Derald Darel Moja Porodica i druge ivotinje Naslov originala: Gerald Durrell: My family and other animals (Penguin Books Ltd, Harmondsworth, Middlesex, England, 1985) Prevod: Zoran Muti llustracija na koricama: Mirza Hasanbegovi Urednik: Nenad Velikovi Recenzenti: Ferida Durakovi Nenad Velikovi DTPiizdava: Omnibus, Sarajevo Stampa: "OKO", Sarajevo Tira: 300 primjeraka Sarajevo, 2003. godine CIP Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 821.11131 DURRELL, Gerald Moja porodica i druge ivotinje / Derold Darel ; preveo Zoran Muti. Sarajevo : Omnibus, 2003. 336 str. ; 20 cm Prijevod djela: My family and other animals ISBN 9958777096 COBISS/BiHID 11808774 Mlljeniem Federalnog ministarstva kulture i sporta, broj 0215806/03 od 15.04.2003. godine knjiga Moja porodica i druge ivoiinje. autora Darel Deralda proizvod je iz lana 18. taka ! 0. Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga na iji se promet ne ptaa porez na promet proizvoda. Derald Darel MOJA PORODTCA I DRUGE TVOTINJE Preveo: Zoran Muti Sarajevo, 2003. godine GOVOR ODBRANE Mojoj Majci "Ama, ponekad sam verovala i u est nemogunosti jo pre doruka." Bela Kraljica Alisa u zem/ji izo ogledala1 Ovo je pripovijest o petogodinjem privremenom boravku koji smo moja porodica i ja proveli na grkom otoku Krfu. U poetku sam namjeravao ponuditi pomalo nostalgian prikaz prirode samog otoka, ali sam ozbiljno pogrijeio to sam ve na nekoliko prvih strana u knjigu uveo svoju porodicu. Kad su se ve jednom ubacili na papir, nastavili su se vrsto ukopavati i pozivati raznorazne prijatelje da s njima podijele poglavlja. Tek uz najvee potekoe i sluei se u velikoj mjeri lukavstvom, uspio sam tu i tamo sauvati neko liko strana koje u posvetiti iskljuivo ivotinjama. Na stranama koje slijede pokuao sam dati preciznu i nimalo preuvelianu sliku moje porodice; oni se pojavljuju onakvi kakvim sam ih ja vidio. Meutim, kako bih razjasnio neke od njihovih malo neobinijih postupaka, moram izjaviti da je porodica bila prilino mlada u vrijeme kad smo ivjeli na Krfu: Lari, najstariji, imao je dvadeset tri godine; Le^ sliju je bilo devetnaest; Margo osamnaest; a ja sam bio najmlai, u njenom dobu, otvorenom za utiske imao sam deset godina. Nikad nismo bili sasvim sigurni koliko je godina majci iz prostog razloga to se ona nikako ne moe sjetiti datuma svog roenja; jedino mogu rei da je bila dovoljno stara da bude majka etvero djece. Osim toga, ona uporno zahtijeva da objasnim kako je udovica, jer kako je otroumno primijetilanikad nisi siguran ta e svijet pomisliti. 2 l_uis Kerol; "Mlado pokolenje", Beograd, 1964, str. 73, u prevodu Luke Semenovia. (Prim. prev.) Kako bih pet godina ispunjenih dogaanjem, posmatranjem i prijatnim ivotom saeo na neto manje strana nego to ih ima Enciklopedija Britanika, bio sam prisiljen da krpim, potkresujem i kalemim, pa je malo ta ostalo od prvobitnih, logino povezanih zbivanja. Isto tako, bio sam prinuen izostaviti mnoge linosti i dogaaje koje bih jako volio da opiem. Sumnjam da bi ova knjiga ikad nastala bez pomoi i oduevljenja Ijudi koje u

navesti. Ovo pominjem kako bi se znalo ko je glavni krivac za sve. Prema tome, najiskreniju zahvalnost upuujem: Doktoru Teodoru Stefanidisu. Sa sebi svojstvenom velikodunou dozvolio mi je da se posluim graom iz njegOve neobjavljene knjige o Krfu i snabdio me znatnim brojem jezivih jezikih igara, od kojih sam neke upotrijebio. Mojoj porodici. Na kraju krajeva, oni su i nesvjesno obezbijedili veliki dio materijala za knjigu; osim toga, u ogromnoj mjeri su mi pomogli dok sam je pisao tako to su se estoko svaali i rijetko kad se slagali kad god je bilo rijei o nekom dogaaju zbog kog sam ih pitao za savjet ili miIjenje. Mojoj supruzi. Bio sam presretan dok sam je gledao ka^ ko se od srca smije itajui rukopis; tek kasnije me obavijestila koliko je uveseljava moj pravopis. Mojoj sekretarici Sofiji. Ona je odgovorna za uvoenje zareza i nemilosrdno istrebljenje pripovjedakog prezenta. Zelio bih posebno potovanje ukazati svojoj majci, kojoj i posveujem ovu knjigu. Kao kakav plemeniti, poneseni i uviavni Noje, ona je izuzetno vjeto kormilarila svojim brodom punim udnovatog potomstva po olujnim morima ivota, vjeno suoena s mogunou izbijanja pobune, neprekidno okruena opasnim sprudovima rasipnitva i ulijetanja u crveno na bankovnom raunu, nikad uvjerena da e posada pohvaliti njenu navigaciju, ali sasvim sigurna da e je optuiti za sve to krene naopako. Pravo je udo kako je uopte preivjela ovo putovanje, ali ga je preivjela i to ak manjevie nenaete pameti. Kako moj brat Lari ispravno istie, tnoemo biti ponosni kako smo je vaspitali; ona nam slui na ast. Navodim jedan primjer koji e potvrditi kako je dostigla ono sretno stanje Nirvane gdje nas nita ne moe zgroziti niti zaprepastiti: ne tako davno, jednog vikenda, dok je bila sama u kui, poaena je iznenadnim dolaskom gomile sanduka koji su sadravali dva pelikana, jednog crvenog ibisa, jednog orla bradana i osam majmuna. Neki obiniji smrtnik klonuo bi duhom pred tako nepredvidivim okolnostima, ali ne i Majka. U ponedjeljak ujutro zatekao sam je u garai kako bjei ukrug ispred srditog pelikana kog je pokuavala nahraniti sardinama iz konzerve. "Ba mi je drago to si doao, duo", rekla je sva zadihana. "Malice mi je teko s ovim pelikanom." Kad sam je upitao otkud zna da sve te ivotinje pripadaju meni, odgovorila je: "Pa naravno da su tvoje, duo. Ko bi drugi meni slao pelikane?" Sto dokazuje koliko dobro poznaje barem jednog od lanova svoje porodice. Naposlijetku, elio bih posebno naglasiti kako su sve anegdote o otoku i otoanima apsolutno istinite. Zivot na Krfu bio je u velikoj mjeri nalik jednoj od onih kienijih lakrdijakih opereta s pjevanjem i pucanjem. Mislim da su cjelokupna atmosfera i dra tog mjesta jezgrovito saeti na jednoj pomorskoj karti Admiraliteta koju smo posjedovali, a koja je prikazivala otok i susjednu obalu s mnotvom pojedinosti. Na dnu mape naknadno je dotampano: UPOZORENJE: Poto plutae koje obiljeavaju sprudove esto nisu na svom mjestu, upozoravaju se pomorci da s krajnjim oprezom plove pored ovih obala.

PRVI DIO Ima nekog zadovoljstva U ludilu, poznatog jedino luacima. Don Drajden, panjolski fratar, II, I. SEOBA Zubati vjetar oduvao je juli kao svijeu i donio olovno avgustovsko nebo. Padala je otra, bockava kiica koja bi se poela valjati u neprozirnim sivim krpama kad bi je po duhvatio vjetar. Kolibe poredane du obale u Bornmutu okrenule su bezizraajna drvena lica prema zelenkastosivom moru, okovanom pjenom, koje je pomamno skakalo na betonske nasipe u pristanitu. Vjetar bi zakovitlao galebove iznad obale pa sve do grada, tako da su kruili iznad krovova na napetim krilima i zlovoljno cviljeli. Bilo je to vrijeme sraunato da iskua svaiju izdrljivost. Ako bismo moju porodicu razmatrali kao cjelinu, ne bismo mogli zakljuiti da je tog poslijepodneva pruala ba zanosan prizor, jer je vrijeme sa sobom donijelo uobiajen izbor boletina kojima smo skloni. Meni, koji sam leao na podu i

lijepio ceduljice na svoju zbirku koljki, donijelo je hunjavicu i ulilo je u moju lubanju kao ciment, pa sam bio prisiljen da hroptavo diem kroz otvorena usta. Mom bratu Lesliju, koji se tmuran i mrgodan pogurio kraj vatre, upalilo je une kanale, pa je neznatno ali uporno krvario iz uiju. Mojoj sestri Margo isporuilo je svjee arenilo bubuljica na licu koje je jo od ranije bilo prekriveno mrljama kao kakvim crvenim velom. Za Majku je bila rezervisana prehlada, ko ja je izdano kljuala na sve strane, a kao zain uz nju je ila reuma. Jedino je najstariji brat, Lari, bio nedirnut, ali je nje^ mu bilo dosta to to ga nae manjkavosti dovode do bijesa. Naravno, Lari je sve zakuhao. Mi ostali bili smo previe otupjeli da bismo razmiljali o bilo emu osim o vlastitim bolestima, ali je Provienje Lariju namijenilo da se kroz ivot kree kao kakva sitna plavokosa raketa i istresa ideje u tude glave, da bi se poslije sklupao pritvorno poput maora i odbio da preuzme ma kakvu odgovornost za posljedice. Kako se poslijepodne otezalo, postajao je sve razdraljiviji. Konano je bacio nekoliko zlovoljnih pogleda po sobi i rijeio da se okomi na Majku, jer je ona oigledno bila uzrok svih naih nevolja. "Zato trpimo ovu prokletu klimu?" iznenada je upitao i pokazao prema prozoru koji se sav izobliio od kinih kapi. "Pogledaj samo na ta ovo lii! A kada je ve o tome rije, pogledaj samo na ta mi liimo... Margo naduvena kao balon... Lesliju iz oba uha vire bale gaze i kilometrima se VUku za njim... Geri govori kao da mu od roenja nije sraslo nepce... A pogledaj sebe: svakog dana sve si vie oronula, kao da te vjetica uzjahala." Majka je izvirila preko velike knjige s naslovom JednoStavni recepti iz Radputana. "Ba nisam!" rekla je ozlojeeno. "Ba jesf', nastavio je Lari tvrdoglavo. "Sve vie lii na irsku pralju... a tvoja porodica izgleda kao serija ilustracija iz neke medicinske enciklopedije." Majka nije bila u stanju da na sve ovo smisli stvarno ubojit odgovor, pa se zadovoljila bijesnim pogledom koji mu je uputila prije nego se povukla iza svoje knjige. "Nama je potrebno sunce", nastavio je Lari. "Slae se, Les?... Les?... Lesl" Lesli je nekako razmrsio silnu vatu iz jednog uha. "ta ree?" upitao je. "Eto ti ga na!" rekao je Lari i pobjedniki se okrenuo Majci. "Ako hoe s njim razgovarati, mora zapeti kao da se penje na Himalaje. Sta je to s nama, pitam ja tebe? Jedan brat ne uje ta mu govori, drugi opet govori tako da mu ni rijei ne razumije. Stvarno je krajnje vrijeme da neto preduzmemo. Ne moe se od mene oekivati da stvaram besmrtnu prozu u atmosferi tjeskobe i eukaliptusovog ulja kao antiseptika." "Slaem se, duo", rekla je Majka neodreeno. "Svima nama treba sunce", rekao je Lari i ponovo se UZvrtio po sobi, "neka zemlja u kojoj emo rasti." "Tako je, duo", sloila se Majka, iako ga u stvari nije sluala. 'Uutros sam dobio pismo od Dorda on kae da je Krf boanstven. Zato se ne bismo spakovali i otili u Grku?" "U redu, duo, ako ti je toliko stalo", rekla je Majka neoprezno. Kad je Lari bio u pitanju, obino je bila izuzetno paljiva da se ne bi obavezivala. "Kad?" upitao je Lari, prilino iznenaen njenom spre^ mnou na saradnju. Majka je primijetila da je napravila taktiku greku i paIjivo je spustila Jednostavne recepte iz Radputana. "Pa, mislim da bi razumno rjeenje bilo da ti ode prije nas, duo, i sve sredi. Onda mi moe napisati je li ti fino, pa emo svi doi za tobom", rekla je Majka prepredeno. Lari ju je odmjerio ubistvenim pogledom. "To isto si rekla kad sam predloio da odemo u Spaniju", podsjetio ju je, "pa sam presjedio dva beskrajna mjeseca u Sevilji i ekao da se vi pojavite, a ti si mi samo pisala pisma bez kraja i konca o tome kako vam se zaepila kanalizacija i kako je odvratna voda za pie, kao da sam kakav djelovoa gradske optine. Ne ako idemo u Grku, idemo svi zajedno." "Stvarno pretjeruje, Lari", rekla je Majka plano. "Kako bilo da bilo, ja ne mogu tek tako dii sidro i otputovati. Moram jo neto srediti oko ove kue." "Srediti? Ama ta tu ima da se sreuje, za ime Boga? Sto je ne proda?" "Tb ne mogu, duo", rekla je Majka zgranuta.

"Zato?" "Ama, tek smo je kupili." "Pa prodaj je dok je jo nismo isprljali." "Ne budi smijean, duo", rekla je Majka glasom punim vrste rijeenosti. "Tb uopte ne dolazi u obzir. ~Ib bi bila ista ludost." I tako smo prodali kuu i pobjegli od tmurnog engleskog Ijeta slini jatu ptica selica. ******* Putovali smo bez mnogo prtljaga; svi smo sa sobom no sili samo ono za to smo bili uvjereni da je neophodno za preivljavanje. Kad smo na Carini otvorili prtljag za inspekciju, sadraj nasih torbi pristojno je ukazivao na nae karaktere i zanimacije. Tako je prtljag koji je teglila Margo sadravao gomilu prozirnih haljina, tri knjige o mravljenju i gomilu fla^ ica, a svaka od njih bila je puna nekog udotvornog napitka koji garantovano lijei bubuljice. Leslijev kofer sadravao je par pulovera sa rol'kragnom i pantalone u koje su bila umotana dva revolvera, jedan vazduni pitolj, knjiga Sam svoj pukar i flaa ulja koje je curilo. Larija su slijedila dva sanduka s knjigama i aktovka u kojoj su bila njegova odijela. Majin prtljag bio je razumno podijeljen izmeu odjee i razliitih knjiga o kuhanju i povrtlarstvu. Ja sam putovao samo s onim stvarima koje sam smatrao nunim da mi olakaju dosadu dugog putovanja: etiri knjige iz prirodopisa, mrea za leptirove, jedan pas i tegla za dem puna gusjenica kojima je svima odreda prijetila neposredna opasnost da se zaahure. Tako smo prema vlastitim mjerilima potpuno opremljeni napustili hladne i tnasne obale Engleske. Proli smo kroz alosnu Francusku koju su sapirale kie, kroz Svajcarsku nalik boinoj torti, Italiju raskonu, bunu i punu mirisa, i sve su nam one ostale samo u zbrkanom sjeanju. Siuni brod se brekui udaljio od talijanske izme i isplovio na blijedo, sutonom osvijetljeno more, a dok smo spavali u pretrpanim kabinama, negdje na tom prostranstvu vode, koju kao da je izglancao sam mjesec, prejli smo nevi' cdljivu graninu liniju i uli u sjajni, ogledalski svijet Grke. OOsjeaj promjene polako se uvlaio u nas, pa smo se u zorru probudili ispunjeni nespokojstvom i popeli se na palubu. More je nabiralo glatke tamnoplave miice talasa dok se rmrekalo u praskozorju, a pjena iz nae brazde blago se irilla za nama poput bijelog paunovog repa, sva blistava od rmjehuria. Na istonom obzorju blijedo je nebo bilo proarrano utim zracima. Pred nama je leala okoladnosmea rnrlja kopna, stisnuta u izmaglici, a u njenom podnoju nabrala se ipka od morske pjene. Tb je bio Krf; poeli smo naprezati oi ne bismo li nazreli prave obrise planina, ne bismo 1 i otkrili doline, planinske vrhove, klance i plae, ali je otok ostao samo silueta. Onda se sunce iznenada promolilo iza obzorja, a nebo se pretvorilo u glatku pocakljenu plavet na^ 1 ik krejinom oku. Beskrajni, pedantni nabori mora za trenutak bi liznuli poput plamena, a onda se promijenili u duboki purpur proaran zelenom bojom. Izmaglica se podigla u ivahnim, gipkim trakama i pred nama se ukazao otok ije pla^ nine kao da su spavale ispod zguvanog pokrivaa smee boje, a nabori su im bili proarani zelenilom maslinjaka. Du obale krivudale su plae bijele kao od slonovae izmeu posrnulih gradova sazdanih od sjajnog zlatnog, crvenog i bijelog kamenja. Oplovili smo oko sjevernog rta glatke izboine na grebenu boje hre u koji je bio uklesan niz dinovskih peina. Tamni valovi podizali su nau brazdu i njeno je no sili prema njima, a ona bi se tik pred njihovim ustima smeurala i edno zaitala meu stijenjem. Zaobili smo oko rta i ostavili planine za sobom; otok se u blagoj kosini sada sputao nanie, zamagljen srebrnim i zelenim prelivima maslinove boje, a tu i tamo prst kakvog crnog empresa dizao se ka nebu u znak opomene. Plitko more u zalivima bilo je bo je modrog leptira, a ak kroz buku brodskih strojeva dopirala je do nas, slabano odzvanjajui o obale kao kakav hor siunih glasova, prodorna, pobjednika pjestna cvraka. PRVO POGLAVLJE Neslueni otok Provukli smo se kroz galamu i zbrku u carinskoj kuici i izili u sjajno sunevo svjetlo na pristanitu. Grad se oko nas uzdizao strmo naslage raznobojnih kua nasumice nabacanih, iji su zeleni kapci na prozorima bili raskriljeni kao krila hiljada nonih leptirova. Iza nas je leao zaliv, gladak kao inija, i tinjao onim nevjerovatnim plavetnilom.

Lari je koraao hitro, zabaene glave i s izrazom tako kraljevskog prezira na licu da se nije primjeivao njegov sitni stas; pomno je motrio nosae koji su se kobeljali s njegOvim sanducima. Pored njega je vrludao Lesli, nizak, zdepast, s izrazom tihe ratobornosti, a onda Margo koja je za sobom teglila kilometre muslina i miomirisa. Majka je izgledala kao kakav siuni, izmueni misionar kog je zatekao uroeniki ustanak protiv njene volje do najblie uline svjetiljke odvukao ju je na raskoni Roder, pa je sad bila prisiljena da stoji ondje i zuri u prazno, dok je on olakavao priguena osjeanja koja su mu se u meuvremenu nagomilala u kanalitna. Lari je izabrao dva velianstveno rasklimana fijakera, zapovijedio da se u jedan ubaci sav prtljag, a sam sjeo u drugi. Zatim se razdraeno obazro oko sebe. "Pa dobro", upitao je, "ta sad ekamo?" "Mamu", objasnio je Lesli. "Roder je otkrio ulinu svje^ tiljku." "Pobogu!" uzviknuo je Lari i nesigurno se uspravio u fijakeru, a onda riknuo: "Idemo, Majko, idemo. Zar se ta dukela ne moe strpiti?" "Dolazim, duo", odazvala se Majka bezvoljno i nimalo iskreno, jer Roder nije pokazivao nikakvog znaka da je vo Ijan napustiti stub. "Cijelim putem taj pas je bio strano zanovijetalo", rekao je Lari. "Sto si tako nestrpljiv?" dobacila mu je Margo ozlojeeno. "Nije on kriv... Uostalom, u Napulju smo morali tebe ekati itav sat." "Pokvario sam stomak", objasnio je Lari ledeno. "E, pa valjda je sada njemu stomak pokvaren", rekla je Margo pobjedniki. "Nije ija nego vrata." "Hoe rei, 'vrat'?" "Sta god kaem, na isto ti doe." U tom trenutku stigla je Majka, malice raupana, pa smo mogli svu panju posvetiti specijalnom zadatku: kako Rodera strpati u fijaker. On se nikad prije nije naao u ta^ kvom vozilu i prema njemu se odnosio krajnje sumnjiavo. Konano smo ga morali dii u komadu i zavitlati unutra, dok je on izbezumljeno zavijao, a onda smo se svi, bez daha, naslagali po njemu i pritisnuli ga na pod. Zastraen naim aktivnostima, konji se otisnuo u nesiguran kas, tako da smo svi zavrili u zamrenoj gomili na podu fijakera, dok je Roder iz petnih ila jeao ispod nas. "Kakav ulazak!" prokomentarisao je Lari ogoreno. "Nadao sam se da u ostaviti utisak kao kakav milostivi kralj, a evo ta se deava... Stiemo u grad kao druina srednjo vjekovnih pehlivana." "Nemoj vie, duo", rekla je Majka pokuavajui ga utjeiti i u isti mah dotjerati eir koji joj se naherio. 'Uo malo pa emo stii u hotel." Tako je na fijaker kloparao i klepetao na putu za grad, a mi smo se zavalili u sjedita punjena konjskom dlakom i pokuali nabaciti dranje milostivih kraljeva, kako je Lari zahtijevao. Roder, kog je Lesli vrsto drao, klimao je glavom preko ivice kola i kolutao oima kao na izdisaju. A onda smo protandrkali pored jedne uske uliice u kojoj su se etiri zborana psa'mjeanca bakarila na suncu. Roder se uko io, zabuljio u njih zaagrenih oiju i zasuo ih bujicom glasnog lavea. Mjeanci su se kao opareni osovili na noge i sunuli za fijakerom gromoglasno kevui. Nae izvjetaeno dranje nepopravljivo je narueno, jer je trebalo dvoje da obuzdavaju pomahnitalog Rodera, dok su ostali izvirili iz fijakera i poeli divljaki mlatarati asopisima i knjigama na hordu progonitelja. Jedino smo uspjeli da ih jo vie ra^ zjarimo; u svakoj uliici kroz koju smo prolazili broj pasa se poveavao, tako da su se, kad smo se skotrljali niz glavnu gradsku ulicu, oko naih tokova vrtloile otprilike dvadeset etiri dukele izbezumljene od bijesa. "Zato neko neto ne uradi?" upitao je Lari nadglasavajo i urnebes. "Ovo izgleda kao prizor iz C/a'Tom/ne kolibe." "Zato ti neto ne uradi, umjesto da kritikuje?" zareao je Lesli, koji se zaglavio u klin s Roderom. Ne oklijevajui ni asa, Lari se uspravio, istrgnuo bi iz ruke naeg zaprepatenog koijaa, divlje zavitlao prema oporu pasa, promaio ih i oinuo Leslija po potiljku. "ta to, do davola, izvodi?" zalajao je Lesli i okrenuo zajapureno, srdito lice prema Lariju. "Sluajno", objasnio je Lari ivahno. "Dugo nisam vjebao... Davno nisam baratao biem..."

"E, pa, gledaj, do avola, ta radi", kazao je Lesli glasno i ratoborno. "Dobro, dobro, duo, nije bilo namjerno", rekla je Majka. Lari je ponovo zavitlao biem prema psima i smaknuo Majci eir sa glave. "Ti si opasniji od ovih pasa", obrecnula se Margo. "Stvarno, duo, pokuaj biti ma/o paljiviji", rekla je Majka. "Mogao bi nekog pozlijediti. Da sam na tvom mjestu, ostavila bih taj bi." U tom trenutku fijaker je klecajui stao pred ulazom nad kojim je visila tabla s natpisom Pension Suisse. Psi su osjetili kako je konano kucnuo as da se uhvate u kotac s ovim tetkastim crvenitn kerom to se vozika po fijakerima, pa su nas okruili vrsto zbijeni i zadahtali. Vrata hotela su se otvorila i jedan prastari nosa sa bakenbardima pojavio se i staklasto zablenuo u krkljanac na ulici. Trebalo je dosta truda da se Roder izvue iz fijakera i unese u hotel, jer je bio dozlaboga teak, pa je cijela porodice morala uloiti napor da ga digne, obuzda i prenese. Lari je u meuvremenu zaboravio svoju kraljevsku pozu, pa se do mile volje zabavIjao. Skoio je s fijakera i poeo plesati po trotoaru s biem u ruci, krei izmeu pasa stazu du koje smo pohitali Lesli, Margo, Majka i ja, nosei Rodera koji se otimao i reao. Uteturali smo u predvorje, a nosa je zalupio vrata i navalio se na njih, a brkovi su mu podrhtavali. Odnekud se stvorio upravnik hotela i odmjerio nas s mjeavinom bojazni i znatielje. eira naherenog na stranu i drei moju teglu s gusjenicama, Majka se suoila s njim. "A!" rekla je i slatko se nasmijeila, kao da je na dolazak neto najprirodnije na svijetu. "Mi smo Darelovi. Pretpostavljam da ste za nas rezervisali neke sobe?" "Da, gospoo", rekao je upravnik, zaobilazei oko Ro dera koji je jednako gunao. "Na prvom katu... etiri sobe s balkonom." "Krasno", sinula je Majka. "Onda, mislim da emo pravo gore, da se malice odmorimo prije ruka." I sa silnim dostojanstvom i Ijupkou povela je svoju porodicu uz stepenite. Kasnije smo sili na ruak u prostranu, sjetnu prostoriju punu iskrivljenih kipova i pranjavih palmi u loncima. Posluivao nas je isti onaj nosa s bakenbardima, koji je postao glavni konobar tako to je jednostavno obukao frak i celo loidnu prednjicu preko koulje koja je kripala kao hor cvraka. Meutim, hrana je bila obilna i dobro spravljena, tako da smo je halapljivo pojeli. Kad su nam servirali kafu, Lari se sa uzdahom zavalio u stolici. "Nije im loe jelo", rekao je velikoduno. "Kako ti se ini ovo mjesto, Mati?" Taaa, hrana je bila pristojna, duo", rekla je Majka, odbijajui da se izjasni. "Izgledaju ba usluni tipovi", produio je Lari. "Upravnik mi je glavom i bradom pomjerio postelju do prozora." "Nije bio neto naroito predusretljiv kad sam zatraio papir", rekao je Lesli. "Papir?" upitala je Majka. "ta e ti papir?" "Za klozet... nije bilo nimalo", objasnio je Lesli. "Pssst! Ne za stolom!" apnula je Majka. "Ti oigledno ne gleda oko sebe", ubacila se Margo jasnim i prodornim glasom. "Ima jedna mala kutija pored oIje." "Margo, nisi valjda...", uskliknula je Majka uasnuta. "ta je? Zar ti nisi vidjela tu kutiju?" Lari je frknuo i nasmijao se. "Zbog pomalo neobinog kanalizacionog sistema u gradu", objasnio je Ijubazno, "ta mala kutija postavljena je za... hmm... za, otpatke, tako rei, kad zavrimo optenje s prirodom." Margo je porumenjela, a na licu joj se javio izraz nelagodnosti i odvratnosti. "Hoe rei... misli... da je to... o, Boe moj! Moda sam navukla neku odvratnu boletinu!" zavapila je, briznula u pla i izjurila iz trpezarije. "Krajnje nehigijenski", rekla je Majka otro. "Stvarno je odvr&tno to tako rade. Em to moe sam pogrijeiti, em to postoji opasnost od zaraze tifusom." "Ne bi bilo greke kad bi se organizovali kako treba", ukazao nam je Lesli, vraajui se na prvobitnu albu. "Slaem se, duo, ali mislim da nije sad vrijeme da o tome raspravljamo. Najbolje je da to prije naemo neku kuu prije nego to svi zavrimo u postelji od neke bolesti." Kad smo se vratili na kat, zatekli smo Margo u stanju polugolotinje u ogromnim koliinama se pljuskala sredstvima za dezinfekciju; Majka je provela iscrpljujue popodne prisiljena da je u odreenim razmacima pregleda i trai

sinriptome svih moguih boletina za koje je Margo bila ubijeena da ih je navukla. Nesrea za Majin duhovni mir bila je u tome to se Pension Suisse sasvim sluajno nalazio na cesti koja vodi prema gradskom groblju. Dok smo sjedili na malom balkonu to natkriljuje ulicu, naizgled beskrajna pogrebna povorka prola je ispod nas. Stanovnici Krfa su oigledno vrsto uvjereni kako je pogreb najljepi dio alosti, jer je svaki izgledao kieniji od prethodnog. Kola ukraena kilometrima purpurnog i crnog krepa vukli su konji toliko umotani u perjanice i baldahin da je pravo udo kako su se mogli kretati. Sest ili sedam takvih kola, koja su nosila oaloenu porodicu u punom i neobuzdanom jadu, bila su prethodnica samom leu. A on je, opet, putovao na sljedeim taljigama, zaklonjen u koveg tako glomazan i tako raskoan da je vie liio na ogromnu rodendansku tortu. Neki kovezi bili su bijeli, s purpurnim, grimiznocrvenim ili ta^ mnoplavim ukrasima; drugi su bili blistavocrni sa zamrenim i bogato isprepletenim filigranima od zlata i srebra izglancanim bronzanim rukama. Nikad nisam vidio nita t&ko raznobojno i toliko privlano. "Tb je, zakljuio sam, pravi nain da se umre s konjima uvijenim u platove, s cijelim vrtovima cvijea, s oporom tako duboko ucviljenih roaka da ti srce zaigra od miline. Visio sam preko ograde balkona i posmatrao kovege kako prolaze ispod mene, zaokupljen i opinjen njima. Kako bi koja pogrebna povorka prola, a zvuci jadikovki i topot kopita zamrli u daljini, Majka je postajala sve uzrujanija. "Sigurna satn da je po srijedi epidemija", uskliknula je konano nervozno zagledajui niz ulicu. "Glupost, Mati. Mani sekiraciju", rekao je Lari ivahno. "Ali, duo, vidi koliko ih je... Tb nije prirodno." "Nema nita neprirodno u vezi sa smru... Zna, Ijudi stalno umiru." 'Ueste, ali ne krepavaju kao muhe, osim ako neto nije kako treba." "Moda ih negdje ostavljaju da se nakupe, pa ih poslije sahranjuju hrpimice", nabacio je Lesli nemilosrdno. "Ne budi smijean", rekla je Majka. "Sigurna sam da to ima neke veze s kanalizacijom. Ne moe biti zdravo kad se tako organizuju stvari." "Za ime Boga!" uzviknula je Margo zagrobnim glasom. "Onda u valjda i ja neto navui?" "Nee, nee, duo", rekla je Majka odsutno. "Nije obavezno. Moda nije zarazno." "Nije mi jasno otkud epidemija ako nije zarazna", primijetio je Lesli razumno. "Kako bilo da bilo", rekla je Majka, odbijajui da je uvuku u medicinske rasprave, "mislim da se moramo raspitati. Je lbi mogao nazvati zdravstvenu slubu, Lari?" "Ovdje vjerovatno ne postoji zdravstvena sluba", naglasio je Lari. "A i ako je ima, sumnjam da e mi rei." "Pa onda", Majka e odluna, "nema nam druge. Mo raemo preseliti. Moramo otii negdje izvan grada. Smjesta moramo nai kuu negdje u prirodi." Sljedeeg jutra krenuli smo u lov na kue, a pratio nas je gospodin Biler, hotelski vodi. Bio je to sitni debeljuca do dvornih oiju i znojem izglancanog podvoljka. Kad smo kre^ nuli, bio je prilino bodar, ali, u drugu ruku, pojma nije imao ta ga eka. Niko ko s Majkom nije iao u lov na kue ne moe sanjati emu je to nalik. Kruili smo po cijelom otoku u oblaku praine, dok nam je gospodin Biler pokazivao jednu vilu za drugom, a izbor veliina, boja i poioaja bio je nevjerovatan, ali je Majka na svaku od njih postojano odmahivala glavom. Kad smo konano razmotrili desetu i posljednju vilu sa spiska gospodina Bilera, Majka je jo je^ dnom odmahnula glavom. Slomljen, gospodin Biler je sjeo na stepenice i obrisao lice maramicom. "Gospoo Darel", rekao je naposlijetku. "Pokazao sam vam sve vile za koje znam, a ipak, vi neete nijednu. Draga moja gospoo, ta vi zapravo traite? Sta fali svim ovim vilama?" Majka ga je zabezeknuto odmjerila. "Zar niste primijetilt?" upitala je. "Nijedna od njih nema kupatilo." Gospodin Biler se zagledao u Majku razrogaenih oiju. "Ali, gospodo", zavapio je glasom punim iskrenog bola, "ta e vam kupatilo?... Zar nemate more?" Vratili smo se u hotel bez ijedne rijei. Sljedeeg jutra Majka je rijeila da iznajmimo kola i sami krenemo u lov na kue. Bila je ubijeena da se negdje na cijelom cjelcatom otoku sigurno

pritajila neka vila s kupatilom. Mi nismo dijelili njeno uvjerenje, pa je ona do taksistajalita na glavnom trgu potjerala pred sobom kao stado skupinu koja je bila pomalo razdraena i spremna za svau. Taksisti su primijetili nau bezazlenu pojavu, izjurili su iz svojih kola i sjatili se oko nas kao leinari, a svaki se upinjao da nadvie svog zemljaka. Glasovi su im postajali sve jai, oi su im sijevale, grabili su se za miice i zubima krgutali jedan na drugoga, a onda su se doepali nas, kao da nas ele raereciti. U stvari, samo su nas poastili najljubaznijom prepirkom na svijetu, samo to mi nismo bili naviknuti na grki temperament, pa nam se inilo da se nalazimo u ivo tnoj opasnosti. "Zar ne moe neto uraditi, Lari?" zacviljela je Majka upinjui se da se istrgne iz zahvata jednog ogromnog vozaa. "Reci im da e ih prijaviti britanskom konzulu", predloio je Lari pokuavajui da nadglasa sveoptu halabuku. "Ne budi smijean, duo", dobacila je Majka zadihano. "Prosto im objasni da ih ne razumijemo." Margo se blesavo nacerila i stala na barikadu. "Mi engleski", proderala se na ustalasane vozae. "Mi ne razumjela grko jeziko." "Ako me ovaj tip jo jednom mune, zabiu mu prst u oko", rekao je Lesli, a lice mu se oblilo rumenilom. "No, no, duo", rekla je Majka bez daha, jo uvijek se kobeljajui s vozaem koji ju je iz sve snage gurao pred scv bom prema svom automobilu. "Ne bih rekla da nam ele nauditi." U tom trenutku svi su zaprepateno zautjeli pred gla^ som koji je poput groma odjeknuo nad cijelim urnebesom. Bio je to dubok, jak, zvonki glas, glas kakav biste oekivali da izbije iz vulkanskog kratera. "Stander malo!" riknuo je taj glas. "A to vi nemate ne^ kog ko govori va jezik?" Okrenuli smo se i ugledali prastari dod parkiran uz trotoar, a za volanom je sjedio onizak individuum bavastog tijela, s rukama poput unke i irokim, tvrdim, mrgodnim licem nad kojim se kao kruna objesno naherio kaket. OtvOrio je vrata na kolima, iskotrljao se na trotoar i dogegao do nas. Zatim je zastao, jo ee se namrgodio i odmjerio za^ nijemjele taksiste. "Je\ vam oni dosaivaju?" upitao je Majku. "Ne, ni najmanje", odgovorila je Majka neiskreno. "Prosto imamo tekoa u sporazumijevanju." "Vama treba neko ko govori va jezik", ponovio je doIjak. "Ova kopilad... da prostite na izrazu... prevarili bi i roenu mater. Izvinte me zaas, sau ja njima pokazat." Ispalio je na vozae eksploziju grkih rijei koja ih je skoro pomela s trotoara. Raaloeni, srditi, mlatarajui rukama, uputili su se kao stado ovaca natrag ka svojim automobilima ispred tog udesnog ovjeka. Poto ih je podario ko nanim i kako nam se uinilo prezrivim naletom grkih rijei, ponovo se okrenuo nama. "Kuda oete didete?" upitao je skoro surovo. "A moete li vi nas povesti da potraimo neku vilu?" upitao je Lari. 'Uata. Odveu ja vas svukuda. Samo recte." "Traimo vilu s kupatilom", rekla je Majka vrsto rijeena. 'Ue li vam poznata ijedna?" On je mozgao kao kakav divovski, preplanuli satir, a crne obrve izvile su mu se u vor pun zamiljenosti. "Kupatlo?" rekao je. "Oete kupatlo?" "Nijedna od vila koje smo dosad vidjeli nije imala kupa^ tilo", rekla je Majka. "Oo, znam ja vilu s kupatlom", rekao je ovjek. 'Uedino sam se pito oel bit dovoljno velka za vas." "Biste li nas odvezli da je pogledamo, molim vas?" upitala je Majka. "Jata, odveu vas. Ulaste u kolima." Popeli smo se u prostrani automobil, a na voza je uspentrao svoju tjelesinu iza volana i poeo mijenjati brzine s uasavajuim zvukom. Kao rnunja smo sunuli kroz izuvijane uliice predgraa, zaokreui tamoamo izmeu na^ tovarenih magaraca, taljiga, gomila seljanki i bezbrojnih pasa, a naa sirena jeala je zagluujua upozorenja. Za to vrijeme voza je ugrabio priliku da nas natjera na razgovor. Kad god bi nam se obratio, okrenuo bi svoju masivnu glavu nazad da

vidi kako reagujemo, a kola bi se na cesti zanjihala naprijed'nazad kao pijana lastavica. "Englezi ste?... Tako sam i mislijo... Englezi vazda oe kupatlo... I ja imam kupatlo u mojoj kui... Zovem se Spiro, Spiro Hakijaopulos... Svi me zovu Spiro Amerikano, jerbo sam ivijo u Americi... Jes, bome, bijo sam osam godina u Cikagu... Tamo sam i nauijo da govorim vako dobro po engleski. Oo sam da zaradim para... Ondak, poslje osam godina, velim: 'Spiro, reko, 'zaradijo si dosta...I tako se vratim u Grku... Dovuko sam i ovi auto... najbolji na oto ku... niko drugi nema vaka kola... Svi engleski turisti me po znaju, kad dou vamo, svi trae mene... Znaju da ija ne^ u prevarit... Ja ti volim Engleze... Tb su najbolji Ijudi na svijetu... Bogami, da nisam Grk, volijo bi bit Englez." Munjevito smo se stutili niz bijelu cestu prekrivenu debelim slojem svilenkaste praine koja se u uskovitlanom oblaku dizala za nama; put je bio obrubljen indijskim smo kvama, pa je liio na ogradu od zelenih tacni, a svaka je vjeto balansirala na rubu one pod sobom, dok su se na tacna^ ma kooperile kvrge grimiznog voa. Proli smo pored vinOgrada u kojima su siune, zakrljale loze bile proarane zelenim liem, pored maslinjaka iz kojih su izdubljena stabla na nas kreveljila stotine zaprepatenih lica u sjeti vlastite sjenke i pored gusto zbijenih gomila trski, prugastih poput zebri, koje su svojim liem leprale nalik mnotvu zelenih zastava. Konano su kola s urlikom izjurila na vrh jednog breuljka, a Spiro je nagazio na konicu i zaustavio ih u prainastoj izmaglici. "Eno vam", rekao je i pokazao krupnim, zdepastim prstom. "Tb vam je vila s kupatlom, ba nakva kaku ste tjeli." Majka, koja je tokom cijele vonje drala oi vrsto zatvorene, sad ih je oprezno otvorila i pogledala. Spiro je po kazivao na njeno zaobljenu padinu to se dizala iz blistavog mora. Brijeg i doline uokolo bili su okrueni paperjem maslinjaka to su odsijevali ribljim sjajem kad bi im povjetarac dodirnuo lie. Na pola puta uz uspon, okruena gomilom visokih, vitkih empresa kao tjelohraniteljima, ugnijezdila se siuna vila ruiaste boje kao jagoda, sasvim nalik nekom egzotinom vou to poiva u rasadniku. Cempresi su se njeno lelujali na povjetarcu, kao da u ast naeg dolaska vrijedno farbaju nebo jo plavljom bojom. DRUGO POGLAVLJE Jagodastoruiasta vila \ /ila je bila mala i etvrtasta; stajala je u siunoj bati, a V na ruiastom licu bio joj je izraz pun neke odlunosti. Kapci su joj od sunca izblijedjeli do krenri'zelene boje, pOnegdje ispucali i podmjehureni. U bati, okruenoj visokom ivicom fuksije, protezale su se lijehe s cvijeem izvedene u zapetljanim geometrijskim arama, obrubljene glatkim bijelim kamenovima. Bijele poploane staze, iroke jedva koliko glava grablji, tromo su vijugale oko lijeha ne irih od velikog slamnog eira, lijeha u obliku zvijezda, polumjeseca, trokutova i krugova, a sve su bile zarasle u upavo, poludivlje cvijee, meusobno isprepleteno. Rue su povijale latice to bi na trenutak izgledale velike i glatke kao zdjele, plamenocrvene, mjeseastobijele, bez ijednog nabora, kao izglarv cane; neveni su, kao legla razbaruenih sunaca, stajali i posmatrali svog roditelja kako se kree preko neba. Kroz nisko rastinje mauhice su proturale bezazlena barunasta lica izmeu listova, a ijubiice su se, oaloene, svijale pod listovima u obiiku srca. Bugenvilija, koja se raskono protegla iznad sitnog prednjeg balkona, bila je kao za kakav karneval okiena jarkopurpurnim cvijeem u obliku fenjera. U tami fuksijine ivice hiljade cvjetova nalik balerinama podrhtavalo je u nekakvom iekivanju. Tbpli zrak zgusnuo se od mirisa stotina cvjetova na umoru, pun blagog, smirujueg apata i amora insekata. Cim smo ugledali vilu, poeIjeli smo da ivimo u njoj uinilo nam se kao da je oduvijek bila tu i da samo eka na dolazak. Osjetili smo kao da smo se vratili kui. Nakon to je tako neoekivano ututnjao u na ivot, Spiro je potpuno preuzeo kontrolu nad naim poslovima. BoIje je objasnio nam je da on sve obavlja, jer ga svi znaju, a on e se pobrinuti da nas niko ne prevari. "Samo vi nioem ne brinte, gospojo Darel", rekao je mrgodno. "Ostavte sve meni." Tako bi nas poveo u kupovinu i poslije itavog sata pre^ znojavanja i nadvikivanja oborio bi cijenu nekog predmeta za otprilike dvije drahme. Tb je bilo priblino jedan peni. Nije u pitanju novac nego princip, objasnio nam je.

Cinjenica da je Grk i da oboava cjenkanje bila je, naravno, drugi razlog. Kad je otkrio da na novac jo nije stigao iz Engleske, Spiro nas je jedno vrijeme finansirao i preuzeo na sebe da ode i otro razgovara s direktorom banke o tome kako ovaj pojma ne^ ma o poslovnosti. Nimalo mu nije smetalo to siroti ovjek nije bio ni namanje kriv. Spiro je poplaao nae raune u ho telu, Spiro je organizovao da nam jedna teretna kola prevezu prtljag u vilu, a nas je on lino odvezao tamo u svom auto mobilu nakrcanom namirnicama koje nam je nakupovao. Ubrzo smo otkrili da njegova pria kako zna svakog ivog na otoku nije dokono hvalisanje. Gdje god bi se njegov auto zaustavio, nekoliko glasova bi ga dozvalo po imenu, a ruke su ga pozivale da sjedne za neki od stoia pod drvetom i popije kafu. Policajci, seljaci i svetenici mahali su mu i smjekali se u prolazu; ribari, bakalini i kafedije pozdravIjali su ga kao roenog brata. "Hej, Spiro!" rekli bi i nasmijeili mu se s Ijubavlju, kao da je nevaljalo ali drago dijete. Potovali su njegovu iskrenost i asnost, potovali su njego vu ratobornost, a iznad svega su oboavali njegov tipino grki prezir i neustraivost kad god bi imao posla s bilo kakvim oblikom dravne birokracije. Tek to smo stigli, carinici su nam konfiskovali dva kofera u kojima se nalazila posteljina i druge stvari, pod udnim izgovorom da se radi o robi za prodaju. Kad smo se uselili u jagodastoruiastu vilu i kad je iskrsnuo problem posteljine, Majka je Spiri ispriala o koferima koji ame na Carini i zatraila savjet od njega. "Pobogu, gospojo Darel", riknuo je on, a lice mu se za^ japurilo od gnjeva. "Sto mi to odma ne rekoste? Tb su ona kopilad na Carini. Sutra u vas tamo odvest pokazau ja njima. Znam ja njisve, a bome znaju i oni mene. Ostavte vi to menipokazau ja njima." Sljedeeg jutra odvezao je Majku do carinske kuice. Pratili smo ih svi, jer ni za ivu glavu nismo htjeli propustiti zabavu. Spiro se ukotrljao u Carinarnicu kao srditi medo. "e su stvari od oviIjudi?" upitao je debelog carinika. "O re, njiove kutije s robom?" upitao ga je carinik trudei se da govori engleski to bolje moe. "A ta ti misli da ou re?" "Oe su", priznao je slubenik oprezno. "Doli smo da iuzmemo", zareao je Spiro mrgodno. "Spremi i'." Sav kooperan, iziao je iz kuice da nae nekog ko bi nam pomogao da prenesemo prtljag, a kad se vratio, vidio je kako carinik koji je uzeo kljueve od Majke upravo die poklopac jednog kofera. Spiro je zamumlao od bijesa, hrt> pio naprijed i tresnuo poklopac na prste onog nesretnika. "Sta ga otvara, kukin sine?" upitao je i divlje se zabuIjio u njega. Carinik je zamlatarao prikljetenom rukom i Ijutito se pObunio, tvrdei kako mu je dunost da ispita sadraj prtljaga. "Dunos?" zaurlao je Spiro i namrtio se tako da je bilo milina gledati ga. "Sta to oe re, dunos? Jel tvoja dunos da napada nevine strance, ha? Da se prema njima pona^ a ko prema vercerima, ha? Jel to ti zove dunos?" Spiro je zastao za trenutak, duboko udahnuo, a onda pokupio oba ogromna kofera u po jednu veliku ruku i uputio se prema vratima. Na izlazu je zastao i okrenuo se da ispali oprotajni pucanj. "Znam ja tebe, Kristaki. Nemoj ti meni priat ta je dt> nos. Sjeam se kad si platijo dvanes iljada drahmi kazne to si lovijo ribu s dinamitom. Nedam ja da men/tamo neki kriminalac pria ta je dunos." Odvezli smo se iz Carinarnice kao pobjednici, a sav na prtljag ostao je netaknut i nepregledan. "Ovi kopilani smatraju da je cijeli otok njiov", prokomeiv tarisao je Spiro. Izgleda da uopte nije bio svjestan injenice kako se ba on ponaa kao da je otok njegov. Kad je Spiro jednom preuzeo odgovornost, prilijepio se za nas kao iak. Poslije nekoliko sati iz naeg taksiste se pretvorio u naeg plemenitog viteza, a poslije nekoliko sedmica postao je na vodi, na filozof i na prijatelj. Postao je u tolikoj mjeri lan porodice da ubrzo nije bilo nijedne stvari koju bismo uradili ili smislili da uradimo a u koju on na ovaj ili onaj nain ne bi bio ukljuen. Uvijek je bio pri ruci, bivo Ijeg glasa i namrgoen, sreivao je sve to bismo poeljeli, govorio nam koliko ta da plaamo, motrio na sve budnim okom i prijavljivao Majci sve to je smatrao da ona treba znati. Kao veliki,

mrki, runi aneo bdio je nad nama nje^ no i s Ijubavlju, kao da smo djeurlija slabe pameti. Majku je otvoreno oboavao i na svakom koraku joj je pjevao slavopojke iz sveg glasa na njenu silnu nelagodnost. "Morate dobro pripazit ta radite", govorio nam je nabacujui ozbiljnu grimasu. "Ne elimo nasekirat vau mamu." "Ama, zaboga, zato, Spiro?" pobunio bi se Lari odlino glumei zaprepatenje. "Ona nikad nita nije uradiia za nas... Zato bi uopte trebali razmiljati o njoj?" "Zaime Boga, gospon Lari, nemojte tako govorit ni u a." li', rekao bi Spiro tjeskobnim glasom. "Lari je sasvim u pravu, Spiro", dobacio bi Lesli savreno ozbiljan. "Ona u stvari i nije ba neka majka, da zna." "Nemojte tako, nemojte tako\" riknuo bi Spiro. "Takcv mi Boga, kad bi ja imo mati ko to je vaa, ja bi svako jutro io i stope joj Ijubijo." Tako smo se smjestili u vili, a svako se sredio i prilagodio okolini na vlastiti nain. Margo tako to je naprosto navukla mikroskopski kupai kostim i poela se sunati u maslinjaku; a posljedica je bila uvijek spremna druina seoskih momaka koji su se kao kakvom arolijom pojavljivali u naizgled pustom pejzau kad god bi kakva pelica proletjela suvie blizu nje ili kad bi htjela premjestiti ligetul. Majka je osjetila da mora istai kako smatra takvo sunanje prilino nerazumnim. "Na kraju krajeva, duo, taj kostim ne pokriva ba previe, zar ne?" ukazala je ona. 'Uao, Mama, ne budi tako staromodna", rekla je Margo nestrpljivo. "Na kraju krajeva, samo jednom se umire." Ta primjedba je bila toliko zbunjujua koliko i istinita i uspjeno je uutkala Majku. Bila su potrebna tri jaka seoska momka i pola sata pre^ znojavanja i dahtanja da se Larijevi koferi unesu u vilu, a sam Lari je sve vrijeme trkarao oko njih i nadgledao cijelu operaciju. Jedan od kofera bio je tako pozamaan da su ga morali unijeti kroz prozor. Kad su svi koferi konano uneseni, Lari je proveo sretan dan raspakujui ih, a soba se toliko ispunila knjigama da je bilo skoro nemogue ui ili izii. Poto je tako podigao grudobrane od knjiga na spoljanjim bedemima svoje odbrane, Lari je znao provesti unutra cijeli cjelcati dan za pisaom mainom; pospano je izbijao iz so be samo za vrijeme objeda. Ve drugog dana pojavio se uasno iznerviran, jer je neki seljak vezao svog magarca tano iznad nae ivice. Zivotinja je u redovnim razmacima zabacivala glavu i isputala otegnut, potiten njak. "Molim ja vas! Zar nije smijeno da budua neka poko Ijenja budu liena mog djela prosto zato to je neki idiot i> Ijevitih ruku vezao tu smrdljivu tegleu marvu ispod mog prozora?" upitao je Lari. "Slaem se, duo", rekla je Majka. "Zato je ne pomjeri ako ti smeta?" "Draga Majko, ne moe se od mene oekivati da traim vrijeme jurcajui se s magarcima po maslinjacima. Gaao sam ga jednim pamfletom o hrianskoj doktrini. Sta drugo oekuje od mene?" "Siroto magarence je vezano. Ne misli valjda da se sa^ mo odvee?" upitala je Margo. "Morao bi postojati zakon koji bi zabranjivao parkiranje tih odvratnih zvijeri bilo gdje u blizini nae kue. Je lbi ne^ ko od vas mogao da izie i malo ga pomjeri?" "A zato mi? Nama ne smeta", rekao je Lesli. "Eto, to je problem s ovom porodicom", rekao je Lari ogoreno. "Nema uzajamne panje i meusobnog pomaganja, nema obzira prema drugima." "77 nema mnogo obzira prema drugima", javila se Margo. "Sve je to tvoja greka, Majko", rekao je Lari neprijatnim glasom. "Nisi nas smjela odgojiti da budemo ovako sebini." "E, ba ti hvala!" uzviknula je Majka. "Bar mi to ne moete zamjeriti." "E, pa, nismo sami od sebe postali ovako sebini neko nas je valjda usmjeravao", zakljuio je Lari. Na kraju smo Majka i ja odvezali magarca i pomjerili ga neto dalje niz brijeg. U meuvremenu je Lesli raspakovao revolvere, a onda nam je poeo prireivati iznenadenja beskrajnim nizom eksplozija naime, s prozora svoje spavae sobe gaao je jednu staru limenku. Poslije jednog izuzetno zagluujueg JUtra, Lari je izletio iz svoje sobe i rekao da se od njega ne moe oekivati da bude

kreativan ako e neko svakih pet minuta iz temelja stresati vilu. Lesli je snudeno izjavio kako mora vjebati. Lari je objasnio da mu to ne lii na vjebu ve prije na pobunu domorodaca u engleskim kolonijama u Indiji. Majka, iji su ivci isto tako bili naeti pucnjavom, predloila je Lesliju da vjeba s praznim revolverima. Lesli je proveo pola sata obrazlaui zato je to neizvodljivo. Konano je nerado odnio limenku malo dalje od kue, odakle su eksplozije odjekivale neto priguenije, samo to su bile isto tako neoekivane. Majka je, u meuvremenu, na sve nas motrila budnim okom i pokuavala se smjestiti na vlastiti nain. Kua je odisala mirisima trava i otrim zadahom crnog i bijelog luka, a kuhinja se ispunila hrpama kipuih lonaca i erpi, izmeu kojih se ona provlaila s nakrivljenim naoalima i mumlala neto sama za sebe. Na stolu je poivala klimava gomila knjiga s kojima bi se s vremena na vrijeme posavjetovala. Kad bi nala vremena da se otrgne od kuhinje, sva sretna bi skitala po bati i pomalo oklijevajui potkresivala i rezala ili puna oduevljenja plijevila i sadila. Za mene je bata posjedovala sasvim dovoljno zanimljivosti; Roder i ja smo zajedno nauili neke zapanjujue stvari. Roder je, na primjer, ustanovio kako nije ba najrazumnije njukati strljenove, kako seoski psi skiei udare u divlji bijeg ako ih samo osmotri preko kapije, i kako su kokice koje odjednom skoe sa ivice fuksije i divljaki krijetei udare u bjeaniju nezakonit, ma kako privlaan plijen. Ta siuna bata, kao podignuta oko kakve kue lutaka, bila je prava arobna zemlja; prava pravcata cvjetna uma kroz koju su vrljaia stvorenja koja prije toga nikad nisam vidio. Izmeu debelih i gustih svilenih latica svakog ruinog cvata ivjeli su minijaturni pauci nalik raiima, koji su se hitro povlaili, postrance, kad bi ih neko uznemirio. Njihova mala, prozirna tjelaca bila su obojena tako da se sasvim slau s cvijeem koje su nastanjivali: ruiasta, boje slono vae, kao vino crvena ili kao puter uta. Po peteljkama rua, koje su poput kore prekrivale zelene lisne vai, kretale su se gore'dolje bubamare nalik svjee obojenim igrakicama: blijedocrvene bubamare, s krupnim crnim takama; bubamare rumene kao jabuka, s mrkim pjegama; narandaste bubamare, sa sivim i crnim takicama. Okruglaste i Ijupke, unjale su se i hranile izmeu aneminih gomila muha zlatara. Pele drvenarice, nalik upavim, elinoplavim medvjedima, etale su tamoamo izmeu cvjetova i gunale dubokim glasom i uurbano. Kolibrvsovice, glatke i iste, iba^ le su as uz stazu, as niz nju hitro i radino i samo bi s vremena na vrijeme zastale na krilima pranjavim od jurcanja da gurnu dugo, tanko rilce u cvat. Izmeu bijelih oblutaka krupni crni mravi teturali su i gestikulirali u gomilama oko udnog plijena: mrtve gusjenice, komada ruine latice ili sasuenog klasa prepunog sjemenki. Kao pratnja svim tim aktivnostima, iz maslinjaka s druge strane fuksijine ivice neprestano su se svjetlucavo oglaavali cvrci. Ako je udesno, maglovito treperenje vreline uopte proizvodilo kakav zvuk, to je bio ba taj neobini, zvonki krik ovih insekata. U poetku sam bio toliko zabezeknut izobiljem ivota na samom naem pragu da sam se naprosto kretao batom oamuen i posmatrao sad ovo sad ono stvorenje, a panju su mi neprekidno odvraali sjajni leptirovi to su lebdjeli iznad ivice. Malopomalo, kako sam se navikavao na mete tog ivota buba meu cvijeem, otkrio sam kako sam u stanju da se neto pomnije usredsredim. Provodio sam sate i sate uei na petama ili leei potrbuke i posmatrao privatne ivote stvorenja to su me okruivala, dok je Roder sjedio u blizini i odmjeravao me s izrazom rezignacije na licu. Na taj nain nauio sam mnogo oaravajuih stvari. Utvrdio sam kako siuni pauciraii mogu mijenjati boju uspjeno kao svaki kameleon. Uzmete jednog od tih pauka iz rue crvene poput vina gdje je sjedio nalik niski od koralja i postavite ga u dubine svjee bijele rue. Ako ostane ondje a veina ih ostane vidjeete kako mu boja postepeno blijedi, kao da mu je promjena uzrokovala malokrvnost, sve dok, otprilike dva dana kasnije, ne bi uao medu bijelim laticama sasvim slian bisernoj kuglici. Otkrio sam kako u suhom liu ispod ivice fuksije ivi jedna druga vrsta pauka divlji mali lovac, lukav i okrutan kao tigar. Sunjao se po svom kontinentu od lia, a oi su mu sijale na suncu, i tu i tamo zastao bi da se uspravi na upavim nogama i baci radoznao pogled oko sebe. Ukoliko bi opazio neku muhu kako uiva u sunanju, ukoio bi se; a zatim bi se sporo sporo kao to list raste pokrenuo naprijed, neprimjetno, pomjerajui se ukoso, sve blie i blie,

zastajui s vremena na vrijeme da svoj svileni konopac za spasavanje privrsti za povrinu nekog lista. A onda, kad bi bio dovoljno blizu, lovac bi zastao, a noge bi mu se poele mrdati, sitnositno, sve dok ne bi naao dobar oslonac; zatim bi se bacio, ispruivi noge u upavi zagrljaj, pravo na uspavanu muhu. Nikad nisam vidio da je neki od tih malih paukova promaio svoju lovinu, nakon to bi se spretno namjestio u pravi poloaj. Sva ta otkria ispunjavala su me silnim oduevljenjem, pa sam ih morao s nekim podijeliti; stoga bih iznenada upao u vilu i zabezeknuo porodicu vijestima kako one neobine bockave crne gusjenice na ruama uopte nisu gusjenice nego bubamarina mladunad; ili s isto tako zapanjujuim vijestima da zlatooke polau jaja na tulama. Imao sam sreu da budem svjedok kad se deavalo ovo posljednje udo. Pronaao sam jednu zlatooku meu ruama i posmatrao je dok se pentrala po listovima; divio sam se njenim prekrasnim, krhkim krilima nalik zelenom staklu i njenim ogromnitn vodnjikavim zlatnim oima. Ba tog trenutka ona se zaustavila na povrini ruinog lista i spustila vrak svog zatka. Ostala je tako jedan trenutak, a onda je podigla rep i, na moje iznenaenje, iz njega je iscurila tanka nit, slina blijedoj dlaci. Zatim se na samom vrhu te stabljike pojavilo jaje. Zenka se odmorila, a onda je ponovila predstavu; inila je to sve dok povrina ruinog lista nije izgledala kao zastrta cijelom umom sitnih sporogona mahovine. Nakon to je po laganje jaja zavreno, enka je kratko protrljala svoje pipke, a onda odletjela u izmaglici zelenih krila nalik velu. Moda je gnijezdo uholae bilo moje najuzbudljivije otkrie u tom arolikom Liliputu do kog sam imao pristupa. Oduvijek sam eznuo da pronaem jedno od tih gnijezda i posvuda sam bezuspjeno tragao, tako da je veselje to sam neoekivano natrapao na jedno od njih bilo beskrajno, kao da mi je neko iz ista mira poklonio dar za kojim sam dugo udio. Pomakao sam pare kore drveta, a ondje, ispod nje, nalazilo se pravo pravcato leglo, mala upljina u zemlji koju je ta buba po svoj prilici izrovila za sebe. Ona je uala usred rupe i pod sobom titila nekoliko bijelih jaja. Suurila se nad njima kao kvoka i nije se pomjerila kad ju je obasula poplava sunevog svjetla dok sam podizao koru. Nisam mogao prebrojati jaja, ali je izgledalo kako ih nema mnogo, pa sam zakljuio da jo uvijek nije poloila pun broj. Njeno sam vratio poklopac od kore na njegovo mjesto. Od tog trenutka Ijubomorno sam straario nad gnijezdom. Oko njega sam podigao zatitni zid od kamenja, a kao dodatnu mjeru predostronosti crvenom tintom sam ispisao obavijest i prikucao je na pritku u blizini, kao upozorenje porodici. Na obavijesti je pisalo: PAJA GNIJEZDO UHOLAE E UZEMIAVAJ! U svemu ovome vrijedno je istai kako su jedine dvije ispravno napisane rijei bile ve^ zane za biologiju. Svakog sata, ili otprilike tako neto, podvrgavao sam majku'uholau desetominutnom pomnom pregledu. Nisam se usuivao da je ee pregledam iz straha da ne napusti gnijezdo. Postepeno je hrpa jaja narasla i izgledalo je kao da se navikla da podiem krov od kore. Cak sam zakljuio kako me poela prepoznavati po tome kako mi je prijateljski mahala pipcima. Silno sam se razoarao kad su se, poslije svih mojih napora i neprekidne straarske dunosti, bebe izlegle tokom noi. Osjeao sam kako je poslije svega to sam uradio za nju enka mogla saekati s izlijeganjem barem dok ja budem prisutan kao svjedok. Kako bilo da bilo, mladunad su bila tu fini nakot uholaa, siunih, krhkih, kao sainjenih od slonovae. Njeno su se kretali ispod majinog tijela i hodali joj ispod nogu, a oni odvaniji ak su joj se verali po tipaljkama. Taj prizor mi je nekako grijao srce. Ve sljedeeg dana leglo je bilo prazno: moja prekrasna porodica ratrkala se po bati. Neto kasnije vidio sam jednu od beba: bila je vea, naravno, neto tamnija i jaa, ali sam je istog asa prepoznao. Sklupala se u lavirintu ruinih latica i spavala, a kad sam je uznemirio, jedva je preko lea nestrpljivo pridigla svoja klijeta. Volio bih to protumaiti kao pozdrav ili veseo doek, ali ast mi nalae da priznam kako to nije bilo nita vie do uholaino upozorenje moguem neprijatelju. Ipak, oprostio sam joj. Na kraju krajeva, ona je bila sasvim mlada kad smo se zadnji put vidjeli. Upoznao sam i debeljukaste seljanice koje su svakog jutra i veeri prolazile pored bate. Jahale su postrance u sedlu, na lijenim magarcima oklembeenih uiju; bile su ga^ lamljive i arene kao papagaji, a njihovo avrljanje i smijeh odzvanjali su meu maslinama. Ujutro bi se smjekale i dovikivale pozdrave dok su magarci tapkali u prolazu, a uvee bi se sagnule preko ivice fuksije, s

naporom odravale ravnoteu na ledima svojih hatova i, smjekajui se, obasipale me darovima grozdovima jantarskog groa, smokvama crnim kao katran, proaranim ruiastim prugama ondje gdje su se po avovima raspukle od zrelosti, ili divovskim lubenicama koje su iznutra bile kao ruiasti led. Kako su dani prolazili, poeo sam ih razumijevati. Ono to je u poetku izgledalo kao zbrkano blebetanje pretvaralo se u niz prepoznatljivih pojedinih glasova. A onda, odjednom, ti glasOvi su poprimili znaenje, pa sam ih polako i oklijevajui po eo i sam upotrebljavati; zatim bih uzeo svoje novosteene rijei i nizao ih u nepravilnim i mucavim reenicama. Nae susjetke bile su oduevljene, kao da sam im udijelio fin kompliment trudei se da nauim njihov jezik. Nagnule bi se preko ivice, lice bi im se iskrivilo od usredsreenosti, a ja sam pipkao kroz neki pozdrav ili kakvu jednostavniju primjedbu; a kad bih sve uspjeno priveo kraju, zasijale bi od zadovoljstva, nasmijeile mi se, klimnule glavom i zapljeskale. Malopomalo nauio sam njihova imena i ko je s kim u srodstvu, koje su udate, a koje se nadaju da e se udati, kao i mnotvo drugih pojedinosti. Saznao sam gdje se nalaze njihove male kolibe meu maslinjacima i ako bismo Roder i ja sluajno proli tim putem, cijela porodica, galamljiva i razdragana, izjurila bi spotiui se da nas pozdravi, da iznese stolicu kako bih mogao sjesti pod njihovu lozu i pojesti neto voa s njima. Postepeno je, blago i Ijepljivo kao polen, po svima nama pala arolija ostrva. Svaki dan donosio je svoj mir, svoju bezvremenost, pa biste poeljeli da se nikad ne zavri. A onda bi se tamna koa noi ogulila i pred vama je bio svje dan koji je ekao, sjajan i arolik kao sliice iz vakae gUme to ih djeca trljanjem nanose po nadlanici, sa istim tra'gom nestvarnosti. 40 TRECE POGLAVLJE Bubazlata Ujutro, kad bih se probudio, kapci u spavaoj sobi blistali su izbrazdani zlatom izlazeeg sunca. Jutarnji zrak bio je ispunjen mirisom umura s kuhinjske vatre, pun revnosnog kukurijekanja, udaljenog lavea pasa i nepostojane, turobne melodije kozjih zvona dok su stada kretala na pau. Dorukovali smo vani, u bati, pod malim drvetima mandarina. Nebo je bilo svjee i sjajno; jo nije imalo onu estoku modrinu podneva, nego isti mlijeni opal. CvjetOvi su upola spavali; rue su bile zguvane od rose, a neve^ ni jo uvijek vrsto zatvoreni. Doruak je, sve u svemu, bio nenaporan i utljiv objed, jer nijedan lan porodice u to vrijeme nije bio ba spreman za razgovor. Pred kraj objeda po eo bi se osjeati uticaj kafe, prepeenog hljeba i jaja, pa bismo ivnuli i poeli jedni drugima pripovijedati ta namjeravamo da radimo i zato ba to, a zatim bismo se sasvim ozbiljno prepirali o tome je li svako od nas donio razumnu odluku. Ja nikad nisam uestvovao u tim raspravama jer sam savreno dobro znao ta namjeravam raditi, pa bih se usredsredio na to da to bre zavrim s jelom. "Zar ba mora tako derati i mljackati?" upitao bi me Lari bolnim glasom, dok je gospodski akao zube ibicom. 'Uedi polako, duo", promrmljala bi Majka. "Kud ti se to liko uri?" Kud mi se uri? Dok me na kapiji bate eka Roder, na^ peta crna spodoba to me promatra udnim mrkim oima? Kud mi se uri, a prvi pospani cvrci ve poinju guslanje uvjebavajui se meu maslinama? Kud mi se uri, a otok eka, u jutarnjoj svjeini, sjajan poput zvijezde, da bude istraen? Meutim, teko sam mogao oekivati da moja po rodica shvati ovakvo stanovite, pa bih usporio sve dok ne bih osjetio kako im je panja skrenula negdje drugdje, a orv da bih ponovo natrpao usta. Kad bih konano zavrio, kliznuo bih od stola i bazajui se uputio prema kapiji, gdje je sjedio Roder i zurio u mene s upitnim izrazom. Kroz kapiju od kovanog eljeza zaje^ dno bismo se zagledali u maslinjake na drugoj strani. NagOvijestio bih Roderu da moda danas ne vrijedi ii van. On bi zamlatarao patrljkom repa ustro me poriui, a njegova njuka udarila bi me po ruci. Ne, rekao bih, stvarno smatram da ne treba izlaziti. Izgleda kao da e kia pa bih se zabrinuto zagledao u vedro, sjajno nebo. Nauljenih uiju Roder bi se i sam zagledao u nebo, a onda bi me moleivo pogledao. U svakom sluaju, nastavio bih ja, ako sad i ne izgleda kao da e udariti kia, gotovo je sigurno da e pasti kasnije, pa bi bilo mnogo bezbjednije naprosto sjediti u ba^ ti s kakvom knjigom. Roder bi, sav oajan, poloio veliku crnu apu na kapiju, a onda me

pogledao i zadigao ugao gornje usne, pokazujui bijele zube u iskrivljenom, ulagujuem kezu, dok mu se patrljak repa gotovo nije ni vidio koliko ga je hitro vrtio od uzbuenja. To je bio njegov adut, jer je znao da nikad nisam mogao odoljeti njegovom smijenom keenju. Zato bih ga prestao muiti, pokupio bih svo ju kutiju od ibica i mreu za leptirove, kapija bate bi se sa kripom otvorila i uz tropot zatvorila za nama i Roder bi pojurio kroz maslinjake hitro poput sjenke oblaka, dok je njegov duboki lave radosno pozdravljao novi dan. U tim ranim danima istraivanja Roder mi je bio nerazdvojan drug. Zajedno bismo se odvaili da se otisnemo sve dalje i dalje od kue otkrivali smo tihe, udaljene maslinjake koje je trebalo ispitati i upamtiti, probijajui se kroz lavirinte mirti opsjednutih kosovima ili zalazei u uske doline na koje su empresi nabacivali plat tajanstvene, mastiljave sjenke. Roder je bio savren pratilac za pustolovine, pri' vren, bez suvinih zanosa, smio ali ne ratoboran, razborit i pun prijatne trpeljivosti prema mojim nastranostima. Ako bih se okliznuo dok sam se uspinjao uz kakvu padinu blistavu od rose, Roder bi se odnekud iznebuha pojavio, frknuo to je zvualo kao prigueni smijeh preletio pogledom po meni, hitro me liznuo u znak saosjeanja, stresao se, kihnuo i podario mi svoj iskrivljeni kez. Ukoliko bih pronaao neto to me zanimalo mravinjak, kakvu gusjenicu na listu, nekog pauka kako umotava muhu u pelenasto svileno ruho Roder bi sjeo i ekao sve dok ne bih zavrio s ispitivanjem. Ako bi mu se uinilo da traim previe vremena, privukao bi se blie, blago, cvilei zijevnuo, a onda duboko uzdahnuo i poeo mlatarati repom. Ako neto nije bilo jako vano, krenuli bismo dalje, ali ukoliko bi bilo neto privlano, u ta sam se morao udubiti, trebao sam se samo namrtiti na Rodera i on bi shvatio da e to potrajati. Ui bi mu se otromboljile, rep mu je usporavao sve dok ne bi sasvim zastao i on bi se mlitavo odvukao do najblieg grma i bacio u sjenku podarivi me pogledom muenika. Na tim putovanjima Roder i ja postali smo poznati i upoznali smo veliki broj Ijudi u razliitim dijelovima prirode oko nas. Bio je tu, na primjer, jedan udni, umno zaostao momak, okruglog lica, bezizraajnog kao gljiva puhara. Uvijek je bio odjeven u odrpanu koulju i blistavoplave pantalone od sera podvrnute do koljena, a na glavi je nosio ostatke drevnog polucilindra bez oboda. Kad god bi nas ugledao, priao bi nam uurbano kroz masline, Ijubazno podigao svoj besmisleni eir i zaelio nam dobar dan glasom djetinjastim i slatkim kao frula. Stajao bi i posmatrao nas bez ikakvog izraza, klimao glavom na svaku primjedbu koju bih ja sluajno napravio desetak minuta a onda bi Ijubazno podigao eir i nestao meu drveem. Zatim, bila je tu i strano debela i vedra Agati, koja je ivjela u siunoj ruevnoj kolibi visoko u brdu. Uvijek je sjedila pred svojom kuom s vretenom ovije vune, uplitala je i izvlaila u grubu nit. Vjerovatno je imala vie od sedamdeset godina, ali joj je kosa jo uvijek bila crna i blistava, paljivo spletena i ovijena oko para uglaanih kravljih rogova ukras kog su se drale neke od starijih seljanki. Dok je sjedila na suncu kao kakva velika aba, s grimiznom maramom na glavi naboranom preko kravljih rogova, navitak vt> ne dizao se i sputao, vrtei se kao igra, a njeni prsti spretno su rasplitali i upkali; otromboljene usne sa ivicom polomljenih i bezbojnih zuba zjapile su dok je pjevala, glasno i promuklo, ali s beskrajnom snagom i krepkou. Od Agati sam nauio neke od najarobnijih seljakih pjesama koje prosto prirastaju za srce. Sjedio sam na staroj limenoj kanti, na suncu, jeo groe i narove iz njenog vrta i pjevao s njom, a ona bi zastala tu i tamo da ispravi moj izgo vor. Pjevali smo (stih po stih) veselu, uzbudljivu pjesmu o rijeci, Vangeljo, kako se obruava s planina i ini vrtove bogatim, polja rodnim, a drvee otealim od plodova. Pjevali smo, kolutajui oima jedno prema drugom u pretjeranoj koketeriji, smijenu Ijubavnu pjesmicu koja se zvala "Nevjera". "Lai, lai", urlikali smo, odmahujui glavom, "samo lai, ali sama sam kriva, jer sam te nauila da po selu pria svijetu kako te volim." Onda bismo udarili u alobne ice i zapjevali, moda, polaganu, otegnutu pjesmu koja se zvala "Zato me ostavlja ti?". Ona bi nas skoro dotukla, pa smo jadikovali duge, osjeajne stihove, a glasovi su nam podrhtavali. Kad bismo stigli do posljednjeg, najsrceparajuijeg dijela, Agati bi sklopila ruke na svojim ogromnim grudima, crne oi bi joj se zamaglile i postale tune, a vilica bi joj zadrhtala od ganua. Dok su posljednje neskladne note naeg dueta blijedile, okrenula bi mi se briui nos uglom marame. "E, ba smo budale, ha? I to kolike budale! Sjedimo na suncu i pjevamo. I to jo

o Ijubavi! Ja sam za nju prestara, a ti premlad, a opet gubimo vrijeme pjevajui o njoj. No, dobro, hajde da popijemo po au vina, vai?" Osim Agati, osoba koju sam najvie volio bio je matori pastir Janis, visok i raskliman, kukastog orlovskog nosa i ogromnih brkova. Prvi put sam ga sreo jednog poslijepodneva kad smo Roder i ja proveli cijeli jedan iscrpljujui sat pokuavajui iskopati jednog velikog zelenog gutera iz njegove rupe u kamenom zidu. Konano, kako nismo imali uspjeha, sruili smo se, oznojeni i umorni, ispod pet malih empresa koji su bacali urednu etvrtastu sjenku na suncem izblijedjelu travu. Dok sam tako leao, uo sam blagu, sanjivu zvonjavu kozjeg zvona i istog asa stado je prolo pored nas, zastajui tek da zablene tupim, utim oima; koze su zablejale podrugljivo, a onda krenule dalje. Meka jeka zvona i zvuk koji su pravile dok su upkale grmlje djelovali su na mene umirujue i dok su se one polako udaljavale a pojavio se oban, skoro sam utonuo u san. On je zastao, pogledao me i svom teinom se naslonio na mrki tap od maslinovog drveta; sitne crne oi su mu izgledale divlje ispod upavih obrva, a duboke izme bile su vrsto posaene u vrijes. "Dobar ti dan...", pozdravio me namorasto. 'Jesi lti onaj stranac... mali lord iz Engleske?" U meuvremenu sam navikao na udnu seljaku ideju da su svi Englezi lordovi, pa sam priznao kako sam ja taj gla^ vom i bradom. On se obazro i izderao na jednu kozu koja se propela na stranje noge i brstila mladu maslinu, a zatim se ponovo okrenuo meni. "Kazau ti neto, lordiu", rekao je. "Opasno je leat ovdje, pod ovim drvetom." Bacio sam pogled na emprese iznad sebe, ali su mi se oni uinili sasvim bezbjedni, pa sam ga zapitao zato misli da su opasni. "Aa, moe slobodno sjedit pod njima, to da. Oni baca^ ju prijatnu sjenku, ladnu ko bunarska voda. Al nevolja je to te mame u san. A ne smije nikad, ni za ivu glavu, zaspat pod empresom." Zastao je, pogladio brkove, saekao da ga upitam zato, a onda nastavio: "Zato? Zato? Jer ako zaspi, onda e se probudit drukiji. Jes, crni empresi su ti opasni. Dok spava, njiovo kor'jenje ti uraste u mozak i ukrade ga i kada se probudi, lud si, a glava ti prazna ko zvidaljka." Upitao sam ga rade li to samo empresi ili se to odnosi i na druga drveta. "Ne, samo empresi", rekao je starac divlje zurei u drveta iznad mene, kao da eli uti sluaju li ga. "Samo je empres kradljivac pameti. Tako, pamet u glavu Ijepo sam te upozorio, lordiu nemoj spavat ovdje." Kratko je klimnuo glavom, jo jednom se srdito zagledao u mrane vrhove empresa, kao da ih izaziva da neto prokomentariu, a onda je paljivo nastavio birajui put kroz grmlje mirte do mjesta gdje su njegove koze ratrkane brstile po brijegu, dok su im se velika vimena kao gajde klatila pod trbusima. Janisa sam odlino upoznao, jer sam ga povazdan sretao tokom mojih istraivakih poduhvata, a s vremena na vrijeme bih ga posjetio u njegovoj kuici, gdje bi me obasuo voem i savjetima i upozorenjima koja su imala cilj da me sauvaju u etnjama. Jedan od najneobinijih likova koje sam sreo za tih puteestvija, ovjek koji me moda najvie oarao, bio je Bubazlata. Tb stvorenje bilo je obavijeno atmosferom bajke kojoj se nije moglo odoljeti, pa sam eljno iekivao rijetke susrete s njim. Prvi put sam ga ugledao na visokoj, usamljenoj stazi koja je vodila do jednog od udaljenijih planinskih sela. uo sam ga mnogo prije nego to sam ga vidio, jer je u pastirsku frulu svirao melodiju nalik uboru potoka pre^ kidao je tu i tamo da bi zapjevao neobinim unjkavim gksom. Kad je zaobiao iza okuke, Roder i ja smo zastali kao ukopani i zaprepateno se zablenuli u njega. Imao je otro, lisiije lice s krupnim, kosim oima tako ta^ mnosmee boje da su izgledale skoro crne. U njima je bilo neto sudbinsko, neto prazno, nekakva maglica koja se na^ lazi na tek ubranoj ljivi, nekakva biserkasta koprena, gotovo nalik mreni. Bio je onizak i slabaan, mravih zglobova i vrata, to je ukazivalo na slabu ishranu. Odijelo mu je bilo fantastino, a na glavi je nosio izoblien eir strano irokog, oklembeenog oboda. Nekad je bio tamnozelene boje, ali je sad postao ispjegan i zamazan prainom i mrljama od vina i progorio od cigareta. Za traku je zatakao lepravu umu perja: pijetlova pera, pupaveva pera, sovina pera, vodomarova pera, kandu jastreba i veliko prljavo bijelo pero koje je moda dolo od labuda. Koulja mu je bila izno ena i ofucana, siva od znoja, a oko vrata njihala mu se ogromna kravata od nevjerovatnog plavog satena. Kaput mu je bio taman i bezoblian, sa zakrpama raznih nijansi razbacanim

ovdjeondje; na rukavu pare bijele krpe sa arom ruinih pupoljaka; na ramenu trouglasta zakrpa s takama bijelim i crvenim kao vino. Depovi odjee bili su naduveni, a njihov sadraj skoro je ispadao: eljevi, baloni, male jarko obojene ikone, zmije izrezbarene u drvetu masline, kamile, psi i konji, jeftina ogledala, obilje maramica i dugi pereci ukraeni sjemenkama. Njegove pantalone, iskrpljene kao i kaput, lijeno su visile preko para grimiznih caruhija opanaka od svinjske koe s nagore izvijenim vrhovima ukraenim krupnim crnobijelim kiankama. Taj izvarv redni lik nosio je na leima krletke od bambusa pune goliibova i pilia, nekoliko tajanstvenih vrea i ogroman grozd svjeeg mladog praziluka. Jednom rukom pridravao je frulu uz usta, a u drugoj je teglio bezbroj pamunih konaca nejednake duine; za svaki od njih bila je privezana po jedna bubazlata velika kao badem. Blistale su zlaanozeleno na suncu i sve su mu letjele oko eira s oajnikim, potmulim brujanjem i upinjale se da pobjegnu od konca koji im je bio vrsto vezan oko stomaka. S vremena na vrijeme, poneka bi se od buba umorila od bezuspjenog kruenja okolonaokolo, pa bi mu se za trenutak smjestila na eir, prije nego to bi se ponovo otisnula u svoj beskonani vrtuljak. Kad nas je ugledao, Bubazlata je zastao, nekako pretjerano se trgnuo, smaknuo smijeni eir i tako se duboko poklo nio da je njime skoro pomeo zemlju. Roder je bio toliko obuzet tom neoekivanom panjom da je na njega ispalio plotun iznenaenog lavea. Covjek nam se nasmijeio, pOnovo nabio eir, podigao ruke i mahnuo mi dugim, koatim prstima. Zabavljen i prilino iznenaen tim prikazanjem, Ijubazno sam mu poelio dobar dan. On se jo jednom utivo poklonio. Upitao sam ga da nije bio na nekoj sveanosti. Zestoko je zaklimao glavom, digao frulu do usana i zasvirao kratku veselu tnelodiju, poskoio nekoliko koraka u praini na putu, a onda stao i palcem preko ramena pokazao stazu kojom je doao. Nasmijeio se, potapao se po depovima i protrljao palac o kaiprst, kako Grci pokazuju da se radi o novcu. Odjednom sam shvatio da je po svoj prilici nijem. Tako sam, stojei nasred puta, nastavio razgovor, a on je odgovarao arolikom i izuzetno dovitljivom pantomimom. Upitao sam ga za ta mu slue bubazlate i zato ih je uvezao komadima pamunog konca. Ispruio je ruku da pokae kako se radi o malim djeacima, uzeo jedan konac na kom je visila buba i hitro ga zavitlao oko glave. Insekt je istog asa ivnuo i dao se u kruenje oko njegovog eira kao satelit oko planete, a on mi se sretno nasmijeio. Pokazao je na nebo, rairio ruke i ispustio dubok, unjkav zuj, dok se naginjao s jedne strane na drugu i obruavao se po stazi. Avion svaka budala je mogla shvatiti. Onda je pokazao na bube, ispruio ruku da predstavi djeicu i zavitlao svoje bubasto blago oko glave, tako da su sve poele zlovoljno zujati. Iznuren objanjavanjem, sjeo je na ivicu puta, zasvirao u frulu kratku melodiju, prekidajui tu i tamo kako bi zapjevao svojim udnim unjkavim glasom. Nisu se mogle razabrati rijei kojima se sluio bio je to samo niz udnih mumlanja i lenorne cike, koji kao da su mu se oblikovali u drijelu i izlazili kroz nos. On ih je, meutim, proizvodio s takvim zano som i tako udesnim izrazima lica da ste bili ubijeeni kako ti neobini zvuci stvarno neto znae. Malo potom ugurao je frulu u naduti dep, na trenutak zamiljeno zapiljio u mene, a onda jednim zamahom skinuo vreicu s ramena, razdrijeio je i na moje oduevljenje i zaprepatenje na pranjavu stazu iskotrljao pola tuceta umskih kornjaa. Oklope im je oigledno glancao uljem sve dok nisu zasijali, a na neki nain polo mu je za rukom da im prednje noge ukrasi malim crvenim trakama. Sporo i nezgrapno kornjae su raspakovale glave i noge iz blistavih oklopa i uputile se niz stazu, tvrdoglavo i nimalo oduevljeno. Posmatrao sam ih kao opinjen; jedna, koja mi se posebno svidjela, bila je prilino sitna, a oklop joj je bio jedva neto vei od oljice za aj. Izgledala je ivahnija od ostalih; i oklop joj je bio bljee boje mjeavina kestena, karamela i ilibara. Oi su joj blistale, a koraala je oprezno, kako to mogu samo kornjae. Sjedio sam i posmatrao je neko vrijeme. Ubijedio sam sebe da e porodica njen dolazak u vilu pozdraviti sa silnim oduevljenjem i da e mi, moda, ak estitati to sam naao tako dostojanstven primjerak. Ni najmanje me nije brinula injenica to nemam novca, jer u mu jednostavno rei da sutra navrati u vilu gdje e mu biti plaeno. Nije mi bilo ni na kraj pameti da mi moda nee povjerovati. Sama injenica da sam Englez bila je dovoljna, jer su otoani posjedovali Ijubav i potovanje prema Englezima potpuno nesrazmjerne njihovoj vrijednosti. Spremni su da povjeruju Englezu ak i onda kad ne bi povjerovali jedan drugom. Upitao sam Bubazlatu za cijenu njegove male kornjae.

Digao je obje ruke, ispruenih prstiju. Meutim, ni ja nisam zadaba posmatrao seljake kako utanauju poslove. Odluno sam od' 49 mahnuo glavom i podigao dva prsta, nesvjesno oponaajui njega. On je uasnut zamirio pri samoj pomisli na tu cijenu i podigao devet prstiju; ja sam podigao tri; odmahnuo je glavom i poslije malo razmiljanja podigao je est prstiju; ja sam, zauzvrat, odmahnuo glavom i podigao pet. Bubazlata je odmahnuo glavom i uzdahnuo duboko i alostivo, pa smo sjedeli u tiini i zurili u kornjae kako s mukom i ne^ sigurno puu po stazi, sa udnom, neljupkom rijeenou koju obino imaju sve bebe. Tbg trenutka Bubazlata mi je pokazao malu kornjau i ponovo podigao est prstiju. Odmahnuo sam glavom i podigao pet. Roder je glasno zijevnuo; nasmrt mu je dodijalo ovo nemuto cjenkanje. Bubazlata je podigao gmizavca i pantomimom mi pokazao kako je gladak i prelijep njegov oklop; kako uspravno dri glavu i kako ima otre kande. Ostao sam neumoljiv. On je slegnuo ramenima, dodao mi kornjau i podigao pet prstiju. Onda sam mu rekao da nemam para i da e morati dcv i sutradan u vilu, a on je klimnuo glavom, kao da je to neto najprirodnije na svijetu. Uzbuen to posjedujem ovog novog mjezimca, elio sam da to prije stignem kui kako bih ga svima pokazao, pa sam se oprostio, zahvalio mu i odjurio niz stazu. Kad sam stigao do mjesta gde sam morao presjei niz maslinjake, zaustavio sam se i paljivo osmotrio svoj do bitak. Bez sumnje je to bila najljepa kornjaa koju sam ikad vidio i vrijedila je, po mom miljenju, najmanje dvaput vie od onoga to sam dao za nju. Prstom sam joj potapao IjuSkastu glavu i paljivo je spustio u dep. Prije no to sam se stutio niz brdo, osvrnuo sam se. Bubazlata je jo uvijek stajao na istom mjestu na stazi, samo to je sada poskakivao, propinjui se i klatei; frula mu je urlikala, a na putu, oko njegovih nogu, kornjae su tupo i tromo trupkale tamoamo. Pridolica je blagovremeno krtena kao Ahil; ispostavilo se da je izuzetno razborita i mila ivotinja koja posjeduje nevjerovatan smisao za humor. U poetku smo ga, u bati, ve livali za nogu, ali kako se pripitomljavao, putali smo ga da ide gdje mu drago. Vrlo brzo je zapamtio svoje ime i trebali imo ga samo zovnuti jednom ili dvaput, a onda strpljivo ekati neko vrijeme i on bi odnekud iskrsnuo, drndajui na vrhovima prstiju po kaldrmisanoj stazi, a glava i vrat bi mu IC pohlepno istegli. Oboavao je da ga hranimo i kao kakav kralj bi uao na suncu dok smo mu pruali parie zelene lalate, maslaka ili groa. Groe je volio koliko i Roder, pa je meu njima uvijek vladalo veliko suparnitvo. Ahil bi fjedio mljackajui groe dok mu se sok cijedio niz bradu, a Roder bi leao u blizini i posmatrao ga muenikim oima, dok mu je iz usta lila pljuvaka. Roder bi uvijek pravedno dobio svoj dio voa, ali je, uprkos tome, smatrao da je isto bacanje davati takve poslastice jednoj kornjai. Kad bi hranjenje bilo gotovo, ako ga nisam drao na oku, Roder bi dopuzao do Ahila i estoko mu olizao cijeli prednji dio pokuavajui uhvatiti grodani sok koji je gmizavac iskapao niza se. Ahil bi, uvrijeen tolikom drskou, kljocao zubima prema Roderovoj njuci, a onda bi se, kad bi lizanje postalo previe nadmono i vlano, povukao u oklop ozbjeeno dahui i odbijao da izide sve dok Rodera ne bih uklonio s pozornice. Meutim, voe koje je Ahil najvie volio bile su umske jagode. Postao bi, blago reeno, histerian ve pri samom pogledu na njih, zateturao bi tamcvamo, istegao glavu da vidi hoete li mu dati barem jednu i moleivo zurio u vas siunim oima nalik dugmetu. Sasvim sitne jagode bio je kadar da prodere u jednom zalogaju, jer nisu bile vee od zrna graka. Meutim, ukoliko bi dobio neku veu, recimo kao Ijenik, ponaao se neobinije od ijedne kornjae koju sam u ivotu vidio. Sepao bi plod i, vrsto ga drei u ustima, oteturao to bre moe do kakvog bezbjednog i izdvo jenog mjesta meu lijehama gdje bi ga ispustio, a onda ga natenane pojeo; zatim bi se vratio po drugi. Ba kao to je razvio strast prema jagodama, Ahil je oboavao i ljudsko drutvo. Ako bi bilo ko izaao u batu da sjedi i suna se, da ita ili radi ma ta drugo, ne bi prolo dugo a ve bi se zaulo ukanje meu turskim karanfilima i pojavilo bi se Ahilovo smeurano i iskreno lice. Ako biste sjedili na stolici, zadovoljio bi se time da prie to blie vaim stopalima i tu bi utonuo u dubok i spokojan san; glava bi mu se oklembesila iz oklopa, a njuka poivala na zemlji. Meutim, ukoliko biste leali na prostirau i sunali se, Ahil bi bio uvjeren da leite na zemlji upravo zato da biste njega zabavili. Zaklatio bi se niz stazu, pa onda na prostira s izrazom zbunjenog, prijatnog raspoloenja na

licu. Zastao bi, odmjerio vas zamiljeno, a onda odabrao onaj dio vae anatomije na kom e uvjebavati alpinizam. Nije ba abavno kad vam odjednom vrsto rijeena kornjaa zarije otre kande u bedro dok se pokuava iskobeljati gore, na va stomak. Ako biste ga stresli i premjestili prostira, to bi vam samo privremeno obezbijedilo mir, jer bi Ahil nemilosrdno kruio po bati dok vas ponovo ne bi pronaao. Ta njegova navika postala je toliko zamorna da sam ga, poslije mnotva albi i prijetnji moje porodice, bio prisiljen zakljuavati kad god bismo leali u bati. Onda je jednoga dana kapija na bati ostala otvorena i Ahil se nigdje nije mogao nai. Smjesta su obrazovane tragake ekipe i cijela je porodica koja je dotad najvei dio vremena provodila otvoreno iznoei prijetnje protiv ivota tog gmizavca poela bazati po maslinjaku dozivajui: "Ahile... evo jagodica... Ahile... Ahile, jagodice..." Konano smo ga pronali. Trupkajui uokolo na svoj uobiajen nezainteresovan nain, upao je u naputen bunar iji se zid odavno raspao, a otvor mu je gotovo sasvim zarastao u paprat. Na nau alost, bio je skroznaskroz mrtav. ak ni Leslijevi pokuaji s vjetakim njem, ni prijedlog koji je iznijela Margo da mu nasilu ramo jagode niz grlo (ne bismo li mu pruili neto to e mu 52 probudili volju za ivotom, kako je objasnila) nisu dali nikakav rezultat. Tako smo, duboko oaloeni i sveani, sahranili njegov les u bati pod malim bunom jagoda (na Majin prijedlog). Kratak pogrebni govor, koji je napisao i drhtavim glasom proitao Lari, uinio je tu priliku nezaboravnom. Poremetio ju je jedino Roder koji je, uprkos mojim protestima, tvrdoglavo mlatarao repom tokom cijele pogrebne slube. Nedugo nakon to nas je Ahil napustio, nabavio sam od Bubazlate jo jednog mjezimca. Ovog puta bio je to golub. Jo je bio sasvim mlad i morali smo ga silom hraniti hljebom natopljenim u mlijeku i kaom od ita. Na prvi pogled bio je krajnje odvratan, jer su mu kroz grimiznu, naboranu kou probijala pera izmijeana sa groznim utim paperjem koje pokriva male golubove, pa izgledaju kao da izbjeljuju kosu. Zbog tog odbojnog i gojaznog lika, Lari je predloio da ga krstimo Kvazimodo; poto mi se to ime svidjelo, a nisam shvatio ta ono podrazumijeva, sloio sam se. Dugo nakon to je ve bio u stanju da se sam hrani, i kad mu je sve perje naraslo, Kvazimodo je zadrao ubu utog paperja na glavi, to mu je davalo izgled prilino naduvenog sudije to nosi nekoliko brojeva manju periku. Zahvaljujui neuobiajenom odrastanju, kao i injenici da nije imao roditelje koji bi ga nauili ivotnim istinama, Kvazimodo je ostao u uvjerenju da uopte nije ptica, pa je odbijao da leti. Umjesto toga, posvuda je hodao. Ukoliko bi poelio da se popne na sto ili stolicu, stao bi ispod njih, uvijao glavom i gukao dubokim kontraaltom, sve dok ga neko ne bi podigao. Uvijek je gorio od elje da nam se pridrui u svemu to smo radili, pa je ak pokuavao da s nama ide u etnju. Sa tim smo, meutim, morali prekinuti, jer smo bili prisiljeni da ga nosimo na ramenu to je znailo dovesti u opasnost svoje odijelo ili da ga pustimo da ide za nama. Kad bismo ga pustili da ide za nama, morali smo usporiti vlastiti korak i prilago diti se njegovom; naime, ako bismo previe odmakli, zauli bismo pomamno i preklinjue gukanje osvrnuvi se ugledali bismo Kvazimoda kako oajniki jurca za nama, dok mu rep zavodniki mlatara, a grudi s prelivima svih duginih boja ogoreno mu se nadule zbog nae okrutnosti. Kvazimodo je po svaku cijenu htio da spava u kui; ni sva ulagivanja niti grdnje nisu ga mogli natjerati da se nastani u golubarniku koji sam sklepao za njega. Najdrae mu je bilo da spava na ivici postelje u kojoj je leala Margo. Meutim, poslije izvjesnog vremena protjeran je na divan u salonu, jer ako bi se Margo nou prevrnula u postelji, Kvazimodo bi se probudio, dogegao se do kreveta, unuo joj na lice i poeo gugutati iz petnih ila i s puno ljubavi. Lariju pripada zasluga to je otkrio da je Kvazimodo muzikalan golub. Ne samo da mu se sviala muzika, nego je, tavie, izgledalo da razlikuje dvije razliite muzike podvrste, valcere i vojne mareve. Za obinu muziku dogegao bi se to blie gramofonu i sjedio pored njega nadutih grudi, polusklopljenih oiju i mekano preo samo za sebe. Ali ako bi se radilo o valceru, on bi se vrtio i vrtio oko gramofona, klanjao se, izvijao i treperavo gugutao. Sto se, opet, tie marevaSuza mu je bio najomiljeniji kompozitor uspravio bi se u punoj visini, napuhao grudi i stupao gore'dolje po sobi, dok bi mu gukanje postalo tako bogato i grleno da nam se cinilo da e se svakog asa zaguiti. Ovo nikad nije izvodio

ni uz jednu drugu vrstu muzike osim uz mareve i valcere. Meutim, s vremena na vrijeme ako u meuvremenu dugo ne bi uo nikakvu muziku poeo bi (od oduevljenja to slua gramofon) izvoditi mar umjesto valcera, ili obrnuto, ali bi se uvijek negdje na sredini zaustavio i ispravio. Jednog alosnog dana, kad smo probudili Kvazimoda, otkrili smo da nas je sve nasamario, jer je ondje, meu jaslucima, lealo sjajno bijelo jaje. Nikad se nije sasvim oporavio od tog oka. Postao je ogoren i mrzovoljan i poeo bi nas razdraeno kljucati ako bismo ga pokuali uzeti u ruke. Onda je snio jo jedno jaje i priroda mu se sasvim izmijenila. Postao je bolje rei, postala je strano divlja i sve radraenija i ponaala se prema nama kao da smo joj najgori neprijatelji; uunjala bi se do kuhinjskih vrata po hranu kao da strahuje za roeni ivot. ak je ni gramofon nije mogao namamiti natrag u kuu. Kad sam je posljednji put vidio, sjedila je na jednoj maslini, gukala strano uobraeno i toboe edno, dok se neto dalje na grani jedan krupan i veoma muevan golub uvijao i gukao u krajnjem zanosu punom istog oboavanja. Neko vrijeme Bubazlata se pojavljivao u vili prilino redovno s nekim novim dodatkom mom zvjerinjaku: sa zabom, moda, ili s kakvim vrapiem slomljene noge. Jednog popodneva Majka i ja smo, u napadu nepromiljene boleivosti otkupili cjelokupnu zalihu njegovih bubazlata, a kad je on otiao, sve ih pustili po bati. Danima poslije toga vila je bila puna bubazlata koje su puzale po posteljama, vrebale u kupatilu, nou udarale o svjetiljke i poput smaraga nam padale u krilo. Posljednji put sam vidio Bubazlatu jedne veeri dok sam sjedio na vrhu breuljka koji gleda na cestu. Po svoj prilici se vraao s neke proslave i bio je naliven sa dosta vina, jer se gegao tamoamo po putu, svirajui u frulu neku sjetnu melodiju. Doviknuo sam mu pozdrav, a on je samo ekstravagantno odmahnuo rukom ne osvrnuvi se. Dok je zalazio za okuku, silueta mu se za trenutak ocrtala prema blijedoljubiastom veernjem nebu. Vidio sam mu pohabani eir s lepravim perima, nadute depove kaputa, krletke od bambusa pune golubova na leima, a iznad njegove glave, pospano se vrtei jednako u krug, nazirale su se nejasne pjegice: bubazlate. Onda je zaao za okuku i ostalo je samo blijedo nebo s mladim mjesecom koji je po njemu plovio nalik srebrnom peru i meki cvrkut frule to zamire u sutonu.

ETVRTO POGLAVLJE Mjerica uenja Jedva smo se skrasili u Vili jagodaste boje, a Majka je zakljuila da u podivljali i da je neophodno da dobijem neku vrstu obrazovanja. Ali gdje pronai tako neto na udaljenom grkom ostrvu? Kao i obino, kad bi se pojavio neki problem, cijela se porodica bacila na zadatak da ga rijei. Svako je imao svoju (njegovu ili njenu) ideju ta je najbolje za mene i svi su se tako divlje svaali da se svaka rasprava o mojoj budunosti uopte okonavala silnom zbrkom. "Ima on dosta vremena za uenje", rekao je Lesli. "Na kraju krajeva, zna itati, je ltako? Ja ga mogu nauiti da pua, a ako kupimo amac, mogao bih ga nauiti i jedrenju." "Ali, duo, to mu stvarno kasnije nee biti od velike koristi", naglasila je Majka i dodala neodreeno: "Osim ako razmilja o tome da ide u Trgovaku mornaricu." "Mislim da je sutinsko da naui plesati", rekla je Margo, "inae e izrasti u jednog od onih groznih, mutavih klipana sa dvije lijeve noge." "Slaem se, duo; ali to moe doi kasni/e. On mora stei osnovu u stvarima kao to su matematika i govorni francuski... a i pravopis mu je zastraujui..." "Knjievnost", rekao je Lari vrsto ubijeen, "to njemu treba. Solidni, vrsti temelji u knjievnosti. Ostalo e doi samo po sebi. Ja ga stalno potiem da ita dobre stvari." "Ali, zar ne misli da je Rable malo prestar za njega?" upitala je Majka sumnjiavo. "To je sasvim dobra, ista zabava", rekao je Lari ivahno. "Vano je da ve u ovim godinama sagleda seks iz prave perspektive." 56 "Kad je rije o seksu, ti si pravi manijak", javila se Margo izvjetaeno. "Bez obzira o emu raspravljamo, uvijek mora da nam ga uvue." "Njemu je potreban zdrav ivot u prirodi; kad bi nauio pucati i jedriti...",

poeo je Lesli. 'Jao, dosta tvog popovanja... Jo samo fali da pone govoriti o korisnosti ledenih kupki." "Tvoja je nevolja u tome to padne u ta prokleta nabusita raspoloenja i smatra da sve zna bolje od drugih, pa nisi spreman ni sasluati kakvo stanovite oni imaju." "Kad neko ima stanovite tako ogranieno kao tvoje, teko od mene moe oekivati da ga sasluam." "De, de, nema smisla da se svaate", ubacila se Majka. "Sta mogu, Lari je tako grozno nerazuman." "E, to mi se ba svia!" uzviknuo je Lari ozlojeeno. 'Ja sam daleko najrazumniji lan ove porodice." "Slaemo se, duo, samo to svaa nee rijeiti na problem. Nama je potreban neko ko je u stanju da poduava Gerija i podstie ga u njegovim interesovanjima." "Meni se ini da njega interesuje samo jedno", rekao je Lari jetko, "a to je njegova grozomorna potreba da sve pod kapom nebeskom napuni ivim ivotinjama. Nisam misijenja da ga u tome treba posebno podsticati. ivot je dovoljno krcat smrtnim opasnostima i bez njegovog ne ba skrorrinog doprinosa... Evo, koliko jutros poao sam da zapalim cigaretu, a neka ogromna bumbarina dabogda crkla izletje mi iz kutije..." "Kod mene se radilo o skakavcu", rekao je Lesli sumorno. "Slaem se, i ja mislim da se tome mora stati u kraj", oglasila se Margo. 'Ja sam zatekla krajnje odvratnu teglu punu neega to se migoljilo i koprcalo na mom toaletnom stoiu nigdje drugdje nego ba na njemu!" "Ne misli on nita loe, siroti malia", rekla je Majka pOmirljivo. 'Jednostavno ga strano zanimaju sve te stvari." 57 "Ne bi mi smetalo to na mene nasru bumbari, kad bi to negdje vodilo", istakao je Lari. "Ali kod njega je to samo prolana faza... Izrae iz nje kad bude imao etrnaest godina." "On je u toj fazi od druge godine", rekla je Majka, "i ne pokazuje nikakvog znaka da izrasta." "Pa, dobro, ako ba insistirate na tome da ga nafilujemo gomilom beskorisnih informacija, pretpostavljam da bi se Dord mogao okuati u poduavanju", kazao je Lari. "To je prava ideja", rekla je Majka oduevljeno. 'Ue lbi otiao da ga posjeti? Mislim da bi bilo dobro da to prije krenu s radom." Sjedio sam pod otvorenim prozorom u sutonu obgrlivi Roderov upavi vrat i oslukivao, sa zanimanjem i ozlojeenou, porodinu raspravu o mojoj sudbini. Poto je napetost popustila, upitao sam se rasijano ko bi mogao biti taj Dord i zato je za mene toliko neophodno da dobijam poduku. No, sumrak je bio gusto ispunjen mirisom cvijea, a maslinjaci mrani, tajanstveni i opinjavajui. Odluio sam da zaboravim neposrednu opasnost od obrazovanja i otiao s Roderom da lovimo svie po kupinjacima. Otkrio sam da je Dord stari Larijev prijatelj koji je doao na Krf da bi pisao, lb, samo po sebi, nije bilo nita neobino, jer su u onim danima svi Larijevi poznanici bili pisci, pjesnici ili slikari. Stavie, Dord je u stvari bio kriv za na boravak na Krfu, jer je u pismima kitio takve hvalospjeve ostrvu da je Lari postao ubijeen kako je nemogue ivjeti ma gdje drugdje. Sada je Dord imao da plati kaznu za svoju nesmotrenost. Navratio je do vile da s Majkom popria o mom obrazovanju, pa smo se upoznali. Sumnjiavo smo se odmjeravali. Dord je bio strano visok i nevjerovatno mrav; kretao se s onom udnom iaenom otmjenou lutke na koncu. Suho lice sasvim nalik lubanji bilo mu je djelimino skriveno iza iljate brade i para ogromnih naoala od kornjainog oklopa. Imao je dubok, sjetan glas i suh. zajedljiv smisao za humor. Poto bi priredio kakvu alu, nasmijeio bi se sebi u bradu s nekakvim lisijim zadovoljstvom na koje nimalo nije utjecalo to kako drugi reaguju i reaguju li uopte. Dord se ozbiljno poduhvatio mog poduavanja. Nije ga uplaila injenica da se na ostrvu ne mogu nabaviti udbenici; jednostavno je prekopao po vlastitoj biblioteci i pojavio se zakazanog dana naoruan najneobinijim izborom knjiga. Sumorno i strpljivo uio me osnovama geografije sa mapa na stranjoj strani jednog prastarog primjerka Pirsove enciklopedije; engleski smo radili iz knjiga

koje su se protezale od Vajlda do Gibona; francuski iz jedne debele i uzbudljive knjige zvane Le Petit Larousse, a matematiku po sjeanju. Meutim, s moje take gledita, najvanije je bilo to smo bar neto vremena posveivali prirodopisu, a Dord me brino i paljivo uio kako da posmatram i svoja zapaanja biljeim u dnevnik. Istog asa moje zaneseno ali nesistematino interesovanje za prirodu dobilo je smisao, jer sam otkrio da zapisujui mogu nauiti i zapamtiti mnogo vie. Jedina jutra kad nisam kasnio na asove bila su kad smo radili prirodopis. Svakog jutra u devet Dord je dolazio epurei se kroz maslinjake, odjeven u kratke pantalone, sandale i ogroman slamnati eir iskrzanog oboda, steui gomilu knjiga pod miicom i ustro mlatarajui tapom. "Dobro jutro. Pretpostavljam da discipulus eljno iekuje svojega magistra?" pozdravio bi me s mrzovoljnim osmijehom. U malom salonu u naoj vili kapci bi bili zatvoreni zbog sunca, tako da se u zelenkastom polumraku iznad stola ocrtavao Dord kako uredno i melodino rasporeuje svoje knjige. Muhe, opijene egom, sporo su puzale po zidovima ili pijano letjele po sobi pospano zujei. Napolju su cvrci sa vritavim zanosom pozdravljali novi dan. "Da vidimo, da vidimo", mumlao bi Dord vukui dugi kaiprst du naeg briljivo pripremljenog stola. "Da, da, matematika. Ukoliko me pamenje dobro slui, proli put smo se upustili u herkulovski zadatak da otkrijemo koliko bi vremena trebalo estorici radnika da naprave zid, ako je trojici potrebna cijela sedmica. Kao da se prisjeam da smo na tom problemu proveli skoro isto toliko vremena koliko radnici na zidanju. No, pa dobro, zasuimo rukave i jo jednom se upustimo u bitku. Moda te brine forma u kojoj je problem postavljen, ha? Da vidimo ima li naina da ga postavimo malo