Upload
duard
View
494
Download
1
Embed Size (px)
DESCRIPTION
Genski polimorfizmi i poligenske bolesti. Poligenske bolesti. fenotip. Genetička osnova (više parova gena). Faktori sredine. Genetički-DNK polimorfizam. V arijacije u naslednoj osnovi čoveka Humani genom: 3x10 9 parova svaki 1000. nukleotid nukleotida je polimorfan - PowerPoint PPT Presentation
Citation preview
Genski polimorfizmi i poligenske bolesti
Poligenske bolesti
Genetička osnova
(više parova gena)
Faktori sredine
fenotip
Genetički-DNK polimorfizam
Varijacije u naslednoj osnovi čoveka
Humani genom:
3x109 parova svaki 1000.
nukleotid nukleotida je polimorfan
Razlike u nukleotidnom sastavu tj. gradji DNK koje se sreću u populaciji zdravih ljudi
f alela > 1%, hetrozigoti > 2% predispozicija za bolest ???
Tipovi DNK polimorfizma Polimorfizam pojedinačnih nukleotida (SNP)
Različiti broj uzastopnih ponovaka (VNTR)
Deleciono/insercione varijante
(CA)10 = ALEL 2(CA)15 = ALEL 3
(CA)5 = ALEL 1
(CA)20 = ALEL 4(CA)25 = ALEL 5
AAGGT C ili T GTTC
Studije asocijacije
Udruženost genskih polimorfizama sa nekom od poligenskih bolesti.
Sklonost tj. podložnost!
Pristupi u izučavanju genetičke osnove poligenskih bolesti
Studije asocijacije
Geni kandidati
Čitav genom
bolesni zdravi
Učestalost polimorfizma:
:
Izbor gena-kandidata Na osnovu poznavanja etio-
patogenetskih činilaca
Geni identifikovani u analizama vezanosti
Geni identifikovani kod animalnih modela
Cerebralna venska tromboza DNK polimorfizmi:
Faktor V Laiden (Arg506Gly) f=2,5% kod belaca Heterozigoti: 7X veći rizik Homozigoti: 80x veći rizik
Protrombin (G20210A u 3’ UTR) f=2,4% kod belaca 3-7X veći rizik
Oralni kontraceptivi 22x veći rizik
+ heteroz. Laiden
149Xveći rizik!
Dijabetes melitus Tip I DM:
Udruženost sa HLA DR3 i DR4 HLA DR haplotip:
Asp na poziciji 57 u DQ lancuZaštićeni od DM I
Oboleli: 90% homozigoti za DQ bez Asp!
Još >13 lokusa!!! VNTR u promotoru gena za insulin...
E4
E3
E2Cys Cys
Cys Arg
Arg Arg
112 158 299
Receptor vezujući domen
Domen za asocijaciju sa lipidima
191
E4
E3
E2Cys Cys
Cys Arg
Arg Arg
112 158 299
Receptor vezujući domen
Domen za asocijaciju sa lipidima
191
E4
E3
E2Cys Cys
Cys Arg
Arg Arg
112 158 299
Receptor vezujući domen
Domen za asocijaciju sa lipidima
191
Alzheimer-ova demencijaApo E polimorfizam
Alzheimer-ova demencija ApoE polimorfizam
4 alel PREDISPOZICIJA! ranije obolevanje (4/4, 4/3) ! 50-75% heterozig. NE OBOLEVA! drugi geni, faktori sredine...
genotip AD Kontr. AD Kontr.
4/4, 4/3, 4/2 64% 31% 47% 17%
3/3, 2/3, 2/2 36% 69% 53% 83%
SAD Japan
gen polimorfizam lipidni parametri
metabolizam lipidaAPOEAPOBAPOC3 CETP PONLPL
kodoni (112 i 158)Thr7Ile-482C/T, -455T/C,3206T/G, 3175C/G,1100C/TIle405ValGln192ArgSer447Ter
UH, LDL, apoBLDL, apoBTGTGTG, apoC-IIIHDL, apoA-I, CETPPON aktivnostTG, HDL
sistem renin-angiotenzinAT1RAGTACE
1166A/CMet235ThrIns/Del
-TG, UHLDL
agregacija trombocitaGpIIIafibrinogen
GpIIIa p1A1/A2
-455G/A
TG, VLDL-TGUH, HDL, LDL, TG
metabol. homocisteinaMTHFR
677C/T
UH, TG
adhezija molekulaSELE
98G/T
LDL
ateroskleroza
Polimorfizam gena za ACE
egzon 16 egzon 17
Delvarijanta
Ins+287 bp
DD genotip povezan sa: KM, infarktom miokarda, hipertenzijom… ???
Tetrahidro-folat metionin
5,10 metilen-tetrahidrofolat
CH3
MTHFR
5-metil- tetrahidrofolat homocistein
Metabolički put folne kiseline i metionina
Polimorfizam MTHFR gena C677T (Ala222Val)
Kodon GCT Kodon GTT Alanin valin
Zamena u katalitičkom domenu enzima Termolabilna forma enzima, disocijacija dimera
Mogući genotipovi: C/C normalan homozigot C/T heterozigot T/T homozigot za mutaciju: 5-20% u opštoj
populaciji
Polimorfizam MTHFR gena C677T
Različita frekvenca alela T crna rasa < bela rasa < žuta rasa (efekat
osnivača ?!)
Evropa: 0,24-0,4
Afrika: 0,065
J. Amerika: 0,19Australija: 0,047
Polimorfizam MTHFR gena i defekti nervne cevi
Deficit folata - poznati faktor rizika
Homocistein deluje i direktno teratogeno Majka TT – 2-3x veći rizik za NTD (van der Put,
1997.)
MTHFR genotip deteta i majke prvi genetički faktor rizika za NTD dokazan na
molekularnom nivou (Christensen, 1999.) 677TT = 20% (NTD) i 18% (m) (11% k) Oboje TT i/ili deficit folata - rizika
Polimorfizam MTHFR gena i defekti nervne cevi
Korelacija sa tipom i lokalizacijom defekta:
(Wenstrom, 2000.) Cervikalni region Lumbalni region Okcipitalna encefalocela
Anencefalija Egzencefalija Sakralni region
+
-
Uticaj polimorfizma MTHFR gena na fenotip
Činioci koji utiču na nivo homocisteina: sredinski genetički
Osnova genetičke kontrole: par kodominantnih gena L/H MTHFR C677T
Regulacija je multifaktorska
pretpostavka
Studije asocijacije u čitavom genomu(Genome Wide Association Studies, GWAS)
Studije asocijacije čitavog genoma(Genome Wide Association Studies, GWAS)
Simultana analiza >10.000 SNP Microarray tehnologija (genski čip)
GWAS i Alzheimerova bolest
GWAS i Alzheimerova bolest
GWAS i Alzheimerova bolest
GWAS i Alzheimerova bolest
GWAS i Alzheimerova bolest
GWAS i Alzheimerova bolest Meta analiza 12 GWAS studija + 5,043 ispitanika sa Mayo klinike (2,455 AB : 2,588 K) “Investigation of 15 of the top candidate
genes for late-onset Alzheimer’s disease” Belbin et al, 2011
GWAS i Alzheimerova bolest BIN1, bridging integrator-1 CLU, clusterin ili complement lysis inhibitor (CLI) CR1,complement receptor
EXOC3L2, exocyst complex component 3-like 2 PICALM phosphatidylinositol binding clathrin assembly protein
imunomodulacija
unutraćelijski transport
GWAS i Alzheimerova bolest TNK1, tyrosine kinase, non-receptor, 1 GAB2, GRB2-associated-binding protein 2
(adapter, aktivator fosfatidil inozitol kinaze 3)
LOC651924 GWA_14q32.13,
PGBD1, piggyBac transposable element derived 1
EBF3, early B-cell factor 3 Regulator ćelijskog ciklusa, TSG
PSEUDOGEN, sličan sa Ubiquitin-like 1-activating enzyme E1B
GWAS i Parkinsonova bolest
Simon-Sanchez et al, 2009, Nature Genetics
GWAS i Parkinsonova bolest
GWAS i Parkinsonova bolest
GWAS i Parkinsonova bolest
GWAS u PB – meta analiza
Evropska i američka populacija
5333 bolesnika i 12 019 zdravih
7 689 524 SNPs
Replika: 7053 bolesnika i 9007 zdravih
International Parkinson Disease Genomics Consortium, 2011
GWAS u PB – meta analiza 6 poznatih gena podložnosti:
MAPT, SNCA, HLA-DRB5, BST1, bone marrow stromal cell antigen
1 GAK, Cyclin G-associated kinase LRRK2
GWAS u PB – meta analiza 5 novih gena podložnosti:
ACMSD, aminocarboxymuconate semialdehyde decarboxylase
STK39, serine threonine kinase 39 SYT11, synaptic vesicle gene CCDC62/HIP1R, huntingtin-interacting protein 1–
related gene MCCC1/LAMP3
Part B, Neuropsychiatric Genetics
Association of GWAS loci with PD in China.
Chang XL et al, april 2011.
636 pacijenata i 510 zdravih ispitanika Više SNPs u genima LRRK2 i SNCA udruženo sa
PB PARK16 (1q32)= niži rizik za PB u Kini
Populaciona specifičnost?
“A genome-wide survey of human short-term memory”
909.622 lokusa
Faza 1: Švajcarska (333 ispitanika) Faza 2: Švajcarska (254 ispitanika) Faza 3: Nemačka (922 ispitanika) Faza 4: Srbija (523 ispitanika)
A Papassotiropoulos etal, 2010
“A genome-wide survey of human short-term memory”
rs6731900rs565348
rs10930201
rs2278729
rs11235714
rs225344
Hromozom 2 11 21
Gen SCN1A
SCN1A (rs10930201) genotip:
AC AA
…Funkcionalna NMR
"A genome-wide survey and functional brain imaging study identify CTNNBL1 as a memory-related gene"
CTNNBL1 = Beta catenin like protein 1 Hromozom 20
A Papassotiropoulos etal, , 2012.
Problemi kod studija asocijacije Nekonzistentnost rezultata usled:
Različite brojnosti ispitivanih populacija
Geografskih/etničkih specifičnosti
Razlika između polova
Sadejstva gen-gen i gen-sredina
“Missing heritability”
B. Maher, Nature, 2008
Moguća objašnjenja Rešenje nam je “pred nosom” Odgovorne su retke varijante
SNPs, koje GWAS ne analiziraju Ključne su CNV (copy number
variations) a ne SNP U pitanju je vrlo složena interakcija
gena i sredine, kroz generacije...
Perspektive
Korelacija sa kliničkim i biohemijskim pokazateljima?
Interakcija gen gen? gen faktori sredine?
Primena DNK analiza u identifikaciji osoba
DNK otisak – identifikacija osoba
DNK fingerprint, otisak, profil:Kombinacija DNK polimorfizama karakterističnaza osobu.
DNK otisak – identifikacija osoba
DNK otisak – identifikacija osoba
Farmakogenetika
Farmakogenetika
Ista dijagnoza,ista terapija
Lek NIJE toksičanali NE deluje
Lek je toksičanali deluje
Lek NIJE toksičani deluje
Lek je toksičani NE deluje
pacijenti
Farmakogenetika Razvoj lekova i izbor terapije na bazigenetičkih – DNK varijacija
30% osoba ne reaguje na Th statinima 35% // blokatorima 50% // tricikličnim
antidepresivima
Farmakogenetika SAD:
2 miliona hospitalizacija godišnje zbog reakcija na lekove
>100. hiljada ljudi umre
Farmakogenetika Uticaj polimorfizma:
Na metabolizam leka Enzimi...
Na strukturu ciljnog proteina Receptor, enzim...
Genski polimorfizmi mogu da utiču na:
Dozu Efikasnost Toksičnost Farmakokinetiku Farmakodinamiku
Gen: CYP2D6 Superfamilija citohrom P450
Protein: debrisokin hidroksilaza
Polimorfizam: Utiče na metabolizam >25% lekova
-blokatori, neuroleptici, tricikl. antidepresivi
CYP2D6
CYP2D6
CYP2D6, 50 ALELA *5 alel, delecija čitavog gena, gubitak enz. aktivnosti *2 alel, više kopija gena, ultra brzi metabolizam
Selektivni inhibitori serotonina (SSRi)Tamoksifen
CYP2C19 Gen CYP2C19
Aleli: CYP2C19*1 (wt), *2, *3 (nema enz. akt.) Genotip: CYP2C19 *1/*1 (normalna akt.) *1/*2, *1/3 (smanjena akt.) *2/*2, *2/*3, *3/*3 (nema akt.)
Specifičan SNP češći u Azijskim populacijama nego kod belaca!
Plavix (Clopidogrel) Nosioci varijanti CYP2C19:
<nivo aktivnog metabolita 3,58x veći rizik za teške KV komplikacije kombinacija alela 2, 3: najveći rizik
Oznakaod 2010.,
gentski test!
Do 14% osobau populaciji
CYP2C19
CYP2C19*3 Prevremeni STOP kodon Inhibitori protonske pumpe (Omeprazol, lansoprazol)
Th. H. Pylori (omeprazol i amoksicilin)
CYP2C19 *2/*3 : *1/* 1 =100% : 28,6% stope izlečenja bolesti
CYP450 AmpliChip CYP450 (Roche Diagnostics)
Prvi test za CYP2D6 i CYP2C19 odobren od FDA
Loš ili ultrabrz metabolizator Beta blokatori, antipsihotici, opijati,
antikonvulzivi, PPIs
Varfarin (oralni antikoagulant) R-izomer i S-izomer
Metaboliše ga CYP2C9 2, 3 aleli: <enz. aktivnost, >conc. leka
Inhibira VKORC1 (vitamin K epoxsid reduktase complex subunit 1)
VKORC1 1173 C T, -1639 G A, 3673 G A
Varfarin
VKORC1 3673 G A
AA genotip: < doze
(Takeuchi isar., 2009.)
Varfarin Genetsko testiranje se preporučuje:
Na početku th Kod pacijenata uključenih u naučne studije
Najbolja predikcija doze! Nije zamena za redovno praćenje INR!
Cost – benefit = ?
Irinotecan UDP glukuronil transferaza 1A1
(UGT1A1) *1 alel: (TA)6, normalna aktivnost *28 alel: (TA)7, <ekspresija i
aktivnost Toksičnost Irinotecan-a, neutropenija,diarea!(inhibitor topoizomeraze I,Ca kolona)
FDA 2005. god..označila: < dozekod homozigota
Za *28 alel!
Abacavir Inhibitor rev. transkriptaze (anti HIV) HLA-B*5701 alel, > rizik za hipersenzitivnu reakciju
(≥50% svh HSR)
Učestalist alela: 7,2% kod belaca, 2,8% u crnoj rasi, 5,6% kod ostalih
2-8%
Oznakaod 2008.!
Aktivacija CD8+ T ćelijaGroznica, osip, GT simptomi, mučnina, slabost,
respiratorni simptomiStevens-Johnson sy., SLE, toks. epidermalna nekroliza
Laktična acidoza, hepatomegalija, smrt
TPMT Azatioprin i 6-merkaptopurin (ALL)
Teška mijelosupresija zbog deficita tiopurin metiltransferaze
Dati 1/10 doze!!! Postoji DNK test!
TPMT*3A alelDve nesinonimne zamene:G A, Ala ThrA G, Tyr Cys
DHPDH
5-fluouracil (Ca dojke)
Teška neurotoksičnost zbog deficita
dihidropirimidin dehidrogenaze
Postoji DNK test
Th Alzhajmerove demencije Takrin (Alzhajmer)
Reguju osobe koje nemaju 4 alel za ApoE!
Etička i socijalno-medicinska pitanja
Raspolaganje rezultatima poverljivost podataka odnos cene i koristi (cost – benefit) pitanje etničke i/ili rasne pripadnosti
Genetičke varijacije u ljudskim populacijama genetičke varijacije
unutar populacije
izmedjupopulacija>
93-95% 3-5%
pojam LJUDSKA RASA nemabiološku definiciju!
BiDil Antihipertenziv Fiksna kombinacija
Izososrbid dinitrat Hidralazin hidrohlorid
Personalizovana terapija
Cilj farmakogenetike i farmakogenomike
Terapija prema etničkoj i/ili rasnoj pripadnosti!?
Farmakogenetska istraživanja kod dece Više od 75% lekova koji se primenjuju kod
dece nije testirano u pedijatrijskoj populaciji
Veći rizik za neželjene reakcije! VULNERABILNA GRUPA, POTREBANE POSEBNE MERE
OPREZA I ZAŠTITE:
•Neophodno istraživanje•Neposredna korist za dete•Poverljivi podaci•Informisani pristanak roditelja, uz saglasnost deteta•Minimalan fizički rizik za dete
DiskriminacijaStigmatizacija
Uticaj na životne izbore
Farmakogenetska istraživanja kod dece
ATF5 polymorphisms influence ATF function and response to treatment in children with childhood acute lymphoblastic leukemia Blood 2011 118:5883-5890
Asparaginaza, regul. polim. U basic region leucine zipper activating transcription factor 5 (ATF5)
Phosphodiesterase type 4D gene polymorphism: association with the response to short-acting bronchodilators in pediatric asthma patientsMediators of Infllamation, 2011key regulator of b2-adrenoceptor-induced cAMP turnover
Kompanije za analizu genoma pojedinaca
Podaci su poverljivi, nije dozvoljena diskriminacija na osnovu genotipa
Farmakogenomika i edukacija
PharmGenEd program edukacije za profesionalce (2008-2011)
Genska terapija
Genska terapija
Def.: tretman (lečenje) bolesti unošenjem genetičkog materijala (DNK ili RNK)
Vektori: Virusi (retro, adeno, herpes) Ne-viralni (npr. lipozomi, genski pištolj )
Tipovi genske terapije: Somatska Genska terapija germinativnih ćelija
POJAČAVANJE DELOVANJA GENA
(GENE AUGMENTATION -GAT):
Uvodjenje dodatne kopije gena da bi se obezbedio produkt
CILJANO UBIJANJE SPECIFIČNIH ĆELIJA:
Kod maligniteta
Strategije genske terapije
DNK (gen)
vektor jedro
ciljna ćelija
Strategije genske terapije
CILJNA INHIBICIJA GENSKE EKSPRESIJE:
Kod maligniteta, infektivnih bolesti (postoji nov ili neadekvatan genski produkt)
Na nivou: DNK RNK proteina
POPRAVKA CILJNE MUTACIJE:
Na nivou DNK ili RNK Kod dominantno-
negativnih mutacija
Antisens strategija1. gen sa mutacijomi njegova RNK2. antisens RNK3. aktivira se meha-nizam koji ubija ćeliju
Terapija ribozimima1. gen sa mutacijomi njegova RNK2. ribozim (“molekularne makaze”)3. iseca se oštećenideo RNK
Tehnologija klasične genske terapije
klonirani gen
(normalan alel, odsutan u ćelijamabolesnika)
nukleinska kiselina virusa
retrovirus
ugradnja normalnog alelau retrovirus
retrovirus inficiraćelije kosne srži bolesnikakoje su izdvojene i kultivisane
virusna DNK kojanosi normalan alelugradjuje se u hromozom
povratak ćelijabolesniku
ćelija kosnesržibolesnika
k.srž
Tehnologija klasične genske terapije PRENOS (TRANSFER) kloniranog gena:
Ex vivo: kultura tkiva (SELEKCIJA !!!) In vivo: preko vektora
(EFIKASNOST ?)
Problem VELIČINE GENA Mini-geni (cDNK)
Odnos unetog gena i nasledne osnove domaćina:
Integracija u genom Ne-integrisana forma (epizom)
Odnos unetog gena i nasledne osnove domaćina
Gen se integriše: Stabilna ekspresija Slučajna ugradnja
Gen se ne integriše: Kratkotrajna ekspresija
Vektori kod genske terapije
+-neLIPOZOMI-neENDOCITOZA
POMOĆU RECEPTORA
?da adeno-assoc.+-ne HSV+-ne adeno
?+da retro
In vivoEx vivo
Integr.Efikasnost transfera
VIRUSI:
+
++
++
Vektori kod genske terapije
gen za th+promotor
adeno-virus
lipozom
DNK kojase prenosi
lipozom
metalne čestice geni za prenos
genskipištolj
Protokoli za gensku terapiju kod ljudi
Monogenske bol.(CF, SCID, DMD) 17%
Kancer 69%
Infektivne bol. (SIDA) 12%
Kriterijumi izbora bolesti za gensku terapiju
Identifikovan gen
Ne postoji drugi efikasan način lečenja
Zahvaćen (prvenstveno) jedan organ
Postoji “terapijski prozor” u razvoju
bolesti
Postoji animalni model i uspeh terapije
na humanim ćelijama in vitro
Sigurna procedura
Rizici genske terapije
• Razvoj virusne infekcije kod viralnih vektora:
• Npr.: smrtni slučaj kod lečenja deficita OTK rekombinovanim adeno virusom (1999.)
• Integrisani gen dovodi do:• razvoja maligniteta:
• Aktivacija protoonkogena:Npr.: LMO2 kod bolesnika sa X-SCID
• Inaktivacija tumor supresorskih gena• gubitka funkcije važnog ćelijskog gena
Primeri razvoja genske terapije Deficit adenozin-
deaminaze (SCID): Transplantacija
kosne srži Nadoknada enzima
(animalni,+PEG) Genska terapija
T limfociti iz krvi (1990.)
Stem ćelije iz pupčane vrpce (1993.)
ćelije iz kosne srži (2000.)
Rhys Evans, SCID
Primeri razvoja genske terapije Hemofilija A:
Nadoknada faktora koagulacije:
Humani Rekombinantni
(1990.) Genska terapija
Virusni vektor unet in vivo, i.v. (1999.)
Virusni vektor unet u kulturu fibroblasta kože trbušni zid (2001.)
Primeri razvoja genske terapije 37 god., blaga forma BMD, pokretan
delecija egz. 17-48(46% kodir. regiona)
cDNK za mini-gen *
Duchenne-ova MD
Normalno DMD BMD
Genska th DMD – regulacija ekspresije mutiranog gena
strategija delovanje/efekat prednosti nedostaci perspektiva
Himerni oligo-nukleotidi
Popravka mutacija u DNK
Kumulativan, stalan efekat
Niska efikasnost in vivo +
Antisens oligo-nukleotidi
Modifikacija splajsovanja pre-iRNK
Sintetski mali molekuli, relt. sigurna procedura, restituišu se sve izoforme dys.
Ponovljene aplikacije, oligonukl. specifični za mutaciju
+++
Supresija prevremenog STOP kodona
Prepoznavanje STOP kodona u iRNK, na ribozomima
konvencionalni lek(gentamicin)
Slaba reproducibilnost, sporedni efekti
+
“Preskakanje” egzona (exon skipping)
“OUT-OF-FRAME” DELECIJA
“IN-FRAME” DELECIJA
“Preskakanje” egzona (exon skipping)
DNK
RNK
translacija
G* AAAAAA
protein
obrada
“Preskakanje” egzona (exon skipping)
DNK sa del. egzona 50
iRNK “out of frame”
nema sinteze distrofinadistrofin
“Preskakanje” egzona (exon skipping)
Antisense oligonukleotidmaskira “out-of-frame” egzon
iRNK bez egzona 50 i 51 =
ponovo uspostavljen okvir čitanjaSkraćen ali funkcionalan protein
distrofin
(K Foster i sar., 2006.)
“Preskakanje” egzona (exon skipping) 2001-2003 – in vivo 2005-2006 – sistemska administracija
96% ekspresije u skletnim mm.58% ekspresije u srčanom m.
“Preskakanje” egzona (exon skipping)
PRO051, Holandija: 4 dečaka, m. tibialis anterior(van Deutekom i sar.,
2007)
AVI-4658, Velika Britanija: m. extensor digitorum brevis
sistemski unos, subkutano, 5 i 13 nedelja
sistemski unos, 12 nedelja
(F. Muntoni & K. Bushby, 2008.)
“Preskakanje” egzona (exon skipping)
Preparati PRO051 AVI-4658 koktel anti-sens oligonukleotida
za egzon 51, 13% DMD populacije
problemi
Efikasnostunosa
Efikasnostdejstva
za egzone 45-55, 63%DMD populacije
“Preskakanje” egzona (exon skipping)
30-60% normalnog
nivoadys
3-35% normalnog
nivoadys
Sadašnji rezultati Željeni rezultati
Supresija prevremenog STOP kodona
DNK
RNK
obrada
translacija
G* AAAAAA
protein
Supresija prevremenog STOP kodona
DNK
RNK
obrada
translacija
G* AAAAAA
protein
Supresija prevremenog STOP kodona
Gentamicin PTC124
Kod point mutacija (5-13% bolesnika)
Na ribozomima,koriguje se samo PREVREMENI STOP kodon
Distrofin pune dužine, samo 1ak promenjena!!!!
Supresija prevremenog STOP kodona
Na animalnim modelima Klinički trajali
Dobra iskustva: 35-60%
normalnog nivoadys
Genska th DMD – drugi pristupi
strategija delovanje/efekat prednosti nedostaci perspektiva
Transplantacija mioblasta
Unos ćelija koje produkuju dys.
Neinfektivno, relet. sigurna procedura
Niska efikasnost, potrebna imunosupresija
+
Th matičnim ćelijama
Konvencionalna, relt. sigurna procedura
++
Povećana ekspresija utrofina
Nadoknada dys. utrofinom
Sintetski mali molekuli, relat. sigurna procedura
Još uvek nije identifikovan specifični kompleks
++
Zigot: totipotentan
Matične ćelije: pluripotentne
Diferencirane ćelije: unipotentne
Terapija matičnim ćelijama
• razlikuju se po obliku, građi i funkciji
Embrionalne matične ćelije
kloniranje pluripotentnih matičnih (stem) ćelijau cilju lečenja
1964. god., Leskovac
Dr Duško Ilić, lekar i molekularni biolog
1960. god., Vukovar
Hvala na pažnji!