KLASIENO KAZALISTE.q*

UREDNIK

MARIJAN MATKOVIC

OMOTNA STRANA

ANTUN MEZDJTC

GEORG BUCHNER

DANTONOVA SMRT

DRAMA U CETIRI CINA

,l - DRZAVNO rzDAvAcKO P0DUZECE HRVATSKE'(o _ zAcREB re6o

i\i

I,IC;A

GEORGL,S DAN]()NI,EGENDRE(]AMILLE DESMOUI,INS} I ERA ULT- SECH ET,t,F-S

LACROIXI'HILIPPEAUFABRE D'trGLAN'I'INIIMERCIERTHOMAS PAYNE

IIOBESPIERREST. JUSTBARRERE(:OLLOT D'iIE}IBOISll 1 LI-.A UD - VA REn" N ESr

narodni zasttrpnici

ilanovi Odbora za javnoblagostanje

(iHAUMET'I'E. prokurator Opdinskog odbora

l)iLLON. general

FOUQUIER-TINVILLE,. iavni tuiilac

HERRMANN I pred';.iednici Revolucionarnr;gDIIMAS I tribr,mala

PARIS, Dantonov Plijatelj

SIMON, $aPtat

LAFLOTTE

JULIE, Dantonova supruga

LUCILE, supruga Camillea Desrnoulinsa

ROSALIEADELAIDEMARION |*"""

Narod, grizete, na,roCni zasturpnici, krvnici i t' d'

PR\/I CINHtrRAULT-StrCHELLES r nekoliko rlarna za karLa-.Ikim stolom. DANTON I JULIE (mal.o dalje odnjih), DANTON na klupdici do Julijinih nogu.

DANTON: Pogledaj onu krasnu damu, kako lijepoprernede karte! Zaista, razumije se u posao; priia se.da svo,me muZu daje uvijek coeur*, a ostalima uviiekcarreau*'l'. Ti bi dovjeka mogla i do toga ,Covesti, clasc zaljubi u laZ.

JULIE: Vjerujei li ti u mene?DANTON: Zar ja zna,m! Nlakr rni z,namo jedno

o drugorne. Mi smo debelokolci, mi pruZamc ruke je-dno za d,rugin, ali to je uzaludan trud, mi tarernosamo grub{.1 koiu jedno o cirugo - mi smo vrlo osa-mljeni.

JULIE: Ti 1116 pozna5, Dantone.DANTON: Da, to, se obi6no nazivit pozna,vanjc. f-i

irnarl tamne oii, i valovitu ko'su. i vrlo njeinu put, i

trvijek mi veliS: "Dragi George!" Ali (on joj pohazujern telo i oii) tu, tu bto se iza toga krije? I{ani. na5asu dutila gruL,a. ,Poznarjemo li mi jedno drugo? 'Ire-balo bi 1a prorbijemo svoje lubanje i da jedno drugomi{tupamo misli iz ffiozgd.

*. coeur jc u ka,rtama: srce, a carreau: karo; ovdje ta dvaizraza znate igru ri.ieli, u koioj coeur znaEi srce, a carreau:iastuiid.

JIIDNA GOSPODA: (Hiraultu): Sto to radite

prstima?HERAUI.T: NiltalGOSPODA: Ne uvlatite

gledati !

HERAULT: Pogledajtenarotitu fiziono,miju

tako palac. to se ne moZe

sarno, ta stvar ima Posvc

DANTON: Ne, Julie. ja te ljubim' kao grcrb'

JULIE: (oduratajuti se): Oht

DANTON: Ne! e"j me! l.judi kaZu' da je u

grobu mir i da su grob r mir jedno isto. Ako je tako'

ieZim ja i u tvom krilu ve6 pod zemljom. O, ti slatki

grobe. tvo je su usne zvona. 5to oglaiuju rnrtve' tvt't-1

gl., .r'roj. pogrebno zvon(). tvoie su prsi moj grobni

humak, a tvoje srcc rnoj lijes.GOSPODA: Izgubili stc!

HFIRAULT: To ie bila l.itrbavna pust'ilovina' a

stoji novaca kao i sve dru'ge.

GOSPODA: Onda ste vt, poput nekog gluhonije-

rnoga natinili svoja ljubavna oditovanja prstima'

HERAULT: E, a zaito nc? Neki Capa6e tvrde, da

je upravo njih najlak5e razumjeti. - Zupoteo sam

ljubav s darno'm u kartama; prsti su mi bili prinEevi'

preobraZeni u pauke' Vi ste, NIadarne, bili vila' Alipoilo je po zlu; dama je neprcstano bila pred poro-

dom, svaki je tas doibivala po jednog puba' Ne bihja p'ustio svojTr l<6er, da se tak'o karta, gosporla i dame

padaju tako nepri'stojno jedni na Jruge, a zatim smje-

sta dolaze pubi.

Ulaze CAMII.LE DESNTOULINS i PHILIPPE'AU

t{

HERAULT: phiiippcau. kako su ti o6i sumorne!.Jesi li proclerao svoju crvr:nu kapu? Zat se su.t; 1a_]<i! .nlrnrSodio? Je .li za vr.ijeme giljotinira,,rja pad"aluki5a? Ili si imao lole mjesto. p"

";j niita moga,o vi_djeti?CAMILLE: Ti parodilal Sokrata. A znarle! li ito, 5to je Bolanski zapitat> Alkibiiada, karl ga je iert_nog Jana na,iao tniurna r utuiena: "Jesi

"li izgxbiusvoj Stit na b,ojnonr polju? Jesi li.pobijeden u t.ianjuili u borbi s rnatevima? Je ir netk,, Arugi bolje pjevaoili bolje svirao na kitar"r?o To su tritl ttuo;lni repu_blikancil Poredi to s nalonr giljotinskorn romantikom!PHILIPPLA[r, Da,rlas j. ;p; palo clvades et i,rtava.Bili smo u zabludi; slali .su,ur"o frefr..tiste na stra_ti5te, jer nisu clovc,ljno sistematrki ;,;tre"li. a nroiclar zato 3to su deccrnviri drtali. cla su izgubljenr. akosarno tjedan dana buJe takvih ljudi, kojih bi se svilctvi5e bojao nego njin.

HERAUI-T: Oni bi nas htjeli nadinitr stvor<;vinraiz a,ntidiluvija. St. Just ne bi nerado' gi.a"". kad bism'opet puzali ietveronoike. pa da ;; onaj advokari"_Arrasa pr,onade. po mehanici lenevskog urara. itit_:rike za djecu, ikolske klupe i gurp,,,li,ru b,,gu.PHILIPPEAU: Ne bi s,, ,,rii iacaili, d;r u tu svrhuobjese na Maratov radun .jo! nekoliko nr,itica. K:r,koiemo jr-,i dugo biti prrjavi i krvavr ka, ri.vrr.rrena

trJecr. rmati lJcsov.- mjesto kolijevki i- igr.atr se p;la_','ama? Mi moramo naprijed: treba stvoriti oclbor zupomilovanje i treba izbaienc naro,dns z:rs,tupnike opetprimiti natrae!

HERAUL'I': Rcvolucija je dolla u stadij reorga-

nizacije. - Revolucija mora prestati, i Republika mora

.ctpoteti. - U na5im o'snovnim drZavnim zakonima

treba da pravo s'tupi na mjestu dulnosti, biagostanje

na mjest'o vrline i obrana u nuZdi na mjesto kazne' -Svatkl treba da pokaZe svoju vrijednost i da ispolji

svoju narav. Bio o'n razuman ili nerazuman' obrazovan

ili neobrazovan, dobar lli zao, to se drZave niSta ne

tite. Svi srno mi ludaci, i nitko nema prava da' dru-

g,ome nametn,e svclju ludost. - Svakome neka bude

mop;uie da u|,ra na svoj natin, ali tako, da nitko ne

smije uZivati na Stetu drugoga ili ga smetati u nje-

govu uZivanju.CAMILLE: Oblik drZave m'ora biti p'nozirno mho'

'koje se ivrsto 'prilju6Utl. uz tijelo naroda' Svako na-

dimanje Zila, svako napinjanj,e rnri3ida' svaki trzaj te-

tiva mora da se na njemu t-rdrazi. Bio lik lijep ili rulan'

crn ima pravo Ja bud'e takav, kakav je; mi nemamo

praua di mu Po svojoj volji krojimo halii'nicu' - Mi

6emc liude, koji ho6e cla preko golih ramena najdraZe

greinice Franouske prebace manastirsku kopremr' lu-

iiti po prstima. - Mi hoierno gole bogove Bakantice'

uti^pijtt. igt. i usne pune melodija, oh' razornu

gr"5.r,t ljubavl Ne derno mi Rimlianima braniti da

il"an t u kut i kuhaju repu, ali neka nam vi5e ne pri-

,.,lu5o nikakvi,ir gladijatorskih igara' - BoZanstveni

Ilpikur i Venera sa svojom lijepom straZnjioom moraju

postati irrvari,ma vrata Republike mjesbo svetaca Ma-

lata i Chaliera. - Dantonel Ti 6eK napasti u Kon-

ventu!

l0

DANION: Ja 6u, ti 6ci, on 6e. Al<o drnnda bu_demo jo5 Livj, kaiu babet Za jedan 6e sat pro6i iez_deset minuta. Zar ne. moi mladjiu?

CAIvIILLE: iem,,u to sada? pa to se samo po sebirazumije.

- DANTON: O, sye se sarno po selbi razumije. Alitko 6e sve te lijepe stvari pokrenutil

PHILIPPET\U: i\,Ii i po5teni ljucli.DANf ON: 'fo ,i.. izmedu toga rlugadka je rijed,

malo nas previje razdvaja,; put je -dug,

u poitenje gubidah, prije nego Ito se sastanemo. pa sve da je i tako!

- poStenim l.;udirna moZei posuditi novac, rnoZe5 irnku,m,ovati, moZe5 u.lavati svo.ie k6eri za njih. ali to jesve !

CAMILLE: Kad ti to zna!, zajto si zapode,o b,orbu?DAr\l'ON: Bili su mi od.yratni. Nikada nisamrn\)g'ao gledati takve narduvcne l(atone, a d.a ih neudarim u'ogoln. Takva mi je priro d,a. (On ustane).

JULIE: Ti ide5?DANTON (/uliji): Moranr otiii. Ubit 6e me jo5

svojom p,olitikom. - (Stoleh na urutimn). Irrr.go.rtudarcima sa dvije s,trane proridem vam: kip sloil,odenije jo'5 ,saliven, pei je ,ai,ar.ena, i mi jo5 s,vr moZem,ona njoj opeii prstc. (Ode).

CAMILLB: pusrite gal N{islite h, da bi on n)ogaoostati skrltenih ruku, kad bi trebalo da se radi?

HERAULT: Da. ali sama za raztrnodu. kalo kadse igra 5ah.

ll

ULi(IA

SIMON i njegova ZL'NA'

SIMON (tutc ZEI"IJ): fr svodiljo' ti smeZttrana

plr"i.^,Jrimata. ti crvototna iatruko grijeha!

ZENA:UPomo6l UPomo6l

LJLIDI dolazc tri'eti: Rastav'rte ih'..rastavite ihl

SIMON: Ne, pustite me' i{imljanil Flo6u du raz-

lupam taj kosturl O ti' vestahnko! --'"";;N;, iu' iu ao 'o*' r'cstalinka? No' to bih htjela

da viCtm!SIMON:

Zderat ttr h s ranena runo'

Bacit na suncc tvoj golr le5'

'fi bluclnice. u svaxoj se b.'rt tv'ua tiiela ugnijezdr'o

t azvrattlRnstoi,e ih)

PRVI GRADANIN: St'r se t.u clogadal

SIMON: Gdje je djevica? Govori! Ne' ne mogtt

tako re6i. Dj."ojkai pa ni tako.. ne' ,t"tt:*i :::-i,lNi u, .,.. ni tako ne! Samo 'ie jo! j e d n o lme' a ()no

:'nc. ah. guir! Ponestaje mi cla'ha za to'

DRUGI GIiADANIN: Dobro je' da je tako' jer

bi inade to ime mirisalo na rakiiu'

SII\4ON: Stari Virginije' pokri.i svoju telrv: 'ql'"ilt

nioj sjerli s";;" "u-ott i hote da ti iskliuje

,,i1.--Ouit.'*i .t'I] Riml janit' (On sc 'sruii)'

l2

ZENA: Ah, inade jc on :lfiar tovjek, ali, eto, nen:'oZc puncr podnijeri. Rakij:i mu odmah udari u r,oge.

DRUGI GRADANIN: Onda ide na tri.ZENA: Ne. on pada.DRUGI GRADANIN: 'Iako je. Isprva moie clu

hoda na tri noge, a oncla r-c sruil na treiu. dok i tatre6a ne p<-rpusti.

SIMON: T'i si vamprr.. ko1r rni pijc vrclu kn, iz-srca.

ZENA: Pu,stite g'a s(un() I'o je sarla, Joba, karl ser,n ur.i.jek r;lznjeZi. Al i tr' 6e r.'c6 proti. :'

PI{VI GRADANIN: Sto se dosodiloiZENA: Evo sjcd.j cla sall tu na k,rnr.nu ni.r sllncll.

i grijala se; evo - i.. neinAnro d1y3. syo -DI{UGI C;RADANIN: \/uci ti svoga muZar za nos.

ZIiNA: A rnoja je k6erka oti5la tamo za u€iao -dobr-r jc to djevojka, r.rna pr,chranjuje svoje roclitelje.SIMON: Ha. ona priznaje!ZENA: fi, Judo! Zar 6i ti inrao hlate. da ih na-

vuIe5. kad mlada gospoda n<: bi kod nje svladilahlade? O i,spituturo, ho6eS li da krepal ocl iedr, akotaj bunardi6 presahneP A? - IlIi radinro sa svima uclo-vima tijela, pa zaito ne bi i tirn; i majka joj se njimeslulila. kad .ye nju radala, a boljelo j" je. A zar d.aona za,svoju majku ne bi mogla to isto udiniti. he? pasve ako je pritom i boli, he? Ti, glupame!

SIMON: Aha, Lukreci.io! Nol, dajte rni noi, i{irn-ljanil Aha! Apije Klaudijel

I'iivl GRADANJi\: l)a, noi, aii ne za sirotubludnicu. St.r je ulinila., Niitai Glad je tjera na bluJ

13

i prosjadenje. Dajte no|' za one' koji kupuiu Ineso na=

.iih Zena i k6eri! ]uo-o"i-u' koji za'"od-e- na blu'd kieri

ir^#ta"r Vi se gr[ite od gladi' a njih ti3ti prepun

ieludac; vi jmate poderane kapute' a' oni imaju to'plu

"i:.ii''"i-t*ut. z"r;t"e na Sakama' a oni ruke mekane

kao bar5un. E,go, "' radite' a oni ne rade ni5ta; ergo'

vi ste privredivali, a oni su krali; ergo': ako Zelite la

"p.i- i"it:.r. koju paru od svoje-.pokradene-..imo'

vine, morate se prokurvati i prosja6iti; ergo: onl su

lupeZi i treba ih ubiti!'"TiliiCnmeNrN: Krv, $to je i'maju u. zilama'

i, *r-r" l. isisali' Rekli su nam: Ubijte aristokrate' to

su vukovi! Mi smo t'i""tt"e vje$ali na lanterne' Rekli

su: Veto Zdere vai kru5ac! I mi srno ubili veto' Rekli

su: Zirondisti 6e vas izgladnjeti' a mi smo iirondiste

gitjotinirali! Ali oni su wukli mrtvace'- a mi trdimo kao

i prije golih n'ogu i -"bt*o'

Zdetat- 6emo irn koZu sa

stegna i od nje "tti"i'i-ftfuft' cvrijet 6emo iz njih

masr i njome ,"oi^;;;rutni 1"n". Naprijed! Ub)iiJe

svak'oga, tko nema n{9ra3Jr.1r"11 -r-^PRVIGRADAiIIN:t}ijtesvakoga'tkoznati-

. tati il Pisati!DRUGIGRADANIN:Ubijtesvakoga'tkojeiz-

van kude!

svi (uiiu): ubijajtel u ijajte!

Nehokcinanjihdauuieneilogmlad'ogiovjehn.

NEKOLIKO GLASOVA: Taj- ima rupiid za nosl

T" -i;;;ilkrat!

Na lanternu! Na la.ternu!

l4

DRUGI GRADANIN: Sto? Zar se taf ne usekivaprstimar? Na lanternu!

(Spultaju jed.rru lanternu.)

MLADI eOVJEK: Ah, mo,ja gospodo!DRUGI GRADANTN: Nema tu gospode: Na lan-

ternu!NEKOLICINA (pjnaju):

- One, Sto u zemlji lel,e," C.u ie, crv ie da poZdere.

Bolje visjeti u zr.aku,No trunut u grobnom rnraku!

MLADI COVJF.K: Smilujte se!TRECI GRADANIN: Poigrat iemro se samo nral,o.

ontom od konoplje oko vrata! Tlo traje sarno trenu-tak, mi srno mil,osrJniji od vas. NaB je iivot ubijanje

,radom. Sezdeset dugih godina visimo mi na uZetu i ko-prcamo se, ali mi 6erno ,.te odrezati s njega. - Nalanternu!

I\4LADI COVJEK: Kako vam volja. ali vi zbogtoga ne 6ete imati viBe svijetla.

ONI, STO STOJE NAOKOLO: Tako ie! Ta-ko je!

NEKOLIKO GLASOVA; Pu,sti,te ga! (On unrahne).

Dolazi ROBESp.IERRE, a prate ga iene i sankiloti.

ROBES'PIERRE: Sto se tu dogada, gradani?TRBCI GRADANIN: Sto bi se dogardalo? Ono

par kapi krvi u kolovozu i rujnu nije narudu zactve-

ls

nilo obraz. Giljotir:a jc suvi5e spora' f'rcbalc bi da

kr v ptjtriti.PRVI GRADANIN: Naie )ene i djeca vitu za

kruhom, ho6cm'o da ih nahrani'nt'o ltlcsot.Il aristtikrzr'tal

l{ejl Ubijmo svakoga, tko nema p'oderan kaprrt!

' SVI: Ubilrr,o! Ubijrno!ROBETSPIERRE: U ime zakona!

PRVI GRADA|{IN. Sto ic ttr zakonl

ROBESPIERRE: Volta nzrioda' t

PRVI GRADANIN: Narocl srno tni' a rni hi#e-

nro. cla ;re btrde nikakva zakona' Ergo, ta 1e voija za-

kon: ergo. u inte zakona netna vile zakona: ergtl: ubi-

,a jmulNEKOLitiO (;1.ASOV'\: eu.ite Alisticial Cujte

Nepodnrr tlj ivoga !

JEDNA ZENA: Cujtc Incsiju. koii ic poslrn' da

tira i .la sr.rcli; on 6e,uclariti po zi inra oltrictlm-ma<ia'

N.icg,rve su tli'i odr, ito bir;rjtr, a ll1egove su ruke ru-

ke. Sto sudel

ROBESPIEtil{fi: Jadni- krcpo'sni narolcl Ti vr5ii

svoju duZnt,rst, ZrtvujeX svoje neprijatelje' Narode, ti

sl velikl Objavljuiei se sa strijelama i gromovirna'

/rli. narocle. tvoji udarci ne srniju raniti tvoje vlastito

tijelo. Ti sam sebe ubrja5 u svom gnjevq' Tr mole! da

paclne! satno o,d svoje vlastite snage, tvoji neprijatelji

it, ,n,,.It,. 'Ilvoii zakonodavci bcliju, oni 6e voditi tvoje

ruke. Nlihove se odi ne mogu prevariti, tvojim se ru-

kama nc moie urnati. Podite sa mnoln k jakobincinia!

VaIa 6e vas braia lotekati ra3irenih ruku, krvavo 6c-

nro suditi svoiim neprijateljirna'

,l ir

MNOGO GLASOVA: K Jakobi,ncima! Zivio Ro_bespierre! (Sai odu.)SIMON: .]ao moni. ostavljen sarn! (pokuioaa ciu.te uspra.ui.)ZENA: Ja sam tu! (podupire ga.)

, . SINION: Ah, moja Baukiio, ti mi zlo vra6a,g clo_Drtm.ZENA: Tu stani!SIMON: Ti se oclvradai od mene? Ah. rnoiei li mi(iprostiiti, Porcijo? Jesarn li .te tukao? To "ij. bii;tn'oja ,ruka, to nije bila moja rnilica. to 1e udinilamoja ludost.

Ludost je neprijatelj iarinoga Hamleta.hamlet to nije ulinio, Iiarilet to, p,orite.

Gdje je nala k6erka, glje ie rnoja Anica?ZIINA: I'amo za uslom-SIMON: Podimo k njojl Dodi, nroja kr.eposna su_prtrgo !

(Oboje odlaze.)

KLTIB JAKOBINACA

JEDAN LIONAC: Salj,u na,s brata iz Lyona, dart vaSe grudi ulijerno njihovu gorku zlovolju. Mi neTnarno, da li su kola, na koji,ma se Ronsin vozio nagiljotinu, bila pllyairk-a kola, slobc.rle. lti ,oi znamo,<la o,d o,noga dana Chalio:ove uboiic. fr"au;,, opet takosfgurno' po zemlji, karo cla za njih nema groba. Zar stezaboravili. la je Lyon na zemlji Fraricuskoj ljaga..) (i. Biichner: I)antonovl smrt

kofu treba pokrrti liostima izdajica? Zar,,ste 'zaborpvili'

;;;;, kt"ijevska bludnica "tt'le' oprati svoj'u gub*

;;t; ; ,rodurnu Rhone? Zar ste zaboravili' da se po-

;;; "t. revotrucionarne strule mora na Sre'd'ozem-

nom moru nasukati Pittovo ratn'o brodovlje na lciina-

ma atistokrata? VaSo nrilosrde ubija Revoluciju' Di-

,^l:. ,""f."g aristokra ta znati hro'pac slobode' Sa'rno

kukavica umire za Repurbliku' jakobi'nac ubija zbog

nje. Znaite: ne na-demo li vi3e u Yama napon sna€ie

cnih ljucli od 10. koiovoza, rujna i 31' svibnja' onda

nam kao rodoljubu Gaillardu preostaje sarno jo5 Ka-

tu.,,ru b'.r,I"i" (Ptjesah i gtaia')"'igDAi lnroniNa-c' iupit 6emo sokratov vr[

z:ajedno s vama!

LEGENDRE lpopne se na ttibtna); Ne ircbamo da

gf"J'u*t I-yo.r. L;oii, koji nose svilene haljine' voze

se u kotijama, sjede u kazaliStu u loiama i govore po

,:.f"iil- if.ajemije, osjedaju ved nekoliko dana svoje

glave tvrstu tu 'u-""i*o'- Duhoviti su i govore' da

bi Maratu i Chalieru trebalo pribavlti dvostruko miufe-

niltvo i giljotinirati i njlihova poprsja' (Ueliho kome-

lanje u shufu.)NtrKOLIKO GLASOVA: To su mrtvaci' njihov ih

jezik giljoLinira'LEGENDRE: Krv tih svetih ljudi neka paCne nzr

njihl Ja pitam ovdje nazot:: tlS.lout Odbora za javno

;i;;"i."]., 'tkard-a su im uli t'oliko oglu$ile -"'-tcificir D'HERBots (prehine sa): A' ju.p.lt"*

tebe, Legendre, iiji glas daje poticaj,a takvim mislima'

da one ozive i da sJusuduju govoriti? Vrijeme je' da

lrJ

se str:gnu nr,aske. Cujte! LJzrok optuZuje svoju po,slje-elicu, poziv svoj odjek, razlog svoj utinak. OCbor za

.javno blag'ostanje se viSe razumije u logiku, Legendre.Budi miran! Poprsja svetih 6e ostati netaknuta, i onade ko Meduzine glave pretvoritt izdajnike u kamen,

ROBESPIEIIRE: Traiim rijet.JAKOBINCI: eujte, iujte Nepodmitljivoga!ROBESPIERRE: iekali smo samo na krik nego-

dovanja, koji odjekuje sa svih strana, pa da progovo-rirno. Nade su odi bile otvorene, vidjeli srno, kako seneprijatelj oruZa i CiZe, ali nismo dali znak za uzbunu.Pustili smo, da narod sAm [rdije nad s,obom, a ,on nijespavao, njegovo je oruZje zazvetalo. Pustili srno ga. daneprijatelj nahrupi iz svoje za,sjsdg, pustili smo ga, dase pri,bliii. Sad stoji slobodan i nezaitiden usred bijeladana, svakl 6e ga udarac pogoditi. Bit ie rnrtav, dirnga vi ugledate. 'F

Ve6 sam vam jednom rekao: Naii su se unutra,Snjineprijatelji Republike raspali u dvije stranke, kao u,dvije ratnitke rulje. Svi se oni, pod zastavama razli-dnih boja i na najrazlidnijim putovima Zure k i,stomcilju. Jedna od ,tih stranaka vi5e ne postoji. U svojoj jeafektiranoj lu,dosti nastojala da odbaci najproku5anijerodoljube, kao istrolene slabiie, da otme Republicinjene najsnaZnije mi5ice. Navijestila je rat bo.Zanstvui vla,sni5tvu, da izazove skretanje u prilog kraljwa.Parodirala je uzvi5enu dramu Revolucije, da je pomodudobro smi5ljenih stranputica izvrgne ruglu. Hdbertovbi triumf pretvori,o Re'publiku u kaos, a despotizam jebio zadovoljan. Mad zakona je posjekao izdaliicu. AIi

i i.' - Ie

-\to je tu,dincima d'o toga, kard'-im-preorstaju zlotirrci

druge vrste, da po*ig"; tti titif Ni5ta nismo udinili'

^kote uni$timo i drugu stranku'

Ona je pro'tivnost one prve' 9lu iu: nagoni na sla-

u*i-":.ri" je bojni potiit'.Milosrde! Ona hode da

crtme nanodu n'legovo oruije i snaig'u' koia se tim oru-

ijem sluii, da ga gola i iscrpljena preda kraljevima'

OruZje Republike je strah' snaga. Republike je kre-

post - k.upout. jer le s'trah- bez nje. poguban' jer jc

l..port bez niega nernofna' Stra$r je. izvor krqro'sti' on

nije ni(ta drugo nego brza' stroga..i neslomljiva pra-

vednost. Oni govore' da je strah oruije despotske vlade'

pa da prema tome na3a vlada nalikuje na despotizam''O"t"f.". ali tako. kao lto mat u rukama borca za slo-

trodu nalikuje na sablju, kojom 'je trao'ruian satelit

" tiranina! Vlada li clesiot pom'o6u straha nad sv'ojirn

foau.ti"irno, koji su slitni Zivotinjama' on kao despot

i*u pruuo, smrvite pomt#u tttLl" neprijatelje sl'obode'

i ne 6ete kao ,tvaraoci Republike imati manje Pravo

Rev,olucio,narna je vlada despotizam Slo'boie uperetr

protiv tiranije'

Srnilujte s'e rojalisti'ma! - viiu izvjesni lj'udi . Da

sc smilujerno zlo[incima? Nel Smilujmo se nevrnrmlr'

l-if":-" se nejaki'ma, smilujmo se nesretnima' smi-

i*;r." se iovjetanstvu! Samo niiroljubivi gradanin ima

frurro ,tu to, da 5a rlru5tvo za5titi' U Repu lict tl-t-'11"

lepublikanci gradani. a rojalisti i stranci su nepnJa-

teiji. Kazniti ugnjetavade iovjedanstva je milost' opro-

stiti irn to !e barbarstvo. svako mi se ispoljavanje iaz-

20

ne osjedajnosti tini kao uzdisaji. koji lete prema Engle-skoj ili Auistriji.

Ali nije im dosta da razoru|aju narod. vei nastojeda porocima otru;u i najsvetija vrela njegove snage.To je najlukaviji, najopasniji i najodvratniji napadajna slobodu. Porol< je Kainov Z1g aristokracije. U Repu_blici niie on samo rnoral,ni, nego i politiiki zlo6in; po-i"odan je tovjek poiitidki neprijatelj slobode i on jeza njw to opasniji, $to su veie usluge, koje joj je toboZeutinio. Najopasniji je onaj gradanin. koji ridije po_lroii tu,cet crvenih kapa, negoli utini koje dobro djelo.

Lako 6ete me razumjeti, ako pomislite na ljlde,koji su prije ,stanovali u potkrovnicama, a sad,a s,e vozerr koiijanra i iive ran,ratno s biviim markizama i baro_nicama. I mi zaista smijerno zapitati: Je li oplja[kaonarod, ili su zgnjeEene zlatne ruke kraljeva, kard vi_dimo. kako narodni zakonodavci paradiraju svim p,o_rocima i svim l'uksuzom nekadainjih dvorana. kak,o seti markizi i gro,fovi Revolucile Iene bogatim ienama.prireduju raskolne gozbe. kartaj,u ,se. d,rle sluiiniad i;rose skupocjena odijela? Mi se zaista moiem,o guditi"kad ih 6ujemo, kakve im closjetkc padaju na pa,met,kakvi su estete, i kako su nautili bonton. prije kratkasu vremena na besraman nadin parodirali 'facita, a iabih morao odgovoriti sa Salustrjem i travestjrati Kati-linu. no mislim, da mi vi5e ne treba ni crtice, portretisu gotovi.

Nema ugovora, nelna prirnirja s ljudima, koji surabunali samo na plja&anie naroda, koji su se nadali,da tc bez kazne izvr5iti to pljadkanje, za koje je Re-

2l

publika bila sa,rno Spekulacrja, a Revolucija obttt' Za'

straireni snaZnom brrjicom pti-.'ttu' pokusavaju sada

p"tt" prf"f.o u5utkaii pravdu' I, mo,glo bi se povjero-

,rati, d^ svaki sAm sebi kaZe: oMi nismo dovoljno kre-

por"i,-au bismo smjeli biti toliko straSni' Zakonodavci-

i'ilozofi, smilujte se naSoj slabosti! Ne,usudujem vam

se reii, da sam ,porolan; rc6i cu vam dakle radije: ne

budite okrutni!"Umiri se, kl'eposni nalo'le! Umirite se' r'odoljubi!

Recite svojoj b.uli u Lyonu: MaE zakona ne rda u ru-

kama, kojima ste ga povjerili! - Mi 6erno Republici

c{ati velik primjer. (Saeopte odobrauanje)'

MNOGO GLASOVA: Zivjela Republika! Zkip

Robespierre!pdnoSJnoNIK: Sje{nica je zavr5ena!

ULTCA

LACROIX, LEGSNDRE'

LACROIX: Sto si utini.o, Legendre? ZnaX li ti'kome ti svojim poprsjima skida5 glavu?

LEGENbRn^t N.tim kicolima i elegantnim iena-

ma. To je sve'

LACROIX: Ti si sam'oubojrca' sjena' koja ubija

svoj original, a time i sarnoga sebe'

LEGENDRE: Ne razumijem'

LACROIX: Mislim' da je Collot dosta ja6no g'o-

vorio.

,9

LEGENDRE: Pa ito onda? On je opet bi,o pijanLr\CROIX: Ludaci, djeca i - no? - pijanice go-

vore istinu. Sto misliS, na koga je Ro,bespicrre mislio-"pomenuvli Katilinu?

LEGENDRE: Na koga?LACROIX: Pa stvair je jednostavna. Ateiste i ultra-

revolucio'narce olved,oSe na stratilte, ali se time naroclunije pomoglo, on jo5 uvijek hoda bos,onog ulicama ihoie da od koie aristokrarta sebi napravi cipele. Ter-rnometar giljotine ne smije pasti. Samo, jo{ nekolikostupnjeva i Odbor za javno blago,stanje moie da setr,itraZi krevet na Trgu Revolucije.

LEGENDRE:Aukakvojjeprsjima?

to vezi s mojim

LACROIX: Zar jo'E ne vidii? Ti si sluibeno obja,vio kontrarevoluciju, primorao si decemvire, da buduenergidni, vo,dio si im ruku. Narod je Minotauro, kojisvake selmice treba da dobije svoje le5ine, inaie Jei njih same proidrijeti.

LEGENDRE: Gdje je Danton?LACROIX: Zar ja znam! On upravo skuplja ko_

rnadi6e Medicejske Venere kod svih srizeta,u palais_R'oyalu; on sla)e mozaik, kako on to kaZe. Sa,rno ne-besa znadu, kod kojeg je sada dijela tijela. Zalosno;e, Sto je priroda raskoma,lala ljepotu, kao Medejasvoga bra,ta, i tako je u lragmentima smjestila u ljud-.ska tijela. - Podimo u Palais-Rovall

(Obojica od.u).

J

SOBA

DANT'ON, MARION.

IvIARION: Ne, pusti me! 'l'ako, kraj tvojih nogCr"

Ho6u da ti pri,ianr.DANTON: Mogla, bi svoje usne bolje upotrebiti-MARION: Ne, pusti me tako. Majka mi je bila

pametna iena. Uviiek rm je govorila, da je nevinost

i"ijepa vrlina. Kad bi ljudr doiaziii k nama r poteli okojciemu razgovarati, uvijek bi me slala iz sobe. Kad

bih ja pitala, 3to su ti ljudi htjeli, odgo'varala bi mi,

neka se stiJim. Kact bi mi ciaila kakvu knjrgu, da ietitam, morala bik gotovo uvijek preskotitr nekoliko

strana. No bibliju sam smjela titati po mil'oj volji' tuje sve bilo sveto. Ali ipak je u njoj bil'o nelto, 5to ni-

sam razumjela' Nisam nikoga htjela rla pitarn' sa'ma

sam razniSljala. I do6lo je prolje6e; oko mene s'e po-

svuda zbivalo ne5to. u dcnu .ia nisam sudjelovala. Na-doh se u nekoj posebnoj atm'osferi, koja rne je p;otov<>

gu5ila. Promatrala sam svoje tijelo; kadikad rni se

uiinilo, da sam dvostruka, a onCa kao da se opet sta-

pam u jedno. U to je daba zalazio neki mladi6 u naltt

ku6u. Bio je lijep i iesto' je govorio kojekakve gluposti'

Nisam pravo znala. Sto on to misli, ali sap se morala

smijali. Moja rnu ie majka rekla, da de5ie d'o'lazi, a

to nam .ie obadvoma bilo po volji. Nap'okon nismo rno-

gli uvicljeti, za{tn da ne leZimo jedno uz drugo izmedu

:lvije ponjave, 'kad smijemo jedno uz drugo sjedjeti

na clvjema stolicama. To mi se vile svidal'o o'd nje-

.)J

gova razg,ovora,. pa nisam mogla raz,umjeti, za5to mi:rnanju zabavu dopultaju, a veiu uskra6ujru. Onda smo.to iinili kriomice. Tako jc to iBIo dalje. Ali ja samtada bila kao more, koje sve proZdire i postaje sve

9yPt:.. Za mene je sad postojalo samo jedno opr.tnobi6e, svi su se mulkarci stopili u j e d n o tiiel,o. Takvaini ie bila narav. a tko moZe protiv nje? Napokon jeon to opazio. Dode jednoga jutra i cjelivao -., k"u ju6e me zaguliti. Ruke mi je stiskao oko vrata. Stralnosam se bojala.'facla me pusti i nas,mije se i rete, daumalo nije poiinio ludost. Neka samo za,clrZim svojuhaljinu r neka je n.,sim, rekao nrr je, jer ie se i onakosama od sebe otrcati, A on, da ne ie da mi prije vre_mena pokv,ar.i vcselje, kad 1e to ipa,k .iedirno, Itcr' i^u.r,.I onda je otiiao, a ja opet ,risani

"nilu, Itc, je mislio.Te sam vederi sjedjela kraj prozora. Vrl,o sam razlra_vzljiva t povezana sam sa svirn onim, Ito me oknriuie..qamo jednim osje6ajem. Utorurla sam u valove sutona.Uto dode njz ulicr,r skupira svijeta. Djecl su trdalanaprijed, a Lene gledale s prozora. pogiedah dolje, aoni ga nose u nekoj kolari, mjesec je obasjavao nie-govo bliiedo telo, kosa mu je bila ilui,io. Utopin se.Briznula sam u plat. - To .je bio jedini slom u mombi6u. Drugi ljudi imaju dane svetkovania i dane ra,da.i;est dana l'a,de. a sedmi se dan rn1;le: ,uoLc s, g,tidincfedarnput ganuti, i to na svoj rodenda,n i ,svake .. gu_dine jedamput zamisle, i to o Novoj goctinj. Ja odsvega toga niiSta nc razumijem: ne znam ni za ka,kavodnlor. ni za kakvu promjenu. Uvijek sam szuno je_<ino: neprekidna i.ei,nja i uzi,manje, plamar, buiica.

t

Majka mi je svisnula oJ bcla. Ljudi pokamju na me

p.uio*. To je glupost. Svejedno je, u iemu tko uZiva'

.r tii.t'.t, u Kristovim slika.nra, u cvije6u ili djedjinig.atka*a. Isti je to osje6aj, a tko najviSe uiiva, naj-

viSe se rnoli.DANTON: Za|to ne n11'gu da sasvim upijem u se

tvoju ljepotu, zaSto je ne mogu svu o'buhvatifi?

MARION: Danto,ne, tvoje usne imaju oti'DANTON: Htio bih, da sarn dio etera, da te kupam

i-r svojo.i bujici ida se razbijam u svakom valu tvoga

lijepog tijela.

Utaze LACROIX. ADELAIDE i ROSALIE

LACROIX (ostune mu urutinm): Moram tlu L *"t;-

ienr. moram da se smijem.DANTON (nerado): Za\to?LACROIX: Pala mi ulica na Parnet'DANTON: Pa?

I-ACROIX: Na ulici su bili psi, jedna doga i bolo-

njelko psetance. pa su se mrcvarili.DAN'IONr Sto to znati?LACROIX: Palo mi je td upravo sal na pamet, pa

sam se rnorao uasmijati. Bilo je uPravo poutno! Dje-

vojke su izvirivale kroz prozor' Treba biti oprezan pa

ih ne pustiti ni da sjede na suncu, jer im se muiice

i na rukama ganjaju, a to ifrr navodi na kojekakve mi-

sli. - Legendre i ja pro{li smo gotovo kroz sve 6elije'

a male su nam se opatice reda putenog otkrivenja vje-

iale o skutove kalputa i traZile, da ih blagoslovimo' I-e-

.26

gendre ic jednu naudio pameti, ali te zato sada mje_sec dana postiti. Dovodim vam, evo, dvije sveieni,ce,koje svojim tijelom bogu sluZe.

MAITION: Do,bar Jan, gospodice Adelai,do! Dobardan, eospodice Rozalijo!

ROSALIE; Vei dugo nismo imale to zadovolistvoda se sastancmo.

MARION: Bil,o mi je zatsta tao.ADELAIDE: Ah bo,ie. ta mi smo dan i not za_

poslcne.DANTON (Rozaliji): Ej. rnala, tvoji su bokovi po_

stali zavodljivi.ROSALIE: O, Ja; pa rrri se d"anomice usavrlavamo.LACROIX: Xoia 1e razlika izmedu antiknog i mo_

dern,og Adonisa?DANTON: A Adelaida je ,postala tedna i intere-

santna. To je pikantna promjena. Njeno lice izgledaka,o srnokvin list,. koji ona drii pred .l;.ti- ,uo;i- tl_jelorn. Takva s'mokva na tako prom"1.roj cesti dajehladovinu, koja osvjeZuje.

ADELAIDE: Bila bih put, Sto vodi k ognji5tu, karlbi Monsieur. . .

DANTON: Razumijern. Nemojte samo zamieriti.draga gospodice!

LACROIX: duj me vei lednom! Morlernog Ado_nisa ne te razdetati vepar, nego krmade; njegove ranene Ce biti na bedru, nego u slabinarna, a rz njegovekrvi ne ie niknuti rule, nego iiknuti cvjetovi od iive.

PANTON: Gospodi,ca Rosal,ie je restaurirani torzo.na kojemu su antikni s,amo bofl<ovi i nog:e. Ona ie ma_

gnetska i,p;la: ono, $to pol, kcji se zove glava odbija' to

pol. koii se zove noge, privlaiil a sredina je ekvator'

Sa:. :; p,otrebno krStenje su'blinrabom svakome' tko

prvi put prode kroz njega.' LACI{OIX: Io su Cviie sestre milosrdnice' Svirka

sluli u trolnici. to jest u svom vlastitom tijelu'ROSALIE: Stidite se, ito ste nam zacrvenili uSi!

ADELAIDE: Trebali biste se pristolnije ponadatii

(Aclclarde i Ro'saiic odu)'

DANTON: l,aku no6, ciraiesna diecol

LACROIX: Laku no6, r'i. rudnici Zive!

DANTON: Zao mi ih ie Izgubile su svojtr vetertt

LACIROIX: Slu5aj. f)irrrtrrne! Dolazim od jakobi-

naca.DANTON: Saimo to''LACROIX: Lionci su objavili neku proklamaciju'

Oni drle. da im ni!'ta drugo ne preostaje. nego da se

ogrnu togom. Svaki se oJ njih uozbiljio, kao da hotc

di,a ka|,e svorme susjedu: orPaetus, to ne boli!" - Le-

gend,re ie vikao, da ho6e da razbiju C'haliei'ovo i Ma-

|utouo po,prsje. eini mi se. da on opet hode da udini

.-uoje li.e^ crvenirn. On se ve6 sav bio otresao straho-

"lui", i djeca ga ve6 na ulici vuku za kaput'

DANTON: A RobesPierre?

I,ACROIX: Lupkao je prstima po tribrni i t'ekatr:

,Krepo,st treba da vlada pomo6u terora... vratobolja

rrre spopala od te fraze'

DANTON: Ta ltaza te5e laske za giljotirm'

:]S

LACROIX: A Collot se derao kao nrahnit. da trebazderati maske.

DANTON: A s njim ie onda oderati i l,ica.

U/nzi PARIS

LACROIX: Sto inra novo, Fabricije?PARIS: Od jako,binaca sam poia,o k Robespierru.

Zahtjevao sam razjainjenje A on je poku5ao da na-pravi lice kao Brut, kad Zrtvuje svoje sinove. Govoric,je op6enito o dtrZnostima; rekao je. da on, kad. se radi<, aloboli, ne pozna nikakvrh o,bzira i da bi za nju sveirtvovaa: sebe. svoga brata, svoje prijatelje.

DAN'I'ON, I'o je bilo jasno r,edeno.. p,o,trebno jesamo skalu obrnuti, i onda on stoji dolje i pridriavaljestve svojirn prijateljirna. Moramo biti zahvalni Le_gerrdru, on rh je nagnao da progov,ore.

LACROIX: H6bertisti joX nisu mrtvi, narod je umaterijalnoj bijedi. a to je strahovita poluga. Zdjelicakrvi ne srnije da sc vi5e puni. da ne bi Odhoru za javn<,blago'stanje postala lanterno,m. Odboru je potreban ba-last, on treba jeJnu teiku glavu.

DANI'ON: Ja to znam. - Revolucija je kao Sa-turn. ona Zdere ,svoju vlastitu djecu. (Nahon lzratharazniiljanja): Ali ipak, ne 6e se oni to usudi,tri.

LACROIX: Dantone, ti si mrtvi svetac. Ali Revo-lucija ne pozna nikakvih relikvija; ona je izbacila naulicu ko,sti sviju kraljeva, a iz crkava sve kipove. Mi-sliS li, da bi tebe ostavili da stojiS kao spomenik?

DANTON: A nlole i,me! Pa, narod!

I,ACIROIX: fvoje irne! 1i si jedan od umjerenih'

a i ja sam jeclan, pa Camrlle, Philippeau' H6rault' Na-

,rao 1. slabost i umjerenost jedno isto; on ubija one'

f.,,:i ,""r,":u. K.ojaii sekcije crvenh -kapa osjetit 6e

;;;" ,i-ri..' poviiest u svojoj igli' ako junak iz ru'

janskih dana bu'le prema njima umjeren'

DANTON: T'o je sasvim todno' A osirn' toga -narod je kao dijete, ito *o'u cia razbije' samo da vidi'

ito ie unutra.LACROIX: I osim toga simo mi' Dantone' p<-'kva-

rcni, kako kaie Robespit"t' to jest'...mi uZiva'mo' A

nar.o,d je krepostan, to ;est, on lle ui'iva' ier mu rad

otupljuje o.gur,. za uLivanie' Narod se ne opija' jer

nema novaca, I ne ide u javne kuie' jer mu iz grla-ruraur^po

,iru i sledevima, a djevojkama s€ to gali'

OANTONT On rnrzi ()ne' koji 'u'livaju' kao 5to

cunuh mrzi muikarce'LACROIX: Nazivaju nas lupeZima' i (Dantontr' u

uho), medu.rtrnu ,tdttio' ima ne5to istine u tome' Ro-

;;rei.r'r. i narod 6e biti kreposni' St' Just 6e pisati

r'o^urr, a Barr€re 6e skrojiti kannanjolku i ogrnuti

Korrventtimkrvavimkaprrtiiem.i_svejatovidim.DANTON: 'l'i sanja'I' Bez mene nisu oni nikada

imali hrabrosli, a "t i" i" imati ni protiv mene' Re-

toi.rriju .io$ nije 'un'Bt"u' rnogli bi me jo5 trebati' po-

hrarnit ie me u arsenalu'

LACROIX: Treba da radirno'

DANTON: Bit 6e ved Prilike'LACROIX: Bit de vcd priiike' kad budemo izgu-

bljeni'

30

MARION (i)ant<tntt):'fvcje su usn,e postaie hladne,tvoje str rijedi ugulile tvoje poljupce.

DANTON (Murioti): lzgubiti toliko vrernena! Baiti je to i bilo vrijedno tlu,la'! - (Lacroixz).' Sutraidem k Robespierru. Naljutit iu ga, a,onda on ne moZe

da Iuti. Do sutra, dakle! Laku no6, prijatelji, laku no6!I hvala vam!'LACROIX: 'Iornjajte se. dragi prijatelji, tornjajtese! Laku no6, Darrtone ! Bedra te gosp,odice, su tvojagiljotina, a rlons Veneris 6e biti tvoja Tarpejska pe-tina. (Orle s Parisomt.

SOBA

ROBESPIERRE. DANTON. PARTS

ROBESPIL,RRE: Kaierir ti, tko mi zaustavlja ruku,kad potegnem mai, taj mi je neprijatelj. - Njegovanamjera nije vaZna. Tko me prijedi, da se branim,ubija me ba5 tako, kao da me napada.

DANTON: Gjje prestaje obrana iz nutd,e, ondjepobinje urnorstvo. Ne vidim nikakva razl,oga, koji birras silio, da i dalje ubijamo.

ROtsESPIERRE: Socijalna revolucija jo5 nije za-vr5ena; tko izvrXi rev,oluciju napo'la, sam scbi kopagrob. Dobro drultvo joI nije mrtvo. Zdra.ve narodnernage treba da zamijene tu. u svakom pogled;u olinjaluklasu. Pcrrok mora da bude kaZnjen, a krepost mora lavlada pomo6u terora.

3f.

DANTON: Ne razumijern rijet "kazna"' -- I ta

tv,oja krepost, Robes,pierre! Ti nisi uzimao novaca' nisi

se zaduljvao, ni s jednom Zeno'm nisi spava'o, uvijek

si bio pristojno odieven i nikad se nisi opijao' Robes-

pierre, ti si upravo grozno polten. Ja bih se stidi'o, da

tridesed gedina hodam izmedu neba i zemlie s i'stom

moralnom fizioritmijonl salno zb'og ja'Jnog uiivanja'da mogu clrup;e smatrati gorima oci seibe. -

f4v nsrra

nilta u tebi. lto b,i ti katkad sasvim tiho, potajno rc-

klo: "LaZe!. Ia)ei!'.ROBESPIERRE: Moja savjest je tista'DANf-ON: Savjest jc ogledalo, pred kojrnr se maj-

rnun muti. Svatko se kiti. kako zna i pri tome uZiva

na svoi nadin. Ba! ic i vii rcdno potupati se zb'og togal

Svatko neka se brani, ako mu bilo tko kvari veseije'

Irnai li ti prava, da giljotinu ptetvarai v tabar za

prllavo rublje dlugih liudi i da od njihovih oJsjetenih

glava praviX kugle za [i$6cnie mrlja s njihovih prlja-vih hallina, i to zato, Sto je tvcj kaput uvijek briZiiiviroletkan? Da, ti se molc! braniti, ak'o tl pljunu na njiii ti ga pocicru. Aii 5to te se tiie, dok te pu5taju na

rniru? Ako njih nc smeta, da tako hodaju po svijetu.

zar ti ima5 zbog toga pravo da ih zatvori5 u grob? Zat

si ti nebeski ,policajac? A ako'ti to ne moiel cla gledai'

kao (to to tvoj dragi gospolin bog gleda. a ti prekrij

t di mrpcern.

ROBESPIERRE: Ti Poritei krePost?

DANTON: I poro'k. Postoje sam'o eqrikurcjci, i to

snrovi ili profinjeni, a Krist je bi'o najprofinjeniji' Ito je jerlina razlika, 5to je ja rnedu ljudima rnogu da

2g

pronadem. Svaki radi po svojoj prirodi, to jest radiono, 5to rnu godi. - Zar ne, Nepodmitljivi, okrutno je,(to smo ti ovako zgazlli pete sa cipela?

ROBESPIERRE: Dantone, po,rok j. .r izvjesno,mi.asu veleizdaja.

DANTON: Ne s'mije5 ga proskribirati, zaboga ne.To bi bila nezahvalnost. I)uZan si nur preveliku za-hvalnost, zbog kontra,sta naime. - Uos,talorn, da o,sta-nemo kod tvojih pojmova, na5e nepoJop5tine tnogusarno da koriste Republici, jer kazna ne smije da za-je<lno s krivcima pogodi i nevine.

ROBESPIERRE: 'Iko tt ka|e. da je tkogod nevininastradao?

DANTON: euje5 li,, Fabricije? Nijedarn nevini nijenmro! (On pode; izlazeti Parisu): Ne smijerno izgubitini trenutak. tr'loramo se pokazati! (Danton i Paris od-laze).

ROBESPIERRE (qdml.' Idi samo! Taj misli predjavnom ku6orn zaustaviti hatove Revol,r.r,cije, kao koti--ia5 svoju :lresiratu kljusad. Imat 6e o'ni dovoljno sna-ge. da ga dor"uku do Trga Revolucije.

Meni zgazi.ti pete s,a cipele! Da ostanem,o kod tvo-jih pojmova! - Sta'ni! Stani! Je li to ba! o,no? -Reii ie, da me je njegov gigantski lik previ,Ie zasje-njivao. pa da sam ga zbog toga dao maknuti sa sunca.

- A kad bi imali pravo? Zar je to doista potrebnolDa, da, Republika! On rnora nestati.. Smijelno je, kakomi misli jedna drugu nal.zirtt. - On rnora nestati. Tkose usred mase. koja hrli naprijed zaustavlja, taj joi

5 G. Biichner: Dantonova smft33

:elF-,i;;

se supr()tsLavlia isto tako. kao da joj prijeii put' ibitt.e zga:zen.

Ne 6.n',u rni d,rpustiti. da se brod Revolucije na-

sute na plitkoj prolatunanosti i da zaglibi u blarbo tih

ljudi ; mtrramcr ods;e6i ruku, koja se u'suduje da ga

zaustavi - pa sve Ca ga i zubima zgrabe!

Dolje s dru$tvom. koje je mrtvoj aristokraciji svu-

klo haljine i naslijedilo njenu gubu!

Nerna krep'osti! Krepost je peta na nrojim cipela-

rna! Moji pojmovil - Kako mi to uviiek iznova pada

,tu pu-"t. "-

Za{lo nc mogu da se otresem te misli?

Ona mi uvijek krvavi,m prstom pokazuje onamo' ona-

mo! Mogu Ja du oko njega ovijem krpa koliko god

hoiu, krv ipak uvijek probija. (Nahon stanhe) lane znam, 5io je to u meni, lto ono drugo u lai tjera'

(PotXe na.prozor)' No6 hrte nad zemljo'm i valja se u

pustim ,n"rrirnu. Misli, Zelje, jedva naslu6ene, zbrka-

ne i bez otrlika, 6to su se pla5ljivo skrile pred Canjim

svijetlom, dobivaju sad oblik i ruh'o, pa se Suljaju u

tihu kucu sna. Olvaraj'u vrata, vire kroz proz'ore, p'o-

staju napo,la tijelom, udovi se u snu proteZu, usne mr-

,nljaju. - A nije li nala java sarno jasniji san? Ni-snrro li mi mje,seinjaci? Ne radirn'o li mi kao u snu'

samo jasnije, odredenije, dosljednije? Tko ie nas ztrog

toga karati? U jednom sartu posvr5ava duh vi5e misao-

nit .ljela, nego 5to ih na5 tromt organizarnr moZe ':la

kroz gocline izvede. Grijeh je u misli' Da li 6e misao

postati djelom, da li 6e je tijelo izvesti, to je slutaj'

tlluzi Sit. JUST.

:14

ROBESPIL,RRE: E, tko je tu u mraku? E. sr.ijetle.sviietla!

ST. JUST: Poznai li moj glas?ROIBESPIERRE: Ah ti si. - St. Just!

SLUZAVK A donosi saijetlo.

ST. JUST: .[esi li bio sam?ROBESPIERRE: Upravo je Danton oti6ao.ST. JUST: Sreo sam ga usput u Palais-Royalu.

Revolucionarno je namrXtio telo i govorio u epigrarmi-ma;

- bratimio se sa sankilotima, grizete su trdale za

njim, a ljudi su se zaustavljali i jedni drugima Kapta,liu u5i ono. 5to je on ,rekao. - Izgubit iemo prednostnapada. Hoie5 li jo5 :luZe oklijevati? Radit iemo beztebe. Odluiili srno.

ROBESPIERRE: Sto iete raditi?ST. JUST': Sazvat 6emo u svedanu sjednicu Za-

konodavni odbo'r, Odbor za sigurnost i Odbor za iavnoblago,stanje.

ROBESPIERRE: Previlc okoli5anja.ST. JUST: Mi rnorarno veliku lelinu pristojno po-

kopati, kao svedenici, a ne kao ubojice. Ne smijem,oje osakatiti, svi njeni dijel,ovi tijela rnoraju zajeclnos n.jom u grob.

ROBESPIERRE: Govori jasnije!ST. JUST: Moramo ga pokopati u njegovoj punoi

bojnoj opremi i na njegovu grobu poklali njegove ko-nje i robove: Lacroix -

:lr---

ROBESPIERRE: Savr$vn ni'tkov, biv5i advokatski

pisar, a sada generallajtnant Francuske. Daljel

ST. JUSI: H6rauit-Sechelles'ROBESPIERRE: Krasna glav a!

ST. JUST': On je bio lijepo naslikano poietno sio-

vo na ustavno,m aktu. lakav narn ukras nije vi6e potre-

ban. izbrisat 6emo ga' - Philippeau' - Camille'

ROBESPIERRE: I on?

ST. JUST (pruii mu nehi papir): To sam misli<-r'

- Evo, 'titaj !

ROBESPIERRE: Aha, "Stari franjevac"! I niitacirugo? On je dijete, on vas je isrnijavao'

Sf. SiUSf: Tu ditaj, ovdjel (Pokazuje mu jedntt

mjesto.)ROBESPIERRH (iita): "'Iaj tkrvavi mesija,, Ro-

bc,spierre, izmedu obadva krvnika, Couthona i Collota'

na -svom

brclu Kalvartji, na kojem on Irtvuje, a sAm

nije Zrtvovan. Giljotine-bo.eomoijke s'toje pod njimkao Mariia i Magdalena. St. Just mu leZi kao Ivan na

srctr i upoznaje Konvent s apokalipti[nim otkrivenjem

svoga utitelja; on drZi svoj'u glavu. kao da je rnon-

stranca..<ST. JUST: Ja cu se ved pobrinuti, da on nosi svoju

kao sv. Dionizije.ROBESPIERRE (lira dalle): "Tk'o da i pornisli, da

je onaj tisti mesijin frak mrtvalka' ko$ulja Francuske

i au ,n njegovi tanki prsti kojima on po tri'rrini lupka'

noievi giijotlne? - A ti, BarrAre, ti, koji si rekao, da

i'" se na Trgu lR,evolucije kovati novac! Ali - ne 6u

cla istresam tu staru vre6u' On je kao udovica, koja je

E6

ve6 imala pola tuceta muZeva i pomogla sahraniti ih..I-ko je za to kriv? On ima taj d.ar, da vidi na ljudi-ma hipokratsko lice pola goCine prije njihove smrti.,Pa i tko bi mogao sjes,ti uz leiinu i udisati smrad?*

Dakle i ti, Camille? - Maknim,o ih! Brzo! Samose mrtvaci ne vraCaju.

Je si li priprernio opfuZnicu?ST JUST: Lako za to. Ti si ie kod iakobinaca

nagovijestio.ROBESPIERRE: Htio sam ih zastra5iti.ST. JUST: Treba sam,o da je pr,ovedem. Krivo_

tvoritelji i stranci skuhat ie njima Oopu*. Od tog iejelar umrijeti, dajem ti svoju rijet.

ROBESPIERRE: Onda brzo, s,utra! Samo nikakveduge sarnrtne borbe! Vei sam nekoliko dana osjetljivi.- Samo brzo. (ST. .|UST ode.)

ROBESPIERRE (sdm): Du, krvavi mesija, kojiirtvuje, a sim nije irtvovan. - On ih je otkuiio ,rro_jom krvlju, a ia ih otkupljujem njihwom ro,denom.Oni su zbog njega zgrijelili, a ja uzimam grijeh nasdbe. On je osjetio slasti bola, a ja muke trvnit a. tt oie sebe vi3e zatajio, ja ili on? -

pa ipak je neXto ludou toj misli. - ZaEbo upirerno odr uvijek samo u je_dnoga? Zaista, u svima nama razaT,inju sina tovj._ijega, svi sr: mi borirno u vrtu Getsem,anskom u krvavuznoju, ali initko svojim rauama ne otkupljuje druge.

IVtroj Camille! - Svi me ostavljaj,u - we je pusto

i praeno -. ja sam s6m.

3T

DRUGI CIN

SOBA

PHILLIPPEAU. PARIS. C'\.DESMOULINS

.jesti kukavice, da je vdjeme, da se oko tebe ok,upe;pozovi i one s brda, i one s dola! Viii protiv tiranijejecemvira, govori o bodeZima, zazovi Bru,ta, pa 6eIonda zastraliti tribine i sabrati oko sebe ,i ,one, kojimaprijete kao i H6bertovim ,sukrivcima! Mo,ra5 dati mahasvom gnjevu. Ne daj ba.r, da umrerno razoruiani i po-niZeni kao sramotni H6bert!

DANTON: Ti slaibo pamti5. Nazvao s,i me mrtvimsvecem. Imao si pravo i vi5e, nego 5to si sam mislio.Bio sam kod secir"anja; bili su puni poStovanja. alicnako-kao grobari. Ja sam relikvija, a relikvije se ba-caju na uli,cu. lmao si pravo.

LACI{OIX: Za\to si pusti<-r, da dode do togalDANT,ON: Do toga? Da, zaista.. Na koncu mi je

postalo dosadno. Uvijek hodati naokolo u istom ka-putu i uvijek jednako mrltiti lelo! To je jaJno. Bititakav bijedni instrumenat, na kojem samo jedna Zicazvuti uvijek istim tonom! - To je nemogude rzdr|atr.Htio sam udobno iivjeti. To sam p,ostigao. Revolucijame stavlja u mir, ali na drugi naiin, neg.o $to samrnislio.

Uostalom, na 6to da se i oslonimP Sarno bi se naledro'lje rnogle 1o! da ogledaju s grljoiinama-bogornolj-kama; a inate ne znam niSta drugo. Sve se to moZe naprste izbrojati: jakobinci su izjavili, da je krepost na,lnevnom redur kordelije'rci me nazivaju H6bertovimkrvnikom.Opii,nski odbor iini pokoru. Ko,nvent - tobi jo5 bio neki iz:.lazt. - ali to bi dovelo do novog 31.svihnja, i o,ni ne bi dovoljno uzmaknul,i. Rorbespierreje do,gma Revolucije" ona ne smije da bud,e izbrisana.

DAN'TON, LT\CROIX,MILLE'

CAMILLE: Brzc, Dantone' Ne srnijemo gubiti vre-

mena.DAN'I'ON (oblati se): Ali vrijeme gtrbi nas' Vrlo

ie to dosadno; najprije uvijek ko[ulju i onda na to

navuci hlate, nave.e lezi u krevet' a ujutro,opet izrrrl.

i;i J "j.gt i uvijek tako medi jednu no$r pred lt"s"'Pa tu uop6e nema nikakva izgleda' da t'ude druktije'

Vrlo je to Zulor.,o, i 'Ja su ved milijuni tako ra<iili' i

da de milijuni opet tako raditi, i da s'e rni jo'5 p'ovrh

irgu ,urooi^o ii dviju polovica, koje. obje isto rade'

ir"" t. ,"f." sve zbiva dvostruko - vrlo je to Zalosno'

CAMILLE: Ti govori3 u nekom potpuno djetinja-

rto'rn tonu.DANTON: Oni, koji umiru, 6esto postaju djeti-

njasti.LACROIX: Ti se svojim oklijevanjem baca5 u pro-

past i povlati5 za sobom sve svoje prijafielje' Obavi-

38

.,\ ne br se ni rnoglo' Nisrno m'i stvarali Revoh'rciju'

Ilevolucija je stvorila nas.

A kacl bi se i mogl'o - volirn da mene giljotiniraju'

nego da ja clo'pultam da se giljotini'ra' Sit sarn toga''Ce-

,.,iau ,. -i. iirai. borimo jedni protiv drugih? Trcrbalo

bi da sjednenao jedni uz druge i da Iivimo u rn'ir-u'

Negdje se pogrijelilo, kad su nas stvarali; ne5to nam

neclo,staie. ne znam. kako da to nazovem' - Afi mi to

n. 6"*i, jedni drugima izvu6i iz crijeva, pa temu da

si onda paramo utrobe? lVlanite, jadni smo mi alkemi-

iari!CAMILL,F,: S viSe pato.sa redeno, to bi znatilo: ka-

kc, 6e jo$ d'ugo iovjedanstvo u vjetn'oj gladi iderati

udove vlastitog ti.iela? Ili: kako derno jo$ dugo mi'

brodol<-rmci, na tom razb'iienom brodu 's'isati u neuga-

sivoj iedi jedni drugi'ma krv iz vzilal Ili: kako 6emo

jo5 dugo mi, ra[undZile' traZe6i u rnesu nep'oznati"

vjebno uskra6ivani X. pisati svoj;e ralune osaka6enim

r ukama?DANTON: Ti si snaZna j'eka'

CAMILLE: Zar ne, hitac iz piitolja odjekuje isto

kao i uclarac gro,ma? -Io bolje za te, trebalo bi da me

uvijek ima5 uza se.

PHII,IPPEAU: A Francuska neka ostane svoJrn!

krvntcima.DANTON: Pa lto onda? Ljudi se pri tomc sasvinr

do,bro osje6aju. Prati ih nesreda, a moie l'i se viSe za-

htijevati, da'bulerno ganuti, plemeniti, kreposni ili du-

horrlti, iii da u,rpie ne osjeiarno dosade? - Svejedrro

.je, da li umiru na giljotini, ili od groznice, ili od sta-

40

iosti! A 1o! .;c i zgodnije. lako barem odlazc jo5 gip-kih udova za kulise i rnogu jo$ odlaae6i 1a gestikuli,raju i da duju gledaoce, kako im plje(6u. To je sa,svimplistojno i to nam dolikuje. Uvijek rn,i stojirno na po-zornici, pa i onda ako nas na kraju sasvinr ozbiljnoprobodu. Vrlo je d<-rbro, $to ie dorb Zivota, biti maloskra6ena; kaput je b,io predugadak, nale ga tijelo nijeirroglo da ispuni. Zivst te tako biti epigram, a to scjo,! nekako rnoie podnijeti. Pa tko irna Costa dahar irluhi; za ep,os od pedcset ili Sezdeset pjevanja? Vr,i-jeme je vei, da se jo5 ono malo esencije ne pije viieiz tabra. nego iz dalice za liker; tako narn se gubicaipak napuni, a inale bi se jedva moglo skupiti ncko-liko kapi u onoj nezgrapnoj po'sudi.

Konalno - rnrora,o bih i vikati, a to je prevelikrrapor za mene. -I'aj Livot nije vrijedan posla, Ito gasami se"bi zadajerno, da ga odrZirno.

PARIS: Pa onia bjeZi, Dantone!DANTON: Zar Dornovinu moie5 da ponese5 sa so-

Lnom na donovima svojih cipela?I konatno - a to je bitno: ,oni se ne ie usuditi.

lCanilleu): Dodi, rnoj mladi6u. Kai:em ti oni se ne ierrsuditi. Zbogom. zirogorn!

(Dantott i Catniile odu).

PHILIPPEAU: I orr odlazi,LACROIX: I ne vjeruje nijednu rije6 od onog.a,

ito je rekao. To je sanr,o lijenost! On 6e radije pu,stiti,da ga giljotiniraju, nego da odrii govor.

1T

PARIS: Sto da radimo,)

LACROIX: Oti6i 6emo ku6i i kao l'r'rklecija laz-

.ariiliatr o poitenj'u.

SEl'ALIS E

Setati.

GRADANIN: D'obra nioja Jacqeline - htio sarn re6i

Xorn... htio sam rc6i Korn... Htio sam re6i : Kor" '

SIMON: Kornelija. Epadanine, Kornelija'GRADANIN: Moja tne dobta Kornelija oibrado-

vala djetati6em.SIMON: Rolila je l{cPublici sina.

GRADANIN: Republtci. tc zvuii previie optenito'

IVIoslo bi se reii ' . .

SIMON: T'o je upravo on'o' Pojedinaino tleba

r,pfcnitome . . .

GRADANIN: Ah da, to isto veli i moja Zena'

ULIdNI PJEVAC (Pjeva):Sto je, Sto je ipakRaciost i slast svih ljudi'r

GRADANIN: Ah. s imenima. nikako da budern

natistu.SIMON: Krsti ga KoPlje, IVlarat!

ULIENI PJEVAE:U rnukama i bri,gama

Mude se od rana jutra,Dok rm dan ne Prode'

12

GRADANIN: !'oiro bih tLi irnena - i'pak je neitrru tom broju trr - a osim toga ne5to, 5to je ko,risncr,i valjano. Sad sam se sjetio: Plug, Robespierre. I o,nda

tre6e?SIMON: Koplje.GRADANIN: Hvala varn, susje,de: Koplje, Plug,

Robespierre - to su lijepa imena, to lijepo zvuti.SIMON: Velim ti. da tc gru,Ji tvoje Kornelije biti

kao vime rimske vuiice - ne, to nc valja: Rornul jebio tiranin, to ne valja. 1P:odu).

PROSJAK: (pjez,u): "Jedna laka zernlje, i malornahovine. . ." Draga gospr;do, lijepe dame!

PRVI GOSPODIN: Radi. momte. pa ti si sasvimdo,bro ug,ojen!

DRUGI GOSPODIN: Evo tit (Daje ntu nouuc.).

On ima ruku kao bar5un. To je bezobrazmo.

PROSJAK: A otkuda vam. go$'p,o,dine, va( kaput?DRUGI GOSPODIN: Tleba raditi, raditi! I ti bi

nogao imati isto takav kaput. Dat iu ti posla: dodi dornenc, ja stanujem. . .

PROSJAK: GospoCine, a temu ste radili?DRUGI GOSPODIN: Budalo, da irnam kaput.PROSJAK: Mudili ste se, da ulivate. Imati takav

kaput. to je ve6 uZivan.;e, jer te i dronjak sluli.DRUGI GOSPODIN: Svakako, drukdije ne moZe

da bude.

PROSJAK: Bio bih glup. To se rnedusrobno ukida.Sunce sja toplo ,i na kutii, a to rnoZe3 imati sasvimlako. (P jeua:) "Jedna Iaka zemlje i malo mahovine...

ROSA,LIE (Artehicli): Makni se' eno dolaze voj-

nici! Ol juder nism,o ni,$ta toplo jele'

PROSJAK: .. . ',To mi je na zemlji svr(etak sutl-

bine!. Draga gosPado, rnoje dame!

VOJNIK: Stoj! Ku<la. djeco moja? (Rozaliii): Ko-

liko ti je godina?

ROSALIE: Koliko i mom malom Prstu'VOJNIK: Ti si vrlo o5tra'

ROSALIE: A ti vrlo tuP.

VOJNIK: Pa 6u se na tebi nabrusiti'

(On pjeva):

Kristinko, Kristinko nloja,

Zar je tai povr'jed 1o5, povr'jed lo5'

. Povr'jed lo5, Povr'jed lo5?

ROSALIE (Fina):

Ah ne, gosParl vojni'ci,Ta ja bih rado jo3, rado jo'5,

Ralo jo3, rado joI!

Dolaze DANI'ON i CAMILLE'

DANTON: Za nije veselo? - Nju5im nelto u

atm,csferi; tako je, kao da smnce leie tazltrat' - Zar

da ne poZeli3 da skodi5 medu njih, da odere5 sebi hlate

s tijela, pa da se na Zivotinjski naEin parirno kao psi

na ulici? (Prolaze')

MLADI GOSPODIN: Ah, Madarne, glas zYvna'

veternje rumenilo na drvedu, blistanje zvijezda ' ' '

14

MADAME: Miris cvijeta! O; te bezazlene radostr,to 6isto uZivanje 'r.r prirodi! (Svojoj ht.erhi) Pogledaj.-Eugenie, samo, krepost ima oti za to.

EUGENIE (poljubi saoju majhu u ruku): Ah. ma-ma, ja vidim sarnro vas.

MADAME: Dobrc dijete!MLADI GOSPODIN (Iapie na uho Eugenie): Yt-

dite li ondje onu lijepu darnu sa starim gospodinom?EUGENIE: Poznanr je.MLADI GOSPODIN: Prida se, da ju je njezin vla-

suljar ote5ljao na djetinju.EUGENIE (smije se): Zli jezici!MLADI GOSPODIN: Stari go,spo'din idc uz nju;

sn vili, kako taj pupoljdii bubri, v<.rdi ga na Setnjupo suncu i misli, da je on taj pljusak. koji mu j. p.-.rnogao da uzraste.

EUGBNIE: Kako je to,nepristojno! Naj-iadije bihp,o,crvenjela.

MLADI GOSPODIN: A ja bih zbog toga mug.a,cr

poblijedjeti. (Odlaze.)DANT'ON (Camilleu): Ne otekuj o,d mene sarn,r

niSta ozbiljno! Ne pojmim. zaSto ljudi ne zastanu poulica.ma ine smiju se jedni druginra u lice. Mislim, dabi trdbali da se smiju sa plozora i iz gro'bova, nebesabi mo'rala da pucaju ol smijeha, a zemlja da se valjau smijeh'u. (Odu.)

RRVI GOSPODIN: Uvjeravanr vas. da je to rzvan-redno otkli6e! Sve tehniike vjeltine dobit 6e pomoiutoga sasvim drugu fizionomiju. eovjetanstvo juri gi-santskim koracima prema svon'r visok.om odredenju.

DRUGI GOSPODIN: |este li vidjeii novu dramu?

l'o vam je babrlonski toranjl Neka izbrka svodova' 1na-

ilh rt.p""i.a, hodnika, a s'r'e je to tako lako r srnjelo

;;g;; u zrak. eovjekr'r se vrti pri svakom koraku'

Neotritna glava! (On zastane srteten')

PRVI COSPOOIN: Sto'vam je?

DRUGI GOSPODIN: Ah' ni5ta! Dajte mi rtrku'

gospo:line! Ova lokva - tako! Hvala vam' Jedva sam

jc obiiao. Moglo jc biti oPasno!

PRVI GOSPODIN: Pa zar ste se vi lmlali?

DRUGI GOSPODIN: Da, zemlja je tana'na kora'

Uvijek rni se iin'i. da bi mogao propasti' kad naidern

r'ra ,ruuktu rupu' - Treba oprezno stupiti' rnole se

plolomiti. All u terttar podite, savjetujem vam!

SOBA

DAN TON, CAMILI,E I,UCILE.

CAMILLE: Kai'em vam. ako im ne dalci sve u

clrvenim kopijama, razasuto po kazaliStima, 'koncer-

tima i .r-.1.t.ltLi"t rzlaLbama. onda nemaju ni otiju

ni uiiju za lo. IzteLe li tkogod kakvu marionet'u' na

kojoj se vidi, kako j'oj iznutra vrsi uzica' za koju je

porrtut., i kojoj na svakom koraku praskaju udovi u

lornbima od pet stopa - onda' se dive karakteru i

dosljednosti. Uzme li ttkogod neki .osjedajli6' neku

.entenciju, neki pojam' pa mu navu'te hlate i kaput'

napravi"r,'t.t tttk. inoge' naliti lice i puita' da se trr

,ro

ierdo kroz tri iina bacaka i muii. dok se napokon ner,Ieni ili ne ustrijeli - onda je to ideall Zagudi linetko neku o,peru, koja upravo tako izratava zanos ipotiStenost u ljudskoj du5i, kao 5to zemljana lula, punavode, oponaSa slavulja - ah, to ti je onda umjetnost!

Prenesite ljule 'iz kazali5ta na ulicu: o, ja,dne lizbilje! Oni zaboravljaju na svcga gospodina boga, kaclsu vidjeli njegova loSeg nasljedovartelja. Oni od stva-ranja, koje se svakog trenutka, oko njih i u n.iima,1,arko, bujno i sjajno obnavlja, ne vide i ne duju nidta.Oni idu u kazalilte, titaju pjesme i romane, crponalajute nakaze. a boZjim stvorclvima vele ,Kako s,u oibidni !.Grci su znali" 5to govore. kad su prital,i. da je ipigma-li,onov kip oZivio, ali da nije imao djece.

DANTON: A umjetnici pdstupaju s priroJom kaoDavid, koji je u rujnu one umorene, Sto su jz zatvr;raLa Force bili badeni na ulicu. hla,dnokrvn,o ocrtao igovorio: oHvatam, evo, u lim zlolincima jo5 posljed-nje trzaje Livota!,, (I)antona pozoau napolje.)

CAMILLE: Sto veli5 ti, Lrrcile?LUCILE: Niita. Tako te rad,o p;Ledam. kad govori5.CAMILLE: A duje3 li me?LUCILE: Dakako.

CAMILLE: Imam li pravo? ZnaE li ti u,op6c. ltosam rekao?

LUCILE: Ne, zaista ne znam. (Danton se aruio..)CAMILLE: Sto ti je?DANTON: Odbor za javno blag'o,stanje odludio je

da me uhapsi. Upozcrrili su me i ponudili mi utodi,Ite.

47

TraLe ulojTr glavu' Neka im bude' Sit sarn tog

pctljanja. N"Lu j. uzmu Sto zato? Znat & hrabro

umrijeti. To je lak5e nego Zivjeti'

CAMILLE: Dantone, jo3 ima vremena'

DANTON: Nemoguie - - ali ne bih bio nr'islio ' '

CAMILLE: fvoja trorncst!

DANTON: Nisam trom, nego umoran' Peku nre

tabani.CAMILLE: Kamo idel?

DANTON: Eh, a tko bi to znao!

CAIvIILLE: Ozbiljno te Pitam, karno?

DANTON: U letnju, rnoj mladi6u' u Ketnju'

(Odlazi.)LUCILE: Ah, CarnrlleiCAMILI,E: Urniri se, irago dijetel

. LUCILE: Kad p'omislinr. da bi tu dragu glavtr ' "Moj Camille! To je ludost, zar ne, ja sam luda?

-CnN'ttI-I-g: Urniri se. f)anton i ja nismo isto'

LUCILE: Zemlja je prostrana, r toliko toga rma

na njoj - pa zaSlo ba5 to jedino? "lko da mi to uzure''

l'o bi bilo straXno. A i Bto 6e im?

CAMILLE: Ponavljam ti: moZe! biti bez brige'

JuEer sam govor'iro s Robespierrom' Bio je ljubezan'

iir4ol,, ,.,to u napetim odnosima, to je ist'ina' Razlititi

nazori, ni5ta drugoiLUCILE: Podi k njenlu!CANIILLE: U isto j smo klupi sjedjeli u ikoli'

Ilio ie uvijek mrk i osamljen. Samo sam ja do'lazio

k .tjer,tu i kadikai ga nagnao na smijeh' Uvijek je

pokazivao veliku naklonost prema meni' Idem'

.4rl

LUCILE: Iako brzo, prijatelju molt ld.il Dodi!5a1r9 to (poljubi ga.) i to! Jail la,f (Camille ode.)

StraSno je to doba. Ali rako je. Tko tu mnZi iit"utiniti? Treba se sabrati.

(P jeva:)Ah rastanak, ah rastanak, ah r.astanak,T'ko je izmislio rastanak?

- Kako mi je uprarvo to palo na um? Nije d,obro, daje to tako samro od sebe Jdlo. _ Kad je izalao, bilorni je, kao'la se ne moie vile vratiti i kao da rpora ne-ptTlury iii sve datje od rnene, sve dalje.Kako je ova soba prazna. prozori srl otvoreni, ka<rrla je mrtvac lelao u njoj. Ne mogu tu vile izdrlati.(Ode.t

U POI,JIJ

DANTON: Ne cu dalje. Nc 6u da'r'in buku lulkanjcrn svojih koraka idahtamjem.

(On sjedne. Nakon stanke):Pridali su mi o nekoj bolesti, oJ koje se gubi pam_denje. Smrt kao da je tome slitna. a o.rau se kad,i,kad

ponadarm, da ona mofida jo,S jade cljeluje i tini, daiovjek s v e izgrrbi. Kad bi to bilo! _ Onau ;;il p;:trlao ka,o, krlianin, da spasim nepri.jatelja, to jest svo.jepamienje.

Kai,u da je ovo sigurno. dti, za rnoje pamdenje, aline za mene; grob mj da.je vile sigurnosti, pribavljarni barem zaborav. On ubija ioje pam6enje. A.l (;. Biichner: f)antorrova smrt.

49

u toj ti5ini pra-svojim glar^sninr

c,ndje Zivi moje pamdenje i ubija mene' Ja ili onoP

ii$;";t je lai- (() stane i hren'e natrag')

Ja koketiram sa smr6u' Sasvim je prijatno walco

izd.aleka namigivati joj kroz lornjon'..

Zapravo se moram iut"t" tome srnijati' Ima u menl

neki osje6al ostajanj'a, koji ml. veli: sutra 6e biti' kac

i danas, i prekosutra 6e, i i<asnlje 6e sve biti kao i sada'

T;;" tek pus'te glasine, ho6e da me zastrabe' Ne 6e se

t,ni ustrditi! (Ode')

SOBANot je.

DANT'ON (rtu prozttru): Zar to ne 6e nikada pre-

stati? Zar svietlost ne 6e nikada dogorjeti' i zvuk ni-

kaia istrun trti? Zar nikad ne 6e biti tiho i tamno' da

"ig" "i jedni, ni drugi ne tujerno i ne vidimo uzaiamno

svoje gadne grijehe? - Rujan! -" 'lUifn k"o,n i'n'trc): Dantone! Dantone!

DANTON: Sto je?

JULIE (ude): Sto viteX?

beNroN' Zar sa'm vikao?jUl-tg, ,govorio si o gadnim grijesima' a 'on'da si

za'stenjaro: "Rujan!"DANTON: Ja, ja? Ne, ja nisam govorio' J"9Y3

d" ;; to mi'slici Biie su to sasvi'm tihe' skrovite m'i'sli'

JULIE: Ti dr56e3, Dantonel

DANTON: Zu' iu ne dr56em' kad zidovi g'ovore?

Kad mi je tiielo toliko rastrgano' da moje nemirne

misli lutaju6i govore usnama od kamena? To je [udno'

50

JULIE: Georges, moj Georges!' DAI\TON: Da, Julie, to je vrlo tud.no. Ne cu vi5e

da mislim, kad to odmah govori. Ima misli, Julie, kojene bi smjele 6.uti nitije uii. Nije dobro, da one od-mah pri porodu viiu kao djeca; nije to dobro.

JULIE: Bog ti o'duvao pamet - 'Georges, Georges -prepoznaje5 li me?DANTON: E, kako ne! Covjek si, pa zatim Lena

i nap'okon moja lena" a zemlja se sastoji od pet dije-lova svijeta - Evropa, Azija, Afrika, Amerika, Austra-lija - i dva puta dva je detiri. Pri sebi sam, vidil li?- Nije li nelto vikalo ,rujano? Nisi li ti tako neltorekla?

JULIE: I)a, f)antone, kro,z sve sam to s,obe tula.DANTON: Kad sam doiao do T)ro,zora - tGtedo

napolje) grad je miran. sv& su sviietla usalena . . .

JULIE: U blizini plate neko dijete.DANTON: Kad sam doiao do prozora - kroz sve

je ulice vikalo i zapoma,gal,o: ,,Ru.jan!.JULIE: Ti si sanjao, Dantone. Saberi se!DANTON: Saniao? Da, sanja,o sam. Ali to je bilo

rlrukdije, odmah 6u ti reii. - Jadna je moja glavatako slaba - o,imah! Da, sacl sam se sjetic. podamnom je dahtala zemaljs,ka, kugla u svo,m kretanju.Pograbio sam je kao divljeg hata. Orijalkim sam selukama zari,o u njenu grrvu, a nog'ama sam joj sti,skaorebra. Glavu sam zabacio natrag, ko,sa mi je ieprlalanad ponorom. Tako me ne{to vuklo. Tada krjknrih odstraha i probudih se. Pri,stupih k prozdru - i tada samono duo. Julie. Sto samo znati ta;rijet? I zaito upravo

51

ta? Sto se ona mene tide? Zalto prut'a za mnom svoJe

krvave ruke? Nisam tukao. - O pomozi mi, Julie' moja

pamet je tr.rpa! Nije fi to bilo u rujnu, Julie?^ JULIE: Kralievi su biii jo5 tetrdeset sati o:l Pa-

rlzil ...DANTON: 'fvrdave su pale' aristokrati u gradu" '

JIII.IE: RcPublika izg"ubljena.

DANTON: Da. izguibljena. Nismo mogli ostaviti

neprijatelja u zaledu, bili bismo budale: dva neprija-

tefa na jeclnoj claski: rni ili oni. jaEi obara slabijega

- zar to nije Pravo?

JULIE: Da, da. o

DAN'fON: Potukli smo i'h -- to nije bilo umor-

stvo, to je bio rat u unutralnjosti.

JIJLIE: Ti si sPasio rlomo;'inu.DANTON: Da, ja sarn je spasio. Bila jc to obrana

tr nuZcli. Morali smo. Onaj je tovjek na kriiu to sebi

zgo,Cno udesio: m'ora dodi do sablazni' ali jao onolc't[o je izazovet - Nlorai, onr-r.ie bilo to "mora6o'

''fkrr

te proklinjati ruku, na koju je palo prokletstvo, togir

,,rnoraIo? Tko .1e reka'o 'mora5", tko? Sto ie to. itonas tjera u-blud, laZe, krade i ubija?

Lutke smo mi, koje nepoznate sile poteiu ta Lic\'

Ni5ta, ni5ta nismo mi sami! Madevi smo, kcijima se

bore cluhovi - samo se ne vide ruke. kao u pnidi' -Sad sam milan.

IULIE: Sasviri mirari, dragi ,'

DANTON: Da, Julie. Dodi, iderno spar'ati!

ULICAPRED DANTONOVONl KUCOM

srx{oN. GRADANI-VOJNTCI

SIMON: Koliko je ve6 u no6i?

PRVI CIRADANIN: Sto u no6i?'SIMON: Koliko je vc6 pooclmakla no6?

PRVI GRADANIN: Koliko od zalaza clo izlaza

.\unca.

SIMON: I-Iul1o, koliko je sati?

PR\/I GIiADANIN: PogleJaj na svoj brojtanik.Vrijcme jc. liad se u krevetima pod pokrivadima nji-hala nji5u.

SIIVION: Morarno gore. Naprijed, gradani. Mi jam-tirno svojim glavama. Zivoga ili mrtvoga! U njega su

jake mi,!ice. Ja 6u i6i na ielu. gradani. Dajte mjestaslobodi! - Brinite se za mo ju Zenu! Ostavit i'u joj1 r,,li11 .,;d hrastov:t rlrveta.

PRVI Gil,\i)r\Nll{: Krunu od hrastova Zira? Ibcz tog'a neka joi. kako kalu, pada svaki dan dosta

iira u kriio.SIMON: Naprijecl. gradani: bit 6ete ,u,i"rrini ,^

rIomovinu !

DlfUGl OITADANIN: Volio bih, ka'l bi domovi'nabila zarslulna za nils. linatot svim rup.tni;l, 5t,r ih otva-ramo u tijelu drugih ljucLi. na na*\im se hlaiama nijeioi ni jcdna zatvolila.

PRVI GRADANIN: Ho6eI li, da ti se prorcz na

hladaina zatvori? I{a. ha. hal

5? 53

OSTALI: Ha, ha, ha!SIMON: Narprijed! Naprijed! (Oni prwale u l)ut-

Iyrtovu ituiu)

NARODNI KONVENTSkupina narodnih zastupnika.

LEGENDRE: Zar ne 6e prestati to klanje narod-nih zastupnika? Iko je joi siguran, ako f)antonpadne?

PRVI NARODNI ZAS'I'UPNIK: Sto da radim,o:'DRUGI NARODNI ZASTUPNIK: On mora biti

saslulan pred sudom Konventa. - Uspjeh toga sred-stva je siguran. Sto bi rnogli supro,tstaviti niegovuglasu?

TttECI NAi{ODNI ZASTUPNIK: 'I'o je ncmo-gu6e, jeJan nam dekret to brani.

LEGENDRE: Onda ga trebs p,ovuii ili dopustdrida se natini izuzetak. - Ja iu staviti prijedlog. Ra,iuna.m na vaSu potporrr.

PREDSJEDNIK: Otvaram sjednicu.LEGENDRE (uspinje se na tribinez/; Cetiri su ila-

na Narodnog konventa pro5le noii uhap3ena. Znam.da je Danton jedan od njih. Ostalima ne znam imene.Neka ,uostalom budu tko mu drago, ja tra|in,,la budupred sudom preslulani.

Gradani, izjavljujem ovo: ja drLint, da je Dantor'upravo tak,o tist kao i ja, a ne vjerujem, da rni itkrmoie bilo 5to predbaciti. Ne iu da napadam nijednog

54

tlana Odbo ra za javno Lrlagostanje ii Odbora za sigur-

nost, ali se zbog temeljitih razloga b'ojim, da lidna mr-inja i litne strasti hode da li5e slobode one muZeve,

koji su za slobodu najzasl'uiniji. Covjek, koji je godine

1i92. svojom energrjorn spasio Francusku, zasluiujc,

da ga se saslu5a. Mora m'u se dopustiti da se izjavi, kad

ga o,ptuZuju zbog velei.zdaje. (Zestoho uzbud'enie medu

lttisutnima.)NEKOLIKO GLASOVA: Podupiremo Legen:lrov

prijedlog!PRVI NARODNI ZASTUPNIK: Mi smo ovdje u

ime naroda. Nitko nas bez privole na5ih izbornika ne

moie odvu6i s naiih mjesta.DRUGI NARODNI ZAS'IUPNIK: Yaie rijebi

miri5u na leline. Uzeli ste ih iirorrdistima iz usta. Ze-

lite li privilegije? Sjekira zakona lebdi nad svim gla-vama.

TRECI NARODNI ZAS'I'UPNIK: Ne moZerno

dopu,ltiti svojim ociborima, da zakono'Javce, koje za-

kon 5titi, Salju na giljotinu.CE-IVRTI NAIIODNI ZASI'UPNIK: Zlodinstvo

nern:r. uboti5ta. Sarno ga okrunjeni zlotinci r'alaze na

prijestolju.PEI'I NARODNI ZAS'|UPNIK: Samo nitkov:

apeliraju na pravo utodiSta.' SBSTI NARODNI ZASI'UPNIK: Sarno ga 'r.rbo-

i,ice ne priznaju.ROBH,SPIL,RRE: Ova zbunjenost, kakve vei dug'o

nije bilo u ovoj skupltini, dokazuje, 'ia se radi o veli-kim stvarima. Danas Ce se odlutiti, rla li 6e nekolikrr

55

ljudi odn'ijeti pobjcdu nad Doniovino,rn. - Ka-ko bistc

mogli svoja natela toliko zatajiti, da da,nas nekin in'dividuima dopustite ono, 3to ste juteluskratili Chabatu.

Dalauna,iu i Fabru? Sto znati t.a razlika u prilog ne-

kolicinc'ljuJi? Sto marim .ia za pohvale, kojima neki

obasipaju sebe i svoje prijatelje? I premnog'a su nanliskustva pokazala. koliko to vrijedi. Ne pitamo, da lije netko utinio ovo ili ono patriotsko djelo, mi pitamokakav je cijeli njegov politiiki i:ivot. - dini se. da

Legendru nisu poznata iraena uhaplenih, a cijelom su

Konventu poznata. Meclu njima je njegov prijateliLacroix. Zalto to Legendre toboZe ne zna? Jer clobrc-r

zna, da samo bcsti'dnost moZe da brani Lacroixa. Spo-

mcnuo .ie samo Dantona, jer je uvjeren, da je s timimenom povezan neki privilegij. Ne, ne iemo rni ni-kakvih privilegija, mi ne iemo nikaltvih ilola/ (Plje-sah.)

U temu je Danton bolji od Lafayetta. od Dumorie-za, od Briss,ota, od iiabra, od Chabota. od FiebertalSto se tc .govori o njima. ito se i o njemu ne bi moglore6i? Jeste li i njih isto tako Stedjelir'Po iemu za,slu-

Iuje on neku predrrost pred svojim sugradanima? Mo-i,da zbog toga, lbo se nekoliko prevarenih indrvi,lua i

nekoliko drugih, koji se nisu dali prevariti. skupil<r

cko njega', da bi u njegovoj pratnji pojurili u narudajsre6e i mo6i? - Sto ;e vile prevario one rodoljubc.koji su se u njega pouzdavali, to ja|e treba da osietistro,gost prijatelja Slobode.

Hoie da vam uliju strah pred zloupotre;bom sile.koju ste sami izvriili. Vitu protiv despotizma odbora,

ka,o da p,ovjerenje, koje vam je narorrl pdklonio i kojeste vi na te odb'ore prenijeli, ne bi bilo s,igurna garan-cija njihova patri'otizma. Vladaiu se kao da dr56u odstrahir. Ali ja varn kaiem, tko u ovom trenutku dr36etaj je kriv; jer nevinost nikada ne drlie pred javnombuJnosti. (Sueopii pljesak.l

I mene su htjeli zastraiiti. Na,govijestili su mi, da{,pasnost. koja se pribliiuje Dantonu, mo}e i do mene,cioprijeti. Pisali su mi, da su me Dantonovi prijateljiopsjeli misleii, da bi mc uspomene na neku staru vezu,slijepo vjerovanje u licernjerne kreposti moglo sklo-niti, da ublaiinr svoju gorljiv,ost i svoju strast za slo-bodonr. - Zato dakle izjavliuiem: ni5ta rnc ne ce za-itrL,ati, pa ni to da opasnost, u kojoj je Danton i menisamome zaprijeti. Svima nainir treba malo sr,ianosti irnal,o velikocluln,osti. Samo se zhiinci i podle cluie boietoga, da vi,de. kako netko tko je njima slitan, pada,jer znaju. da 6c onda, kad ih ne bude vi5e sakrivala ,ru,lja sukrivaca, pasti na njih svijetlo istine. Ali ako ur'voj skupltini ima takvih JuIa, ima u njoj r heroj-skih. Broj nitkova nije velik. 'I'reba da posijetem,o si]rn'o nekoliko glava, i domovina je spa3ena.. (Ftjesah.)

Zahtijevam, dir se Legendrov prijecilog odbije.(Sui narorlti zastupnici tt,staju u nuh opteg pristrtni;tr.)

ST. JUST: eini se. da u ovoi skupltini irna neko.iiko osjetljivih ulijtr^ koje ne mrigu podnijeti rijedokrv... Neka ih nek,oliko opienitih razntatranlit uvjeri.da mi nismo okr-utniji ,oci prirocle. ni ,oi vremena. Pri-roda se mirno i neodolj,ivo pokorava svojim zakonimai uni5tava dovjeka. gdjegod sc on s niima sukobi. Pro-

5756

mjena u sastojinama uzduha, plamen telurskog ognja'

po.emeierrje raYnoteZe vodenih masa i po5ast' provala

vuika,la ili poplava pokapaju hiljade ljudl' Sto je re-

zultat togaP-N"rnat"a, i u velikqi cjelini jedva pri-

mjetljiva"Prormjena fizi6ke prirole, koja bi pro5la go-

tolro il., tiugoo;u, kad ne bi na njenu putr'r leZale ie

(ine.

Ja pitarn sada: treba li da duhovna prinda bude

u ,"uojl- revolucijama obzirn'iia ocl fizilke prirode?

Zu, n, smiie icleja' isto tako kao i qeki zakon u fizici

uni$titi on'o, Sto joj se usprotivi? Zbt da uop6e onaj

dogadaj koji mijenja ditavo ustroistvo. nroralne 'priro-

d.] tu jest lovjeEanrtrru, ne smije fro6i kroz krv? Dul'

..vijeta sluli se u lu5evnoj sferi nalim ,rukama upravo

",rtk", kao 5to u fizitkoj sferi upotrebliava vulkane i

po,plave. Sto zato, ako umru o<1 poXasti ili od Revolu-

c ije?Koraci Eovjetalrstva su polagani, m'ogu se blojiti

sarno po stoljeiima, a za 'svakim se uzdiZu grobovi i'i-

tavih generacija. Dok se do3lo do najjednostavnjjift

izuma i nazora, stajalo je to Zivota milijune ljucli' koji

su puten p'o'umirali' Nije li prirodno' da u vremenu'

., to;.*., je korak povijesti blli' i urnoSo viSe ljudr

ilstane bez daha?

Zakljutit 6emo kratko i 'iasno: budu6i Ca su svr

stvoreni pod istim uvjetima, svi zu i jednaki' rz1rz'ev

razlike, t o3. 1. sanra prirocla nadinila' Zato svatktr

.mije imati prednotrti, a nitko ne smije imati povlasti'-

ca, niti poiedinac, a niti manja ili ve6a klasa indivi-

dua. - -Svaki je dio te retenice' kad se ona u stvar-

.58

nos,ti prirnjenjivala, ubijao svoje lj,ude: 14. srpnja.i0. kolovoza, 31. svibnja. sve sru ,to znakovi njezine'interpunkcije. , Trebalo je detiri g.o,dine, la se onastyarno provccle, a u ohidnim bi prilikarna trtrbalo zato stotinu godina r ditave bi joj generacije slulile karc,interpunkcija. Pa zar je ,onda ikakvo dudo. Ito rijekaRevolucije kod svakog zastoja. kod svakc ,r,,,r. ,,k.rk"izbacuje svoje leiine?

Morat ienro svojoj retenicr dodati io,i nekoiiko za_kljutaka. Zar dzt nas nekoliko stotina le5ina sprijedi.da to ne uiinimo?

- Mojsije je vodio ,rroj rra.oC p"._ .

ko Crve,r,og mora r kroz pustinju, sve ,dotle, ,l,ok ,"stara pokvarena generacija nije istrolila jo! pr.ije,nego 5to je on osnova,o novu drlavu. Zakonodavci!Mi' ncrnamo ni Crvenog mora. a ni pustinje. ali miimant,o rat i giljotinu!

Revolucija 1e kao Pelijine k6eri: ona sijete dovje_ianstvo na k,oirracle. da bi ga pomladila. i tovietar,_stvo 6c se uzclitr iz kotla krvi, s iskonski sna-Znim udo_','ima isto onako, kak,o se i zernlja uzdigla iz vaiova{;p6eg potopa, kao ja je tek sada prvi put stvorena.(Dugi,

.neprehidni pLjesah. lttehi itanoai u ertuzijazmtti u\taju.)

._ Pozivarno sve potarjne neprijatelje tiranije, kdji uEvro,rri na ditar.oj zernlii nose poJ svoji,m haljinamaBrutov bodeZ, neka brldu rskupa s nama dioni.l orrrguzvilenog trenutka. (Sluiaoci i nsrod,ni zastupniri zo_pjeaaju \marscljezu.)

59

'fRF]CI EIN

LUXEMRURG. DVORANA U KOJO.] Str

ZAlVOI(ENiCI.

CHAUMEIl'8. PA}'NE, I\IERCIEIT, HERAUI-T .-IC

St,(iI-IELLES i drugi zatvorenici.

Cf{AUME"fIE lpovutc I'uyrta tu rtrhtru): Cuite.Paync, ipak bi rnoglo tako biti. Malo prijc me to obu-

i;elo. Danas ruc boli glar-a. l'rrttttrzite ini nralo svtijirn

zakljuicirna, talio rni jc teiko pri duii.PAYNE: I'a hajde, filozofe Auaks;rsora. ja 6tr te

porriiti ,-, 1,jeri. -- Eaga ,ktltu, jer: ili jc bog stvorio:vijet, ili nijc. Alio gil nijc stvorio, oncla sviiet ima

svoj uzrok u scbi, a ne post<-rji nikakav bog, jer bog jesarno po tonre bog. Ito u sebi inra, uzrok svega, ito po-

stoji. Ali ncrnogu6c je, da je bog stvorio svijet. jer, iliie stvaranje vjetno kao bog. ili ouo ima svoj po[et.r1i.

Ako .ie ,..lvo clrugo. oncia ga je bog m{)t'ao stvoriti u

neki odredcni trenutak; bog je. prema tome. polto jeiitavu vjetnost rnirovao, morao, najedamput da pc-

-.tane djelotvoran, mo.rao ie, dakle, Ca jedamput do-i:ivi u sebi plomjenu. koja clopr.rita, cla se na rrjesa.

ri0

p,rimijeni pojam ztri1enrc, a to se i jedno i drugo pro-fivi bi6u boga. Plema torne nije bog nogao stvorit,svijet. Ali kako mi sasvim jasno znauro, da svijet po-stoji, ili da je bar rra! ja ono, lto ,po'sboji, i da taj svi-jet prema onorne, ito smo iprije rekli, mora. dakle.:mati i svoj uzrok u s,ebi, ili u neternu, 5to nije bog,o;ada bo5la nema. Quord erat lernonstra,ndrum.

CHAUMETf'I,: E, z.aista! Sad rni je opet sin'uloll{vala, hvala!

IVIERCIER: l,otekajte, Paynel Ali ako ie sviiet1, j e,t;rn ?

PAYNE: Onda on niie viie stvoreni svijet, ondirj<: on s bosom jedno ili je njegov atribut, ka[<o ka,ZcSpinoza; onda je hog u svemu. u vallla, vrlo, poftovanr"u fil<,zofu Anaksag'ori i rr mcni. Nc bi to bilo ni takolo5e, ali rni nrorate priznati. da bi to bil,o vrlo biiednonebesko veliEanstvo, kad bi dragi goqpo,din bog u sva-kom oi nas clt>bio zu,boboiju, imao kapavac. bio iivpokopan ili u r.raimaniu r-uku rnogau o svemrs tomcjmati veorna neugo,dne predodZb,e.

NIERCIITR: Ali nekakav uzrok rno,ra da, ipak po-stoj i.

PAYNE: Pa tko to osporava? Ali tko vam kaic,da je taj uzrok on.o. Ito mi sebi zamiSljamr_r kao boga,t j. kao savrXenosti Smartrate li vi, da je svi.jet sa-vrlen?

MERCIER: Ne.PAYNE: Pa kako on<la moiete d,a iz nesavriene pc,-

sljedrce zakljutite. da postoji savr$en uzrok? - Vol-taire se nrje usudio da preki'ne ni s bogrm ni s kralje-

61

rima i zaLo je on to zakljuti'o. Tko nema niita ,Crugo"

nego razum, pa ne zna ili se ne ,us'uduje da ga konse-kventno upotrebi, taj .ie Seprtlja.

MERCIER: Ja naprotiv pitam: moie li neki savr-(eni uzrok imati savrlen utinak. t. j.. moie li neito sa-

vr3eno i stvoriti nelto savrleno? Nije li to, nemogude,kad ono. 5to je stvoreno. nikada ne moZe ima'ti svoiruzrok u sebi - kako ste rekli - obiljeZje sayr$enostil

CHAUMETT'F| Sutite! Sutite!PAYNE: Umiri se. filozo,fe! - Vi inrate pravr,.

Aii ako bog ve6 mora da stvara, a mote da stvori sa-rno nelto nesavrleno, onda bi bilo pametnije, da se

toga sasvim okani. Nije li to sasvim ljudski, da mrboga moZemo zamisliti samo. kao stvaratelja? Zalo, \tc,se mi uvijek rnoramo micati i drmati, da bismo sebirnogli uvijek re6i : "Mi postojimolo - zar zato mora-ni,o i bogu pripisivati tu tijednu potrebu? - Zar rntmoramo, ako nai luh utone u bi6e nckog vjednog bla-ienstva, koje sarmo u sebi harmonitno miruje, smjestapretnostaviti, da ono mora 1>ruZa,ti prste i za stolomrnijesiti dovjetuljke od kruha? - i to zbog pretjeranep'otrebe za ljubavlju, kako rnr to sebi sasvim tajinstve-rro Japterno u uii. Zat mi to sve moramo, samo zato,da sami od sebe natinimo 'sinove boije? Ja sam zado-

voljan i ,s ocem, koji nije tako velik. barem mu poslijene 6u m'o,6i predbacivati da me je ispod svoga do,sto-jarnstva dao odgojiti u svinjcu ili na galijama.

Uklonite rresavrieno, sarno onda moiete boga Ce

rnonstrirati. Spinoza je to pokulao. MoZe se p,oricatizlo. ali bol ne. Samo razum rnoZe dokazati troga, ali se,

6)

oejedaj protiv toga buni. Zapamni fu, Anaksagorai za-

ito ja trpim? To je peiina ateizma. I najslabiji trzajbola, pa makar se on zbio samo u jednom atomu, tlz-rokuje u stvaranju pukotinu odozgo do dolje.

MERCIER: A moral?IPAYNE: Najprije dokazujete boga iz morala, a zatim

m'oral iz bogl! - Pa 5to vi ho6ete sa ,svojim rndraloml

Ja ne znarr4 Ca li zlo ili do'bro sanro po sebi po,stoji,

a ipak mi zbog toga nije potrebno, da mijenjam svojpostupak. Ja postupam prema svojoj prirodi; ono, 5to

njoj odgovara, za nr,ene je dobr,o, i ja to 6inim; a ono,lto joj se protivi za mene je zlo i ja toga ne iinim i

branim se protiv toga, ako rni stane na put. Vi moZete,

kako se ono ka,Ze, ostati kreposni i braniti se pro,tivtakozvanog poroka, a da zbog toga ne rnorate preziratisvoje protivnike, Jer je to vrlo bijedan osje6aj.

CHAUMET'TE: Istina Je, prava istinalHEliAlrLT: O, filizofe Anak.sagora, a moglo bi sc

re6i i ovako: da bi bog bio 'sve, morao bi biti i svojavlastita suprotnost, t. j. savr3en i nesavrlen, dobar i

zao, sretan i nesretan. Rezultat bi onda clakako biojednak nr-rli, to ibi se medusobno ukidalo, i mi bismo,io!h do toga, da ne postoji ni5ta. - Raduj se, ti biciobro prolao. T'i se rnoZeB mirne dule rnoliti gosp'odi

X4omoro, kao majstorskom djelu prirode, ona ti je ba'r

zato ostavila pokoru u slabinama.CHAUTIE'I'TE: Najudtivije vam zahvaljujem, dra-

ga gospodo. (Odc,)

PAYNE: On joi nerna povjerenja, 'on 6e jo5 nakoncu k'onca primiti posljednju pomast, upraviti noge

63

premtr Meki i dati se obrezati, sanro da niSta ne pro-

Pusti.

UyodcDANlONA, LACROIXA. CAMILLEA i PHI-I-I,PPEAUA.

HERAUL'I (potrt.i prema l)antortu i zagrli ga):Dobr,o jutro! I'rebao trih re6i: 'drobra no6. Ne mogu 'dapitarn, kako sr spavao, negro: - kako 6e! spavati?

" DAN'I'ON:rE pa dobro, u krwet treba i6i smijuiise.

I\IERCIEI{ (Paynu): Ta1 buldog s golu'bljiun kri-lima! On '1e zao duh Revolucije; on se usudio di6i rukuna svoju majku, ali ona je bila jaia od njega.

PAYNE: Njegov i;ot r n;ego\/a smrt iednako su

velika nesreia.

LACROIX (l)antonu): Nifa,rn mislio, da 6e oni takt,brzo d'o6i.

DANTON: Znao sam, urpozorili su me.LACROIX: I ti nisi niSta rekao?

DAN I ON: e ernu P Udarac od kapi je najbolja smrt.Zar bi ,ti ielio da prije toga ;budei bolestan? Ni janisam mislio, da bi se oni to usudili. (Hbraultu) Boljeie le6i u zemlju nego tr'te6i po njoj nabosti nogesmrtonosnirn trnjem: viSe je volim kao jastuk negol i

kao podnoZje.

HERAULI': Ne 6emo barem sa iuljevima na prsti-rna milovatr obraze draiesnol dami, kojoj je ime tru-ljenje.

.tr

CATMILLE (Danto'nu): Nemoj se samo trudi,ti!Moiei ti isplaziti jezik i do vrata kolikogod ho,6e5, ne{e5 time sebi polizati sa,rnrtni znoj sa iela. - O. Lucile!-li je vrlo ialosno!

(Zottrorenici. se gutuju oho rrcuih prirtoi,Iica.)

DAN ION (Puynu): Ono, 5to ste vi uEinili za dobrosvoje zemlje, pokuiao ,sam ja za svoju. Bio sam sla-l;ije sreie, Salju me na strati5te. Pa neka bu,de, ja se

ne f-u spo,ticarti.

MERCiIER (Dantorut): Davi te krv dva,Ceset i dvo-

-1ice.PRVI ZA'I'VORENIK (Hiraultu): Mo6 naroda i

mod raz,urna su jedno.DRIIGI ZATVORENIK lCamilleu): No, generalni

prokuiratore Lante,r,ne, tvoje poboljSanje Lrliine rasvjete.nije bolje rasvijetlilo Francusku.

, TRECI ZATVORENIK: Pus,tite ga! To su usne,koje su izrekle rijed "Smilujte se!" (On zagrli Camillca,u neholiho sb zatvoreniha povede za njim).

FHILIPPEAU: IVii smo svedenici, koji srno se mo-lili s urnirudima; zarazili smro se i Lr,mrijet iem,o odi,ste kuge.

NEKOLIKO GLASOVA: (Jdarac. koji vas pogada.ubija sve nas.

CAMILLE: Ivloja gospodo, veoma L,alim, Sto zu padinapori bili toliko besplodni. Idem na strati5te, jer su

rnri odi proplakale nad sudbinom nekolicine nesretnika.

SOB,\

}OUgUIER-TINVILLE, HERRMANN.

F'OUQUIER: Je li sve pripravljenoi'HERRMANN: Teiko 6e to i6i. Da nema Dantona

rnedu njima, bilo br lako.FOUQUIER: On treba da prvi zaPle5e.

HERRIvIANN: On 6e prestraiiti porotnike, .rn jestralilo Revolucije.

FOUQUIER: Po'rotnici rnoraju htjeti.HERRMANN: Znao bih jedno sredstvo, ali to ui

povrijedilo formu zakona.FOUQUItrR: Reci ga samo!

HERRMANN: Ne 6emo Zdrebati porotnike. negc'

odabrati one, koji su sigurni.FOUQUIER: T'o mo,ra uspjeti. - Bit 6e to pravL

okrlai. Ima i'h devetnaest. Oni su ,se zgodno sabrali-eetiri krivotvor'itelja, zatim nekoliko bankara i stra-naca. To ti je pikantno jelo. Narodu treba tako ne5to.

- Dakle, pouzdani ljudi! 'I'ko na primjer?I{ERRMANN: Leror. On je gluh, pa ne iuje nilta

od svega onoga, ito optuZeni govore. Kraj njega moZc

Dantonu promuknuti grlo od vikanja.FOLJQUIER: Vrlo dobro. Dalje!HERRI\IANN: Vilatte i Lumidre. Prvi sjedi uvi-

jek u krtmi, a drugi nqrrestano spava' Oboj,ica otva-

raj'u usta saulo, da kazu rijeti "kriv je"' - Girardovr,je nadelo, da ne smije umaci nitko, tko je jedarnput

doiao pred T'ribunal. Renau,din. . .

66

FOUQUIER: Zar i oni' On je jednom pomagaonckim p,opovima da po,bjegnu.

HERRIVIANN: Budi miran! Pred nekoliko je clana.loiao k meni i tralio, da se svima o,sudenima prijesmaknuca pusti krr,, da malo omlo'havc. KaZe, da galjuti nirhovo veiinom prkosno drianje.

FOUQUIER: Ah. vrlo dobro. Dakle, p,ouzda.jenr sc

u tebe!HERRIVIANN: Prepusti to samo

(]ONCIERGRRIE. HCDNIK.

I-ACROIX. DANTO'}.I. MEITCIER i rlrugi zttturtrenici.ieiu gp're clol,je

LACIiOIX (jerinom zotv()re?ilttrl: Zar tako mnogcnesrctnika, i u tako bijednom stanju?

ZATVORENIK: Pa zar y-<vr1 kola koja voze naljotinu nisu nikad rekla. da ie Pariz klaonica?

MEI{CIEF{: Zat ne, Lacroix, .ieclnako'st .vitla svo,jim .srpom nad svima glavama; lava Revol'ucije, tete.,q'iljotina republikanizi,ra? Galerije plje56u. a Rimljanitrljaju ruke; al,i oni ne duju. da je svaka od tih ri-jeli hropac jcdne lrtve. Sli iedite svoje fraze sve dor.ne todke, gdje sc one ostvanrju. - Pogledajte okr;.ietle, sve ste vi ovo govorili: to jc rnimiikil prijevodvaiih lijeii. Ovi bijeclnici, njihovi krvnici i giljotina,sve su to vaXi govori, koji srl se oiivotvorili. Vi ste gra,rlili svoje sisteme. kao Baiazit svoje piram,ide, iz ljud-skih qlava.

67

DANTON: 'I'i imai pravo - landanas se sve iz-raduje !z ljudskog mesa. 'To je prokletstvo naieg d,o,ba

I rnoie 6e se 'tijelo sada upotrebiti.IJpravo je godina dana, 5to sam stvorio Revolu-

cionarni tri,bunal. Nlohm boga i ljude, da' mi to oprostc.I-Itio sam sprijetiti nova- rujanska krvopr,oliia, nadaosam se spasiti nevine; ali ,ovo polagano uhijanje sa svimsvoji,m formalnostima je joi s'traI,nije" a isto tako neiz-bjeiivo. Moja g,ospodo, ja sam se nadao da' 6tr pos'ti6i

to, da svi vi ostavite ovo mjesto.N'iERCIER: O, izaii 6enro.

DANT'ON: Ja sam sa,la uz vas. Samo nebesa znariu.

kako 6e se to svriiti.

REVOLUCIONARNI'I'RIBUNAI,

HERRNI;\NN (Dantona): VaIe rme. gradanine?DAN'ION: Revolucija spominje moje ime. Moj ic

stan doskora biti u niS'tavilu, a mt-,je ime u Panteonupovijesbi.

FIERRN,IANN: Dantone, Konvent vas optrrZu,je, daste konspirirali s Mirabeauo,m, s Dumouriezo,m, s Or-leans'om, sa Zirondistima. sa strancirma i sa strankoruLjudevita XVII.

DAN'I'ON: Moj te glas, kt-,1r sam tako de'stro podi-gao za dobro nar<-rda, lako s,uzbiti tu klevelu. Neka o:ru

n'irtkovi, koji me optuiuju, dodu ovamo, i ja 6t ih za-

suti sramotom. Neka Odbori dodu arno. samo 6u prednjima odgovarati. Trebam ih kao tuZitelje r' kao svje-rioke. Neka st' pokaZu.

ii8

Uostalom. dto ,mi je do vas i do vale p,resude? Vecsam vam rekao: niitavilo ie'Jo,skora biti mo'je utotiSte

- Livot mi je ,na teret" neka mi ga o,duzrn,u. Ja tez-lom za tim, da ga o'dbaci,m.

HBRRI\,IANN: Dantone, srnrro'nost le svojstvo zlo,-<\inca, a, m,ir je osotrina nevinosti.

DAN'ION: Privatnu snlionorst treba bez sumniet;sudivati. ali ona nacionalna smiono,st, koju ru- jotako iesto pokaziva,o, kojom shrn se tako iesto borio z,a

slo'bo,du, ona je najzasluvznija od svih vrlina. - Ona

.1e moja smionost; ona je ta, kojom se ovdje sluZimpno'tiv svih bijednih tulitelja za dobro Republ,ike. Mo-gu li se svlardati, ka,cl vidim, na kai.o su me podli natinoklevetal rP - OC revolucionarca. kao 5to sarn ja, nesrnije se oiekiva,ti hladna obrarra.'Ljudi rlojega kovasu u revolucijama vrijeclni. rra nj ihovu telu lebdi ge-nij slobode. (Xiedu slu,iootirna.sc opctloju ntokovi odo-brauan iu.)

Optuiuju rne, da sarr koni;pirirao s Mirabcauom,s D,umorrriezo,m, s Orleansom, da sarn puzao pred no-gama bijedn,ih despota. Pozivaju rne, rla oJgo.varampred ne'izbjeZivorn, nepokoleblj,ivorn pravdom. - Titre!, bijedni St. Just. biti potomsl.vrr oclgovoran za t<t

klevetan i e !

HERRtr4ANN: Pozivljem vas. da mirno odgova-rate. Sjetite se Ma,rata. on je sa strah,opoltovan.jenrsttrp,io pred svoje :iuce.

DANTON: Stavili s,u ruke na sav moi Zivo,t. neka-sc on dakle uspravi i stupi pred njirtr; pokopat 6u ih te-:iinorn svakos svog tina. - Ne ponosim se time. Sud-

69

bina vodi nale ruke. ali sam'o su snaine rprirode njeniorgani.

Ja sam na lvlar-to,vu polju navijesti'o kraljevstvurat,.ja sam sa 10. kolovoza p,otukao, ja sarm ga 21. si-ictnja ubio i kraljevima do,bacio kraljevsku glavu kaorukavicu (Pontnti, ntahoui octohuvunja. - On uzmeoptuinrcu.) Bacim li pogled na ovaj sranotni spirs, osje-6am, kalio mi cijelo br6e dr(6e. 'I'ko su oni, koj'i su

Dantona morah prisiliti, da se pokaZe onog znameni-tog,Jana, 10. koiovoz,a? Tko su ona privilegirana lri6a.od koliir je on uzajmio svoJu energ'iju? - Neka sc

pojave rloji luZiteljil Ja sam sasvim pri scbi, kad tozahti.ievarl. Rasklinkat 6u te najobitnije nitkove i ba-cit 6u iir natr;rg u ni5tavilo, iz koga nisu ni srnieLi, ni-kada izmiljeti.

HL,ItRIviz\NN lzvtmi): Ne 6ujete li zvonce?

[]:\N'I'ON: Glas tovjeka, koji brani svoju tzrst i

svoj livot, mora nadvikati taj tvoj prap,orac.

Ja sarn u rujnu nahranio podmladak llevolucijelaskomadanim tjele,sima aristokrata. Moj glas je odzlata plemiia i bogata5a kovao nalodu oruije. Moj jegias bio"orkan. koji ie pokopao sateli,te desp,otizmapod valuvirna ba.iuneta. (()lasan pljesah.)

FIIIRRMANN: I)antone, gla,s vam je sm;rlaksao.Previie ste uzbudeni. Vi 6ete iduti put zavriiti svoju,rbranu. 'I'reba varrr nrira. - Zakljutujem sjelnicu.

DAN:I'ON: Sad znate, tk,, jc Da'nto'n. - Jo,I sanronekoliko sati. i on 6e usnuti u nanrtiu Slave. q

7C

LUXEMBURG, ZATVOR

DILLON. LAFLOTTE, EUVAR ZATVOIiA

DILLON: Ne svijetli mi.boliko u lice. Ha, ha, ha!

LAFLOTTE: Ne brbljaj;koloba,r oko sebe. Ha. ha, ha!

eUVAIt: I{a, ha,'ha! Misiite li, gospodine, da bi-ste pri njegovtr svijetlu mogli iitati? (Pohazuie listil.hoji drii u ruci.)

DILLON: Daj to amo!eUVAR: Gos,podine. moj .ie

;-re natinio oseku.

LAFLOTTE: A tvoie hlatc

molnde, svojim nosL\llt

tvoj rnJacli mjesec ima

rnladi mjesec kod rle-

izgledaiu tak,o. kro d.rje plima.

CUVAR: Ne, o,n privlaii vodu. (DilLonu) Or se

sakrio pred valinn isuncern, gcnspodine. Morali histe minelto dati, da se opet uiari. ako Zelite da kod njcg;ova

svijetla ditate.DII.LON: -Lvo ti, rr,ornbe! Tornjaj scl (Daje nnt

t?ouaca. Cuaar odlazi. - Dillon tila) Danton je za-sfrali'o Tribunal. pc.rr,otni,ci su se k,olebali. sluiaoci su

gundali. Bila ie ogromna navaia. Narod se gura,o oko

sudske palade. i stajao je svc <1o mostova. Saka novaca.

lake ruke konatno - hrrr, hnrl (On ide glrt'drtlje i,,dvrenl.e?la do aiemena pije iz jerine boce.) Da mi je sa-

mo rziii na ulicui Ne iu se 1a dati samo tak'o zaklati.Da. sarno da morgu da dodem na ulicu!

LAFLOTTE: I na kolima. To ti ie'is'to.

7L

DILLON: MisiiiS li? Brlo bi i Lada jo5 nekolikokoraka, do,sta dugaikih, d,a, ih se izmjeri le5evima Je-

<emvira. - Konaino je vrijeme, da destiti ljudi digauglavu.

LAFLOTTE (za sebe): To trolje, tako ju je lakSe

pogoditi. DrZ',s'e samo. stari..fol nekoliko daSa i brt 6u

\"eseo.

DILLON I'i nitkovi, ti luclaci. Oni ic n,a koncukonca i jo sami sebe giilj,otinira i. (Trii gore dolje..l

LAFLOT'TE (za sebe)r eovjek bi opet mc,ga$ za-

voljeti Zivot, kao svoje dijete, kad br ga sam sebi po-kloni'o. Ne dogada se ba! tako icsto. da dovjek rnoZe

Ja upotrebi sluta3 za rodoskvrnjenje i da postane svojrlastrti otac. Otac i diiete ujedrr'. Diva'n Edip!

DILLON: Narod se hrani le$inama. Tre,balo bi daDantonova i Camilleova i,ena bace rned'u narno'd asig-nate. to je bolje nego glave.

I-AFLOI'IE (ia sebe.); i',tre bih ja sebi iza t'oga i,s-

kopao odi ; moga'o bi ih trebati, da oplaikuje,rrL d,o,bro,ga

generala.

DILLON: Ruku na i)anto,nal Tko je rr,nda j,oi si-guran? Strah ie ih ujediniti. I

LAF'LOI''I E (za sebe): Pa on je i onako izgubl jen.Kakvo je zlo u tonre, a,ku ia stanem na lelinu, da ispu-ircm iz -eroba?

DILLON: Da mi je samo da izidern na uli'cu! Naii6u ja'Josta ljudi, starih vojnika, liro'ndi,sta, biviih ple-miia. ,Provalit 6emo u zatvore. nloramo se spo'raztrmietisa zatvorenicima.

72

LAI.LO'I'IE (za sebe).. ls{rna je, smrdi to pomalona lopovluk. Ni5ta zato! Imao bih volje, da i to poku-iam. Bro sam d,osad prev'i5e jeCnosttan. Covjek dobivagriZnj,u savjestr, a to je ,irpak noka p,romjena, pa i nijelako neugodno mi,risati svoj vlastiti smrad. - Odeki-vanje giljoti,n,e dosadrl,o mi vei'. 1-ako dugo dekati natu stvar! ,U duFru sam je ve6 dvadeset puta iskuiao.Nema u tome vi,5e niSta pikantnog. postalo'je.posvc,,bidno.

DILLON: I'reba na neki natin Dantonovoi Zc.nr

poslati piiamcc.LAFLOI'IE (::,a sebe).' I onda - ja se ne bojirrr

smrti, nego bola. 'I'o bi rmglo cla b,oli. tko m,i jamti ,C,a

ne 6el KaZu doduie, da to traje samo trenutak: alibo irna osjetljiviju mjeru za vrijeme, ,on sijete i 5ez*cies,etr dio sekunde na komadi6e. Ne! Bol je iedinigrijch, a patnja je jedini porok. Ostart tu krepostan.

DILLON: Cuj. Laflotte, kam,o je ono nr,omle o,ti-Ilo? Imam novaca, to mora us,pjeti. Morarno k,ovati):eljezo. Moj plan je gotov.

LAFLOIT'E: Udmah. odmahl Ja poznam tamni-iara, govolit iu s njim. MoZei na nrene radu,r14ti, ge-irerale, tzatt termo mi iz n:pe - (zu sebe, izlazeti) -la udenr,o u drur.gn: ja u naj,$iru. u svijet. a on u nai-ruirr. u groh.

73

oDBOn ZA JAVNO BI,AGOST'ANJE

s'f. JUST, tsARRERE, COLLOT D',HERBOIS.tsILLAUD.VARENNES

BARREi{E: Sto pile Fou<1uier?

SI'. JUST: Drugro je preslu5avatrje prollo. Zatvo-renicr tlaie da 'do,de vi$e tlancrva Konventa i Odborar,a javno blago'stanje. Oni su apelirali na narod zb'og

toga, 5to im ne daju svjedo,ke. KaZu, da sru ljudi ne-opisivoL uzbudcnr. - Danto,n je parodirao Jupitera i

tresao uvojc ima.

LOLl,Ol': 'I'o LakIe 6e_g4 Sannson za njih pogra-bili.

BAllRFlRii: NIr se ne smijerno pokazati. Prodava-i:icama riba i prn.iari.ma rnogli bismo sc iiniti premaloirnpozantni.

BILLAUD: Nar,od kao da irna ,instinkt za t<t, lase pu,$ta gaziti, pa bilo to samro pogledima; takve muse drske fizionomrje svi<laju. T'akva su dela gora odplemi6kog grba, na njirna je fim ar'istokratizam pre-zira prema ljud,ima. I svatko bi, ko'me je nrrsko, da ga

gledalnr svisoka, trcbao pripc'moii, da se ta tela raz-mrskaj,u

BAI{RERE: L}tt j. kao neranjivi Siegfrie,d, kn'orlih, koji su u rujnu pogubljeni, udinila je da ga nitkone rnoZe raniti. - Sto kaie Robespierre?

ST. JUST: PonaIa se kao da ima nelto da kaie.

- Porotnici moraju izjaviti, da su dovoljno upuienii zaklju&iti debatu.

-7/

tsARRERE: T'o je nemoguie. 'fo ne smije biti.S'I. JUS.|: Morarno ih uklonrrti, bilo 5tq bilo, pa

.rn'orali ih upravo i rodenim rukama zadaviti. Odvalitcse! Ne,ka nam l)anton nije uzalud bio uiiteljem. Revo-lucija se ne 6e spotaknuti na njihove leline. Ali, o,sta*rre li Danton na livotu, pograbit te je za Siju; a on ima1r svom iijelu neIto, ka,o da bi rnogao silovati Slobodrr.

1SL. J usta pozoztu aan.)

Ulczi TAMNICAR.

I'AMNICAI{: U za'tvoru sv. Pelagije lei,e zatvore-rrici na ,sarnrti. Oni traie Lijclnika.

BII,LAUD: I'o nile potrebno. Bit 6c barem ma,nicposla za krvnika.

TAIVNICAR: lma i trudnifr Zena rnedu njinra.BILLAUI): 'Io bolje. Ne 6e bar njihova djeca tre-

bati lijesa.BARRERII: Suiica kojeq. aristr_rkrata priitedjet

ilevoluci,onalnom tribunalu 1elnu sjednicu. Svakilijek djelovao kontr arevolucionarno.

tjOLLOl' (uzima neki pupir).. Neka molba, nekoIensko -ime!

BAI{ttEIill: Sigurno jedna od onih. koje bi htjeled,a budu prisiljene da biraju izmedu dasaka giljotinri kreveta kojeg jako,b,inca, jedna od o,nih koje poputLukrecije umiru, po5to im je okaljana dast, ali nebtokasnije nego ta Rimljanka: u porodu, ili od raka, iliixl star,abke slabosti. - Mora la iniie ba$ tako ne-

bi

75

usodno istjerati nekog Tarkvinija iz kreptrsne I'epu-

blike koje djevice.

COLLO'I: Prestara je. Madarne trali smrt, ona

umije da to kaZe: zwtvor, piSe ona, lebi na njoj kao

p,oklop,ac od lije'sa, a sjedi tek detiri tjedna' Odgovo'r

je lak. (On piie i iita:) "Gradanko, nije io'5 dosta du-

go, 5to Zeli5 smrt." (Tarnnitar ode.)

BARRERE: Doibro reteno! Ali, Collt-rt, ne bi to bilolobro, rla giljotina podne srnijati se; ljudi je se vi6e

ne bi bojali,; ne trebamo se pokazati tako prijateljski'

ST. JUST rlolozi natr(tg.

ST. JUST: Upravo sam primio jeclnu delrun.,lu-ciju. U zatvorima konspiriraju. Nei<i ie mladi i:ov.ie'k

po irnenu Laflotte, sve otkrio. On ie sjedi'o s Dillonornu i,stoj ,s'obi, a Dillon je pio i brbliao.

BARRERE: On 6e sebi svojom bocom prerczatr

vrat. To se ve6 r'i$e puta dogodilo.

S1'. JUST: On kaie, da 6e l)a,ntono'va i Camilleo-va ircna bacati novac rnedtt naro'd, Dillon da narnje-

rava pobje6i, pa 6e narsiojati osloboditi zail.vorenirke. a-

Konvent Cignuti u zrak.

BAITRERE: Tir su prite.

S'l'. JUST: Ali rni 6erno ih tom pritorm ullulj;rti rr

san. Prijavu imamo u rukatna, treba jo[ samo dodati

drzovitost op,tuZenih. negodovanje naro,da. zaprepa-

I6enie porotnika - ja * natiniti izvjeBtaj.

76

BARRERE: Da, urdini to, St. .[ust, i niii svojc retc-nice, u kojima je svaki zarez v'darac sa,bljon-r. a svaka

trtka odsjedena glava!ST. JUST: Konvent treba la o,drecli. da T.rib,unal

bez prekida dalje vodi raspravu j da srnije iskijnrtitii,z debate svakog optuZenika, koji se ogri,je3i o po5to-vanje, 5to ga mora imati i)rema su,du ili koji tzaz,,ive

smetnje.BARRERE: U tebi je revolucionarni instinkt. To

zvtrti sasvim umjereno, a ipak ie djelovaii. Ne niogtr

oni Sutjeti. Danton m'ora vikati.ST. JUST: Rabunanr na valu pom,o6. U Konventtr

ima ljudli, koji s'u isto tako b,olesni kao i l)anton, i kojise boje istoga lijedenja. Opet su se.ohrabrih, derat 6e

se protiv povrede s'udskog posturpka . . .

BARRERE (prehicl,ajuti ga): Ja 6u im reii: u Rirmu

su konzula, koji je otkrio Katilini,nu ur,otu i na mjestukaznio zlodi'nce s'rnr6u, optuZili zbog uvre.le i,ormal-nostj. A tko su bili njegovi tuZitelji?

COLLOT (s patosont).' Podi, St. Jrust! Lava Revo-luci,je teie. Sloboda 6e one slabi6e, koji sd htjel,i daopl,ode njezino rno6no kriln, zadaviti u svojim zagr-ljajirrn; Velidanstvo naro,da prlkalzat 6e i'm se kao Ju-piter Semeli uz grrnljavinu i strijele i pretvori'ti i,tr upepeo. Podi, St. Just, mi 6em,o ti pom'o6i, da tresne-{

f1romom glave stralljivaca! (St. /ust odl,azi.)

BARRERE: Jesi li Euo rijed "lijeienje"? Oni 6e

joS od giljotine natiniti l,ijek protiv spolnirh bolesti.{)ni se b.<rre s umjerenima, oni se bore s porokorn.

BILLAUD: Do'sad je na5 put zajednitki.

t,

f--tz"

tsARRERE: Ro,bespierre hocetvori u :lv'olanu za predavarlje o

dn upotr:ebi kao katedralu.BILLAUD: Ili ka,o klecalo.COLLOI': Ali lakvo, na kojern

na nc ie btajati, nego lelati.BARRERE: To 6e biti lako.

stoji naglavce, kad bi takozvanezvani pravedrrici.

COLLOI (Barrlru): Kad ieI opet do6i u Clichy?BAI{RERE: Kad lijeinik ne b'r"rde viie k me,ni do-

Tazi<>.

COLLOI':;epatica, a podos,u(iti moZdina

BILI,AUD:

Za.r ne, na,l tim je mjestom zvtjezdztnjenim 6e se Zarki'rn zrakama p'otpun{tu tvojoj hrptenjaiii

Uskoro ie ie'draZesni prsti ljupke Dr:hrptenjaEe i obiesiti kare 6a1; repi6 pre-

(slegne rttmcninn): Pst! O tomc ne

niKta saznatt.On ie impotentan rnirsonti6.

(Billaud, i Collot

\en! Tko m'oie da to osudi? Da li da se g'urarn medunbojice ih da sjednem u Odbor za javno blagostanje,cla uzenrem sjekiru giljotine i dZepni noZi6? Ista je tostvar, samo su okolnos'ti ne!t,o, zam,rSenije; osnovni su

uvjeti jednaki. - A ako je ubic, ;ednoga. smije li i

dva, i tri, pa i viSe jo!? GJje 1e tu gra,nica? Pa to jekao i kod jedmenih zrna, tine L dva hrrpu, tri, detiri.koliko lii Dodi, moj,a, savjestr, docli moje pilence, dodipi, pi, pi, evo hrane!

Pa zar sam i ia bi,o zatvorenik? Bic sam sumnjir'.a to je na konau isto. Smrt mi je bila si,gurna. (Ode)

( JONCIE,RGER IH

LACROIX. DAi\i ON. PHILIPPEAU. CAN,TII-.LE

LACROIX: Dobr<-r si vikao. Dantone! Da si srnalo prije tako blinuo za svoj Zivot, bilo bi sad dru-gadi:je. Zar ne, str.a.5no je to, kad ti se smrt ovako be-stirdno pribliii. i zaudara iz usta, i sve ti vile tlo:li-java?

CAiVIII,LE: l)a te bar silure i u ljutoj ti b,orbi is-trgne iz vru6eg tijela svoj plijerr! Ali ovako sa "svimafltlrmalnostima, kao da se ieni3 nekom starom Zenom-pa se pravi ieni'dben'i ugovor, pa se pozoivu svjedoci,pa se rekne >?ln€n<<r i onda podignu pokrivat sa kre-veta, a ona polako dopule sa svojim hladnim tijeloml

DANTONT Kad bi to bila borba, da se pografrrimorrrikarna i ztrbima! Ali.meni.ie, kao,la sam pao u mlin-

wmly izvutt izko leda.

I}ARREREsrni.;e Kreposni

BII,I,AUD:

BARRURI! lsdnz):go, Ilo ZeliS smrt!" 'I'ekoji ih ie 'izrek,aro.

A ia? - Kad su

;'gr;r,iri nekr zatvorenikiice, zaborle qa u. prsl

78

da llev<iluciju pre-moralu, a giljotinu

on sam jcdnog da-

)vr.let bl rnrorao dalupeZe vielali tako-

odloze.)

- "Nije jol d,o,sta du-morale da osule jezik-

Nernanilhi rijedi

septembristi provalili u zatvore.svoi noZ. progura se medu u;bo-

.feJ'nog sve6enika. i on je spa-

79

tl 4'

sko kolo, i kao da udove moga tijela polako sistemat-ski lomi hladna fizi&a sila. Biti tako meha.nitki ubi-jen!

CAMILLE: I onda lel,ati sim, hlada,n, ukoten uvlaZnoj pari raspad,anja - osjedati molda, kako tismrt polako izvladi i.ivot iz tijela! -, rnoZda i sa svi-je56u, da truneS!

PHII,IPPEAU: Budite mirni, prijatelji moji! Misrno poput mrazov€ sestrice, koja tek poslije zime do-nosi sjeme. Od cvije6a. koje presaduje, razlikujemo sesamo time, 5to pri tom' pokusu malo zau,la.rarfio. Zarje to tako straino? | r

DANTON: To ie doista utjeiljiva na<lal Ocl jed-nog dubriSta na drugo! Zar ne, b,oZans,ka je to teorijarr razredima? [z prvog razred,a, u drug.i, i tako dalje?Sit sam skolskih klupa, dobio sam na nji,ma kao maj-rntin Zuljeve na stralnjici.

IPHILIPPEAU: rPa 5to ti, hode5?Dr\iJTON: Mir!PHILIPPEAU: On je u bogu.

DANTON: U niStavilu. Udubr se u neito, Ito jeruirnije od niStavila,, a ako je najvedi mir bog, nije titnJa ni5tavrlo bogr' Al,i jasam ateist. Froklete li rete-nice: neSto ne moie p,ostati nilta! A ja sam neJto, utnme .je zlo'l - Srvaranje se toliko ra$irilo, da niStanije prazno, da svuda samo vrvi. NiStavilo je poiinilosamoubojstvo, stvaranje je njegova rana, mi smo kapinj,egove krvi, a svijet je grob, u koje,rn ono pcriiva. -To zvuii suludo, air .1e ipak neSto ,irstine u tome.

"80

(jrrMILLI-: Sr,;et ,ic !'jeini Zid, nritavilo je smrt,ali ona je nemogufir. O, ne moii umrijeti, ne mo6iumrijetii - kako to kale pjesma.

DANTON: Mi ,srno svi-Zivi pokopani i kao kraljevisahrartjeni u trostrukim ili ietverostrukim ljesovima.pod nebom, u na$im ku6ama, u nalim odijelima i ko-iuljama. - Pedeset godina grebenao mi po poklopculijesa. Da, onome, tko bi nrogao, da vjeruje u uniltc-njc, tome bi bilo lako! Nerna nikakve nale u smrti:on;r je sanlo jt clnostavn,ije, a iivot zamrienije, organi_ziranije raspadanje - u tome je titava razlikat. -,AIi ja sam se upravo takvgj vrsti raspa,danja navikao:vrag neka zna, kako 6u s orik;m drugom vrstom iziti nakraj.

O, Julie! Kad bih ,barem otiSao samlr Kad bi mepustila sama! - I kad bih se potpuno ra,spao, ,p,osve_ma raspl,irnruo: bio bih Saka izmutene p,ra5ine, i svakibi rnoj atom rn:ogao nadi mira kod nje. - Ja ne rnogupmrijeti; ne, ja ne mogu urr;rijeti. Treba da viternorri rnoraju da mi iscijede iz tijela svak,u kap Livota.

SOtsA

FOUQTIIER, AMAR, VOULAND

FOUQUIER: Ne znam vi5e, Ito cla otlsovonnr.Oni zahtijevaju torrr-isiju.

AMAR: lmamo posla s lupeiima saja. eto.ima!. lto si traiio. (Pred,a Fouquieru fa\rr.)

6 G. Biichner: f)anton(rvh smrt81

Tr

VOULAND: 'fo 6e ih zadovoljitr.FO[-IQUIER'. Zaista, to nam ie bito potrebno.

AMAR, Pobrini se, da i oni i mi stresemo tu stvars vrata.

REVOLUCIONARNI TRIBUNAL

DANTON: Rep,ublika je u opasnosti. a o,n nelnaiimtrukcija! Apeliramo na narod. NIoj glas je joI do;s,tajak, da decemvirima odrZi nadgrobni govrir. - Ju p.-navljam, mi traZirno komisijp; utinit iem,o valna ot-kri6a. Povu6i iu se u tvrdavu razuma, p,rovalit 6u s

toporq isti;ne r snrlaviti svoie neprijatelje. (Znahoviorlohrctuanja.)

Ulaze FOUQUIER, AMAR I VOULAND

F'OIJQUIER: Mir u ime Rcp'ublike! PoStuite za-kon! Ktrnvent odlutuje 6vo:

S obziro'm na to, da su'se u zatvorima pojavili tra-g'ovi pobune, s obzirom na to, ,la su Dantonova i Ca-millcova iena bacale novac medu narod, i da je gene-ral Dillon trebao provaliv5i uobjeii i stati na telo po-bunjc'nitk3, da oslobodi ,optuZene, i konain'o s obziromna to, da su oni sarni nastojali prouzrotiti nemir i .po-ku5ah uvrijediti Tribunal, to je I'ribunal opunomo,ien.da istragu bez prekida nastavi i da svakog optuZenog.koji bi zaboravi,o d,uZno str:rhopoltovanje prema zako-rru. iskliubi iz'debate.

fJ2

jr

' OANTON: Pitam nazodne, da li smo rni izvrghruglu T'ribunal, naroJ ili Narodni ko,nvent?

MNOGO GLASOVA: Ne! Ne!CAMILLE: Nitkovi, hoie da ubiju rnoju Lucile!DANTON: Jednog ie se dana saznati istina. Vi-

dim, kako ie se na Francusku strovaliti velika nesreia.To je diktatura. Ona je pokazala woje lice, ona je vi-soko uzdigla ielo, ona korata preko na3ih le3eva. (Po-hazujuii 4a Amara i Aouhnda;) Pogledajtd ove ku-kavne ubojice, pogledajte ove gayranove \z'Odbora zajavno blagostanje!

OrptuZujem Robespierra, St. Justa i niihove krvni-ke ztrog veleizdaje. - Oni hoie da u krvi ul'ave Re,pu-

bliku. Kolosijeci kola za giljotinu su vojni drumovi,po kojuna treba da ,stranci provale u srce Domovine.

Kako 6e jo5 dugo grobovi biti tragovi Slobode? -Vi hodete kruha, a 'oni varn bacaju glave! Vi Ieda,te,a oni vam daju da liZete krv sa stuba giljotinet (Ze-sto ho uzbuden j e me d.u s lui aocinza, pouici od.obr aztanj a,

mnogi glasoai uitu: "Zivio Danton, dolje s decemni-rintalo - Zalaorenihe silom izuode napolje.)

TRC; PRED SUDSKOM PAIAEOM

GOMILA NARODA

NBKOLIKO GLASOVA: Dolie s ,lecerr.rviriml!Zivi,o Danton!

PRVI GRADANIN: Da. to je istina; p;lave mje-sto kruha.' kn' mjesto vina!

tq

rq4

PRVI GRADANIN: Tko ,kate, da jcdajica?

DRL;GI GRADANIN: Robespierre.PRVI GRADANIN: I Robespierre jeDRUGI GI{ADANIN: Iko to vel,i?PR\,i GRADz\NIN: Danton.

NEKOLIKO ZENA: Giljotina je lo5 mli,n, a Sanrlsc'n lo5 pekarski sluga. Mi hodemo kruha,, kruha!

DRUGI GITADANIN: VaI kruh, Danton ga jepolderao. Njegova 6e vam glava svima opet dati kru-ha. imao je on pravo.

PitVI GRADANIN: Danton je bio s narur 10. ko-lov.oza. Danton je bio medu nama u rujnu. A gdje sut nda bili oni liudi, koji su ga optuZili?

DIIUGI GRAEANIN: I Lafayette je biio s vamau Versaillesu, a ipak je bio izdaiica.

CETVRTl CIN

SOBA

JULIE I DJE,CAK

JULIE: Golo'vo ie. Oni :s,u clrhtali prcd njim. Oniga ubijaju iz straha. Idi! ViJjeia ,ram ga posljednjiput. Reci mu. da ga ne mogu takva. gledati. (Dajemu uuojah saoje kose.) Evo, odnesi mu to i reci, da onne 6e ,oti'6i sim - on 6e me ved razurnjeti. A ondadodi brzo natrag. Hoiu da ie tvoiih oiiju proditamnjegove poglede.

ULICA

DUIV{AS, .JEDAN GRADANIN

GRADANTN: Kako se nakon takva preslulavanjatnoie ,osudrti na srnrt tako mnogo nevinih?

DIJMAS: 'I'o je zaista neobitno; ali ljudi Revolu-eijc imaju dutilo, koje Jrugim ljudina nedostaje, a toih cutilo nikad ne vara.

GRADANIN: To je mtilo tigra. - Imai Ii Zcnu?

Danton

DRUGI GRADANIN: Danton ima lijepa odijela,I)anton rma lijepu ku6u, Danton ima lijepu Zenu, on sckupa u vinu, jede <iivljad sa srebrnih tanjira i spavakoJ vaiih i,ena i kieri, kad jc pijan! * Danto,n je biosiromaiarn kao i vi. Odakle m,u sve to? Njegov mu jeVeto svc to kupio, da bi rnu on spasio krunll. VojvodaOrleanski rnu je to poklonio. da bi za njega ukrao kru-rru. Skanac rnu je to dao, da bi vas sve izda,o. - i\it,r-r irna Robespierre!' Krepcsnr ilobespierre! Svi ga,rnate.

SVI: Zivio R'otresprerre! Dolje f)anton! Doljedajica!

8,f,

__ _ _ __ ,it_-z /

lice pijeska!LACROfX: A

najJraZi moj, jaHERAULT.: ALACROIX: Ah,

rije$io svih crva!

B6

DUMAS: Uskoro je ne 6u vile rurati.GRADANI,N: Zar je, dakle istina?DUMAS: Revolucionarni 6e nam trirbunal izreti

rastavu braka. Giljoti,na 6e nas rastaviti od stola i po-stelje.

GRADANIN: Ii si neman!DUMAS: Glupane! Divi5 li se Brutu?GRADANIN: Iz dna duie.DUMAS: Pa, zar Ibvjek nriora biti upravo rimski

konzul, i pokriti svoju glavu togom, da bi svoje najmi-Iije Zrtvovao Domovini? Ja 6u otrti odi rukavo,rn svo-ga crvenog fraka. U tome je sva razlika.

GRADANIN: To je uiasn,o!DUMAS: Ma, ii me ne razurnijet! (Odu.)

CONCIERGERIE

LACROIX i HERAULT na jednont hrevet.u..DANTON i CAMILLE na drugorn.

LACROIX: Kosa i nokti su mi toliko na,rasli. zaistamoram da se stidim.

FIERAULT: Pripazite malo, nakihali ste mi prrn,o

ne gazite vi meni t'oliko po nog'ama.irnam kurje o,bi!

trpite jo5 i od gamaJi.kad bi se sarno vei ie,C,norn "sasvi,rrr

IIEIIAUL'I': A sad, .spavajte dobrol Moramo glc-

ciati. da se medusobno slaierno, jer imamo, malo pro-stora. - Ne grebite me u snu;svojim noktima! - Takol- Ne narteZite toliko taj mrtvalki pokrov, hladno je tu!

DANT'ON: Da, Camille, sutra 6emo vei biti izno-{ene cipele. koje 6e prosjakinji zomlji baciti u krilo.

CAMILLE: Bit 6erno goveda kovza, iz koje su. kakoPlaton kaZe, andeli sebi natinili pap'ute, pa u njima ho-daju po zemlji. Ali a1e i na njih do6i .red. - MojaLucila!

Dr\NTON: Budi miran, moj mladi6u!

CAN{ILLE: Zat mogu da to buiem? Vjer-ujei li tit<r. Dantone I Zar mogu d,a budem miran? Ne moguje prisvojiti! Svijetl,o ljepote, koje se iz njena slatkogtijela razlijeva, nerrrg'asivo je. Znaj, zemljd se ne biusudila, da je zaspe, izboiila bi se oko nje, a dah grobablistao bi kao rosa na njenim trepavicama, kristali biniknuli kao cvije6e dko njena tijela, a bistri bi je izvo'riuljulja,li Zuborenjem u san.

DANT'ON: Spavaj. rnladicu mo.i. spavaj!

CAI'IILLE: Cuj, I)antone, medu nama reieno, bi-jedno je to, cla se rrloril umrijeti. A i koja je ko,rist o,d

toga. Fltio bih jo5 ukrasti Livoht poslje,Jnje porglede

ie njeg,ovih krasnih 'odij'r:, zato ho6u1 da ,su mi odi

otvorgne.

DANI'ON: I txrako ie ti oistati otvorene. Sa'nrso,r-r

nikorne ne zatvara oti. San je mil,osrdniji. Spavaj. mla-dl6Lr m,ri. s'pavaj!

F7,'

ffifrad'.

CIAMILLE: Lucil4 tvoji poljupci lebcle na mojirnrrsnama. Svakr p,oljubac posta.je snonr. nroje se oii skla_paju i dvrsto ga obu,hvaiaju.

I)AN'I'ON: Zai ne 6e ta.i sat rla stane-l Sa svakimkuc:r.ienr ponri,6c orr.zidove ove tjesnije oko mene. clokrrri ne bude tako ti.jesno kao u lijes,u. _ eitao sam ieri_nurn ka'r dijcte neku takvrr pripovijest. k,rZa mi seiei|la.

Da. kao dijete! A ba! je i bilo vrrjedno muke hra_niti mc la narastem i drZati me u toplom! Sam,o prxlazr grobare!

. J'ako ,mi je, kao da vei zaudaram. Drago moje ti_jelo. zatep'ir iu no,s i zami,sliti, cla si iena, koja se odplesa znoji i srnrdi, igovorit iu ti ljubazne rijedi. Mitmo sc inaie i vi5c vremena zajedrro zabavliali.

Srrtra 6e! biti ,pokidana violina, melodija le na njojodsvirana. Sutra ieI biti prazna butelja, vino je ispi_.yeno, ali ja od njega nisam pijan, i trijezan ld.* ,,krevet.

- Srctni su oni ljudi, koji se jo5 mogu napiti.Sutra 6ei biti rzlizane hlade, bacii 6e te u sarlerobu irrroljci ie te iderati, smrdjelo fi koliko gul ti drag,o.

Ah. sve niita ne pomaie! Zaista je bijerlno, da'serrrura unr.rijeti. Smrt kao majmun opona,ia ro,denie. Nauamlti smc isto tak.o bcspomo6ni i goli kalr novorodenadjeca. Dakako, kao pelene dobivanr,o rnrtvaiki p,okrov.$to ie nam to porno6i? I u grobu moZe,mo isttl tako< viljcti kr.r.r i u kt_rlijevcr.. Camille! Spava. (Sagibajuti sc {tad njegu:) Neki

rnu san titra medu trepavicama. Ne ru da mu otarerns oliju zlatnu rosu sna.

88

(Ustanc i ode do prozora.) Ne cu oti6i sAm. HValati. Juliel A ipak hih bio voiio drugaiije umrijeti, sa-

sr"im bez muke, on:iJ<,o, kao ito zvijezCa pada, kao Itozvuk sAm sebe izdahne i snm sebc na mrtvo vlastitimusnama izljuibi, kao 3to se zraka svijetla pokapa u

histrim valuvrma. -Kao blistave suze rasprsnule su se zvijezde u no,ci.

Mora dr jc veliki bol u oku, rz kojeg su kap'a,le..

CAMILLE: O! (Uspraui se i pipa traieii pokriaai.)DANr-l ON: Sto ti je, Camille?CAMII,I,E: O, O!

DANTON (rJrmr:

ta sebe ?

CAMII.LE: Ah.

Zar hotei da zderei pokrivai

ti - o. drii rne! Govori, tu-_-t

DANTON: Cijelo ti tijelo dr!6e. znoj ti je na Eelu.

CAMII.I,E: -l-o s'i ti, a to ja - tako! To j'e moja

ruka! Da, sad se sje6am. o l)antone, straino je to bilo!DANTON: Sto to,?

CAIvIILLE: Levzao sam taiito izrnedu sna i jave.Onda nesta'de stnop i mje,scc se spusti ovanro unutra,posve blizu, sasvim do rnene. moja ga je ruka Johva-tila. Nebeski se svori sa sr'ojim svijetlima spustio, l,upiosam se o njeqa. dotaknuo sarn zvijezde, tetu,rao sam ka,o

utopljenik pod ledenim pokriva,tem. Bilo je to sta'!no.I)antone!

DAN'ION: Od svjetiljke se na str<rpu odrazujeokrugli sjai, taj si ti vidio.

CAMILLE: Kako mu drago, ali ne treb,a vi5e

rnnoqo. da Eovjek izgutri joi ono mal,o razurna 5to ga

89

1--,71

ima. Uhvatilo nle vei lulil'o. /Onda spavarm, ne iu da poludin.hnjisu.) '

I-IANTON: Sto to uzimalpCAMILLE: Misli u no6i. 'DANTON: Zeli5 li prije vrenrena umri.ieti? Ja 6u

"La Pucelle". Ne cu da se iz iivota odlunjam kao izklecela, nego kao iz kreveta koje ,sestre milo,srdnice.To je djclo bludnica.

T'ITG ISPRED CONCIERGERIJE

TAMNICAR. DVA KOdIJASA s holbrn, ZENE.

TAMNICAR: 'I'ko vas je zva,o ,,Y<tzi kola ovamo!*PRVI KOCIJAS: Ne zovu me Vozikola. i,udnog

lr imena!TAMNICAR: Glupane, tko te zato plata?PRVI KOCIJAS: Nikakve pla6e nisarn primio. Do-

bivam samo za svaku glavu deset sua.DRUGI KOeIJAS: Taj mi nitkov hoie da o,tme

kruh.PRVI KOCIJAS: A 5to ti naziva5 svojim kruhom?(Pohazujuti na prozore zatvoreniha;) Ovo je hrana

za clve.DRUGI KOCIJAS: I nroja su djeca crvi,

hoie svoj dio od toga. O, slab je taj nal porsao,.smo mi najbolji kodijaJi.

PRVI KOCIJAS: Kako to?

90

DI{UGI KOCIJAS: TkoPRVI I{OCIJAS: Onaj,

brie.

utlane.) Ne 6u vide(0n dohaati jednu

jc najbolji kotijaS?koji vozi naidalje i

DRUGI KOCIJAS: No, magar[e,o,n'oga, koji vozi ljude iz Livota, aonog'a, koji to tzvr\'i za tefvrt sata?

1'rga Revolucije tetvrt sata.

. TAI\INICAR: IJrzo. objeienjacilDajte mjcsta, djevcjke!

tko vozi daljetko vozi trrZe

Totno odavle

ododdc

i onaa ipak

Biiie k vratima

PRVI KOCIJAS: ZadrLite s'voje rnjesto. Naokol,o

djevojke se ne vozi. npgo uvijek u sre'Jjnu.

DRUGI KOCIJAS: Da, ja tako mi,slim, unutrarnoieX s kolirla i s kljr.rsadi. nadi 6eb dobar kolosijek.Ali 6e!, kad iza<lei moraii drZati karantenu. (Oni do-r-lezu holu pretl areta.)

DRIJGI KKOCIJAS (Lenama): Sto ble3ite?jEDNA ZENA: eekarno na stare multerije.DRIIGI KOCIJAS: Zar vi mislite, da su moja kola

t'o'rclel? To su iestita k.ola. Ona su voz'ila na gozbu

kralja i svu otmjenu gospodu iz Pariza.LUCILE: (Dode, sjedne na lzamcn pod prozororn

zntaoreniha,.) Caurille! Camille! (Camille se pojauti naprozoru.) Cuj ne, Camille, moram se smijati t','omduga,tkonr kaputu o,d katnena i ieljeznoj obrazini- naIicu. Zar se ne moZeS sagnuti? Gdje su ti ruke? -l\4amit 6u te, draga pti'iice, (Pjna:)

Na nebu su zvjezdice dvije.Sjaju od mje'seca sjajnije.Prva sja p'o'd p'roeo,rom moga zlata,A drtrga ispred sobnih vr'ata.

9t

ri-*dw.E"n";

17'l

. I)otlr. dodi. pnjatelju mojl po,pni se tiho po stepe_nicama, svi spavaju. lvljesec rni vei Jugo pomaZe daiekam. Ali ti ne.moie5 kroz vrata, to je nespretna od_je6a. Previ,ie je vei te Bale, prestani! Fa ti se uop6e nine mitei, zaito ne govoril? Lllijeva$ mi strah.

Cujl Ljudr govore, cla mora! urnrijeti, i lice im jep-ri tome tako ozbiljno. iUmrijetil Moram da se smijelzbog tih lica. tJmrijeti! Kakva je to rijel? Reci. mi.Camille. LJmrijetrl Razmislit Cr. Evo, s.,riolila sam.I{odu da trtim za njim. Dodi, slatki prijatelju, pomoainri, da uhvatim. dodi, dodi! (Otrli.)

CAI\.{ILLE (:ctue): Lucile! Lrrcile!

(,ONCIERGERILJ

". _?{ryTOtN rza prozoru, hoji gleda na susjednu .robu..T]AMILLE. PHILIIPPEAU. T,ACNOIX. HIRAULT.

DAN'I'ON: Sad si miran, Fabre.GLAS (iznutra): Na smrti.

DANI"ON: Ja ostavljam sve u strahovito,rn nercdu.Nitko ne znr vlaclati. Ivloida bi jo5 i biio nekako, kadbih Robespicrru ostavio svoje blu,clnice, a Coutho.nusvoje golijeni.

LACROIX: Kztku, da smo ol Slobode napravilibl'udnicu ! " G

DANTON: Pa kakvo bi to bilo zlo! Sloboda i bl,ud-nica su najko'zrnopttlitskije stvari pod suncem. Ona iese sad polteno prostituirati u brai:nom krevetu advo-kata tz Arrasa. Ali ja drZim, da ie ona prema njemuodigrati Klitcmnestr-u. NE dajem mu rok ni ol lestrnjeseci, povu6i fu ga za sobom.

CAMILLE (zu sebe): Neka joj nebesa pornognu, dapnonade neku prijatnu fiksnu ide-.1u. Op6enite fiksncideje, koje nazivano zdravjm razumom, nepo,dno,sljiv,o-su dosadne. Najsretniji je bto onaj dovjek, koji je sebimosao uobrazitr, da je on bog otac, sin i duh sveti.

LACROIX: Kal buderno plolazili. cni ie nragarcii'ikati:,'Zivjela Rep'ublika!"

DAI{I"ON: Pa 5to onda? Neka potop Revol,ucijeostavi naie lcline gdje god hr;6e: i s. nalinr ie jo5 fosil-nim kostima mo6i svima kraljevima porazbijati lubanje.

HERAIILT: Da. ako se baI nacle neki Simson zana(e vilice.

DANTON: Oni su Kainova bra6a.

L,,\(,ROIX: Nidta ne pokauuje viic. <la .ie Robes-

1'rierre Neron, kao to da on prema Caurilleu nije ni-kada bio prijazniji nego Ito je to bro dva dana prijenjegova uhaplen.ia. Zar nije tako. Carnille?

DANTON: Zna$GLI\S: Sto?DANTON: Ono.

- clcs vers*.

li, 5to 6emo sada ralitii)

5to si ti ciielog svog iivota radio:

CAMILLE (zc sebe): Iztudil,o. Mnogo je vei liudisvijetu. Sta mi moiemo zato?A i bolje je tako.

njenih je oiiju izbijalopoludjelo, tako je to naMi perem.s svoje. rmke. -

#t dcs vcrs .ie igre rijeii, naii: stihovi i crvi.

0

319N

&Fn"F-r.,"1

{'r, I

CAMILLE: Kako vam vcrlja, 5to se to mene tiCe.(Zc sebe:) Kakvu .je samo lijepu stvarcu na,tinila izsvog ludila! Zalto'sad moram oti,6i? Mi bi,srno se za-

_iedno s njim smijalr, ljuljali ga i ljubili.DANTON: Kad povijest jednom o.tvor,i svoj,e grob-

nice, de,spotizam ,te se joX i onda mo6i da ugu5i odmirisa nalih le5ina.

HERAULT: Smrdjelivoljno.

i za Livota

- To su fraze za potomstvo" zar ne, Dantone? Nas se

one zapravo-ni5ta ne tilu,CAMILLE: A nadinio je takvo lice. kao da te se

skamenitr, ph da ga potom,stvo iskopa ka,o antiku.Ba$ je to i vrijedno napriiti se. nacrveniti se i go-

voriti s dobrim nasla'skom. Kad bisrno ie,Jnom skinulimaske. orrda bismo. kao u nekoj sobi sa zrcalima. vi-djeli svuda sve same prastare. bezbrojne neuni3tive ble-save glavc i ni$ta vi3e. nilta manje. Raalika nije takoveli'ka, svi smo nitkcrvi i andeli, glupani i geniji, i za-pravo sve ujedno. 'Sve ,te tetiri stvari nalaze dostarnjesta u jednom ist,om tijelu, nisu ,one tako, Xiroke, ka,o

Ito mi to ,sebi uobraZavamo. Spava,t,i, probavljati hranuipravirti djecu - to svi rade; a ostale su stvari samova'rijaciie na i,stu temm u razlilitim tonovima. Pa zarje potrebne stajati na prstima i kreveljiti se, zar jepotrebno, da se jedni pred drugin'ra stide! Svi smo se

mi do bolesti najeli za isti,m stolo,m i i,mamo grleve uIelucu. ZaSt'o driite ubruse i,spred lica? Derite;se samoi cerite se, kako vas spopadne! Nc pr:avite sarno tak,okreposne i tako dtrhovite. i tako herojske. i tako geni-

jalne grimase. poznam,o mi je;lni druge dobro, ne tru-

HERAULT: Da, Camille. sjest iemo jedan do dru-

goga i vikati, jer nilta ni.ie gluplje, nego stisnuti usne.

kad te nelto boli. - Grci i bog'ovi zu vikali, a Rirnljarrisu i stoici pravili herojske grimase.

DA\I-ON: A jedni su i drugi bili jednaki epiku-

rejci. Oni su sebi stvorili posv:e ugodno osje6anje svoje

vrijednosti. Nije to ni tako 'lo5e, nabrati svoju togu i<rgledati se, da h baca$ za sobom dugrr sjenu. Zaito da

se nateZemo? Svejedno je da li mi pred svoju mu'Bku

sramotu stavljamo lovor'ovo li56e. vijenac od ruZa ili liI6e

od vino,ve loze, ili tr'r ruinu 'stvar nosimo otkrive'nu 'i

pultamo da nam je psl liiu.PHILIPPEAU: Prijatelji rnoji, nije ba$ ni po-

trebno stajati visoko iznad zemlj., pa 'da se ne vidinidta vile od sveg tog zbrkan'o'g ,teturanja i trYperenja

i da ti se obi ispune nekim velikim, bolanskim zrakama.

Postoji uho za koje je to medusobno derahj'e i zap'oma-

ganje 5to nas zaglubuje, rijeka puna harrnonije.

DANfON: Ali mi smo bijedrrt mu'zikanti, a naSa

tijela instrumenti. Zat su lriirri iotrovi, koje iz nji'h

istiskujemo, sano za.to tu, da pro'diru6i sve vi'de i vi$e

i gube6i se kona6no tihano ,rarnl'u karo razbludan dah

rr nebeskim u(ima?

HERAULT: Zar sma mr kao oni prasci, koje za

kneZev:ke gozbe Sibaju biievima, d'dk ih ne utuku, drr

njihov,> meso btrule tebnije?

95,

ll

tlit

-K+.

t',r.,,r

T';'," /

DAN'ION; Zar srmo rni kao ona djeca, ko,ju su pe-kli u uiarenom Molohovu naruiju i Ilakljali ,.uku-u-svijetla, da br se bogovi racl,ovali njihovu smijehu?

CAIVIILLE: Z.ar je eter sa ,uojirr, ,o,iima od zlataposuda sa zlalnim laranima, koj;r, stoji na stolu bla_Zenih bogova, i blajeni se lrugoo:i lrjejrro smiju, i ribevjedno u;niru, i bogovi.rna se vjedrro svida igra boja usa,nutnoj borbi?

. DANTON: Svijet je [aos. Ni5tavilr je ono svjet_sko boiarlstvo, koje tek treba ,da se r.ocli

Utqzi .TAMNICAR.

l AMNICAR: Gospodo rnoja, moiete se odvesti. __Kola su pred vratima.

PHILIPPEAU: Laku noi, prilatelji moji! pokrij-mo se mi,rno velikim pokrivadem, pod kojim .uo ,riuizgarajtr I sve se odi sklaipaju . (Gri se.)

_ HiTRAUL'I' lprtm; Camillea za ruhu): Veseli se,Camille, imat demo lijepu no6. Oblaci vise na tihomvedernjem nebu kao Olimp. koji izgara s liiko,v,inra bo_gova. ito blijede i tonu. (Odtaze)

SOI]A

.. JI{{,IE, Narod je trtao po ulicarna. a sad je sve

!'_ho Ni jednog' trenutl<a ne bih htjela d.a me iieka.(lzaadi neku .boiicu.l Doai, najmiliji uuet.rritf tiji;;>.arren< vodi na potinak. (Ona stane na prozor.) Tako

r.{i

je lijepo rastarti se. Moram joI samo za so;bom zawc--

riti vrata. (Piie.)Uvfjek bih htjela tako stajati. - Sunce je zapalo'

crie zemlje bile stt tako oltre u njegovu svijetlu, arli

sad je njeno lice tako tiho i ozbiljno kao u onoga, kojiumire. - Kako joj lijepo titra vedernje svijetlo oko

iela i obraza. - Ona biva sve bljeda i bljeda, spulta

se ka,o le5ina u val'ove etera. Zat je ni jedna mka ne

6e uhvatiti za zlalne uvojke. izvu6i j'e iz bujice i po'

kopati je?

Ja odiazim tih,o. Ne iu je poljubiti, da je niikakav

Ja5ak, nikakav uzdisarj ne probudi iz sna. - Spavaj,

spavajl (Umire.)

TRG REVOI.UCIJE

Dctlaze hnla i stunu pred giljotinorn. Muiharci i ienepjeaaiu i pteiu karmanjolhu. Osu,deni zapjeaaju Mar-

seljezu.

ZENA S DJECOM: Miesta! Mjesta! Djeca se deru,

gladna su. lVloram ih pustiti da gledaju, da bi se umi-rila. MjesLa.

PRVA ZENA: I{ej, Dantone! Sad moie.i sa crvima

tjerati rarzvrat.

DRUGA ZENA: Fierault, iz tvoie ru lijepe kose

dati sebi nadrniti periku.HERAULT: Nije u mene d,osta Sume za toliko opu-

sto,{eni Venerin brijeg.

7 G. Biichner: Dantonova smrt

,*'sffir;Pr=:.r

f /''I

CAMILLE: Proklete vjeitice! Vi 6ete jo! vikati:Padnite na nas, o bregovi!

PRVA ZENA: Brijeg je na vama, ili ste vi upravopali s njega.

DANfON (Camilleu): BuCi rniran, mladiiu rnoj!Ti si se izvikao do ,pro'muklo'str.

CANIILLE (dajc hoiiju"iu noauc): Evo, stari Harone"tvoja su kola d,obar p,osluZavnik! - Gospodo rnoja, jai"u se prvi ponuditi. T'o je klasitna goizba: Ielimo nasvojim mjestima i prolivamo rnalo krvi kao Zrtvu lje-vanicu. Zbo,gom, Dantone! (On se uspne na stratiite.,<'sud,eni idu za njirn, jedon zu, drugirn. Danton se uspi-n1c posljednji.)

LACROIX (narodu): Nas ubijate danas, kad steizgubilr pamet; n j i h 6ete ubiti onaga ,Ca,'na, kad vamse pamet opet vrati.

NEKOLIKO GLASOVA: IJilo je ve6 ovdje toga.Kako ie to dosadno!

LACROI;i: f irani 6c

grobovima.

HERAUL'I' (Dantorru):iina rasadnik slobode.

PLILIPPEAU (na str,uttii.u): Ja vam opradtarn. Ze-lim vam. da va! smrtni das ne bude gordi od rnoga.

I-IERAUL'f : 'Io sam i mislio. On mora joI jednomotkriti gruCi r ljudima pokazati, da ima iisto rublje.

FAtsllE. 7.bogorn, Dantone! Ja runirem dvostruko.

DANT()N: Zbcrg,om, prijatcl.iu rnoj! Giljotina jenajbolii lijednik.

9.1

HERAULT (hofu da zagrli Dsntona.l: Ah, Danto,ne.

ne rnrogu viSe ni da se naialim. 1lo znati da je vrijeme.(Jedan ga hrunih gurne natrag.)

DANTON (kranthu): Zar hote! da bude$ okrutnijiod srnrti? MoZe$ li zaprijetiti" da se nale glave cje-livaiu na dnu ko3aire?

ULICA

LUCILE: ipak je u torne ne3to, 3to je ozbiljno.Hocu da malo razmislim. Podinjem vei i Ja shvaiam"

Umrijeti - umrijeti! - Sve smije da Zivi, sve iova mala mu3ica, i ptica. A zaBto on ne? Velika bi ri-jeka Zivota rnorala stati, kad bi sarno ta jedna kap bilaprolivena. Zemlja bi od tog udarca morarla zad,obi,tirainu.

Sve se kre6e, satovi idu, zvona izbijaju, ljudi trEe,voda teie i sve tako i dosad, sve prolazi - ne, to sene smije Jogoditi, ne, sjest 6u na zemlju i vikati, dasve prepla5eno stane, sve zapne, da se ni5ta vi5e ne po-krene. (Ona sjedne, pohrije oii i krihne. Nakon stankeustane.) Ni5ta to ne pomaZe, sve je tu jo5 kao i inade:ku6a, ulica,, vjetar pu5e, oblaci putuju. - Morarno se'

s tim prmiriti.

(Neholiho iena prolazi ulicom)

PRVA ZENA: Lijep je dovjek taj H6rault!DRUGA ZENA: Kad je na svetano,sti konstitrrcije

sta.jao onako pod slavolukom, pomislila sam kako bi

slomiti vratove na nalirn

On clrIi, da je njegova le-

99,

on na Siljotini lijep" izgledaio, eto tako sam pon-islila.Bilo je to kao neko predosjetanje.

TRECA ZENA: Da, treba ljude vidjeti u svim pri-iika'rna. Ba^i je dobro, da se umire olrarko javnn. (Orwodlaze)

LUCILE: Ivloj Camille! A gdje Ja te sad trariim?

TRG REVOLUCIJE

I)aa hraniha zaposlenu ru giljotini.

PRVI KRVNIK (stoji na giljotini i pjeaa):

A kada kuii i,dem, I

Sja mjesec tarko lijopo . . .

DRUGI KRVNIK: Hej, hoj! Jesi li sko,r'o gotov?

PRVI KRVNIK: Cldmah, odrnah! (Pjeva):

U prozor sja mi pradjedovski -Lopove. 5to ostaje$ tako dugo kod tih djevojduraiTako! Arno kap'lrtl (Oni o'dl.aze pjeaayuti):

A kadar kuci idem,Sja mjersec tako lijepo . . .

LUCILE (dol.azi i sjedne na stepenice giljotine):Sjedam na tvoje krilo, ti tihi andeie srrrti. (Pieaa):

Postoji Letelac, zove rse Smrt,I sn4ga rnu je od v Snjega boga.

I (X)

O, draga kolijevko, koja si mog Canrillea uljuljalau san, uguBila ga pod svojim ruLama. O' zvono smrti,koje si ga otpratilo u g'rob svojim slatkim jezikom'

(I' jeva:)

Nebrojene stotine tisu6aPod njegovim padaju srrpom.

(Dolazi straia.)

GRADANIN: Hej, tko je tu?LUCILE (Zamisliuii se rnulo i hao da ie staotila

odluku, nenadano): Zivio kraljlGRADANIN: U irne RePublike!

(Straiu je opholi i odued.e.)

KRAI

l0t

GEORG BUCHNER

Ni u jednoj se od dotadalnjih revolucija historijske snagenisu u onakvoj neposrednosti, u onakvoj vidljivoj goloti manife-stirale kao u velikoj Francuskoj, revoluciji. To je bio prvi histo-rijski ustanak bvi.oazije, koji je

- prema Engelsovim rije[ima

- >potpuno zbacio sa sebe religiozno ruho i u kome je borba

vodena na neprikrivenom politidkom terenu. "AIi ona j." -nastavlja Engels - "u isto vrijeme bila i prvi ustanak, u korneje borba zaista dovedena do uni5tenja jednoga od protivnika, ari-stokracije, i do potpune pobjede drugoga, burZoazije. . ."1

Svi oni, koji su ideololki pripremili tu revoluciju, i svi oni.koji su bili njenc vode, nisu svijesni toga, da je ono, 5to su onisubjektivno smatrali kao borbu za pobjedu razurna, borbu za slo-bodu, jednakost i bratstvo, bila u stvari borba za slobodni razvitakkapitalizma, borba za stvaranje povoljnih uvjeta kapitalistiikogizrabljivanja. Nakon pobjede Francuske revolucije pokazalo se,

da su se prosvjetitelji varali: misli su se pokazale nemo6nima, daodreduju tok dogadaja. Ali kakvu ulogu imaju misli i razvojideja. kakva je historijska uloga subjektivnog, intelektualnogfaktora, i zalto se sve zbivalo ba$ tako, kako se zbivalo

- to subila nerijciena pitanja i postavljena samim tokom dogadaja.

Radilo se o tumadenju, o razumijevanju toka Francuske revo-lucijc, ali posredno o jo3 vedem problemu.

Postao je neizbjetiv zakljuiak, da u historiji vlada neka za-konitost, neka nuZda i da se ne mogu shvatiti tovjek ni doga-

_l-Engels, Razvitak socijalizma od utopiie do nauke (IJvodengleskom izdanju).

t02

f

daji, niti se rnoZe prcdvidjeti tok dogadaja, a jo! manje utjccati

na nj, bez spoznaje zakona, koji vladaju historijom'

Prvi deccniji XIX. stoljeda, iitava epoha' koja je pod imenom

romantike u51a u povijest knjiievnosti, mogla bi se karakterizirati

time, <la je nien osnovni. n.ien centralni ideolo3ki problem -historij a.

Razumije se. da borbom i pobjedom buri'oaziie probudena

nacionalna svijest ima svoju vcliku ulogu u metodololkom istra-

tivanjr nacionalne prollosti i u nastojanju. da se historija pre-

tvori u "objcktivnu. nauku. '['o zanimanje za historiju nijeapstraktni teoretski intcres, jer Irijc slutajno. da su svi ti osnivadi

objektivnog historicizma, l'rancuski historici iz doba restauracijc'gotovo bez izuzetka aktivni burioaski politilari. prcclsje<lnici

vladc. ministri, amhasarlori.U obliku filozofskih teoriia o historiji' i kad se prikazuje i

tumaii davna i ncdavna proilo.rt. radi sc u stvari uvijek o sada-

injici: to je jed,an od natina, kako se nastavlja borba klasa. kojc

su se sukobile u velikoj Francuskoj revoluciji.U zemljama. u kojima borba protiv fcudalizma jo! nijc bila

zavrlena, kao u Njematkoj, uspomene su na nedavnc dogariaje

velike Francuske revolucije zbunile i uplalile nekadainje zanosne

pristalc slobodarskih ideja o univerzalnoj sre6i titavog iovietan-stva. Kad je izbila revolucija u Francuskoj, Hegel je s ioI dvo-

licom mladih studenata - jedan je bio Hiilderlin, drugi Schclling

- u iast revolucije posadio odrvo slobode" i plesali su oko

njega pjevajuti Marseillaisu. Taj isti Hegel, koji je u svojoj,dijalcktilkoj filozofiji historije izradio metodu, koja je - prcma

Hercenovim rijclima - >prava algebra revolucije" - Postajekraljcvski pruski profesor i sarn nastoji da razbije revolucionarnusuitinu, perspektivu svoga utenja. Time, lto je duh u Hegelovojfilozofiji postao prema Hegelu svijestan sebe. dijalektiiko jekretanje zavrleno, i duh nema viie lto da radi. on se savrlentrostvario u pruskoj ustavnoj monarhiji. "U.as airhlich ist. dus ist

ternilnftig." ("Ono 5to je doista, razumno je.")Tu, kao i kod svih naprednih duhova u njihovu odnosu pre-

ma revoluciji. veliku je ulogu imalo, osim straha od razuzdanth

103

'^.2u.-I

narodnih snaga, i razoiaranje, koje je izazvao t'ezultat Francuskc

levolucijc. oslvareno burioasko druitvo'''Kad bi konstitucionalisti uspjeli da svrgnu njernadke vlade

i da uvedu op6u monarhiju iti republiku' onda bismo i mi dobili

financijsku aristokraciju, onakvu, kakva je u Francuskoj; zato

bolje neka ostane ova\o, kako je sada'"

To nisu rije6i nekog reakcionara, nego onoga mladog nje-

madkog ...,olrrJionu.u, toli 1" urnro kao mladi6 od dvadeset i

tetiri lodine i koji je u svojoj dvadesctoj godini napisao prvu

idodanasnajvedu.realistiikrrdramuoFrancuskojrevoluciji''.Datttonovu smrt".

Vicli se, historija se javlja kao neka zagonetka' nadmoina'

neljudska sila, koja se ruga Zeljama i namjerama tovjeka' a ipak-

uko" tokuu uopte postoji, kao jedina nada' koja je mogu6a' Autor

drarne ,,Dantonova smrt<<, Georg Biichncr, pile u vrijeme' kad je

radio na svom djelu, svojoj vjerenici o svom otajanju' Datum je

toga pisrna tri gotline iza Julske revolucije u Francuskoj' go-

dinc 1833.

'Ja vei nckoliko dana uzimam svakog minuta pero u rukt'

ali ne mogu da napi5em ni rijeii' Ja sam prouiavao historiju'Re-

volucije. Osje6ao sam se kao zga|en odvtatnim fatalizmom histo-

rije. . . nesavladiva snaga, koja pripada svima i nikome' Poje-

dinac je samo pjena na povriini valova, veliiina je samo sludaj'

vla.lavirra genija je igra lutaka, smije5no rvanje s gvozdenim za-

konom, toji ,. u najboljem slutaju mole spoznati, ali savladati

gu ,'r"-ogui. je....'MoraBo je jedna od onih rijeii prokletstva'

[o;o- j. iovjek krlten. . . Sto je to' ito u nama laZe' ubija'

krade? "1DvadesetgodiSnji Nijemac Georg Biichner bio je revolucionar'

On nije traiio ternu u ilalekoi pro$losti kao Hugo ili kao njegov

zemljai Heinrich von Kleist sa svojom dramom 'Hermonns-schl,acht", Biichner jc prije nego 5to je pisao dramu o revoluciji'

u svorn kratkom Zivotu i sam aktivno sudjelovao u pokulaju re-

1 Georg Biichner's Gesarnmelle Schriften' 2 Band' Paul Cas-

rirer Berliri I909. S. 164.

I04

I

'i4,

'tlI1

I

*

volucionarnog ustanka. Samo je razlika prema Francuskoj u tome

lto tu nije postojala samosvijesna, napredna gradanska klasa

Mali, a zato i brutalniji knezovi-feudalci, nekulturni i oholi tirani

vladaju u zaostalim njematkim zemljama. Ruri:oazija je u naj-

boljem slu[aju Iiberalna.Biichner, mladi medicinar, uicstvovao je u jednoj studcntskoj

zavjer\, i on, nasuprot liberalima, nc vjeruje' da se dru3tvo moZc

'pomoiu ideja, pomodu obrazovane klase'1 reformirati; on traiimase i pile prvi politiiki rcvolucionarni letak u Njemadkoj'.,Der Hessische Lond'bote" pod parolom: "Mir kolibama! Rat pa-

ladama!., poziva seljake u kncZevini Hessen na ustanak, neka sli-

jede primjer, 5to su ga dali Francuzi 1789.

Letak nije stigao u rukc scljaka, a autoru je, kad je policija

otkrila zavjeru, prijetila smrt ili doZivotna robija' Biichner je

uspio pobjcti u Strassburg.

Njenraika mu nije pruZila mogu6nost politiikog djelovanja,

i tek onda, kad je to uvidio' odlutio se, da umjetnitki oblikujc

svoje teZnje i probleme.

'Ja sam se ve6 prije pola godine potpuno uvjerio' da se tu

ni5ta ne moZe posti6i u ovom trenutku." Ne mogu tini5ta drugo re6i, ali poznam prilike i znam, kako je liberalna

stranka slaba, neznatna, bez jedinstYa' zrtatri,. da je svako shodno'

jedinstveno djelovanje nemogude i da bi svaki pokuBaj ostao bez

ikakva utinka... Naia nada je vrijeme!"2Koliko je bio svijestan..kritik francuske burZoaske revolucije'

koliko je uvidio, da formalna ljudska prava bez socijalne revo-

lu,cije ne donose oslobodenjc, najbolje dokazuje njegov prezir

prema liberalima. 'Odnos izmedu siroma5nih i bogatih, to je je-

dinstveni revolucionarni elemenat svijeta . . .". piXe Biichner

Gutzkowu.

Tu treba citirati jo$ jednu njegovu naroEito valnlu rziavu:

,.Inaie 5to se mene tite' ja ne pripadam grupi "Mladc

1 G. Biichner's Gesammelte Schriften, 2. Band' P. Cassirer

Bcrlin W 1909. Pisrno Gutzkowu g. 1836. St. 200-201'2 Ibirlem. Pismo bratu. Strassburg, Juli 1835. St' 185'

l05,

\

l'"-

Niematke", literarnoj stranci Gutzkowa i Heinea. Sam.o je pot-puno neshvaianje naSih dru5tvenih prilika moglo dovesti te ljudedo miSljenja, da je moguie preobraziti nale vjerske i drultveneideje pomoiu knjiievnosti.<a

Biichnerov je problem historija. njene pokretne snage i njenpravac razvitka. Najbolje je mogao otkriti i prikazati pokretnesnage i pravac historije u onim momentima. u kojima se razot-krivaju sve latentne snage druitva, odnos tih snaga, u momenturevolucije, kad se prividni mir onormalnog< stanja jednim je-dinim skokom preobralava u otvoreni rat. Kako je on shvatio za-datak historijske drame, to on sam jasno kaie u jednom pismu,koje djeluje kao manifest novoga historijskog realizma:

"U mojim oiima nije dramski pjesnik niita drugo nego pisachistorije, ali on stoji iznad historika zato, ito on nanovo ostva-ruje historiju i neposredno nas premjelta u iivot jedne epohei prikazuje nam mjesto karakteristike karaktere. a mjesto pripo-vijedanja crta likove. Njegov je glavni zadatak, da se historiji.kakova je ona stvarno bila, pribliii toliko, koliko je samo mo-gu6e . . . Njegovo djelo ne smije biti ni moralnije, ni manje mo-ralno od same historije... Pjesnik nije ulitelj morala, on stvaralikove, oZivljava pro5la vremena, i ljudi neka na njima uie tako.kako utc iz studija historije i iz opai,anja svakidalnjega ljudskogi,ivota... Sto se tiie takozvanih idealnih pjesnika, ja mislim, daoni nc daju gotovo niBta drugo nego lutke, kojima je nos plavpoput neba i kojih je patetika afektiraira. . ."2

Biichnerova je tema: velika Francuska rcvolucija. Ali kad se

kale Francuska revolucija, treba se sjetiti, da se ne radi samoo nekoj trenutnoj eksploziji, koja je potetak i ujedno i svrietak.nego sc radi o Eitavoj jednoj epohi, koja obuhva6a najmanjedetvrt stoljeta, to jest vidljivi joj je potetak 1789., a traje dopacla Napolcona, do godine 1814. Uzgred reteno. Marx i E,ngels

1 lbidem, Pismo svojoi porodici, l. jan. 1836. St. 1962 Ibidem. Strassburg 28. juli 1835. St. 188-89.

106

smatrali su, da oiivotopis F'rancuske revoluciie, koji datira od

1789." nijc zavrien ni s juiskom revoiucijom od i830.1

tI samoj se toj epohi dogadaju najraznovrsniji preokreti' po-

razi i pobjede pojedinih klasa, koje su sve Prema feudalizmu re-

volucionarne, ali u svojim medusobnim odnosima revolucionarue

ili proturevolucionarne. I to zato, 3to sc "treti staleZ" upravo u

toku revolucije diferencira, i borba izmedu plebejskih elemenata

i vclike bvvzoazijc nije manjc ogorcYena. ncgo lto je bila izmedu

feudalnog apsolutizma i treicg staleZa. U toku se revolucije od-

luiuje, kuda ide revolucija, i nijedna ctapa nije oskudijevala u

dramski efektnim dogadajimzL.

Biichnerov se duboki histori.iski smisao pokazuje u tome, 5to

je za dramsko oblikovanjc izabrao onaj odludni momenat, u kojem

je burioaska rcvolucija s ltobcspierrom na tclu - prema Marx-ovim rijeiima - sarnu sebe premaiilv ("sich selbst hatte ilb er-bie t en u,ollcn. tlie iib er s c h'zrt iin gli c h gezaesen toar")'zBiichner je izabrao momenat, koji je u stvari odluiio o uspjehu

ili porazu burioaske revolucije, jer jc u sukobu izmedu Dantona

i Robespierra bila na kocki i sudbina same revolucije. "Da biburi.oazija pobrala makar samo one plodove pobjede, koji su

tada bili zreli za bcrbu, bilo je potrcbno, da sc revolucija dovede

mnogo dalje preko njcna cilja - sasvim kao 1793. u Francuskoj

i 1848. u Njematkoj. Cini se. da je to u stvari jedan od zakona

razvitka burZoaskog dru5tva...3No ne radi se samo o zakonu tazvitka burZoaskog drultva. U

sukobu Danton-Robespierre nije utjelovljeno samo ono pitanje,koje je postavljeno pred s v a k u revoluciju: zaustaviti se ili iiinapriied dokraja, nego i sukob uske, empiristitke "realne Poli-tikc" s utopistiikom du5om, s onim, za pobjedu potrebnim. s'mjelimpoletom revolucije, o temu je govorio Lenjin. kad je napisao

rijeti: .Treba da sanjamo!.1

t M"r- ".

Engels: Die heilige Fanilie, Marx-Engels VerlagG. m. b. H. Berlin 1932, Gesamtausgabe, Band 3. S. 300.

2 Ibidem, S. 298, (podcrtano u originalu).3 Engels, Razvitah sociializma od utopiie do nauke. Uvod

engleskom izdanju, Kultura 1947, str. 22-23.a Lenjin. Sto da se radi? Kultura 1949. str. l8l.

r07

-lu treba naglasiti joi nebto. Ito je danas narotito vaLno i zar.ras. Biichnerova drama predstavlja vidi stupanj realizma u odnosuprema klasitnoj historijskoj drami. u prvom redu zbog toga. 5toie ona umjetnidko oblikova.njc bliskih, suvremenih historijskihrlogaclaja. Sve do Biichnera vrijcdilo je kao pravilo. da nasuprotromanu. koji slika suvrcmeno drultvo, historijska drama morauzimati svoje teme iz daleke prollosti, jer bi inade iinjenice, kojcsu joI svirna u Zivom sjefanju. spreiavale pjesnika u slobodnomstvaralaikom radu njegovc maite. Do Biichnera je nekako joI pra-vilo. cla pjcsnik historijskc drame mora biti pjesnik daleke pro-ilosti. da bi mogao nesmetano podrediti historijsku istinupjcsoi6koj . istini.

ViIi se stupanj Biichnerova rcalizma sastoji u tome, 3to Biich-ner ne ie to podredivanje. i lto je za njega pjesniika istina vedsasvim neodvojiva od stvarne historijske istine. Pjesniiko djelonije za Brichnera samo izvor cmocije, ono mora biti i izvorspoznaje. Podsjetam na rijeii njcgova gore spomenutog pisma, ukome naglalava, da on smatra za svoj glavni pjesnitki zadatakprikazati historiju tako, kako je ona stvarno bila... Koliko jesmion pothvat bio uzeti takvu suvremenu temu, vidi se iz toga. $tose Biichner u jednom od citiranih pisama brani protiv optuZbe, dajc uzeo "ncpristojnu" temu u licu 'Dantona i bandita revoluciie<.l

...t G.,.1328 bio je u Njemadkoj objavljen prijevod rhisto-rijskog djela._ Waltera Scotti o Francuskoj tjvoluiiii u 9 svezaka.(Leben Napoleon B,onapartes, Kaiser dei Franzoiea. Mit einerhistorischcn Uebersicht iiber die franz6sische Revolution. Aus demenglischen iibersetzt von General J. v. Theobald. Neuibersetzte,verbesserte Agsglbe. Griitz, Druck u. Papier von Joh. And. Kien-reich._1828.) Nek_oliko te citata iz togi djela najbolje dokazati,kalro.Biic.hner nadmaiuje- svoje suvremJnike u svori od'oos,, p.emavelikim liinostirna revolucije. Evo nekoliko citata iz WalteraScgttal."Oni su htj*.uni5titi mir iitavog svijeta, da ga uvuku unajdivljiji vrtlog. . Takvim. ljudima pripustilo je nJbo vodstvoFrancuske revolucije. da kazni Francusku i Ewopu za njihovcgrijehe i moZda zato. da tovjeEanstvo dobije stralnu piuku.'I . svczak, s!1. 5a.. "Ljudevit XVI.. koji bi zbog svoje prijaznostii rresebiinosti trebao da bude liubimac-svojih pJdanika.'. .*" I. sve_

I ()S

Sukob se dru5tvenih klasa. drultvcnih snaga ne rnoie drarnskioblikovati na drugi natin nego jedino kroz )ive individualnelikove i kroz njihove potpuno individualno uvjetovane odoose.

\rili stupanj realizma u historijskoj drami ne znaii vra6anje u

doba prcclrcalistitkc dramc, u doba alcgorije. Ljudi su svijesno

ili ncsvijcsno prcdstavnici historijskih snaga u sukobima, kojihistoriju i-inc historijom, ali to su iivi, konkretni ljudi, s litnirnodnosima i stra.stima. Biichncr nije po<llcgao opasnosti, da na po-zomici ponavlja historijske sccnc kotrvcrrta. Takve scene, koje, kadi'itamo historiju Iirancuskc rcvolttcijc, vclu naiu painju i uzbudujunas. djelovalc bi na pozornici apstraktno. lza svakc rijeii, kojase tu.ie s pozornicc, mora sta iali in<lividualnost u svo.joj kon-krctnoj zbilji. s irrrlivirlualrrirn,rsolrittarna. a ako toga ncma. onda

se s pozornicc i najljcltia tnisatt. svaka riictY pretvara u zvuinupraznrnu.

U Biichncrovoj tlrarni. unatoi jasno i uvjerljivo ocrtiinimindividualnim likovima, postojc dvijc homogcne SruPc: s jedne

stranc grupa s Dantonom na ielu, a s drugc stranc s brojianomanjom grupom - Robcspicrrc. Idcolo5ki sukob izmedu tc dvijcgrupe izraien je u rijetima H6rault-S6chellesa, "Revolucija moraprestati, i republika rnora otpoteti." S dr-ugc strane Robespicrrcizjavljnje; "Socijalna revolucija jo! nije zavri;ena; tko izvr3i Re-

voluciju napola, sam jc scbi grobar." Bi'rchner ni jedamput ne

govoli o francuskoj burioaziji. koja se obogatila s ekspropri*iranim crkvenim dobrima. spekul;icijom sa Zitom, ali jasno. da

karakter. obitaji i temperamenat odreduju Dantona za prcdstav-nika te burioazije. koja jc vct postigla svoje ciljeve. Danton jcpostao od revolucionara grandseigneur revolucije, koji se zasitiopolitike. I)antonov rjeinik, Dantonov odnos prema ienama. prema

prijateljima, sve, .{to govori. i naiin. kako govor\. izraz je njegovc

zak. str. !!9. "Jakobinci su bili krvavi iarlatani.kao da bi bili za stvar naroda, ali u stvari nisunego samo zadovoljiti svoju led za krvlju."'Marat je Zudio stalno za krvlju dovoljnomDanton je ubijao, da zadovolji svoj bijes,oweti. a Marat iz nagona za krvoproli6em..

Oni su se ponaialihtjeli nilta drugo

2. svezak, str. 22.za Eitavo more.

Robespierre da se

2. svezak. str. 27.

109

f'''-' Eq

liirosti a ujedno i njegova stajalilta prema rcvolucijiNjcgov istomilljenik Camille govori isto u duhu Dantona. kadakai.e: ,Boianstveni Epikur i Venera sa svojorn lijepom stra-Znjicom moraju postati duvarima vrati. Republike mjesto svetaca

Marata i Chaliera." A s druge strane Robcspierrove rijeii nakonvelike scene izmedu njega i Dantona: 'On mora nestati. Tko se

zaustavlja u sredini mase. koja hrli napri.ied, suprotstavlja joj se

isto tako. kao da joj prijeti put, i bit te zgaLcn."

Izmedu te dvijc ideologijc, utjelovljcne u lidnostima isto takosuprotnima, nikakvo izmircnje nijc mogu6e. A ipak su liinc su-

protnosti isto tako uvjetovane lidnim razlikama kao i historijskimsnagama. "Lutke smo mi", kaZe Danton, "kojc nepoznatc silepoteiu na iici. Ni3ta, NiSta nismo mi sami! Matevi smo, kojimase bore duhovi - samo se ne vide ruke kag u prili." I Dantonnc moZe shvatiti, cla netko moZe tako nemilosrdno Ziv.ieti samo za

revoluciju kao Robespierre. On kaZe Robespierru: "Robespierre,ti si grozno polten . . . Zar nema niSta u tebi, 5to bi ti katkadsasvim tiho potajno reklo: - LaZe5, laZel!" Robespierre rnu na toodgovara odlutno i kratko: "Moja je savjest dista..

I genijalno je, da u jednoj drugoj sceni, koja se odigrava iz-medu Dantona i njegova prijatelja Lacroixa. Lacroix postavljaDantonu isto pitanje na drugi natin: "Nazivaju naq lupeZima, i(Dantonu u uho), mrclu nama re[eno, ima ne$to u tome..< I Dantonne protestira. U toj sceni ima nelto divinatorsko, jer Biichner nijemogao znati, da je Danton primio mito od kralja, da je bio uvezi s proturevolucionarima, kao 5to je to danas ve6 historijskidokazano. Danton je Egmont, ali Egmont, koji vidi sebe u vre-mcnu: "Nismo mi stvarali Revoluciju. Revolucija je stvorila nas..

Stvarno vjerujemo Biichneru, da sama Revolucija progovara,kad Robespicrrc u svorn velikom govoru izjavljuje: 'Revolucio-narna je vlada despotizam Slobode uperen protiv tiranije... URepublici su samo republikanci gradani, a rojalisti i stranci suneprijatelji. Kazniti ugnjetavaie tovje[anstva je milost, oprostitiim je barbarstvo. Svako rni se ispoljavanje laZne osjeiajnosti iinikao uzdisaji, koji lete prema Engleskoj ili Austriji."

110

IlLichncr je u svojoj drami postigao novi, vili stupanj u rea-I istiikom dramskom oblikovanju histori jc time. 5to je stvoriolikove. koji svojom individualnosti i svojim individualno uvje-tovanim odnosima izrai,avaju op6c drultvenc odnose i snage i hi-storijsku ulogu, koja im je pripala.

A1i svi ti likovi izrai.avaju historijskc stagc. kojc zastupajuje dino svojr-rm individualnosti. Njihova yrovczanost s op6im<lrultvcnim ihistorijskim snagalna nc postajc vidljiva u samoj

<lramskoj radnji. Koliko su ti intlivirlualni likovi puni iivota, to-liko su masovne sccne u rlrarni rt zrrlllrt Iitcrarnih rcminisctncija,rnrtvc kulise. Da je to uistittu l:rko. virli sc po tomc. lto bi se nlogleizostaviti sve uliinc i masovnc sccnc, a da drama nilta nc bi izgu-bila od svoje ciclovitosl.i. U tornc niic Bi'ichncru nilta mogla po-mo6i njegova stvaralaika maita, u tome ic on irtva tadalnje Nje-matke, u kojoj nisu postojalc politiiki svi.icsne, politiiki aktivnemase, u kojoi masc nisu nastupale kao faktor histori.ie. U toi se

nemoii, u pomanjkanju konkretnog odnosa prema konkretnim ma-sama olitule granica svake iisto intelektualne revolucionarnosti,

ERAIN SI,MI(O

l*{

ll t.