SADRAJ3 PROGLAS IZ SVEG GLASA 4 10 MUZEJSKI PROSTOR - TEKOA KOJU RJEAVAMO Gradski muzej Karlovac - prostor, djelovanje, razvoj /Milan Kruhek/ Prostor i muzeji u Hrvatskoj /elimir Laszlo/ MEUNARODNI DAN MUZEJA Muzej za zajednicu (nekoliko biljeki) /Tomislav ola/ GLASNO I JASNO AKVIZICIJE 16 Bode asnika Kraljevske mornarice Kraljevine (Kraljevstva) SHS /Ruica Stjepanovi/ ZATITA I RESTAURACIJA 18 Konzervatorsko-restauratorski zahvati na zastavi Obrtniko-radnikog drutva Nada, Karlovac /Ruica Stjepanovi/ PREZENTACIJE - IZLOBE, PREDAVANJA, PUBLIKACIJE 20 21 22 23 24 25 26 27 29 30 31 36 37 39 Daniel Butala: Ribe /Antonija krti/ Viktor Daldon: The story of painting /Antonija krti/ Karlovaki likovni susreti 2007. /Antonija krti/ Irena Keke: Energino, intuitivno, emocionalno! /Antonija krti/ Goran Vrani: Prove /Antonija krti/ Darija Dolanski Majdak: Skyline Revisited /Antonija krti/ Alfred (Freddy) Krupa: Crtei i slike /Antonija krti/ Majstori i gure: Miroslav (Mirko) Reiner (1908-1944) i njegove karikature /Antonija krti/ Uvoenje elektrine gradske rasvjete 1908. godine /Sanda Koevar/ Secesijski luster /Igor ulig/ Svadbeni vijenac /Jana Mihali/ Nova web stranica Gradskog muzeja Karlovac /Sanda Koevar/ Gradski muzej Karlovac u Noi Muzeja /Vinja Lasi/ Monograja Jakov ael (1832-1903) /Sanda Koevar/

13

40

MUZEJSKA PEDAGOGIJA Pedagoki aspekti izlobe Dadoh zlato za eljezo Hrvatskoga povijesnog muzeja /Andreja Smetko/ SUGLASJA Karlovaki leksikon /Draenka Polovi/ Vojno-tehniki muzej Leany /Ruica Stjepanovi/ Koncepcija stalnog postava sakralne zbirke u franjevakom samostanu u Karlovcu /Marinka Muar/ STRUNO USAVRAVANJE Radionica o preventivnoj zatiti i konzervaciji fotografskog materijala u Arhivu Too Dabac u Zagrebu /Ruica Stjepanovi/ Struno putovanje u Liku u organizaciji Hrvatskoga muzejskog drutva /Ruica Stjepanovi i Antonija krti/ S RAZGLASA Pravilnik o uvjetima i nainu uvida u muzejsku grau i muzejsku dokumentaciju Gradskog muzeja Karlovac GLASONOA

46 47 49

53 54

55

61

Iz knjige dojmova GLASPAPIR

62 64

Muzejski prostor - tekoa koju rjeavamo /Dnevni tisak/ OGLASI PRODAJE BEZ GLASA

78 80

Krialjka /Ivica ubat/ Karlovac u karikaturi 2008 - izbor /Milan Leki- Lex/

PROGLAS

D

ragi itatelji, meu kojima istiemo na prilog obiljeavanju stote obljetnice uvoenja javne elektrine rasvjete u gradu, koja je Karlovac osvijetlila 17. kolovoza 1908. godine, novu web stranicu muzeja na adresi www.gmk.hr, muzejsku izlobu Majstori i figure Miroslav Reiner (19081944) i njegove karikature, monografiju Jakov ael (1832-1903) te suradnju naeg muzeja sa kolskom knjigom u pripremi Karlovakog leksikona. Naa suradnica je i Marinka Muar ijim tekstom najavljujemo obiljeavanje 350 godina franjevaca u Karlovcu, u to je ukljuen i Gradski muzej Karlovac. Glas zakljuujemo rubrikom Bez glasa u kojoj Milan Leki - Lex izlae karikature naih posjetitelja, a Ivica ubat stavlja na kunju Vae znanje o Vjekoslavu Karasu. UredniceGLAS 3

pred Vama je jo jedan broj asopisa Glas, ije se izlaenje izgleda ipak ustalilo na jednom broju godinje. Autori lanaka u rubrici Iz sveg glasa poput brodolomaca alju poruku u boci o tekoama vezanim uz rjeavanje jednog od najznaajnijih problema naega muzeja - nedostatka prostora prikladnog za obavljanje muzejske djelatnosti. eljeli smo da o ovom problemu progovore svi koji bi o njemu mogli neto rei. Naem pozivu odazvao se samo dr. Milan Kruhek, predsjednik Upravnog vijea Gradskog muzeja Karlovac, dok je elimir Laszlo iznio struno vienje ove problematike u Hrvatskoj. Kao post scriptum ove rubrike, donosimo za muzealce inspirativne, biljeke dr. Tomislava ole o Muzeju za zajednicu. U nastavku objavljujemo saete prikaze naih aktivnosti od izlaska prethodnog broja,

IZ SVEG GLASA

MUZEJSKI PROSTOR - TEKOA KOJU RJEAVAMO

GRADSKI MUZEJ KARLOVAC - PROSTOR, DJELOVANJE, RAZVOJMILAN KRUHEK, PREDSJEDNIK UPRAVNOG VIJEA GRADSKOG MUZEJA KARLOVAC

T

emeljni je preduvjet postojanja i drutvenog znaenja svake javne institucije, napose institucije kulture jednoga grada, stvaranje materijalnih uvjeta njezinoga rada. To posebno vrijedi za djelovanje muzeja koji na svoj specifian, muzeoloki nain treba prikupljati, uvati i tumaiti spomenike prolosti, ali i iskazivati vrijeme sadanjosti gradske i zaviajne sredine. U samoj su pak biti muzeja tri temeljne fizike pretpostavke: vlastiti prostor, muzejski predmeti koji odreuju njegovu vrijednost i kvalitetu, te potreban broj struno obrazovanih djelatnika koji pokrivaju sva podruja strunog i znanstvenog rada muzeja; koji e dakle, stalnim istraivanjima dopunjavati zbirke predmeta, prouavati ih i izlagati kao materijalno svjedoanstvo spomena vrijedne prolosti odreene ivotne sredine, jednoga grada ili ireg zaviajnog prostora. Postoje i specifine kolekcije i zbirke u raznovrsnim specijaliziranim muzejima ili likovnim galerijama, posveene posebnim ljudima i dogaajima, ljudskim umijeima ili prirodnim osobitostima i vrijednostima. Osim toga, posebna je zadaa muzeja ne samo stvarati svoj specifian, muzeoloki nain informiranja i proirivanja naega znanja o ve nestalom povijesnom svijetu i svijetu suvremenih kulturnih dogaanja ve stvarati i prostor doivljaja, rekonstruirati elemente nestaloga i izgubljenoga, biti mjesto u kojem e se nestalo, ili dijelom sauvano, povijesno iznova dogaati u to stvarnijoj formi. Muzej treba dakle biti kua informiranja i pouavanja, ali jednako i doivljavanja prolosti. Zbog ovih je zadaa i ciljeva muzejski rad toliko zahtjevan i tako specifian, zbog toga je za svaku kulturnu sredinu toliko dragocjena njegova prisutnost i

djelovanje. I nije daleko od istine stara tvrdnja: elite li upoznati kulturno lice jednoga grada, posjetite najprije njegov muzej. U njemu ete nai - uz vee ili manje bogatstvo vrijednih izloaka - odgovor na pitanje kakva je opa kulturna razina gradske uprave koja stvara uvjete rada i djelovanja muzeja i kakve su kulturne potrebe graana. Gdje je u svemu ovome, danas, ovdje zajedno s nama, na karlovaki Gradski muzej? Znatieljno i kritino oko postavlja samo jedno od tri kljuna pitanja njegove elementarne egzistencije: pitanje prostora u kojima Gradski muzej Karlovac djeluje, sada i danas!

GLAVNA ZGRADA MUZEJA - UPRAVA I STALNI POSTAVZgrada Gradskog muzeja, u kojoj je smjeten stalni postav, povijesna je palaa karlovakog generala Vuka Frankopana Trakoga, koji je u slubi zapovjednika tvrave i karlovakog generalata od 1626-1652. godine. Kada je Vuk Frankopan sagradio tu palau, to tono ne znamo, premda je na turistikoj informativnoj tabli zapisano da je palaa tu podignuta 1639. godine. Zanimljivo jest da je ing. Giovani Pieroni u planu tvrave iz godine 1639, u toj poluinsuli iza insule u kojoj je danas zgrada Gradske uprave, oznaio postojanje nekog objekta u formi etverokuta. Je li to ve izgraena kua Vuka Frankopana i kada ju je on sagradio o tome Pieroni nita ne govori. Ing. T. Breistaller u planu tvrave iz godine 1646. ne ponavlja ak niti tu naznaku. U svakom sluaju gradska palaa Vuka Frankopana sigurno je tu bila 1641. kada je u njoj doekivao i pogostio izabrane svatove svoje keri Ane Katarine i njezinoga mua Petra

4 GLAS

MUZEJSKI PROSTOR - TEKOA KOJU RJEAVAMOZrinskoga, kao to je vrlo vjerojatno da tada ta zgrada nije imala dananji izgled. U toj, dakle povijesnoj zgradi, najbolje sauvanoj i najvrednijoj gradskoj baroknoj palai, danas je smjeten karlovaki Gradski muzej. Ta mu je zgrada predana na koritenje 1953. godine, a i danas je u vlasnitvu grada Karlovca. Nakon ranijih i posljednjih adaptacija i prilagodbi muzejskim potrebama ukupna korisna povrina prostora zgrade iznosi 815 m2. U njoj se nalazi stalni postav muzeja na prvom katu zgrade, podijeljen u vie

IZ SVEG GLASA

prostorija, na povrini od 263 m2; u prizemlju je adaptirani prostor za manje prigodne izlobe na povrini od 176 m2. Tu je i manji prostor od 94 m2 za spremite muzejskih predmeta, a kod samog ulaza i prostor nadzora s prodajom muzejskih suvenira i publikacija (14 m2). Na prvom katu i u potkrovlju nalaze se radni prostori kustosa i uprave muzeja na povrini od 112 m2. Ostaje jo mogunost koritenja 156 m2 postojeeg prostora za manje izlobe ili neke druge namjene, no potrebno ga je prilagoditi i dodatno urediti.U djelokrugu rada Gradskog muzeja nalazi se i galerijski odjel koji do danas nema stalnog galerijskog postava. Smjeten je u posebnoj zgradi u novom dijelu grada. Njezina ukupna povrina iznosi 598 m2. Od ega se najvei dio koristi kao izlobeni prostor smjeten - na prvom katu zgrade (315 m2). Uz to je u tom objektu manje galerijsko spremite (40 m2), dio radnog prostora kustosa i uprave muzeja i galerije (85 m2) te prostorija u kojoj je smjetena priruna knjinica (16 m2). Preostaju jo ostale pomone prostorije, priruna spremita, sanitarije i dr. u korisnoj povrini od 142 m2.

Trei objekt koji jo uvijek, bar formalno, pripada djelokrugu i pod upravu Gradskog muzeja, obiteljska je kua obitelji Ribar u Vukmaniu. Tu je, do velikosrpske agresije na Hrvatsku, bila smjetena memorijalna zbirka obitelji Ribar. Ta je kua u Domovinskom ratu bila na okupiranom podruju. Sve to je bilo u njoj nestalo je, a kua je devastirana. Danas nema nikakve funkcije i ostaje otvorenim pitanje njezine sudbine i namjene. Nestankom inventara upitna je i njezina budua memorijalna funkcija.

PROBLEMATIKA PROSTORAProstori djelovanja Gradskog muzeja u Karlovcu imaju dva temeljna nedostatka: nisu dovoljni u svojim korisnim povrinama, a uz to su rastepeni na vie lokacija. Veliina prostora Muzeja nije dovoljna ni za radne prostorije djelatnika, niti za propisanu potrebu i nain uvanja pojedinih zbirki muzejskih predmeta, a nedovoljan je i za izlobenu namjenu muzejske i galerijske djelatnosti.GLAS 5

Zgrada Gradskog muzeja Karlovac, atrij

IZ SVEG GLASA

MUZEJSKI PROSTOR - TEKOA KOJU RJEAVAMOu tijeku je proces njenog pridruivanja fundusu Gradskog muzeja Karlovac. Javnosti je dostupno samo veliko naoruanje smjeteno na otvorenom, na Turnju.

Radni prostori kustosa vezani su uz zbirke predmeta njihova rada, pa se zato nalaze i u zgradi Galerije u Novom centru i u staroj povijesnoj zgradi Muzeja na Strossmayerovu trgu. Jednako su podijeljeni i prostori uprave Muzeja i drugih pomonih slubi. Manjak prostora moda se jo najmanje osjea u radnim prostorima uprave i kustosa. Muzej nema ni radionice za konzervaciju i zatitu ili pak restauraciju muzejskih predmeta. Na sreu, u nunim potrebama i intervencijama konzervacije ili restauracije muzej koristi usluge oblinjih radionica zagrebakih muzeja. Tehnika opremljenost radnih prostora je relativno zadovoljavajua. Mnogo je vei problem i apsolutno je nezadovoljavajue stanje spremita za uvanje muzejskih zbirki. Spremite muzejske galerije apsolutno je nedovoljno za smjetaj i uvanje sadanjega fundusa, pa su neke slike fundusa razmjetene po radnim i drugim prostorima Galerije i Muzeja. Spremita pak ostalih muzejskih zbirki zapravo i ne postoje. Uvjeti njihova uvanja su nedopustivo loi. Ti su raznovrsni, a esto jedinstveni i dragocjeni predmeti karlovake povijesti, izmjeteni na raznim lokacijama izvan muzeja. Dio sauvane etnografske zbirke (ono to nije bilo uniteno i pokradeno u nekadanjoj koli u okupiranom Kamenskom u velikosrpskoj agresiji) bio je donedavna smjeteno u Velikoj vojarni. Vojarna je odlukom gradskih vlasti od 6. veljae 2001. godine, u cijelosti bila dodijeljena Muzeju, da bi se u njoj smjestio Gradski muzej i Galerija. Potom je novom, nedavnom odlukom gradskih vlasti, prodana, svi su tamo pospremljeni muzejski predmeti morali biti preseljeni na neku novu, opet privremenu i krajnje lou lokaciju. Ukratko, ukupan broj od oko 9 500 muzejskih predmeta Gradskog muzeja Karlovac nema potrebne prostore niti za pristojan fiziki smjetaj, a jo manje odgovara potrebama adekvatnog muzejskog uvanja po vrstama i osjetljivosti pojedinih muzejskih zbirki. Moda je to i najvei problem karlovakog muzeja. Vrlo vjerojatno nijedan muzej u Hrvatskoj nema tako loe uvjete za uvanje muzejskoga fundusa. Tom problemu treba pridodati jo jedan karlovaki muzejski sluaj. Grad Karlovac prikupio je veliku zbirku predmeta iz Domovinskog rata, zahvaljujui entuzijazmu Dubravka Halovania, umirovljenog brigadira HV-a. Zbirka je jo uvijek rastepena na nekoliko mjesta, a6 GLAS

IZLOBENI PROSTORIIzlobeni prostori Muzeja i Galerije, kao javnih institucija grada, na poseban su nain vaan dio kulture i kulturnih dogaanja jedne gradske zajednice. Izlobe su najizravniji dio javne kulturne ponude muzeja i pokazuju, s jedne strane, kako muzej zajednici vraa uloen novac, a s druge pak strane, razinu kulturne percepcije grada i ireg drutvenog okruenja u kojem muzej djeluje. Koliko dakle Karlovac kao grad daje, a koliko dobiva od te gradske kulturne institucije? Stalna muzejska izloba koja se nalazi u prostorijama prvog kata povijesne palae na Strossmayerovu trgu, podijeljena je na est prostorija i vanjski hodnik, koji je takoer iskoriten kao dio izlobenog prostora, i ukupne je povrine 263 m2 to je apsolutno - nedo-

Stari grad Dubovac

MUZEJSKI PROSTOR - TEKOA KOJU RJEAVAMOvoljno, za grad takve gospodarske, ratne i kulturne prolosti kao to je Karlovac. Muzej ima na koritenju i prostor glavne, etverokutne brani kule starog grada Dubovca, koju ine etiri prostorije od prizemlja do etvrtog kata i otvoreni vidikovac s pogledom na grad i okolicu. Tu trajno stoji izloba koju muzej povremeno obnavlja i aurira, a uvijek je posveena povijesti i kulturnim znamenitostima Dubovca i blie okolice grada. Sve donedavno je Gradski muzej upravljao i vodio brigu o koritenju i odravanju stanja cijelog Staroga grada, dok se u sudbinu tog najreprezentativnijeg povijesnog spomenika Karlovca nije umijeala gradska politika, kada je zapoelo propadanje Staroga grada zbog nemara tadanje gradske uprave. Kada su se konano 2007. godine probudile gradske vlasti i pokrenule obnovu Staroga grada traei vraanje starih i pronalaenje novih, suvremenijih namjena, Gradskom muzeju je oduzeto pravo upravljanja i koritenja Staroga grada te su sva prava vlasnika - ali i sve brige i sva odgovornost za taj eminentan spomenik karlovake povijesti - vraeni u nadlenost sadanjoj gradskoj upravi. Muzej je u ovim okolnostima postao tek jedan od potencijalnih korisnika prostora glavne kule, gdje i dalje, pod njegovim nadzorom, ostaje stalna muzejska izloba.

IZ SVEG GLASA

Velika Vojarna

IZGUBLJENA MOGUNOST REALIZACIJE STALNOG MUZEJSKOG I GALERIJSKOG PROSTORA U VELIKOJ VOJARNIBudui da je pitanje potrebnih prostora za redovitu djelatnost i izlobenu aktivnost Gradskog muzeja ve stari i nerijeeni problem te gradske institucije, uprava Gradskog muzeja je traila rjeenje u postojeim mogunostima grada. Rjeenje tog problema naziralo se u mogunosti da koristi vojarnu na sredinjem gradskom trgu. Gradsko je poglavarstvo odlukom od 1. 6. 1999. godine isprva dalo Muzeju na koritenje 100 m2 vojarne za ureenje i privremeni smjetaj muzejskih predmeta, a odlukom od 13. 3. 2001. godine i cijelu vojarnu, s namjerom da tim prostorom rijei sve potrebe jednog suvremenog gradskog muzeja. Tu je trebala biti smjetena znatno proirena stalna izloba Muzeja, sve muzejske radne prostorije, spremita svih zbirki

predmeta, stalni postav muzejske galerije i novi stalni galerijski postav najvrednijih likovnih djela ostvarenih tijekom vie desetljea trajanja poznate Zimske likovne kolonije - Zilik. Tu bi bilo prostora i za izlobu dijela grae i povijesti o Domovinskom ratu, a moda i za posebnu zbirku posveenu ivotu i djelu velikih karlovakih i svjetskih istraivaa, brae Mirka i Stjepana Seljana. Program takve namjene vojarne podralo je i pomoglo dodjelom inicijalnih novanih sredstava Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, pa i Gradsko poglavarstvo, koje takoer donosi 20. 12. 2002. odluku o dodjeli 100 000 kuna. (Tu odluku Poglavarstvo, naalost, nikada nije ispunilo!) Uprava Muzeja odmah je pokrenula donoenje potrebnih odluka i programskih zadataka kako bi se taj veliki kulturni program poeo to prije ostvarivati. Ve na prvoj sjednici izabranoga Povjerenstava za obnovu i adaptaciju objekta Velike Vojarne, odranoj 13. oujka 2001, donesene su sve temeljne smjernice potrebne za poetak ostvarivanja toga projekta. Krajem 2001, uz suradnju kustosa Gradskog muzeja, istaknuti hrvatski muzealci i muzeoloki strunjaci, dr. sc. Ivo Maroevi i via kustosica Muzeja grada Zagreba, eljka Kolveshi, izradili su suvremeni i vrloGLAS 7

IZ SVEG GLASA

MUZEJSKI PROSTOR - TEKOA KOJU RJEAVAMOputem vratilo gradu bar dio novca koje graani povijesnog Karlovca plaaju kroz formu tzv. spomenike rente !?

struan muzeoloki program realizacije svih buduih muzejskih sadraja u vojarni. Na natjeaju za programe javnih potreba u kulturi za 2002. godinu Ministarstvo kulture Republike Hrvatske odobrilo je za taj projekt 620 000 kn. Za ta sredstva i obvezatnu recipronu novanu potporu grada Karlovca trebalo je uiniti: arhitektonsko snimanje postojeeg stanja vojarne, izraditi rjeenja graevinskih promjena i adaptacije postojeih prostora za nove muzejske namjene i dodatno urediti i bolje osigurati ve koritene prostore u vojarni, tj. postojea muzejska spremita. U okviru cjelovite revitalizacije Trga bana Josipa Jelaia arhitekti Boris Morsan i Relja urbat snimili su postojee stanje vojarne od krova do prizemlja, te su dali temeljnu gospodarsku analizu korisnosti objekta. Istovremeno se radilo na konzervatorskim smjernicama nunim za adaptacijske promjene prostora unutar zgrade. U nainjenom programu obnove i adaptacije, uz buduu dominantnu muzejsku ponudu, dio prostora je predloen za nekoliko drugih javnih sadraja, koji bi doprinijeli drutvenom suivljavanju nove namjene za ovu zgradu i njezino bolje funkcioniranje u dnevnim dogaanjima cijelog ivotnog prostora stare karlovake Zvijezde. Nainjen je dakle idejni projekt novog funkcioniranja i koritenja objekta Velike vojarne. Prijedlog takvih idejnih rjeenja bio je dogotovljen ve krajem 2002. godine, a nakon njegovoga dopunjavanja i verifikacije, u svibnju 2004. taj je program, kao zaokruena studija poslan Gradskom poglavarstvu Karlovca. Jesu li uprava Gradskog muzeja i svi suradnici koji su radili na tom projektu ikada dobili povratan odgovor Gradskog poglavarstva? Kada je taj program bio razmatran na Gradskom poglavarstvu, je li odbijen ili prihvaen? Da, odgovor je bio radikalan i jasan: Gradsko je poglavarstvo Veliku vojarnu, nadu za budunost Gradskog muzeja Karlovac prodalo privatnom kapitalu koji ima novaca zgradu obnoviti i staviti je u slubu svojih (nadamo se, bar dijelom i gradskih!) interesa. Naalost, grad za taj veliki kulturni program, za muzejsku i galerijsku prenamjenu povijesnog objekta, nije imao novaca! Je li ba i samo novaca? Karlovac bi, osim toga, u Ministarstvu kulture Republike Hrvatske imao ravnopravnog partnera u financiranju, koje bi tim8 GLAS

GALERIJA VJEKOSLAV KARASGalerijski odjel Gradskog muzeja u istim je prostornim neprilikama. Zapravo Karlovac u malom objektu Galerije Vjekoslav Karas i nema svoju galeriju likovnih umjetnosti. To je tek prostor dovoljan za manje likovne priredbe. U njemu se mijenjaju izlobe, vrlo vrijedne i korisne. Te izlobe daju graanima dobar uvid u suvremena kretanja i vrijednosti likovnoga stvaralatva, ali to nije stalni postav gradske galerije, kakvu bi grad trebao imati; a to znai da Karlovac nema mogunosti pokazati hrvatskoj kulturnoj javnosti i gostima grada djela vlastitog likovnog stvaralatva, kako onih iz prolosti, tako i suvremena. Muzej trai rjeenje tog problema u proirenju postojeeg prostora. Dobro je da je i Gradska uprava spremno prihvatila takvu mogunost. U tijeku je izrada idejnog projekta proirenja sadanje zgrade Galerije, izgradnjom na postojeoj graevnoj estici, novog, dodatnog objekta na kat.

Galerija Vjekoslav Karas

MUZEJSKI PROSTOR - TEKOA KOJU RJEAVAMOTakvo bi proirenje omoguilo relativno dovoljan prostor za stalni postav galerije, prostor za povremene likovne izlobe, potrebno galerijsko spremite i dio radnog prostora. Kao prvi korak na putu do rjeenje problema, Grad je 2008. osigurao sredstva za trokove arhitektonske dokumentacije.

IZ SVEG GLASA

ZBIRKA NAORUANJA IZ DOMOVINSKOG RATA NA TURNJUProjekt ureenja prostora za smjetaj Zbirke naoruanja iz Domovinskog rata na Turnju velika je i idealna muzeoloka perspektiva, te prilika za rjeenje veeg dijela prostornih problema Gradskog muzeja Karlovac. To povijesno i zemljopisno jedinstveno mjesto na sutoku karlovakih rijeka Mrenice i Korane, kao da od samih poetaka grada stoji na gradskoj strai, u slubi sigurnosti i ratne povijesti grada. To je mjesto uvalo vojnu tradiciju sudbine grada Karlovca sve do Domovinskog rata i u tom je ratu bilo posljednjom straom i obranom grada. Ve zbog tih je okolnosti zasluilo postati mjestom muzeja karlovake ratne povijesti sa stalnom izlobom posveenom Domovinskom ratu i svima koji su obranili Karlovac i oslobodili iri prostor grada i Karlovake upanije od srboetnike okupacije. Takvu povijesnu i jedinstvenu mogunost prepoznalo je sadanje Gradsko poglavarstvo, te je bez obzira na veliku materijalu vrijednost tog prostora, na sjednici od 1. sijenja 2007. godine, donijelo znaajnu odluku, dodijelivi taj prostor bive vojarne na Turnju, na koritenje i upravljanje Gradskom muzeju Karlovac. U travnju je Gradsko poglavarstvo imenovalo posebno radno Povjerenstvo kojemu je zadatak nainiti projekt ureenja stalnog postava Gradskog muzeja Karlovac na temu Domovinskog rata. To je Povjerenstvo, u suradnji sa zaposlenicima i upravom Muzeja, do sada obavilo ove poslove: od ratnoga je uruavanja oien objekt zgrade br. 3, djelomino i objekt br. 10; nainjena je snimka postojeeg stanja zgrade br. 3 i geodetski snimak itave lokacije; napravljen je elaborat statike stabilnosti zidova zgrade br. 10, i definiran je projektni zadatak i prijedlog muzeolokog programa zbirke Domovinskog rata. Gradsko je poglavarstvo 2008. za rjeavanje tih problema odobrilo financijsku potporu

Turanj - zgrada Kalifornija u drugom planu

od 800 000 kuna. To sada omoguuje raspisivanje javnog natjeaja za idejno rjeenje i ulazak u dio izvedbenog projekta planiranog ve za drugu polovicu ove godine u obnovi i adaptaciji zgrade br. 3, poznate pod ratnim nadimkom Kalifornija. Dakle Turanj je na dobrom putu da postane prvorazredna karlovaka atrakcija i visoko muzeoloki i kulturno vrijedan projekt na razini cijele Hrvatske. Ipak, razmatrajui buduu namjenu Turnja, ljudska je i moralna obveza ne zaboraviti Dubravka Halovania ijim zalaganjem je prikupljena ova jedinstvena zbirka. Preostaje dakle veliki posao, struan i odgovoran na svim razinama, te daljnja potpora Gradske uprave Karlovca i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

GLAS 9

IZ SVEG GLASA

MUZEJSKI PROSTOR - TEKOA KOJU RJEAVAMO

PROSTOR I MUZEJI U HRVATSKOJELIMIR LASZLO, MUZEJSKI DOKUMENTACIJSKI CENTAR

K

ako stojimo s prostorom muzeja u Hrvatskoj? Da bismo odgovorili na to pitanje potrebno je prvo razjasniti na kakve prostore mislimo. Postoje muzeji na otvorenom koje esto nazivamo i parkovima - etnopark, tehnoloki park S tom vrstom muzejskog prostora u odnosu na razvijene zemlje stojimo izrazito slabo. Imamo samo

jedan pravi etnopark - Staro selo u Kumrovcu, a i taj je vie nastao kao posljedica kulta linosti nego iz potrebe da se zatiti graditeljska batina. Ostali sporadini pokuaji su skromni, tu i tamo pokoja kua ili najvie nekoliko njih (primjerice kod Ozlja). A trebalo bi barem 5-6 etnoparkova jer nam tradicijska gradnja propada i u pojedinim regijama nee nita od toga

Iz jednog naeg muzeja: uvaonica - depo - deponij?

10 GLAS

MUZEJSKI PROSTOR - TEKOA KOJU RJEAVAMOostati, nita neemo ostaviti generacijama koje dolaze kako bi i oni znali kako je nekad bilo. Etnoparkovi su pomalo izali iz mode ali u suoenju s propau cijelog jednog sloja kulture to bi trebao biti zajedniki projekt muzealaca i konzervatora. Tu smo dakle jadni. Neto vie su u modi tehnoloki parkovi, a naroito ekomuzeji. Tehnolokih parkova uope nemamo. Nemamo ni ekomuzeja iako je bilo nekih pokuaja. Kod ekomuzeja postoji problem to nitko ne zna tono to bi to uistinu bilo. Ideja je nastala u Francuskoj pa je tamo osnovano nekoliko ekomuzeja koji su obuhvaali cijele regije. Ni takvih u nas nema. S otvorenim muzejskim prostorima stojimo loe, jako loe, i zaostajemo za drugima. Da stvar bude gora, nema znakova da e se u skorije vrijeme neto znaajno dogoditi. Kad se kae muzej, obino se misli na zgradu muzeja. Kako tu stojimo? Jasno je, muzej nije samo zgrada, ali je najee i zgrada. Muzejske zgrade moemo podijeliti na stare i nove, te na one koje su namjenski graene za muzej i na one koje to nisu. Ponimo s novim muzejskim zgradama koje su graene kao muzeji. Njih moemo nabrojati na prste jedne ruke. U uvarovo vrijeme izgraeni su Arheoloki muzej u Zadru i Muzej hrvatskih arheolokih starina u Splitu. U novije vrijeme tu je Arheoloki muzej Narona u Vidu, Museo Lapidarium u Novigradu. Gradi se i Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu. Ima jo pokoji manji muzej (Novalja) i to bi bilo sve. Malo, premalo, za zadnjih 50-ak godina. U svijetu ima velikih i znaajnih muzeja koji su se ugnijezdili u industrijsku arhitekturu. To je jako suvremeno - gotovo moda. Ali ni takvih nemamo, niti jedan jedini. Veina naih muzeja, kojih prema optimistikoj evidenciji ima preko 200, je u starim zgradama. To su vrlo esto znaajni spomenici, palae, dvorci, magistrati Muzeji u takvim zgradama moraju, uz zbirke, prezentirati i objekt kao kulturno dobro. Zapravo se muzej ugurava kao u prokrustovu postelju u neku palau, dvoracTakva je situacija u Poreu (palaa Sini), u Koruli (palaa Gabrielis), Naicama (dvorac Pejaevi), Koprivnici (magistrat) i tako bismo mogli nabrajati negdje do 100. Do koje mjere to moe predstavljati problem, najbolje je pokazati na primjeru Pomorskog i povijesnog muzeja u Rijeci, gdje je Guvernerova pa-

IZ SVEG GLASA

Jedan na muzej

laa toliko mona da se u njoj muzej gubi, ne moe doi do izraaja. Treba mnogo mudrosti, umjenosti i sree da se nae prava mjera i pravi kompromis, koji manu preokree u prednost. Ponekada ovaj spoj dovodi do paradoksalnih rezultata. Primjerice: Muzej seljakih buna u Gornjoj Stubici smjeten je u dvorac, a i svojim postavom je vie muzej feudalaca negoli muzej kmetskih buna. Mnogima smetaju etnografski postavi u palaama, jer to radi plug ili koara u gospodskoj dvorani sa tukaturom? Ali, to da se radi s opim muzejima koji normalno imaju i etnografske zbirke? Bilo bi, naravno, bolje da se etnografske izlobe smjeste u primjereniji ambijent, ali na to emo jo morati malo priekati. Za nastalu situaciju postoje sasvim odreeni razlozi, nije to palo s neba, ali to je tema za neku drugu raspravu. Pogledajmo sada u unutranjost stare zgrade-muzeja. Prostorija nikad dovoljno. Sasvim je razlono izlobe postavljati u reprezentativne prostorije, prizemlje i katove, jer to su najbolje prostorije s kojima se raspolae. Kada se one napune predmetima, za sve ostalo (uvaonice, uredi, igraonice, radionice) vie nema mjesta. Ostaju potkrovlja i podrumi. Muzeji stoga masovnoGLAS 11

IZ SVEG GLASA

MUZEJSKI PROSTOR - TEKOA KOJU RJEAVAMOpopraviti. I to je izvedeno, ali naravno bez rezultata. U meuvremenu nabavljen je onaj ogromni ormar s pokretnim policama i smjeten u taj vlani podrum-uvaonicu. Taj je ve pomalo zahrao. Predloio sam da se prvo ispita podrijetlo vlage, ali to nije napravljeno. Eno, i sad sve stoji bez funkcije. Prije nego se pone s adaptacijom, mora se znati to se hoe. Treba imati muzeoloku koncepciju i posebno realan plan namjene prostorija. Nije u svim prostorijama sve mogue. Kad se to razbistri, treba konzultirati vrhunske strunjake specijaliste i s njima sainiti projektni zadatak. Smijeno je da graevinske firme same sebi piu projektne zadatke, to je gotovo redovita pojava kada su muzeji u pitanju. Pa valjda je jasno da e izvoa projektni zadatak prilagoditi sebi, svojim kapacitetima i svojoj zaradi. U tim koji e koncipirati adaptaciju treba uz arhitekta i graevinara svakako ukljuiti i konzervatora. Ponekad se desi da ekspertize pokau da se vlaga u zidovima ne moe eliminirati (primjerice Gradski muzej - palaa Petris, Cres). Tada treba naprosto odustati i vidjeti koje to aktivnosti muzej moe obavljati u vlanim prostorijama. Je li takav ekspertni, u nas tako rijedak, struan i razuman pristup mogu? Iskreno - ne znam. Vjerojatno jest tamo gdje ruka ruku ne mije i tamo gdje postoji volja i odgovornost da se radi na dobrobit muzeja. Ima li toga? Ali dok tako ne bude, imat emo situaciju kakvu imamo danas. Za opstanak predmeta lou, jako lou. Jo je jedna zabrinjavajua pojava u naim muzejima posljedica nedostatka prostora i loih prostora za uvanje muzejskih predmeta. Mnogi od njih prestali su skupljati velike, teke i kabaste predmete. Nemaju kamo s njima. Kamo ete recimo s desetak seoskih kola ili plugova? Koji e na muzej, koji ima zbirku suvremene umjetnosti, otkupiti skulpture vie od 3 metra ili dulje od 2 - 3 metra? Malo vei arheoloki kameni predmeti i sada stoje po dvoritima na otvorenom. A to je tek sa starim tramvajima, eljeznicom Budue generacije mislit e kako smo mi danas bili okrueni samo malim stvarima. Hm!? Na kraju, ostadoh duan odgovor na poetno pitanje: kako stojimo s prostorom muzeja u Hrvatskoj? Loe, jako loe.

Iz jednog naeg muzeja, vlaga, nered...

adaptiraju te prostore, ne preostaje im nita drugo. Ali oni nisu graeni za te namjene. Potkrovlja su otvorena pa treba postavljati izolaciju, dovesti struju, vodu i sve to treba, da bi na kraju u svakom ljeti bilo nesnosno vrue. U podrumu se nekada uvalo vino, ugljen i drva, kiselo zelje i sline stvari kojima vlaga u zidovima ne smeta. A mi bismo sada htjeli uvaonice, izlobe Nekada su se podrumi stalno provjetravali kroz male prozore tik ponad tla, pa su tako sluili kao tampon zona za kapilarnu vlagu u zidovima. Kada podrum izoliramo i prozore zatvorimo vlaga kree put visina i tako odjednom imamo vlano prizemlje. Lista neuspjenih pokuaja adaptacija podruma u muzejima je podulja. Moe li se podrum preurediti u uvaonicu? Moe, dakako, ali je potrebna vrhunska strunost i strpljenje, a toga ima najmanje. tete na predmetima koji se uvaju u neadekvatnim prostorijama potkrovlja i podruma su u nas velike. Pogrena adaptacija je najskuplja adaptacija. U emu se esto grijei? Evo zornog primjera. U jednom naem muzeju htjeli su u vlani podrum smjestiti uvaonice (to je za nae muzeje normalno i samorazumljivo). Prvi mudrac (izvoa radova) je ponudio da prostorije obloi vodonepropusnom smjesom kakva se upotrebljava za tunele. Pribavljeni su novci, to je izvedeno, ali se ubrzo uvidjelo da to ne pomae. Tada drugi mudrac predlae ugradnju ventilacije, jer e se provjetravanjem stvari12 GLAS

MEUNARODNI DAN MUZEJA

GLASNO I JASNO

MUZEJ ZA ZAJEDNICU (NEKOLIKO BILJEKI)TOMISLAV OLA, FILOZOFSKI FAKULTET ZAGREB

T

ranzicija i globalizacija su za zemlju koja je prola ratne migracije, izbjeglitva i masovna doseljavanja - definicija posvemanje nevolje. tovie, onima koji su podlegli iracionalnim okolnostima dogodila se i nacionalna mitomanija i uinila ih nerealnim u sagledavanju vlastite vanosti i identiteta. Druge je pak od identiteta odvukla akulturacija koju dnevno promiu mediji, stvarajui drutvo posuene, tue kulture - neke drugorazredne zapadnjake. Mnogi su, posebice ruralno stanovnitvo koje je napustilo matine okolnosti i nalo se u gradovima, naprosto suvremeni barbari bez pripadnosti nekoj koherentnoj kulturi. Uz to, tranzicija za male zemlje znai privrednu krizu i grabe, a globalizacija pak podvlaivanje od strane velikih zemalja. U ovim se okolnostima treba iskazati kao uinkoviti pojedinac, grupa ili ustanova, pa emo vjerojatno iskustveno formulirati prikladnu definiciju novog patriotizma i drutveno korisne poduzetnosti. Dakle, nemogue je vjerovati da bi konvencionalni muzej bio dobar za doprinos rjeenju bilo koje od ovih nevolja. Muzej je ustanova za uvanje i kontinuiranje identiteta, a ovdje je rije o konsolidaciji, o socijalnoj inkluziji, o hitnim akcijama. Nita nije izgubljeno, postoji samo situacija bremenita problemima, a kolektivna memorija, batina i njene institucije, posebice muzeji, mogu uiniti nevjerojatno znaajne i blagotvorne priloge zajednici u kojoj djeluju. Identitet treba konsolidirati, oivjeti, uiniti djelatnim zbog kolektivne psiholoke stabilnosti, zbog neophodnog konteksta za ivot, za kontakte s drugima i razvoj koji se useljava tamo gdje ivot pokazuje izvjesnu harmoniju te, konano, zbog turizma. Turizam je dobra usputna djelatnost koja moe, ako se dobro

vodi, ponajprije koristiti domainima, a stvorena kvaliteta se dade, eto, i unoviti. Atraktivne turistike destinacije su mjesta s dobrom javnom slikom i prirodni inkubatori razvoja. Ukratko, najmanje je rije o nekoj romantinoj, pomalo hermetinoj slici muzejskog posla koji radi nerazumljive, znanstvene stvari za neke imaginarne budue generacije. U takvim e situacijama umjetniki muzej nai smisao postojanja, tako da mu teite programa bude vizualno opismenjavanje. Regionalni muzej e napraviti programe socijalizacije, upoznavanja s vlastitim kulturnim, prirodnim i tehnolokim ambijentom... Nastojat e svojom djelatnou pokriti cijeli teritorij. Najprije e preispitati vlastiti stalni postav i vidjeti predstavlja li on zbirku ili identitet za koji je muzej zaduen. Jedno je konvencionalni luksuz, a drugo nasuna potreba korisnika. Napravit e program putujuih, makar i minijaturnih izlobi s radionicama, predavanjima i malim manifestacijama s lokalnim drutvima koja gaje vrijednosti folklora ili nekih lokalnih tradicija. Taj ili neki drugi muzej organizirat e ispostave po cijelom teritoriju. Koji put e rije biti o srednjovjekovnoj ruevini, drug put o prirodnoj vrijednosti, trei put e to biti mlin koji se u zajednici s vlasnikom dade staviti u funkciju, nekad pak o ostacima neke tvornice ili rudnika... Ukratko, bilo koja vrijednost moe biti predmet zatite i komunikacije nekog identiteta, a najbolja je zatita ona koja se ini na licu mjesta. Teritorij koji nije interpretiran ni stanovnicima ni posjetiteljima, ne znai nita. Ne mogu ga ni uvati ni upotrebljavati. Tako bi ispravno bilo da etnografski muzeji vei dio svoje djelatnosti obave na selu, a ne da tamo dolaze po nove stare predmete, osiromaujui i svojim akvizicijama i onako nestajuu kulturu.GLAS 13

GLASNO I JASNOKustosi imaju dva ponuena puta: da ustrajno ignoriraju stvarnost i bave se svojom temeljnom akademskom disciplinom. Dakle, arheolog prouava arheologiju, povjesniar umjetnosti skuplja umjetnika djela, puni njima depo i povremeno jedan dio izlae, prirodoslovac skuplja svoje leptire ili to mu je ve matini interes i tako prolaze godine do penzije. Zaboga, pa zato su se obrazovali! Tono. Nitko ih nije obrazovao da rade u komunikacijskoj ustanovi s viestrukim drutvenim odgovornostima, od socijalne harmonije do razvoja, i zato bi radili posao koji ne znaju. Ipak, stvarnost je dosadna goa u njihovim ivotima i neprestano kuca na njihova vrata, koji put samo zato da im kae kako im je muzej neprestano prazan, a neki drugi put da ih podsjeti kako su nevani u dinaminom ivotu zajednice ili pak kako su (s pravom?) slabo plaeni. Cinik e rei, pa valjda i luksuz da radite neto to se nikoga ne tie i gdje vas nitko ne dira, ima svoje prednosti. No, slab znaaj i ta neurotina situacija uzimaju svoj obol: u muzejima postoji manjina koja zduno radi svoj posao i trudi se preko oekivanja, i vei dio koji svoju izmjetenost iz stvarnosti pretvara u apatiju. Zlobnici to dakako zovu lijenou. Rije je o tome da su na radnom mjestu za koje nisu obrazovani, tj. da naprosto ne znaju posao. No, da ih ne ispriavamo, postoje naini da saznaju to im treba: pomau i talent i drutvena s(a)vijest. Bez toga su, naalost, teret sebi i zajednici. Ako im se ne dopada filozofiranje o struci (to postoji, ali je rezervirano za nekolicinu koji se bave prijenosom strukovnog iskustva), praksa obiluje predlocima i objanjenjima pa je pitanje radoznalosti i (evo problema!) profesionalne odgovornosti da ta iskustva prikupe1. Tako e saznati i za jedinstvenu i vrlo primjenjivu praksu ekonomuzeja u Quebecu; pragmatinog derivata ekomuzeja koji je spoj vrhunske struke i laika koji ele prakticirati batinu2. Kad bismo samo objasnili iskustvo ekomuzeja, kustosima bi postala jasna metanoia, upravo nova paradigma koja stavlja korisnika u sredite posla, koja stav1 Na jedinu svjetsku, godinju smotru najbolje nagraene prakse iz cijelog svijeta (Najbolji u batini), dolo je 2006. godine devet muzejskih radnika iz Hrvatske. 2 Tomislav ola, Museums and the developmental potential of traditional crafts, CRAFTATTRACT Muzeji Hrvatskog zagorja, 30. sijeanja 2008.

MEUNARODNI DAN MUZEJAlja muzej na mjesto identiteta, koja podrazumijeva da se bavite problemima sadanjosti i aktualnih ljudi koji ive u dosegu muzeja, te da je muzej dobar a priori onda kad odgovara na stvarne potrebe onih koji ga plaaju i kojima slui. Razumjeti ekomuzeje nije biti u stanju napraviti eko-muzej, nego shvatiti da se takav korisni muzej moe napraviti bilo gdje, od bilo kojeg muzeja i da, uostalom, ne mora ni imati naziv muzej na ulazu, u timpanonu na dorskim stupovima. Muzej je najprije kontinuiranje (dijelova) vrijednosnog sustava za koji smatramo da jami koherenciju identiteta u nunim promjenama, odnosno odranje kvalitete i raznolikosti koje smo, kako kae doktrina odrivog razvoja, posudili od naih potomaka. Muzeji moraju izrastati iz precizne analize odreenog identiteta i savrenog poznavanja potreba koje ga raaju. Stoga ne postoji nain da se izgradi model institucije koji se moe univerzalno primijeniti. I sama koncepcija ekomuzeja suoila se s potekoama kad su neki zagovornici pomislili da je ona mogui izvozni model. Ali, ako koncepciju nije mogue preseliti, princip jest. Komunikacijski je muzej mjesto u kojem se nalazi spremna i korisna informacija, gostoljubivo mjesto gdje se moe nai znanje i gdje se mogu spoznati koncepti, dokumentacijski centar u kojem su materijalno i duhovno ujedinjeni odgovarajuim spojem izvora bez obzira na njihovu supstanciju i tehnologiju - mjesto na kojem je dostupna informacija o kontekstu. to moete uiniti? Prouavajte povijest skrbi za batinu, prouavajte povijest svoje vlastite institucije, dobro upoznajte vlastitu javnost i ono to njezina povijest znai. Upoznajui korisnike - to je najbolje to moete uiniti kako biste obrnuli tradicionalni sustav - identificirajte se s njima i tada ete vidjeti panoramu neizraenih elja i tenji. Dotaknite njihovo iracionalno bie i otvorit e vam se itav svijet u kojem se od vas oekuje da primijenite svoje umijee. Zato, neka mi bude doputeno predloiti slijedee savjete u obliku kratkih uputa :

14 GLAS

MEUNARODNI DAN MUZEJA Shvatite da znanost, pa ak i sav uredan muzejskiposao koji je prati, ma kako kvalitetan bio, ne znai nita ako njene poruke niste prenijeli onima koji ih trebaju za ivot.

GLASNO I JASNO Premda se moda neete usuditi to rei, neprekidno imajte na pameti da ste vi dio spasilakog tima za ovaj na nevoljni planet: oni koji vam se budu smijali, ili e vam se pridruiti, ili uutjeti pred argumentima.

Upamtite da se filozofija muzejske institucije vepromijenila zbog uloge koju muzeji imaju u razvoju i privrednim granama.

Zapamtite: Uimo samo od onih koje volimo. (Goethe), ali jednako tako: Si vis amari, ama! (Morate voljeti, ako elite da vas vole!) Posredovanje strukovnog iskustva ima vie smisla no to se ini: postoji nevjerojatno puno kustosa koji trebaju sugovornike i argumente za bolju praksu. Kao i svi poduzetni i odgovorni strunjaci, takvi kustosi ele uivati u dokazima da kvalitetna, svrsishodno izabrana kolektivna memorija, kojoj su oni zadueni nositelji, moe biti sredite razvojne paradigme, dakle, osnova neke prosperitetne, sretnije budunosti.

Muzeje gledajte kao ive i promjenjive institucije. Shvatite muzej kao jednu od mnotva srodnih institucija unutar istog polja i s posve istom zadaom. Nauite se koristiti zajednikim potencijalom batinskih institucija.

Nauite cijeniti umijee dramaturgije, postavljanja kazalinog komada ili snimanja filma, jer je batinska komunikacija to isto.

Sebe gledajte kao stvaralakog strunjaka: ne postoji a priori objektivna znanost niti obvezujue istine: kustos je esto u poloaju istraivakog novinara s ambicijom da istinom mijenja svijet na bolje.

Budite svjesni da je fundus u decenijskom mrakudepoa mrtav kapital koji se treba oploditi komunikacijom i posredovanjem kvalitete kojoj su muzejski predmeti znak, podsjetnik ili sadraj. Stoga, vratite u ivot sve to moete u najuinkovitijoj distribuciji: preko informacija, participacijskog iskustva, muzejske prodavaonice, posudbi van muzeja, recikliranja, tako to ete mijenjati stav prema batini ili oivljavanju zaboravljene batinske prakse.

Nikada nemojte zaboraviti da pravi posao moeteobaviti samo ako vjerujete u poslanje muzeja.

Mnogi imaju neodoljive argumente da vam sesami nametnu za gospodare, ali, kako je va jedini gospodar vaa publika, barem toga budite svjesni u asu kad inite izdaju.

Imajte na umu da je tehnologija, ako je gledatekao pomagalo, stvorena da vam pomogne da vam glas bude glasniji, oi otrije, pamenje vee, potezi dalekoseniji, svijest bistrija, a energija vea.

GLAS 15

GLASNO I JASNO

AKVIZICIJE

BODE ASNIKA KRALJEVSKE MORNARICE KRALJEVINE (KRALJEVSTVA) SRBA HRVATA I SLOVENACARUICA STJEPANOVI

Z

birka oruja karlovakog muzeja obogaena je 2007. godine lijepim primjerkom bodea asnika Kraljevske mornarice Kraljevine (Kraljevstva) SHS.

Bode ubrajamo u skupinu hladnog oruja na blizinu. Ovo kratko oruje izraivalo se za neposredne obrane ili napade. Slui iskljuivo za udar i ubod. Sjeivo moe biti dvobridno, trobridno ili etverobridno. Na njega je simetrino postavljen drak. Balak bodea

najee ima krini izgled i sastoji se od drka, glavice i krinice. Uvoenjem vatrenog oruja bode gubi osnovnu funkciju i postaje uglavnom ukras asnika. U 20. st. bode je esto dio asnike odore kao paradni ili statusni simbol. U razdoblju izmeu dva svjetska rata bode je bio dio odore asnika Kraljevine (Kraljevstva) SHS - Kraljevine Jugoslavije. Uredbom o odei mornarice iz 1924. godine kralj Aleksandar I. Karaorevi uvodi mornariki bode

Bode asnika Kraljevske mornarice Kraljevine (Kraljevstva) Srba Hrvata i Slovenaca

16 GLAS

AKVIZICIJE

GLASNO I JASNO

Drak i krinica bodea

za asnike mornarice. Na bode pripada skupini M 1924/I. Prema monogramu A na sjeivu, za kralja Aleksandra (1921-1934) datiramo ga u vrijeme od 1924. do 1934. godine, odnosno 1936, kada se pojavljuju bodei tipa II s monogramom P II za kralja Petra II. Korice, krinica i glavica drke izraeni su od pozlaene bronce. Krinica je izraena u obliku dva delfina, na sredini se nalazi gumb mehanizma koji oslobaa bode pri izvlaenju iz korica. Kotani drak je vretenast i ukraen tordiranom pozlaenom icom. Sjeivo bodea je elino, dvobridno, s grebenom po sredini. Na jednoj strani sjeiva je grb Kraljevine (Kraljevstva)

SHS, na drugoj kruna i monogram A (Aleksandar). Obje strane ukraene su stiliziranim vegetabilnim ornamentima. Na koricama je apliciran dravni grb Kraljevine ukraen stiliziranim liem. Remen za pripasanje bodea je od crne pletene tkanine i dvjema karikama povezan s koricama. Duljina bodea: 40,5 cm, duljina sjeiva: 28,5 cm, duljina korica: 29,5 cm

GLAS 17

GLASNO I JASNO

ZATITA, KONZERVACIJA, RESTAURACIJA

KONZERVATORSKO-RESTAURATORSKI ZAHVATI NA ZASTAVI OBRTNIKO-RADNIKOG DRUTVA NADARUICA STJEPANOVI

O

brtniko-radniko drutvo Nada utemeljeno je 1887. godine u vrijeme gospodarske krize. Obrtni zakon koji je 1872. godine donijela Marija Terezija proklamirao je slobodno obrtnitvo kojim su cehovi izgubili privilegije.

Propadanjem cehova ekonomski i socijalni poloaj obrtnika i radnika u obrtu postaje tei. Karlovaki obrtnici i radnici okupljaju se oko Nade. Svrha Drutva bila je humanitarna, to je znailo: podupiranje bolesnih i nemonih lanova Drutva, njiho-

Detalj zastave prije zahvata

18 GLAS

ZATITA, KONZERVACIJA, RESTAURACIJAvo sahranjivanje, te brigu o udovicama i siroadi. Kako bi se uspjeno ispunila ova zadaa utemeljena je potporna blagajna. Obrazovnu funkciju imala je drutvena knjinica s itaonicom. Drutvo je organiziralo brojna pouna predavanja za lanove ali i sve zainteresirane graane. U Drutvu su djelovali zbor i tamburai. Vanjska obiljeja Drutva bila su zastava, lenta i nazdraviarski pehar koji se danas uvaju u muzeju. Na zastavi Drutva (inv. br. 7441) je 2005. godine restauratorica Doran Kuan palj iz restauratorske radionice Lorelei-Art d.o.o. u Zagrebu izvrila konzervatorsko-restauratorske radove koji su joj vratili stari sjaj. Brojna oteenja na zastavi (vel. 175 x 183 cm, duina koplja: 240 cm) nastala su kao posljedica este upo-

GLASNO I JASNOrabe te dugotrajne izloenosti praini i svjetlu. Na tkanini su se mjestimino pojavili vei otvori, bila je puna nabora i neistoe. Najvea oteenja nalazila su se u sredinjem dijelu na svilenim i papirnatim aplikacijama, naivenim viticama od metalnih niti i na rubnoj traci. Kako je stanje zastave bilo dosta loe, provedeni su cjeloviti konzervatorsko-restauratorski zahvati na svakom sloju posebno. Radovi su obuhvatili: povrinsko ienje, rastavljanje pojedinih slojeva, ienje i rastezanje, bojanje tkanina za podlaganje i svilenih konaca, zatvaranje otvora na tkanini i ponovno spajanje svih dijelova i vraanje avlia.

Poslije zahvata

GLAS 19

GLASNO I JASNO

PREZENTACIJE - IZLOBE, PREDAVANJA, PUBLIKACIJE

DANIEL BUTALA: RIBEGALERIJA VJEKOSLAV KARAS, 23.V - 13. VI. 2007.ANTONIJA KRTI

zlobom crtea, prostornih crtea i objekata karlovaki akademski slikar Daniel Butala (1943) pokazao je jo jednom svu irinu vlastitih promiljanja na temu crtea. Crte je za Butalu osnovni nain izraavanja. Upravo takav ekstremni stav doveo ga je do spoznaje da minuciozno iscrtane kompozicije u kojima vrijeme zadobiva gotovo prostornu formu trebaju i stvarno oprostorenje. Oblikujui

I

ianu mreu savijanjem i bojanjem Butala je stvorio intrigantan umjetniki ciklus pod nazivom Ribe. Butaline ribice u jatu, opasne ribetine, ribe uhvaene u vru, srebrne ili crno- bijele ribe nositelj su brojnih asocijacija i metafora. Nakon Karlovca izloba je bila postavljena u Studiju Galerije Krevan u ibeniku. Izlobu prati katalog s predgovorom likovne kritiarke Marine Barievi.

20 GLAS

PREZENTACIJE - IZLOBE, PREDAVANJA, PUBLIKACIJE

GLASNO I JASNO

VIKTOR DALDON: THE STORY OF PAINTINGGALERIJA VJEKOSLAV KARAS, 15. VI - 6. VII. 2007.ANTONIJA KRTI

A

kademskog slikara Viktora Daldona (Dubrovnik, 1972) likovna kritika ve niz godina prepoznaje kao jednog od najznaajnijih hrvatskih slikara mlae generacije. Izlobom recentnih radova Daldon se prvi put predstavio karlovakoj likovnoj publici. Njegovo slikarstvo nastaje iskrenim inom kojim majstorski kombinira

mogunosti slikarstva, kolaa, grafike, umjetnosti grafita i uzoraka, figuracije i apstrakcije, informela, primarnog slikarstva, pop-arta i postmodernog slikarstva. Usklaenost, odnosno ivotnost svega nabrojanog, posljedica je Daldonove izuzetne umjetnike i ljudske osobnosti. Predgovor prateem katalogu s reprodukcijama u boji napisala je Ivana Ronevi.

Orange, 2007.

GLAS 21

GLASNO I JASNO

PREZENTACIJE - IZLOBE, PREDAVANJA, PUBLIKACIJE

KARLOVAKI LIKOVNI SUSRETI 2007.GALERIJA VJEKOSLAV KARAS, 11. VII - 29.VIII. 2007.ANTONIJA KRTI

arlovaki likovni susreti su likovna manifestacija kojom Gradski muzej Karlovac zakljuuje prvi dio izlobene godine. Temeljna odrednica ove revijalne izlobe je uvaavanje najrazliitijih likovnih osobnosti bez obzira na njihovu strunu kvalifikaciju u cilju predstavljanja, prema prosudbi irija, najkvalitetnijih recentnih radova karlovake provenijencije pristiglih na natjeaj organizatora. Ove godine se na sudjelovanje prijavilo ukupno 33 autora s 81 radom, od ega je iri u sastavu Vesna Papac (ULAK), Igor ulig (GMK) i Antonija krti (GMK), ujedno i autorica predgovora, za izlaganje odabrao ukupno 43 djela 26 autora. Meu zapaenim djelima su radovi akademskih slikara Daniela Butale i ora Petrovia, profesorice likovne umjetnosti Ivane Maradin, umirovljenog grafiara eljka Lolia, te dizajnera odjee Igora Dobrania u suradnji s diplomiranom grafiarkom Nikolinom Pavlai.

K

eljko Loli: Gravira III, 2006.

22 GLAS

PREZENTACIJE - IZLOBE, PREDAVANJA, PUBLIKACIJE

GLASNO I JASNO

IRENA KEKE: ENERGINO, INTUITIVNO, EMOCIONALNO!GALERIJA VJEKOSLAV KARAS, 7. XI - 28. XI. 2007.ANTONIJA KRTI

T

ree po redu samostalno izlobeno predstavljanje magistrice drvoreza Irena Keke - Kozaki (r. 1974) u Galeriji Vjekoslav Karas izbor je iz pet drvoreznih ciklusa nastalih u vremenu od 2002. do 2006. godine. Izloene sadrajno - vizualne cjeline meusobno su snano povezane autoriinom osobnou kojoj glavno obiljeje daju neposredna emocionalnost i intuitivnost. U stvaralakom smislu Irenini drvorezi nastaju preobrazbom vanjskog, vizualnog ili unutarnjeg, emocionalno-doivljajnog poticaja u slobodnu, apstraktnu, sugestivnu formu, a nji-

ma umjetnica propituje izraajne mogunosti tehnike, te sugestivno iznosi osobne kreativne doivljaje. Promatrajui spomenuto Irenino stvaralako razdoblje u cjelini, u radovima iz 2006. godine primjetno je smirivanje grevite energinosti toliko znaajne za ranije kompozicije. Najnoviji radovi, zahvaljujui vrlo odmjerenim i harmoninim kompozicijskim i koloristikim odnosima, ostavljaju dojam lakoe stvaranja i stanovitog emocionalnog, pa tako i kreativnog smirenja. Predgovor prateem katalogu napisala je Antonija krti.

Inner space, 2006.

GLAS 23

GLASNO I JASNO

PREZENTACIJE - IZLOBE, PREDAVANJA, PUBLIKACIJE

GORAN VRANI: PROVEGALERIJA VJEKOSLAV KARAS, 6. XII - 31. I. 2008.ANTONIJA KRTI

U

mjetniki fotograf Goran Vrani (Zagreb, 1964) viegodinji je suradnik Gradskog muzeja Karlovac, a ovo je njegovo etvrto izlobeno predstavljanje u Karlovcu. Vrani se motivom barki i svega oko njih i u njima bavi od 2000. godine, pa se ova izloba nastavlja na tri prethodne s kojima ima zajedniko inspiracijsko vrelo. U tehnikom smislu ciklus Prove za Vrania znai povratak klasinoj crno-bijeloj fotografskoj tehnici. U izloenom ciklusu fotografija Vrani je uvjerljivo i nepretenciozno zabiljeio prosjenost i uzvienost, nesavrenost i ljepotu. Svakodnevni motiv brojnih riva i rivica, fotografijom je izdigao u sferu umjetnosti.

Iz ciklusa Prove, 2007.

24 GLAS

PREZENTACIJE - IZLOBE, PREDAVANJA, PUBLIKACIJE

GLASNO I JASNO

DARIJA DOLANSKI MAJDAK: SKYLINE REVISITEDGALERIJA VJEKOSLAV KARAS, 6. II - 29. II. 2008.ANTONIJA KRTI

radski muzej Karlovac ugostio je izlobu slika Darije Dolanski Majdak pod nazivom Skyline Revisited, koja je premijerno bila postavljena 2007. godine u zagrebakoj Galeriji Matice hrvatske. Dariju Dolanski Majdak karlovakoj publici predstavila je likovna kritiarka i

G

autorica predgovora izlobi Patricija Ki. Kao polazite likovnog izraavanja koristi geometrijsku apstrakciju, no nju nadograuje u kompleksni prostorni koncept. Na taj nain izloene slike su integralno djelo. Njihovo kruno nizanje u prostoru postaje dio njihove originalnosti i autentinosti.

Skyline revisited, 2007.

GLAS 25

GLASNO I JASNO

PREZENTACIJE - IZLOBE, PREDAVANJA, PUBLIKACIJE

ALFRED (FREDDY) KRUPA: CRTEI I SLIKEGALERIJA VJEKOSLAV KARAS, 5. III - 28. III. 2008.ANTONIJA KRTI

arlovaki akademski slikar Alfred (Freddy) Krupa (r. 1971) predstavio se najnovijim crteima i akvarelima. Pejza je kao i dosad temeljna odrednica Krupinog slikarstva, no ovom prilikom se u jednom dijelu kompozicija gotovo rasplinjuje, te se preoblikuje u udesne slike smisla opetovanja konanosti i postojanosti vjenosti. Na-

K

suprot spomenutim zlokobnim kompozicijama stoje draesne akvarelne minijature. Izlobu treba promatrati kao jedinstveni sklop vizualizacije intimnih slikarevih preokupacija i propitivanja. Pejza je polazite, a krajnja odrednica uvjerljiva silovitost doivljaja. Predgovor izlobi napisao je Mladen Mui.

Podne u Dalmaciji, 2007.

26 GLAS

PREZENTACIJE - IZLOBE, PREDAVANJA, PUBLIKACIJE

GLASNO I JASNO

MAJSTORI I FIGURE: MIROSLAV (MIRKO) REINER (1908-1944) I NJEGOVE KARIKATUREGRADSKI MUZEJ KARLOVAC, IZLOBENI PROSTOR U POTKROVLJU, 19. III. - 18. V. 2008.ANTONIJA KRTI

zlobom je obiljeena stogodinjica roenja karlovakog ahista i karikaturista Miroslava Reinera (1908-1944) i odana poast njegovoj obitelji iji lanovi su tijekom druge plovice 19. i prve polovice 20. st. bili vrlo angairani u drutvenom, kulturnom i politikom ivotu naega grada. U periodu izmeu dva svjetska rata u Karlovcu su odrane dvije

I

izlobe karikatura istaknutih Karlovana. Izloba karikatura autora Boka Gagia bila je odrana 1924. godine u Zorin-domu, a deset godina kasnije izlobu portretne karikature organizira Miroslav Reiner. Ovom studijskom informativnom izlobom kontekstualno smo prezentirali originalne Reinerove karikature iz vlasnitva njegovih nasljednika, te smo na tajGLAS 27

GLASNO I JASNOnain progovorili o karlovakom graanskom identitetu. Izloba je koncipirana u tri dijela unutar kojih su stvoreni arhitektonsko-scenografski okviri za prezentiranje javnog ivota grada Karlovca u prvoj polovici 1930-ih godina: atraktivno fotopoveanje razglednice Ulica Stjepana Radia iz zbirke razglednica karlovakog muzeja, obiteljske povijesti Reinerovih (fotopoveanja iz obiteljskog fotoalbuma), te izlobe u izlobi kojom su prezentirane u obiteljskom vlasnitvu sauvane originalne karikature s izlobe iz 1934. godine s iscrpnim biografskim podacima ili citatima iz knjievnosti i publicistike o prikazanim istaknutim osobama. Izloba je dopunjena projekcijom fotografija svih tada izloenih karikatura, uz kraa biografska odreenja prikazanih osoba. Na taj je nain posjetiteljima pruila doivljaj graanskog Karlovca iz vremena izmeu dva rata. U cilju senzibiliziranja posjetitelja za tematiku, prigodom otvorenja priredili smo igru tombole u kojoj je sretne dobitnike ad hoc karikirao zagrebaki karikaturist Milan Leki - Lex. Portrete smo izloili na oglasnom stupu smjetenom ispred fotopoveanja razglednice, koji je na taj nain postao toka u kojoj se simboliki dodiruju prolost i sadanjost, te cijela izloba dobiva svojevrsni epilog. U katalogu izlobe objavljeni su tekstovi autorice izlobe Antonije krti i suradnice Sande Koevar. Tehniki postav izlobe izveo je AB studio design Barjakovi iz Karlovca.28 GLAS

PREZENTACIJE - IZLOBE, PREDAVANJA, PUBLIKACIJE

PREZENTACIJE - IZLOBE, PREDAVANJA, PUBLIKACIJE

GLASNO I JASNO

UVOENJE ELEKTRINE GRADSKE RASVJETE 1908. GODINESANDA KOEVAR

ovijesni odjel predstavio je 1. lipnja 2007. godine u Maloj dvorani Gradskog muzeja Karlovac predmet mjeseca lipnja - razglednicu Uvoenje elektrine gradske rasvjete iz 1908. godine, inv. br. 8569. Razglednicu je snimio karlovaki fotograf Hinko Brauner na narudbu inenjera ratne mornarice Ivana Nepomuka Modruana. Naime, Modruan se, nezadovoljan izvoenjem radova na uvoenju elektrine rasvjete, alio Gradskom poglavarstvu na kvalitetu izvoenja ispred i na njegovoj kui u Bedemskoj ulici. Kako na svoje pritube nije dobio odgovor, unajmio je fotografa Braunera da situaciju pred njegovom kuom snimi. Razglednica - Uvoenje elektrine gradske rasvjete iz 1908. godine, inv. br. 8569. Na samoj slici je oznaio sporne radnje s datumom izvoenja, a razglednicu je, uz kritiku rada gradske uprave, naslovio nain oblaenja djece (djeaci sa eirima i bosonogi) na Duana Lopaia, vlasnika i urednika Glasonoe, i njihovo oduevljenje novitetom poput stupa elekpoznatog po kritikim prikazima komunalnih i gradtrine javne rasvjete to je u nesuglasju s tekstom raskih tema. Lopai nije, iako je progovarao o pitanjima zglednice koji vrlo kritiki progovara o neodgovornom gradske munjare, razglednicu objavio. ponaanju gradske vlasti (Svega toga ne bi trebalo da se je za vrieme osnovanja bolje mislilo i po obiaju, Vrijednost razglednice je u samoj temi - uvoenju kako i drugdje radilo, ali kaj emo Karlovac je uviek elektrine gradske rasvjete (ujedno prilika za skoro nekaj posebnoga t.j. neki svietski unikum, zato se radi obiljeavanje 100. godinjice). No, time nije iscrpljena danas tako, da se nezna ni tko radi, ni tko odgovara, viestruka vrijednost ovog povijesnog izvora. Slikova prituite li se naem poglavarstvu ne dobijete niti ni dio otkriva nam vizuru grada koja vie ne postoji odgovora. Ganz absolutistisch! Kak se zeme!). (na mjestu tih kua nalazi se danas Dom umirovljenika Sv. Antun), izgled prvih stupova elektrine rasvjete,GLAS 29

P

GLASNO I JASNO

PREZENTACIJE - IZLOBE, PREDAVANJA, PUBLIKACIJE

SECESIJSKI LUSTERIGOR ULIG

vega je pola godine proteklo od nabavke ovog lustera, pa do njegovog izlaganja kao predmeta mjeseca sijenja 2008, to se zbilo na ovogodinju No muzeja. U meuvremenu ga je restaurirao Zoran Kirchhoffer, restaurator Tehnikog muzeja Zagreb. Naime, ove godine Karlovac slavi stotu obljetnicu elektrifikacije, pa je posebna panja posveena lusteru koji se ubraja u prvu generaciju rasvjetnih tijela u ovdanjim kuanstvima. Prema usmenoj predaji, pripadao je kuanstvu dr. Gaje Petrovia (Banija 2) a potom i njegovih potomaka (ipueva 2). Otuda i datiranje ovog predmeta: kao to prilii, mjesni trgovci su ponudom rasvjetnih tijela preduhitrili dolazak struje u kolovozu, o emu svjedoe njihovi oglasi u novinama, primjerice Narodnom glasu. Desetogodinji okvir datacije zatvara pak stilska pripadnost secesiji, osobito razvidna na prolistalim mesinganim spojevima izmeu glavne ipke i tri roga. U dugom uporabnom vijeku lustera bilo je dosta promjena, a iz uporabe je zacijelo iziao zajedno s 19-milimetarskim sijalicama za grlo na navoj za koje je predvien; prema sjeanju starijih majstora, 1960-ih. Preureivanje lustera bio je dio redovne ponude starijih elektriara oglaavane u onodobnom tisku (za elektricitet su preureivane i stare petrolejke i sl.!), pa nije uvijek30 GLAS

S

lako utvrditi to je izvorno stanje predmeta i nije li jo u trgovini, kao svojevrsna konfiguracija, prilagoavan zahtjevima kupca. U ovom sluaju, ni sjenila od lijevanog stakla ne doimaju se kao izvorni dijelovi, premda su dosta stara i usklaenog oblika: profilacije staklenih i metalnih dijelova nisu precizno prilagoene jedna drugoj. Promjena je bilo i na donjem zglobu od kojeg se granaju rogovi.

PREZENTACIJE - IZLOBE, PREDAVANJA, PUBLIKACIJE

GLASNO I JASNO

SVADBENI VIJENACJANA MIHALI

mnogim narodnim pjesmama spominje se jedan od najljepih narodnih obiaja, pletenje svadbenog vijenca. Izradi vijenca prethodio je odlazak u prirodu gdje se skupljalo cvijee i ostalo mirisno bilje. Vijenac su uz pjesmu i zabavu najee plele seoske djevojke za svoju prijateljicu, mladenku, koja e ga nositi na dan vjenanja i na svadbi. U naim selima taj je obiaj zaboravljen, a kao uspomena na davno minula vremena do polovice 20. stoljea zadralo se izraivanje vijenaca od umjetnih materijala. Danas ih, po sjeanju starijih ena, izrauju samo za nastupe folklornih skupina. U etnografskoj zbirci Gradskog muzeja Karlovac, koliko je nama poznato, uva se posljednji originalni vijenac domae proizvodnje, raskono nakien. Otkupljen je od Kate Bilii iz sela Mrzljaki u Draganiima. Prema podacima s inventarne kartice nastao je oko 1900. godine. Taj vijenac etnoloki je vrlo

U

Svadbeni vijenac, Mrzljaki, inv. br. Et - 225

GLAS 31

GLASNO I JASNO

PREZENTACIJE - IZLOBE, PREDAVANJA, PUBLIKACIJEkoncem. Preko ta dva dijela prebaena je pravokutna crvena tkanina, rubovi koje vise s vanjske strane obrua. Ona je na uim krajevima porubljena, a u iri porub uvuena je trobojna vrpca za vezanje. Na duim stranama nalaze se polukruni umeci. Nakit na vencu, sastoji se od veih sloenih rua od crvenog krep-papira. Izmeu rua umetnute su staklene kuglice, ogledalca i pupoljci od posrebrenog papira. Na sredinu vijenca, gdje ne dosee nakit, priiveno je manje ogledalce, nekoliko staklenih kuglica i crvene svilene vrpce. Oko venca, po vanjskom rubu, neko je bilo pijetlovo perje obojeno crvenom bojom. Sada je kokoje, crveno, tamnocrveno i ruiasto. Venac se stavlja koso poloen na tjeme. Sprijeda iznad ela dolazi venac. Nakit na venacu nosi uska dugaka traka od debljeg papira presvuena crvenim krep-papirom. Ona je presloena na pola, a na vanjske krajeve su priivene crvene platnene trake za vezanje. I venac je okien kuglicama, ogledalcima i istim crvenim ruama koje se uzdiu prema gore i zavravaju obojenim perjem. Ispod nakita s prednje strane prikopana je pantljika, arena ukrasna traka. Preko ela mladenka stavlja partu, iroku traku od crvenog tvornikog sukna. Ona je s vanjske strane ukraena okruglim metalnim ukrasima i sitnim sjajnim raznobojnim perlicama. S unutarnje strane priivena je crvena svilena tkanina. Vrpca za vezanje koja se pro-

Venac, inv. br. Et - 225B

zanimljiv, on predstavlja lokalnu posebnost, a mogao bi posluiti i kao predloak za izradu novih primjeraka. Zato smo ga odabrali za predmet mjeseca koji je u rujnu prole godine predstavljen iroj javnosti. Sastavni dijelovi su: venac, venac, pantljika i parta. Najvei sastavni dio nosi naziv venac. Okruglog je oblika poput ravne ploe, promjera trideset centimetara. Na vanjskom rubu nalazi se drveni obru, pojaan irokim kartonskim prstenom. Za obru je privren32 GLAS

PREZENTACIJE - IZLOBE, PREDAVANJA, PUBLIKACIJEvlai kroz petljice na uim krajevima, nedostaje. Kada se svi dijelovi stave na glavu, vijencu je sa svake strane venaca potrebno dodati nekoliko rua. Originalne su izgubljene, pa su na ta mjesta stavljene nove. U duhovnom pogledu sav pribor to se nalazi na vijencu bio je u slubi zazivanja blagostanja u buduem ivotu mladenaca. Na vijencu se istie ponajprije crvena boja koja je u tradicijskoj kulturi imala posebno znaenje. Po narodnom vjerovanju crveno titi od uroka i jaa zdravlje mlade ene, donosi sreu i zadovoljstvo. Narod vjeruje da uroke odbija i perje. Po iskustvima to su ih dugi niz godina sabirali brojni narataji najbolje je paunovo. A kako je takvo perje naim enama bilo nedostupno, koristile su perje domae peradi. Ogledalca i svjetlucavi nakit tite mladu nevjestu od opakih demona koji su u nekim davnim vremenima po prianju starijih ljudi rado svraali na svadbe. Svadbeni vijenci bili su uobiajeni kod mnogih naroda diljem Europe. U etnolokoj literaturi opisani su brojni primjerci koji doputaju pretpostavke o dugovjenosti i porijeklu tog osebujnog nakita. Gotovo svi istraivai koji su se bavili tim pitanjem smatraju da su se oni razvili od obine trake za vezanje duge, rasputene kose. U sveanim prigodama u kosu uticalo se cvijee, koje je u traci imalo oslonac, a strilo je uvis ili je visjelo preko nje. Trake za kosu zabiljeene su u anVenac, inv. br. Et - 225C

GLASNO I JASNO

eona traka, parta, inv. br. Et - 225A

Venac, unutarnja strana

Venac, unutarnja strana

GLAS 33

GLASNO I JASNO

PREZENTACIJE - IZLOBE, PREDAVANJA, PUBLIKACIJE

tiko doba, a iz arheolokih izvora doznaje se da su ih Slaveni i Germani poznavali prije dodira s antikim svijetom (Moszynski 1929: 395, Zelenin 1926/1927: 306, Fehrle 1938: 76, 77) . Prema podacima iz ranog srednjeg vijeka udane ene morale su pokriti glavu, samo su djevojke nosile prvobitne trake. esto su ih podlagale krutim obruem od drveta, lika ili kartona i kitile razliitim nakitom. Naravno da su ukrasi, oblik i nazivi kod razliitih naroda bili razliiti. U strunim krugovima najee se spominje naziv dijadema. I dijademe su jako stare, pronaene su u grobovima iz staroslavenskog razdoblja (Moszyn ski 1929: 394). Kada se djevojaka dijadema u obliku kruga ili polukruga na dan vjenanja bogato nakiti cvijeem, razliitim ukrasima i nakitom, vijenac postaje glavna stvar, a obru mu slui kao podloga. Nerijetko se nakit slagao u obliku sunanog diska ili drva ivota, indoevropskih simbola pobjede i poklika radosti. U elji za to bogatijim ukrasom u vijence su stavljali skupocjen nakit, mirisno bilje, perje, ogledalca i umjetno cvijee, a mladenke su ih ponegdje nosile i nakon svadbe, dok ne zatrudne ili do roenja prvog djeteta (Fehrle 1938: 77, Zega 1926: 68-75). Pod utjecajem sredozemne kulture i kranstva svadbeni vijenci djelomino su promijenili oblik i postali slini kruni, ali ne uvijek. Ima mnogo sluajeva da se promijenio samo naziv, a vijenac je ostao isti. Promjenom naziva cjelokupno je oglavlje dobilo dodatno znaenje koje inae simbolizira mo i vlast, ali i istou osobe koja ga nosi (Fehrle 1938: 79). U hrvatskim narodnim nonjama postoje oba naziva. Jedan je za sreu, a drugi za ovlasti u rjeavanju tekih zadaa to su ih udane ene morale obavljati da bi osigurale opstanak zajednice kojoj su pripadale. Manje je poznato da su svadbene vijence i nakit od perja nosili i mukarci. Susreu se u dijelu Podkarpatja, sline ukrase poznavali su i zapadni Finci, ima ih u Njemakoj, kod Hrvata u Donjoj Austriji. Svadbene vijence za mladoenje pleli su i u Ukrajini, a vjerojatno bi ih daljnjim istraivanjima pronali i drugdje. U Draganiima mladoenja je na vjenanju nosio eir s velikom kiticom (cimer) od umjetnih rua, ogledalca,Djevojaka parta, Bela krajina (agar 2004: 164)

Svadbena kruna, Slunjska Greda (Vitas 1996: 36)

34 GLAS

PREZENTACIJE - IZLOBE, PREDAVANJA, PUBLIKACIJEkuglica i perja, koja bi mogla biti rudiment negdanjih vijenaca. Literatura: Fehrle, E. Die Brautkrone. U: Tracht und Schmuck im nordischen Raum, 2. Band, Leipzig, 1938: 76-81. Maslova G.S. Narodna odeda v vostslavnskih trabicionnh obah i obrbah XIX-naala XX v., Moskva. 1984. Moslavac, S. Katalog izlobe Tradicijska oglavlja i nakit. Kutina. 2001. Moszynski, K. Kultura ludowa Slwian, Krakow: 1929: knj. I Niederle, L. ivot starych Slovanu I. Praha. 1911. Vitez, Z. Katalog izlobe Mladenka u hrvatskim svadbenim tradicijama. Zagreb. 1996. Zega, N. Izoviajene mladine kape u Srbiji U: Glasnik Etnografskog muzeja u Beogradu. Beograd 1926, knjiga I-III, 68-75. Celenin, D. enske golovne ubo vostonh (russih) Slavn U: Slavia V. Praha. 1926-1927: 303338, 535-556. agar, J. Pokrivala. Ljubljana. 2004.

GLASNO I JASNO

Svatovi, 15. stoljee, Wolfegg (Fehrle 1938. 81, sl. 74)

Djevojka Rusinka s vrpcom za kosu (Moszynski 1929: 395, sl. 357)

GLAS 35

GLASNO I JASNO

PREZENTACIJE - IZLOBE, PREDAVANJA, PUBLIKACIJE

NOVA WEB STRANICA GRADSKOG MUZEJA KARLOVACSANDA KOEVAR

radski muzej Karlovac odluio je u prostoru Stelle problematice za svoju obljetnicu 18. prosinca 2007. godine promovirati novi Internet kutak i web stranicu koju je za Studio za grafiko i industrijsko oblikovanje Luka Petak izradio web dizajner Gordan Hajdini. Sama stranica u bojama je loga Gradskog muzeja Karlovac, sivo - bijelo, a naslovna stranica koristi stilizirani lik proelja zgrade Muzeja. Prozori na zgradi iskoriteni su kao prozori u sadraj. Tako se redom otvaraju prozori: Poslanje, O nama (gdje smo - s planom grada, radno vrijeme i ulaznice, usluge, povijest zgrade i muzeja, djelatnici, odjeli, zbirke u sastavu Muzeja), Aktivnosti (stalni postav, izlobe, istraivanja, predavanja, radionice, koncerti, ostalo), Kalendar dogaanja, Edukacija (edukativna djelatnost, radionice za djecu i odrasle, radionice za osobe s posebnim potrebama, predavanja i struna vodstva, igre, suradnja), Dokumentacija, Izdavatvo (Katalozi i monografije, Glas, Ostalo), Donacije, Muzejska trgovina, Linkovi, Plan stranica. Ambiciozno zamiljena web stranica, predviena je i na stranim jezicima. Korisnicima stranica nudi povijest odjela i odabir najzanimljivijih pred36 GLAS

G

meta iz zbirki, s katalokim opisima i fotografijama. Predvieno je interaktivno kretanje stalnim postavom i povremenim izlobama, najave aktivnosti i arhiva dogaanja. Isto tako omogueno je itanje aktualnog i prolih brojeva Glasa, muzejskog asopisa. Kako je stranica jo uvijek u izradi, tako nisu sve rubrike popunjene, a trajno i aurno mijenjanje informacija zasigurno moe pridonijeti kvaliteti usluga Gradskog muzeja Karlovac. Na adresi www.gmk.hr svi zainteresirani mogu pogledati stranicu.

PREZENTACIJE - IZLOBE, PREDAVANJA, PUBLIKACIJE

GLASNO I JASNO

GRADSKI MUZEJ KARLOVAC U NOI MUZEJA, 25/26 I. 2008.RUICA STJEPANOVI I ANTONIJA KRTI

otaknuti prologodinjim odazivom brojnih posjetitelja i ove godine smo sudjelovali u Noi muzeja, muzejsko - promotivnoj akciji Hrvatskog muzejskog drutva. No muzeja na nacionalnoj razini svake godine rasvijetljena je sve veim brojem muzeja, galerija i drugih batinskih usta-

P

nova. Ove godine je u akciji sudjelovalo 45 ustanova, a broj posjetitelja je premaio 100 000. Na muzej, na svoje dvije lokacije, privukao je 3 000 posjetitelja. Ove godine su odrasle posjetitelje u stalnom postavu Muzeja doekala besplatna vodstva kustosa i prezentacija secesijskog lustera. Za djecu predkolskog uzrasta mu-

GLAS 37

GLASNO I JASNO

PREZENTACIJE - IZLOBE, PREDAVANJA, PUBLIKACIJE

Klapa Fureti

zejska pedagoginja priredila je voenje po postavu uz pomo, tada po prvi put predstavljenih, ginjol lutaka djevojice Ane i djeaka Ive. Za oputenu atmosferu se izvedbom popularnih lagera pobrinuo pijanist Zoran tefanac. U Galeriji Vjekoslav Karas izloba fotografija i promocija multimedijalnog CD-a Prove fotografa Gorana Vrania stvorila je idealno ozraje za koncert karlovake klape Fureti. Pononi koncert profesora i uenika karlovake Glazbene kole bio je za sve ljubitelje glazbe eer na kraju ove izuzetne noi.

Karlovaki tjednik, 24. I. 2008.

38 GLAS

PREZENTACIJE - IZLOBE, PREDAVANJA, PUBLIKACIJE

GLASNO I JASNO

MONOGRAFIJA JAKOV AEL (1832-1903)SANDA KOEVAR

a Meunarodni dan muzeja Gradski muzej Karlovac predstavlja monografiju o ivotu i djelu Jakova aela. Ovaj viegodinji projekt zapoet je 2003. godine objavljivanjem dvojezinog (njemaki/hrvatski) izdanja aelovog putopisa Bilder aus dem Oriente/ Slike s Orijenta, te nastavljen izlobom njegovih radova organiziranom 2004/2005. godine. Sama monografija nametnula se kao nuna publikacija nakon izlobe. Monografija je obuhvatila i kataloko predstavljanje predmeta izloenih na spomenutoj izlobi, od kojih su neki prvi put bili predstavljeni karlovakoj javnosti. Projekt ael su zajedniki realizirali Povijesni, Kulturno-povijesni i Galerijski odjel, iji su kustosi autori tekstova i katalokih jedinica u monografiji. Prilog za aelovu biografiju napisala je urednica monografije Sanda Koevar, njegov slikarski opus obradila je kustosica Galerije Antonija krti, dok je kustos Kulturno-povijesnog odjela Igor ulig prikazao Jakova aela kao projektanta i graditelja crkvenog namjetaja. Kako je primarna djelatnost Jakova aela bila pukarstvo, a veina puaka s njegovom signaturom uva se u Hrvatskom povijesnom muzeju, tako je taj aspekt njegove djelatnosti prikazao voditelj zbirke vatrenog oruja Hrvatskog povijesnog muzeja Janko Jelii. Monografija je nova publikacija u muzejskoj ediciji Katalozi i monografije. Dvojezina je (hrvatski/engleski) i bogato opremljena fotografijama u boji fotografa Gorana Vrania. Oblikovana je i tiskana u 300 primjeraka u Tiskari Peari & Radoaj u Karlovcu.GLAS 39

Z

GLASNO I JASNO

MUZEJSKA PEDAGOGIJA

PEDAGOKI ASPEKTI IZLOBE DADOH ZLATO ZA ELJEZO HRVATSKOGA POVIJESNOG MUZEJAANDREJA SMETKO, HRVATSKI POVIJESNI MUZEJ

rimjena pedagogije kao ukupnost znanja o metodama, tehnikama i sredstvima odgoja i obrazovanja u muzejskom kontekstu osigurava struan, teorijsko-metodoloki pristup u ispunjavanju jednog od temeljnih naela muzejskog djelovanja, a to je njegovo edukativno poslanje. Ono proizlazi iz samobitnosti muzeja odreenog osnovnim funkcijama zatite, istraivanja i komuniciranja predmeta batine kao izvora, nositelja i medija informacije1 u svrhu obrazovanja i razvijanja afirmativnog odnosa prema ouvanju batine i njihovih poruka za sadanje i budue narataje. Pritom su predmet batine i njezin korisnik osnovni parametri muzejskog djelovanja, iji se meuodnos odreuje i usmjerava u okviru komunikacijske domene muzejske djelatnosti. Naini uspostavljanja njihovog suodnosa u postizanju dvosmjerne komunikacije, kako bi se maksimalno iskoristio edukativni potencijal muzeja, predmet su rada muzejske pedagogije. Koritenje pedagokog pristupa kao sekundarnog, pomonog sredstva komunikacije na izlobama, znai primjenu adekvatnih tehnika i metoda uenja i pouavanja, primjerenih razliitom profilu posjetitelja i potrebnih za razumijevanje i percipiranje izlobenih poruka. Za razliku od izlobi zbirki ili izlobi umjetnikog karaktera, stalni postavi i tematske izlobe usmjerene su na najiri krug posjetitelja, razliitih s obzirom na dob, znanje i interes. Iako one nude irok raspon informacija, od openitog k specijaliziranom pristupu sagledavanja tematike, ostavljajui posjetitelju mogunost samostalnog odabira i selekcije informacija potrebnih za razumijevanje izlobene teme, ciljano1

P

koritenje pedagokih aspekata i posebno osmiljenih pedagokih programa unutar ili uz izlobe mogu doprinijeti boljoj uinkovitosti njihove prijemljivosti. Kao zoran primjer primjene pedagokog pristupa na izlobi predstavljamo pedagoko-obrazovne programe koritene na izlobi Dadoh zlato za eljezo odrane u Hrvatskom povijesnom muzeju u Zagrebu od 14. prosinca 2006. do 28. listopada 2007. godine.

IZLOBA DADOH ZLATO ZA ELJEZOIzloba Dadoh zlato za eljezo primjer je tematske izlobe koja putem raznovrsnih materijalnih svjedoanstava uvanih u zbirkama Hrvatskoga povijesnog muzeja prezentira povijesno razdoblje Hrvatske i ivot njezinih stanovnika u vrijeme Prvoga svjetskog rata (1914-1918). Vanost i znaaj ove izlobe, ija je autorica muzejska savjetnica Jelena Boroak Marijanovi, a autorica likovnog postava Nikolina Jelavi Mitrovi, je viestruk u strunom, muzeografskom, i sadrajnom pogledu. Rije je o vrlo kompleksnoj i zanemarenoj temi kojom se hrvatska historiografija2 nije sustavno i cjelovito bavila, stoga izloba predstavlja vaan doprinos vrednovanju i upoznavanju ire javnosti s tim razdobljem hrvatske prolosti. Osnovni poticaj organiziranju izlobe bio je da se rezultati dugogodinjeg strunog i znanstvenog rada na obradi muzejske grae HPM-a, koja svjedoi o zaboravljenom ratu, prezentiraju i objave.2 U hrvatskoj historiograji Prvi svjetski rat zabiljeen je kao zaboravljeni rat koji je zbog politikih prilika nakon rata i uslijed brzo nadolazeeg Drugog svjetskog rata, ostao nedovoljno istraen. Tome doprinosi i injenica da su hrvatske zemlje bile gubitnice rata, te je bilo nepoeljno isticanje vojne, domobranske slube lanova obitelji.

Maroevi, I. Uvod u muzeologiju. Zagreb. 1993: 123-125.

40 GLAS

MUZEJSKA PEDAGOGIJAKoncepcijski izloba je podijeljena u est kronolokotematskih cjelina, unutar kojih je rasporeeno oko 600 muzejskih predmeta (dokumentarna fotografija, vojne i civilne znake, medalje i odlikovanja, dokumenti, tisak, ratni dnevnici, dopisnice, predmeti izraivani na ratitu i predmeti svakodnevne upotrebe s ratnom simbolikom, povijesne karte i likovna djela) prezentiranih u originalu, reprodukcijama i u vidu elektronikih prezentacija. Svaka cjelina putem pomno odabranih izloaka stavljenih u meusobni suodnos unutar zajednikog konteksta, prostorno oblikovan u ogranienim uvjetima palae Vojkovi-Ori-Kulmer-Rauch, nastoji zorno ukazati na kljune dogaaje i imbenike tog razdoblja: I. Drutveno-politike prilike uoi i u vrijeme rata: uzrok i povod rata, dravno pravni poloaj hrvatskih zemalja u okviru nerazdruive Austro-Ugarske Monarhije i politiki programi rjeenja hrvatskog pitanja, ivot civila i humanitarne akcije, prehrana u vrijeme rata, Crveni kri, ene u ratu; II. Ustroj austro-ugarske vojske: rodovi vojske, zapovjedni asniki kadar; III. Hrvatsko domobranstvo: svakodnevnica na bojinici, oprema vojnika, zapovjednici; IV. Hrvatske postrojbe na bojinicama: oruje i inovacije u ratu, dopisnice s ratita, ratni dnevnici, umjetnici na ratitu; V. Ratne rtve i stradanja; VI. Epilog: nova karta Europe, Hrvatska u novoj dravnoj zajednici. Iako okosnicu izlobe ini prikaz vojne povijesti kroz ratni put pojedinih postrojbi austro-ugarske vojske u okviru koje su se borili hrvatski vojnici na europskim bojitima, posjetitelju se nastoji dati, koliko to dostupna graa i ogranieni izlobeni prostor doputaju, sveobuhvatan uvid u drutveno-socijalne, gospodarske i politike prilike u kojima su se nale hrvatske zemlje uoi, u vrijeme i neposredno nakon rata. U naslovu izlobe Dadoh zlato za eljezo, preuzetog iz naziva jedne od mnogobrojnih humanitarnih akcija koje su se provodile tijekom rata, naglaen je antropoloki aspekt izlobe sadran u prikazu ivota vojnika na bojitu i civilnog stanovnitva u domovini, povezanih humanom brigom za sudbinu malog ovjeka u vihoru Velikoga rata. Koritenjem interdisciplinarnog pristupa u kojem je sadrana suradnja svih strunjaka, od autora izlobe,

GLASNO I JASNOkustosa pojedinih zbirki, dizajnera pa i muzejskog pedagoga, posjetitelju se omoguava uvid u djelovanje razliitih imbenika, uzrono-posljedino povezanih, u pokuaju cjelovitog sagledavanja jednog povijesnog razdoblja u kontekstu svjetskih zbivanja i opeljudskih vrijednosti. Cilj je razumijevanje povijesnih imbenika i procesa koji su posredno i doveli do demokratskih promjena u Europi i Hrvatskoj poetkom devedesetih godina 20. stoljea, zahvaljujui kojima je potaknut interes za prezentaciju ove teme (Boroak Marijanovi, 2006:4).

PEDAGOKI ASPEKTI NA IZLOBI DADOH ZLATO ZA ELJEZOOdgojno-obrazovna uloga izlobe, sadrana u idejnoj koncepciji, vizualizirana je i ispoljavana putem razliitih oblika muzeografske prezentacije: od posjetitelju lako itljivih i razumljivih tematskih legendi i povijesno kontekstualiziranih predmetnih legendi, preko zvunih efekata u funkciji oivljavanja ratne stvarnosti, ali i kao medija u prenoenju vjerodostojnih audio zapisa i izvadaka iz dokumenata, do multimedijalnih prezentacija i interaktivnih projekcija. Upotreba informacijske tehnologije na izlobi odraz je dananjeg informatikog drutva, a koristi se u svrhu interpretacije muzejskog sadraja te pojaavanja dojma i animiranja posjetitelja pri razgledavanju. Njima se na uinkovit nain prikazuju kompleksni sadraji (npr. dokumentarni film Hrvatska politika scena u vrtlogu Prvoga svjetskog rata te interaktivne projekcije Svrstanosti zemalja u Prvome svjetskom ratu i Karta bojita 1914. - 1918. 3) ili omoguuje uvid u mnogo vei izbor istovrsne muzejske grae koja se u prostornom ogranienju i klasinim nainom izlaganja ne bi mogla tako efikasno prezentirati (tematske multimedijalne prezentacije fotografija). Multimedija takoer omoguuje i usmjerava posjetitelja na maksimalno iitavanje predmeta kao dokumenta. Tako se na primjer zumiranjem pojedinih detalja s dokumentarnih fotografija naglaavaju odreeni kulturno-antropoloki fenomeni ivota vojnika na bojinici3 Posjetitelj dobiva pregled europskih bojita (istono, zapadno, balkansko i talijansko bojite) na kojima su se borili hrvatski vojnici s mogunou odabira i pokretanja animacijskog prikaza tijeka ratnih operacija na pojedinim bojitima od 1914. do 1918.

GLAS 41

GLASNO I JASNO(poput odijevanja, higijene, razonode...). Koritenjem pokretnih ladica, scenografskih inscenacija (poput asnikog radnog stola ili rova), simbolinih instalacija (prikaz rtava rata) i interpretativnog filma (Krojenje karte Europe) percipiranje se dinamizira, a posjetitelj angaira u samostalnom otkrivanju i promiljanju muzejskog sadraja. Svi ovi navedeni sekundarni oblici muzeografske prezentacije prisutni na izlobi nisu nametljivi u odnosu na originalni predmet, odnosno ne naruavaju njegov integritet i primat, kao osnovnog izvora informacije i medija poruka. U tome se oituje koncepcijski dobro osmiljeno prostorno oblikovanje izlobe, koje na izlobi ima viestruku komunikacijsku funkciju, od orijentacije posjetitelja na izlobi i njene prohodnosti do kontekstualizacije i interpretacije muzejskog sadraja. Osim to je u muzeografskoj prezentaciji vidljivo prisutan pedagoki aspekt, izloba je popraena i posebno osmiljenim pedagokim programima namijenjenima najavljenim kolskim grupama i graanstvu. Budui da je Muzej svojom vokacijom i sadrajem koji prezentira prirodno usmjeren na ispunjavanje ciljeva odgojno-obrazovnih ustanova, programi su veinom namijenjeni potrebama najavljenih kolskih grupa realiziranih u okviru strunih vodstava i popratnih radionica. Kako uenje u muzeju nudi iskustveno, dobrovoljno i osobno uenje, za razliku od institucionalnog formalnog obrazovanja, realizacija izvankolske nastave u Muzeju omoguila je drugaiji, neponovljivi pristup usvajanja kolskog gradiva. Tema Prvoga svjetskog rata dio je redovitih kolskih programa iz nastave povijesti 7. i 8. razreda osnovne kole te 3. i 4. razreda gimnazije i 2. razreda strukovnih kola, stoga su muzejski programi pedagoko-didaktiki prilagoeni upravo toj ciljanoj skupini posjetitelja, dakle djeci i mladima od 13 do 18 godina. Programi su realizirani na nekoliko naina: u vidu strunog vodstva kao osnovnom i najeem iskazu muzejsko-pedagokog rada na izlobi, upotrebom razliitih pedagokih oblika i metoda kao sekundarnog sredstva muzeografske prezentacije, zatim dodatnih radionica koje se odvijaju nakon razgledavanja izlobe i radnih zadataka kojima se usmjerava samostalno razgledavanje izlobe. Svi ti oblici dodatno pospjeuju42 GLAS

MUZEJSKA PEDAGOGIJAoslobaanje i diseminaciju obrazovnog potencijala predmeta batine u svrhu boljeg razumijevanja njihovih poruka. U tome su posebno uinkoviti pedagoki oblici implementirani u muzeografski prikaz, jer poivaju na principu uenja kroz igru kojim se djeci na zanimljiv i njima opipljiv nain objanjava, ali i angaira u percipiranju i samospoznavanju odreenih sadraja. Koritenjem raznovrsnih komunikacijskih metoda i tehnika (od mogunosti dodirivanja predmeta do upotrebe multimedijalne prezentacije) muzejski sadraj se dodatno interpretira i kontekstualizira u interaktivnom percipiranju. Tako je izlobena cjelina u kojoj se predstavlja ivot vojnika na bojitu upotpunjena prikazom opreme vojnika na temelju prijepisa iz ratnog dnevnika domobranskog asnika Stjepana Kolandera (iji je original na izlobi predstavljen u funkciji svjedoanstva i osobne memorije) te upotrebom interaktivne metode hands-on u samostalnom pregledu replike teleaka (ruksak austrougarskog vojnika pjeaka) i njegovog sadraja u kojem se, izmeu ostalih naznaenih nunih potreptina, nalazi i jedna originalna vojnika uturica za vodu. Multimedijalna projekcija bijele golubice, koja vizualno izranja iz simbolike instalacije prikaza rtava Prvoga svjetskog rata, koritena je u svrhu emocionalnog angairanja posjetitelja u introspektivnom promiljanju o ljudskim patnjama, stradanjima i (ne)smislu rata openito. Dok se u sagledavanju neposrednih posljedica rata s dravnopravnog aspekta, u kojem je stubokom promijenjena politika karta Europe po diktatu zemalja pobjednica rata, posjetiteljima kroz igru, slaganjem didaktike puzzle-karte, ukazuje na geografsko-politiki kontekst Europe prije i nakon rata. Pritom se posebno, uz vodstvo strunog vodia, razmatra poloaj hrvatskih zemalja koje su se nakon raspada pobijeene AustroUgarske Monarhije i nakon kratke uspostave Drave Slovenaca, Hrvata i Srba nale u novoj dravnopravnoj zajednici Kraljevini (Kraljevstvu) SHS. Drutveni aspekt rata predstavljen je simbolinim oivljavanjem humanitarne akcije Ratna spomen lipa kojom su graani prikupljali pomo za siroad i udovice rata. Ovaj pedagoki oblik djelomice sadri odlike metode oivljene povijesti (tehnika sudjelovanja) jer

MUZEJSKA PEDAGOGIJA

GLASNO I JASNO

Multimedijalna instalacija simbolikog prikaza rtava Prvoga svjetskog rata potie posjetitelja na introspektivno promiljanje poruka izlobe Zakucavanjem avlia u deblo lipe posjetitelja se na iskustveni nain upoznaje s jednom od mnogobrojnih humanitarnih akcija koje su se provodile tijekom Prvoga svjetskog rata

Upoznavanje s opremom vojnika na bojitu pomou replike teleaka i koritenjem hands on metode Scenografska inscenacija asnikog radnog stola na kojem se projicira interaktivna karta bojita 1914. - 1918. s pokretnom ladicom

GLAS 43

GLASNO I JASNOposjetitelja upoznaje s povijesnim dogaajem putem djelomine rekonstrukcije akcije, zabijanjem avlia u deblo lipe, ali u svrhu prisjeanja i odavanja poasti svim poginulim i stradalim vojnicima u ratu s porukom da ovakvi dogaaji ostanu dio prolosti. Koritenje radnih zadataka, primjerenih i prilagoenih uenicima, metoda je koja na vrlo uinkovit i zanimljiv nain omoguuje samostalno razgledavanje ili, bolje reeno, istraivanje izlobe, fokusirajui panju na sam muzejski predmet. Radna biljenica, koja je realizirana u okviru pedagokog programa Iznenaenja iz prolosti4, svojevrsni je vodi po izlobi za djecu i mlade, ali i koristan pedagoko-didaktiki prirunik uiteljima povijesti u obradi teme Prvoga svjetskog rata, upotrebljiv i nakon izlobe. Drugi vid pedagokih aktivnosti ostvarenih na izlobi predstavljaju posebno organizirane pedagoke radionice koje slue kao nadopuna strunom vodstvu u svrhu kreativnog izraavanja i usvajanja izlobenog sadraja. Njima se takoer mogu predstaviti i one teme koje na izlobi nisu posebno istaknute ili predstavljene, kao to je tema knjievnosti i Prvoga svjetskoga rata, a doprinose cjelovitosti prikaza tematike. Upoznavanje s djelima hrvatskih knjievnika, koji su ili sami bili sudionici rata5 ili koji evociraju6 to ratno vrijeme, uenicima se proiruje kontekst i perspektiva sagledavanja tematike kroz subjektivni doivljaj rata. Tu ulogu imaju i ratne dopisnice s bojita predstavljene na izlobi, u ijoj su formi uenici, stavljajui se u vremenski kontekst rata, izrazili svoje vienje i dojmove nakon razgledavanja izlobe. Radionicom se na taj nain dobila povratna informacija o prijemljivosti i razumijevanju poruka izlobe. Pedagoki programi namijenjeni graanstvu7, u smislu nenajavljenog, pojedinanog posjeta u Muzej usmjere4 Program kojim je Muzej sudjelovao u 12. muzejsko-edukativnoj nagradnoj igri Iznenaenje u organizaciji Sekcije za muzejsku pedagogiju i kulturnu akciju Hrvatskoga muzejskog drutva povodom Meunarodnog dana muzeja, 18. svibnja 2007. 5 Miroslav Krlea u zbirci novela Hrvatski bog Mars (1947). 6 Ivan Goran Kovai u zbirci novela Dani gnjeva (1936) i pjesmi Oina kolajna u Ognji i roe (1945) te Dragutin Tadijanovi u pjesmama Dopisnica na ratite i Mlade domovini u zbirci Dani djetinjstva (1937). 7 Programi su bili organizirani povodom obiljeavanja Meunarodnog dana muzeja, 18. svibnja 2007. na temu Muzeji i univerzalna batina.

MUZEJSKA PEDAGOGIJA

Koritenjem pokretnih ladica i rjeavanjem radnih zadataka potie se na aktivno i samostalno istraivanje izlobenog sadraja.

ni su na uspostavljanje suradnje i poticanje interaktivnijeg odnosa izmeu Muzeja i drutva, kako bi razumjeli svrsishodnost muzejskog djelovanja. Susreti graana s kustosima Muzeja u svrhu prikupljanja grae Prvoga svjetskog rata, primjer je kako muzej putem izlobe ispunjava svoju drutvenu funkciju. Na temelju saznanja da je rat ostavio traga u gotovo svakoj hrvatskoj obitelji, u kojem je na dalekim europskim bojitima svoje ivote ostavilo oko sto devedeset tisua vojnika (regrutiranih s podruja hrvatskih zemalja i BiH), graani su pozvani da zavire u svoje obiteljske albume i ostavtine te da grau donesu na

44 GLAS

MUZEJSKA PEDAGOGIJAuvid u muzej gdje e im kustosi dati struno miljenje pri determinaciji materijala. Svrha akcije je potaknuti posjetitelje na istraivanje povijesti vlastite obitelji, te na prikupljanje grae s namjerom da se sadrajno upotpune zbirke Muzeja. Vojna tematika izlobe dodatno je aktualizirana pedagokim programom kojim su u postavu izlobe predstavljane odabrane vojne odore Oruanih snaga Republike Hrvatske. Program, realiziran u suradnji s Vojnim muzejom Ministarstva obrane Republike Hrvatske od 18. svibnja do 1. srpnja 2007, omoguio je posjetiteljima da se upoznaju s izgledom razliitih vrsta suvremenih hrvatskih vojnih odora te da razgledaju izlobu uz vodstvo vodia odjevenih u asnike slubene odore Hrvatske vojske. Cilj ove implementacije u povijesnu izlobu je posjetiteljima ukazati na kontinuitet vojne povijesti Hrvata i ostvarenu viestoljetnu tenju hrvatskoga naroda za samostalnom dravom. S druge strane eljelo se podsjetiti javnost na sakupljaku djelatnost Muzeja, u svrhu obogaivanja muzejskih zbirki novim akvizicijama te vrednovanja i ouvanja suvremenih svjedoanstava kao dio nacionalne materijalne batine za budue narataje. Na temelju iscrpnog prikaza raznovrsnih naina i oblika pedagokog djelovanja koritenih na izlobi Dadoh zlato za eljezo moemo zakljuiti da se ova tematska, interpretativna izloba moe okarakterizirati i kao intePosjetiteljima se kroz igru, slaganjem puzzle-karte, ukazuje na geografsko-politiki kontekst Europe prije i nakon rata

GLASNO I JASNOraktivno dinamina izloba u kojoj se ostvaruje dijalog s posjetiteljem (Maroevi, 1993:241). Vanost, uloga i svrha upotrebe pedagokog pristupa kao integrativnog dijela muzejske izlobe, koji se promilja ve u idejnoj koncepciji izlobe, na zoran je nain iskazana u njenom uvodnom dijelu. Putem kljunih eksponata (reljefi nepoznatog hrvatskog domobrana i Svetozara Borojevia kao najvie rangiranog hrvatskog asnika), muzeografskih rekonstrukcija (rov, transportna kola) te angairanjem posjetitelja u oivljavanju humanitarne akcije (Ratna spomen lipa) saeta je osnovna ideja izlobe: upoznati posjetitelja sa sudbinom malih i velikih ljudi u vihoru jednoga rata, u kojem je uza sve strahote razaranja i ljudskih patnji prisutna i ona humana strana s porukom da je ljudski ivot najdragocjeniji, a ouvanje mira imperativ svima nama. Izloba e ovu istu poruku prenositi