Skunca_Franjo_Asiski_om_final.indd 1-3 30.3.2012 11:30:53

Skunca_Franjo_Asiski_om_final.indd 1-3 30.3.2012 11:30:53

fra Bernardin ŠkuncaFRANJO ASIŠKI

SKLADATELJ BOŽJE LJEPOTEili

FRANJO ASIŠKI PATNIK I SLAVLJENIK BOŽJE LJUBAVI

Fra Bernardin ŠkuncaFRANJO ASIŠKI SKLADATELJ BOŽJE LJEPOTE ILI FRANJO ASIŠKI PATNIK I SLAVLJENIK BOŽJE LJUBAVI

Izdavači:Glas Koncila, Kaptol 8, Zagreb Tel.: 01/4874 300; faks: 4874 303 e-pošta: web-izlog@glas-koncila.hr www.glas-koncila.hr

Franjevačka provincija svetog Jeronima u Dalmaciji i Istri Trg sv. Frane 1, Zadar Tel.: 023/250 467, faks: 250 136 e-pošta: provincijalat-zadar@zd.t-com.hr www.ofm-sv-jeronim.hr

Za izdavače: Stjepan Pogačić dr. Josip Sopta, prov.

Biblioteka: Uzori vjere. Knjiga 7

Urednik: Davor Velnić

Recenzenti: Tonko Maroević Marinko Pejić

ISBN 978-953-241-330-4

CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 802192.

Dolasku svetoga Franje u hrvatske krajeve('in partibus Sclavoniae')ljeta Gospodnjega 1212.i franjevcima/franjevkama svih cvjetovakoji su na našim prostorimau tijeku osam proteklih stoljećanarod Hrvata hranili duhom svetog Asižanina.

Autor

5

PREDGOVOR

Radujem se drugom izdanju knjige pod naslovom Franjo Asiški – skladatelj Božje ljepote ili Franjo Asiški – patnik i slavljenik Božje ljubavi. Ova nova knjiga fra Bernardina Škunce doista je – bar za mene – jedin-stvena već po navedenom naslovu, a onda po vrlo studiozno izabranom pristupu duhovnosti sv. Franje i dosljedno franjevačkog reda. Čitao sam knjigu kao pravi izazov – bar za mene – a već sedamdeset godina, malo po malo, proučavam sv. Oca Franju i franjevačku duhovnost, a svojih pe-desetak godina pratim sve franjevačko što se događa u našoj domovini, u širem i užem smislu.

Iz cjeline ove knjige ovdje izdvajam tek neke naglaske. Prvo, fra Ber-nardin se često oslanja na sv. Bonaventuru koji mu je kao »posebno ista-knuti srednjovjekovni teolog Božje ljepote« – fra Bernardin tu navodi mišljenje Hans Ursa von Balthasara – i koji mu je, uz rane franjevač-ke izvore, najbolji voditelj za razumijevanje Božje ljepote u duši sv. Fra-nje. S tim u svezi – prema sv. Bonaventuri, Breviloquium – fra Bernar-din već na početku prvog poglavlja prikazuje sv. Franju kao čovjeka koji je »prikladan za kontemplaciju i za zagrljaj zaručnika i zaručnice što se ima zbivati po duhovnim osjećajima s kojima se gleda vrhunska ljepota Krista zaručnika kao sjaja; (s njima se) čuje vrhunska harmonija (Krista kao) Riječi, kuša vrhunska slatkoća (Krista) kao Mudrosti koja obuhva-ća oboje, naime Riječ i Sjaj«. Time je fra Bernardin u određenom smislu izrazio pojam Božje ljepote koju vidi u osobi i u duhovnom putu Franje Asiškog.

U svojih šest poglavlja i u znakovitom prilogu pod naslovom 'Krist slave' i 'Patnički Krist' – jedan Krist, i unutar toga naslova s pitanjem 'Vraća li se živi Krist na raspela', fra Bernardin razvija svoje promatranje sv. Franje u svjetlu Božje ljepote. U svezi s tim htio bih spomenuti jed-nu pojedinost, za mene vrlo zanimljivu, kako je fra Bernardin osjetljiv na rječnik koji mu se nameće s kuta njegovih razmišljanja, i to je dru-gi naglasak koji me se posebno dojmio u ovoj knjizi. Primjerice, dok u drugom poglavlju govori o Franjinoj ljepoti preko zrcalnog promatranja

6

sveca, želi istaknuti da Franjinu duhovnost i teologiju stavlja pred zrcalo teologije umnih i poznatih teologa, sve od sv. Augustina do naših dana, da Franju osvjetljuje zrcalnim ilustracijama, pri čemu uz teološka zrcala ne-rijetko daje mjesta i likovnom zrcalu ili ljepoti sv. Franje preko likovnih umjetnosti.

Fra Bernardin je na poseban rječnik osjetljiv i dalje. Posebno ću ista-knuti njegovo promatranje sv. Franje preko igre. Oslanjajući se na našeg teologa i pjesnika Ivana Goluba – i dalje, dakle, u zrcalnom promatranju Božje ljepote u duši sv. Franje – fra Bernardin ističe Franjinu neslužnost u igri, Franjinu igrivost i radost u životu, što valja vidjeti kao važnu pro-težnicu čitavoga duhovnog puta Franje Asiškog. Franjo je Ioculator Do-mini ('Božji igrač'), kako su već franjevački izvori davno nazvali svetog Asižanina.

S osloncem opet na jednoj značajnoj teološkoj misli sv. Bonaventure – »Omnia in cruce manifestantur« – »Sve se očituje u Križu« – fra Ber-nardin u svojem središnjem dijelu knjige promatra istu Božju ljepotu u duhovnom putu sv. Franje kad ga gleda pred zrcalom dvaju susreta s ras-petim Kristom: preko raspela u Svetom Damjanu i preko viđenja raspe-tog Serafina na La Verni. To je treći naglasak koji ističem. Fra Bernardin, naime, u širokoj analizi spomenutih dvaju događaja vidi Franju kao Pat-nika i slavljenika Božje ljubavi i pokazatelja Božje ljepote. Vrijedno je pri tom ovdje izdvojiti citat sv. Augustina, što ga – opet u zrcalnom proma-tranju Franje Asiškoga – navodi fra Bernardin u drugom poglavlju svoje knjige: »Za nas koji vjerujemo Zaručnik (Krist) se pokazuje kao trajna ljepota: lijep je Krist u krilu Djevičinu, gdje je, ne izgubivši božanstvo, uzeo čovještvo (…); lijep je na križu, lijep je u grobu, lijep je na nebu«.

Ne znam što bih, dragi čitatelji, još mogao kazati u ovom kratkom Predgovoru knjige Franjo Asiški – skladatelj Božje ljepote, nego … uzmi-te knjigu i čitajte je, uzmite ovu knjigu po više puta i prečitavajte je da upoznate, da upoznamo, koliko je Franjo bio i najveći i najstroži pokor-nik, ali i najveći zaljubljenik u ljepotu Boga Oca koji nam se – u Duhu Svetom – objavio u Kristu koji je bio i jest Patnik i Slavodobitnik.

fra Bonaventura Duda

7

UVOD

O pečatu Božje ljepote u osobi i u duhovnom putu Franje Asiškoga mogao sam mjestimično – kao usput napisano – naići u brojnih pisa-ca, od ranih životopisaca iz svečeva 13. stoljeća do biblioteke pisaca kroz daljnja stoljeća, u čemu posebno obiluje 19. i 20. st., te početna desetlje-ća 21. st. Nije mi pak poznato da je svetom i osebujnom Asižaninu netko prišao u izdvojenoj cjelini – u zasebnoj knjizi – sa sličnim okvirom i sli-kom koju sam izrazio u naslovu i podnaslovu ovih promišljanja: Franjo Asiški – skladatelj Božje ljepote ili Slavljenik i patnik Božje ljubavi. Ipak, ova knjiga nikada ne bi mogla biti napisana bez dragocjenih misli i za-pažanja na koja sam nailazio u čitanju korištene ne male stručne i po-pularne bibliografije, naznačene na kraju knjige. Dužnik sam mnogima, jer sam uz njihovu pomoć mogao slagati ovaj svojevrsni mozaik o svecu koji je nadahnuo ne samo duhovne pisce i teologe, nego – ne manje – i jedva izbrojive pisce, pjesnike, likovne umjetnike, umjetničke i popular-ne dizajnere, glazbenike, kazališna i druga scenska uprizorenja, sve do zavidne filmske i šire medijske produkcije različitih razina.

Pisati stručni više disciplinarni rad (duhovnost, teologija, teologija Božje ljepote, franciskanologija, likovne i literarne umjetnosti), koji je u isti mah želio biti i esej ili promišljanje što se na literarni način želi te-meljiti na povijesnim izvorima i interpretacijama, iziskivalo je ne samo dublja promišljanja o ideji i stilu, nego i temeljita istraživanja. Kada se pak takav rad poduzima o osobi takva značenja za duhovnost i civiliza-ciju kršćanskog i šireg civilizacijskog kruga kao što je sveti Franjo Asiš-ki, valjalo je doista uložiti veliki napor da posao ne bude banalan, ali niti hazardan.

Neki od autora koji su pisali o Franji Asiškom na manje uobičaje-ni način, u stanovitom su mi smislu bili i 'učitelji' u ovakvom pristupu i dali mi poticaj da se upustim u ovaj rad, primjerice: Gilbert Keith Che-sterton, Sveti Franjo Asiški; Eloi Leclerc, Le Cantique des créatures ou les symboles de l'union, Anton Rotzetter – Thaddée Matura, Živjeti Evanđe-lje s Franjom Asiškim, ili Thaddée Matura sam, Franjo na drugi način;

8

Jacques le Goff, Saint François d'Assise, i drugi. Spomenute i druge navo-dim u svojim promišljanjima i donosim ih u bibliografiji na kraju knjige. Odlučujući se i sam za crtanje određene vlastite slike svetog Asižanina, postupio sam na sličan način kao i fra Bonaventura Duda koji je za svoj pristup Franji kazao: »Zapisujem ono što me u njegovu (Franjinu, op. BŠ) neusporedivu liku ili u franjevačkoj baštini osobito dira i oduševlja-va« (Moj sveti Franjo, str. 7).

Uz svoje prijateljevanje sa svetim Asižaninom od rane mladosti, po-tom bavljenjem iz bližega sa svečevim izvornim tekstovima, odnosno Spisima (Opuscula), iz čega je u suradnji s akademikom Antom Stama-ćem došlo i do objavljivanja svečevih molitava i poticajnih duhovnih misli (Sv. Franjo Asiški, Molitvenik za moju dušu), svoje sam znanje o svecu posebno produbljivao u vremenu pripremanja i pisanja povije-snog romana o Franji Asiškom pod naslovom 'Mirotvorac u Bolonji' (nagrada 'August Šenoa' za najbolji roman u 2008.). Dobrohotni će či-tatelj brzo razumjeti da tu pojedinost navodim s razlogom. Evo, zašto. Nakon literarnog nadahnuća za roman, taj veliki tekst (oko 500 str.) mogao je nastati nakon temeljitog i dugog rada. Pri tome se za mene dogodila sretna okolnost od bitne važnosti i za pisanje romana i za na-stajanje knjige koja je sada u rukama čitatelja: dolazak u zadarski sa-mostan Svetog Frane u Zadar – gdje sam ja dugo boravio – profesora emeritusa iz Rima, poznatog znalca Franje Asiškog i franjevačkih poče-taka, fra Atanazija Matanića, ali s njime i njegove velike privatne knjiž-nice (više od pet tisuća primjeraka), pretežito franciskanološkog i me-dievalističkog sadržaja. U našem zajedničkom svagdašnjem susretanju – u trajanju od desetak godina – ubrzo sam uočio da on i dalje ostaje 'profesor', a ja sam rado bio 'učenik'. S osjećajem iskrene zahvalnosti že-lim istaknuti da su mi fra Atanazijeva franciskalnološka zapažanja bila od velike koristi, a njegove knjige, koje su sada sastavni dio samostan-ske knjižnice u Zadru, postale su mi mjesto konzultacija u različitim pitanjima o sv. Franji i franjevaštvu, ali i šire, posebno o duhovnosti, socijalnim i kulturalnim prilikama u europskom Srednjem vijeku. U že-lji pak da svoje znanje o Franji i franjevaštvu još više produbim, u dva navrata sam na nekoliko tjedana bivao u knjižnicama u Rimu i u Asi-zu, posebno u onoj Svetog Samostana (Sacro convento) kod groba svetog

9

Franje u Asizu, gdje djeluje teološki fakultet i institut za franjevačku du-hovnost šireg značenja.

Uronjen tako u vrijeme i u osobu Franje Asiškoga, dok sam pisao ro-man u meni je izrastala želja da jednom – bude li Božja volja – pristupim stručnom radu o dragom mi i osebujnom svecu. Što više, dolazio sam do zaključka da zbiljsko pisanje, naime metodološki stručno utemelje-no na izvorima i bibliografiji, nije daleko od 'priče', od fikcije, odnosno od romana, posebno kad se radi o povijesnom romanu. Bilo je potrebno, dakako, da u pisanju stručnog rada, i to više disciplinarnog, kako sam ga zamislio, učinim otklon od maštanja i fikcije, i da na esejistički način izrazim svoj skromni doprinos iz istraživanja i promišljanja na temelju izvora i stručne bibliografije. Franjin osebujan duh dao mi je poticaj da izabranoj temi pristupim na način blizak njemu osobno, pri čemu pogla-vito mislim na njegovu poetičnost i njegovu čudesnu duhovnu igrivost u čitavom životnom duhovnom putu i poslanju. Baš s takva zapažanja že-lim istaknuti da sam, pored povijesnih i duhovno-teoloških naglasaka, želio pisati u dodiru i u dosluhu s literarnim i likovnim umjetnostima, što se u pogledu književnih vrsta može nazvati stručni esej.

U cjelovitosti knjige u kojoj je šest velikih poglavlja i, na kraju, poseb-ni prilog, čitatelju ovih redaka želim reći da se, u sažetom rečeno, radi o dva bitna biljega koja su me zahvaćala u osebujnoj pojavi sveca iz Asi-za, povezanih, u konačnoj slici, u jedan. Nazvat ću ga svojim pogledom na Franju Asiškog, otklanjajući pri tom svaku pomisao nametljivosti i isključivosti u stvaranju slike o svetom Asižaninu. Polazeći od temeljne crte kojom sam se želio voditi – Franjo Asiški skladatelj Božje ljepote ili patnik i slavljenik Božje ljubavi – i koja se proteže uzduž i poprijeko knji-ge, pažljivi čitatelj će uočiti da sam svoja promišljanja smjestio na dvi-je osnovne razine: Franjo kao skladatelj Božje ljepote u čitavom svojem duhovnom putu (posebno u poglavljima: II., III., VII.) i Franjo – i dalje Božji skladatelj – kao patnik i slavljenik Božje ljubavi u najdubljoj suživ-ljenosti s Kristom, napose u liku Raspetoga (posebno u poglavljima: IV., V. i prilog).

Na kraju ovog uvoda još ću samo kazati da sam u pristupu otkrivanja svoje slike svetog Asižanina nerijetko davao mjesta zrcalnom promatra-nju svečeva duhovnog puta, njegovih misli, poruka i molitava, njegovih

10

slika i njegova stila. Osebujnog sveca sam stavljao pred zrcalo svetopi-samskih, teoloških i umjetničkih matrica iz kršćanskog kruga. U tome, dakako, nisam usamljen. Rado i sa zahvalnošću ističem da sam u svojem Franji na određeni način uradio ono što su, primjerice, u svojem pogle-du na svetog Franju uradili već gore spomenuti: Eloi Leclerc u stavlja-nju poetskog izričaja Franje Asiškog pred zrcalo modernih antropološ-kih znanosti kroz višeslojnu i višedisciplinarnu analizu svečeve Pjesme stvorova (Le cantique des créatures), ili pak Thaddee Matura u sjajnom, upravo zrcalnom viđenju Franje Asiškog u svjetlu Svetog pisma (Franjo na drugi način), ili još Jacques le Goff u posve drugačijem od uobičaje-nih povijesnih pristupa promatranju svetog Asižanina, naime u zrcalu svečeva povijesno-kulturalno-sociološko-duhovnog prostora i vremena (Saint François d'Assise).

I.POLAZIŠNE CRTE ZA

STVARANJE SLIKE SVETOG ASIŽANINA

13

1. Franjo u svojem 'lunarnom' kruženju oko Krista

U cjelovitosti puta svoje vjere, svojega duhovnog i životnog svjeto-nazora, svojega poziva i poslanja, svojih uzdignuća do mističnih zanosa ili silaženja do njegovanja gubavaca, Franjo Asiški nije razumljiv i čitljiv bez njegova dubinskog suodnosa s Isusom Kristom. Sveti je Asižanin sve sadržaje kršćanske vjere shvaćao doslovno s Kristom, u Kristu i po Kri-stu. Želimo li, dakle, otkrivati zlatnu nit kojom se za čitavog svojeg du-hovnog puta dao voditi sveti Asižanin i 'slikati' sliku koja izlazi iz njego-va osebujno svetog života, naći ćemo se na dobroj crti ako o utemeljite-lju Franjevačkog reda slijedimo onu crtu koju je ubilježio sv. Bonaventu-ra kada je svoj uzor u pozivu i poslanju, naime Franju Asiškog, vidio kao poniznog malog brata, Kristova nasljedovatelja, pa i oponašatelja Isusa Krista, dakle Franju koji je s velikim zanosom i s neizmjenjivom odluč-nošću izabrao i vjerno slijedio put ljubavi i ljepote u Kristu koji je Riječ i Sjaj. U potonjim bremenitim izrazima (podcrtanima u tekstu) misli-mo na ono na što je mislio spomenuti Bonaventura, koji je kao posebno istaknuti srednjovjekovni teolog Božje ljepote (usp. H. U. von Balthasar, Gloria II, str. 237-240), u svojem 'Breviloquiumu' napisao riječi što se u potpunosti mogu primijeniti na Franju kao na čovjeka koji »postaje pri-kladan za kontemplaciju i za zagrljaj zaručnika i zaručnice, što se ima zbivati po duhovnim osjećajima s kojima se gleda vrhunska ljepota Kri-sta zaručnika kao Sjaja; (s njima se) čuje vrhunska harmonija (Krista) kao Riječi, kuša vrhunska slatkoća (Krista) kao Mudrosti koja obuhvaća oboje, Riječ, naime, i Sjaj« (Bonaventura, Breviloquium, str. 312-313).

Motrimo li svetog Asižanina u svjetlu tih riječi, metaforički možemo kazati s teologom Hansom Ursom von Balthasarom da i mi – dakako, u mjeri našega dosega – pred svetim Franjom stojimo kao sveti teolog Bonaventura za kojega je Franjo »kao jedno autonomno sunce i auto-nomno poslanje« (H. U. Von Balthasar, Gloria II, str. 240). Takva 'solar-nog Franju' (sintagma teologa Ivice Raguža, rečena u sličnom kontekstu u okviru jedne razmjene o svetom Franji) možemo promatrati na teme-lju svečevih životopisaca i papinskih dokumenata jer – pored svetog Bo-

246

kompozicijski postaje najboljom podlogom za žutu boju. Na vitraju što smo ga izdvojili to se skladno dopunjavanje boja posebno stavlja u smi-sao sadržaja, odnosno događaja Kristove smrti i uskrsnuća.

U oblikovanju čitavoga vitraja Zvjagin je pošao od uzvišenosti i savr-šenstva duhovnoga središta, te se čitav vitraj pokazuje kao odjelotvore-nje po snazi Duha. Odatle i 'punina' ljepote u događaju koji je – teološki gledano – odjelotvorenje u Kristu/Ljepoti, jer Kristova ljepota dolazi od Duha: »Duh Gospodnji na meni je…« (Lk 4, 18).

U vitraju Uskrsloga uočava se i jedan drugi likovni biljeg koji pored istaknutih označnica spriritualnosti i svjetla daje ljepotu vitraju. To je vitka, gotovo bez-tjelesna linija Kristova lika. Zvjagin ne bježi od 'u-tje-lovljenja', ali je zacijelo svjesno išao u smjeru otklona od putenosti lika. Moglo bi se kazati da taj biljeg tvori jednu od posebnosti u Zvjaginovoj biblijsko-bogoslužno-sakralnoj ikonografiji. Zvjagin je, naime, svjestan da 'utjelovljuje' Tajnu. Stoga, taj otklon od putenosti za njega dolazi kao nužnost, kao što je to slučaj u kršćanskom slikarstvu sve do 13./14. sto-ljeća. Slikarstvo ranokršćanskih mozaika i istočno-zapadnih ikona tome su paradigma. Očito je, dakle, da se u Zvjaginovu vitraju osjeća određe-ni utjecaj spomenutoga slikarstva, posebno onoga istočnoga, ali je čitava Zvjaginova kompozicija i likovni izražaj posve moderan i osoban, iznad svega sakralan, sve do mističnog izraza.

Zaključno zapažanje: Franjin spoj dviju duhovnosti u štovanju Raspetoga

Iz svega gore rečenog usuđujemo se kazati da je Franjo s pogledom na štovanje Raspetoga u sebi nosio duhovnost dviju velikih kršćanskih epo-ha, naime onu do njega i onu koja je uslijedila nakon njega, i to ne samo iz njegova duhovnog značenja, u svakom slučaju ne iz njegova htjenja ili kakva planiranog utjecaja, nego iz bogatstva i osebujnosti njegove duše. Naš je zaključak – ne samo dojam, što smo pokazali na mnogim stra-nicama našega rada – da je Franjo u potpunosti živio s 'Kristom slave', izraženim u duhovnosti i u umjetničkom izražavanju prije njega, ali da je istovremeno u potpunosti bio suživljen i s 'Kristom patnikom', izraže-nim u duhovnosti i umjetničkom izražavanju poslije njega.

247

Kad kažemo da je sveti Asižanin nositelj pasionske duhovnosti dviju velikih epoha kršćanstva, onda to znači slijedeće: duhovnost prije njega nalazio je u Svetom pismu i u liturgiji Crkve, s kojeg je izvora učio kao iz jedine škole svojega teološkog znanja i duhovnog puta; duhovnost pak poslije njega je u određenom smislu 'nadahnjivao' svojom suživljenošću s raspetim Kristom, ali je ona već tada bila izražena u krugovima Crkve, napose preko posebnih pasionskih duhovnosti, ponajviše u benediktin-skih redovnika i njihovih teologa, poput svetog Petra Damianija, svetog Anselma i svetog Bernarda, te preko tada nastajućih pučkih pasionskih pobožnosti koje su uvelike njegovali i sami franjevci. Tako se Franjo u svojoj jednostavnoj duhovnosti, izraženoj na osebujan i slobodan na-čin, pokazuje kao istinski slavljenik i patnik Božje ljubavi. Upravo se po tome predstavlja kao objedinitelj duhovnosti – pa i teologije – dviju veli-kih epoha na kršćanskom Zapadu.

Na kraju ovog pogleda u naša sveukupna promišljanja o predstavlja-nju Kristove smrti na križu u odnosu na svetog Asižanina, na franjevce i na pasionsku duhovnost u katoličkoj Crkvi – ne samo u ovom poglav-lju – može se činiti da smo bili bliže 'Kristu slave' nego li 'Kristu patniku'. To smo činili s razloga jer je Franjin 'Krist slave' i njegov slavljenički duh u pisanju o njemu često manje naglašavan, gdjekad kao da je nestao. Franju su odveć predstavljali kao osjećajnog supatnika u Kristovoj muci i smrti, manje kao slavljenika Krista iz njegova »preobilja ljubavi« (LM, br. 1225). Naš je spomenuti naglasak izlazio i s razloga što je slavljeničko promišlja-nje Kristova vazmenog otajstva relativno zapostavljeno i u duhovnosti kr-šćansko-katoličkog Zapada. Time se ipak nismo isključivo sučelili sa što-vanjem patničkoga Krista, jer je potonje u svojim naglascima, proizašlima poglavito iz teologije i duhovnosti Kristova čovještva u Srednjem vijeku, u mnogome obogatilo kršćansku duhovnost. Ljepota Raspetoga prepoznat-ljiva je u obje duhovnosti i obje likovne ikonografije: u slučaju 'Krista sla-ve' ('Christus gloriae') ta se ljepota očituje kao spasiteljska ljubav Tajne koja pobjeđuje smrt, u slučaju 'Patničkoga Krista' ('Christus patiens') kao ljubav utjelovljenoga Krista koji u svojoj čovječnosti trpi za spasenje čovječan-stva. Franjo je ljepotu svoje duše oblikovao u mnogim duhovnim naglasci-ma svojega doživljavanja Boga, ali ju je na posebno istaknuti način talio u talionici izmjenične ljubavi s Raspetim.

248

Riječ zahvale

U želji da u što boljoj mjeri dosegnem ono što sam nakanio uraditi u pisanju knjige koju čitatelj sada ima u rukama, s poučljivošću sam se u tijeku rada savjetovao s ljudima od znanja i struke. Iz toga i moja zahval-nost prvom čitatelju još nedorađenog teksta, Davoru Velniću (uredniku ove edicije), koji mi je kao znalac u literarnim umjetnostima i kao kri-tički duh izrazio prvu podršku i potaknuo me na potrebu odmjerava-nja određenih naglasaka u tekstu; na isti način zahvaljujem teologu Ivici Ragužu na strpljivu čitanju također još nedorađenog teksta, na njego-vim korisnim zapažanjima i savjetima teološke i metodološke prirode; istu zahvalnost rado izražavam akademiku Tonku Maroeviću (recenzen-tu) na podršci o ocjeni rada s opće kulturološkog, estetičkog i povije-sno-umjetničkoga gledišta; bratski zahvaljujem subratu u svetom Franji, franciskanologu Marinku Pejiću (recenzentu), u svraćanju pažnje na bi-bliografiju o svetom Franji i na zapažanjima o odnosu svetog i lijepog (via pulchritudinis).

Zahvalan sam Stjepanu Pupiću Bakraču, lektoru knjige, za jezične ispravke, i Milanu Brkiću, korektoru teksta, za pomnjivo obavljene ko-rekturne ispravke, Florijanu Škunci i Bojanu Rizvanu za vještu pomoć u računalnom sređivanju teksta, bibliografije i slikovnih priloga, obojici potonjih i na zapažanjima o tekstu.

Na kraju, ali ne na zadnjem mjestu, zahvaljujem fra Josipu Sopti, pro-vincijalu zadarske franjevačke provincije, na podršci za tiskanje knjige, nakon što je i on pročitao već definirani tekst, te izdavačkoj kući 'Glas Koncila' (Zagreb) za nakladničko prihvaćanje tiskanja knjige.

Autor

249

Bibliografija

IZVORI* Fonti Francescane (FF), Nuova edizione, Editrici Francescane, 2004.,

Padova– CAss: Compilazione di Assisi (Legenda perugina)– 1Cel: Vita del beato Francesco (Vita prima), di Tommaso da Celano– 2Cel: Memoriale nel desiderio dell' anima (Vita secunda) di Tommaso

da Celano– 3Cel: Trattato dei miracoli di san Francesco, di Tommaso da Celano– 3Comp: Leggenda dei tre Compagni– Clar: Libro delle cronache o delle tribolazioni dell' Ordine dei frati

minori, di Angelo Clareno– LfE: Lettera enciclica di frate Elia sulla morte di San Francesco– LM: Leggenda maggiore, di Bonaventura da Bagnoregio– Lm: Leggenda minore, di Bonaventura da Bagnoregio– Scom: Sacrum Commertium sancti Francisci cum domina Paupertate– Spec: Specchio di perfezione– Eraclio: Storia di Eraclio– LegsC: Leggenda (o Vita) di santa Chiara vergine– BF: »Bullarium Franciscanum«, Bolla 'Mira circa nos' di Gregorio IX.

* Spisi svetoga Franje i svete Klare, latinski i hrvatski tekst, preveli fra Dionizije Lasić i fra Serafin Hrkać, Ziral, Mostar – Zagreb, 2003.– OP: Opomene– NPr: Nepotvrđeno pravilo Male braće– PPr: Potvrđeno pravilo Male braće– OR: Oporuka– 1P: Pismo prvo (svim vjernicima)– 2P: Pismo drugo (braći na kapitulu)

250

– 3P: Pismo treće (svim klericima)– PB: Pohvale Bogu Svevišnjemu– BL: Blagoslov bratu Leonu– PS: Pohvale stvorova ili Pjesma brata Sunca– MA: Molitva »Absorbeat»– PČ: Pohvale za sve časove– ČM: Časoslov Muke Gospodinove – 2PJ: Drugo pismo svete Klare svetoj Janji Praškoj– 4PJ: Četvrto pismo svete Klare svetoj Janji Praškoj

* Spisi svetog Franje, preveo Franjo Žilić, Jukić – Sarajevo, 1974.* Bonaventura, Tria opuscula, preveli Marije Šikić, ofm, i Stjepan Kušar,

priredio Stjepan Kušar, Kršćanska sadašnjost , Zagreb, 2009.* Sv. Bonaventura, Životopis sv. Franje, s lat. Preveo o. Damjan

Damjanović, Zagreb, 1981.* Cvjetići svetog Franje, preveo o. Domagoj Šimunović, Franjevački

provincijalat, Zagreb, 1972.* Toma Čelanski, Životopis i čudesa sv. Franje Asiškog, s lat. preveo o.

Damjan Damjanović, Zagreb, 1977.* Nedjeljni i blagdanski misal, Kršćanska Sadašnjost, Zagreb, 2000* Franjevački misal: dodatak Rimskom misalu, izd. Provincijali franjevačkih

zajednica hrvatskog jezičnog područja, Zagreb, 1980* Časoslov Rimskog obreda II, III, IV, Kršćanska Sadašnjost, Zagreb, 1997.

KNJIGE I ČLANCI– Felice Accrocca, Presentazione, u: FF– Dante Alighieri, Božanstvena komedija, preveli s talijanskog Mihovil

Kombol i Mate Maras, Globus media, Zagreb, 2004.– Assisi, Guida ai Santuari Francescani, Edizioni Porziuncola, Asissi, 2005.– Aurelije Augustin, Ispovijesti, KS, Zagreb, 2002.– Bonifac Badrov, Estetika, u: Sabrana djela fra Bonifaca Badrova, svezak II,

Franjevački samostan Gorica –Livno/Franjevačka teologija Sarajevo, 1997.; str. 609-617

251

– Hans Urs von Balthasar, Gloria I, Una estetica teologica, La percezione della forma, Jaca Book, Milano, 1971.

– Hans Urs von Balthasar, Gloria II, Una estetica teologica, Stili ecclesiastici, Jaca Book, Milano, 1978.

– Hans Urs von Balthasar, Samo je ljubav vjerodostojna, preveo fra Vito Smoljan, K. Krešimir, Zagreb, 1999.

– Marko Bartoli, Klara Asiška, Laudato, Zagreb, 2009.– Luciano Bellosi, Giotto, Edizioni Scala, Firenze, 2008.– Gracijan Biršić, Brevijar moga franjevaštva, eseji, Trsat,2009.– Leone Bracaloni, Storia di San Damiano in Assisi, Todi, 1926.– Rozo Brkić, Križ svetog Damjana, »Brat Franjo«, Zagreb, 2006.– Alvaro Cacciotti, Amor sacro e amor profano in Jacopone da Todi, Edizioni

Antonianum, Roma, 1989.– Abele Calufetti, Segni francescani, storia, teologia, arte, u: Studi francescani,

br. 1-2 / 1989., str. 65-92– Dino Campi, Giunta Pisano Capitini e le Croci dipinte romaniche, Milano,

1966.– Franco Cardini, Francesco d'Assisi, Arnoldo Mondadori, Milano, 1989.– Liana Castelfranchi, Pantocrator, u: Iconografia e arte cristiana, vol. II,

Edizioni San Paolo, Milano, 2004.; str. 1026– Centro Aletti na: www.centroaletti.com (24. veljače 2011.)– Gilbert Keith Chesterton, Sveti Franjo Asiški, preveo Velko Zlodre Lučić,

Laus, Split, 2000.– Yves Christe, Croce, u: Iconografia e arte sacra, I, ed. San Paolo, Milano,

2004.– William Cook, Images of st Francis of Assisi, in painting, stone and glass

from the earlest images to ca. 1320 in Italy, Leo S. Olschki Editore and the Department of Italian, The Univeristy of Western Australia, Firenze – Perth, 1999.

– Ante Crnčević – Ivan Šaško, Na vrelu liturgije, HILP, Zagreb, 2009.– Ćiril Aleksandrijski, Utjelovljenje Jedinorođenca – Jedan Krist, preveo, napisao

uvod i bilješke Marijan Mandac, Služba Božja, Makarska, 2001.– Josip Depolo, Josip Botteri Dini, KS, Zagreb, 1990.– Mijo Džolan, Ramski križ, Estetika križa, CD od 9.12.2011.

252

– Bonaventura Duda, Moj sveti Franjo, »Brat Franjo«, Zagreb, 1990.– Egerija, Putopis, preveo, napisao uvod i bilješke Marijan Mandac, Služba

Božja, Makarska, 1999.– Enciklopedijski teološki rječnik, KS, Zagreb, 2009.– Kajetan Esser, Pregled povijesti franjevačkoga reda, za tisak priredio i

dopunio Andrija Zirdum, Franjevačka teologija –Sarajevo, Sarajevo, 1972.– Pavel Nikolaevič Evdokimov, Teologia della bellezza, L'arte dell'Icona,

Edizioni Paoline, Roma, 1981.– Antonio Maria Ferrari, Maiestas Domini, u: Iconografia e arte cristiana,

vol. II, Edizioni San Paolo, Milano, 2004.– Igor Fisković, Le prime rapresentazioni di San Francesco in Croazia

meridionale, u: IKON, Časopis za ikonografske studije, Filozofski fakultete Sveučilišta u Rijeci, 3/2010; str. 45-61

– Igor Fisković, Juraj Petrović, Crociffisso di Badia (Otok), u: I Croati – cristianesimo – cultura – arte, Biblioteca Apostolica Vaticana, Citta del Vaticano, 2000.

– Pavel A. Florenski, Molitvene ikone prepodobnoga Sergija, u: Dr. Pavle A. Florenski, Ikona – pogled u večnost, filozofija i tehnologija slikarstva, Sava Mihić, Beograd, 1979.; str. 79-156 (napisano ćirilićnim pismom)

– Bernard Forthomme, Par exces d'amour, Le stigmates de Francois d'Assise, Editions Franciscaines, Paris, 2004.

– Chiara Frugoni, Francesco e l'invenzione delle stimmate, Giulio Einaudi, Torino, 1993.

– Hans Georg Gadamer, Nasljeđe Europe, Matica hrvatska, Zagreb, 1997.– Laurent Gallant, Dominus regnavit a ligno, 'L'Officium Passionis' de saint

Francois d'Assise, vol II., doktorski rad na Katoličkom Institutu u Parizu, 1978., objavljeno ciklostilski

– Grgo Gamulin, Slikana raspela u Hrvatskoj, Udruženi izdavači, Zagreb, 1983.– Antoine Gebran, Il Venerdi santo nel Rito siro-maronita, Edizioni liturgiche,

Roma, 2006.– Agostino Gemelli, Il francescanesimo, ed. 'Vita e pensiero', Milano,

MCMXXXVI– Darko Glavan, Suvremena arhaičnost Mile Blaževića, u: Mile Blažević,

katalog, predgovor: Ivan Aralica, Darko Glavan, Muzej Mimara, Zagreb, 1993.

– Jacques Le Goff, Saint Francois d'Assise, Gallimard, Paris, 1998.

253

– Ivan Golub, Darovana slika, u: Sabrana blizina, izbor i predgovor Tonko Maroević, Biseri hrvatske književnosti, Peto kolo, svezak 29., Mozaik knjiga, Zagreb, 2003.

– Andre Grabar, Le vie della creazione nell' iconografia cristiana, Jaca Book, Milano, 1983.

– A. G. Hamman, Svagdašnji život prvih kršćana, KS, Zagreb, 1983.– Hermann Hesse, Franjo Asiški, preveo Zdravko Gavran, Alfa, Zagreb, 2009.– Hans Joachim Höhn, Osjetila i smisao, religija – estetika – vjera, u:

Communio, međunarodni teološki časopis, br. 107/2010., str. 98-105– Hymnes au Christ d'avant l'an mille, Mediaspaul & Editions Paulines,

Paris, 1982.– I Mistici, Scritti dei Mistici Francescani, Secolo XIII, I, Edizioni Francescane,

Assisi, 1995.– Giovanni Iammarrone, Il crocifisso e la croce in Francesco, Chiara e nel

primo francescanesimo, Edizioni Messaggero, Padova, 2007.– Il Santuario di San Damiano, Storia, Arte, Spiritualita, Edizione

Poziuncola, Assisi, 2008.– Lázaro Iriarte, Storia del francescanesimo, Edizioni Dehoniane, Napoli, 1982.– Milan Ivanišević, uvod i bilješke napisao, i hrvatski tekst priredio, Život

svetoga Ivana Trogirskog, Splitski književni krug, Split, 1977.– Mirko Jozić, Đuro Seder, Lica beskonačnoga, Galerija Klovićevi dvori,

Zagreb, 2007.– Antun Karaman, Ivo Dulčić, Umjetnička galerija Dubrovnik, Slobodna

Dalmacija, Split, 1988.– Ivan Karlić, Franjevački tihi pregaoci o Kristu i Mariji, Veritas, Zagreb,

2009.– Aude de Kerros, Skrivena umjetnost, u: Europski glasnik 10, godište X,

Zagreb, 2005.; str. 643-655– Kongregacija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, Direktorij o pučkoj

pobožnosti i liturgiji, KS, Zagreb, 2003.– Rajmund Kupareo, »Govor umjetnosti«, KS, 1987.– La chiesa Santa Maria Mediatrice, priredio Luigi Perugini, Curia generale

dei Frati Minori, Roma, 2004.– Eloi Leclerc, Le cantique des creatures ou les symboles de l'union, Le Signe –

Fayard, Paris, 1970.

254

– Jean Leclerq, Bernardo di Chiaravalle, Il Giornale, Milano, 1982.– Claudio Leonardi, Cristo, u: Dizionario enciclopedico del Medio evo, vol. I,

Cerf, Paris – Citta nuova, Roma – J. Clarke&Co, Cambridge; str. 505-506– Claudio Leonardi, La figura di Cristo nell'alto Medio evo, u: Il Cristo,

Testi teologici e spirituali in lingua latina da Aogostino ad Anselmo di Canterbury, vol. III, Edizioni Arnaldo Mondadori, 1989.

– Xaiver Leon-Dufour, priredio, Rječnik biblijske teologije, KS, Zagreb, 1969.– Elvio Lunghi, Il Crocefisso di Giunta Pisano e l'Icona del 'Maestro di San

Francesco' alla Porziuncola, Edizioni Porziuncola, Assisi, 1995.– Dom Jean Mabillon, Sancti Bernardi, Opera omnia, II. izd., Milano, 1851.– Giulio Mancini, Il Santuario di San Damiano, Edizioni Porziuncula, Assisi,

2008.– Raoul Manselli, Francesco e i suoi compagni, Istituto storico dei cappuccini,

Roma 1995.– Raoul Manselli, San Francesco d'Assisi, editio maior, ed. San Paolo, Milano,

2002.– Atanazije Matanić, Na izvoru franjevačke duhovnosti, Symposion, Split, 2003.– Rosolino la Matina – Felice dell'Utri, Frate Umile da Petralia, L'arte e

misticismo', Edizioni Lussografica, Caltanissetta, 1987.– Thaddée Matura, Franjo na drugi način, Poruka njegovih spisa, Brat Franjo

– Teovizija, Zagreb, 2003.– Anton L. Mayer, Di Liturgie in der europaischen Geistesgeschichte,

Wissenschaftliche Buchgesellshaft, Darmstadt, 1978.– Meister Eckhart, Knjiga božanske utjehe, Traktati i propovijedi, prijevod

Ante Šoljić, Naprijed, Zagreb, 1989.– Daniele Menozzi, La Chiesa e le immagini, I testi fondamentali sulle arti

figurative dalle origini ai nosti tempri, Edizioni San Paolo, Torino, 1995.– Grado Giovanni Merlo, San Francesco, Nel nome di san Francesco, storia

dei frati Minori e del francescanesimo sino agli inizi del XVI secolo, Editrici Francescane, Padova, 2003.

– Pietro Messa, Le fonti patristiche negli scritti di Francesco d'Assisi, Edizioni Porziuncola, Assisi, 1999.

– Giovanni Miccoli, Francesco e La Verna, u: Studi francescani, Trimestrale di vita culturale e religiosa a cura dei Frati Minori d'Italia, Firenze, br. 3-4/2000.; str. 21-55

255

– Molitva šutnje, Škola kontemplacije, Ziral, Mostar, 2009.– John Navone, Prema teologiji ljepote, KS, Zagreb, rujan 2010.– Nedjeljni i blagdanski misal, za narod, 3. izdanje, KS, Zagreb, 2000.– Norbert Nguyen-Van-Khan, Krist prema spisima svetog Franje Asiškog,

Gospa od Škrpjela, Perast, 2001.– Ignazio Omaecheveria, Croce, u: Dizionario francescano, Edizioni

Messaggero, Padova, 1983.; str. 301-312– Leonide Ouspensky, Teologie de l'Icone dans l'Eglise orthodoxe, Cerf, Paris,

1982.– Carlo Paolazzi, Scritti di Francesco d'Assisi, Introduzioni, u: FF– Blaise Pascal, Misli, svezak I, prevela Radmila Zdjelar, Demetra, Zagreb, 2000.– Milan Pavelić, preveo s latinskog originala, Crkveni himni, Glasnik Srca

Isusova, Zagreb, 1945.– Božidar Petrač, Sveti Franjo u hrvatskom pjesništvu, u: Vladimir Lončarević

– Božidar Petrač – Nevenka Videk, Hvaljen budi, Gospodine moj, Sveti Franjo u hrvatskom pjesništvu, Alfa, Zagreb, 2009., str. XV-XXXIII

– Marc Picard, L'Icona del Cristo di San Damiano, Casa editrice francescana, Assisi, 2000.

– Gian Maria Polidoro, Francois d'Assise, Edizioni Porziuncola, Assisi, 1999.– Felix Porsch, Ivanovo evanđelje, KS, Zagreb, 2002.– Posljednica, u: Franjevački misal, Provincijali franjevačkih zajednica

hrvatskog jezičnog područja, Zagreb, 1980.; str. 116-118– Joseph Ratzinger /Benedikt XVI., Isus iz Nazareta, Verbum, Split, 2007.– Joseph Ratzinger, Duh liturgije, Ziral, Mostar-Zagreb, 2001.– Joseph Ratzinger, Slike nade, KS, Zagreb, 1998.– Claude-Henri Rocquet, Saint Francois parle aux oiseaux, Editions

franciscaines, Paris, 2005.– Anton Rotzetter – Thaddée Matura, Živjeti Evanđelje s Franjom Asiškim,

Brat Franjo, Zagreb, 1984.– Rubljov, I maestri del colore (tekst napisale: Irina Ivanova i Natalija

Demina), Fratelli Fabri editori, Milano, 1966.– Marko Ivan Rupnik, Barve sojnosti, Ognjišče, Koper, 2003.– Marko Ivan Rupnik, Križni put s razmatranjima crkvenih otaca, tekst i slike,

Verbum, Split, 2010.

256

– Sanctitatis nova signa: la sequenza della festa di San Francesco, u: Cantuale Antonianum, na: http://www.cantualeantonianum.com/2009/09/prova2.html, 21. veljače 2011.

– Evelyn Sandberg-Vavalà, La croce dipinta italiana e l' iconografia della Passione, Verona, 1929.

– Sant' Agostino, La Bellezza, II edizione, Citta nuova, Roma, 1998.– Sant' Agostino, La Felicità, La Libertà, latinski i talijanski tekst, Edizioni

Biblioteca Universale Rizzoli, Milano, 2001.– Fabio Scarsato, Laudato sie per sora bellezza, L'esperienza estetica di

Francesco d'Assisi, Edizioni Messaggero, Padova, 2005.– Johannes Schneider, Virgo Ecclesia facta, ed. Porziuncola, Santa Maria degli

Angeli (Assisi), 2003.– Christoph Schönborn, L'Icona di Cristo, Fondamenti teologici, Edizioni San

Paolo, Milano, 2003.– Marko Semren, Franjevaštvo u spisima Franje Asiškoga, Brat Franjo,

Zagreb, 2003.– Sveti Augustin, Trojstvo, preveo, napisao uvod i bilješke Marijan Mandac,

Služba Božja, Split, 2009.– Ivan Šaško, Per signa sensibilia – Liturgijski simbolički govor, Glas Koncila,

Zagreb, 2005.– Ivan Šaško, Upoznavati lice Gospodina koji licem obasjava, u: Živo vrelo,

Liturgijsko-pastoralni list, HILP, Zagreb, br. 8/2010.; str. 8-12– Bernardin Škunca, Biblijsko i teološko čitanje najstarijeg slikanog raspela u

Hrvatskoj, u: Zmajevi Zadru u čast, Zbornik radova, Zagreb, 11.-15. svibnja 1993., Zadar, 1995.; str. 75-94

– Bernardin Škunca, Blagoslovljeni Isusov križ, Čitanje križnog puta prema slikama Josipa Botterija Dinija, KS, Zagreb, 1991.

– Bernardin Škunca, O, Mudrosti, Biblijsko-liturgijska meditacija, HILP, Zadar, 2000.

– Bernardin Škunca, Mistična pjesma Franje Asiškoga, u: DUBROVNIK, Časopis za književnost i znanost, godište XVIII., 2007., br. 4, str. 394-399

– Teodoret Cirski, Izabrani spisi, preveo, napisao uvod i bilješke M. Mandac, Služba Božja, Split, 2003.

– Vitaliano Tiberia, Paruzija u razmišljanju o ikonografiji Muke, u: Muka kao nepresušno vrelo nadahnuća kulture, Pasionska baština '98, Udruga Pasionska baština, Zagreb, 1999.; str. 113-122

257

– Jacopone da Todi, Laude, a cura di F. Mancini, Rim – Bari, 1974.– John Tolan, Le Saint chez le Sultan, Edition Du Seuil, Paris, 2007.– Radoslav Tomić, Fulgencije Bakotić (1716-1792), Crociffissione, u: I Croati

– cristianesimo – cultura – arte, Biblioteca Apostolica Vaticana, Citta del Vaticano, 2000.

– Franjo Topić, Čovjek pred objavom Boga u misli Hansa Ursa von Balthasara, Vrhbosanska katolička teologija, Sarajevo, 2006.

– Ugo Trombi, Inni Preghiere Cantici, Edizioni Morcelliana, Brescia, 2003.– Boris Ulianich, Croce. Croceffisso. Unita del mistero salvifico, u: La croce,

Iconografia e interpretazione (secoli I – XVI), vol. I, Edizioni Elio de Rosa, Napoli, 1999.

– Crispino Valenziano, Iconologia e iconografia del Crocifisso di San Damiano, neobjavljeni Razgovor s mons. Crispinom Valenzianom, aktualnim redovitim profesorom na Papinskom Institutu Svetog Anselma u Rimu

– Crispino Valenziano, Scritti di estetica e di poietica, EDB, Bologna, 1999.– Andre Vauchez, La spiritualita dell'Occidente medioevale, ed. Vita e

pensiero, Milano, 2006.– Davor Velnić, Između anđela i zloduha, pogovor, u: fra Bernardin Škunca,

Mirotvorac u Bolonji, roman, Alfa, Zagreb, 2008.; str. 505-521– Nikola Vukoja,«Oče sveti, zahvaljujemo ti radi tebe samoga…« (NPr 23, 1),

(1), u: Brat Franjo, list franjevačkih zajednica, Zagreb, br. 1/1999., 9; isto, nastavak (2), br. 2/1999., str. 6

– Nikola Vukoja, Sveti Franjo Asiški kršćanin uskrsne vjere, u: Brat Franjo, br. 2/2002., str. 5

– Oscar Wilde, De profundis, prijevod na hrvatski: Zlatko Crnković, Vitrail, Zagreb, 2001.

– André Wilmart, Auteurs spirituels et textes devots du Moyen Age, Paris, 1971.

– Cornelio B. Del Zotto, La teologia dell' immagine in San Bonaventura, Edizioni L.I.E.F., Vicenza, 1977.

258

Fotografije u tekstuIskreno zahvaljujemo autorima i ustanovama knjiga i publikacija iz kojih smo preuzeli pojedine fotografije s ciljem da likovno obogatimo sadržaj ove knjige.– Slika br. 1: Cimabue, Sveti Franjo Asiški, u: Loretta Santini, Umbria, Arte e storia,

Edizioni plurigraf; str. 23– Slika br. 2: Cimabue, Sveti Franjo Asiški, pojedinost, u: Assisi, Guida ai Santuari

francescani, Edizioni Porziuncola, 2005, str. 60– Slika br. 3: Giotto, Propovijed pticama, u: Giotto, Vita di S. Francesco negli affreschi della

Basilica Superiore in Assisi, Casa editrice francescana, Assisi, 1987.; tavola 15– Slika br. 4: Francisco de Zurbaran, Sveti Franjo u meditaciji, u: http://www.

thebeckoning.com/art/zurbaran/zurbaran.html (22. veljače 2011)– Slika br. 5: Dominik Škunca, Franjo Asiški – propovijed pticama, u: Antun Travirka,

Dominik Škunca, Matica Hrvatska – Novalja, Novalja, 2007.; str. 22– Slika br. 6: Giotto, Zaruke s gospođom Siromaštinom, u: Luciano Bellosi, Giotto,

SCALA, Firenze, 2008.; str. 69– Slika br. 7: André Rubljev, Trojstvo, ikona, u: 2000 ans de christisnisme, Tome II,

Société d' historie chrétienne, Paris, 1975.; str. 44– Slika br. 8: Probraženje Kristovo, ikona, u: Leonide Ouspensky, Teologie de l'Icone

dans l'Eglise orthodoxe, Cerf, Paris, 1982.; slika 13– Slika br. 9: Romaničko raspelo iz crkve Svetog Damjana, u: Marc Picard, L' icona del

Cristo di San Damiano, Casa editrice francescana, Assisi, 2000.; naslovna korica

– Slika br. 10: Romaničko raspelo iz samostana Svetog Frane, Zadar, u: Milost susreta, Umjetnička baština Franjevačke provincije svetog Jeronima, Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, 2010.; str. 139

– Slika br. 11: Giotto, Sveti Franjo u molitvi pred raspelom u crkvi Svetog Damjana, u: Giotto, Vita di S. Francesco negli affreschi della Basilica Superiore in Assisi, Casa editrice francescana, Assisi, 1987.; tavola 4

– Slika br. 12: Giotto, Stigmatizacija svetog Franje, u: Bernard Forthomme, Par excès d' amour, Les stigmates de François d' Assise, Éditions Franciscaines, Paris, 2004.; str. 18

– Slika br. 13: Chartula di frate Leone, u: Rodolfo Cetoloni, Santuario della Verna, Pazzini Stampatore Editore, La Verna, 2003, str. 101

259

– Slika br. 14: Ivo Dulčić, Pjesma brata Sunca, u: Antun Karaman, Ivo Dulčić, Umjetnička Galerija Dubrovnik, Split, 1988.; str. 98

– Slika br. 15: Relikvijar svetog Franje, Pariz, u: Bernard Forthomme, Par excès d' amour, Les stigmates de François d' Assise, Éditions Franciscaines, Paris, 2004.; str. 23

– Slika br. 16: Relikvijar svetog Franje, Pariz (pojedinost), u: Bernard Forthomme, Par excès d' amour, Les stigmates de François d' Assise, Éditions Franciscaines, Paris, 2004.; str. 22

– Slika br. 17: Giovanni di Jacopo de Borgosansepolcro, Stigmatizacija svetog Franje, u: privatni arhiv Samostana Svetog Frane, Zadar

– Slika br. 18: Andrea della Robbia, Stigmatizacija svetog Franje, u: Museo della Porziuncola, Assisi (posebni snimak)

– Slika br. 19: Johann Christoph Smiseck, Stigmatizacija, u: Bernard Forthomme, Par excès d' amour, Les stigmates de François d' Assise, Éditions Franciscaines, Paris, 2004.; str. 15

– Slika br. 20: Ivan Meštrović, Stigmatizacija, u: La chiesa Santa Maria Mediatrice, priredio Luigi Perugini, Curia generale dei Frati Minori, Roma, 2004.; str. 30

– Slika br. 21: Giotto, Preminuće svetog Franje, u: Giotto, Vita di S. Francesco negli affreschi della Basilica Superiore in Assisi, Casa editrice francescana, Assisi, 1987.; tavola 20

– Slika br. 22: Volto Santo, u: Iconografia e arte cristiana, vol. II, Edizioni San Paolo, Milano, 2004.; slika 7

– Slika br. 23: Raspelo iz škole Giunta Pisano, bazilika Svete Klare u Asizu, u: Assisi, Guida di Santuari Francescani, Edizioni Porziuncola, Assisi, 2005.; str. 79

– Slika br. 24: Inocenzio da Palermo, Barokno raspelo iz crkve Svetog Damjana, u: Il Santuario di San Damiano, Storia. Arte, Spiritualità, Edizioni Porziuncola, Assisi, 2008.; str. 17

– Slika br. 25: Inocenzio da Palermo, Barokno raspelo iz crkve Svetog Damjana, pojedinost, u: razglednica, Tre espressioni del volto, Edizione DACA, Assisi

– Slika br. 26: Giunta Pisano, slikano raspelo, Poziuncola, u: Elvio Lunghi, Il Crocefisso di Giunta Pisano, Edizioni Porziuncola, 1995, str. 17

– Slika br. 27: Margarito d'Arezzo, Crocifisso con S. Francesco, pojedinost, Arezzo, bazilika Svetog Franje, razglednica, Casa Editrice Francescana, Frati Minori Conventuali, 2010/A74

– Slika br. 28: Juraj Petrović, Raspelo, u: I Croati –cristianesimo, cultura, arte, Città del Vaticano, Musei Vaticani, Biblioteca Apostolica Vaticane, Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, 1999.; slika 53

260

– Slika br. 29: Fulgencije Bakotić, Raspelo, u: I Croati – cristianesimo, cultura, arte, Città del Vaticano, Musei Vaticani, Biblioteca Apostolica Vaticane, Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, 1999.; slika 100

– Slika br. 30: Josip Botteri Dini, Križni put –I. postaja, u: Bernardin Škunca, Blagoslovljeni Isusov križ, Čitanje križnog puta prema slikama Josipa Botterija Dinija, KS i HILP, Zagreb, 1991.; str. 6

– Slika br. 31: Josip Botteri Dini, Križni put –X. postaja, u: Bernardin Škunca, Blagoslovljeni Isusov križ, Čitanje križnog puta prema slikama Josipa Botterija Dinija, KS i HILP, Zagreb, 1991.; str. 24

– Slika br. 32: Josip Botteri Dini, vitrail, Preminuće svetog Franje, u: Samostan Male Braće, Dubrovnik, privatni arhiv

– Slika br. 33: Josip Botteri Dini, Procesija, u: Josip Depolo, Josip Botteri Dini, KS, Zagreb, 1990.; str. 175

– Slika br. 34: fra Joakim – Jaki Gregov, Oltarno raspelo, u: privatni arhiv Igora Andjelića, Hvar

– Slika br. 35: fra Joakim – Jaki Gregov, Franjo. Adoracija, u: privatni arhiv Igora Andjelića, Hvar

– Slika br. 36: Mile Blažević, 'Ramski križ', Rama, Bosna i Hercegovina, u: Svetište Gospe Ramske, zborno djelo, Franjevački samostan Rama-Šćit, str. 81

– Slika br. 37: Kuzma Kovačić, Sveta Mati slobode, u: privatni arhiv Kuzme Kovačića, Split

– Slika br. 38: Kuzma Kovačić, Sveta Mati slobode (pojedinost), u: privatni arhiv Kuzme Kovačića, Split

– Slika br. 39: Marko Ivan Rupnik, La visione di Sandamiano, Rampa della chiesa inferiore di San Pio da Pietrelcina (1), u: http://www.centroaletti.com/ita/opere/italia/sgr.htm

– Slika br. 40: Marko Ivan Rupnik, Križni put – IV. postaja, u: Marko Ivan Rupnik, Križni put s razmatranjima crkvenih otaca, Verbum, Split, 2010.; str. 15

– Slika br. 41: Marko Ivan Rupnik, Križni put –VI. postaja, u: Marko Ivan Rupnik, Križni put s razmatranjima crkvenih otaca, Verbum, Split, 2010.; str. 19

– Slika br. 42: Aleksandar Saša Zvjagin, Slava Raspetoga, vitraj, u: privatni arhiv fra Ivana Ševe, Franjevački samostan, Mostar

261

SAdRžAJ

PREdGOVOR ........................................................................................................5

UVOd ..................................................................................................................7

I.POLAZIŠNE CRTE ZA STVARANJE SLIKE SVETOG ASIŽANINA

1. Franjo u svojem 'lunarnom' kruženju oko Krista .....................................................13

2. Znakovita teološka intuitivnost Franje Asiškoga ....................................................17

3. Franjo – vjernik skrovita i slobodna srca u začuđenosti pred Božjom ljepotom ...........20

4. Djelca Franje Asiškog (Opuscula) – dragocjeni izvor za sliku o njemu .......................23

II.FRANJO ASIŠKI – IKONA U VELIKOM MOZAIKU BOŽJE LJEPOTE

1. Iznimna ikoničnost Franje Asiškog u okviru Božje ljepote ........................................29

2. Silnice duhovnih čežnji i Franjo Asiški u njima .......................................................39

3. Još jedna označnica 'Franjine' ljepote: Božji igrač ..................................................44

III.

FRANJO ASIŠKI OD ŽIVLJENJA S IZVORA LJEPOTE U SVETOM TROJSTVU DO OČARANOSTI LJEPOTE KRISTA NA KRIŽU

1. Božja ljepota iz svjetlosti objavljene vjere – živa crta u duhovnom putu Franje Asiškoga ............................................55

2. Trojstvo – izvor Božje ljepote i temelj duhovnoga puta Franje Asiškoga..............................................................60

3. Očitovanje Božje ljepote u Kristu od rođenja u Betlehemu do smrti na Kalvariji: ispunjenje čežnja Franje Asiškoga .............................................................64

4. Franjin temeljni duhovni put: »Omnia in cruce manifestantur» – »Sve se očituje u Križu« (sveti Bonaventura) ...........................................72

262

IV.DVA LIKA RASPETOGA U DUHOVNOM PUTU FRANJE ASIŠKOGA

1. Od raspela iz Svetoga damjana do viđenja 'Raspetog' na La Verni ...........................77

2. Ikona Kristove muke i slave iz Svetog damjana u svojoj povijesno-umjetničkoj pozadini, ikonografiji i teološkom sadržaju.................................................80

2. 1. Zapadno porijeklo raspela iz Svetoga damjana .....................................832. 2. Bogata biblijska i teološka ikonografija raspela iz Svetog damjana .........842. 3. Teologija Ivanova evanđelja i liturgija Crkve kao uže mjesto

za razumijevanje slavnoga Krista na raspelu iz Svetog damjana .............912. 4. živi odnos Franje Asiškog s Kristom preko raspela iz Svetog damjana .....99

3. Franjo pred raspetim Serafinom na La Verni ........................................................1063. 1. Unutarnje svjetlo stigmatiziranoga sveca ..........................................1123. 2. Franjin dolazak na vrh: ljubav – supatnja – slavljenje! .........................1263. 3. Umjetnička interpretacija događaja stigmatizacije na La Verni ..............129

4. Franjina tjelesna smrt ili bogoslužje umiranja ......................................................136

V.FRANJEVCI IZMEĐU PASIONSKOG-PATNIČKOG VALA U SREDNJEM VIJEKU I DOGAĐAJA STIGMATIZACIJE NJIHOVA UTEMELJITELJA

1. Franjo i franjevci – bliskost i razlike u doživljavanju Raspetog ................................143

2. Sabori u Efezu i Kalcedonu, te otački nauk kao temelj za stvaranje duhovnosti i teologije o Kristovu čovještvu ..............................................................146

3. Franjini izvori u otkrivanju Kristova čovještva i ljubav prema Raspetome, i franjevci nakon Franje .........................................................................155

3. 1. Specifični put štovanja Kristove muke i smrti u franjevačkim krugovima nakon događaja stigmatizacije njihova svetog utemeljitelja ...157

3. 2. Fra Ilija Kortonski – uvoditelj nove pasionske ikonografije? ..................160

4. Prvi franjevački krug: od Franjine do franjevačke teologije Kristova čovještva, posebno Kristove muke i smrti na križu ...................................................166

4. 1. Osobitost oplakivanja Kristove muke kod svete Klare Asiške ................1684. 2. Slika Tome Čelanskog o 'Franjinom' Kristu .........................................171

5. drugi pasionski franjevački krug.......................................................................1785. 1. Očaranost svetog Bonaventure pojavom i ranamam svetog Franje ........178

263

5. 2. Jačanje puta nove (franjevačke) pasionske crte na tragu svetog Bonaventure ..........................................................184

5. 3. Kristova muka u 'slatkom novom stilu' Jacoponea da Todija .................187

6. Franjevci u još jednom pasionskom valu: promicanje pobožnosti Križnog puta .........196

VI.RADOST DUHOVNE PORUKE I TRAJNOST BOŽJE LJEPOTE

U OSEBUJNOJ MALENOSTI FRANJE ASIŠKOGA .............................................................................................203

P r i l o g s r a z l o g o m'KRIST SLAVE' I 'PATNIČKI KRIST'– JEDAN KRIST

1. Povratak 'Franjinom' štovanju Raspetoga? ..........................................................213

2. Govor božanskog u prikazivanju 'Patničkoga Krista' .............................................2162. 1. Otkupiteljska nada u likovima patničkoga Krista na raspelima

Jurja Petrovića i Fulgencija Bakotića .................................................2172. 2. Pasionska-patnička mističnost slikara Josipa Botterija dinija ................220

3. Vraća li se 'živi' Krist na raspela?.......................................................................2243. 1. 'Zavlada Bog s drveta' kipara fra Joakima-Jakija Gregova ....................2273. 2. Navjestiteljska radijacija 'Ramskog križa' kipara Mile Blaževića .............2303. 3. Preobraženje nacionalne muke kipara Kuzme Kovačića ........................2343. 4. Pater Marko Ivan Rupnik – slikar 'Taborskog svjetla'

ili svjetla Uskrsloga Krista ...............................................................2373. 5. Zvjaginova mistika proslavljenog Krista .............................................244Zaključno zapažanje: Franjin spoj dviju duhovnosti u štovanju Raspetoga ......246

Riječ zahvale ......................................................................................................248

Bibliografija .......................................................................................................249IZVORI ..................................................................................................249KNJIGE I ČLANCI ......................................................................................250

Fotografije u tekstu ............................................................................................258

Fra Bernardin Škunca, Franjo Asiški skladatelj Božje ljepote ili Franjo Asiški patnik i slavljenik Božje ljubavi, Glas Koncila, Zagreb, 2012.

Biblioteka: Uzori vjere. Knjiga 7

Urednik: Davor Velnić

Jezično uređenje: Stjepan Pupić Bakrač

Korektura: Milan Brkić

Fotografije: Igor Anđelić

Slika na naslovnici: Marko Ivan Rupnik, »Viđenje u sv. Damjanu«, 2009, svetište sv. Pija, kapucina, San Giovanni Rotondo (Italija)

Grafičko oblikovanje: Danijel Lončar

Tisak: Grafika Markulin, Lukavec

2. dopunjeno izdanje tiskano u travnju 2012.

Skunca_Franjo_Asiski_om_final.indd 1-3 30.3.2012 11:30:53

Skunca_Franjo_Asiski_om_final.indd 1-3 30.3.2012 11:30:53