80% kroz sve tri analizirane godine što

ukazuje na visoku zaduženost, odnosno na visoke ukupne obveze u odnosu na ukupnu

imovinu dok se koeficijent vlastitog financiranja kreće oko 20% te je toliko imovine

financirano vlastitim izvorima.

Koeficijent financiranja promatranog poduzeća nije zadovoljavajuća, vrijednost mu je 2012.g.

iznosila 4,33 što ukazuje na veće oslanjanje poduzeća na tuđe izvore.

Vrijednost pokazatelja stupnja pokrića I 2010. iznosi 0,47 , a 2012.g. Je povećana na 0,808

zbog smanjenja dugotrajne imovine. što i nije pozitivno budući da bi vrijednost ovog

pokazatelja trebala prelaziti 1.

Vrijednost pokazatelja stupnja pokrića II je zadovoljavajući i 2012. g. iznosi oko 2,49 što je

više od 1 te poduzeće može dio kratkotrajne imovine financirati iz dugoročnih izvora.

Neto radni kapital kroz sve tri analizirane godine je pozitivan. Godine 2011. neto radni kapital

se naglo povećao za oko 46% . Razlog tome je što se kratkotrajna imovina 2011.g. neznatno

smanjila dok su se kratkoročne obveze smanjile za oko milijun kuna.Udio pozitivnog neto

radnog kapitala u ukupnoj aktivi poduzeća se iz godine u godinu povećavao što je za

poduzeće pokazatelj uspješnosti i znači da ima sposobnost širenja poslovanja.

Tablica 20 Koeficijenti likvidnosti i zaduženosti za poduzeće Brioni d.d. u razdoblju od 2010.

do 2012.g.

OPIS/GODINE 2010. 2011. 2012.

Koeficijent trenutne likvidnosti 0,325 0,278 0,184

Koeficijent ubrzane likvidnosti 1,253 1,048 0,743

Koeficijent tekuće likvidnosti 2,029 2,325 1,674

Koeficijent financijske stabilnosti 0,807 0,805 0,846

Koeficijent zaduženosti 0,284 0,248 0,368

Koeficijent vlastitog financiranja 0,707 0,683 0,582

Koeficijent financiranja 0,401 0,363 0,632

Stupanj pokrića I. 1,057 1,104 0,962

Stupanj pokrića II. 1,238 1,241 1,181

Neto radni kapital 5.405.411 7.349.154 6.381.766

Udio pozitivnog/negativnog neto radnog kapitala

u ukupnoj aktivi poduzeća

15,927 20,650 15,245

Izvor: Izrada studenta prema podacima javno objavljenih financijskih izvještaja preuzetih sa stranica

FINA-e (12.11.2013.)

64

Koeficijent trenutne likvidnosti poduzeća Brioni Pula d.d. 2010.g. iznosi 0,32 što znači da

poduzeće nema najlikvidnijih sredstava za podmirenje kratkoročnih obveza.

Koeficijent ubrzane likvidnosti je za 2010. i 2011.g. iznad očekivanih 1 što je pozitivno za

poslovanje poduzeća. Najviši je bio 2010.godine te je iznosio 1,25 što znači da poduzeće

uspijeva pokriti dospjele kratkoročne obveze novcem na računima te naplatom potraživanja.

Godine 2012. kratkoročne obveze gotovo se udvostručuju stoga je koeficijent niži nego

prethodne dvije godine.

Koeficijent tekuće likvidnosti u promatranom razdoblju poduzeća 2010 i 2011.. godine je bio

veći od 2 i iznosio je 2,029 odnosno 2,325 što ukazuje na dobro poslovanje jer je kratkotrajna

imovina dvostruko veća od kratkoročnih obveza.

Koeficijent financijske stabilnosti manji je od vrijednosti 1 kroz sve tri analizirane godine i u

prosjeku iznosi oko 0,8 što znači da poduzeće ne mora financirati dugotrajnu imovinu iz

kratkoročnih izvora već su vlastiti kapital i dugoročne obveze dovoljne.

Koeficijent zaduženosti poduzeća 2011. iznosi oko 24% što je relativno niska vrijednost i

znači da poduzeće ne koristi dug u velikoj mjeri u procesu financiranja. Koeficijent vlastitog

financiranja u 2011.g. iznosi 68 % te se može reći da poduzeće financira toliko imovine iz

vlastitih izvora.

Koeficijent financiranja promatranog poduzeća 2010.g. Iznosi 0.4, 2011.g. iznosi 0.36, a

2012.g. 0.63. Pokazatelji su manji od 1 što znači da poduzeće može podmiriti ukupne obveze

glavnicom.

Vrijednost pokazatelja stupnja pokrića I 2010. i 2011.g. je iznad vrijednosti 1 te se dugotrajna

vezana imovina financira iz dugoročnih izvora. Posljednje analizirane godine 2012. vrijednost

pokazatelja je pala ispod 1 i iznosi 0,962.

Vrijednost pokazatelja stupnja pokrića II je zadovoljavajući i kroz sve promatrane godine

iznosi iznad 1, a to ukazuje da poduzeće može dio kratkotrajne imovine financirati iz

dugoročnih izvora.

65

Neto radni kapital kroz sve tri analizirane godine je pozitivan te za 2012.godinu iznosi oko 6

milijuna kuna što znači da poduzeće ima dovoljno likvidne imovine za svoje potrebe i širenje

poslovanja.

Udio pozitivnog neto radnog kapitala u ukupnoj aktivi poduzeća se 2011.g. povećao, no

2012.g. se smanjio.

3.4. PROBLEMI, OPĆA OCJENA FINANCIRANJA I USPOREDBA

USPJEŠNOSTI POSLOVANJA ANALIZIRANIH PODUZEĆA

Većina analiziranih poduzeća suočena je sa činjenicom gospodarske i financijske

nestabilnosti i neizvjesnosti, što znatno otežava uvjete poslovanja i utječe na likvidnost.

Prema prethodno izračunatim pokazateljima za odabrana poduzeća može se na osnovi

usporedbe zaključiti o njihovom rangu po analiziranim pokazateljima.

Tablica 21 Rangiranje poduzeća prema vrijednostima pokazatelja za 2012.g.

NAZIV POKAZATELJA NAJBOLJE PODUZEĆE NAJLOŠIJE PODUZEĆE

POKAZATELJ TRENUTNE

LIKVIDNOSTI

SLAVONIJA BUS D.O.O. SAMOBORČEK D.O.O.

POKAZATELJ UBRZANE

LIKVIDNOST

SLAVONIJA BUS D.O.O. AUTOTRANS D.O.O.

POKAZATELJ TEKUĆE LIKVIDNOSTI

SLAVONIJA BUS D.O.O. AUTOTRANS D.O.O.

KOEF. FINANCIJSKE STABILNOSTI SLAVONIJA BUS D.O.O. AUTOTRANS D.O.O.

KOEF. ZADUŽENOSTI BRIONI PULA D.D. SLAVONIJA BUS D.O.O.

KOEF. VLASTITOG FINANCIRANJA BRIONI PULA D.D. SLAVONIJA BUS D.O.O.

KOEFICIJENT FINANCIRANJA BRIONI PULA D.D. SLAVONIJA BUS D.O.O.

STUPANJ POKRIĆA I BRIONI PULA D.D. PUNTAMIKA LINE ZADAR

D.O.O.

STUPANJ POKRIĆA II SLAVONIJA BUS D.O.O. AUTOTRANS D.O.O.

NETO RADNI KAPITAL BRIONI PULA D.D. AUTOTRANS D.O.O.

UDIO POZ./NEG. RADNOG

KAPITALA U UKUPNOJ AKTIVI

SLAVONIJA BUS D.O.O. AUTOTRANS D.O.O.

Izvor: Izrada studenta na temelju prethodnih tablica

66

Prema podacima u tablici može se zaključiti kako najbolje pokazatelje zaduženosti ima

poduzeće Brioni Pula d.d. dok poduzeće Slavonija Bus d.o.o. ima najbolje pokazatelje

likvidnosti. Što se tiče zaduženosti poduzeće Slavonija Bus d.o.o. je najlošije poduzeće od

svih uzetih u analizu dok se poduzeće Brioni Pula d.d. niti jednom ne spominje kao najlošije.

Najlošije poduzeće u analizi je Autotrans d.o.o. po većini pokazatelja.

Poduzeće Autotrans d.o.o. se nalazi u izrazito nepovoljnoj situaciji budući da nijedan

pokazatelj likvidnosti i zaduženosti nije zadovoljavajući. Poduzeće financira oko 68%

imovine tuđim izvorima što upućuje na visoku zaduženost i rizičnost ulaganja u takvo

poduzeće. Neto radni kapital 2010.g. iznosi oko -66 milijuna kuna zbog previsokih

kratkoročnih obveza s obzirom na vrijednost kratkoročne imovine

Poduzeće Puntamika Line Zadar d.o.o. u 2012.g. čak 73 % imovine financira iz tuđih izvora,

što znači da vlastiti izvori financiraju tek 10% ukupne imovine. Neto radni kapital je također

negativan i iznosio je oko -355 tisuća kn za 2012.g. Svi analizirani pokazatelji za poduzeće

Puntamika Line Zadar d.o.o. su nezadovoljavajući te zabrinjavajući.

Poduzeće Samoborček d.o.o. ima malo pozitivnije vrijednosti pokazatelja likvidnosti te

zaduženosti od prethodna dva poduzeća. Poduzeće financira oko 60% ukupne imovine tuđim

izvorima, što ukazuje na zaduženost, no pokazatelji poput financijske stabilnosti i stupnja

pokrića II su zadovoljavajući.

Poduzeće Slavonija Bus d.o.o. ima sve zadovoljavajuće pokazatelje likvidnosti što znači da

ima dosta novca na raspolaganju kako bi pokrila dospjele kratkoročne obveze. Negativno je to

što je poduzeće vrlo zaduženo te oko 80% ukupne imovine financira iz tuđih izvora. Neto

radni kapital je pozitivan.

Poduzeće Brioni Pula d.d. se financira tuđim kapitalom tek 24 % što znači da poduzeće nije

zaduženo. Svi pokazatelji poduzeća, likvidnosti i zaduženosti te neto radni kapital su

optimistični. Usporedna analiza pet poduzeća u djelatnosti kopnenog prijevoza ukazuje na to

da je poduzeće Brioni Pula d.d. najuspješnije po većini pokazatelja.

Prema službenim stranicama analiziranih poduzeća, prijevozne karte najskuplje su one

poduzeća Autotrans d.o.o. dok je trajanje puta ponekad i duže od jeftinije varijante.

Najjeftinije su one poduzeća Brioni Pula d.d. budući da su cijene usporedive jer prevoze

putnike na istim relacijama. Prosječna cijena jednosmjerne karte na relaciji Zagreb- Rijeka,

67

poduzeća Autotrans d.o.o., je 149,00 kn dok je najjeftinija ovisno o vremenu polaska 100,00

kn. Za usporedbu, cijena jednosmjerne karte poduzeća Brioni Pula d.d. na istoj relaciji je

80,00 kn što je mnogo prihvatljivija cijena. Taj podatak može objasniti veliku zaduženost

najskupljeg prijevoznika Autotransa d.o.o. te najbolje financijsko stanje poduzeća Brioni d.d.

budući da se putnici odlučuju na jeftiniju i bržu varijantu.

(http://www.poslovni.hr/hrvatska/veliki-zauzeli-linije-i-diktiraju-cijene-najvise-trpe-manji-

konkurenti-i-putnici-247847, preuzeto sa stranica 05.01.2014.)

Slijede podaci koji pobliže opisuju stanje djelatnosti kopnenog i ostalih prometa, odnosno

prijevoza putnika u cestovnom prijevozu, važnog za analizirana poduzeća, budući da se kao

osnovnom djelatnošću bave prijevozom putnika u cestovnom prometu.

Tablica 22 Godišnji prijevoz putnika u Hrvatskoj prema vrstama prijevoza u razdoblju od 2010.-2012. (u mil. putnika)

GODINE/VRSTA

PRIJEVOZA

ŽELJEZNIČKI CESTOVNI

(autobus)

POMORSKI ZRAČNI

2010. 73.545 58.493 12.550 2.053

2011. 65.564 56.419 12.506 1.861

2012. 49.983 52.561 12.926 2.078

Izvor: Preuzeto sa stranica državnog zavoda za statistiku (www.dzs.hr, 15.2.2014.)

Iz tablice se može zaključiti da su se 2010.g. putnici najviše odlučivali za prijevoz vlakom

odnosno željeznicama, no 2012.g. došlo je do promjene te je najviše putnika prevezeno

cestovnim prijevozom i to autobusom. Istovremeno, broj putnika u autobusnom prijevozu se

smanjio 2011.g. te se 2012. taj trend nastavlja. Najmanje putnika se odlučuje za zračni

prijevoz iz ekonomskih razloga.

68

Tablica 23 Cestovni promet na nacionalnom teritoriju prema vrsti vozila i prijeđenim kilometrima (u mil.) te broj autobusa u razdoblju od 2010.-2012.

Godina/Vrsta

vozila

Osobno vozilo Autobus Motocikl Teretno vozilo Broj autobusa

2010. 18.965 299 150 1894 2.039

2011. 18.590 310 154 1917 2.049

2012. 18.250 300 189 1870 2.065

Izvor: Preuzeto sa stranica državnog zavoda za statistiku (www.dzs.hr, 15.2.2014.)

Iz tablice se može zaključiti da se putnici najviše odlučuju za prijevoz vlastitim automobilom

te je stoga najviše prijeđenih kilometara upravo ostvareno osobnim vozilom. Prijeđeni

kilometri u milijunima se u promatranom razdoblju smanjuju što može biti rezultat povećanja

cijena goriva. Prijeđeni kilometri autobusima, 2011.g. su se povećali no 2012. su se smanjili

dok se broj autobusa iz godine u godinu povećavao.

Uvjeti okruženja djelatnosti za javni cestovni prijevoz putnika i robe u zemlji i

inozemstvu nisu pozitivni. U 2011. godini intenzivirala su se negativna kretanja na tržištu

što utječe na poslovanje društava. Cijene goriva u 2011.g. su mijenjane osamnaest puta i u

prosjeku su porasle za 8% u odnosu na cijene s početka iste godine. Na tržištu je prisutan

veliki broj prijevoznika što dovodi do nelojalne konkurencije. Gospodarstvo zemlje bilježi

rastući broj platno nesposobnih odnosno insolventnih poduzeća te su uz to smanjeni iznosi

subvencija na prijevozne karte što dovodi do smanjenja broja putnika na određenim

prijevoznim linijama.

Na internetu postoji sve više stranica pod imenom Nađi prijevoz preko kojih se mladi snalaze

za jeftiniji i brži prijevoz budući da jedna strana traži putnike, a druga strana traži prijevoz te

se podijele troškovi po osobi u automobilu. Taj podatak može objasniti činjenica da se 2012.

godine broj putnika u autobusima smanjio s obzirom na prethodne godine unatoč tome što se

broj autobusnih linija povećao.

69

4. ZAKLJUČAK

Financije su presudne za osnutak poduzeća, tekuće poslovanje i razvoj poduzeća.

Glavni financijski cilj je maksimalizacija profita i opstanak poduzeća. Financiranje

podrazumijeva dinamični proces pribavljanja novca, ulaganja novca, vraćanja novca te

dinamični proces usklađivanja izvora financiranja s ulaganjima po obujmu i roku. Vrste

financiranja prema ročnosti su kratkoročno financiranje, srednjoročno financiranje i

dugoročno financiranje. Prema vlasništvu financiranje može biti tuđe sa određenim rokom

dospijeća (ročno) ili vlastito (neročno), odnosno bez roka dospijeća.

Postoje brojna načela financiranja kojih se treba pridržavati, a najvažnija su: načelo sigurnosti

financiranja, stabilnosti, likvidnosti, solventnosti, rentabilnosti, prilagodbe i rizika

financiranja i neovisnosti financiranja.

Postoje i pravila financiranja koja predstavljaju norme ponašanja odnosno standard

financiranja koje treba primjenjivati fleksibilno. Horizontalna daju naputak kakav treba biti

odnos između pojedinih dijelova aktive i pasive da bi se postigla likvidnost i solventnost

poduzeća. Najpoznatija su: zlatno bankarsko pravilo i zlatno bilančno pravilo. Poduzeća bi

trebala svoje kratkoročne izvore koristiti za ulaganja u kratkotrajnu imovinu, a dugotrajna

ulaganja treba financirati iz dugoročnih izvora. Vertikalna pravila daju omjer pojedinih

dijelova pasive, iznos financiranja po porijeklu i raspoloživosti financiranja. Najpoznatije

pravilo je omjer vlastitog i tuđeg kapitala koji bi trebao biti 1:1, tj. tuđi izvori ne bi trebali biti

veći od vlastitih izvora.

Pokazatelji financijske strukture i strukture kapitala analizirani u radu su: pokazatelji

likvidnosti i pokazatelji zaduženosti. Pokazatelji likvidnosti mjere sposobnost poduzeća da

podmiri svoje dospjele kratkoročne obveze dok pokazatelji zaduženosti mjere do koje se

granice poduzeće financira iz tuđih izvora sredstva. Najčešći pokazatelji likvidnosti su

koeficijenti trenutne likvidnosti, ubrzane likvidnosti, tekuće likvidnosti i financijske

stabilnosti. Također važan pokazatelj povezan sa likvidnošću poduzeća je neto radni kapital

koji mjeri razliku između kratkoročne imovine i kratkoročnih obveza, a daje odgovor o tome

koliko je likvidne imovine tvrtki na raspolaganju za održavanje i širenje poslovanja. Najčešće

korišteni pokazatelji zaduženosti su koeficijent zaduženosti, vlastitog financiranja, koeficijent

financiranja te stupanj pokrića I i II.

70

Poduzeća analizirana u ovom radu bave se djelatnošću kopnenog prijevoza, a uz ostale

djelatnosti kojima se bave glavna im je djelatnost prijevoz putnika u cestovnom prometu u

državi i inozemstvu. Analizirano je pet poduzeća: Autotrans d.o.o., Puntamika Line Zadar

d.o.o., Samoborček d.o.o., Slavonija Bus d.o.o. te Brioni Pula d.d.

Zaduženost promatranih poduzeća u prosjeku svih analiziranih poduzeća je oko 65%. Jedino

poduzeće koje je ispod prosjeka je poduzeće Brioni Pula d.d. dok ostala poduzeća imaju

zaduženost veću od 60%. Većina poduzeća imaju problema sa likvidnošću. Financijski uspjeh

svih poduzeća na kraju godine 2012. je pozitivan budući da posluju s dobiti, no ona najveća

pripada poduzeću Brioni Pula d.d. Što se tiče financijskih pokazatelja, najlošije koeficijente

likvidnosti i zaduženosti imaju poduzeće Autotrans d.o.o. te Puntamika d.o.o. Zaduženost

poduzeća Puntamika Line Zadar d.o.o. je iznimno visoka dok je neto radni kapital poduzeća

Autotrans d.o.o. iznimno negativan za 2012.g. uz sve ostale nezadovoljavajuće pokazatelje.

Poduzeće Samoborček d.o.o. ima malo pozitivnije vrijednosti pokazatelja likvidnosti te

zaduženosti od prethodna dva poduzeća, ali je koeficijent zaduženosti malo veći od

zadovoljavajućeg. Poduzeće Slavonija Bus d.o.o. ima najbolje pokazatelje likvidnosti od svih

poduzeća odabranih u analizu što znači da ima dosta novca na raspolaganju kako bi pokrila

dospjele kratkoročne obveze. Negativno je to što je poduzeće vrlo zaduženo te je po pitanju

zaduženosti najlošije poduzeće od ostalih uzetih u analizu. Neto radni kapital je pozitivan.

Poduzeće Brioni Pula d.d. se većinom financira vlastitim kapitalom što znači da poduzeće nije

zaduženo. Svi pokazatelji poduzeća, likvidnosti i zaduženosti te neto radni kapital su povoljni.

Usporedna analiza pet poduzeća u djelatnosti kopnenog prijevoza ukazuje na to da je

poduzeće Brioni Pula d.d. najuspješnije po većini pokazatelja.

Uvjeti poslovnog okruženja poduzeća su sve lošiji budući da cijene goriva neprestano rastu,

konkurencija je poprilično jaka, subvencije države za studente, učenike i umirovljenike su

smanjene te su karte poskupile. Kako bi poboljšali svoje poslovanje, poduzeća bi narednih

godina trebala racionalizirati linije te ljudske i prijevozničke kapacitete, obaviti kontrolu i

smanjenje troškova, određivati politike cijena prema segmentima tržišta i strukturi korisnika

prijevoza, te uspostaviti suradnju sa drugim prijevoznicima zbog bolje učinkovitosti

prijevoza.

71

LITERATURA

KNJIGE

1. Boban Lj.:Međunarodna ekonomija, Ekon.fakultet Osijek i HAZU, 1996.

2. Cvijanović, V., Marović, M., Sruk, B., Financiranje malih i srednjih poduzeća,

HVCA, Zagreb, 2008.

3. Gulin, D. Tušek, B., Žager, L., : Poslovno planiranje, kontrola i analiza, HZRiFD,

Zagreb, 2004.,

4. Ivanović, Zoran, Financijski menadžment, Sveučilište u Rijeci, Hotelijerski fakultet

Opatija, 1997.

5. Marković, I.,Financiranje, Teorija i praksa financiranja trgovačkih društava, Zagreb

2000.

6. Osmanagić Bedenik, N.: Potencijali poduzeća : Analiza i dijagnoza potencijala u

poslovanju poduzeća, Alinea, Zagreb, 1993.

7. Van Horne, J.C.: Financijsko upravljanje i politika, Mate, d.o.o., Zagreb, 1997.

8. Vidučić, Lj., Financijski menadžment, Zagreb, 2011.

9. Žager K., Žager, L: Analiza financijskih izvještaja, Masmedia, Zagreb, 1999.

10. Žager, K. Sačer, I. M., Sever, S., Žager, L.: Analiza financijskih izvještaja, Masmedia,

Zagreb, 2008.

11. Zbornik referatov, 40. Simpozij o sodobnih metodah v računovodstvu, financah in

reviziji, Dimitrić M., Teoretična spoznaja o obsegu zadolževanja posamezne

organizacije z zornega kota njene trajnosti in razvoja, Zveza ekonomistov Slovenije,

Zveze računovodij finančnikov in revizorjev Slovenije, Ljubljana, 2008.

12. Zbornik referatov , 44.simpozij o sodobnih metodah v računovodstvu, financah in

reviziji, Dimitrić, M., Poslovne financije i razvoj poduzeća, Zveza ekonomistov

Slovenije. Zveze računovodij finančnikov in revizorjev Slovenije, Ljubljana, 2012.

72

INTERNET

1. www.brioni.hr

2. www.slavonijabus.inet.hr

3. www.autotrans.hr

4. www.puntamika-line.hr

5. www.samoborcek.hr

6. www.limun.hr

7. www.rgfi.fina.hr

8. www.autotrans.hr/assets/userfiles/files/revija/005_@revija.pdf

9. http://www.poslovni.hr/hrvatska/veliki-zauzeli-linije-i-diktiraju-cijene-najvise-trpe-

manji-konkurenti-i-putnici-247847

10. www.dzs.hr

73

POPIS TABLICA

Tablica 1 Pokazatelji likvidnosti i njihovi omjeri .................................................................... 35

Tablica 2 Osnovne razlike između kreditnog i vlasničkog financiranja .................................. 38

Tablica 3 Pokazatelji zaduženosti i njihovi omjeri .................................................................. 43

Tablica 4 Vlasnička struktura na dan 31.12.2012. ................................................................... 46

Tablica 5 Opći podaci o odabranim poduzećima ..................................................................... 47

Tablica 6 Pasiva poduzeća Autotrans d.o.o. na dan 31.12. 2010., 2011. te 2012.g. i dinamika

promjena ................................................................................................................................... 48

Tablica 7 Financijski uspjeh poduzeća Autotrans d.o.o. za razdoblje od 2010.-2012. ............ 49

Tablica 8 Pasiva poduzeća Puntamika Line Zadar d.o.o. za razdoblje od 2010-2012.g. i

dinamika promjena ................................................................................................................... 49

Tablica 9 Financijski uspjeh poduzeća Puntamika Line Zadar d.o.o. za razdoblje od 2010.-

2012.g. i dinamika promjena .................................................................................................... 50

Tablica 10 Pasiva poduzeća Samoborček d.o.o. za razdoblje od 2010.-2012. i dinamika

promjena ................................................................................................................................... 51

Tablica 11 Financijski uspjeh poduzeća Samoborček d.o.o. za razdoblje od 2010.-2012. i

dinamika promjena ................................................................................................................... 52

Tablica 12 Pasiva poduzeća Slavonija bus d.o.o. za 2010.-2012. g. i dinamika promjena ...... 53

Tablica 13 Financijski uspjeh poduzeća Slavonija Bus d.o.o. za razdoblje od 2010.-2012.g.. 53

Tablica 14 Pasiva poduzeća Brioni Pula d.d. u razdoblju od 2010-2012. g. i dinamika

promjena ................................................................................................................................... 54

Tablica 15 Financijski uspjeh poduzeća Brioni Pula d.d. za razdoblje od 2010.-2012........... 55

Tablica 16 Koeficijenti likvidnosti i zaduženosti za poduzeće Autotrans d.o.o. u razdoblju od

2010. do 2012.g. ....................................................................................................................... 56

Tablica 17 Koeficijenti likvidnosti i zaduženosti za poduzeće Puntamika Line Zadar d.o.o. u

razdoblju od 2010. do 2012.g. .................................................................................................. 58

Tablica 18 Koeficijenti likvidnosti i zaduženosti za poduzeće Samoborček d.o.o. u razdoblju

od 2010.- 2012.g. ...................................................................................................................... 60

Tablica 19 Koeficijenti likvidnosti i zaduženosti za poduzeće Slavonija Bus d.o.o. u razdoblju

od 2010. Do 2012.g. ................................................................................................................. 62

Tablica 20 Koeficijenti likvidnosti i zaduženosti za poduzeće Brioni d.d. u razdoblju od 2010.

do 2012.g. ................................................................................................................................. 63

Tablica 21 Rangiranje poduzeća prema vrijednostima pokazatelja za 2012.g......................... 65

74

Tablica 22 Godišnji prijevoz putnika u Hrvatskoj prema vrstama prijevoza u razdoblju od

2010.-2012. (u mil. putnika) ..................................................................................................... 67

Tablica 23 Cestovni promet na nacionalnom teritoriju prema vrsti vozila i prijeđenim

kilometrima (u mil.) te broj autobusa u razdoblju od 2010.-2012. .......................................... 68

POPIS PRILOGA

1. Izvještaj o financijskom položaju poduzeća Autotrans d.o.o. za 2011. i 2012.g. ................ 75

2. Izvještaj o financijskom položaju poduzeća Samoborček d.o.o. za 2011. i 2012.g. ............ 77

3. Izvještaj o financijskom položaju poduzeća Brioni Pula d.d. za 2011. i 2012.g. ................. 82

4. Izvještaj o financijskom položaju poduzeća Puntamika Line Zadar d.o.o. za 2011. i 2012.g.

.................................................................................................................................................. 86

5. Izvještaj o financijskom položaju poduzeća Slavonija Bus d.o.o. za 2011. i 2012.g ........... 88

75

1. Izvještaj o financijskom položaju poduzeća Autotrans d.o.o. za 2011. i 2012.g.

76

77

2. Izvještaj o financijskom položaju poduzeća Samoborček d.o.o. za 2011. i 2012.g.

78

79

80

81

82

3. Izvještaj o financijskom položaju poduzeća Brioni Pula d.d. za 2011. i 2012.g.

83

84

85

86

4. Izvještaj o financijskom položaju poduzeća Puntamika Line Zadar d.o.o. za 2011. i 2012.g.

87

88

5. Izvještaj o financijskom položaju poduzeća Slavonija Bus d.o.o. za 2011. i 2012.g

89