Glas%20svete%20barbare%2025 26%20za%20web

SVETE BARBAREGLASBRoj 25-26 GodinA xiV

SViBAnj 2014.

cijena 10 kn

iSSn 1849-1979

310 godina crkve

Scenski križni put

Božić v Vrabču

INTERVJUBožo Skoko

Sjećanje nafra Stojana

„Blago“ u staroj školi

Endi - zaljubljen u Vrapče

Sadržaj

Must be je engleski pojam što u doslovnom prijevodu znači „moraš biti“, nasuprot must have engleskom pojmu, kojega često koriste današnji mladi, a znači „moraš imati“. Mladi okupljeni oko ovog loga žele prvenstveno „biti“. Ujedno se u tom engleskom izričaju skrivaju tri slova M,S,B Mladi Svete Barbare koji čine zajednicu mladih okupljenih pri Župi Svete Barbare u zagrebačkom naselju Vrapče.

Glas Svete Barbare, broj 25-26, godina Xiv., svibanj 2014. – list župe Svete Barbare djevice i mučenice • 10090 Zagreb, Vrapčanska 165 •Tel/faks: +385 (1) 3484.312

•www.svetabarbarazagreb.com • E-mail: [email protected] Glavni i odgovorni urednik: Antun Sente, ml., župnik • Tehnički urednik: Lovro Rebić

• Grafički urednik: Borivoj Bošnjak • Lektura: Marina Barišić • Fotografije: Anita Ilijavec, Foto Štimac, Morana Varović Čekolj, Marina Čekolj, Antonela Marendić,

Veronika Veselinović, Ana Šarić, Antica Terze, Mateo Pokas • Tisak: Kerschoffset Zagreb d.o.o.• Izdavač: Župa Svete Barbare djevice i mučenice • Za izdavača: Antun Sente • Naklada: 1200 primjeraka

Račun Župe u Zagrebačkoj banci: HR8923600001101570344OIB Župe: 91660837233

Logo Zajednice mladih Svete Barbare

GLAS SVETE BARBARE 1

Dragi čitatelji!Bogu hvala izašao je 25. broj župnog lista Glas Svete Barbare. Zapravo to su dva broja, 25. i 26. u jednom uvezu. Nedostatak vremena uzrok je malog kašnjenja iako je ovako jeftinije. Vama pak dragi čitatelji neće nedostajati sadržaja. Neke od ponuđenih tekstova mogli ste već naći na našim mrežnim stranicama. Neki tekstovi su posve novi a od nekih donosimo samo dio onoga što možete naći na župnom portalu.

Ovaj dvobroj prati događaje od prošlog ljeta kako tekstom tako i fotografijom. Kronološki želi zabilježiti svaki događaj važan za život župne zajednice dok nekim događajima daje više prostora. Novi broj donosi i neke nove rubrike: popis pokojnih župljana s godištem rođenja, ali i „Ljudi pored nas“. U navedenoj rubrici predstavljamo ljude sa svojim osobitostima koje susrećemo češće ili povremeno na našem svakidašnjem životnom putu.

S obzirom da je Vrapče dio Zagreba i kajkavskog govornog područja ovaj broj donosi falačec kajkavskih stihova više autora. Isto tako nekoliko stranica posvećeno je korizmi i najvećem kršćanskom blagdanu Uskrsu. Posebno je pak zanimljiv intervju s dr. Božom Skokom, višestruko priznatim medijskim stručnjakom.

Vama i vašima želimo svako dobro te obilje Božjeg blagoslova u ovim uskrsnim vremenima!

Uredništvo

Riječ urednika � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � 1Riječ župnika � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � 2Živost župe � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � 19Vjerujem... i baš mi je dobro! � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � 20MustBe nasuprot Must Have � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � 24Domaća obiteljska zadaća � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � 27Naizgled obično jutro... � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � 29„Moja osveta je - Oprost!“ � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � 33Vrapčani u Vukovaru i Vukovarci u Vrapčanima � � � 38Sveta Barbara ponovno povezala južnu i zapadnu Hrvatsku � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � 43Jednostavnost i toplina ljudskosti � � � � � � � � � � � � � � � � � � 45Panis u Stubici � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � 48Božić v Vrabču � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � 52Križni put � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � 59Čišćenje stare škole je „veliko blago“ � � � � � � � � � � � � � � 65Kršteni, vjenčani i preminuli � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � 66Kako biti majka devetero djece danas? � � � � � � � � � � � � � 73Nemaš ništa, a imaš SVE! � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � 76Mara – najstarija sudionica kateheza � � � � � � � � � � � � � � � 78Lovci � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � 80Vlč. Odilon � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � 81Pasionska baština v Vrabču � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � 82Krist je uskrsnuo uistinu! � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � 85Intervju: Božo Skoko � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � 8825. Glas Svete Barbare � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � 93Mirko Radušić � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � 96Šutljivi svetac � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � 98Nightfever � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � 99Nakon skupštine 2014. � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � 102Kateheza mog župnika � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � 103Hodočašće u Međugorje � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � 105Zaljubih se u Vrapče... � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � 109Nevjerni Toma � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � 111Tjedne aktivnosti pri Župi Svete Barbare Zagreb – Vrapče � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � � 112

SadržajRIjEČ uREdNIKA

2 GLAS SVETE BARBARE

RIjEČ ŽuPNIKA

dRAGI MOjI VRAPČANI!U svojoj svećeničkoj službi često se susrećem s problematikom nepovje

renja u Božju opstojnost i njegovu ljubav kojom nas želi zaštititi od zla. Naprimjer, dođu mi ljudi koji žele krstiti dijete, a nisu vjenčani. Iako nemaju nikakvu zapreku za primanje sakramenta ženidbe, osjećam kod njih jedno nepovjerenje prema ulasku u sakrament ljubavi te spoznaji da će zaštićeni snagom Božjeg sakramenta ljubavi kvalitetnije živjeti. Nadalje, svjedoci smo kako teško ljudi povjeruju da je sakrament bolesničkog poma

zanja sakrament ozdravljenja, kako onog duhovnog, tako i tjelesnog. Kada, pak, život pritisne s raznih strana, često se odajemo strahu kako će sve završiti, a premalo dajemo prostora i povjerenja Bogu koji može sve okrenuti na dobro. Mogli bismo nadaleko nabrajati razna nepovjerenja koja opterećuju današnjeg čovjeka. Na kraju, depresija jest bolest koja nastaje i razvija se zbog nemogućnosti pronalaženja smisla te nedostatka nade da će biti bolje, da će zlo biti poraženo. Ništa novog pod suncem. Slično je mučilo i Isusove učenike. Dok su oni o tom razgovarali, stane Isus po-sred njih i reče im: „Mir vama!“ Oni, zbunjeni i prestrašeni, pomisliše da vide duha. Reče im Isus: „Zašto se prepadoste? Zašto vam sumnje obuzimaju srce? No, Bog ima odgovor i rješenje. Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da ja imam.“ Rekavši to, pokaza im ruke i noge. I dok oni od radosti još nisu vjerovali, nego se čudom čudili, on im reče: „Imate li ovdje što za jelo?“ Oni mu pruže komad pečene ribe. On uzme i pred njima pojede. I danas je moguće primijeniti isti „recept“. Čovjek želi znak, dokaz. I Bog nam uporno i redovito daje znakove koje možemo opipati te se uvjeriti da je On živ među nama prisutan. Spomenut ću samo jedno o kojem su mnogi mediji izvještavali, a ja sam se koristio sadržajem mrežnih stranica bitno.net: √„Mlada majka, 33-godišnja Ivana Greco iz Catanije, doživjela je jednu vrlo neobičnu priču. U ožujku 2013. godine, u 32. tjednu trudnoće, hospitalizirana je zbog moždane aneurizme. Carskim rezom donijela je na svijet djevojčicu koja je tada težila samo pola kilograma. Liječnici su uspjeli spasiti život malene djevojčice. Međutim, Ivana se nije budila iz kome. Za to vrijeme, kako kaže, doživjela je jedno neobično iskustvo. „Dok sam bila u komi, molila sam s Ivanom Pavlom II. On je sjedio pored mene na krevetu, osjetila sam njegovu ruku na svom čelu. Molili smo satima i satima, dan za danom, svaki dan“, priča Ivana koja je sigurna da je blaženi Papa spasio njezin život i život njezine djevojčice. „Stavio je moju glavu na svoje rame i rekao da se molimo Gospi. Svaki dan me grlio. Rekao je da nikad ne prestanem moliti. Kada je rekao da mora ići, tada sam se probudila iz kome.“≈ Ovo čudesno ozdravljenje potvrđeno je od nezavisnih liječnika.

Za svako proglašenje blaženim ili svetim potrebno je jedno ovakvo čudo, a često smo svjedoci proglašenja novih blaženika i svetaca. Tko to može činiti, ako ne netko tko je pobijedio smrt. Netko tko je iznad naše vremenitosti, prostornosti i materijalnosti. Netko tko upravlja vremenima i događajima. Izvješća o ponašanju Isusa Krista nakon uskrsnuća upravo Ga tako opisuju. Ovakva čudesna ozdravljenja jesu zapravo stvarnost u kojoj možemo „staviti svoje ruke u Isusove rane koje su donijele život“ i osvjedočiti se da je živ prisutan. Kada to prihvatimo, svaki strah i neizvjesnost, tjeskoba i depresija će nestati. Tada dolazi radost i po nama se širi do svakoga čovjeka!

Radosni vam bili uskrsni blagdani. Uskrsnom radošću neka budu ispunjeni svi vaši dani!

Vaš župnik mons. Antun Sente, ml.

3GLAS SVETE BARBARE

ŽIVOST ŽuPE

U ponedjeljak, 17. lipnja počeo je oratorij „Vje-rujem“ koji je održan u zadnja dva tjedna mjeseca lipnja u prostorima župe. Inspirirani smo sličnom idejom u župnim zajednicama sjevernog dijela Italije gdje nakon završetka školske godine, a prije nego što obitelji - roditelji s djecom odu na godišnji odmor, djeci bude ponuđen dobar i prihvatljiv program u želji da ih se oslobodili navezanosti na televiziju i internetske sadržaje. Mladi Svete Barbare „MuStBe“, vođeni s. Patricijom Mađer i svojim župnikom mons. Antunom Senteom, od ponedjeljka 17. do nedjelje 30. lipnja ponudili su mogućnost predškolskoj i osnovnoškolskoj djeci da kroz četiri sata na dan budu zbrinuti u zajedničkom druženju te kroz igru i radionice izgrađuju svoju osobnost.

U nedjelju, 30. lipnja mons. Antun Sente predslavio je misu zahvalnicu za uspješan prvi vrapčanski oratorij „Vjerujem“ na kojem su sudjelovali svi sudionici oratorija, kao i njihovi roditelji, djedovi i bake. Slijedila je prezentaciji svega naučenog i usvojenog tijekom trajanja oratorija kroz dva tjedna.

Pobožnost Prvog petka u mjesecu koja se sastoji od prigode za ispovijed, misnog slavlja i pobožnosti križnog puta na vrapčanskoj kalvariji slavljena je u petak, 5. srpnja.

Započele su ljetne filmske večeri utorkom u utorak, 9. srpnja.

U nedjelju, 21. srpnja mons. Antun Sente, župnik Župe Svete Barbare u zagrebačkom Vrapču predvodio je poldanju misu, uz desetak koncelebranata, a pjevao je mješoviti zbor spomenute župe “Panis Angelicus” pod ravnanjem Tomislava Čekolja na proštenju Gospe Karmelske u Karmelu-Brezovici.

U nedjelju, 28. srpnja mr. sci. Milan Dančuo predvodio je večernje misno slavlje kojemu su se uz domaće župljane pridružili ovogodišnji sudionici animatorskog ljeta u Domu za mlade Zagrebačke nadbiskupije u Malom Lošinju.

Točno u ponoć u subotu, 3. kolovoza stoti-njak hodočasnika okupilo se u crkvi Svete Barbare na zajedničku molitvu i hodočasnički blagoslov kako bi započeli novo, već stoljećima staro zavjetno hodočašće vjernika zagrebačke Svete Barbare nastanjenih u Vrapču. Nakon blagoslova kojeg im je udijelio župnik mons. Antun Sente, hodočasnici su se uputili Majci Božjoj Bistričkoj.

Drugog dana hodočašća u nedjelju, 4. kolovoza pješacima su se pridružili brojni drugi župljani Svete Barbare. Nakon ulazne procesija, uključili su se u zajedničku pobožnost križnog puta te sudjelovali na misnom slavlju koje je u crkvi na otvorenom predslavio mons. dr. Ivan Šaško, pomoćni biskup zagrebački. Oproštajnu procesiju u nacionalnom marijanskom svetištu vodio je dr. sc. Davor Šimunec, župni vikar. Hodočašće je završilo molitvom


ŽIVOST ŽuPE

zahvale u našoj crkvi Svete Barbare svih hodočasnika.

Istoga dana navečer započeo je Mali tečaj kršćanstva - Kursiljo na otoku Krapnju pod duhovnim vodstvom vlč. Andrije Vrane i našeg župnika mons. Antuna Sentea, ml. na kojem su sudjelovali mladi vrapčanske župe.

Ljeto je vrijeme odmora. I Isusa možemo vidjeti kako se povlači na samotna mjesta da bi se odmorio. Tako su i neki naši mladi tjedan dana proveli na moru u duhovnim centrima na otocima Malom Lošinju i Krapnju te na Modravama. Dvoje naših animatora proveli su tjedan dana u Domu za mlade „Sveti Martin“ na Malom Lošinju, a u organizaciji Povjerenstva za pastoral mladih Zagrebačke nadbiskupije. Petero mladih provelo je tjedan dana na otoku Krapnju u organizaciji Malog tečaja kršćanstva - Kursiljo te petero na Modravama u organizaciji Studenskog katoličkog centra Palma kojeg vode isusovci.

Pokrenuta je akcija „Domaća obiteljska zadaća“ kojom se žele prikupiti novčana sredstva za kupnju bilježnica i školskog pribora za obitelji s više školaraca u nedjelju, 25. rujna.

U subotu, 31. kolovoza naša je župa prvi put u novijoj povijesti hodočastila u svetište Predragocjene krvi Kristove u Ludbreg vođena svojim župnikom mons. Antunom Senteom. Nažalost, jedan autobus od 70 mjesta nije bio dovoljan da primi sve zainteresirane hodočasnike.

U nedjelju, 1. rujna počeo je jesenski raspored misnih slavlja. Nedjeljnje mise dalje će se slaviti ujutro u 8 sati te u 10 sati župna misa koju animira župni zbor „Panis Angelicus“. Misu u 11.30 sati animirat će župni dječji zbor „Serafini“, a večernju u 18 sati župni zbor mladih „Glorius“.

U srijedu, 4. rujna održan je susret voditelja župnih zajednica u dvorani Svetog Vinka u Pastoralnom centru u Vrapču pod vodstvom mons. Antuna Sentea, ml., župnika i dr. Davora Šimuneca, župnog vikara.

U subotu, 7. rujna 2013. godine zajedničko kreativno druženje (Team building) organizirala je zajednica MuStBe iz zagrebačke Župe Svete Barbare u Vrapču u Pastoralnom centru u Svetom Križu Začretje. U radnom dijelu druženja mons. Antun Sente, ml. mladima je predstavio lik svete Barbare te pozvao da svi oni koji žele biti članovi Zajednice mladih Svete Barbare njeguju kreposti koje su krasile njihovu zaštitnicu. Nakon druženja, mladi su se pridružili hodočašću mladih Zagrebačke nadbiskupije u nacionalnom marijanskom svetištu u Mariji Bistrici gdje se prvog rujanskog vikenda okupilo oko 1500 mladih.

Na zavjetnom hodočašću grada Zagreba sudjelovali su i župljani vrapčanske Svete Barbare u nedjelju, 8. rujna.

U srijedu, 11. rujna održan je i prvi sastanak novoosnovane zajednice naše Župe Svete Barbare, Barbarini pomoćnici, u dvorani Svetog Vinka, a pod vodstvom mons. Antuna Sentea, ml., župnika. Na početku susreta mons. Sente objasnio je kako u

5GLAS SVETE BARBARE

ŽIVOST ŽuPE

zajednici Barbarini pomoćnici vidi ljude koji će u pravom smislu pomagati ljepšem uređenju župne crkve Svete Barbare te biti od pomoći prigodom organizacije liturgijskih slavlja.

Druga je srijeda u mjesecu rujnu, 11. rujna, a to je ujedno i prvo klanjanje koje su organizirali članovi zajednice MuStBe u našoj crkvi Svete Barbare u večernjim satima. Mladi su sami pripremili razmatranja i prigodne pjesme poznate mladenačkom uhu.

U četvrtak, 12. rujna mons. Antun Sente, ml., sudjelovao je u radu skupine za izradu materijala koji će koristiti svećenici provodeći projekt Zagrebačke nadbiskupije „Kateheza za odrasle“ tijekom predstojeće pastoralne godine. Radnom sastanku predsjedao je uzoriti kardinal Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački.

U petak, 13. rujna scenski prikaz Isusove muke pod nazivom Pasija ∑ Put ljubavi po drugi put izveli su članovi Marijine legije iz Petrinje potpomognuti i drugim članovima s područja Sisačke biskupije podno kalvarije u Vrapču. Na poziv mons. Antuna Sentea, ml., župnika Marijini legionari su se odazvali te župljanima ponovno uprizorili prekrasan scenski prikaz Isusova života s posebno istaknutim dijelovima Isusove muke, smrti i uskrsnuća.

Na svetkovinu Uzvišenja Svetog Križa u svojoj rodnoj župi Sveti Križ Začretje središnje misno slavlje predvodio je i propovijedao naš župnik, mons. Antun Sente, ml.

Domaća obiteljska zadaća dovršena je uručenjem novčane pomoći i konkretnim darovima 5 obitelji pri kraju misnog slavlja u Župi Svete Barbare u zagrebačkom Vrapču kojega je vodio župnik mons. Antun Sente, ml., u nedjelju, 22. rujna 2013. godine. Naime, krajem mjeseca kolovoza župnik Sente pozvao je svoje župljane da prikupe novčana sredstva za pomoć obiteljima koje imaju

četiri i više školaraca pri kupnji potrebnih, a ne jeftinih bilježnica, kao i drugog školskog pribora. Tom akcijom prikupljeno je četiri tisuće kuna. U Župi Svete Barbare u Zagrebu živi 5 obitelji koje imaju 4 i više školaraca.

Susret s roditeljima krizmanika održan je u dvorani Ivana Znike pod vodstvom župnika mons. Antuna Sentea i časne s. Patricije Mađer, voditeljice krizmanika u utorak, 24. rujna.

Susret s roditeljima prvopričesnika održan je u dvorani Ivana Znike pod vodstvom župnika mons. Antuna Sentea i gospođe Antice Terze, vjeroučiteljice u srijedu, 25. rujna.

Istog dana navečer prečasni Domagoj Matošević, rektor Međubiskupijskog sjemeništa na zagrebačkoj Šalati predvodio je katehezu za mlade u dvorani Svetog Vinka u Pastoralnom centru u Vrapču.

Proslavi svetog Jeronima u Rimu, 30. rujna, kojega hrvatska zajednica u Rimu slavi kao svog zaštitnika, pridružili su se članovi Mješovitog zbora


ŽIVOST ŽuPE

Svete Barbare „Panis Angelicus“ animiravši svojim pjevanjem svečano misno slavlje pod vodstvom Tomislava Čekolja i uz orguljsku pratnju Marka Pranića. U svečanom misnom slavlju koje je predvodio kardinal Vinko Puljić sudjelovali su i hodočasnici Župe Svete Barbare iz Vrapča pod vodstvom župnika mons. Antuna Sentea.

U subotu, 5. listopada Vrapčanci su sudjelovali na studijskom hodočašću Hrvatskim zagorjem u organizaciji župnika mons. Antuna Sentea, ml.

U nedjelju, 6. listopada pod vodstvom svoga župnika mons. Antuna Sentea, ml. i dr. Davora Šimuneca, župnog vikara dvadeset mladih bračnih parova osnovalo je obiteljsku zajednicu Župe Svete Barbare u Vrapču u dvorani Svetog Vinka.

Istoga dana navečer naš župnik mons. Antun Sente predvodio je misno slavlje te održao tribinu u Godini vjere u crkvi Svetog Ivana Nepomuka Stupnik-Lučko.

Susret voditelja župnih zajednica održan je u dvorani Svetog Vinka pod vodstvom župnika mons. Antuna Sentea u ponedjeljak, 7. listopada.

Zajednica mladih MuStBe organizirala je jednosatno euharistijsko klanjanje za mame prvopričesnika i krizmanika u našoj Župnoj crkvi Svete Barbare u srijedu, 9. listopada kao duhovnu pripremu ususret duhovnih vježbi krizmanika.

Očevi krizmanika i prvopričesnika gledali su film koji tumači važnost oca u obitelji i odgoju djeteta te

kasnije raspravljali o istoj temi zajedno sa svojim župnikom mons. Antunom Senteom u dvorani Svetog Vinka u četvrtak, 10. listopada kao duhovnu pripremu ususret duhovnih vježbi krizmanika. U subotu, 12. i 19. te u nedjelju, 13. i 20. listopada kandidati za krizmu naše župe sudjelovali su na duhovnoj obnovi u prostorima našeg Pastoralnog centra. Uz domaće animatore koje je vodila s. Patricija Mađer, svoja iskustva vjere i susreta sa živim Bogom krizmanicima su iznosili animatori iz zajed

7GLAS SVETE BARBARE

ŽIVOST ŽuPE

nice Malog tečaja kršćanstva - Kursiljo predvođeni glavnim animatorima Josipom Biočićem i Marinom Šoljićem.

Na kraju prvog dana Planinarskog križnog puta župnik mons. Antun Sente predvodio je misno slavlje za sudionike križnog puta u crkvi Svetog Josipa Radnika u Klinča Sela-Zdenčina u subotu, 12. listopada.

Zbor mladih „Sapos“ iz župe Svetog Antuna Pustinjaka iz Odre Sisačke, predvođeni svojim župnikom vlč. Mladenom Vukom, animirali su misno slavlje u našoj crkvi Svete Barbare u nedjelju, 20. listopada.

Mješoviti župni zbor Svete Barbare „Panis Angelicus“ pod energičnim vodstvom dirigenta Tomislava Čekolja i orguljaša Marka Pranića, zajedno sa svojim župnikom, gostovao je u nedjelju, 27. listopada u župi Svetog Jurja u Gornjoj Stubici. Svetu misu predslavio je vrapčanski župnik mons. Antun Sente, ml. u koncelebraciji s domaćim župnikom vlč. Lukom Slijepčevićem.

Vlč. Odilon Gbenoukpo Singbo, župnik vikar u župi Svetog Marka Križevčanina, gostovao je na redovitom susretu srijedom zajednice mladih MuStBe u Pastoralnom centru Župe Svete Barbare u Vrapču u srijedu, 30. listopada.

Uoči svetkovine Svih svetih i Dušnoga dana rado se prisjećamo svih preminulih župljana koji su pošli ususret Gospodinu u protekloj godini. Svjesni da ljudska riječ u trenucima žalosti zbog ovozemnog rastanka od drage osobe, s koliko god suosjećanja bila izgovorena, odzvanja tupo i prazno, ipak želimo s Vama za Vašeg pokoj

nog člana obitelji slušati živu Riječ - Isusa Krista koji pobijedi smrt, napisao je naš župnik mons. Antun Sente, ml. u pismu ožalošćenim obiteljima svoje župe koji su sahranili svoga člana. Ujedno ih je pozvao na zajedničko misno slavlje u četvrtak, 31. listopada u crkvi Svete Barbare u Vrapču tijekom kojeg su se na poseban način prikazivale milosrdnom Bogu usrdne molitve za pokojne župljane.

Članovi lovačke udruge „Fazan“ za uzgoj, zaštitu i lov divljači iz Vrap


ŽIVOST ŽuPE

ča, predvođeni svojim predsjednikom Zdravkom Zrinjskim, proslavili su svog nebeskog zaštitnika svetog Huberta misnim slavljem koje je predvodio mons. Antun Sente, ml., župnik Župe Svete Barbare u zagrebačkom naselju Vrapče u nedjelju, 3. studenog.

U ponedjeljak, 4. studenog održan je redoviti mjesečni susret voditelja župnih zajednica pod vodstvom mons. Antuna Sentea, ml., župnika u dvorani Svetog Vinka.

U subotu, 9. studenog župljani Župe Svete Barbare hodočastili su Đakovačko-osječkom nadbiskupijom predvođeni svojim župnikom mons. Antunom Senteom, a uz stručno vodstvo gospodina Darija Prskala. Tom su prigodom posjetili đakovačku katedralu, vukovarska mjesta stradanja u Domovinskom ratu te nadbiskupijsko marijansko svetište Aljmaš.

Obiteljska zajednica Župe Svete Barbare u zagrebačkom naselju Vrapče imala je svoj redoviti mjesečni su sret u nedjelju, 10. studenog u Pastoralnom centru naše župe. Dok je župnik mons. Antun Sente vodio susret s roditeljima i bračnim parovima, animatori MuStBe-a brinuli su o njihovoj djeci kreativnim igrama.

U ponedjeljak, 11. studenog održana je Korona kustošijanskog dekanata - godišnji susret svećenika na kojem sudjeluju svi svećenici dekanata predvođeni arhiđakonom mons. Josipom Oslićem u podsusedskoj župi.

Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić predvodio je u utorak, 12. studenoga u Nadbiskupijskom pastoralnom institutu u Zagrebu prvu katehezu za odrasle koja se uživo prenosila putem interneta u župe diljem Zagrebačke nadbiskupije. I naša se župa uključila u ovaj hvalevrijedan projekt sa 70-ak vjernika. Tema kateheze bila je „Muško i žensko stvori ih“, a Kardinal je u prvoj katehezi vjernicima tumačio dar stvaranja - početak i temelj svih Božjih djela i čitave povijesti. „Postojanje i svijeta i čovjeka započinje kao dar Boga Stvoritelja i upravo ga zato treba razmatrati sa zahvalnošću“, rekao je, napomenuvši da upravo to vrlo često mi vjernici zaboravljamo.

9GLAS SVETE BARBARE

ŽIVOST ŽuPE

“Put Vjere i Nade”, hrvatski vjerničko-domoljubni projekt čiji je nositelj Vilim Karlović, prezentiran je u srijedu, 13. studenog u dvorani Svetog Vinka Pastoralnog centra Vrapče. O projektu je govorio Srećko Karić, hrvatski branitelj i dočasnik.

Ponedjeljak, 18. studenog završili smo misnim slavljem za vrijeme kojeg smo na poseban način molili za sve stradale u Vukovaru, Domovinskom ratu, kao i za sve hrvatske domoljube kroz čitavu povijest hrvatskog naroda. Nakon misnog slavlja, moji su župljani načinili križ od upaljenih svijeća u dvorištu crkve, a ispred kapelice Svetog Križa. Neka taj križ sve nas podsjeća na križni put Vukovaraca, ljudi iz Škabrnje, kao i sve patnike.

Duhovnu obnovu za članove Konferencije Svete Barbare i Caritasa župe vodio je naš župnik mons. Antun Sente, ml. u srijedu, 20. studenog u karitasovoj kući u Kalju na Žumberku.

Istoga dana navečer održan je susret svećenika i vjeroučitelja Kustošijanskog dekanta na kojem je sudjelovala većina vjeroučitelja te svi svećenici našeg dekanata pod vodstvom preč. Antuna Sentea, dekana.

Petak, 22. studenog: “Pjev se nastavlja!” Zavrijedili su ti naši pjevači da im se barem jednom godišnje pošteno zahvalimo što tijekom cijele liturgijske godine naše molitve svojim pjevanjem snažnije uznose Bogu. Kada sto pjevača u crkvi u koju najviše stane 300 ljudi animira misno slavlje svojim

pjevanjem, to onda stvarno dobro zvuči. Dječji zbor „Serafini“, njih tridesetak, zbor mladih „Glorius“, i njih tridesetak, župni zbor „Panis Angelicus“, isto tako tridesetak te deset „iskusnih“ pjevača s po dvije izvedene skladbe izmamilo je molitve zahvale i pokoju maminu i tatinu suzu u mojoj crkvi Svete Barbare.

Nakon podneva, s. Patricija okuplja krizmanike i njihove roditelje u kreativnu radionicu. Izrađuju adventske vjenčiće. Od prikupljenog novca kupit će se hrana za siromašnije župljane, a za to vrijeme, u drugim dvoranama onih sto pjevača, svaki u svome zboru, priprema nedjeljno liturgijsko slavlje. I tako do mraka kada u dvoranu ulaze mladi, a za njima vlč. Ivica Budinšćak, predstojnik Ureda za pastoral mladih i Ureda za odnose s javnošću Zagrebačke nadbiskupije. Poznaju se, jer su moji mladi aktivni ne samo u župi, nego i u nadbiskupijskim projektima. Vlč. Ivica ohrabruje ih svjedočeći o prisutnosti Isusa u vlastitom životu. Životne se priče najlakše pamte i čuvaju, zato nakon poslušane kateheze nastavljaju pripremu za proslavu župne svetkovine Svete Barbare koja dolazi za nekoliko dana. I tako subota, 23. studenog polako završava svoj hod.


ŽIVOST ŽuPE

Volonteri župnog Caritasa i članovi Konferencije Svete Barbare pozvali su u goste sedam zborova na humanitarni koncert, a sve to za siromašnije sugrađane u nedjelju, 24. studenog. Prikupili su nešto novca, nešto sami darovali te zajedno s lovcima pripremili topli ručak za stotinjak potrebnih.

Nedjelja, 24. studenog. Nedjelja je za svećenika uvijek poseban dan. Radostan dan! Na župnoj misi primam u ministrantsku službu desetero djece. Cijelo je ozračje svečano. Nije svečana samo ulazna procesija, liturgijska glazba i ministrantska odjeća te obećanja djece da će vjerno i pobožno vršiti ministrantsku službu, već je cijela atmosfera drugačija, mistična, a opet tako topla i ugodna. Djeca uistinu znaju spoznati vrijednosti i svojom djetinjom ozbiljnošću pokazati pravu stvar. Desetero mojih novih ministranata s onim „starima“, to su danas uistinu uspjeli.

U petak, 29. studenog, prvog dana petodnevne duhovne pripreme za župnu svetkovinu, predstavljen je „Glas Svete Barbare“, 24. broj župnog lista. O novom broju župnog lista govorio je mons. Ivan Miklenić, glavni urednik i vršitelj dužnosti direktora Glasa Koncila rekavši kako je možda premalo reći da je to župni list jer je ova publikacija nešto daleko više i daleko vrednije. “Zato moja čestitka ide za obnovu ovoga lista i publikacije, no ne samo zbog toga što je to važno za ovu župnu zajednicu, nego što je to izraz jedne svijesti kako moramo u ovo današnje doba biti ljudi koji pamte i poznaju svoje korijene, koji žive svoj sadašnji trenutak i na taj način pripremaju sebi bolju budućnost.“

Razgranatim aktivnostima u našoj župi odnedavno se pridružio i šahovski susret održan po prvi put u prostorijama Pastoralnog centra u subotu, 30. studenog. Prijavilo se 13 igrača koji su bili podijeljeni u dvije skupine, odrasli s 10 sudionika i mlađi s 3 igrača. Na početku je domaći župnik mons. Antun Sente pozdravio sudionike zaželjevši im uspjeh u nadmetanju, rekavši da i on voli ovu drevnu igru.

11GLAS SVETE BARBARE

ŽIVOST ŽuPE

Promatrajući svetu Barbaru, djevicu i mučenicu, ne možemo ne primijetiti njezinu mladenačku ljepotu. Nadahnuti upravo mladenačkom ljepotom Svete Barbare, članovi zajednice MuStBe pripremili su molitveno bdijenje u subotu, 30. studenog u župnoj crkvi naše zaštitnice. Molitveno bdijenje započelo je misnim slavljem koje je predvodio naš župnik mons. Antun Sente, dok su članovi zbora mladih “Glorius” animirali liturgijsko pjevanje. Nakon misnog slavlja, električna svjetla u crkvi polako su se gasila, a palile su se svijeće i lampioni što je davalo posebnu čar i molitveni poticaj prisutnima. Sljedeća dva sata izmjenjivale su se molitvena meditacija, pjesma i šutnja. Za to vrijeme, sudionici bdijenja mogli su iz pripravljene kutije izvući tekst Svetog pisma ili sami napisati svoju molitvu i ubaciti je u drugu kutiju. Pri dnu crkve naši svećenici, dr. Davor i mons. Antun, ispovijedali su i duhovno razgovarali s mladima. Tijekom cijele noći dolazili su novi molitelji. U jednom trenutku, moliteljima su se pridružili mladi iz Malog tečaja kršćanstva među kojima je bio i Alan Hržica. Ukratko je ispripovjedio što je Krist učinio u njegovom životu te uz svoju gitaru sve potaknuo na zanosno slavljenje Boga pjesmom.

Krepost mučeništva svete Barbare aktualizirali su vjernici zagrebačke župe Svete Barbare misnim slavljem i obiteljskim ručkom u nedjelju, 1. prosinca, trećeg dana petodnevne duhovne pripreme za župnu svetkovinu, u prostorijama svoje župe kao višednevnu pripremu za župnu svetkovinu.

Djevičanstvo svete Barbare slavili su župljani istoimene zagrebačke župe dan uoči proslave svoje nebeske zaštitnice u ponedjeljak, 2. prosinca. Misno slavlje tom je prigodom predvodio o. Milan Lojić CM, župnik u bolnici Vrapče u koncelebraciji sa svećenicima čiji roditelji ili braća i sestre stanuju na području Župe Svete Barbare.

Mons. Ante Ivas, šibenski biskup, predvodio je misno slavlje na blagdan svete Barbare, djevice i mučenice u istoimenoj crkvi i župi u zagrebačkom naselju Vrapče u srijedu, 4. prosinca. Na misnom slavlju sudjelovali su brojni župljani te štovatelji svete Barbare kao i svećenici Kustošijanskog dekanata predvođeni dekanom Antunom Senteom.

Prva zornica 2013. godine u našoj crkvi Svete Barbare slavljena je u četvrtak, 5. prosinca.

Adventsku duhovnu obnovu za studente Katoličkog bogoslovnog fakulteta održao je naš župnik


ŽIVOST ŽuPE

mons. Antun Sente u župi Bezgrešnog začeća BDM Oranice-Špansko u subotu, 7. prosinca.

Obiteljska zajednica Župe Svete Barbare u zagrebačkom naselju Vrapče imala je svoj redoviti mjesečni susret u nedjelju, 8. prosinca u Pastoralnom centru naše župe. Dok je župnik mons. Antun Sente vodio susret s roditeljima i bračnim parovima, animatori MuStBe-a brinuli su o njihovoj djeci u dvorani Ivana Znike.

Istog dana prijepodne župu je posjetio „Sveti Nikola“ i preko dvjestotinjak djece darovao prigodnim darovima u našoj župnoj crkvi.

U ponedjeljak, 9. prosinca HRT u svojoj emisiji „Hrvatska uživo“ emitirala je javljanje uživo iz naše župe nakon mise zornice.

Adventska ispovijed u našoj Župi Svete Barbare održana je u utorak, 17. prosinca.

“Emanuel”, jedan od najpopularnijih bendova iz župe Blaženog Alojzija Stepinca iz Velike Gorice, animirao je misu pjevanjem i sviranjem u nedjelju, 15. prosinca ove godine, u našoj crkvi Svete Barbare. Na početku misnog slavlja koje je predvodio domaći župnik mons. Antun Sente, članice izviđačkog odreda „Golub mira“ unijele su božićno svjetlo u crkvu i predale ga župniku Senteu koji

ga je postavio pred oltar da obasjava crkvu, ali i poput događaja rođenja Isusa Krista u malom gradiću Betlehemu neka obasja naša srca i cijeli svijet svojom toplinom u ljubavlju, rekao je na početku misnog slavlja mons.

Adventski koncert u našoj župnoj crkvi ostvarili su učenici dviju osnovnih škola „Gornje Vrapče“ i „Grof Janko Drašković“ u utorak, 19. prosinca. Crkva je bila premala da primi sve zainteresirane.

„Ovo još Vrapče nije doživjelo“, „Bilo je prekrasno“, “Potrebna su ovakva lijepa druženja u svijetu u kojem previše slušamo o crnim vijestima“..., samo su neki od komentara za manifestaciju „Božić v Vrabču“ održanoj u subotu, 21. prosinca u dvorištu Župe Svete Barbare u zagrebačkom naselju Vrapče. Ideja o božićnom sajmu rodila se prije dva mjeseca za vrijeme susreta Obiteljske zajednice pri


ŽIVOST ŽuPE

Župi Svete Barbare. Tada nitko od njih nije zamišljao da će ideja prerasti u tako veleban projekt u kojem brojni žele sudjelovati. Kako se informacija širila, tako je lista prijavljenih izvođača i podupiratelja bivala sve veća. Iskusni u ovakvim projektima kazivali su kako u ovoj manifestaciji ima programa za tri večeri.

U ponedjeljak, 23. prosinca s hrvatskim braniteljima privremeno smještenima u zatvoru Lepoglava mons. Antun Sente vodio je misno slavlje. Susret je organizirao gospodin Tom Kačinari.

25. prosinca svetkovinu rođenja Spasitelja Isusa Krista ∑ Božić proslavili su župljani Župe Svete Barbare u zagrebačkom Vrapču.

Kao i svake godine na Štefanje, 26. prosinca 2013. godine održan je koncert „Božić u Ciboni“ na kojem su sudjelovali članovi kulturnih umjetničkih društava među kojima su bili i FA Vrapčanci. Kao glavni zbor, nastupio je naš mješoviti zbor Svete Barbare „Panis Angelicus“.

Susret s roditeljima krizmanika održan je u dvorani Ivana Znike pod vodstvom župnika mons. Antuna Sentea i časne s. Patricije Mađer u utorak, 21. siječnja 2014. godine.

Barbarini pomoćnici, župljani Župe Svete Barbare koji redovito čiste župnu crkvu, uređuju i postavljaju jaslice, Božji grob, vanjski oltar te hitaju u pomoć

za razna liturgijska slavlja hodočastili su Hrvatskim zagorjem u subotu, 25. siječnja.

Don Jenko Bulić, rektor Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu, predvodio je misno slavlje u župnoj crkvi Svete Barbare u nedjelju, 26. siječnja 2014. godine u koncelebraciji s domaćim župnikom mons. Antunom Senteom.

Godišnja skupština HDKN-a održana je u dvorani „Ivan Znika“ Pastoralnog centra Vrapčanske župe 30. siječnja. Na skupštini je govorio mons. Mate Uzinić, dubrovački biskup o tijeku priprema Susreta hrvatske katoli čke mladeži u travnju u Dubrovniku.


ŽIVOST ŽuPE

Kao i dosadašnjih godina, naš župni zbor „Panis Angelicus“ tradicionalno je nastupio na festivalu duhovne glazbe „Stepinčeve note” u nedjelju, 2. veljače u župi Blaženog Alojzija Stepinca u Koprivnici. Na koncertu su sudjelovali mnogobrojni zborovi te je svaki sa svojim umijećem pridonio veličanstvenosti skupa.

U ponedjeljak, 3. veljače održan je redoviti mjesečni susret voditelja župnih zajednica pod vodstvom mons. Antuna Sentea, ml., župnika u dvorani Svetog Vinka.

U subotu, 8. veljače predvođeni svojim župnikom mons. Antunom župljani zagrebačke Svete Barbare hodočastili su za zadnje proglašenim hrvatskim blaženikom Miroslavom Bulešićem. Posjetili su Lanišće, Roč, Hum, Porče, Vrsar, Svetvinčenat i Sveti Petar u Šumi u prekrasnoj Istri. „Upoznavanjem dijelova naše domovine možemo bolje upoznati i svoje korijene, ali isto tako i iščitati duhovnost kraja kojeg obilazimo, a svime time pobuditi veću zaljubljenost u Isusa Krista“, pojasnio je tom prigodom mons. Sente.

Od utorka, 11. do subote, 15. veljače, mons. Antun Sente sudjelovao je u redovitoj vizitaciji Papinskog hrvatskog zavoda Svetog Jeronima u Rimu gdje je član nadzornog odbora spomenute institucije.

Obnovu bračnih zavjeta upriličili su članovi Bračne zajednice Barbarini… u nedjelju, 16. veljače u svojoj župnoj crkvi za vrijeme misnog slavlja koje je predvodio njihov župnik mons. Antun Sente, ml. Potaknut lijepim slavljem koje je sveti otac Franjo upriličio na Valentinovo u Rimu, mons. Sente želio je ohrabriti sve bračne parove koji su u nedjelju došli na misno slavlje u ustrajnoj vjernosti i trajnoj ljubavi. Na samo „Valentinovo“ 14. veljače muževi su pripremili prekrasnu večeru svojim ženama.

Još jedna kateheza za odrasle u našoj župi ostvarena je u utorak, 18. veljače. Očekivali smo kardinalovu katehezu koja zbog tehničkih problema nije bila kardinalova nego župnikova i, kako reče teta Lucija, bila je najbolja dosada. Bila je to kateheza našeg župnika, mons. Antuna Sentea.

Mješoviti župni zbor Svete Barbare „Panis Angelicus“ održao je svoju godišnju skupštinu u četvrtak, 20. veljače u pjevaoni Pastoralnog centra Župe Svete Barbare. Za novog predsjednika Mješovitog zbora Svete Barbare „Panis Angelicus“ izabran je Mato


ŽIVOST ŽuPE

Gućanac, a za potpredsjednicu Marija Delaš. Nova tajnica zbora je Marija Rubil, Stjepan Aždajić je blagajnik te Margareta Delaš pomoćni član upravnog odbora zbora. Uz njih, redoviti članovi upravnog odbora snagom svoje službe su župnik Svete Barbare mons. Antun Sente i zborovođa Tomislav Čekolj. Novi članovi nadzornog odbora zbora su Mateja Dumbović, Antonija Vrbanić i Ljiljana Jurički, a novi članovi časnog suda su Roko Jurički, Ivica Sirovina i Tomislav Kožul.

U utorak, 25. veljače zajednica mladih MuStBe organizirala je molitveno bdijenje za roditelje krizmanika i prvopričesnika.

Tijekom cijele veljače u našoj župi u dvorani Svetog Vinka održavale su se instrukcije koje su potpuno besplatno držali neki članovi naše velike župne obitelji. Instrukcije su se održavale u poslijepodnevnim satima, a odaziv je bio velik. Štoviše, instruktora je bilo premalo u odnosu na količinu mladih kojima je potrebna pomoć pri lakšem razumijevanju gradiva. Instrukcije je osmislio i pokrenuo Tomislav Kovačić.

Susret s roditeljima krizmanika održan je u dvorani Ivana Znike pod vodstvom župnika mons. Antuna Sentea i časne s. Patricije Mađer na Pepelnicu u srijedu, 5. ožujka radi pripreme studijskog hodočašća putevima Miroslava Bulešića.

Dana 6. ožujka 2014. godine u Velikoj dvorani Pastoralnog centra Katedralne župe Uzvišenja Sve

tog Križa u Sisku, u organizaciji župe i Hrvatskog katoličkog društva prosvjetnih djelatnika Sisak, održana je tribina pod nazivom „Korizma - Četrdesetnica“, vrijeme spoznanja. Donedavno u župi domaćin, prvi i omiljeni sisački katedralni župnik, a sada gost-predavač, bio je mons. Antun Sente, ml. I eto lijepe prigode za okupljanje župne zajednice.

U subotu, 8. ožujka 2014. godine, posjetile su nas časna sestra Dijana Lončarek, u posljednje vrijeme poznatija kao raspjevana časna koja na humorističan način opisuje svoj put Kristove redovnice te njena susestra Rafaela. Ove dvije mlade časne sestre svojim su nam osmijehom, radošću i vedrim duhom posvjedočile svoj put do samostana, do Krista, a napokon i svoj život s Kristom u samostanu.

Obiteljski križni put upriličen je na kalvariji Župe Svete Barbare na prvu korizmenu nedjelju, 9. ožujka. Razmišljanje o postajama molili su članovi obitelji: otac, majka te njihova djeca. Za svaku novu postaju, druga obitelj. Ujedno je do svake


ŽIVOST ŽuPE

nove postaje križ nosio otac pojedine obitelji. Čitao se križni put Antuna Sentea, ml.

Na studijskom hodočašću Varaždinskom biskupijom, odnosno Podravinom (Koprivnica, Molve, Đurđevac, Pitomača) sudjelovali su župljani vrapčanske župe u subotu, 15. ožujka 2014. godine.

U nedjelju, 16. ožujka svetu misu u našoj zagrebačkoj Svetoj Barbari predvodio je velečasni Vjekoslav Pavlović, župnik iz župe Svetog Ivana Nepomuka Stupnik-Lučko, a pjevanje je animirao zbor mladih iste župe. Svetoj misi prethodio je križni put na našoj Kalvariji pod vodstvom našeg župnog vikara dr. Davora

Šimuneca koji se održava svake korizmene nedjelje u organizaciji različitih župnih zajednica.

Zbor mladih Župe Svete Barbare „Glorius“ ostvario je svoj prvi nastup u župi Uzvišenja Svetog Križa u Ogulinu u nedjelju, 16. ožujka. Na poziv ogulinskog župnika don Roberta Zubovića, članovi Glori

usa čitali su postaje križnog puta. Križni put i misno slavlje predvodio je mons. Antun Sente, ml., vrapčanski župnik. Pod vodstvom Stipe Sliška, „Gloriusi“ su pobožnost križnog puta pratili tradicionalnim napjevom „Stala plačuć tužna mati“, dok su misno slavlje animirali tradicionalnim korizmenim napjevima, ali i popularnim duhovnim šansonama prilagođenima liturgiji. Ljepotu glazbenog izričaja, u čemu je uvelike doprinio Dario Antolak Škrbo


ŽIVOST ŽuPE

uz klavirsku pratnju, pohvalio je župnik Robert, ali i sami ogulinski vjernici dugim pljeskom na kraju malog koncerta nakon misnog slavlja.

Sedamdeset sadnica jabuka, krušaka, marelica i šljiva posadili su sredinom ožujka 2014. godine članovi obiteljske zajednice Barbarini... S obzirom da župa ima lijepu zelenu površinu pored župne kalvarije koja se ne može iskoristi za igralište, čla

novi obiteljske zajednice zaključili su da će se taj prostor najbolje iskoristi pretvorivši ga u voćnjak. Projekt sadnji i izbor sorti voćaka izvršio je Danijel Benković. Posebna se pažnja pridavala izboru sorti voćaka kako bi one dozrijevale u što većem vremenskom razdoblju te tako omogućile berbu dulje razdoblje. Cijeli projekt sadnje, kao i samu ideju, dao je vrapčanski župnik mons. Antun Sente, ml.

Mons. Henryk Mieczyslaw Jagodzinski iz državnoga tajništva Svete Stolice

predvodio je euharistijsko klanjanje s mladima u subotu, 22. ožujka te u nedjelju, 23. ožujka misno slavlje. Vatikanski diplomata odazvao se pozivu svog prijatelja mons. Antuna

Sentea te s njim posjetio kulturne znamenitosti i sakralne objekte

Hrvatskog zagorja. Mons. Henryk Jagodzinski tri je godine bio tajnik u

Nuncijaturi Svete Stolice u Republici Hrvatskoj te ga iz tog vremena vežu lijepe uspomene na grad Zagreb i Hrvatsku. 2009. godine na poljskom je jeziku objavio knjigu „Blaženi Alojzije Stepinac i Hrvatska“.

Pripadnici hrvatskih branitelja molili su u nedjelju, 23. ožujka križni put na vrapčanskoj kalvariji koji je zapisao mons. Tomislav Ivančić. Ovo je već druga godina kako vrapčanski župnik, mons. Antun Sente, ml., poziva hrvatske branitelje na pobožnost križnog puta na treću korizmenu nedjelju na vrapčanskoj kalvariji. Nakon pobožnosti, slijedilo je euharistijsko slavlje za vrijeme kojeg se molilo za poginule hrvatske branitelje i domoljube te za sve koji su svoje živote položili za Domovinu, kao i za njihove obitelji.

U ponedjeljak, 24. ožujka članovi našeg župnog ekonomskog vijeća sudjelovali su sa svojim župnikom mons. Antunom Senteom, ml. na arhiđakonskom susretu ŽEV.

Domagoj Pejić, novinar Hrvatskog katoličkog radija, predstavio je u utorak, 26. ožujka u dvo


ŽIVOST ŽuPE

rani Svetog Vinka našeg Pastoralnog centra svoju treću knjižicu „Dom pokraj Wisle“, posvećenu papi Ivanu Pavlu II. Krizmanička „avantura“ u Istru započela je u subotu ljeta gospodnjeg 2014., mjeseca ožujka, 29. dana u 7 sati ujutro ispred crkve Svete Barbare. Mi, krizmanici, s nestrpljenjem smo čekali da uđemo u autobus i zauzmemo mjesta. Kada smo se napokon smjestili, krenuli smo put Istre.

Deseti scenski križni put Kustošijanskog dekanat održan je na 4. korizmenu nedjelju, 30. ožujka. Predvođeni dekanom preč. Antunom Senteom sudjelovali su svećenici svih župa našeg dekanata te velik broj ljudi. Ove godine prvi su put uz Isusa bila razapeta i dvojica razbojnika.

Istog je dana održan redoviti susret voditelja dječjih župnih zbora grada Zagreba koji će nastupiti na ovogodišnjoj zlatnoj harfi. 30. Zlatna harfa održat će se u župi Svete Barbare 31. svibnja 2014. godine.

Novinari HRT-ove emisije Dobro jutro Hrvatska emitirali su prilog u živo o sadnji i obnovi župnog voćnjaka pored Vrapčanske kalvarije u ponedjeljak, 31. ožujka.

Članovi župnog caritasa i Konferencije Svete Barbare iz udruge Sv. Vinka organizirali su pod vodstvom svog župnika liturgijsko i obiteljsko druženje svojih štićenika s vrapčanskim župljanima u utorak 1. travanja.

Pobožnost prvog petka u mjesecu ostvarena uz pomoć o. Milana Loijića CM, župnika vrapčanske bolnice u petak, 4. travnja. Nakon misnog slavlja upriličena pobožnost križnog puta na Vrapčanskoj kalvariji.


ŽIVOST ŽuPE

„Veliko blago“ otkrili su članovi zajednice mladih MuStBe iz Vrapča čisteći svoju „Staru školu“ u subotu, 5. travnja 2014. godine u neposrednoj blizini crkve Svete Barbare.

„Tužni glasi ze seh stran“ kako lijepi naziv koji nas je 5. travnja 2014. u našoj crkvi Svete Barbare u našem Vrapču uveo u događaje Pasionske baštine. Naš župnik Antun Sente ml. u suradnji s prof. Ivicom Ivankovićem organizirao je predivnu večer za ljubitelje pansionskog pučkog stvaralaštva.

„Kao za krštenje, tako je i za potvrdu prikladno da zbog duhovne pomoći krizmanici potraže kuma ili kumu.“ Uči nas katekizma Katoličke Crkve pojasnio je mons Antun Sente, ml., vrapčanski župnik na prvom susretu kumova krizmanika u nedjelju, 6. travnja u dvorani Svetog Vinka župnog pastoralnog centra.

Istog su dana na svim misnim slavljima župljani birali 7 članova župnog pastoralnog vijeća od 69 kandidata koje su sami prošle nedjelje predložili kao kandidate.

U ponedjeljak, 7. travanja u dvorani Ivana Znike održan je roditeljski susret za roditelje krizmanika pod vodstvom s. Patricije Mađer i župnika Antuna Sentea. Nakon roditeljskog susreta slijedio je redoviti susret voditelja župnih zajednica prvog ponedjeljka u mjesecu.

U utorak, 8. travnja otvorena je izložba „Muka Isusova“ kipara Ivana Forjana. Izrezbarene postaje Isusovog križnog puta urezane su drvene ploče. O izložbi je govorio vlč. Josip Drvoderić, župnik Donje Voće.

U srijedu, 9. travanj volonteri župnog Caritasa složili su prehrambene pakete od namirnica što su ih župljani darivali tokom korizme. Prehrambene pakete dostavit će se siromašnijim župljanima kako bi im svetkovina Uskrsa bila radosnije.

U sklopu 23. pasionskih svečanosti Marija Lešaja, sopran i Katarina Javora, orguljašica održale su koncert „Pasionske arije“ u našoj crkvi Svete Barbare u četvrtak, 10. travanja.

Na poziv vjeroučitelja Renata Vrankića mons. Antun Sente, župnik i gospođa Zorica Barbarić sudjelovali su u korizmeno-uskrsnoj radionici u OŠ Gornje Vrapče u petak, 11. travnja.

Narode moj ljubljeni, koncert pučkih korizmenih napjeva izveli su Vokalni ansambl KUD-a Klek, Ogulin, a pod vodstvom dirigenta Joška Ćalete u ponedjeljak, 14. travanja u našoj crkvi Svete Barbare. Goste su skladbom Kamila Kolba na rajskom drvu pozdravili Mješoviti zbor Svete Barbare “Panis angelicus” vođeni dirigentom Tomislavom Čekoljem.


ŽIVOST ŽuPE

VjERujEM … I BAŠ MI jE dOBRO!

Oratorij „Vjerujem“ održan je u zadnja dva tjedna mjeseca lipnja u prostorima zagrebačke Župe Svete Barbare u Vrapču. Inspirirani sličnom idejom

u župnim zajednicama sjevernog dijela Italije gdje nakon završetka školske godine, a prije

nego što obitelji - rodi-telji s djecom, odu na godišnji od mor, djeci bude ponuđen dobar i prihvatljiv program u želji da ih se oslobodi navezanosti na televiziju i inter netske sadr-žaje. Mladi Svete Barbare „MuStBe“ vo đeni s. Patricijom Mađer i svojim župnikom mons. Antunom Senteom od ponedjeljka 17. do nedjelje 30. lip

nja ponudili su mogućnost predškolskoj i osnovnoškolskoj djeci da kroz 4 sata na dan budu zbrinuta u zajedničkom druženju, te kroz igru i radionice izgrađuju svoju osobnost.

Za vrijeme oratorija koji je uvijek započinjao zajedničkom molitvom Apostolskog vjerovanja, obzirom da se nalazimo u Godini vjere, djeci i mladima bile su ponuđene kreativna, sportska, dramska i glazbena radionica. Nakon kreativnog druženja u radionicama djeca su se družila uz društvene igre i banseve. Zapravo cijelo župno dvorište i postojeće dvorane postale su veliko igralište ispunjeno plesom, igrom i molitvom. Svakog dana u središtu druženja bila je sveta misa koju su djeca i mladi animirali svojim pjevanjem i molitvom. A u prigodnim propovijedima mons. Sente je na djeci razumljiv način, obično u dijalogu s njima, tumačio evanđeosku poruku dana. Svaki dan oratorija završavao je kratkim klanjanjem pred Presvetim oltarskim sakramentom u crkvi

21

Svete Barbare na kojem su sudjelovali djeca i roditelji zajedno.

U petak 21. lipnja polaznicima vrapčanskog oratorija pridružila su se djeca s posebnim potrebama iz Caritasovog doma Sisačke biskupije iz Oborova. Zajedničkim druženjem jednih s drugima ostvarena su i produbljena lijepa prijateljstva koja postoje već više godina, a inicirali su ih članovi vrapčanskog Caritasa okupljeni u Konferenciji Svete Barbare.

Završetak oratorija dogodio se 30. lipnja misom zahvalnicom za protekla plodonosna druženja koju je predvodio mons. Antun Sente, župnik. Iako već ljetno razdoblje, kada mnogi Zagrepčani odlaze na more, crkva Svete Barbare bila je ispunjena do posljednjeg mjesta kako djecom i mladima tako i njihovim rodi teljima, ali i njihovim djedovima i bakama. Radost proteklih su sre tanja jednih s drugima i s Bogom sudionici oratorija „Vjerujem“ pokazali su radosnim sudjelovanjem na misnom slavlju, zvonkim

pjevanjem popraćenim skladnim pokretima predvođeni svojim animatorima.

Nakon misnog slavlja, sve prisutne u župnom

ORATORIj


ŽIVOST ŽuPE

dvori štu pozdravio je mons. Sente te istaknuo kako danas kada se cijela Hrvatska priprema za službeni ulazak Hrvatske u Europsku uniju na ovaj način čuvamo svoj hrvatski identitet prepoznatljiv po kršćanskim korijenima u kojima se čuvaju i promiču obiteljske vrijednosti kojima želimo obogatiti žitelje Europske unije. Pozdravima se pridružio u ime Milana Bandića, zagrebačkog gradonačelnika Zdravko Birač, član vijeća Gradske četvrti Susedgrad.

Slijedila je prezentacija brojnih prekrasnih ostvarenja za vrijeme cijelog trajanja oratorija „Vjerujem“. Posebno je lijepo bilo promatrati zajedni čku igru roditelja i djece, te kako djeca uče svoje roditelje nekim novim plesnim kora-cima.

Zajednica mladih zagreba-čke Župe Svete Barbare nosi na

ziv MuStBe, engleski pojam (moraš biti) koji u sebi skriva

prva slova zajednice Mladi Svete Barbare, te je kao pojam suprotnost

danas često rabljenom engleskom pojmu must have (moraš imati). Za temu ovogodišnjeg oratorija izabrana je tema „Vjerujem“ prema aktualnoj Godini vjere u kojoj se nalazi Katolička Crkva. Stoga su mladi svojem imenu dodali englesku riječ believe - vjerujem te izradili logo svog prvog oratorija u župi. MuStBe-ovci su se kroz dva mjeseca pripremali za oratorij animatorskom školom pod vodstvom s. Patricije Mađer, izradili plakat, snimili promotivni spot te ispjevali himnu oratorija „Ja vjerujem“. AS


ORATORIj

Oratorij Vjerujem

Cijela dva tjedna u župi živo je biloU oratoriju Vjerujem mnogo toga se učiloNa kraju su naučeno nam pokazaliA mi smo ih velikim pljeskom nagradili�

Možeš li nešto ljepše poželjetiNego ovakav dan doživjetiKad u župi takvo što se zbivaI kad vidiš da je župa živa�

Cijelim dvorištem veseli su se čuli glasoviA najviše kad plesati su započeliTete, mame, veliki i maliPa čak župnik i časna kad plesati su stali�

Svatko tko je kao gledaoc tu stajao Veseo je bio, i od srca se nasmijaoA ja Bogu sam zahvalila to je naša župa ovakvo što doživjela�

Zorica Barbarić


ŽIVOST ŽuPE

Zajedničko kreativno druženje (Team building) organizirala je zajednica MuStBe iz zagrebačke Župe Svete Barbare u Vrapču, u Pastoralnom

centru u Svetom Križu Začretju u subotu, 7. rujna 2013. godine. U radnom dijelu druženja mons. Antun Sente, ml., župnik u Vrapču mladima je predstavio lik svete Barbare te pozvao da svi oni koji žele biti članovi Zajednice mladih Svete Barbare njeguju kreposti koje su krasile njihovu zaštitnicu. Sveta Barbara bila je mlada, a mladost u kršćanstvu označava uvijek novi zanos u promicanju Kristovog stila života. Nadalje, ova svetica imala je lijepo tijelo, ali još ljepšu dušu te je sačuvala djevičanstvo. Barbara je i mučenica. Unatoč primamljivim ponudama da se odrekne vjere u Krista, Barbara je ostala postojana u vjernosti svojem nebeskom zaručniku. Njenog je oca to tako razljutilo da je pristupio i različitim obli

cima prisile te fizičkim mukama kako bi svoju kćer Barbaru odvratio od kršćanstva. Barbara je ostala vjerna Kristu i za njegovu ljubav podnijela mučeništvo te na taj način jasno pokazala današnjim mladima i njihovim roditeljima kako kršćanske kreposti rađaju velikane. „Stoga svaki član Zajednice „MuStBe“ mladih Svete Barbare treba njegovati i čuvati svoju mladost, ljepotu, djevičanstvo, biti spreman trpjeti te razvijati obiteljske odnose po kršćanskim načelima“, kazao je okupljenim mladima mons. Sente te nadodao da se takva osoba neće isticati po onome što ima nego po onome što jest, a upravo se to i skriva u imenu zajednice mladih na njima tako bliskom engleskom jeziku: must be nasuprot must have.

Nakon konstruktivne rasprave u kojoj su sudjelovale s. Patricija Mađer, voditeljica krizmanika i vjeroučiteljica Antica Terze, voditeljica prvopričesnika, mladi su zaključili kako će

MuSTBE NASuPROT MuST HAVE

GLAS SVETE BARBARE

se sastajati svake srijede u Pastoralnom centru u svojoj Župi zagrebačke Svete Barbare te prvu srijedu u mjesecu pripremiti katehezu, drugu srijedu euharistijsko klanjanje, treću film i raspravu o filmu, a četvrtu srijedu u mjesecu pozvat će gosta koji će im iz vlastitog iskustva ili struke progovarati o vjeri. Predložili su i konkretne akcije koje žele ostvariti, a neke od njih su čišćenje zapuštene školske zgrade u neposrednoj blizini crkve, organiziranje zajedničkog druženja s djedovima i bakama u Pastoralnom centru te pomoć vjeroučiteljima radom i svjedočenjem u župnim katehezama za krizmanike.

MuSTBE – TEAM BuILdING

25


ŽIVOST ŽuPE

Članove Zajednice MuStBe okupljene u Pastoralnom centru u Svetom Križu Začretju dočekao je i zaželio im dobar rad tamošnji upravitelj župe Zlatko Pavetić, dok je kratku povijest zagorske Svetokriške župe mladima prezentirao dr. Stjepan Sirovec, župnik vikar, istaknuvši kako se u ovoj crkvi čuva umjetnina svjetske vrijednosti: oplakivanje Isusa iz 15. stoljeća. Kreativno duženje zajednice MuStBe završilo je misnim slavljem u crkvi Uzvišenja Svetog Križa u Svetom Križu Začretju gdje su posjetili i dvorac Sveti Križ kroz kojeg ih je provela čuvarica dvorca gospođa Mirna Floegel Mršić te na konkretnim povijesnim činjenicama ukazala na izazove i zamke današnjice.

Slijedila je dobra okrepa u kleti Kozjak nakon koje su se mladi uputili u Mariju Bistricu gdje su se pridružili hodočašću mladih Zagrebačke nadbiskupije u nacionalnom marijanskom svetištu u Mariji Bistrici gdje se prvog rujanskog vikenda okupilo oko 1500 mladih iz

šezdesetak zajednica. AS


dOMAĆA ZAdAĆA

dOMAĆA OBITELjSKA ZAdAĆA

Domaća obiteljska zadaća“ dovršena je uručenjem novčane pomoći i konkretnim darovima 5 obitelji pri kraju misnog

slavlja u župi Svete Barbare u zagrebačkom Vrapču kojega je vodio župnik mons. Antun Sente, ml. u nedje lju, 22. lipnja 2013. godine. Naime, krajem mjeseca kolovoza župnik Sente pozvao je svoje župljane da prikupe novčana sredstva kojima će obiteljima koje imaju četiri i više školaraca pomoći pri kupnji potrebnih, ali ne jeftinih, bilježnica kao i drugog školskog pribora. Tom akcijom prikupljeno je četiri tisuće kuna. U Župi Svete Barbare u Zagrebu živi 5 obitelji

koje imaju 4 i više školaraca. Obitelj Hotko ima devetero, obitelj Pavlić jedanaestero, obitelj Ljevar devetero, obitelj Radulović devetero i obitelj Rebić petero djece. „Ovakvim djelovanjem želimo stvarati pozitivno ozračje da svi oni bračni parovi koji su otvoreni životu i žele imati

„

više djece budu prihvaćeni i dobrodošli u našoj sredini“, rekao je tom prigodom mons. Sente te dodao kako „nitko nema pravo nikome određivati koliko će djece imati, ali smo mi kao kršćani te župna zajednica, a osobito sve društvene strukture pozvani da podržavamo one bračne parove koji su voljni rađati te im pri tome pomoći konkretnom pomoći.“ Lijep je primjer da je obitelj Rebić i sama sudjelovala u ovoj akciji „Domaća obiteljska zadaća“ konkretnim novčanim prilogom jer, Bogu hvala, iako imaju petero

djece, još uvijek mogu pomoći onima koji su potrebniji. Predstavnici župne Zajednice mladih „MuStBe“ pri kraju misnog slavlja spomenutim obiteljima predali su nove školske ruksake ispunjene bilje žni ca ma i škol-skim pri borom te konkre-tnu nov čanu pomoć od tisuću kuna.


ŽIVOST ŽuPE

Predstavnice MuStBe-a tom su se prigodom zahvalile bogoslovu Matiji Knoku koji je tokom protekle godine dolazio na pastoralni praktikum u našu Župu Svete Barbare. Iako je u našoj župi boravio tek nekoliko mjeseci ostavio je traga za više godina. Neposredan i iskren u susretu, uvijek spreman naviještati Krista te biti prijatelje bio je i ostao Endi, odnosno bogoslov Matija kako su ga od milja prozvali naši mladi.

Na ovom su misnom slavlju, za vrijeme kojeg se molilo za dobar početak i tijek vjeronaučne i školske godine, sudjelovali uče nici, osobito kandidati za prvu svetu pričesti i krizmu zajedno sa svojim roditeljima te učiteljima i vjeroučiteljima predvođeni ravnateljima osnovnih škola „Gornje Vrapče“ Tanjom Djaković i „Grofa Janka

Draškovića“ Žarkom Kozinom te ravnateljicom dječjeg vrtića „Vrapče“ Vesnom Štajcer-Blatarić. Ljepoti misnog slavlja, koje se zbog premale crkve moralo slaviti u dvorištu pored crkve Svete Barbare, uvelike su doprinijele vjeroučiteljice Antica Terze i s. Patricija Mađer, Ana Šarić, Zorica i Tomica Barbarić te članovi župnog dječjeg zbora „Serafini“ pod vodstvom Barbare Katavić, dok ih je za orguljama pratio mladi orguljaš Luka Jurički.

Nakon misnog slavlja, članovi Zajednice mladih MuStBe pripremili su ovogodišnjim prvopričesnicima i krizmanicima, kao i njihovim roditeljima, obiteljsko druženje u župnom dvorištu ispunjeno plesom, igrama povjerenja između roditelja i djece te ukusnim slasticama i osvježavajućim napicima. AS


Osvanulo je još jedno, u nizu mnogih, hladno, od lišća šuštavo, sunčevim zrakama i bijelom izmaglicom obavijeno jutro. Ustali smo tog naizgled

običnog jutra s mislima žalbe i uzdisajima. Htjeli smo barem još malo ostati u toplim krevetima, ipak je bila subota. No, ustali smo iz naših „sigurnih gnijezda“ na kojima su se poput dina uzdizali obrisi naših tijela. Nije nam se dalo odijevati hladnu odjeću, obuvati cipele i doručkovati na brzinu, iako su se vjerojatno neki, nažalost, i natašte uputili prema Božjem domu. Tog sam naizgled običnog jutra svom Ocu zaboravila zaželjeti ugodan početak dana, poslati poljubac. Ali „U ime Božje idem“, molitvu koju me majka naučila, nisam zaboravila reći. I tako, u Božje ime, koračah pustim i hladnim ulicama ne obazirući se na nalete vjetra ili rosne trave. Putem sam susretala svoje jednako pospane prijatelje pa

smo tako svi zajedno krenuli k Božjem utočištu. Kad smo stigli, primijetili smo neka nama poznata, ali i strana lica. Bilo je lijepo strana lica činiti poznatima. Taj je zadatak u početku bio otežan jer smo svi mi još uvijek brojili ovčice ni

ne sluteći koliko će nam zapravo to naizgled obično jutro, a s njime i dan, promijeniti

poglede na svijet. Stajali smo tamo okupljeni čekajući daljnje događaje. Tada smo, onako sneni, baš poput ovčica koje smo i sami sanjali, ušli na vrata dvorane pokraj crkve. Uz jutarnju molitvu, razbudili su nas i zvuci gitare. Odjednom nam uopće nije bilo teško pjevati uz njih. Dapače, svi smo

rado puštali svoj glas. Kada smo nakon minuta molitve i pjesme sjeli na

svoja mjesta podijeljeni u grupe, upoznali smo naše animatore. Očekivali smo

dosadna predavanja i rasprave u kojima nitko ne sudjeluje, a dogodilo se nešto potpuno drugačije i nama strano. U početku nam oči gledahu prema platnu, a naćuljene uši slušale su animatora koji nam je

NAIZGLEd OBIČNO juTRO...Duhovna obnova i mali tečaj kršćanstva za krizmaničke kandidate 2013./2014.

duHOVNA OBNOVA KRIZMANIKA

30

ŽIVOST ŽuPE

GLAS SVETE BARBARE

kazivao priču o Puccinelu, drvenku. Dok su njegovi prijatelji zbog svoje lijepe vanjštine i dobrih umijeća od drugih dobivali riječi hvale i naljepnice u obliku zvijezda koje su značile dobru ocjenu, Puccinelo, oljuštene boje i bez većih talenata, dobivao je samo krugove. Oni su značili nisku ocjenu, ravnodušnost, na neki način i poniženje. Puccinelo, misleći da je loš drvenko, zahvaljujući drvenki Luciji, upoznaje Elija, njegova stvoritelja rezbara. On mu otvori oči, ukaza mu na njegovu prvu, unutarnju ljepotu. Povjerovavši mu, s Puccinela otpadne naljepnica. Kako je svakodnevno posjećivao Elija, postao je poput Lucije, bez naljepnica i napokon sretan. Nije nam trebalo dvaput objašnjavati. Zapravo, objašnjenje nam nije uopće trebalo, shvatili smo pouku. Nije važno ono što oči vide, već što srce osjeća. Bog nas voli i ljubi bez obzira na to što možda nismo svi najbolji đaci, savršeni sportaši, pa i iznutra ne uvijek dostojni sinovi i kćeri. Jer, svi smo mi savršeni upravo onakvi kakvi jesmo i upravo nas takve Bog treba. Dok ljudi gledaju očima, Bog gleda srcem i samo su Njegov pogled i Njegove riječi ono zaista istinito i bitno. Nakon nadahnjujuće priče, razveselio nas je poziv na igru. Bilo je zabavno, ali i edukativno trčkarati oko župnog ureda pritom tražeći odgovarajući dom listićima s imenom župa. Iako podijeljeni u više skupina, radosno smo se dozivali kada bismo pronašli županiju, kuću listiću. Nije nam ni bilo važno mjesto na kojemu je stajala grupa, samo smo marili za novim radostima, ali i znanjem. Vidljivo umorni od igre, vratili smo se u dvoranu gdje nas je očekivalo prvo svjedočanstvo. Bilo mi je drago čuti kako su animatoru zvuci naših igara pomogli u pripremi. Jednako kako je on slušao nas, i mi smo njega slušali. Bilo mi je na neki način teško slušati o nasilju u obitelji znajući da se u njegovoj priči


tračak nade koji se krije u Božjoj riječi. Slušali smo te priče, ta iskustva kao da su naša vlastita. Jer, ti su ljudi svoje vrijeme odvojili kako bi nam svoje životne priče iznijeli. Svima nama je sve više bilo jasno da nas Bog sve ljubi kao da smo jedno, jer u Kristu to i jesmo. Svi smo mi jedinstveni i upravo smo jednako tako jedinstveni otisak prstiju ostavili na platnu u boji ljubavi. Mali smo dio sebe za sjećanje dali, da se pamti, jer vrijedi pamtiti. Još je mnogo veselja bilo pred nama, slijedilo je još igara. Dosadi ni traga nije bilo, sve je zapravo nalikovalo nekakvoj rođendanskoj zabavi. Cijela je župa orila pjesmom i smijehom. Provodili smo se najbolje potpuno nesvjesni vremena. Bilo nam je odveć dobro da bi mislili na probleme i crne oblake. Rađala su se i nova prijateljstva u tom vrtlogu razonode, a ona stara, zaboravljena, ponovno su se poput vatre razbuktala u našim srcima. No, ono što mi se najviše urezalo u sjećanje jest vrijeme provedeno pod krovom Božjega doma. Bilo je to sasvim posebno klanjanje. Sjedili smo tamo okupljeni, u tišini molitava naših duša. Čudno je to, nas je osamdesetak vodilo razgovor s Bogom, a nije se čuo ni glas. Ali Bog ih je čuo sve. On zna naše molitve čak i kad za njih ne pronalazimo riječi. Tu tišinu nije pokvario poj zbora, već joj je produbio mir. Stihovi se redahu u pjesmi, a s njima i naše misli. Sve se više glasova priključivalo i bogatilo to slavlje spasenja. Dok su duše nekih pjevale, neke je Bog svojom milošću očistio sakramentom povjerenja kojemu mnogi pristupiše. Teško bi bilo opisati taj spokoj koji me obuzeo. Bilo je to u mom životu dotad neiskušeno, neizrecivo, neusporedivo. U dvoranu smo se vratili, vrijedilo je poslušati nova svjedočanstva. Sjedili smo mirni, slušali priče drugih. Priče o životu, Božjoj milosti i Njegovoj beskrajnoj ljubavi. On u našim srcima ostavlja poseban trag. Daje nam sve svoje, a ništa zauzvrat ne tra

netko prepoznaje. Iako mi je sam um htio odlutati u neki drugi svijet bez nasilja, čvrto sam noge zakopala u zemlju. Kako se svjedočanstvo privelo kraju, započeo je razgovor u grupama. Drago mi je bilo čuti žamor jer sam tako znala da nitko ne spava, već i svoje mišljenje dijele. Svi smo mi bili više ili manje svjesni problema koji se iskazao u svjedočanstvu, ali o njegovoj učestalosti nismo previše razmišljali. Tog smo dana otvorili oči i ugledali stvarnost, a s njom i

duHOVNA OBNOVA KRIZMANIKA


ŽIVOST ŽuPE

ži. Briše naše suze i podiže nas kada padnemo. Daje nam snagu kada smo najslabiji i našu vjeru učvršćuje kada sumnjamo. Toliko nas je volio da je svog Sina Jedinorođenca poslao na križ za spas svih. Zato smo mu na kraju tog divnog dana prinijeli žrtvu u euharistijskome slavlju. Na Njegovu slavu i čast. Glasova nije nedostajalo, svi smo radosno pjevali u slozi i ljubavi. Nije važno samo koliko molimo, već i kako. A molitva s ljubavlju u Božjim očima zasigurno je mnogo vrednija od pukog recitiranja. Kada smo se u krugu primili za ruke i molili kako nas je sam Isus poučio, imala sam osjećaj da su se naše duše spojile, postale jedno. Osjećala sam mirnoću drugih, njihovu radost gledala im u očima. Te smo subotnje večeri kućama otišli pomalo iznenađeni pa i tužni što je našem druženju došao kraj. Doista? I u nedjelju smo otišli u crkvu, ovog puta naše je buđenje zasigurno bilo sasvim drugačije nego u naizgled obično jutro. Čekali su nas novi izazovi i nove spoznaje, svjedočanstva. Ponovno sam se u uho pretvorila. Te priče o prijateljstvu i iskrenoj ljubavi jednostavno se ne zaboravljaju. Kažu da je pravi prijatelj onaj koji je s nama i u dobru i u zlu.

Onaj koji cijeni naše vrline i prihvaća naše mane. Pravi nas prijatelj neće ostaviti na prvom naletu oluje. S nama će dijeliti i suze i radost. Prijateljstvo mora proći toliko toga prije negoli zasluži to ime. Za jednog ćemo prijatelja uvijek znati da je pravi, da nas nikada neće ostaviti, ta za nas je život svoj dao. Stoga smo Mu i te nedjelje izrekli koliko nam znači naš Brat. Ali same će molitve biti potpune tek kada se potkrijepe djelima. Da mi je ljude ljubiti kao što mene ljubiš Ti. Tog smo dana zaista u Boga gledali, Njegovu riječ čuli i dah Njegov osjetili. Tada sam se osjećala kao da odgovor na granična pitanja mogu dati. Pa i svi mi. Tada smo shvatili... Isus vjeruje u nas, vjerujmo i mi u Njega. Ali ne samo u smislu Njegova postojanja, već i da će uvijek biti uz nas kada Ga trebamo. Čovjek koji želi pomaknuti planinu počinje premještanjem maloga kamena. U nama se taj dan štošta promijenilo. Tog smo dana premjestili svoj prvi kamen. Još je mnogo toga pred nama, planina se sama premjestiti neće. Sve je započelo tim jutrom. To nam je jutro promijenilo sliku o svijetu i nadi. Nabolje. To naizgled obično jutro...

Tea Forjan, 8. b

GLAS SVETE BARBARE

„MOjA OSVETA jE - OPROST !“

Naša avantura u Istru započela je u subotu ljeta Gospodnjeg 2014., mjeseca ožujka, 29. dana u 7 sati ujutro ispred crkve Svete Barbare. Mi, krizmanici, s nestrpljenjem smo čekali da uđemo u autobus i zauzmemo mjesta. Kada smo se napokon smjestili, krenuli smo put Istre.

Za vrijeme vožnje u autobusu, krizmanici su imali priliku porazgovarati s časnom Patricijom i župnikom Antunom o raznim stvarima koje su nas zanimale u vezi kršćanstva, na što su oni rado odgovarali. Putem prema prvom odredištu, deset hrabrih krizmanika izmolilo je jednu deseticu krunice.

Prva postaja bila nam je u jednom malenom mjestu istarskom, mjestu Lanišće. U toj su župi 1947. godine mons. Jakob Ukmar, Miroslav Bulešić i župnik Cek dijelili svetu krizmu. Dvjestotinjak krizmanika s nekolicinom kumova bili su u crkvi, dok su ostali kumovi i mještani Lanišća složno čuvali crkvu od izgrednika koji su željeli spriječiti podjelu svete krizme.

Krizma je podijeljena i kada je stigla narodna milicija. Vjerovali su da je sve gotovo te su se mještani Lanišća razišli. Kada je župnik Cek otvorio vrata, pred očima milicije napadači su upali u župni dvor i nasmrt pretukli mons. Ukmara te brutalno pretukli i naposljetku nožem zaklali mladog svećenika Miroslava Bulešića. Poznato je da Miroslav bio spreman na mučeničku smrt te, iako su mu prijetili, nije se bojao te je hrabro svjedočio vjernost Isusu Kristu. Opisujući to vrijeme u svojem dnevniku i propovijedajući u takvim okolnostima, ostala je njegova hrabra izjava: „Moja osveta je oprost!“

Jedna od zanimljivosti u Lanišću je i to da su žene i djeca, željni da sagrade veliku crkvu u koju će svi stati, na svojim leđima prenijeli grede i crijep iz obližnjeg mjesta.

Naša sljedeća postaja bio je Hum - najmanji grad na svijetu koji je prekrasan zbog svoje arhitekture. Unutar očuvanih gradskih bedema dvije su male uličice i župna crkvica Marijinog

33

BuLEŠIĆEVA KRIZMA

Krizmanici „Svi za jednog - jedan za sve!“

GLAS SVETE BARBARE

ŽIVOST ŽuPE

Uznesenja koja je sagrađena 1802. g. Put do Huma prati Aleja glagoljaša, 10 spomenika starohrvatskom pismu glagoljici, kao i glagoljaštvu. Hum je, također, poznat i po rakijama od ljekovitog bilja. Rakije su spravljene prema stoljećima starom receptu.

Zanimljivo je i da je Hum ušao u Guinnessovu knjigu rekorda kao najmanji grad na svijetu.

Put nas vodi u Poreč do Eufrazijeve bazilike koja je jedan od najljepših sačuvanih spomenika i UNESCO ju je proglasio svjetskom kulturnom baštinom. Tamo smo se zadržali sat i 45min gdje smo imali malo vremena za razgledavanje, klopu i sladoled.

Razgibali smo noge i krenuli u Sveti Petar u Šumi.Sveti Petar u Šumi mjesto je koje je nastalo na mjestu starog benediktinskog samostana, ka

snije pavlinskog. U 17. stoljeću bilo je važno kulturno središte. U samom središtu mjesta je samostan i crkva koja se trenutno obnavlja, a u prekrasnom klaustru je bunar s prekrasnim obnovljenim kamenim stupovima.

Brzinski krećemo dalje prema gradiću Svetvinčenat gdje je rođen Miroslav Bulešić. Tamo smo vidjeli njegov grob koji je u zid župne crkve u Svetvinčentu premješten iz Lanišća na zahtjev njegove obitelji. Blaženim je proglašen 28. rujna 2013. g. u Puli.

Zadnje odredište bila je crkva Navještenja Marijina također u Svetvinčentu gdje nas je dočekao župnik Darko Zgrablić . U crkvi su nam se pridružili hodočasnici iz Splita te zajedno s nama slavili misu koju smo mi animirali čitanjem i pjesmom. Po završetku mise, svi smo obišli oltar i vidjeli odoru u kojoj je ubijen Miroslav Bulešić.

Naše hodočašće je završeno, a neumorni krizmanici izrazili su želju da sve ovo još jednom ponove. Međusobno zajedništvo koje se osjećalo cijelim putem bilo je neopisivo. Svi smo se zajedno družili, a što je najvažnije, shvatili smo kako je nama lako u životu naspram života krizmanika koji su živjeli, ne tako davno, u vremenu Miroslava Bulešića.

Mi živimo u svijetu kada tek trebamo svima ostalima dokazati koliko je zapravo važna sveta potvrda i time potvrditi svoju vjeru i ljubav prema Bogu.

Tea Brlić

34


KuMOVI

ŽuPNIKOVI KuMOVI„Pomoć roditelja vrlo je važna za razvoj krsne milosti. Tu je važna i uloga kuma ili kume koji, stoga, trebaju biti postojani vjernici, sposobni i spremni pomoći novokršteniku, djetetu ili odraslome, na putu kršćanskog života. Njihova je zadaća prava crkvena služba (officium).“ „Kao za krštenje, tako je i za potvrdu prikladno da zbog duhovne pomoći krizmanici potraže kuma ili kumu.“ To nas uči katekizma Katoličke Crkve, pojasnio je mons Antun Sente, ml., vrapčanski župnik na prvom susretu kumova krizmanika u nedjelju, 6. travnja u dvorani Svetog Vinka župnog Pastoralnog centra.

U želji da pomognemo našim krizmanicima da bolje razumiju i otkriju ljepote života u kršćanstvu, ali isto tako da ih pripremimo za razne izazove života te im pomognemo izabirati dobro, smatrao sam potrebnim upriličiti jedan ovakav susret. Nadalje, vođen iskustvom kako prevelik broj novokrštenika ili krizmanika nakon primljenih sakramenata izgubi kontakt sa svojim kumom, želja nam je da ovakvim susretima odnos kuma i kumčeta dublje i snažnije povežemo. Ujedno pozivamo vas da budete od pomoći roditeljima pri odgajanju njihove djece. Budite blizu i vi, prijatelji, upravo u onim trenucima kada nastanu teškoće u komunikaciji između roditelja i djece što se često događa u tinejdžerskoj dobi u kojoj se naši krizmanici nalaze, kazao je mons. Sente okupljenim kumovima. Slijedila je rasprava, zapravo dijalog između kumova i župnika Sentea te sestre Patricije Mađer, voditeljice krizmanika u vrapčanskoj župi, o načinu slavljenja krizme, o odjeći za krizmu… U obiteljskoj atmosferi, uz kolačić i okrepljujući napitak, kumovi su izrazili želju da ovakvih susreta bude više.

Od 113 krizmaničkih kandidata susretu se odazvalo 65 kumova što je oko 60-ak posto od svih kumova. Ovakav odaziv susretu kumova (većina njih je iz drugih župa) koji je bio preporučen, a ne obvezatan, govori o potrebi ovakvih susreta i želji samih kumova da bolje upoznaju svoje poslanje u vjerničkom hodu kumova i krizmanika. Kumovi su dobili ispis teksta iz Zakona kanonskog prava i Katekizma katoličke crkve o dužnostima i obvezama kuma kod primanja sakramenta kršćanske inicijacije. Susret kumova bio je cjelodnevni. Počeo je misnim slavljem, nastavio se obiteljskim ručkom u obiteljima krizmanika, zatim opisanim susretom u župnoj dvorani te završio pobožnošću križnog puta na vrapčanskoj kalvariji. Pokornički križ nosili su kumovi izmjenjujući se kod svake postaje. One obitelji krizmanika i kumova koje nisu mogle sudjelovati na prijepodnevnom misnom slavlju, slavili su Gospodina na večernjoj svetoj misi čijoj ljepoti doprinose članovi zbora mladih „Glorius“. AS


ŽIVOST ŽuPE

VALENTINOVO u BARBARINOj OBITELjSKOj ZAjEdNIcI

Petak je, 14. veljače godine Gospodnje 2014. Primijetila sam da se cijeli tjedan moj muž ponaša pomalo čudno, više vremena nego obično provodi pregledavajući e-mailove. Kad bih ušla u sobu, zapričavao bi me nekom temom i vidjela sam da mi nešto skriva. Uočivši moju brigu, konačno mi je otkrio kako muževi iz obiteljske zajednice spremaju neko skoro iznenađenje za svoje ženice. Očekivanje se ostvarilo upravo navečer na Valentinovo.

U našoj crkvi prvo je uslijedio blagoslov župnog vikara Davora, a onda stvarno ugodno iznenađenje u dvorani Sv. Vinka. Bile smo zatečene: cvijeće i licitarska „srčeka“ na stolu, izvrsna večera, tamburaši, pjesma i ples do jutarnjih sati.

Kod naših muževa otkrile smo i neke prave talente u kuhanju, posluživanju, pjevanju, sviranju i plesu, a sutradan i u pospremanju, pranju i čišćenju. Sve je to jedno predivno Božje djelo.

U nedjelju, 16. veljače osvanuo je prelijep sunčan dan. Uz zvuke „Hvalospjeva ljubavi“ na svetoj misi u našem Božjem hramu, župnik Antun Sente dijelio je bračnim parovima svijeće koje su gorjele dok smo obnavljali bračne zavjete. Gledajući u oči svome mužu, zahvaljujem Gospodinu: „Hvala Ti, Bože, na ovom čovjeku koji stoji uz mene.“ I to je jedno predivno Božje djelo.

Ovo iskustvo „Valentinova u Vrapču“, kako ga je župnik Antun zgodno nazvao, opet nas iznova podsjeća na stvarnu Božju prisutnost u našim obiteljima i

župnoj zajednici. Kad najmanje očekujemo, On progovara u našim najbližima i potiče nas na nesebično djelovanje u svakoj prigodi koja može poslužiti u jačanju naše ljubavi i vjere.

Ljiljana Jurički


BarBarini

Obiteljska zajednica Župe Svete Barbare u zagrebačkom naselju Vrapče imala je svoj redoviti mjesečni susret u nedjelju, 10. studenog u Pastoralnom centru naše župe. Dok je župnik mons. Antun Sente vodio susret s roditeljima i bračnim parovima, animatori MuStBe-a brinuli su o njihovoj djeci kreativnim igrama. Na početku susreta, mons. Sente uputio je okupljenim članovima prigodnu riječ protumačivši nedjeljno evanđelje koje govori o ženidbi. Slijedila je rasprava o mogućim projektima u vremenu do kraja godine. Dogovoreno je da se svake subote za vrijeme kateheze za prvopričesnike i krizmanike roditelji mogu okupljati u župnom cafe-baru u kojem će, dok traju kateheze, dežurati jedan roditelj kao konobar. Zatim je gospođa Danijela Keber predstavila projekt „Božićni sajam“ kojega su okupljeni prihvatili i preuzeli konkretne zadatke. Potom je s. Patricija Mađer prezentirala krizmaničku kreativnu radionicu uoči adventa te pozvala roditelje da joj se priključe. Potom je župnik Sente roditeljima predstavio mogućnost organiziranja dočeka Nove godine u župnim prostorima u što će biti uključen i molitveni trenutak.

Nakon prezentacije mogućih župnih projekata, susret je nastavljen u molitvenom ozračju na način da su muževi molili ∑ izgovarali molitvene zazive za svoje žene, a žene za muževe prema ponuđenom obrascu sa stranica obiteljskog centra Varaždinske biskupije.

Slijedilo je pravo obiteljsko druženje uz ukusne kolače koje su pripremile ljepše pripadnice obiteljske zajednice kojemu su se pridružila djeca sa svojim animatorima.

Ovakvo se druženje ponavlja svaki mjesec, a često se ne može dočekati „službeni“ susret, stoga članovi Barbarini... upriliče manje i češće susrete. AS


ŽIVOST ŽuPE

VRAPČANI u VuKOVARu I VuKOVARcI u VRAPČANIMA

Župljani Župe Svete Barbare hodočastili su Đakovačko-osječkom nadbiskupijom u subotu, 9. studenoga 2013. godine predvođeni svojim župnikom mons. Antunom Senteom, a uz

stručno vodstvo gospodina Darija Prskala. Prva postaja hodočašća bila je Đakovo, sjedište Đakovačko-osječke nadbiskupije. Sa znamenitostima Đakova, osobito katedrale svetog Petra građene u vrijeme velikog biskupa Josipa Jurja Strossmayera, s veličanstvenim freskama biblijskih motiva upoznala je zagrebačke hodočasnike Dubravka Vugrinović iz Turističke zajednice Đakova.

Okrijepljeni duhovnom ljepotom đakovačke katedrale, hodočasnici su se uputili u Vukovar. Prvo su posjetili Muzejski prostor vukovarske bolnice 1991. otvoren u podrumu Opće bolnice Vukovar koji vjerno dočarava život nekoliko stotina ranjenika i bolničkog osoblja tijekom višemjesečne okupacije grada. Zatim su se uputili u crkvu i samostan Svetog Filipa i Jakova

GLAS SVETE BARBARE

u VuKOVARu

razorenih u Domovinskom ratu. Barokna crkva i samostan sada su u potpunosti obnovljeni.

Na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata mons. Sente predvodio je molitvu za sve poginule i preminule za vrijeme i nakon Domovinskog rata.

Ovčara ∑ spomen dom i masovna grobnica, sveto mjesto poznato u Hrvatskoj i izvan nje gdje su ubijeni ranjenici i medicinsko osoblje iz vukovarske bolnice, izazvalo je mnogo suza i molitve za hrvatske mučenike kod vrapčanskih hodočasnika.

Hodočasnički hod hodočasnici su završili u svetištu Gospe od Utočišta u Aljmašu gdje ih je zvonjavom dočekao rektor svetišta, preč. Ante Markić. Slijedilo je euharistijsko slavlje u crkvi koje je u koncelebraciji s rektorom svetišta Markićem predvodio mons. Sente. Pri kraju misnog slavlja, preč. Markić opisao je vrijeme progonstva žitelja Aljmaša upozorivši na kip Gospe Aljmaške koji je na čudesan način „preživio“ rušenje crkve, na čudesan način iznesen iz potpuno uništene crkve te bio u progonstvu zajedno s vjernicima. Blaženi papa Ivan Pavao II. okrunio ga je prilikom svog trećeg apostolskog pohoda Hrvatskoj, 7. lipnja 2003. godine.

Za vrijeme hodočašća, na svakom ovom svetom mjestu, izmoljena je desetica krunice te su upaljene prigodne svijeće na mjestima stradavanja.

39

40

ŽIVOST ŽuPE

Ponedjeljak, 18. studenog dan smo završili misnim slavljem za vrijeme kojeg smo na poseban način molili za sve stradale u Vukovaru, Domovinskom ratu kao i za sve hrvatske domoljube kroz čitavu povijest hrvatskog naroda. Nakon misnog slavlja moji su župljani načinili križ od upaljenih svijeća u dvorištu crkve, a ispred kapelice Svetog Križa. Neka taj križ sve nas podsjeća na križni put Vukovaraca, ljudi iz Škabrnje kao i sve patnike. Ne mogu se ja maknuti od križa. Rodna mi je župa posvećena Uzvišenju Svetog Križa, u Sisku sam službovao upravo u katedrali Uzvišenja Svetog Križa, a i sadašnja župa mučenice svete Barbare više je stotina godina bila posvećena Isusu na križu uzvišenom. Teški križ nosi i moj narod. Ne razumijem te naše medije. Prikazuju žrtvu Vukovaraca iz 1991. i događaje današnjeg dana. No, zaboravljaju ili namjerno izostavljaju čin nametanja pisma kojim su bile ispisane bombe koje su ubijale Vukovarce. Boli me to, a čujem, i moje župljane.

GLAS SVETE BARBARE


cARITAS

TRENuTAK SABRANOSTI I KRISTOV ZAGRLjAj

Bila je srijeda, dana Gospodnjeg 20. stude-nog 2013., bilo je tmurno i uporno je padala kiša. Kao što je i bio dogovor, svi smo se našli u župnom dvorištu. Župnik, mons. Antun Sente ml., dočekao nas je s kavom, baš kao što je i obećao.

Nakon okrijepe, dvadeset članova Konferencije Svete Barbare i Caritasa Župe krenulo je na duhovnu obnovu u Caritasovo odmaralište za djecu i mlade u Kalju na Žumberku, u naselje koje se nalazi u središnjem dijelu Žumberačke gore, u pravoj seoskoj sredini. Cijelim putem pratila nas je kiša i magla. Cesta je bila puna zavoja, a zavojima nikad kraja. No, hvala dragom Bogu, sretno smo stigli na odredište. Na dolasku nas je srdačno pozdravila gospođa Melita Madirazza, voditeljica projekta Kuće za odmor Kalje.

Nakon kraćeg odmora, krenuli smo u dvoranu gdje se sve odvijalo, sjeli u krug i započeli s duhovnom obnovom.

U prvom čitanju čuli smo svjedočanstvo našeg župnika mons. Sente Antuna ml. u kojem nam je prepričao doživljaje prilikom susreta s bakom iz mjesta Bapska. Baka je bila prognanica koja je u svojoj tuzi, neimaštini i progonstvu bila svjesna svoje molitve. Štoviše, bila je svjesna svih onih loših stvari kojima smo izloženi i u kojima nam pomaže molitva i zajedništvo s Bogom. To nas je svjedočanstvo sve duboko dirnulo. Uistinu, čovjek može puno više naučiti od ove prognane bake, nego iz mnogih knjiga ovoga svijeta. U raspravi koja je uslijedila zaključili smo da je čovjeku potrebna molitva, jer kroz molitvu razgovaramo s Bogom, razgovaramo kao prijatelj s prijateljem i ono najdivnije, Bog nas u molitvama rado prihvaća i sluša.

Duhovna obnova članova Konferencije Svete Barbare i Caritasa Župe

Uslijedila je pauza za ručak, a nakon ručka nastavili smo duhovnu obnovu. Drugo čitanje bilo je vezano za priču iz Svetog pisma na temu trsa i loze. Isus reče: “Ja sam istinski trs, a Otac moj - vinogradar. Svaku lozu na meni koja ne donosi roda, on siječe, a svaku koja rod donosi, čisti da više roda donese.” Nakon toga, svi smo se zamislili. Razmišljala sam o tome jesam li postala ona loza koja donosi puno ploda. Poželjela sam da naša srca postanu dom ljubavi, dom Oca našega. Jer Caritas je ljubav, a ljubav nije ono što se prima, nego ono što se daje. Vazda članovi naše konferencije i Caritasa njeguju međusobnu ljubav i zajedništvo kako bismo tu ljubav mogli dalje darivati svima onima kojima je potrebna. Time je naš cilj postignut, a ljubav se dalje mora njegovati i hraniti. Kao što čovjek mora svakoga dana jesti, tako i svakoga dana mora hraniti svoju dušu, a to će postići u zajedništvu s molitvom na duhovnoj obnovi. U nastavku smo zajedno molili krunicu, a uslijedilo je i euharistijsko slavlje.

Euharistijsko slavlje održano je u župnoj crkvi sv. Mihovila, a predvodio ga je župnik mons. Antun Sente. Bila sam toliko ushićena da sam na svetoj misi kod molitve vjernika, gdje su članovi pojedinačno iskazivali svoju molitvu, jednostavno rekla: “Hvala ti dragi Bože što sam tvoje dijete i što vjerujem u tebe.” U tom trenutku nisam osjetila potrebu za molbom, meni je sve bilo savršeno.

Duhovnu obnovu završili smo meditacijom. Vani je i dalje bilo tmurno, kiša je i dalje padala. Sjedili smo ruku položenih na koljenima, zatvorenih očiju u tišini, uz tihe upute našeg svećenika, duboko uronjeni u vlastite misli. Pitali smo


ŽIVOST ŽuPE

se: Tko sam ja, tko je to uz mene? Shvatila sam da sam u zagrljaju s Kristom, a niz obraze polako su mi klizile suze, suze radosnice. Dovoljan je bio samo mali trenutak smirenosti, mala sabranost duše da svakom od nas omogući taj duboki susret s Kristom. Tada nas je svećenik ponovno tihim glasom pozvao da otvorimo oči, a na prozoru se ukazalo sunce. Obasjavalo je čitavu sobu, a ja sam došla do spoznaje kako je ta svjetlost Krist, kako je on stvarno bio s nama. To je bilo moje svjedočanstvo. Koje li ljepote! Ta ljepota ne može se opisati riječima, to se jednostavno mora doživjeti.

Nakon večere, pozdravili smo naše domaćine i vratili se kućama u našu svakodnevnicu sa željom da se opet sastanemo na ovaj način. Kod kuće, uronjena u svoje misli o tome što sam sve

Volonteri župnog Caritasa i članovi Konferencije Svete Barbare pozvali su u goste sedam zborova na humanitarni koncert, a sve to za siromašnije sugrađane u nedjelju, 24. studenog. Prikupili su nešto novca, nešto sami darovali te zajedno s lovcima pripremili topli ručak za stotinjak potrebnih. Neka bude blagoslovljeno i primateljima pomoći i pomagačima! Uz domaći Mješoviti župni zbor Svete Barbare „Panis Angelicus“, zbor mladih „Glorius“ i zbor iskusnih pjevača na humanitarnom koncertu nastupili su FA Vrapčanci, župni zbor iz Šestina te Ivana Čirini i pjevačko društvo „Turopoljke“.

Humanitarni koncert vodila je gospođa Blanka Varga, zamjenica predsjednika Konferencije Svete Barbare iz Udruge Svetog Vinka. Na kraju koncerta svima se obratio mons. Antun Sente, ml., župnik te zahvalio svim gostima što su svojim pjevanjem uljepšali ovu večer te pomogli u prikupljanju potrebnih materijalnih sredstava za prehrambene pakete Caritasa. Dodajmo ovome da su kandidati za krizmu i njihovi roditelji pod vodstvom s. Patricije Mađer izradili i prodavali adventske vjenčiće. Prikupljeni novac od prodaje također će se upotrijebiti za potrebe Caritasa. AS

doživjela, dočekala sam vrijeme kada na radiju počinje emisija “Svjetiljka u noći” koju vodi naš župnik. Govorio je o tome kako je dan proveo sa svojim župljanima, članovima Župnog Caritasa i Konferencije na duhovnoj obnovi, a osvrnuo se na važnost obitelji. Usprkos kasnom satu i umoru koji sam osjećala, nisam mogla otići na počinak. Nakon njegovog izlaganja, u razgovor su se uključivali slušatelji iz cijele domovine koji su ga slušali s jednakim oduševljenjem kao i ja. Bilo je nekih koji znaju našu župu i sve što se dešava u njoj, govorili su kako smo mi župljani Sv. Barbare sretni što imamo takvog svećenika. Moram priznati da sam tog trenutka bila sretna i ponosna što sam član te župe. Na kraju, hvala ti Bože za današnji dan.

Verica Smeh

djELATNA I RASPjEVANA LjuBAV!


VRAPČE - ŠIBENIK

SVETA BARBARA PONOVNO POVEZALA juŽNu I ZAPAdNu HRVATSKu

Mons. Ante Ivas, biskup šibenski, predvodio je misno slavlje na blagdan svete Barbare, djevice i mučenice, u istoimenoj crkvi i župi u za

grebačkom naselju Vrapče u srijedu, 4. prosinca 2013. Na misnom slavlju sudjelovali su brojni župljani te štovatelji svete Barbare kao i svećenici Kustošijanskog dekanata predvođeni dekanom Antunom Senteom. Pozdravljajući na početku misnog slavlja šibenskog biskupa, domaći župnik mons. Antun Sente rekao je: „Radosno Vas pozdravljam u crkvi Svete Barbare, djevice i mučenice. Ove godine obilježava mo 310 godina otkako se u njoj slavi Bog prvenstveno u sakramentu euharistije, a onda i u svim drugim sakramentima. Ova crkva je lijepa i ima veliku umjetničku vrijednost. Gradio ju je od 1700. do 1703./04. Ivan Znika, zagrebački kanonik, ali i naslovni biskup Šibenika. Upravo je ta činjenica bila povod da pozovemo upravo Vas, sadašnjeg biskupa Šibenika, te na taj način produbimo veze sjeverne i južne hrvatske, grada Šibenika i grada Zagreba.“

U prigodnoj homiliji biskup Ivas zapitao se što su to ljudi u svetoj Barbari, u toj mladoj i lijepoj djevojci, vidjeli i prepoznali kao „ženu vrsnu

i jaku“ pa su zazivali njezinu zaštitu? Biskup je ponudio odgovor kako sveta Barbara nije imala ni strijele ni topove, nije bila ni „bombar dijer“ ni topnik. Njezini štovatelji bili su uvje reni da je ona snagom svoga života svjedočila ljudima kako treba i kako je moguće ustrajati u vjernosti Bogu i Božjim zakonima, dosljedno i neustrašivo. Naročito kako treba braniti i štititi svoje ljude, gradove i sela, zemlju i more, vjeru i kulturu, svoje ime i identitet od neprijatelja osvajača, otimača i lopova, od rušitelja, ubojica i zatirača kakvih je u povijesti našega naroda, nažalost, bilo veoma mnogo! I kako je vjera snaga s kojom se uvijek može biti pobjednik! Biskup Ivas još je istaknuo legendu koja kaže da je Barbara, koja je u kuli primila sveto krštenje i svjetlo vjere, dala u zidinama kule, uz dva postojeća prozora, otvoriti novi, „treći prozor“ i u njemu uklesati križ, znak Boga koji spašava, izbavlja i cjelovito oslobađa čovjeka iznutra, u duši pa onda i u tijelu. To je sloboda za koju Bog oslobađa čovjeka. To je


ŽIVOST ŽuPE

najveće blago „u kom sva blaga višnji nam Bog je do“, kako i danas pjevamo s Gundulićem. Tu slobodu mu nitko od ljudi ne može oduzeti, osim ako se sa slobodom neodgovorno poigrava ili je kao Juda ne prodaje za „sitniš“. Taj Božji dar slobode ostaje duboko zasađen u ljudskom srcu i duši i raste čak i onda kad je čovjek prezren i razapet, popljuvan i ponižen od ljudi, od ideologa i idola ovoga svijeta, od političara i moćnika koji često umišljaju da su gospodari sloboda pa i ljudskih sudbina.

A mučeništvo se događa na svim stranama svijeta gdje i danas mnoga naša braća i sestre podnose tjelesno i duševno mučeništvo, i unatoč svemu, ostaju vjerni Bogu. Oni tako danas, kao i sveta Barbara mučenica u svom vremenu, „suobličeni“ Kristu koji nas je svojom mukom i smrću otkupio i uskrsnućem blagoslovio, postaju blagoslov ovog našeg svijeta. „Bez njih bi ovaj svijet bio osiromašen i beznadan“, zaključio je biskup Ivas.

Samoj proslavi svete Barbare prethodila je petodnevna duhovna priprava utemeljena na pet Barbarinih kreposti. Tako je prvog dana pripreme slavljena ljepota kojom se odlikovala sveta Barbara. Misno je slavlje predvodio vlč. Mato Matić, dugogodišnji župnik u Vrapču, nakon čega je slijedila prezentacija 24. broja župnog lista „Glas Svete Barbare“. O listu koji na 100 stranica u boji donosi živost župe govorio je mons. Ivan Miklenić, glavni urednik i direktor Glasa Koncila. Drugog dana u središtu promi šljanja

bila je Barbarina mladost što su je na poseban način obilježili mladi iz zajednice MuStBe u molitvenom bdijenju nazvanom Nightfever. U subotu, 30. studenog nakon misnog slavlja uresili su crkvu mnoštvom svijeća i lučica te pripremili kartice s biblijskim tekstovima, kao i papiriće za ispisivanje osobnih molitava te sami svjedočili o ljepoti Kristove ljubavi koju doživješe u osobnom životu. Treći dan pripreme u nedjelju, 1. prosinca Vrapčanci su razmišljali o Barbarinom mučeništvu kojega možemo prepoznati u siromašnima. Stoga su djelatnici župnog Caritasa i Konferencije Svete Barbare iz Udruge svetog Vinka, a potpomognuti članovima lovačke udruge „Fazan“, pripremili blagdanski ručak za stotinjak svojih štićenika te zajedno s njima blagovali nedjeljni objed. Pri kraju druženja, podijelili su im i bogate prehrambene pakete. Četvrtog dana pripreme i proslave Barbarinog djevičanstva upriličeno je misno slavlje na kojem su sudjelovali svećenici, redovnici i redovnice koji imaju roditelje, braću i sestre u ovoj župi. Misno slavlje predvodio je o. Milan Lojić, CM lazarist i župnik u bolnici Vrapče. Razmi šljajući o svetoj Barbari kao ljubiteljici istine, završila je petodnevna duhovna obnova i to župnom katehezom za odrasle koju je pripremio župnik mons. Antun Sente u utorak, 3. prosinca. AS


PANIS u RIMu

jEdNOSTAVNOST I TOPLINA LjudSKOSTI“Poštovani g. Tomislave, rado Vam čestitam na odličnom pjevanju prigodom proslave

sv. Jeronima u hrvatskoj crkvi u Rimu. Danas se rijetko nailazi na kvalitetne zborove koji tako dobro izvode višeglasno liturgijsko pjevanje. Zaista svaka pohvala i dirigentu i

orguljašu i svim pjevačima!!!, na odabiru pjesama i izvedbi!!! Ja sam vlč. Zvonimir Seršić, rodom sam s Krka a trenutno sam na službi u Biskupskoj sinodi u Vatikanu. Želim vam da

ustrajete i da se sve više usavršavate! Srdačan pozdrav!” zsersic

Proslavi svetog Jeronima u Rimu, 30. rujna, kojega hrvatska zajednici u Rimu slavi kao svog zaštitnika pridružili su se članovi Mješovitog zbor Svete Barbare „Panis Angelicus“ koji su svojim pjevanjem animirali svečano misno slavlje, pod vodstvom Tomislava Čekolja i uz orguljsku pratnju Marka Pranića. U svečanom misnom slavlju koje je predvodio kardinal Vinko Puljić sudjelovali su i hodočasnici Župe Svete Barbare iz Vrapča pod vodstvom župnika mons. Antuna Sentea. Dalje dono-sim dio teksta kojega s ovog putovanja zapisa Antonia Tomazinić, dipl. iur.

Njegovanje darovanog talenta je sasvim druga priča. Sjetim se evanđelja, onog dijela o talentima: „Onome tko ima nadodat će se, a onome koji nema oduzet će i to što ima.“ Nekad mi je to sve nerazumljivo djelovalo, no smisao te Božje riječi dobiva mi živu sliku i jasan primjer kroz članove zbora „Panis Angelicus“. To mi stvara ilustraciju kako svijest osoba o darovanom talentu kroz predano učenje, vježbanje, usavršavanje i rad na postizanju što vrsnijeg rezultata na jednom polju, biva s Neba nagrađena - stjecanjem i razvijanjem novih talenata! Naime, osim što su nadareni za pjevanje, za glazbu ti mladi ljudi čine skladnu zajednicu. Njihovi međusobni odnosi su za svaku pohvalu.

Krasi ih druželjubivost, suradljivost, otvorenost prema drugima, srdačnost, duhovitost, vedrina i tako značajna - jednostavnost i toplina ljudskosti. Zašto to sve spominjem i nabrajam? Te vrline se svakako ne nalaze baš


ŽIVOST ŽuPE

često u današnje vrijeme. Svjedoci smo napetih odnosa u obiteljima, zaoštrenih i neugodnih odnosa u poslovnim okruženjima, interesnih razdijeljenosti unutar župnih zajednica. Ne možete reći da vam se ponešto od toga ne čini poznatim i da neku od tih vrsta nelagoda niste osjetili na vlastitoj koži. Eto, zato tu „Panisovu“ zajednicu imam potrebu istaknuti kao pozitivan i lijep primjer talentiranosti za dobro.

Zgodno mi se čini prije hodočašća pogledati kojih se Crkva svetaca spominje na te dane. Ovo hodočašće je u terminu od 27. 9 - 1. 10. 2013. Dakle, kao prvo, putujemo pod osobitom pratnjom vrapčanske zaštitnice svete Barbare, pa zaštitnice crkvenog pjevanja i glazbe svete Cecilije, polazak je na dan svetog Vinka Paulskog, u subotu smo da tako kažem, slobodni, nedjelja je pod okriljem arkanđela Mihaela, Gabrijela i Rafaela, u ponedjeljak nas čuva i štiti sveti Jeronim, a u zadnji dan, ponedjeljak nas prati Sveta Terezija od Djeteta Isusa.

U večeri polaska u župnom dvorištu užurbanost, dinamika, pozitivna napetost i svakako razdraganost, puno smijeha, torbe se ukrcavaju, zauzimaju sjedala, slaže poputnina, provjerava je li ukrcana odjeća za nastup, ali i „tekuća problematika“. Stariji sjedaju naprijed, mlađi po navici biraju mjesta podalje od pastirskog pogleda, ekipiraju se u stražnjem dijelu autobusa. Župno dvorište je ispunjeno članovima obitelji i prijatelja onih koji putuju, došli su se pozdraviti i poželjeti hodočasnicima sretan put. Gledam po autobusu, rijetka slika, hodočasnici su ve

ćinom mlade osobe! Razdragan žamor, glasan smijeh, tiha pjesma; napuštamo Zagreb. Lijepo li je putovati.

Monsinjorova razmatranja žalosnih otajstava Gospine krunice, uz nadodanu deseticu posvećenu vjernim mrtvima, povezuju Isusov i naš život, objašnjavaju smisao mo li tve te životni put patnje koji vodi do svjetlosti uskrsnog jutra. Noć brzo prolazi, udaljenost u kilometri


ma do našeg odredišta se sve više smanjuje, i malo po malo, cestom sunca preko Bolonje, došli smo do vječnog grada Rima. Vrijeme je prelijepo, toplo, doručak na otvorenom, po isprobanom vrapčanskom sistemu: stoliću prostri se.

Kao i većina hodočasničkih skupina prvo posjećujemo Vatikan, Trg i baziliku Svetog Petra. Uz zanimljivo kazivanje vodiča putovanja ponavljamo gradivo iz povijesti, nižu se legende o osnutku Rima, činjenice o nastanku Rimskog Carstva, mukotrpnim stoljećima za kršćane, na

stanku suvremene talijanske države, vezama i bliskosti Hrvata s Papom. Svakako jedan od značajnijih zapisa o hrvatskim hodočasnicima u Rim dao je Dante u Božanstvenoj komediji:

√„Poput onoga koji možda iz Hrvatskedođe vidjeti našu Veronikupa svojom vjekovječnom čežnjom nezasićen,kaže u misli dok se pokazuje (rubac),„O Gospode moj, Isuse Kriste, pravi Bože,tako li je dakle, izgledalo lice tvoje!“≈

Preostali dio teksta možete potražiti na mrežnim stranicama: www.svetabarbarazagreb.com

PANIS u RIMu


ŽIVOST ŽuPE

dOBRO MI dOŠEL PRIjATELj V SKROMNI ZAGORSKI dOM

Gostovanje „Panis Angelicusa“ u Župi Svetog Jurja u Gornjoj Stubici

Mješoviti zbor Svete Barbare „Panis Angelicus“ pod energičnim vodstvom dirigenta Tomislava Čekolja i orgu

ljaša Marka Pranića, zajedno sa svojim župnikom, gostovao je u nedjelju, 27. listopada u Župi Svetog Jurja u Gornjoj Stubici. Svetu misu predslavio je vrapčanski župnik mons. Antun Sente, ml. u koncelebraciji s domaćim župnikom vlč. Lukom Slijepčevićem. Nadahnute riječi u prigodnoj propovijedi uputio je u prepunoj crkvi brojnim vjernicima već spomenuti župnik Župe Svete Barbare, mons. Antun. Ponajprije se obratio prisutnim kandidatima za prvu svetu pričest dijalogizirajući s njima o poznatim temama poput igre, nogometa. Podsjetio ih je kako oni koji se u sportu silno vole hvaliti i nametati drugima nisu ugodno društvo, tako i oni koji samo sebe ističu nisu ugodno društvo ni Isusu ni dobronamjernom čovjeku. Oni su poput Farizeja o kojem govori Isus. Tada je okupljenom mnoštvu propovjednik kazao kako je poniznost najvažnija krepost kršćanina, rastumačivši im kako je Isus upravo ponizivši samog sebe ostao poslušan sve do smrti na križu. „Upravo je to put nas vjernika koji se intenzivnije družimo s Gospodinom; upravo poniznim stavom u životu moći ćemo vjerodostojnije Kristovu ljubav naviještati i širiti ljudima oko sebe“, istaknuo je mons. Sente.

Prije samog kraja svete mise, domaći župnik vlč. Luka Slijepčević zahvalio je Mješovitom zboru Svete Barbare na animiranju misnog slavlja te

pozvao okupljene na prisustvovanje kratkom koncertu „Panis Angelicusa“ nakon euharistijskog slavlja. Vlč. Luka prisjetio se dobrodošlice koju je njemu i njegovom zboru nedavno priredila gostujuća župa. Okupljenima je kratko predstavio predslavitelja misnog slavlja, mr. sc. Antuna Sentea, ml., koji je u svom svećeničkom životu vršio mnoge službe. Bio je kardinalov tajnik, povjerenik za Pastoral mladih Zagrebačke nadbiskupije, župnik središnje župe u Sisačkoj biskupiji ∑ katedralni župnik, također jedan od najzaslužnijih ljudi za organizaciju slavlja uspostave ponovno oživljene Sisačke biskupije i Susreta hrvatske katoličke mladeži u Sisku.

Odmah nakon završetka misnog slavlja, zbor je održao najavljeni koncert za okupljene župljane i ljubitelje zborske pjesme. Program koncerta bio je prilično raznovrsan. Uvršteni su gospeli, sakralna glazba te razne višeglasne obrade I. pl. Zajca, G. Marcija, J. Matanovića, W. L. Dawsona, B. Starca i dr., a pjevalo se i na raznim jezicima (engleskom, talijanskom, hr


PANIS u STuBIcI

vatskom, latinskom...). Na kraju koncerta, prisutni su dugačkim pljeskom pozdravili izvođače nagradivši ih time za kvalitetnu

izvedbu i glazbeni ugođaj. Po završetku koncerta

članovi Župe Svete Barbare uputili su se u obližnji restoran gdje su ih pjesmom dočekali domaćini ∑ domaći župnik vlč. Luka te članovi zbora Župe Sv. Jurja „Vokalisti Svetog Jurja“ pod vodstvom Ivice Kontenta, člana opernog zbora Hrvatskog narodnog kazališta iz Zagreba. „Dobro mi došel, prijatelj, vu skromni zagorski dom, budi kak doma vu vlastitoj hiži, tu pri pajdašu si svom“, stihovi su koji su se orili dvoranom, a koji ujedno i najbolje opisuju cjelokupnu dobrodošlicu Panisovcima i njihovom duhovnom pastiru Antunu koji je inicirao ovakva druženja. Gospodin Ivica obratio se gostima i dao jednu vrijednu glazbenu kritiku Mješovitom zboru „Panis Angelicusu“ rekavši da su oni jedan od najboljih liturgijskih zborova u Republici Hrvatskoj. Mons. Sente nagovijestio je ovogodišnje slavlje 20-te obljetnice postojanja „Panis Angelicusa“ te podijelio ideju o novom

nastupu „Vokalista Svetog Jurja“ u Vrapču povodom tog važnog događaja za „Panis Angelicus“.

Poslije obilnog objeda te pokoje čaše gemišta, pjesma više nije prestajala. Nedjeljno popodne uveličavalo se kajkavskim „popevkama“ te brojnim domoljubnim pjesmama.

Ukusni ručak, druženje s domaćinima, pjesme, idiličan zagorski krajolik i u današnje vrijeme vrlo luksuzni svježi zrak, sve je to krasilo današnji Dan Gospodnji i učinilo ga posebnijim. Nažalost, moralo je doći i vrijeme polaska, ali ostat će ispunjenost ugodnim dojmovima i zadovoljstvom doživljenih lijepih trenutaka uz pjesmu, zabavu i druženje te zajedništvom kao krunom svega. Monika Pranjić


ŽIVOST ŽuPE

P „PANIS ANGELIcuS“ SLAVI „BOŽIĆ u cIBONI“

Kao svake pa tako i ove godine na Štefanje održan je koncert „Božić u Ciboni“. Za nas to ne bi bio nikakav poseban događaj da ovoga puta na njemu nije nastupao naš župni zbor „Panis Angelicus“. Cilj koncerta je očuvanje obiteljskih, kulturnih i duhovnih vrednota te prikupljanje sredstava za obnovu naše prvostolnice, zagrebačke katedrale. Da se dobar glas daleko čuje, upravo potvrđuje to da je jednog uobičajenog zimskog dana naš župnik mons. Antun Sente dobio poziv, a on odmah našem poznatom dirigentu Tomislavu Čekolju prenio želju organizatora da Mješoviti zbor Svete Barbare „Panis Angelicus“ pjeva kao glavni zbor na spomenutoj svečanosti. Slučajnost? Ne bih rekao!

Unatoč mnogim svakidašnjim obvezama, „Panis Angelicus“ se beskompromisno i odvažno uhvatio posla. „Panis“, sa svojim dugogodišnjim iskustvom, božićne pjesme ima u malom prstu, ali ipak ovdje su u pitanju bile malo drugačije božićne pjesme i prateća uloga. Pojačavajući svoje tjedne probe i aktiviranjem pojedinih članova u mirovanju, uspješno su savladane sve pjesme.

Svakim danom „Panisu“ je raslo uzbuđenje te su se pojavljivala razna pitanja. Prva proba s orkestrom i izvođačima bila je u ponedjeljak, 23. prosinca kada su naši pjevači mogli vidjeti kako će cijeli koncert izgledati. Tada smo tek dobili potpuni dojam jednog takvog koncerta. Uslijedio je Badnjak i sam Božić na kojemu je „Panis“ mogao i isprobati neke od naučenih pjesama. Na sam dan koncerta u četvrtak bila je i generalna proba gdje su Panisovci mogli konačno utvrditi naučeno. „Panis“ se savršeno uskladio s mnoštvom poznatih izvođača kao što su Krunoslav Kićo Slabinac, Jasna Zlokić, Josipa Lisac, Đani Maršal i mnogi drugi. Uslijedio je i sam dugo iščekivani koncert. Oči i uši cijele nacije, božićnim duhom ispunjene Croatie, bile su uprte na taj koncert. To je bila savršena prilika da se pokaže cijeloj Hrvatskoj što zaista znači „Panis Angelicus“ i njegovih 20 godina skupljenog iskustva. Panisovci su u svojoj punoj spremi s elegantnim haljinama stupili na scenu u cilju da savršeno obave povjeren im zadatak. Cibonom su se orile poznate pjesme poput „Radujte se narodi“, „Djetešce nam se rodilo“, „Štefanje“, „Na salašu“, „Božić bili“ , „Tiha noć“ i mnoge druge. Bez milozvučne „Panisove“ pratnje, glavnim izvođačima „Božić u Ciboni“ ne bi bio ono što jest. I sami ste mogli primijetiti s kakvim su žarom i srčanošću naši pjevači pjevali mnoge pjesme. Nakon dugog koncerta, „Panis“ se pridružio ostalim izvođačima na svečanom domjenku gdje su mogli izmijeniti svoje priče i dojmove. Time je i lijepo zaokružen cijeli događaj. Cijeli koncert, ne samo da je „Panisu“ donio radost, osmijeh i ponos koji dugo neće iščeznuti, nego je donio i vrijedno dodatno iskustvo. Ali i ne samo to, specifično „Panisovo“ pjevanje anđeoski je uveličalo još jedan „Božić u Ciboni“ i još ljepše naglasilo ljepotu Božića. To je ujedno i veliko priznanje za cijeli „Panis“ i njegovo pjevanje.

Tomislav Kožul


PANIS ANGELIcuS

Mješoviti župni zbor Svete Barbare „Panis Angelicus“ održao je svoju godišnju skupštinu u četvrtak, 20. veljače u pjevaoni Pastoralnog centra Župe Svete Barbare. Skupštinu je vodila Mateja Dumbović, predsjednica zbora zajedno s Tomislavom Čekoljom, umjetničkim voditeljem zbora. Predsjednica Mateja podnijela je izvješće o aktivnostima zbora tijekom protekle godine te predložila aktivnosti u tekućoj godini. Nakon što je utvrđen kvorum, pristupilo se izglasavanju novog statuta zbora koji je jednoglasno usvojen. Po novom statutu, vodstvo zbora bira se na dvije godine, stoga je slijedio izbor novih članova upravnih tijela zbora. Za novog predsjednika Mješovitog zbora Svete Barbare „Panis Angelicus“ izabran je Mato Gućanac, a za potpredsjednicu Marija Delaš. Nova tajnica zbora je Marija Rubil, a Stjepan Aždajić je blagajnik te Margareta Delaš pomoćni član upravnog odbora. Uz njih, redoviti članovi upravnog odbora snagom svoje službe su župnik Svete Barbare mons. Antun Sente i zborovođa Tomislav Čekolj. Kao novi članovi nadzornog odbora zbora izabrane su Mateja Dumbović, Antonija Vrbanić i Ljiljana Jurički, a novi članovi časnog suda su Roko Jurički, Ivica Sirovina i Tomislav Kožul. Nakon izbora novih članova upravnih tijela zbora, slijedila je rasprava o djelovanju zbora te o nekim teškoćama koje prate rad svake zajednice. Na kraju je župnik mons. Sente prenio svim članovima zbora pozdrave i zahvale mons. dr. Jure Bogdana, rektora Papinskog hrvatskog zavoda Svetog Jeronima iz Rima za prekrasno animiranje misnog slavlja o svetkovini svetog Jeronima u Rimu u rujnu protekle godine. Ujedno im je zahvalio što svojim pjevanjem liturgiju Svete Barbare u Vrapču čine tako svečanom te ih pozvao da se i dalje nesebično daruju u ljepotu slavljenja Boga što mnogima pomaže bolje prijateljevati s našim Spasiteljem. Dogovoreno je da će svaka prva nedjelja u mjesecu biti vrijeme duhovnosti na način da naš župni vikar dr. sci. Davor Šimunec pripremi duhovni nagovor nakon kojega će slijediti rasprava. Čestitamo novom vodstvu zbora te zahvaljujemo dosadašnjem na uspješnom vođenju Mješovitog zbora Svete Barbare „Panis Angelicus“ mnogim Vrapčancima na ponos. AS

Prijatelju Isusu

Sanjao sam Te.Imao si zabrinuto lice,umorno i nekako tužno.Tvoje oči blistale su,iz njih tekla je ljubav.Naglo sam se probudio,ali smireno i bez pokreta.Od «proživljenoga» snaostala mi je jedna misao:umoran si jer sve daješ nama!Znam da ću danas biti veseo,potpuno ću se prepustiti Tebi! Poklonjenu radost dijeliti ću bližnjima,tako ćemo Tebe ojačati, nasmijati.Tebe koji sjediš o desnu Ocu.

Robert Tomšić

Misli

Samo ja znamKoliko, još i sada,Moje misli mogu letjetiKada se sjetim nas,Mladih i u duši lijepihPrekrasno slobodnih,samo kada smo zajedno.Često se sjećam toga.

Robert Tomšić


ŽIVOST ŽuPE

BOŽIĆ V VRABČu„Ovo još Vrapče nije doživjelo“, „Bilo je prekrasno“, „Potrebna su ovakva lijepa druženja u svijetu u kojem previše slušamo o crnim vijestima“… samo su neki od komentara za manifestaciju „Božić v Vrabču“ koja je održana u subotu, 21. prosinca u dvorištu Župe Svete Barbare u zagrebačkom naselju Vrapče. Ideja o božićnom sajmu rodila se prije dva mjeseca za vrijeme susreta Obiteljske zajednice pri Župi Svete Barbare. Tada nitko od njih nije zamišljao da će ideja prerasti u tako veleban projekt u kojem brojni žele sudjelovati. Kako se informacija širila, tako je lista prijavljenih izvođača i podupiratelja bivala sve veća. Iskusni u ovakvim projektima kazivali su kako u ovoj manifestaciji ima programa za tri večeri.

53

BOŽIĆ V VRABČu

Manifestacija „Božić v Vrabču“ već po samom imenu želi prezentirati slavlje Božića u vrapčanskom kraju kako su ga slavili naši stari dok je Vrapče nosilo ime „Vrabče“ o čemu svjedoči prezentirana etno zbirka Tomice i Zorice Barbarić te Andrije Kruhonje, osnivača Folklornog ansambla „Vrapčanci“. Uz njih, svoje uratke izlagali su Ivan Mesar iz Marije Bistrice, graditelj drvenih igračaka zaštićenih u UNESCO-voj nematerijalnoj baštini i djeca iz osnovne škole „Grof Janko Drašković“ vođeni učiteljicama Vesnom i Gordanom koji su izrađivali tradicionalni božićni nakit.

Nakon pozdrava i blagoslova mons. Antuna Sentea, ml., vrapčanskog župnika, manifestaciju „Božić v Vrabču“ otvorili su članovi FA „Vrapčanci“ autohtonim adventskim i božićnim napjevima. Zatim je slijedio glazbeno-scenski program kojeg su izvodili članovi dječjeg vrtića „Vrapče“, učenici i učiteljice osnovnih škola „Grof Janko Drašković“ i „Gornje Vrapče“, dječji folklor „Prečko“, polaznici glazbene škole „Bonar“ te djeca iz udruge „Step by step“. Uz njih, u programu su


ŽIVOST ŽuPE

sudjelovali i župni dječji i mladi zbor „Serafini“ i „Glorius“ te župna dramska skupina. Prvi dio, koji je bio posvećen najmlađima, zaključio je Jacques Houdek izvevši nekoliko skladbi s djecom i za njih te nekoliko svojih velikih hitova.

Središnji dio programa bila je božićna čestitka na vrapčanski „ Dej vam Bog sega š čem Isus deli“ koju su izveli Zorica Barbarić i Damir Hrenović okruženi malom djecom predstavljajući tako u vrapčanskim narodnim nošnjama obiteljsku proslavu Božića ovoga kraja.

Slijedili su nastupi „Potepuha“, udru ge za izučavanje i promoviranje narodnih običaja i glazbe, župnog zbora „Panis Angelicus“, Borisa Babarovića i „Crvenih Koralja“ te na kraju koncert Krunoslava Kiće Slabinca koji je završio božićnim pjesmama evocirajući prvi album duhovnih božićnih pjesama u vrijeme komunizma „Christmas With Kićo“.

Za vrijeme izvođenja programa na pozornici u grijanom šatoru na 12 štandova, posjetiteljima su nuđeni različiti božićni nakiti i darovi izrađeni vrijednim rukama samih župljana te darovana tombola, a sve to za uređenje župnog dvorišta kao prostora obiteljskog okupljanja. Brojni donatori osigurali su dovoljnu količinu hrane i pića koju su pripremali članovi obiteljske zajednice Barbarini… te tako župu Svete Barbare pretvorili u jednu veliku obitelj koja u radosnom zajedničkom druženju iščekuje rođenje Isusa Krista čineći pri tome dobro. AS


BOŽIĆ V VRABČu


ŽIVOST ŽuPE

PRVI ŠAHOVSKI SuSRET POVOdOM SVETE BARBARE

Razgranatim aktivnostima u našoj župi odnedavno se pridružio i šahovski susret održan po prvi put u prostorijama Pastoralnog centra u subotu, 30. studenog. Prijavilo se 13 igrača koji su bili podijeljeni u dvije skupine, odraslu s 10 sudionika i mlađu s 3 igrača. Na početku je domaći župnik mons. Antun Sente pozdravio sudionike zaželjevši im uspjeh u nadmetanju, rekavši da i on voli ovu drevnu igru. To je i dokazao odigravši dvije šahovske partije. Poslije kratke molitve, imali smo jedinstvenu prigodu uživati u

virtuoznom glazbenom violinskom nastupu jednog od šahovskih zaljubljenika. Nastupio je prof. Taras Pecheny, učitelj violine na Zagrebačkoj glazbenoj akademiji sa svojom gošćom Esterom Klepač, članicom Simfonijskog orkestra HRT-a. Svirali su Bacha i Mozarta i zaslužili dugački pljesak sudionika, kako odraslih, tako i djece i njihovih roditelja.

U šahovskim nadmetanjima, nakon zanimljivih i prilično kvalitetnih partija, dobili smo i pobjednike. U dječjoj skupini to je Tin Pizent, a u skupini odraslih majstorski kandidat Zoran Zelenika. Pobjednicima smo čestitali, podijelili priznanja i dogovorili se za sljedeće susrete. Na kraju nas je župnik počastio sokom, kavom i domaćom rakijom, pokazao nam ugodan prostor župnog „kafića“ u kojemu smo se još neko vrijeme družili.

Ilija Nikić


BBARBARINI POMOĆNIcI

BARBARINI POMOĆNIcI

Subota 25. siječnja 2014. Prohladno, snježno i sunčano jutro. U dvorištu naše župe skupili su se Barbarini pomoćnici, svi nekako, čini mi se, radosni (voljela bih da je uvijek tako). Naš župnik mr. sc. mons. Antun Sente odlučio je „izvesti“ Barbarine pomoćnike na zajedničko neradno druženje kojim svim Barbarinim pomoćnicima želi reći „hvala“ za sve što čine svojim nesebičnim i nadasve požrtvovnim darivanjem sebe i svoga vremena za našu župnu crkvu.

I, naravno, onako kakav je i sam naš župnik, „nepredvidiv“, takav je i ovaj odlazak. Znali smo samo da se ide u Sveti Križ Začretje. Detalje nismo znali, jer naš župnik je pun iznenađenja pa tako je i ovaj put bilo. Na prvom odredištu smo saznali kuda idemo dalje. Put nas je odveo u crkvu Uzvišenja Svetog Križa, u crkvu u kojoj je naš župnik kao najmlađi ministrant počeo ministrirati, crkvu u kojoj je odlučio (Bogu hvala) biti svećenik. Dočekali su nas župnik vlč. Zlatko Pavetić i dr. Stjepan Sirovec. Upoznali su nas s crkvom i župom. Župa Svetog Križa je dala Gospodinu više svećenika i redovnica, od toga još uvijek 8 živih svećenika i 4 časne sestre. Iz župne crkve nastavili smo kratko druženje u pastoralnom centru. Lijepo je. Ono što me posebno dojmilo su portreti svih svećenika koji su iz toga kraja. Među njima je i portret našeg župnika. Dobro je i na taj način zahvaliti Bogu posvećenim osobama.

Kako se već bližilo vrijeme ručka, naš župnik nam je rekao sljedeće odredište, a to je Klet Kozjak u vlasništvu njegove sestre Ljubice i muža joj Laceka Radovečkog. Predivno.

Romantično. Zimi vrlo idilično okruženje. A sunce na obroncima Kozjaka ulijevalo je vedrinu u sve nas tako da je raspoloženje svih Barbarinih pomoćnika bilo zaista dobro. U društvu četiri svećenika, uz već spomenute, s nama je bio i don Jenko Bulić, rektor Nadbiskupijskog sjemeništa u Splitu, inače rimski kolega našeg župnika. Zaista je bilo dobro blagovati obilan, nadasve ukusan i jako dobro osmišljen ručak koji je završio posebno dobrim izvornim zagorskim štruklima. Na kraju ručka saznali smo sljedeće odredište, a to je bila rodna kuća našeg župnika.

Znam da je u tom toplom zagorskom kraju jako lijepo i kroz druga godišnja doba, ali ovako zimi, nekako je sve vedro, bijelo, čisto. Dočekali su nas najstariji župnikov brat Josip i nevjesta Božica, teta Marica i naravno, mama Milka ili kako je zovu njena djeca „Mamek“. Lijepo je bilo slušati župnika dok nam je s puno ljubavi pričao o svojoj obitelji, o zaljubljenosti oca Slaveka i majke Milke, o ljubavi dvoje mladih koji su se čisto i iskreno ljubili. Pročitao nam je i pismo kojim je njegov otac izrekao predivne riječi ljubavi i zaprosio svoju Milkicu. Većini je to

GLAS SVETE BARBARE

ŽIVOST ŽuPE

58

posebno toplo, puno ljubavi pismo zagorskog mladića, izmamilo suzu u oku. Kako je divno imati takvu i tako veliku obitelj! Obitelj koja se drži zajedno, osjeća zajedno, živi zajedno. Nažalost, bližilo se vrijeme kada smo morali napustiti taj topli, ugodni zagorski dom. Bilo mi je žao, htjela bih da je još potrajalo, jer iskrena i topla dobrodošlica, iskreni izrazi lica puni topline i ljubavi mame vas da ostanete dugo, dugo. Ali trebalo se vratiti u stvarnost, obavezama, našim obiteljima. Vjerujem da nam svima ova složna obitelj, puna ljubavi i zajedništva može biti uzor.

„Isuse Kriste, oprosti nam kad pomislimo da su padovi konac našeg života, slobode i opstanka. Mi smo i kao pojedinci i kao obitelji i kao nacija tu unatoč svim padovima i porazima. Napadali su nas okolni i drugi narodi, s kopna i s mora, gubili smo bitke i svoje kraljeve, svoju samostalnost i ponos, otkidali su nam domovinsko tlo, prijetili nam, ali mi smo opet cijeli, slobodni i svoji. S Tobom se pobjeđuje i kad se gubi. Samo je jedno važno: ostati uz Tebe. Pomozi nam da na svom životnom križnom putu ostanemo uvijek Tvoji“, razmišljanje je mons. Tomislava Ivančića koje su pripadnici hrvatskih branitelja molili u nedjelju, 23. ožujka na pobožnosti križnog puta na vrapčanskoj kalvariji.

Ovo je već druga godina kako vrapčanski župnik, mons. Antun Sente, ml., poziva hrvatske branitelje na pobožnost križnog puta na treću korizmenu nedjelju na vrapčanskoj kalvariji. Nakon pobožnosti, slijedilo je euharistijsko slavlje za vrijeme kojeg se molilo za poginule hrvatske branitelje i domoljube te za sve koji su svoje živote položili za Domovinu, kao i za njihove obitelji.

Tekst križnog puta napisao je mons. Tomislav Ivančić za Voćinsko svetište. Na tom svetom mjestu susrećemo teške i razorne tragove zla koje prati naš narod na njegovom povijesnom putu.

Ja osobno iz ovog posebno dobro provedenog dana ponijet ću u srcu to zajed

ništvo, ljubav i toplinu koja se širi u župnikovoj obitelji i ne

kako mi se čini da ću probati to sve još više živjeti u svojoj obitelji, a vjerujem i većina nas, jer zaista je zadivljujuća ta sloga mnogobrojne (čini mi se

53 člana) obitelji. Hvala našem župniku, našem pa

stiru koji svoje, isto tako mnogobrojno, stado svakodnevno oku

plja i brine za njega, živi i osjeća zajedno sa svojim stadom…. Hvala, župniče Toni.

Ana Šarić, Barbarina pomoćnica u sakristiji

KRIŽ BRANITELjA


KRIŽNI PuT

10.10. ScENSKI KRIŽNI PuT KuSTOŠIjANSKOG dEKANATA

Ne izgovara li nam svaki put neke nove riječi Isus Raspeti sa svoga križa? Zar se vrata naših spoznaja ne odškrinu malo više nakon svakog ponovnog razmatranja Isusove muke? Ne rasvijetli li se u svijesti u tim trenutcima i naša ranjivost i naša osobna oholost? Zar ne vidimo sebe jasnijim pogledom u Božjoj stvarnosti nakon razmatranja Isusove muke? A u tegobama životnih putova zar se ne nađe koliko-toliko ja

sniji smisao i preplavi nas unatoč svemu mirnoća u duši? Podno križa. Ispod Isusovog svetoga križa zbilja postaje sasvim ozbiljna i jedinstvena. Radosna i žalosna i tegobna u isti mah. Obgrli nas vlastita tama i ponovo obasja Božja svjetlost. I opet, kao i nakon ispovijedi, dajemo toj Svjetlosti obećanje i uistinu silno želimo biti bolji, ne griješiti ponovno... I dani prođu, i sve ponovimo, još i u gorem obliku. Na istim mjestima i u sličnim okolnostima saplićemo se i padamo, ponekad misleći kako to i nije pad nego uistinu prava propast.

Da nije Božje ljubavi… Da nije Njegove muke… Da nije Njegove vjernosti i poslušnosti… Da nije… Bi li nas bilo?

Ove godine, deseti put za redom, na vrapčanskoj Kalvariji uprizoren je križni put Gospodina našega Isusa Krista.

GLAS SVETE BARBARE

ŽIVOST ŽuPE

Guradinijev tekst, njegova razmatranja i pojašnjenja, njegove molitve postaju dio svake prisutne osobe. Neda se skriti suza, nemoguće je misli upraviti u drugom smjeru, osim prema križu. Misli lete od postaje do postaje, od jedne

do druge Isusove rane i muke, susreta, poniženja, ali i osobnog jada i pečata stida stvorenja, do posve jasne radosti poradi Njegove ni sa čime mjerljive ljubavi. Kako je moguće da ju tako lako zaboravimo toliko puno puta?

Župljani Svete Barbare upravo na tu Njegovu ljubav podsjećaju sve nas i svojom ljubavlju i predanošću pokazuju u smjeru svjetlosti Križa. Upućuju na obvezu prema križu. Ovaj put to čine živim slikama, složni kao i u brojnim mnogovrsnim župnim aktivnostima, glumom i odjećom, pjesmom i molitvom ilustriraju sveti put našeg Gospodina pripomažući tako stvaranju jasnijih predodžbi u svijesti publike: tko je i na koji

način sve nas ljubavlju za ljubav zanavijek zadužio.I tog predivnog nedjeljnog poslijepodneva, Vrapčani jedi

no nisu morali glumiti svoju vjeru, zajedništvo i ljubav prema dragom Isusu.

Antonija Tomazinić, dipl iur.

60


GLORIuS

Zbor mladih župe Svete Barbare „Glorius“ ostvario je svoj prvi nastup u Župi Uzvišenja Svetog Križa u Ogulinu u nedjelju, 16. ožujka 2014. godine. Na poziv ogulinskog župnika don Roberta Zubovića članovi „Gloriusa“ čitali su postaje križnog puta. Križni put i misno slavlje predvodio je mons. Antun Sente, ml., vrapčanski župnik. Pod vodstvom Stipe Sliška, „Gloriusi“ su pobožnost križnog puta pratili tradicionalnim napjevom „Stala plačuć tužna mati“, dok su misno slavlje animirali tradicionalnim korizmenim napjevima, ali i popularnim duhovnim šansonama prilagođenima liturgiji. Ljepotu glazbenog izričaja, u čemu je uvelike doprinio Dario Antolak Škrbo uz klavirsku pratnju, pohvalio je župnik Robert, ali i sami ogulinski vjernici dugim pljeskom na kraju malog koncerta nakon misnog slavlja.

Na putu prema Ogulinu, mladi iz Zagreba zaustavili su se u Oštarijama gdje ih je dočekao pop Ante Luketić, župnik Oštarija. Pop Ante mladima je u kratkim crtama prezentirao povijest svetišta Gospe od Čudesa koje je već više od pet stoljeća sjecište hodočasnika i duhovno središte ogulinsko-modruške doline. Svetište je na posjedu hrvatskih velikaša Frankopana koji su oko 1450. godine dali podići velebnu trobrodnu crkvu u čast Blažene Djevice Marije. Na njezinim, više puta rušenim i obnavljanim zidinama i danas su vidljivi tragovi mučeništva obilježene povijesti nekadašnje Krbavsko-modruške biskupije i ovog dijela Hrvatske. Isto tako, Vesna i Dijana, animatorice ogulinske župe, upoznale su svoje goste sa znamenitostima Ogulina vodeći ih po središtu svoga grada. Posebno je bila zanimljiva kuća bajki Ivane Brlić-Mažuranić rođene upravo u Ogulinu, 18. travnja 1874., zatim frankopanski kaštel, kao i pogled na Klek.

Nakon misnog slavlja, druženje ogulinskih i vrapčanskih mladih nastavilo se u Pastoralnom centru ogulinske župe. AS

GLORIuS u OGuLINu


ŽIVOST ŽuPE

RAdOST PjESME I PRIjATELjSTVAU nedjelju, 16. ožujka 2014. svetu misu u našoj zagrebačkoj Santa Barbari predvodio je velečasni Vjekoslav Pavlović, župnik iz crkve Svetog Ivana Nepomuka iz Župe Stupnik-Lučko. Svetoj misi prethodio je križni put na našoj Kalvariji pod vodstvom našeg župnog vikara dr. Davora Šimuneca koji se održava svake korizmene nedjelje u organizaciji različitih župnih zajednica.

Velečasni Vjekoslav sa sobom je doveo i Zbor mladih „Allegro“ koji aktivno djeluje u već spomenutoj župi i svojim predivnim pjevanjem obogaćuje večernju svetu misu. Tako su i kod nas svojim pjevanjem uljepšali naše misno slavlje koje je počelo u 18 sati te su nas kasnije počastili svojom prisutnošću na kratkom druženju uz tople kiflice i sokove koji su bili pripremljeni isključivo kako bi se naši dragi gosti osjećali dobrodošlo. Bilo je uistinu lijepo vidjeti toliko mladih ljudi u našoj župi, a sasvim sigurno je lijepo znati da postoji još mladih koji dijele naša mišljenja, stajališta o vjeri, o životu i mnogočemu drugom. Naravno da se potegnulo i pitanje Susreta hrvatske katoličke mladeži koji se ove godine održava u Dubrovniku, 26. i 27. travnja, a jednako tako se razgovaralo i o našem gostovanju u njihovoj crkvi. Ugodno iznenađena njihovim odazivom, zbilja sam se zapitala što sve te ljude drži na okupu i svaki put je samo jedan odgovor ispravan ∑ Isus Krist. Jednako kao i moj zbor, sve nas na okupu drži upravo naš Prijatelj koji nas svojom ljubavlju i radošću obasipa svaki dan u tolikoj neizmjernoj količini da nismo ni svjesni toga. Ohrabrena nekako tom mišlju, odlučila sam, onako iskreno i čvrsto, moliti našega Oca da nas sve uvijek drži na okupu, da nam da duha mira i ljubavi, da nam podari blagoslov slaganja i dobrote te da svi zborovi ili župe zajednice budu uvijek ovdje u Njegovoj službi i pjevaju, odnosno služe Njemu na slavu. Kako samo ime zbora kaže, „Allegro“, uistinu, moram priznati, da onaj jedan manji dio koji sam imala prilike upoznati zrači neizmjernom radošću i otvorenošću prema drugim ljudima i svojim primjerom, a i lijepom pjesmom, šire Kristo

vu radost i ljubav. Tko zna, osim Njega, ko

lika prijateljstva su toga dana ta. Možda i nećemo, a možda i hoćemo ∑ to ne zna nitko doli naš Gospodin koji sve konce drži u svojim rukama. A ono, što bismo svi danas trebali činiti je, baš poput njih, biti radost. Biti sol zemlje i svjetlo svijeta. Jer, ako nećemo MI, mladi, tko će?

Josipa Novački


MONS. HENRyK

„Najprije zahvaljujem na zajedništvu u molitvi. Jučer smo se klanjali Gospodinu u presvetom sakramentu. Hvala za ovu svetu misu. I moram reći da u sadašnjem svijetu, osobito u Europi, riječ koja se najčešće upotrebljava je kriza, svakoga i svačega. Ali ovdje među vama našao sam živu vjeru. Vjeru kao živu vodu o kojoj je govorio Gospodin u evanđelju koje smo danas slušali. A kad čovjek ima živu vjeru, ima i nadu, a kada ima nadu, ima i može sve. Želim vam sve najbolje, neka vas Gospodin blagoslovi. Za vas ću se moliti u Rimu u Svetom Petru. Neka Bog blagoslovi vas i cijelu Hrvatsku!“ kazao je na kraju misnog slavlja mons. Henryk Mieczyslaw Jagodzinski iz državnoga tajništva Svete Stolice u nedjelju, 23. ožujka 2014. godine koje je predvodio u crkvi Svete Barbare u zagrebačkom naselju Vrapče.

Molit ću za vas u Rimu pri Svetom Petru

Mons. Jagodzinski odazvao se pozivu svog prijatelja mons. Antuna Sentea te s njim posjetio kulturne znamenitosti i sakralne objekte Hrvatskog zagorja. U subotu navečer predvodio je euharistijsko klanjanje koje redovito jedanput mjesečno organiziraju mladi u spomenutoj župi.

Mons. Henryk Mieczyslaw Jagodzinski tri je godine bio tajnik u Nuncijaturi Svete Stolice u Republici Hrvatskoj te ga iz toga vremena vežu lijepe uspomene za grad Zagreb i Hrvatsku. 2009. godine na poljskom je jeziku objavio knjigu „Blaženi Alojzije Stepinac i Hrvatska“. AS


ŽIVOST ŽuPE

VOLIO jE HRVATSKu I HRVATSKA NjEGA

Predstavljena nova knjižica o papi Ivanu Pavlu II.

Domagoj Pejić, novinar Hrvatskog katoličkog radija, predstavio je u utorak, 26. ožujka u dvorani Svetog Vinka našeg Pastoralnog centra svoju treću knjižicu „DOM POKRAJ WISLE“, posvećenu sjećanju na Papu kojeg su „Hrvati posebno voljeli“, Papu široke slavenske duše i tako zaokružio svoju trilogiju o velikom mistiku na Petrovoj stolici, Poljaku iz Bijele Hrvatske, kako je znao reći velikom i osvjedočenom prijatelju hrvatskog naroda u njegovim najtežim povijesnim vremenima stvaranja vlastite samostalne države.

Uvodno je o knjizi govorila Katarina Varenica, prof., naša župljanka, Domagojeva kolegica s HKR-a s kojim dijeli zajedničku novinarsku prostoriju. Katarina je orisala Domagojev interes za sadašnjeg blaženika, a uskoro i sveca, naglasivši njegovu „zaljubljenost“ u Papu koji je prvi govorio misu na hrvatskom jeziku, Papu koji je bio povezan s nekoliko hrvatskih biskupa i do u sitnice poznavao teškoće komunizma, jer ih je i on iskusio u svojoj domovini Poljskoj. Velika zahvalnost prema Papi bila je glavni motiv ovog kratkog duhovnog putopisa. Iskreno, očima vjernika koji je u njemu osjećao sigurnost i zaštitu, Pejić se naoružao podacima o Loleku (kako su ga prijatelji iz djetinjstva i mladosti zvali) i zaputio njegovim putevima, od rodnih Wadovica i kuće u kojoj je rođen te crkve u kojoj je kršten, preko njegove prve župe, marijanskih svetišta koje je rado posjećivao, Zakopane, Nowe Hute do Krakowa u kojem je živio s ocem i kuće u kojoj ga je jedne večeri našao mrtvog.

Prošao je Pejić mnoštvo ulica, ušao u crkve i kapelice, ostatke tvornica, rudnik i još puno toga u bližoj i daljoj okolici Wisle. Umjesto putopisne lirike njegovog Slavonca Matka Peića koji je riječima slikao prostore i opažao i naslućivao ono što dolazi, Domagoj je to zabilježio svojim fotografijama. Pričao je i o zgodama i nezgodama s puta na kojemu je razgovarao s Wojtylom kao da pješači s njim i moli ga da mu otvori vrata i pošalje potrebne sugovornike.

Uspio je Pejić zainteresirati, nažalost, malobrojne slušatelje koji su pozorno pratili i pozdravljali njegovu brigu i uzvraćanje „djelića ljubavi“ čovjeku koji je Hrvatsku i Hrvate neizmjerno volio. Navodno je izjavio: “Ja se mogu do kraja pouzdati samo u svoje Poljake i Hrvate!“ Sada se odmara u vječnosti od doma pokraj Wisle do doma pokraj Jaganjca! Hvala ti, dragi Karole! U očekivanju proglašavanja svetim (Santo subito!), tvoja svjetiljka neka našim nogama bude svjetlost!

Nakon tribine, šahisti su imali svoj redoviti mjesečni susret pa vas pozivamo da dođete.

Ilija Nikić

65

150 GOdINA ŠKOLE

ČIŠĆENjE STARE ŠKOLE jE „VELIKO BLAGO“„Veliko blago“ otkrili su članovi zajednice mladih MuStBe iz Vrapča čisteći svoju „staru školu“ u subotu, 5. travnja 2014. godine u neposrednoj blizini crkve Svete Barbare. Ne, ovo nije zastarjela prvotravanjska šala, već lijepa akcija koju su pokrenuli MuStBe-ovci. Čisteći prostore stare škole, mladi su pronašli vreću punu kovanica iz bivše države. Jedan član zajednice MuStBe, koji se bavi numizmatikom, bio je presretan kada je u hrpi smeća pronašao vreću starih kovanica.

Zgrada stare škole već je desetu godinu napuštena i zapuštena. U školu su više puta provaljivali provalnici i iza sebe ostavljali veliki nered. Promatrajući takvo stanje stare škole u kojoj su nekada znanja usvajali njihovi roditelji, MuStBe-ovci su odlučili očistiti školu od smeća te prostor urediti za privremeno korištenje. U jednom dijelu žele urediti skladište župnog karitasa, a u drugom dvoranu za vježbanje. U prostoru gdje su nekad djeca usvajala znanje te se odgajala u zdravom životu i stvaranju boljeg društva, današnji mladi žele prema onoj poznatoj „u zdravom tijelu zdrav duh“ treninzima zdravije živje

ti i karitativnom aktivnošću stvarati bolji svijet, pojašnjava župnik mons. Antun Sente, voditelj zajednice mladih. Želeći pripomoći uređenju svojeg okoliša, mladima su u čišćenju pomogli članovi iz obiteljske zajednice Barbarini… te djelatnici Dm-drogerie markt, kao i Zagrebački holding - podružnica čistoće darovavši dva kontejnera za odvoz glomaznog otpada.

Prostor stare škole trenutno je dan na korištenje Župi Svete Barbare čiji župnik mons. Antun Sente ovu zgradu vidi kao prostor za smještanje „Zavičajnog muzeja Vrapče“, interaktivne radionice mladih te prezentaciju kulturnog bogatstva ovog dijela grada Zagreba. Do realizacije te ideje potrebno je još puno pregovora, sponzora. Čišćenje, odnosno ulazak u prostor stare vrapčanske škole novi je pokušaj očuvanja ovog spomenika kulture, a napose izvorišta organiziranog školstva zapadnog dijela grada Zagreba.

„Škola u Vrapču počela je raditi 11. studenoga 1863. godine. Za prvog učitelja bio je postavljen Dragutin Šur. Već sljedeće godine, 27. travnja 1864. školu je posjetio vrhovni župan zagrebački Ivan Ku-

kuljević Sakcinski, a u vrijeme ljetnog odmora i ban Ivan Mažuranić.“ (iz povjesnice škole u Vrapču) AS


ŽIVOST ŽuPE

KRŠTENI:1. Tim Stjepan Havrin Gorenec, sin Maria i Maje r. Bolkovec, r. 14. svibnja 2013., kr. 7. srpnja 2013.2. Lea Tkalić. kći Brune i Renate r. Glavak, r. 17. ožujka 2013., kr. 7. srpnja 2013.3. Tara Lucija Tomašević, kći Adriana i Dijane r. Mihoković, r. 20. ožujka 2013., kr. 7. srpnja 2013.4. Ela Topolnjak, kći Siniše i Jasminike r. Gudhin, r. 27. listopada 2013., kr. 27. srpnja 2013.5. Lucija Dejanović, kći Milana i Natalie r. Dujić, r. 21. veljače 2013., kr. 4. kolovoza 2013.6. Anica Prgomet, kći Ante i Kristine r. Belančić, r. 21. lipnja 2013., kr. 10. kolovoza 2013.7. Viktoria Muftić, kći Mirze i Lane r. Godec, r. 16. kolovoza 2012. , kr. 11. kolovoza 2013.8. Mateo Alidini, sin Senade i Đurđice r. Počuča, r. 16. ožujka 2010., kr. 17. kolovoza 2013.9. Hana Javorić, kći Nikole i Jadranke r. Kukolje, r. 20. prosinca 2012., kr. 24. kolovoza 2013.10. Lana Brdovčak, kći Hrvoja i Jasmina r. Bešlagić, r. 24. lipnja 2013., kr. 24. kolovoza 2013.11. Niko Vudjan, sin Mislava i Katarine r. Njavro, r. 22. svibnja 2013., kr. 25. kolovoza 2013.12. Karla Habulinec, kći Hrvoja i Josipe r. Grgić, r. 8. travnja 2013., kr. 25. kolovoza 2013.13. Eva Luna Kuhar Cetin, kći Igora i Valentine r. Kuhar, r.14. ožujka 2013., kr. 25. kolovoza 2013.14. Ivan Prodanović, sin Igora i Mehite r. Novosel, r. 25. kolovoza 2012., kr. 25. kolovoza 201315. Tea Sinković, kći Marie i Maje r. Puljaj, r. 20. travnja 2013., kr. 31. kolovoza 2013.

Dragi roditelji:“Vi tražite krštenje za svoje dijete. Time se obvezujete da ga odgajate u vjeri, kako bi živjelo prema Božjim zapovijedima, ljubilo Gospodina i svoga bližnjega kao što nas je Krist učio. Jeste li toga svjesni?“

Iz obrednika krštenja


KRŠTENI

16. Lana Žabčić, kći Tomislava i Margarete r. Rogina, r. 27. ožujka 2013., kr. 7. rujna. 2013.17. Lucia Turčinović, kći Elvisa i Snježane r. Katić, r. 21. prosinca 2012., kr. 8. rujna 2013.18. Jakov Nahod, sin Dražena i Marije-Maje r. Petrinec, r. 15. listopada 2012., kr. 15. rujna 2013.19. Zoe Noelle Maier, kći Christophera i Petre r. Godec, r. 19. siječnja 2008., kr. 22. rujna 2013.20. Stella Sienna Maier, kći Christophera i Petre r. Godec, r. 11. srpnja 2012., kr. 22. rujna 2013.21. Eva Mia Blažić, kći Branimira i Tanje r. Tratnjak, r. 17. lipnja 2013., kr. 22. rujna 2013.22. Ana Varenica, kći Mihaela i Katarine r. Palac, r. 3. kolovoza 2013., kr. 28. rujna 2013.23. Ivan Kovač, sin Marija i Ive r. Jurak, r. 28. lipnja 2013., kr. 28. rujna 2013.24. Lana Eva Zaić Hršak, kći Borne i Nikoline Zaić, r. 26. veljače 2004., kr. 6. listopada 2013.25. Leonarda Marija Zaić Puškarić, kći Ivana i Nikoline Zaić, r. 6. travnja 2004., kr. 6. listopada 2013.26. Daniel Zelanto, sin Maria i Tomislave r. Baričić, r. 19. lipnja 2013., kr. 6. listopada 2013.27. Jana Milas, kći Davora i Zvjezdane r. Murat, r. 23. lipnja 2013., kr. 6. listopada 2013.28. Mihael Tortić, sin Tomislava i Manuele r. Mikulčić, r. 14. lipnja 2013., kr. 12. listopada 2013.29. Leona Lanik, kći Marka i Jasne r. Vidović, r. 21 .siječnja 2013., kr. 12. listopada 2013.30. Filip Šimat, sin Stjepana i Mateje r. Vidović, r. 7. lipnja 2013., kr. 12. listopada 2013.31. Lana Gašparović, kći Nenada i Maje r. Horina, r. 11. svibnja 2013., kr. 13. listopada 2013.32. Kim Glavač, kći Igora i Tee r. Lukačević, r. 10. srpnja 2013., kr. 13. listopada 2013.33. Jakov Katura, sin Josipa i Ivanke r. Vidalin, r. 30. svibnja 2013., kr. 19. listopada 2013.34. Nicolas Pavlović, sin Aleksandra i Tee r. Mileković. r. 21. ožujka 2013., kr. 19. listopada 2013.35. Bruna Kukas, kći Damjana i Tatjane r. Mamis, r. 6. travnja 2013., kr. 20. listopada 2013.36. Tina Lukačin, kći Dubravka i Ivane r. Ladić, r. 5. listopada 2013., kr. 5. listopada 2013.37. Fran Žuljević, sin Luke i Petre r. Pupek, r. 26. srpnja 2013., kr. 20. listopada 2013.


ŽIVOST ŽuPE

38. Andrija Previšić, sin Milenka i Ivane r. Antolčić, r. 30. srpnja 2013., kr. 20. listopada 2013.39. Leon Vešligaj, sin Alena i Amale r. Kešić, r. 4. srpnja 2013., kr. 26. listopada 2013.40. Elena Glibo, kći Dragana i Lee. Žele, r. 11. lipnja 2013., kr. 27. listopada 2013.41. Petar Šero, sin Danijela i Mirele r. Čurak, r. 14. lipnja 2013., kr. 27. listopada 2013.42. Vito Debanić, sin Antonia i Ive r. Majić, r. 18. kolovoza 2013., kr. 2. studenog 2013.43. Dora Marija Babić, kći Branimira i Irine r. Vuletić, r. 28. srpnja 2007., kr. 3. studenog 2013.44. Lovro Lalek, sin Vinka i Maje r. Martinek, r. 24. srpnja 2013., kr. 3. studenoga 2013.45. Sara Havrin ∑ Gorenec, kći Daria i Snježane r. Mijić, r. 25. kolovoza 2013., kr. 9. studenoga 2013.46. Nika Josipa Šimunej, kći Andreja i Mateje r. Didač, r. 15. svibnja 2013., kr. 10. studenog 2013.47. Mihael Rajić, sin Hrvoja i Melite r. Dekanić, r. 29. kolovoza 2013., kr. 10. studenog 2013.48. Dorotea Šafran, kći Danjela i Tamare r. Škkrbec, r. 30. studenog 2013., kr. 30. studenog 2013.49. Benjanim-Petar Rodić, sin Lazar i Tatjane r. Barišić, r. 26. kolovoza 2009., kr. 3. prosinca 2013.50. Mihael Medić, sin Borisa i Željke r. Šušnjar, r. 12. siječnja 2013., kr. 8. prosinca 201351. Luka Sermen,sin Tomislava i Nele r. Lakić, r. 27. rujna 2013., kr. 21. prosinca 2013.52. Dora Jeger, sin Željka i Ivane r. Salopek , r. 17. prosinca 2013., kr. 21. prosinca 201353. Klara Carin, kći Ivana i Dialme r. Fažo, r. 11. studenog 2013., kr. 22. prosinca 2013.54. Petar Matica, sin Domagoja i Sande r. Begičević, r. 22. kolovoza 2013., kr. 11. siječnja 2014.55. Toma Novosel, sin Maria i Ive r. Gertner, r. 2. listopada 2013., kr. 19. siječnja 2014.56. Neo Semanić, sin Maria i Sanje r. Havrin, r. 6. listopada 2013., kr. 25. siječanj 2014.57. Fran Prelačec, sin Krunoslava i Maje r. Podboj, r. 14. rujna 2013., kr. 26. siječnja 2014.58. Martin Leskovar, sin Tomislava i Jelene r. Kos, r. 12. listopada 2013., kr. 2. veljače 2014.


59. Kiara Barbara Bašić, kći Armena i Marije r. Čurković, r. 6. kolovoza 2013., kr. 9. veljače 2014.60. Irina Maria Turkalj, kći Josipa i Valerije r. Krajcar, r. 17. kolovoz 2013., kr. 9. veljače 2014.61. Amanda Smajić, kći Božidara i Jadranka r. Šegota, r. 18. studenog 2013., kr. 9. veljače 2014.62. Jan Marko Petrlić, sin Andreasa i Andreje r. Srbić, r. 19. studenog 2013., kr. 23. veljače 2014.63. Filip Bokulić, sin Renata i Anite r. Topalović, r. 24. studenog 2013., kr. 23. veljače 2014.64. Eva Boroš, kći Marka i Ivane r. Mesak, r. 13. rujna 2013., kr. 1. ožujka 2014.65. Matej Alitović, sin Daria i Barbare r. Vušak, r. 1. siječnja 2014., kr. 2. ožujka 2014.66. Lukas Pakrac, sin Marka i Ane r. Malec, r. 31. kolovoza 2013., kr. 2. ožujka 2014.67. Barbara Đurkin, kći Tomice i Danijele r. Horvat, r. 2. prosinca 2013., kr. 2.ožujka 2014.68. Marija Đurkin, kći Tomice i Danijele r. Horvat, r. 2. prosinca 2013., kr. 2. ožujka 2014.69. Gabrijela Truhan Radović, kći Matije i Magdalene r. Truhan, r. 15. studenog 2013., kr. 8. ožujka 2014.70. Antonio Kobeščak, sin Vlade i Valerije r. Kuhar, r. 17. rujna 2013., kr. 8. ožujka 2014.71. Jakov Vrselja, sin Damira i Ivane r. Šakić, r. 6. rujna 2013., kr. 23. ožujka 2014.72. Jan Tubikanec, sin Branimira i Lidije r. Pavlić, r. 9. studeni 2013., kr. 23. ožujka 2014.73. Marija Lovrenović, kći Miroslava i Ivanke r. Juril, r. 12. veljače 2014., kr. 30. ožujka 2014.

Pripremili: Antonela Marendić, Ljubica Pranjić, Veronika Veselinović i Mateo Pokas

KRŠTENI


VjENČANI

1. Josip Majstrovć i Pamela Vidić, vjenčani 27. srpnja 2013.2. Tomislav Stepić i Mirela Vidović, vjenčani 10. kolovoza 2013.3. Damir Kavelj i Petra Štrok, vjenčani 23. kolovoza 2013.4. Dejan Ivan Šimunović i Mihaela Jerbić, vjenčani 24. kolovoza 2013.5. Igor Josip Prodanović i Melita Ana Novosel, vjenčani 25. kolovoza 2013.6. Igor Juraj Brumen i Martina Podhraški, vjenčani 31. kolovoza 2013.7. Željko Mijo Matijašec i Sanja Marija Javorić, vjenčani 1. rujna 2013.8. Damir Dario Alitović i Barbara Marija Vušak, vjenčani 7. rujna 2013.9. Mario Vizjak i Milijana Knežević, vjenčani 7. rujna 2013.10. Stipe Sliško i Andreja Franc, vjenčani 14. rujna 2013.11. Joško Jakšić i Nikolina Baričević, vjenčani 14. rujna 2013.12. Marko Pokrovac i Helena Glasnović, vjenčani 21. rujna 2013.13. Nikola Đurđek i Josipa Vukoja, vjenčani 27. rujna 2013.14. Tomica Letinčić i Ivana Lipotica, vjenčani 28. rujna 2013.15. Ivan Lipotica i Maja Vunarić, vjenčani 28. rujna 2013.16. Vedran Marko Kušić i Jelena Kasabašić, vjenčani 26. listopada 2013.17. Zoran Nikola Timotijević i Valentina Brdovčak, vjenčani 16. studenog 2013.18. Danijel Šafran i Tamara Barbara Škrbec, vjenčani 30. studenog 2013.

Pripremili: Antonela Marendić, Ljubica Pranjić, Veronika Veselinović i Mateo Pokas

Dragi mladenci nedavno ste pružili jedno drugom ruku i rekli:

Ja, I., uzimam tebe, I., za svoju suprugu i obećavam ti vjernost u dobru i zlu, u zdravlju i bolesti i da ću te ljubiti i poštovati u sve dane života svoga. iJa, I., uzimam tebe, I., za svoga supruga i obećavam ti vjernost u dobru i zlu, u zdravlju i bolesti i da ću te ljubiti i poštovati u sve dane života svoga.

Bog vas blagoslovio! :


1. Mladen Barbarić, r. 1969, umro 4. srpnja 2013.2. Rudolf Habljak, r. 1941, umro 5. srpnja 2013.3. Milan Jurak, r. 1941, umro 6. srpnja 2013.4. Mato Dodić, r. 1927, umro 8. srpnja 2013.5. Vesna Radanović, r. 1962, umrla 8. srpnja 2013.6. Marija Fulir, r. 1935, umrla 16. srpnja 2013.7. Branko Kovač, r. 1933, umro 27. srpnja 2013.8. Luka Dušanić, r. 1940, umro 28. srpnja 2013.9. Jovo Prodanović, r. 1934, umro 27. srpnja 2013.10. Zdravko Kukić, r. 1950, umro 6. kolovoza 2013.11. Slavko Pelegrin, r. 1943, umro 8. kolovoza 2013.12. Milka Marković, r. 1925, umrla 16. kolovoza 2013.13. Marija Mesar, r. 1926, umrla 5. kolovoza 2013.14. Koloman Njari, r. 1945, umro 13. kolovoza 2013.15. Ljubica Toman, r. 1931, umro 15. kolovoza 2013.16. Manda Šepac, r. 1919,umro 17. kolovoza 2013.17. Vladimir Pavliško,r. 1945, umro 19. kolovoza 2013.18. Suzana Pranić, r. 1968, umrla 22. kolovoza 2013.19. Josip Jurač, r. 1932, umro 23. kolovoza 2013.20. Željko Bise, r. 1842, umro 27. kolovoza 2013.21. Stijepan Očić, r. 1928, umro 6. rujna 2013.22. Marija Skočić, r. 1928, umrla 8. rujna 2013.23. Nada Vujnović, r. 1952, umrla 12. rujna 2013.24. Tomo Koščec, r. 1930, umro 12. rujna 2013.25. Zvonko Hrenović, r. 1942, umro 19. rujna 2013.26. Ilija Čurić, r. 1942, umro 25. rujna 2013.27. Zlatko Kostelec, r. 1950, umro 25. rujna 2013.28. Ilija Lipovac, r. 1931, umro 8. listopada 2013.29. Gabrijel Trstenjački, r. 1942, umro 16. listopada 2013.30. Blaž Kljaić, r. 1945, umro 20. listopada 2013.31. Stijepan Lovrenčić, r. 1951, umro 28. listopada 2013.32. Antun Lazar, r. 1932, umro 5. studenog 2013.33. Stanislav Urajna, r. 1938,umro 8. studenog 2013.34. Slavko Boltan, r. 1948, umro 10. studenog 2013.35. Jelena Škledar, r. 1929, umrla 12. studenog 2013.36. Alojz Mareković, r. 1939, umro 29. studenog 2013.

PREMINuLI

Draga ožalošćena obitelji!

„U Kristu nam zasja nada blaženog uskrsnuća.

Mi tugujemo zbog neizbježne smrti, ali nas tješi obećanje buduće besmrtnosti.

Tvojim se vjernima, Gospodine, život mijenja, a ne oduzima;

i pošto se raspadne dom ovozemnog boravka,

stječe se vječno prebivalište na nebesima.“

Iz Pokorničkog predslovlja Rimskog misala

72

ŽIVOST ŽuPE

37. Dragutin Varović, r. 1939, umro 28. studenog 2013.38. Ana Kuharić, r. 1975, umrla 1. prosinca 2013.39. Franjo Letiničić, r. 1940, umro 7. prosinca 2013.40. Dragutin Zenko, r. 1960, umro 13. prosinca 2013.41. Tomislav Osmak, r. 1940, umro 16. prosinca 2013.42. Štefanija Pavlović, r. 1919, umrla 22. prosinca 2013.43. Nevenka Prohupec, r. 1937, umrla 21. prosinca 2013.44. Dragutin Matija Ožanić, r. 1934, umro 23. prosinca 2013.45. Josip Grošić, r. 1939, umro 25. prosinca 2013.46. Ivan Brlić, r. 1937, umro 31. prosinca 2013. 47. Ivan Kozić, r. 1955., umro 3. sječnja 2014.48. Ladislav Kovnički, r. 1926., umro 5. siječnja 201449. Stanka Markek, r. 1938., umrla 8. siječnja 2014.50. Ivka Krištović, r. 1932., umrla 11. siječnja 2014.51. Tadija Andabak, r. 1949., umro 13. siječnja 2014.52. Zoran Bilić, r. 1958., umro 14. siječnja 2014.53. Franjo Virag, r. 1935., umro 20. siječnja 2014.54. Milan Piškor, r. 1936., umro 19. siječnja 2014.55. Damir Dangubić, r. 1966., umro 26. siječnja 2014.56. Milka Vrtodušić , r. 1921., umrla 27. siječnja 2014.57. Bara Kruhonja, r. 1928., umrla 6. veljače 2014.58. Ivan Greiner, r. 1928., umro 8. veljače 2014.59. Ana Jakopina, r. 1937., umrla 11. veljače 2014.60. Matija Gazdić, r. 1932., umro 12. veljače 2014.61. Anica Šundić, r. 1936., umrla 14. veljače 2014.62. Anđela Džindić, r.1936., umrla 13.veljače 2014.63. Dragica Boronić, r.1938., umrla 22. veljače 2014.64. Rudolf Boltan, r.1931., umro 24. veljače 2014.65. Fabijan Zagorčec, r.1938., umro 24. veljače 2014.66. Ivan Trzun, r.1937., umro 26. veljače 2014.67. Ivan Gucić, r.1951., umro 10. ožujka 2014.68. Boris Bolfan, r. 1956., umro 10. ožujka 2014.69. Tomo Cetinjan, r. 1930., umro 11. ožujka 2014.70. Barbara Prstačić Lovnički, r. 1933., umrla 15. ožujka 2014.71. Zdenka Kušić, r. 1939., umrla 15. ožujka 2014.72. Vlado Zbukvić, r. 1957., umro 15. ožujka 2014.73. Slavica Gorički, r. 1931., umrla 17. ožujka 2014.74. Srečko Mažić, r. 1966., umro 19. ožujka 2014.75. Dragica Sović, r. 1935., umrla 24. ožujka 2014.76. Ruža Vrselja, r. 1934., umrla 25. ožujka 2014.77. Veska lakić, r. 1948., umrla 31. ožujka 2014.78. Dragica Debanić, r. 1948., umrla 1. travnja 2014.79. Ivo Jularić, r. 1950., umro 5. travnja 2014.80. Josip Horvat, r. 1924., umro 9. travnja2014.

GLAS SVETE BARBARE

Pripremile: Antonela Marendić, Ljubica Pranjić i

Veronika Veselinović


KMAMA

KAKO BITI MAjKA dEVETERO djece danaS?

Kako biti majka u današnje vrijeme? Teško! Kad saznate da ste u blaženom stanju, obiđete najbolje klinike, potom trgovine, birate tapete za dječju sobu, zatim odustanete od svega i jednostavno unajmite dizajnera interijera da sve obavi umjesto vas, a vi uživate na pilatesu, raznim meditacijama itd. Samo malo, pa nisam u američkom filmu: uvijek odmorna, vesela, bezbrižna.

Danas biti majka stvarno je teško jer ste pod utjecajem okoline, medija, trenda... Imate malo dijete koje se stalno budi noću, uvijek ste puni pijeska, ne možete završiti započeto, onda to prođe pa imate tinejdžera, balansirate između računala, dugog jezika, objašnjavanja o pravim vrijednostima života.

A kad imate i male i velike i one između i to devet puta, devetero djece različitih zanimacija, različitog karaktera - to je jako kreativno, zanimljivo, ali i naporno. Ja sam mama devetero djece u Zagrebu (ne u nekoj zabiti kao što većina ljudi misli) koja također potječe iz brojnije obitelji. Bez obzira na današnju situaciju u društvu u kojem su u prvom planu sve druge vrijednosti osim obitelji, ljubavi, mira, poštenja i poštovanja, suprug i ja smo bili dovoljno hrabri ili dovoljno ludi da se odlučimo baš za to. Svakodnevno balansiram između male radoznale djece, ponavljam ono po osmi-deveti put što neki prođu sa svojom djecom jednom ili dva puta i nije mi dosadno. Balansiram između dugog jezika većih klinaca i čitanja lektire, između pisanja zadaća i roditeljskih sastanaka, pokušavam napraviti red ujutro za kupaonicu, uskladiti potrebe i želje u prehrani, odjeći i obući u skladu s našim skromnim primanjima da se nitko ne osjeti zakinutim.

Biti mama devetero djece znači živjeti bez godišnjeg odmora ili pauze za ručak, ali to je i jako lijepo. Svako dijete je posebno, svako ima u sebi nešto posebno bez čega jednostavno ne možete živjeti. Ta djeca čine jednu cjelinu i kad i jedan nedostaje, kao da nedostaje pola kuće. Kad je kakav blagdan ili fešta, svatko svojim malim prilogom sudjeluje u velikoj stvari. Naravno da se tu i tamo dogodi i prepirka pa moram sve kao UNPROFOR riješiti pravedno bez obzira radi li se o najvećoj mazi ili najboljem u školi.


LjudI POREd NAS

Biti mama devetero djece znači i puno neprospavanih noći razmišljajući kako opremiti djecu za novu školsku godinu, kako im kupiti potrebno, što skuhati. Pa čak i za ovo pismo nemam vremena preko dana, nego ga pišem u kupaonici u pola tri ujutro. Ali i to će biti jedna u nizu anegdota koje ćemo godinama prepričavati. Inače, to je jako inspirativna prostorija za mene jer je puno ideja o uređenju stana nastalo ovdje (od boja zidova do ormara i polica koje smo radili sa svojom djecom).

Biti mama tolikom broju djece znači biti i jako zabrinuta, jer ako uspijem u naumu (uz suprugovu pomoć, naravno) da djeca jednog dana žive sretno i pošteno od svoga rada i sa svojim obiteljima, onda su zanemarive porođajne muke, zubobolje radi propalih zubi u trudnoćama, hrpe neispeglane odjeće koje smo selili iz kuta u kut radi igre i sve sijede vlasi koje i ne stignem ofarbati.

Kad bih se mogla vratiti dvadesetak godina unazad (koliko imam skoro majčinskog staža), znajući sve što me čeka, opet bih odabrala ovu svoju obitelj bez dizajnera s hrpom uzoraka tapeta i američkog happy end-a, jer znam da će moja djeca uvijek imati nekoga svoga s kim će moći podijeliti i radost i tugu.

Sada je četiri i deset ujutro, izlazim iz svoje „sobe“ za meditaciju, odspavat ću još dva sata, a onda opet živo i zanimljivo u još jedan običan dan mame devetero klinaca.

Valerija Hotko

Moj život

Moj život je igra svjetla i razbacanih misli,jakih emocija, ljubavi, često opor i gorak.Moj život uistinu je šareni karneval.Izbjegao sam mnoge velike varke,ali utapao se u običnim sitnicama!Sada, kada gledam iz čudne distance,lijep je, istinsko čudo, pomalo smiješan.Sretan sam i zahvalan jer, u inat svemu,još uvijek najmanji me najviše raduju.

Robert Tomšić

Slatko povjerenje

Prihvatiti iskrenu ljubav meni jeuglavnom teže nego ju dati.Nepovjerenje je opaki neprijatelj!Ono što dajem, radim nesvjesnoi odmah nekako zaboravim,ali kada me dijete ponudislatkišem spreman sam s njimpodijeliti onako jednostavno,kao kada sam dijelio s bratom,koliko tko od nas dvoje brzo može „smazati“.

Robert Tomšić


INSTRuKcIjE

POMAŽuĆI dRuGIMA POMAŽEMO SEBIVeć od početka škole, od mjeseca ruja u našoj se župi u prostorijama dvorane Svetog Vinka održavaju župne instrukcije koje potpuno besplatno drži nekoliko članova naše velike župne obitelji. Instrukcije se održavaju u poslijepodnevnim satima, a odaziv je, zasada, velik. Štoviše, usudim se reći da je nas instruktora premalo u odnosu na količinu mladih kojima je potrebna pomoć pri lakšem razumijevanju gradiva.

Kako je sve počelo? Cijela ideja župnih instrukcija bila je zamisao mladog gospodina Antonia Kovačića koji uz aktivnosti u župi uspješno privodi kraju svoju fakultetsku naobrazbu te pjeva u župnom zboru ‘’Panis Angelicus’’. Bez Antonijeve upornosti i iznimne zauzetosti, te župnikovih poticaja tko zna bi li se projekt župnih instrukcija ikada pokrenuo i bi li mogli pomoći onima kojima je naša pomoć potrebna. Zapravo, na tim instrukcijama, osim što mi pomažemo mladima u savladavanju gradiva, slobodno mogu reći da i oni nas uče pokojim životnim lekcijama. Uče nas da je svaki od njih jedinstvena osoba, s jedinstvenim stavovima i pogledima na život, s različitim ciljevima i željama, ali i različitim karakterima. Također, ono što možemo naučiti od njih je da nas ne treba biti strah kada nešto ne znamo, već da je u redu potražiti pomoć od nekoga tko to razumije bolje nego mi sami. Bilo da se, konkretno ovdje, radi o školskom gradivu ili da se radi o neki drugim životnim stvarima, moramo biti hrabri i reći da nešto ne znamo kako bi nadopunili to neznanje. Smatram da je jedno ovakvo iskustvo uistinu blagoslov, i za mlade kojima se instrukcije daju i za instruktore, pogotovo za neke od nas koji jednoga dana možda postanemo profesori i koji ćemo svakako lakše naučiti nositi se s problemi

ma mladih i različitim karakterima svojih budućih učenika. Što se predmeta tiče, oni oko kojih je najčešće potrebna pomoć su matematika, engleski jezik, fizika i kemija, a ponegdje se može čuti i da postoje poteškoće s njemačkim jezikom ili pak kojim drugim predmetom. Zasada, mogu napomenuti da instrukcije idu zadovoljavajuće, možda čak i bolje od očekivanog. Mladi nam javljaju kad isprave neku ocjenu, kad ponovno trebaju doći na instrukcije, na kojem području im je potrebna pomoć, a moram priznati da je meni osobno velika radost i zadovoljstvo vidjeti mlada, nasmiješena i vedra lica nakon što im je gradivo jasnije i kada dobiju odličnu ocjenu ili isprave neku staru.

Bilo kako bilo, u našoj župnoj zajednici, također i na instrukcijama, potrebna pomoć uvijek će biti pružena onima koji je zatraže i koji nisu uplašeni reći da nešto ne razumiju. Onda kada dijelimo, zapravo imamo najviše, tako je i s ovim instrukcijama. Pomažući mladima koji se bore s poteškoćama savladavanja gradiva, izdvajanjem tih dva-tri sata za njih, zapravo najviše pomažemo samima sebi, oblikujemo sebe i učvršćujemo Kristovu ljubav u našim srcima.

Josipa Novački


LjudI POREd NAS

NEMAŠ NIŠTA, A IMAŠ SVE!U subotu, 8. ožujka 2014. godine, u našoj su nas župi posjetile časna sestra Dijana Lončarek, u posljednje vrijeme poznatija kao raspjevana časna koja na humorističan način opisuje svoj put Kristu, te njena susestra Rafaela. Ove dvije mlade časne sestre svojim su nam osmijehom, radošću i vedrim duhom posvjedočile svoj put do samostana, do Krista, a napokon i svoj život s Kristom u samostanu.

Susret smo započeli pogledavši jedan kratak film o čovjeku bez udova koji se pridružio cirkusu i koji je mislio, uvjeren u priče drugih ljudi, da mu je Bog okrenuo leđa i da On s njim ne može učiniti ništa. I tako je on padao i podizao se, što duhovno, što tjelesno, da bi nakraju otkrio svrhu svoga postojanja te postao ono što je oduvijek i bio, samo toga nije bio svjestan ∑ Božje dijete. Film nam zapravo želi poručiti kako je Gospodin svakoga od nas stvorio na svoju sliku i priliku i svakoga od nas On treba kako bi vršili njegovu volju, širili evanđelje svojim osmije

hom i dobrim djelima i pokazali ljudima da

je Krist jedini pravi put, jedina istina i jedina ljubav u našem životu. Nakon filma, prva je svoju priču ispričala sestra Dijana govoreći o tome

kako je još kao malena djevoj

čica često sama

odlazila nedjeljom na svetu misu što je kasnije rezultiralo time da je vrlo mlada odlučila otići u samostan. Dakako, njenu su odluku uvelike potaknuli i događaji poput smrti njenih prijatelja i oca, ali tako je samo rasla u vjeri i bivala spremnija za put ljubavi i radosti kojim je odlučila poći. Kada je svojoj obitelji odlučila saopćiti svoju odluku o odlasku u samostan, dočekale su je snažne i teške emocije zbog negodovanja njene majke, brata, sestre, pa čak i bake. No, na kraju, uvijek ono što je od Boga, pronađe svoj put do Njega, pa je tako i sestra Dijana otišla u samostan, a uz Božju milost, sve se polako posložilo na svoje mjesto te će ona za dvije godine položiti svoje doživotne zavjete. Nakon nje, svoju priču s nama podijelila je i sestra Rafaela čiji su roditelji reagirali na nešto teži način nego Dijanina obitelj. Naime, sestra Rafaela u samostan je došla, kako ona voli reći, na „prijevaru“. Pričala nam je kako je bila tako jednom u posjetu samostanu i jedna časna sestra ju je priupitala hoće li doći u samostan na što je, jer joj je bilo neugodno reći ne, rekla da će doći. Ta sestra ju je shvatila prilično ozbiljno i dogovorila razgovor i tako je Rafaela prošla prvi prag svoga puta prema Kristu i zapravo i željela ono u čemu se slučajno našla. Sljedeće što ju je sprječavalo bili su njezini roditelji. Oni su joj nudili novi auto, mobitel i svakojake materijalne stvari kako bi je odvratili od toga puta, ali ona nije odustajala. Ona je ipak otišla u samostan, trudila se, i nakon mnogo borbe, vidjevši mnogobrojne odlične ocjene u njenom indeksu i njenu sreću, roditelji su ipak popustili i pristali uz odluku svoje kćeri

GLAS SVETE BARBARE 77

S. dIjANA I S. RAFAELA

da bude časna sestra. Nakon priče, sestre su odgovarale na postavljena pitanja okupljenih mladih, poput opisivanja jednog svog dana u samostanu ili o tome kako se nositi s krizama i kušnjama samostanskog života. Iako su obje imale težak put do ostvarenja svoga poziva, ponajviše zbog negodovanja i neslaganja roditelja i bliskih im osoba, obje su na kraju svoju priču, možemo to reći, tek započele, jer pred njima je još dug put, prepun kušnji, ali i radosti, blagoslova i Kristove ljubavi. Uz svu njihovu šaljivost, ali i ozbiljnost, šećer na kraju bila je priča sestre Dijane koja je otpjevala svoj životni put, uz ponešto više pjesama nego što se može naći na internetu, a mi mladi smo uživali, smijali se i divili njenom umijeću imitiranja poznatih osoba. Kasnije je, po običaju, uslijedilo druženje u župnom kafiću do sitnih noćnih sati uz mnogobrojne prijatelje koji su došli čak iz drugih župa.

Ja sam osobno ostala zapanjena količinom radosti i ljubavi koje je u mom srcu izazvala njihova životna priča i na koji način su one to sve ispričale. Učinile su to da stereotip časnih sestara i predrasude koje mnogi ljudi imaju prema njima nestanu u treptaju oka i da svom tom radošću kojom zrače ispune i naša mlada srca i još

više ih oduševe za Krista. Nisam bezveze ovom članku dala naziv ‘’Nemaš ništa, a imaš SVE!’’ jer su nam ove dvije sestre pokazale upravo to da život u zavjetima djevičanstva, siromaštva i poslušnosti, unatoč tome što se doima kao ništa, postaje jedno veliko SVE jer je Krist tamo svakodnevno prisutan, jer ih sve ljubi kao i nas. U potpunosti se slažem s tim da samostanski život, iako ga nikada nisam imala prilike iskušati, nije nimalo lak i da odluka o njemu nije nimalo laka, ali definitivno nije ništa teži od ovog našeg života. Svaki od njih je težak na svoj način i svatko od nas u svojoj duši osjeća neki svoj poziv za ovaj ili onaj način života na koji će se jednoga dana odlučiti i živjeti ga kako najbolje zna ∑ uz Krista, po Kristu i s Njime.

Josipa Novački


LjudI POREd NAS

KRISTOVA RIjEČ jE NEPRESuŠNO VRELO, VjEČITA INSPIRAcIjA I

NEPOGREŠIV PuTOKAZ

Da je uvijek važno biti na izvoru Kristove riječi koja uvijek nadahnjuje i nikada ne zastarijeva, svojim je primjerom pokazala Mara Verveger, žu

pljanka Župe Sv. Barbare u Vrapču i najstarija polaznica kateheza za odrasle u našoj Nadbiskupiji.

Teško djetinjstvo

Rođena 27. ožujka 1922. godine u Zrinu u kući tradicionalnih vjernika, od ranog se djetinjstva susrela s boli, patnjom, izbjeglištvom i siromaštvom. Ostavši bez majke u drugoj godini svojeg života, a nedugo zatim i bez oca koji je ubijen prilikom divljačkog razaranja i spaljivanja Zrina od strane partizanskih snaga, primorana je, zajedno s dvojicom braće i sestrom, odseliti kod strica u Zagreb. „Imala sam strica u Zagrebu i odmah drugi dan otišla u internat u čijem je sklopu bila domaćinska škola“, rekla je Mara, te otkrila kako je tamo naučila raditi „gradski“ posao, za razliku od Zrina gdje se radilo motikom i obrađivala zemlja.

Ubrzo je počela raditi kao sluškinja u jednom kućanstvu, a 1949. upoznala je mladića za kojeg se iste godine i udala. „Bilo nam je teško u početku; on nema ništa, nemam ni ja. Nigdje ništa; niti s čime kupiti niti gdje kupiti“, napomenula je. O življenju vjere Mara progovara s posebnim zanosom. √U mladosti smo svaku večer molili jer nas je otac tako naučio, no u Zagre

bu nisam toliko molila, ali sam uzdisala Gospodinu. Tražila sam i vapila: „Bože, pomozi mi.“≈

Kardinalova kateheza nas priprema za ono što dolazi

Kao prekretnicu u svom vjerničkom životu, Mara ističe odlazak u San Damiano 1975. godine, koji je tada bio u središtu zanimanja javnosti zbog Gospinih ukazanja. Iako njezin muž nije bio praktični vjernik, već, kako kaže Mara, čovjek „slabuškaste vjere“, na nagovor svoje kume otišli su na hodočašće. „U autobusu se cijelim putem molilo, no moj muž nije bio baš ‘od molitve’ pa sam mu rekla da barem mene pusti da na miru molim. No kad smo došli u San Damiano, sunce je zalazilo i narod se već okupio na molitvi, a on me zgrabio za ruku i rekao: „Gledaj! Gledaj voćku!“ Pogledala sam voćku koja je bila onako u magli i vidjela plamen kako gori: „plamen poput onog od uskrsne svijeće“, ushićeno prepričava Mara.


MARA – NAjSTARIjA SudIONIcA KATEHEZA

Na povratku kući, muž me zamolio da ga naučim moliti krunicu i otada nije prošao dan bez molitve Gospine krunice na njihovim usnama. Zajedno su molili sve do 8. prosinca 1992. godine. „Sjedili smo tu večer uz peć i molili, ali molio je tiše nego obično. Teško sam zaspala, kao da sam predosjećala da će tu noć umrijeti.“ Kao i svakoj ženi koja izgubi svog muža, i Mari je bilo ispočetka teško, no sakramentalni život i vjera u Spasitelja davali su joj snagu.

Danas Mara živi u skromnoj kućici u Gornjem Vrapču, moli, odlazi na misu, tržnicu, a društvo joj često prave sin Zdravko, njegova supruga Zora, dvoje unučadi Tomislav i Jelena te troje praunučadi, Ana, Antonija i Iva.

Unatoč tome što je u 92. godini života, s velikim je zanimanjem pratila katehezu zagrebačkog nadbiskupa kardinala Bozanića, koja se 12. studenog uživo prenosila putem interneta. Na pitanje kako je doživjela kardinalovu katehezu, Mara je odgovorila da nas on poučava i priprema za ono što dolazi. A ono što dolazi, kaže Mara, neće biti dobro.

„U naše vrijeme obitelj kao zajednica žene i muškarca nikad nije dolazila u pitanje. Ne treba vjerovati novotarijama. U ovo što se sprema ne smijemo vjerovati. Mi se protiv toga moramo boriti, a ne nasljeđivati“, zaključuje Mara ∑ živi primjer da je Kristova riječ nepresušno vrelo, stalna inspiracija i nepogrešiv putokaz za čovjekov život.

Razgovarao i fotografirao: Davor Trbušić

80

LjudI POREd NAS

Članovi lovačke udruge „Fazan“ za uzgoj, zaštitu i lov divljači iz Vrapča, predvođeni svojim predsjednikom Zdravkom Zrinjskim, proslavili su svog nebeskog zaštitnika svetog Huberta misnim slav

ljem koje je predvodio mons. Antun Sente, ml., župnik Župe Svete Barbare u zagrebačkom naselju Vrapče u nedjelju, 3. studenog 2013. godine.

U prigodnoj homiliji mons. Sente rekao je kako se često pojavljuju različite zapreke koje nam priječe spoznaju Boga. Nije uvijek dovoljno jednostavno živjeti. Treba učiniti nešto više, poput Zakeja koji se popeo na stablo. Možda se i mi trebamo popeti iznad svojih predrasuda, krivih mišljenja koja smo dobili zbog svakakvih priča. Potrebno je da sami po

gledamo Gospodina licem u lice. Dokle god sami ne susretnemo Boga, opterećeni smo svakakvim pričama i predrasudama. Odnosno, nismo dovoljno veliki da bismo se mogli susresti s Bogom, već smo tako često poniženi različitim ljudskim obzirima. Kad je Bog vidio Zakejev napor, odmah mu je dao odgovor: „Danas mi je proboraviti u tvojem domu.“ Bog želi doći u dom svakoga od nas i to bez ikakvih predrasuda. Iako je dobro znao tko je Zakej i sve njegove grijehe, Isus u Zakejevom ponašanju primjećuje želju da vidi Boga. I to mu je dovoljno. Primjećuje li to i kod nas?, zapitao se mons. Sente te okupljenim vjernicima rekao kako je bitno da samo malo pokažemo dobre volje, a sve drugo čini Bog. Nakon susreta Zakeja s Bogom, Zakej mijenja svoj život. Čini dobro drugim ljudima, vraća onima koje je povrijedio te spoznaje da prava vrijednost nije u materiji, nego u dobroti i ljubavi. Očito je slično uvidio i sveti Hubert koji je Boga upoznao u prirodi. Nakon jednog lova, ukazao mu se Bog među jelenovim rogovima u liku hostije i križa. Mons. Sente je lovcima svoje župe iskazao želju kako bi volio da i oni spoznaju Isusa Krista pod prilikama kruha i vina u kojima se Isus redovito dariva za vrijeme misnog slavlja. Nadalje je kazao okupljenim lovcima kako imaju izvanrednu priliku Boga spoznavati u ljepoti prirode u kojoj tako često borave. „Vi jeste čuvari prirode, brinete se da ona očuva svoju ljepotu. Često pomažete Božjim stvorovima životinjama da mogu preživjeti u različitim nepogodama. Želim vas u toj plemenitoj aktivnosti još više ohrabriti i podržati te vas pozivam da boraveći u prirodi razmišljate i o njenom Tvorcu. Upravo je tu lakše prihvatiti poštivanje Božjih zakona. Stoga neka nam svima ova nedjelja sa svojom biblijskom porukom i proslavom svetog Huberta bude novi poticaj za kvalitetniji život“, kazao je okupljenima mons. Sente.

Ljepoti misnog slavlja doprinijeli su članovi Zbora mladih „Glorius“ pod ravnanjem Stipe Sliška i instrumentalnom pratnjom Darija Antolaka Škrbe. Nakon misnog slavlja, okupljeni lovci nastavili su se družiti u prostorima Pastoralnog centra. AS

GLAS SVETE BARBARE

LOV LOVAcA

81

AVLČ. OdILON

V lč. Odilon Gbènoukpo Singbo, župnik vikar u Župi Svetog Marka Križevčanina, gostovao je na redovitom susretu srijedom zajednice mladih MuStBe u Pastoralnom centru Župe Svete Barbare u Vrapču u srijedu, 30. listopada 2013. godine.

Okupljenim mladima mons. Antun Sente, ml. predstavio je gosta objasnivši kako je pozvao upravo vlč. Odilona kako bi još u ozračju misijskog raspoloženja upoznali život u Africi u koju sve manje dolaze misionari iz Europe, a sve više svećenika crnaca iz Afrike naviješta Kristovu Radosnu vijest u Europi. Pa tako i vlč. Odilon u jednoj zagrebačkoj župi.

Na početku svog obraćanja, vlč. Odilon kratko je predstavio svoju domovinu Benin u Africi te prezentirao nekoliko osnovnih podataka o Beninu. Zatim je nastavio govoriti o tome kako je imao teško djetinjstvo te da njegovi nisu imali novaca za platiti najosnovnije školovanje. Snalazio se tako da je učio od onih koji su smjeli ići u školu. Unatoč tome što nije bio na predavanju, dopustili su mu pristup ispitima na kojima je dobivao najbolje ocjene.

Zatim je kratko prezentirao vjersku sliku Benina te dolazak prvih misionara i kako su se oni snalazili s vudu vjerovanjem. Slijedila je rasprava te veoma zanimljivi odgovori. Vlč. Odilon primijetio je kako je Hrvatska deklarativno puno katoličkija zemlja u odnosu na Benin, ali je u prakticiranju i življenju vjere Benin puno jači u odnosu na Hrvatsku. Mladima je poručio kako postoje djeca i mladi koji nemaju toliko mogućnosti koliko ih imaju mladi u Hrvatskoj (unatoč brojnim krizama i recesijama o kojima stalno slušamo na vijestima) te da je baš zbog toga potrebno biti zahvalan dobrom Bogu i iskorištavati dobre mogućnosti koje nam se nude.

Na kraju je mons. Sente zahvalio vlč. Odilonu na dolasku te pozvao mlade da u ovom vremenu do Božića organiziraju prikupljanje materijalnih sredstava za školovanje svojih vršnjaka iz Benina koji to žele, a zbog siromaštva ne mogu. Školovanje jednog školarca u Beninu košta 750 kuna za cijelu godinu. AS

GLAS SVETE BARBARE

AFRIČKO BOGATSTVO


KORIZMA – uSKRS

PT

užni glasi ze seh stran“ - Kipec kajkavskih ko

rizmenih pjesama iz Posavine, Podravine, Međimurja, Zagrebačkog polja, Prigorja i Hrvatskog zagorja prvi je događaj 23. svečanosti Pasionske baštine nakon otvorenja istih u muzeju Mimara, 5. travnja 2014. Kipec kajkavskih korizmenih pjesama održan je crkvi Svete Barbare u zagrebačkom naselju Vrapče u organizaciji mons. Antuna Sentea ml., p. Vinka Sudara i KUD-a Kupljenovo uz autorski odabir Ivice Ivankovića, prof.

Pasionske korizmene napjeve izvodili su FA Vrapčanci (Vrapče) pod vodstvom Josipa Živkovića, KUD Kupljenovo koje vodi

PASIONSKA BAŠTINA V VRABČu

Ivica Ivanković, KUD Ogranak seljačke sloge (Posavski Bregi) koje vodi voditeljica Martina Sraka, KUD Orač (Demerje) koje vodi voditelj Goran Vašarević te IPS Tetice ( Demerje) pod vodstvom Jasenke Miholić Rukavina. Orguljske skladbe izveo je

Tomislav Habulin.Ljepotu i snagu ovog pasionskog izričaja

zapisala je Zorica Barbarić, jedna od osnivačica Folklornog ansambla Vrapčanci.

„Po završetku svete mise pogledam na listić s ispisanim programom i pomislim kako većinu tih pjesama znam i to za mene neće biti neka posebna večer. Gorko sam se prevarila. Već pri prvoj pjesmi u izvođenju zbora iz Po


PASIONSKA

savskih Brega, niz obraze suze mi potekoše, a tijelo mi zadrhti. Pokušala sam tiho pjevušiti uz njih, ali grlo mi se stisnulo i glas nije izlazio iz njega. Nakon toga sam malo odahnula slušajući predivne stihove „Tužni glasi ze seh stran“ koje je recitirao Ivica Ivanković. Odmah nakon toga započinju izvođači iz Kupljenova i Demerja. Gledam 30-ak, možda i više članova u prigodnim narodnim nošnjama. Prevladavala je crna boja, boja tuge, a pjesme „Moj Isuse, raskriljujem tebi ruke“ i “Zdravo tijelo Isusovo“ bile su pjevane iz dubine duše i sigurno su u svakom slušatelju pobudile duboke emocije, a kod mene ponovno suze, osjećaj kakav još nikad nisam doživjela. Ponovno me spasilo čitanje pjesme „K Vuzmu“. Taman kad sam se pribrala, izvođačima iz Kupljenova i Demerja pridružuje se FA Vrapčanci s pjesmama „Sedem svetih žalosti“ i “Marija je zaspala“. To su pjesme koje govore o Isusovoj muci i Marijinoj tuzi i njenim osjećajima. Ne znam zašto, ali IV. i XIII. postaja križnoga puta kod mene uvijek izazovu posebne osjećaje, tako da sam kod ovih pjesama opet bila oblivena suzama.

Iz takvog stanja prenuo me duo T. Habulin i I. Ivanković izvedbom pjesme „Ja se kajem, Bože mili“. Dva tako lijepa muška glasa uz pratnju orgulja izražavala su svu bit ove pjesme. U nastavku su slijedile pjesme „O moj mili Jezuš“ i „Marijin plač“ i“ Dole, dole sunašce“ u izvedbi KUD-a Demerje. Izvođači iz Kupljenova izveli su još „Križ nam stoji vu polju“ i „Jezuš, Jezuš moj premili“, pjesme koje su također bile otpjevane iz srca, a od nas slušatelja nagrađene dugačkim pljeskom. Ponovno su došle na red izvođačice iz Posavskih Brega s pjesmom „Eto opet velje sreće meni“. Recital

Ivekova misel o Križu……spisana u Dragama, 16� srpnja leta Gospodnjega 2005�

„Saka hiža ima svojga križa“…tak još z davna stari poviedaju ljudi�

A i čovek saki na ovomu svietu, teromu se z neba sudiod sviekle zornice, se do življejna svojega trde kmicenekakof križek nosi;rad bi da je križek nazmir lakši,pak za to strpljivo Bogeka prosi�

I veruje… i vufa se vu to… i štel bi… nekaj,a saki je dan drugač: jen dan križek je lefki, drugi pak žmefki… trejti dan nekak je menjši…, a četrti pak več je vekši…!

Zbiljam, ne veliju zabadav da i čovek saki, kak i hiža –ima i nese svojega križa!

„To ti je tak Bog dal“ – veli mi moja mlajša�Misel je to još dečinja bila, bi rekel i lakoverna, al po istini… misel najslajša!

Kakof god da je tvoj križek, čuvaj si ga i sobum ga nosi,jer na jem je nešče z davna spisal su muku i žalost tvoju…su radost i tvoje veselje… tvoje želje…

Tvoj Križ če baš je tak velki kak f cirkvi jontar – naj bu tak… naj tak i ostane!

Križ tvoj – Vera je i Snaga tvoja,Duša, Srce i Ljubav tvoja…Križek tvoj… misel je moja… to ti je z Božega srca dar!

Ivica Ivanković


„Misel o križu“ bio je baš prigodan za taj trenutak. Završetak večeri bio je s pjesmom „Tiha noć se evo spušća“. To je pjesma koja je meni veoma draga i koju često pjevam, ali večeras je zvučala drugačije, kao da su anđeli s neba pjevali „ Isuse moj, laku noć“.

Po završetku programa postavila sam si pitanje o tome što ćemo mi svojoj djeci i unucima ostaviti u baštinu. Mi, narod hrvatski, imamo ovako lijepu baštinu u našoj pjesmi i nošnji i po tome smo jedinstveni. Zato hvala svima koji se zalažu da se to naše blago sačuva i prenese na nove naraštaje. Željela bih da se i sljedeće godine kod nas održi ova svečanost i da crkva bude puna, tako da svako srce i duša budu ispunjeni ovom milinom kakvom sam večeras ja bila ispunjena.“

Zorica Barbarić

Ivekova mučna misel……spisana za PB, v noći 12� veljače leta Gospodnjega 2014�

Nosi, nosi… ti jeden lakovernik nesklavurni…,samo nosi z mirom taj svoj križ…!I dej več jemput k pameti dojdi, dej se obrni…,em zabadaf se steplješ, skidaš ga, stresaš se il’ hičeš ze sobum,kaj hasni… za falu tak mam drugoga na pleča dobiš…!

Misliš da ti je teško, da je tebi žmefko!?Pogledni si malo druge, misliš da nimaš dost !?Oči otpri… vuha si operi, mulec jeden…Jenga si poglej na križu…buš lako videl i znal – kaj je pravi post!

Če si pa mislil da ti je več morti dost toga bremena,krivo si misliš, bedaček jeden…Ne razmeš ti da sega imaš – samo ti fali volje, malo više ufanja i vere, a največ zdravlja i vremena!

Ne znaš ti praf kaj je to muka… na rani sol… pesja fala il’ prebodeno srce!? Ne razmeš ti kaj je Muka – peklena i zemlena… Muka – goruča i bežuča… Muka od živlenja, zdihavanja i klanja… Muka kmična… nepomična… dalečna i sagdanja…!? A još joj ni videti, niti čujti, ni konca ni kraja!? Još ti je fest dalko do svetoga i sviekloga raja !

Zato muči i nosi… i nosi… samo nosi dalje taj svoj križ,još tielu i duši počinka ni…! … ne pitaj, ne nori i ne steplji se… za s’e to dugi se stara i briguje, Un te pelja… Un bu nam sudil… ne moraš ti…!

Ivica Ivanković


TEOLOŠKO PROMIŠLjANjE

KRIST jE uSKRSNuO uISTINu!Krist je uskrsnuo uistinu! Ne izaziva li, međutim ovaj usklik evanđeoskog izvješća mnoge sumnje i prijepore u srcima današnjih naraštaja? Ne potiče li mnoge i sama tema uskrsnuća na posprdno osporavanje i otvoreni prezir prema takvoj mogućnosti da se iz smrtne raspadljivosti tjelesnog i duševnog u čovjeku (pa makar to bio i Bogočovjek) može samo tako dogoditi preokret i uzdignuće na jednu novu tjelesno-duhovnu razinu preobraženosti i proslavljenosti, kako nam već Pisma prenose da se to dogodilo Isusu. Jesu li uopće i mogući preokreti takvog tipa? S ponosom bi si postavio to pitanje suvremeni čovjek kada nas moderna tehnička civilizacija želi uvjeriti kako osim prirodnih i tehničkih zakonitosti funkcioniranja, npr. jedne biljke, stroja ili digitalnog uređaja, nije moguće nešto tako izvanredno i čudesno zamišljati i očekivati. I doista, uskrsnuće nas upravo uvodi u nešto izvanredno, osobito i jedinstveno, tako da su tada i sami Isusovi učenici bili podosta sumnjičavi oko prethodnog Isusovog nagovještaja da će se nakon tri dana „uzdići od mrtvih“.

Apostol Pavao, međutim, već u svojoj Prvoj poslanici Korinćanima koja je napisana otprilike dvadesetak godina poslije Isusovog uskrsnuća, prenosi taj svjedočanski događaj: √Doista predadoh vam ponajprije što i primih: Krist umrije za grijehe naše po Pismima; bi pokopan i uskrišen treći dan po Pismima; ukaza se Kefi, zatim dvanestorici≈ (1 Kor 15,3-5). U evanđelju po Mateju nalazimo opis u kojem anđeo, stojeći kraj praznog Isusovog groba govori Mariji Magdaleni i drugoj Mariji da je Gospodin uskrsnuo, onaj kojeg su one i srele nakon što su trčale javiti učenicima o tom svom čudesnom iskustvu (Mt 28,1-10). Luka nam u svom evanđelju go

vori o dva čovjeka u blistavoj odjeći koji se obraćaju ženama: √Što tražite Živoga među mrtvima, nije ovdje nego uskrsnu!≈ (Lk 24,5-6). Evanđelist Marko pak spominje mladića zaogrnutog bijelom haljinom koji govori pobožnim ženama da je Isus uskrsnuo i da to idu javiti Petru (Mk 16, 5-11). Ivan u svom evanđelju navodi da je Marija Magdalena našla prazni grob i javila to Petru i Ivanu. Ivan je prvi došao do groba, ali je sačekao Petra da prvi uđe u grob gdje su zajedno našli povoje i ubrus. Dok su oni otišli, Isus se ukazao Mariji Magdaleni koja je još ostala uz prazan grob (Iv 20,1-17). Evanđelist Ivan još navodi da se Isus ukazao svojim učenicima isti dan navečer nakon svojeg uskrsnuća. Luka nam međutim prenosi da se na sam dan uskrsnuća Isus pokazuje i dvojici učenika koji su išli u Emaus. Prepoznali su ga tek za vrijeme objeda dok je Isus lomio kruh nakon čega im je iščeznuo pred očima (Lk 13-35).

Osobito je važno uočiti kako evanđelisti navode nekoliko zanimljivosti kojim se opisuju prva svjedočanstva Isusovog uskrsnuća: žene prve odlaze na grob i otkrivaju da je prazan, sam uskrsli Isus obraća se prvo ženama, osobito Mariji Magdaleni te činjenica da je kamen odvaljen s groba. To još više potkrepljuje opis okolnosti samog uskrsnuća jer u ono vrijeme žene su bile društveno i religijski marginalizirane te nisu imale nikakvu važnu ulogu, osobito u tumačenju vjere ili posredovanju bilo kakvog iskustva duhovnog tipa. S druge strane, odvaljeni kamen s groba upućuje opet na čudesni događaj, budući da su pored groba u kojem je bilo položeno Isusovo tijelo bili stražari. Glavari svećenički i farizeji nagovorili su Pilata da se √zapečati kamen i postavi straža≈ (Mt 27,65). Evanđelist Ma


KORIZMA – uSKRS

tej dalje opisuje kako √Nastade žestok potres jer anđeo Gospodnji siđe s neba, pristupi, otkotrlja kamen i sjede na nj. Lice mu bijaše kao munja a odjeća kao snijeg. Od straha pred njim zadrhtaše stražari i obamriješe≈ (Mt 28-24). Ondašnji svećenički poglavari ipak su se pomalo bojali da će se dogoditi nešto izvanredno, strahujući također da možda i apostoli potajice ne ukradu Isusovo tijelo i to protumače kao da se radi o uskrsnuću. I stražari su tako paradoksalno poslužili kao svojevrsni argument čudesnom događaju. Odvaljen kamen i prazan grob, međutim, ne predstavljaju važno težište govora o uskrslom Gospodinu već se to odnosi na sama ukazanja kao povijesno-svjedočanske činjenice živog susreta s Isusom Kristom, uskrslim i proslavljenim. Slučaj apostola Tome koji nije htio povjerovati apostolima da su susreli uskrslog Isusa ponajbolje pokazuje potvrdu ukazanja: „Prinesi prst svoj ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran!“ Odgovori mu Toma: „Gospodin moj i Bog moj!“ Reče mu Isus: „Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!“ (Iv 20,27-29) Otada Isus zahtijeva vjeru kojoj prethode vidljiva uka-zanja, a koja se rađa i osnažuje u prihvaćanju Duha kojeg će On poslati nakon što će uzići na nebo i sjesti s desne Ocu.

Primjećujemo pak da ima toliko svjedočanstava, toliko preokreta i iznenađenja, kako nam već prenose evanđelja u vezi događaja uskrsnuća. Ipak, sam Uskrsli dalje nastavlja djelovati u svojoj Crkvi. Svake nedjelje u svetoj misi mi se susrećemo s njime slušajući njegovu Riječ kao negda oni učenici idući u Emaus i hranimo se njegovim Presvetim Tijelom, kako je i on kao Uskrsli blagovao sa svojim apostolima. Nedjelja je, naime, dan proslave njegovog uskrsnuća predstavljajući tako vremenito središte oko kojeg se vrti smisao svega što postoji, svekolikog uni

verzuma. Odlazeći na misu nedjeljom, mi se susrećemo sa samim Iskonom svega, tj. s Bogom koji po uskrsnuću svoga Sina navješćuje pobjedu nad smrću i početak novog rađanja u Duhu.

Ali traži se ponajprije vjera u Njega, živo pouz-danje u Njegova obećanja i žarka ljubav poput onih pobožnih žena koje su toliko žudile vidjeti Gospodina nakon što su ugledale njegov prazan grob. Uskrsnuće je stoga okosnica naše vjere (Pavao će reći: √Ako Krist nije uskrsnuo, uzalud je vjera naša!≈) (1 Kor 15,14), ispunjenje obećanja i proročanstva Starog zavjeta, potvrda Isusovog božanstva i naše milosno posinjenje gdje prepoznajemo sebe kao djecu Božju. I na kraju, Isusovo uskrsnuće izvor je i predokus našeg osobnog i zajedničkog uskrsnuća gdje ćemo u posljednji dan općeg suda biti zajedno s njime proslavljeni dušom i tijelom. Zanimljivo je uočiti kako samim događajem uskrsnuća ljudsko tijelo zadobiva svoju uzvišenu vrijednost proslave samo ukoliko dopušta biti prožeto Božjim Duhom.

Uskrsnuće je, stoga, lijek protiv našh očajanja i tjeskoba gdje zastrašeni životnim poteškoćama i boležljivim krhkostima tijela često klonemo u našim sumnjama. Ono je podsjetnik da se ne zatvaramo samo u suhu materijalnost ovoga svijeta, već da upremo pogled prema Onome koji je nakon svog uskrsnuća sam rekao da mu je √dana sva vlast na nebu i na zemlji≈ (Mt 28.18). Ono je dodatni razlog da se ne čudimo sveopćoj ljudskoj zloći koja želi negirati Boga i njegovu čudesnu i otajstvenu prisutnost, kako su to nekoć svećenički poglavari činili prije i poslije Isusovog uskrsnuća. I najzad, događaj uskrsnuća jest tako važan motiv da započnemo jedan novi život, sasvim novi početak gdje se otvaraju nove perspektive prijateljevanja i susreta s Uskrslim koji poziva na obraćenje i spasenje svoje izgubljene i raspršene djece.

Dr. sc. Davor Šimunec, ž.v.


uSKRS

USKRS

Osramoćen, krvav, stenjena Golgotu On se penje�

Teške grijehe vuče našepregorke su ove čaše�

“Raspnite ga!” još se čujekrižnim putem odjekuje�

A Majka mu sva u boliprobodenog srca moli�

Tetura, pada, zgažen ko crviz ljubavi za nas prolijeva Krv�

Na drvetu Isus visi,razapeo Ga i ti si!

„Siđi s Križa da ti vjerujemo!“zlo se ceri i danas čujemo�

Oštro koplje probi Srce tvojeljudsku povijest razdijeli na dvoje�

Bog umire ovaj časza me, za te, za sve nas!

Pobijedio Zloga - kneza tameo Križu sjajni - jedini spasu za me!

Slava Kristu, kuca srce mojeu rane me svete sakrij svoje�

Uskrsnuo treći danispunio Božji plan�

Otiš’o u rajski vrtšto nam više može smrt?

Ilija Nikić

Molim Te

Isuse, prijatelju moj,Ti znaš koliko te volim.Ipak, kada mislim oTvome raspeću…Često se bojim.Strah me da bi Te i ja izdao u pomahnitaloj svjetini.Molim Te daj mi snageda Tvome Ocu bijeloruho koje sam primiovratim neokaljano!Amen!

Robert Tomšić

Cvjetnica

Sutra je Cvjetna nedjelja.Ustat ću iz postelje u samu zoru,otići do Kupe, tamo kod potoka,i nabrati rosom okupanog cvijeća.Što šarenijeg, nježnog i mirisnog,onoga koji budi život i veseli Dušu.Doma ću probuditi svoje cure na umivanjeu toploj vodi prepunoj proljetnih latica.Na kraju umiti ću se ja, pa ćemo se zajednopomoliti da i ove godine budemo lijepi u duši po milosti Božjoj.

Robert Tomšić

Depresija

Otvorio sam suhe oči,nevoljko, u dubokoj samoći.U krevetu od grube štirke,bez volje za stati na noge.Sklopio sam kapke i plakao,negdje daleko, bez suza.Moja nesreća je tako mala,prolazna i sve ja to znam.Baš zato sam slomljen i tužan,uporno odbijam hranu kojomme Krist želi ispuniti svaki,baš svaki prekrasan dan.

Robert Tomšić


INTERVju

Skoko: “ Dovoljno je da budemo više ljudi i više slijedimo Isusov primjer.“

Božo Skoko je 38-godišnji profesor Odnosa s javnošću na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Odrastanjem u malom mjestu Klobuk kraj Ljubuškog pomagao je roditeljima na planta-ži duhana, maštao da bude profesor u nekom pitoresknom selu. Ipak, završio je kao sveučilišni profesor i već stvorio zavidnu znanstvenu karijeru. Bivši je novinar Hrvatske televizije i Glasa Koncila. Suutemeljitelj je vodeće hrvatske agencije za odnose s javnošću „Millenium promocija“. Redoviti je kolumnist Večer-njeg lista i Svjetla riječi te dopisnik hrvatskog programa Radija New York. Svoj prvi „novinarski“ prilog objavio je u Malom Koncilu – Maku s 13 godina i od tada je stalno prisutan u mediji-ma i javnosti. Objavio je četiri knjige posvećene odnosima s javnošću te identitetu i imidžu Hrvatske te četrdesetak znanstvenih radova posveće-nih komuniciranju, medijima, međunarodnim odnosima. Uz sav profesionalni put, ne zanemaruje ni onaj vjerski i obiteljski. U sretnom je braku, otac malog Davida.

GSB: Radite kao docent na Fakultetu politič-kih znanosti. Kakvi su mladi, studenti? Kako se ponašaju, kakav im je odnos prema radu, koliko su odgovorni i poštuju profesore?

Raditi s mladima je poticajno jer stalno morate biti u formi, pratiti trendove, obrazovati se i usavršavati. Njima su danas dostupne sve informacije, prilično su upućeni i nema blefiranja ili oslanjanja na davno napisane knjige. S druge strane, prilično je izazovno motivirati ih za određene teme i prezentirati ih na zanimljiv način budući da nove generacije, odrasle uz mnoštvo vizualnih medija i tehničkih pomagala, imaju sve manje koncentracije. U svakoj generaciji imate desetak posto izvrsnih studenata

s kojima je gušt raditi, ali isto tako i dosta onih kojima se baš i neda truditi oko studija, a sebe već vide kao buduće medijske zvijezde.

GSB: Zbog čega ste se odlučili za taj poziv? Jeste li oduvijek htjeli biti profesor? U jed-nu ruku odgajate mlade; koliko se smatrate odgovornim?

Obrazovanje je glavni pokretač svakog uspješnog društva. Biti profesor, nastavnik ili učitelj za mene je časno zanimanje koje iznimno poštujem još od malih nogu. Naime, svi mi sudjelujemo u odgoju i formiranju mladih ljudi, utječemo na njihove poglede na svijet, pa i vrijednosti koje će ponijeti kroz život. Teško

Razgovarao: Glas Svete Barbare


BOŽO SKOKO

je pronaći tako odgovorno zanimanje i s tako dalekosežnim posljedicama. Nažalost, unatoč toj važnosti, u našem društvu još se uvijek dovoljno ne poštuju ova zanimanja i ne daje im se adekvatan status kakav imaju, primjerice, u Finskoj. Nekada sam sanjao biti učitelj u nekom malo pitoresknom selu, a eto, završio na sveučilištu.

GSB: Jeste li strog profesor? Kako Vas stu-denti ocjenjuju?

Teško mi je to reći. Nastojim biti susretljiv prema studentima u svakom pogledu. No, kad je znanje u pitanju, znam biti zahtijevan, ali i vrlo pravedan. Cijenim studente koji su aktivni tijekom nastave, koji sudjeluju u praktičnim projektima i pokazuju da su razumjeli ono što uče, a ne samo naštrebali ono što su pročitali u literaturi.

GSB: Savjetnik ste za strateško komunicira-nje agencije Millenium promocija. Kako bi, stručno, ocijenili komunikaciju naših bisku-pa i nadbiskupa? Čiji bi javni nastup pohva-lili? Kakav je javni nastup našeg župnika? Što bi njemu savjetovali?

Vaš župnik je natprosječno komunikativan i on s javnim nastupima stvarno nema problema! Kad su biskupi u pitanju, često čujemo generaliziranja kako je Crkva zatvorena i nekomunikativna. Međutim, među njima ima sjajnih komunikatora. Pogledajte dubrovačkog biskupa Uzinića, zadarskog nadbiskupa Puljića, splitsko-makarskog Barišića... Mislim da oni, a i niz dru

gih, podižu ljestvicu komuniciranja i odnosa s javnošću.

GSB: Savjetovali ste menadžere, političke dužnosnike u Hrvatskoj, ali i u susjednim zemljama, uključujući i delegaciju Europske komisije u Hrvatskoj. Kakvi su u primanju savjeta? Ima li onih kojima je teško prihva-titi savjet da moraju popraviti javni nastup i komunikaciju?

Iskreno, puno je teže raditi s političarima nego s menadžerima, a općenito je teško raditi s ljudima koji misle da sve znaju i da su uvijek u pravu. No, iz godine u godinu sve se više osjeća otvorenost za nova znanja i cjeloživotno učenje. Ljudi shvaćaju koliko su važni javni nastupi i nastupi u medijima. Isto tako znaju da se to može naučiti, poboljšati.

GSB: Pišete knjige, gradite znanstvenu ka-rijeru, predajete. Kako uspijevate uskladiti obiteljski i poslovni život?

Nekada je to prilično izazovno. A traži i puno žrtve. Ima tu i neprospavanih noći, radnih vikenda, dana bez minute odmora. Ali uživam


INTERVju

u poslovima kojima se bavim, imam dobre suradnike i veliku potporu kod supruge Martine. Obitelj me napuni novom energijom i već dan poslije potpuno sam nov i svjež!

GSB: Rodom ste iz Ljubuškog. U kavoj ste obitelji odrastali? Pretpostavljam da su Vas roditelji odgajali u duhu vjere. Kako je izgle-dala jedna tipična nedjelja u obitelji Skoko?

Tek sad vidim prednosti odrastanja u malom mjestu. Imao sam bezbrižno djetinstvo u selu Klobuk kraj Ljubuškog, iako sam od malena privređivao budući da se moja obitelj bavila poljoprivredom. Uzgajali smo povrće i imali smo velike plantaže duhana pa sve znam o njegovu uzgoju. Često me živcirala tolika briga oko te biljke, zato nikad nisam pušio. Odrastao sam uz dva starija brata i mlađu sestru. Roditelji su mi rano usadili vjerski osjećaj, ali sam i osobno puno istraživao. Uvijek sam se ugodno osjećao u crkvi, na vjeronauku... Tako sam rano počeo surađivati u Malom Koncilu - Maku. Taj dječji list je uvelike utjecao na moj rast u vjeri. Tipična nedjelja kod Skoka je uvijek bila nekako svečana. Kao klinci, svake nedjelje smo išli na misu. Nakon mise smo se nerijetko zadržavali u župnom dvoru, a onda nedjeljni obiteljski ručak! Uvijek se znalo da je nedjelja glavni dan u tjednu. Dan zajedništva , druženja i svečanosti. Za nju se nekako živjelo cijeli tjedan.

GSB: Na koji način živite svoju vjeru?

Nastojim svjedočiti vjeru kroz obične svakodnevne stvari i situacije. A to je nekada prilično izazovno u svijetu u kojem živimo.

GSB: Jeste li aktivan član svoje župe, bavite li se nekim humanitarnim radom?

Nedavno sam se doselio u župu Remete pa se još uhodavam. Ali sam se stavio na raspolaganje

župniku! - Aktivan sam u Hrvatskom katoličkom zboru MI, a vrlo često se uključujem u različite plemenite inicijative i nastojim dati obola koliko stignem, bez obzira tko ih pokreće.

GSB: Pretpostavljam da ste posjetili brojna svetišta. Koje Vam je najdraže? Koji Vam je najdraži svetac? Što za Vas znače sveci?

Rođen sam dvadesetak minuta vožnje od Međugorja i tamo se uvijek osjećam posebno. Zapravo, sva Gospina svetišta su mi posebno draga. Od svetaca su mi nekako najbliži sveti Ante i sveti Franjo. Sveci su, ne samo naši zagovornici, već i uzori. Puno možemo od njih učiti i inspirirati se na njihovu djelu. I u hrvatskom narodu je stasalo mnoštvo takvih uzora, ali ih nedovoljno ističemo.

GSB: Kada se sjetite svog odnosa prema vje-ri u mladosti, djetinjstvu... Što se do danas promijenilo? Nedostaje li mladih u crkvi, kolika je odgovornost svećenika u odgoju djece, u približavanju Bogu, vjeri?

Puno toga se promijenilo od tada. A čini se da se Crkva nije sasvim prilagodila novim izazovima života u tzv. demokratskom i globaliziranom društvu. Ljudi više nego ikada tragaju za duhovnosti, a očito u Crkvi ne vide mogućnost ispunjenja svojih potreba. Odgovornost je na svima nama vjernicima, a ne samo svećenicima, jer ljudi sude o vjeri i po našem ponašanju. No, činjenica je da mnogi svećenici moraju promijeniti način i stil rada. Srećom, imamo dobar putokaz, papu Franju, koji odlično svjedoči životom svoju vjeru i pokazuje svima nama kako bi trebalo živjeti.

GSB: Kako po Vama treba živjeti kršćanin u kršćanskom životu? Jesu li izazovi svakod-nevnice preteški, na koje kušnje Vi osobno nailazite, kako se s njima nosite?


Ovdje ću morati citirati svetog mladića Petra Barbarića čije proglašenje blaženim očekujemo, a koji je rođen baš u Klobuku u Hercegovini. On je govorio: „Od svih putova što vode u nebo, meni se čini najkraćim, najlakšim i najpouzdanijim onaj kojim čovjek ide ispunjavajući svoje obične dužnosti!“ Mislim da je to najbolji recept: biti najbolji, najodgovorniji, najsusretljiviji i najpošteniji u okolnostima u kojima smo se zatekli. Vjera se može svjedočiti na svakom koraku i u svakoj prilici i pritom ne moramo postizati nadljudske napore. Dovoljno je da budemo više ljudi i više slijedimo Isusov primjer.

GSB: Danas obiteljski čovjek, suprug, otac. Tko je birao ime Vašem sinu? Zašto David?

Naš David ima godinu i pet mjeseci. Hoda, priča i svakodnevno nas nasmijava i zabavlja. Dijete je najveći dar Božji. Oduvijek mi se sviđalo ime David, a i priča o malom pastiru koji je zahvaljujući vjeri u Boga pobijedio moćnog Golijata i postao kralj. Tako da je supruga prihvatila moj prijedlog još dok se David nije ni rodio.

GSB: Kako se osjećate kao otac, kako ste se snašli? David je kršten; što za Vas to znači?

Imati dijete i odgojiti ga da bude dobar i odgovoran čovjek, stvarno je izazov. Nakon Davidova rođenja, sasvim drugačijim očima gledam na svijet oko sebe, na djecu, ulogu obitelji. Njegovim rođenjem, a posebno krštenjem prihvatili smo i veliku obvezu. Nastojat ćemo ga upoznati s vjerom, usaditi mu određene vrijednosti i potaknuti ga da ide putem dobra. A bez Božje pomoći teško je išta planirati. Iako sam pročitao mnoštvo knjiga nastojeći se pripremiti za očinstvo, sve je bilo nekako prirodno i najbolje stvari se nauče u praksi.

GSB: Mnogi mladi imaju ravnodušan i re-lativan odnos prema vezi i braku. Brojni se rastaju. Na koji način i koliko vjera ima utje-caja na Vaš brak?

Za mene je sakrament vjenčanja svet. Nakon njega se sve mijenja. Sigurno ne u nekim izvanjskim formama, ali ako ste pravi vjernik, onda otvarate potpuno novu stranicu u životu nakon koje više ništa nije isto. Vjenčanje kod matičara je formalan čin, svojevrsno sklapanje ugovora o zajedničkom životu. Oni koji olako ulaze u brak, olako iz njega i istupaju. Brak traži i strpljenja, odricanja, razumijevanja. Najlakše je dići sidro i otići nakon prve svađe, ali kamo to vodi?!

GSB: Što za Vas znači vrijeme korizme? Lju-di se često u tom razdoblju odriču materi-jalnih stvari. Koji je Vaš stav o tome? Razmi-šljate li Vi u tom periodu više o duhovnosti, radu na sebi, svojoj vjeri?

Malo me živciraju ta odricanja iz navike ili egoizma. Prelazak na dijetu ili odricanje od slatka kako bi se izgubio koji kilogram, uistinu nemaju veze s korizmom. Korizma traži da se susretnemo sami sa sobom i preispitamo svoj život, da se mijenjamo, da neke stvari činimo

BOŽO SKOKO


INTERVju

drugačije, da podnesemo i koju žrtvu po uzoru na Isusa. Iskreno, često sam ljut na sebe što u dnevnom ritmu prenatrpanom terminima i obvezama zaboravim na vrijeme kroz koje prolazimo i ne pronađem više vremena za sebe i svoju duhovnost.

GSB: Uskrs je! Što za Vas i Vašu obitelj znači taj blagdan, kako ćete ga provesti?

Tradicionalno, obiteljski, s puno radosti. Uskrs je najveći kršćanski blagdan. Njegovo slavljenje u proljeće ima posebnu dimenziju. Ali nema radosti Uskrsa bez proživljavanja Velikog tjedna. Zato se na poseban način pripremam i za običaje velikog trodnevlja kojih se rado sjećam iz djetinstva. U starom remetskom svetištu, to je poseban doživljaj.

Još mogu sanjati

Ljubav, knjiga, pismo, iskreni smijeh, fotografija, s nekog zajedničkog ljetovanja,ugodan miris starog papira na kojemuje ispisana prisnost (riječima ili slikom).Još mi, bez obzira i u inat svemu „modernom“ispunjava dušu, hrabri me i još mogu sanjati.

Robert Tomšić

Mom pokojnom bratu

Radostan sam sa svojim ocem,prebrzo mi je ostario, zašutio.Ljubav je put koji su meni i mome bratupokazali otac i moja pokojna majka.Davno je to bilo, a kao da se jučer zbilo.Unatoč svemu, tim putem moj otac i ja,uzdignutih glava i ranjenih duša, hodamo…i samo se ponekad pogledamo u oči za njegove znam, ostale su duboke i snene, a dok me promatra vjerujem da gleda tebe.

Robert Tomšić

Što ću reći Ani

„Možda je sve ovo samo san?“- koliko puta se to zapitao svatko od nas?Razgovarao sam o tome bezbroj puta s najboljim prijateljem,onim iz djetinjstva, potpuno iskrenim, obojica dubokih, zanesenih očiju… Nismo ništa zaključili, odrasli to sigurno znaju pa ćemo jednostavno pričekati,a mi smo se znali igrati starom, kožnom loptom, neumorno, čak i noću.Sada kada sam ja postao „jedan od starijih“, često se pitam isto,i „pomalo“ se bojim, kada će me moja kćer pitati nešto slično, što ću reći?

Robert Tomšić


25. GLAS SVETE BARBARE

dIVNE PONudE I ZAPISANO SVjEdOČANSTVO ŽIVE

cRKVE VRAPČANSKE Predstavljen 24. Glas Svete Barbare

Vjerujem da će čitanje „Glasa Svete Barba-re“ dovesti nove ljude na nove projekte i nove događaje koji će se u župi događati. To je nešto što je za život Crkve silno važno. A, vjerujte mi, važno je i za našu osobnu i vjerničku izgradnju.

Glas Svete Barbare, novi 24. broj župnog lista, predstavljen je u dvorani Ivana Znike u Pastoralnom centru vrapčanske Župe Svete Barbare uoči same svetkovine istoimene svetice.

O novom broju župnog lista govorio je mons. Ivan Miklenić, glavni urednik i vršitelj dužnosti direktora Glasa Koncila, kazavši kako je možda premalo reći da je to župni list, jer je ova publikacija nešto daleko više i daleko vrednije. „Moja čestitka ide zato za obnovu ovog lista i publikacije, ne samo zbog toga što je to važno za ovu

župnu zajednicu, nego što je to izraz i jedne svijesti kako moramo u ovo današnje doba biti ljudi koji pamte i poznaju svoje korijene, koji žive svoj sadašnji trenutak i na taj način pripremaju sebi bolju budućnost. Mediji i ovo informatičko doba tjera nas da stalno tražimo nešto novo, ne

prestano vrtimo internetske stranice, mobitele koji nam nude sasvim nevažno, marginalno i nepotrebno. A tko dopusti da mu te male, nevažne informacije zaokupe svu pozornost, taj će se izgubiti. Naravno, uz internet, tu su i drugi mediji, posebno televizija koja je danas također vrlo utjecajna, a dok, nažalost, pisana riječ u ovom povijesnom času doživljava krizu. I baš je zato obnova ovoga lista - publikacije vrlo značajna jer pokazuje da ne želimo slijediti trendove ovoga što nam se nameće, a to je brisanje svijesti o našoj prošlosti, da ne vidimo svoju sadašnjost, stvarnost sadašnjega trenutka, nego da budemo maknuti“, kazao je mons. Miklenić. „Čestitam još jednom na obnovi ovog pisanog medija koji je predragocjen jer s tom publikacijom ostaje trag koji će biti neizbrisiv, koliko je moguće u ljudskoj povijesti nešto biti neizbrisivo. Jer kad je nešto zapisano i otisnuto, to onda i ostaje. Važnost obnove „Glasa Svete Barbare“ također je i u tome što vidim da mnogi ponuđeni prilozi omogućuju da se župna zajednica Svete Barbare u Vrapču osjeti kao zajednica. Jer kakva je zajednica gdje ne znamo što se radi i što se događa?! Kakva je to zajednica koja nema tih osnovnih informacija?“ zapitao se mons. Miklenić te dodao kako vijesti i izvješća koja postoje u trećem dijelu ovoga broja, gdje je prikazana kronika života župe uz razne male i veće značajnije događaje i novosti koje su se pojavile, pokazuje iznimno široku, vrijednu i dragocjenu ponudu


POVIjESNE cRTIcE

suvremenim vjernicima. U toj ponudi sudjeluju vjernici. Ne može danas svećenik sve sam obavljati. I baš zato, jer postoje takve divne ponude kao što je ovo zapisano svjedočanstvo, pokazuje kako je Crkva živa, ide ususret ljudima, ima što ponuditi, ima što reći i otkriva oči i želi pomoći ljudima da rastu i dozrijevaju kao vjernici. Posebno je to važno u našim sadašnjim okolnostima. Možda nismo dovoljno svjesni i nekako živimo kao da su još stara vremena, a vremena su se radikalno promijenila. Mi stariji pamtimo kada je sve bilo usporeno, a ovo današnje vrijeme doista je novi svijet. Idejni svijet potpuno je novi, drugačiji nego što je bio prije samo deset godina, istaknuo je mons. Miklenić.

„Vjerujem da će čitanje „Glasa Svete Barbare“ dovesti nove ljude na nove projekte i nove događaje koji će se u župi događati. To je nešto što je za život Crkve silno važno. A, vjerujte mi, važno je i za našu osobnu i vjerničku izgradnju. Možda baš mi u Hrvatskoj imamo posebnu zadaću da damo svoj doprinos Europskoj uniji. Pape su nam govorile o tome kako očekuju da damo svoj specifični doprinos Europskoj uniji upravo kao katolici, kao vjernici. Jer ova kulturna revolucija koja se događa, koja se globalizira, koja se širi svim sredstvima, a njezinu snagu, žestinu i odlučnost vidimo ovih dana, posebno u ovima koji se izjašnjavaju protiv s toliko, katkada čak i mržnje, katkada s toliko nasilja i toliko odioznosti da je zapravo iznenađenje da je nešto takvo moguće, da nešto takvo postoji. Širi se kultura smrti, kako je govorio papa Ivan Pavao II., i zato je važno da upravo mi, katolički vjernici, ostanemo vjerni Evanđelju i evanđeoskim vrednotama koje su ujedno univerzalne vrednote koje su ugrađene u svijest svakoga čovjeka. I dok to budemo ostvarivali, bit ćemo na braniku. Bit ćemo na udaru. Dakle, vremena su vrlo ozbiljna i ovo je zahtjevno vrijeme za nas vjernike. Tko bude

čitao ovaj list i druge katoličke listove, bit će osposobljeniji nositi se sa svim ovim izazovima s kojima će se kao vjernik i kao čovjek susretati“, poručio je okupljenima mons. Ivan Miklenić.

Uz mons. Ivana, o listu je govorio i glavni urednik mons. Antun Sente, ml., ujedno i župnik u Vrapču ispričavši se što list nije izašao ranije i zahvalivši se svima koji su pomogli u izdanju 24. broja „Glasa Svete Barbare“ te najavio sljedeći broj za siječanj iduće godine. Želja je da list izlazi četiri puta godišnje. Tom je prigodom dvoranu u kojoj je list prezentirao nazvao i proglasio da se dalje tako naziva, dvorana Ivana Znike, zagrebačkog kanonika i graditelja crkve u Vrapču u vremenu od 1700. do 1704. godine kao znak zahvalnosti za to veliko djelo kojim se Vrapčanci i danas ponose.

Ljepoti predstavljanja novog broja župnog lista „Glas Svete Barbare“ u nakladi istoimene župe doprinijele su učenice glazbene škole Magdalena Banfić i Lana Srednoselec pod umjetničkim nazivom „Duo Triola“, a pod vodstvom profesora Mislava Vudjana izvevši na svojim gitarama nekoliko komornih skladbi. Izabrane tekstove objavljene na sto stranica u boji župnog lista interpretirao je Jakov Rebić, a cijeli program vodila je Lucija Marendić. „Glas Svete Barbare“ može se nabaviti u prostorima Župe Svete Barbare u Vrapču, a ujedno se nalazi i na mrežnim stranicama župe www.svetabarbarazagreb.com .

AS


GLAS SVETE BARBARE

Nekolicina aktivnih župljana početkom 2001. godine, uz suradnju župnika (u to vrijeme p. Vinka To-mića, kasnije i p. Mate Matića), okuplja se i iznosi ideju o pokretanju župnog lista. Tako

da u mjesecu travnju iste godine, aktivni suradnici na župnom listu svoj prvi broj pod nazivom „Glas Svete Barbare“ predstavljaju cijeloj župnoj zajednici. Upra-vo ponukani time da vijesti o događanjima u župi ili pak osvrti i najave raznih aktivnosti koje se u župi odvijaju ne ostanu samo na riječima izrečenima od strane svećenika na ambonu, rađa se želja za bar povremenim izlaženjem žu-pnoga lista. Dogovorena je dinamika izlaženja otprilike dva puta godišnje, o Božiću i Uskrsu u nakladi od 1500 primjeraka i dijeli se besplatno. U početku crno-bijeli na dva lista, nešto većih dimenzija i skromnijeg sadržaja, a kasnije u praktičnijoj dimenziji, kao i u nešto sadržajem bogatijem izdanju. Posljednjih nekoliko brojeva župnog lista izlazi u formatu A5 i u boji. Razvijao se u skladu s angažiranošću pojedinih suradnika, a u foku-su je bila važnost za kontinuiranim praćenjem događanja u župnim skupinama aktivni-ma u to vrijeme. List je od svog prvog broja sadržavao uvodnu riječ župnika, tekstove članova pojedinih skupina u župi kao što su župni zbor „Panis Angelicus“, Udruga sv. Vinka Paulskog – Konferencija sv. Barbare, molitvena zajednica mladih po uzoru na molitvenu zajednicu braće iz Taizéa, liturgijska grupa itd. List je sadržavao i osvrte na hodočašća koja su se u toku godine organizirala u župi, kao i osvrte na sve ostale važ-ne trenutke jedne župne zajednice. Preko raznih župnih obljetnica, slavlja prvih svetih misa, najava termina za primanje sakramenata potvrde i prve svete pričesti pa sve do rasporeda bogoslužja i popisa blagoslova obitelji u božićnom vremenu, list je poku-šavao biti spona i veza župne zajednice i župe. U nekim brojevima izlazili su i prigodni tekstovi župljana na pojedini događaj, a sve to upotpunjavale su fotografije, poneka pjesma ili proza i impresum na kraju svakog lista. List nakon 10 godina prestaje sa svo-jim izlaženjem, tako da je posljednji 23. broj izdan za Božić 2011. godine. A nakon dvije godine stanke i dolaskom novoga župnika, mons. Antuna Sentea, priča sa župnim li-stom se nastavlja. 24. broj „Glasa Svete Barbare“ poprima nove dimenzije, a veliki broj stranica sa svojim bogatim sadržajem zorno prikazuje bogatstvo događaja u životu župne zajednice danas.

Franciska Agičić

25. GLAS SVETE BARBARE


VRAPČE

MIRKO RADUŠIĆ (1926. VRApče – 1960. ZAgReb)

Sažeo je svoj životni moto u stihove:Po steze Žitka za navek othajaLete za letem i ludske živlenje,I vsi bumo prešli, samo bu našeDele ostale ∑ kakti znamenje.

Zato mi je posebno drago da se ponovno mogu pročitati neki pjesnikovi stihovi koji su ga nadživjeli.

Pišući kratku bilješku o svome stricu, imala sam prvenstveno na umu pomoć članova obitelji i prijatelja te literaturu. U literaturi su navedeni tek opći, šturi podaci, a sjećanja pjesniku bliskih ljudi s ove distance od 50 godina pomalo su selekcionirana. Pa i sam Mirkov život bio je kao tek kratak bljesak plamena prerano utrnule svijeće. Umro je u 34-oj godini.

Rođen je 4. siječnja 1926. g. u Vrapču i bio je treće dijete Barice i Stjepana Radušića. U pučkoj školi zapažen je kao bistro i nadareno dijete te je učitelj preporučio roditeljima da ga dalje školuju. Iako je obitelj bila veoma siromašna i Mirkovo školovanje predstavljalo za njih veliki financijski teret, otac ga je upisao u gimnaziju. Nakon završetka, dobiva stipendiju i upisuje višu pedagošku školu na kojoj je diplomirao povijest i hrvatski jezik. Službovao je u Zlataru, Bedekovčini i Rudama kraj Samobora.

Objavio je dvije zbirke pjesama „Čez dole i brege“ 1956. g. te „Zapopevaj pisana tičica“ 1958. g., dok je u rukopisu ostala zbirka „Razigrani obloki“. Mirko postaje antologijski pjesnik uvrštavanjem u više antologija kajkavske lirike: „Antologija novije kajkavske lirike“ iz 1958. g. koju je uredio pjesnik Nikola Pavić,“ Antologija novije kajkavske lirike“ 1975. Mladena Kuzmanovića i „Ogenj reči“ 1986. g. Jože Skoka.

Pisao je na standardnom jeziku i kajkavštini s obilježjem zavičajnog vrapčanskog idioma. Mnoge Mirkove pjesme protkane su ljubavlju za ovaj kraj pa i u pjesmi „Nazajdne“ gdje razmišlja o samom završetku života:

Moj grob naj bu takaj kupčec mira Zemle naše v koju se bum vrnul, Na nemu nek ova kniga čuva Jeden ogen da se ne bi vtrnul: Ogen srca još moje dedov, Ogen reči vrapčanske bregov!

Zlatica Radušić


VRABČE

Gda gledim zvezde

Negda sem oblakKaj čiste potiheGore kraj zvezdi leti,Negda sem metulKaj se vu nočiOkoli svekla zvezdi vrti�

Venda se pitam: Kaj smo mi ludi, Kaj je taj celi svetSpram one zvezdi, I zakaj negda gazimo trnje,Gdja vsejene moramo vmret?

Ne čuje nikaj� Zvezde mučiju,A misel dale leti:Dojti jenput i do te zvezdi, Kaj ne, se zate živi�

Mirko Radušić

Čudaj put

Čudaj put ne znam je li to senja, Ali je morti izbile tak:Čez meglu misli v jen drugi svet zajdemNa sunčane steza sam sebe najdemI tak sem tam srečenJen cajt, nekak�

Čudaj put ne znam je li je senja, Ali je morti i zbile tak: Nečija ruka mi serce pritiščeI duge nekaj od nega išče,Venda sem zgublen – Jen cajt, nekak�

Čdaj put v noči gledim vu zvezdeI sam se pitam: Gde jem je kraj?Je l’ na ledini, med temi zvezdami,Ima mort jena i za me takaj?

Mirko Radušić


ŽIVOT u duHu

ŠPrečisti zaručnik Djevičin, zemaljski otac našega Spasitelja i glava velike, Svete obitelji, sveti Josip, jedan je od rijetkih svetaca o kojemu danas malo znamo. Vjerojatno prvo što nas podsjeti

na svetoga Josipa jest pojam stolarije i tesarstva, budući da je on bio obrtnik koji je uz pokućstvo i drvene objekte izrađivao i pokoji alat koji bi poslužio u poljoprivredi. Uzevši u obzir da nam jedino evanđelisti Matej i Luka govore ponešto o životu svetoga Josipa, ali ne prenose niti jednu njegovu izgovorenu riječ, istražujući malo o njemu u brojnim knjigama i časopisima, pokušat ću vam ovim tekstom pobliže objasniti Josipov život i sve bitne događaje u njegovom životu, jednako tako bitne i za naš vjernički život.

Postoje različite legende vezane uz život svetoga Josipa, a jedna od njih govori nam i o njegovom vjenčanju s Marijom. Naime, različite predaje različito svjedoče kada je sam čin vjenčanja ovo dvoje ljudi nastupio, jer jedna predaja tvrdi da je sklopljena ženidba u doba njegove mladosti, a drugi da se to zbilo u doba zrele dobi. Sve u svemu, budući da iz evanđelja znamo da je Djevica Marija bila prelijepa, logično je da je i imala mnogo prosaca. No, uvjet uz koji je Ona odlučila izabrati prosca bila je igra u kojoj je pobjednik onaj čiji štap procvjeta. To je pošlo za rukom jedino Josipu i time se može pretpostaviti da se navijestila procvjetala milost i sunce otkupljenja, naš Gospodin Isus Krist.

Stavivši na stranu legende i narodne pripovijesti, ipak bi se više trebalo osloniti na ponešto pouzdanije povijesne činjenice koje nam govore o teškoj odluci svetoga Josipa koji je bio zaručen s Marijom prema svim zakonskim propisima onoga vremena. Naime, Marija se, besprijekorna i čestita žena, našla trudna prije nego su se Ona i Josip uopće sastali ili ozakonili svoj brak. Josip je, pomalo skeptičan, kao što bi i svatko od nas danas bio u takvoj situaciji, odlučio potajno napustiti Mariju i tako ju sačuvati javne osude. No, ukaza mu se u snu Anđeo Gospodnji i reče mu : ‘’Josipe, sine Davidov, ne boj se doma uzeti ženu svoju Mariju jer je u njoj začeto od Duha Svetoga. Rodit će sina kojemu ćeš nadjenuti ime Isus; jer on će spasiti narod svoj od grijeha njegovih.’’ (usp. Mt,1,20-21) Probudivši se, posluša glas Anđela Gospodnjega i uze Mariju za svoju ženu, ostane s njom svo vrijeme i po porodu Kristovu postade Božji povjerenik na zemlji i čuvar Njegova Sina. Nadalje, Josip je s Marijom pobjegao u Betlehem i ondje čekao rođenje Isusa Krista. Posljednji put da se Josip spominje u Bibliji i u Marijinu i Isusovu životu bilo je na događaj

ŠuTLjIVI SVETAc

SVETI jOSIP

99

„ANdRIjA“ BudI SVjETLO …

kada se Isus izgubio u hramu s dvanaest godina i kada Mu Marija govori: ‘’Dijete, zašto nam to učini? Evo, otac tvoj i ja s bolom smo te tražili.’’ (usp. Lk,2,48) Od tog je trenutka gotovo sigurno da je tada on završio svoj zemaljski put sretnom smrću i prisutnošću našega Spasitelja te da je imao povlasticu biti poočim Spasitelja, štit, ljubav i skrbnik Onomu koji će svojom smrću otkupiti čitav svijet od njegovih grijeha. Njegovo ime znači „Bog obogaćuje“ (najčešće se tu misli na to da obogaćuje obitelj djecom) te je ujedno i zaštitnik naše domovine Hrvatske i svih zanatlija, a posebice tesara i stolara.

Sveti Josip očitovao se brojnim krepostima među kojima su najistaknutije vjera, šutljivost, poslušnost te otvorenost i povjerenje prema Božjim planovima, čak i u onim trenucima kada su mu bili posve nejasni, tajnoviti, nedokučivi i neizvjesni. Budimo poput svetoga Josipa i vjerujmo našem Gospodinu u svim teškim, tjeskobnim, bolnim, tužnim ili zabrinjavajućim životnim situacijama. Svaka od tih situacija izrodit će neizrecivim mirom i radošću, baš kao što je jedna takva situacija u životu svetoga Josipa izrodila povlasticom poočinstva dragog nam Prijatelja Isusa, neizrecivom radošću da bude dio njegova života i brojnim štovateljima koji se utječu svetom Josipu u svim životnim situacijama. Bog vas blagoslovio i pratio zagovor svetoga Josipa!

Josipa Novački

GLAS SVETE BARBARE

Na spomendan svetoga Andrije apostola, uoči svetkovine svete Barbare, zaštitnice naše župe, te uoči prve nedjelje došašća, mi, zajednica mladih MuStBe, organizirali smo cjelovečernje klanjanje pred Presvetim uz pjesmu,

meditaciju, molitvu i tiho razmatranje Svetoga pisma. Inače, valja spomenuti kako je sveti Andrija, od Krista prvoprozvani, bio ribar ljudi i ribar duša, svjetlost koja je ljude vodila još većoj i potpunijoj svjetlosti, samom Kristu. Zamijenivši subotnji izlazak ovakvim izlaskom, naša su se srca ispunila radošću koju ništa od ovog svjetovnog ne bi moglo ispuniti.

Naš je subotnji susret započeo svetom misom koja je počela u 20 sati. Naime, dolazeći prema crkvi, vidjela sam put od župnog dvorišta do crkve osvijetljen lampašima i uljanicama, a kroz glavu mi je prošla misao da će ovo biti jedno prelijepo iskustvo. Već na svetoj misi, u mojoj se, a vjerujem i u drugim dušama, počela rađati, zapravo, više obnavljati jedna stara, zaboravljena ljubav. Cijeli je oltar te prostor oko njega bio ispunjen iznimno velikim brojem uljanica simbolizirajući pritom svaku pojedinu osobu od nas koji smo došli. Također, ispred ambona, lijevo od oltara, stajala je jedna veća, zapečaćena, prozirna kutija s malim otvorom na vrhu u koju smo mogli, za vrijeme klanjanja, ubacivati

papiriće s molitvama upućenima našem dragom Prijatelju i Njegovom Ocu. Na drugoj je pak strani bila ista takva kutija, samo otvorenog gornjeg dijela, prepuna biblijskih citata koji su bili ponuđeni svim posjetiteljima našeg susreta s Kristom. Tako smo oko 21 sat započeli s klanjanjem. Župnik je iznio pokaznicu s Presvetim Tijelom našega Gospodina, stavio ga u središte oltara na mjesto okruženo uljanicama posebno predviđenim za Njega te se potom uputio u dno crkve gdje je bio raspoložen za ispovijed. Otkad sam promijenila način svoga života, nisam previše, recimo to tako, znala što bih radila za vrijeme klanjanja i to mi je, prvo vrijeme, bilo iznimno dosadno. Vjerojatno upravo zato jer nisam znala što bih, no s vremenom se dakako i to promijenilo. Vrijeme za klanjanje postalo mi je najdragocjenije vrijeme u životu. Klečati, sjediti, stajati, potpuno nebitno što, ali samo BITI pred Presvetim, biti u tišini s Isusom, razgovarati s Njime, moliti Ga, govoriti Mu želje i čežnje svoga srca, to je bilo nešto potpuno posebno i potpuno drugačije od svega zemaljskoga. To je uvijek bilo nešto nadljudsko i nešto što je ispunjavalo moje srce više od svih onih zemaljskih i svjetovnih stvari. U jednom sam trenutku ustala i pošla ubaciti papirić u kutiju s molitvama i uzeti papirić s jednim biblijskim citatom. Citat koji sam izvukla bio je iz Lukinog evanđelja, a glasio je: ‘’Ta Bogu ništa nije nemoguće!’’ Zagledala sam se u Presveto, zagledala se u svjetlost svijeća koje su Ga obasjavale i nekako u tom trenutku suza se spustila niz obraz, a cijeli moj svijet, cijeli svemir postao je Isus Krist. Da se razumijemo, bio je On to meni uvijek i uvijek će biti, samo toga dana, u tom trenutku u moje je srce ulivena neka posebna nada, posebna radost i posebno velika količina ljubavi. U jednom čak trenutku, prijateljica koja je cijelo vrijeme sjedila kraj mene, uzela je komad papira i napisala mi: „Volim te!“. Koliko prepuno ljubavi i radosti mora biti takvo prijateljstvo koje je sam Krist želio da se


ŽIVOT u duHu

dogodi i da očvrsne! Nakon otprilike sat vremena pred Presvetim, uz pjesmu, uz kratke meditacije, došao je poznati pjevač Alen Hržica te iznio svoje svjedočanstvo o putu vjere i ljubavi kojim je pošao kada je upoznao našeg Prijatelja. Nakon njega, još je jedna mlada djevojka pričala o svom životnom putu i svojoj životnoj priči te, vjerujem, dirnula mnoge. Kasnije, oko 23 sata, kada je sve bilo gotovo, ostali smo se družiti u dvorani Svetog Vinka, kako to obično biva, uz kolač i sokove. Riječima jednostavno ne mogu iskazati koliko sam na tom klanjanju ‘’napunila baterije’’ za sljedećih par mjeseci koji će tek uslijediti. Koliku radost je primila moja duša i koliko ljubavi je ispunilo moje srce. Mislim da je ovo bio jedan od onih događaja na kojima ste jednostavno morali biti jer je ljepota tog našeg susreta s Kristom jednostavno bila nešto neizrecivo i neopisivo.

Ispunjena Duhom Svetim i napojena Kristovom ljubavlju, vrativši se kući, dočekala me na mobitelu jedna predivna poruka koja je glasila: ‘’Budi Andrija! Kad danas upoznaš Krista, pokaži ga onima koji ga traže. A kad i ti ostaneš slijepa, dopusti da tebi netko bude Andrija!’’ Doista, potaknuta tom porukom, shvatila sam da se često događa da kada upoznamo Krista, ljubomorno čuvamo tu Njegovu ljubav samo za sebe umjesto da drugima pokažemo količinu i veličinu te ljubavi i usmjerimo ih k Njemu. U ovim vremenima, posebno u vrijeme došašća, budimo Kristovi poslanici, budimo njegovi apostoli, baš poput Andrije i pokažimo drugima tko je naš Spasitelj. Budimo svjetlost, Gospodinova svjetlost u ovoj tami svijeta i širimo radost, ljubav i mir svojim apostolskim djelovanjem.

Josipa Novački


NIGHTFEVER


ŽIVOT u duHu

Dragi članovi, sudionici Skupštine HDKN-a Iza nas je još jedno skupštinsko druženje. Istina, u dvorani „Ivan Znika“ Pastoralnog centra Župe Sv. Barbare u Vrapču bio je koji stupanj manje, ali susret je uvijek topliji što smo brojniji. Rim, Sarajevo, Vukovar, Varaždin, Rijeka, Sisak, Pula, Zagreb… Kad sam vidio koliko vas je i otkuda ste stigli, zaboravio sam na studen. Zar nas nije ugrijao fra Darkov spomen mora i otoka Košljuna na koji ćemo, ako Bog da, polovicom svibnja? Nije to jedino putovanje koje želimo ostvariti. Odavno samo odlučili pohoditi Hrvate u Gradišću te našu braću u Bosni i Hercegovini, misleći na Sarajevo i Banja Luku. Svojom prijavom, odazivom na ponude koje ćemo vam uputiti, molim vas, pomognite ostvarenju tih planova.

Na srce vam stavljam Susret hrvatske katoličke mladeži u Dubrovniku. Nije dovoljno tek izvijestiti, već stvarati atmosferu isticanjem pozitivnih primjera kojih među mladima ima diljem Crkve u Hrvata. Zavirite u obraćanje mladima u Solinu skorašnjeg sveca Ivana Pavla Drugoga koji je, gle podudarnosti, u gruškoj luci, u kojoj će biti službeno središnje subotnje misno slavlje Susreta, 2003. beatificirao utemeljiteljicu Družbe Kćeri Milosrđa Mariju Propetog Isusa Petković.

Novinarskim radionicama pomoći ćemo da u budućnosti lakše pronalazimo kandidate za novinarske nagrade i priznanja.

Dok vam želim zahvaliti za odaziv, zahvaljujem našem članu, vrapčanskom župniku mons. Antunu Senteu ml. na gostoprimstvu. Hvala našoj tajnici Mariji koja je svekolikom revnošću pridonijela da nas bude što više, a rad plodonosniji. Nadasve hvala dubrovačkom biskupu mons. Mati Uziniću koji je na tragu teme 48. svjetskog dana društvenih komunikacija predočio što se očekuje od katoličkih novinara i od

medija općenito potaknuvši, dakako, na Susret mladih u Dubrovniku.

Neka vam svima na srcu bude prijeko potrebno zajedništvo, rast u vjeri onih kojima se obraćamo, dobro društva, Crkve i naroda.

Neno Kužina, predsjednik HDKN-a

SuSRET jE TOPLIjI ŠTO SMO BROjNIjI

NAKON SKUPŠTINE 2014.


KATEHEZA

Još jedna kateheza za odrasle u našoj župi ostvarena je u utorak, 18. veljače 2014. godine. Očekivali smo kardinalovu katehezu koja zbog tehničkih problema nije

bila kardinalova nego župnikova i, kako reče teta Lucija, bila je najbolja dosada. Bila je to kateheza našeg župnika mons. Antuna Sentea s preporučenom temom SAVJEST.

Župnik nam na razumljiv način (nama vjernicima laicima) tumači Riječ Božju. Izabrao je kralja Davida, njegov grijeh i pokajanje. Razmatramo i razmišljamo o grijehu i to po onoj Isusovoj „nitko nije bez grijeha“ pa tako ni David, a naravno niti itko od nas, jer zapisano je: „Tko kaže da je bez grijeha, lažac je.“ Jesmo li mi lašci ili smo spremni priznati i ispovjediti svoje grijehe i zamoliti dobroga i velikoga Boga za oprost? Divan je osjećaj nakon dobre, iskrene i potpune ispovjedi; osjećam se lagano.

Glas savjesti, ističe naš župnik, ljudi su oko nas, naši najbliži u obitelji, suradnici, osobe koje „slučajno“ susrećemo na našim životnim, vjerničkim putovima, ali isto tako i onaj unutarnji glas koji nam često progovara.

Samo, pitamo se, koliko smo spremni poslušati? Koliko smo često oholi i ne spoznaje

KATEHEZA MOG ŽuPNIKAmo vlastitu grešnost, težinu grijeha i uvijek novo padanje u isti grijeh? Jesmo li svjesni da grijeh nije samo psovka, te ako samo pomislimo grešno, već jesmo u grijehu? I, onda, ako svakodnevno razmišljamo (dobro je to učiniti svaku večer i, kako neki običavaju reći, izvrtiti cijeli dan u tišini), možda prije večernje molitve, kakav je bio naš dan, što smo zgriješili mišlju, riječju, djelom, propustom, što smo i jesmo li učinili neko dobro djelo? Je li nam taj unutarnji glas savjesti nešto progovara? Sigurna sam da progovara, samo si trebamo priznati da ga čujemo ma koliko nam je to ponekad teško, jer tada spoznajemo da nismo baš tako dobri kako smo si možda mislili.

Župnik nadalje kaže: „Savjest je Božji glas u nama koji nas hvali za dobro, a kori za zlo.“ Naglašava kako je važno zapamtiti, ma koliko


ŽIVOT u duHu

netko misaono odlutao opterećen problemima svakodnevice u neslušanju tog glasa unutar sebe koji se može manifestirati i kroz govor ljudi oko nas, da se nikada taj Božji glas u nama u potpunosti ne može zatomiti ili ušutkati. Taj Božji glas u nama stalno progovara, stalno nas upozorava i, ističe dalje župnik, ne smijemo zaboraviti kako je Bog velik i kako nas silno ljubi. Da, Bog je Ljubav!

Nikada nas ne ostavlja, nikada ne odustaje… Upozorava nas... Strpljiv je i čeka… Progovara nam i pokazuje kako se vratiti na pravi put. Razmišljam o svojim grijesima, razmišljam o glasu svoje savjesti. Onoga trenutka kada poslušam taj Božji glas koji mi progovara, svaki put osjetim potrebu za pokajanjem. Jesam li toliko grešna? Očito jesam! Žao mi je i iskreno se kajem! I nekako u pokajničkom 51. psalmu itekako se pronađoh. „Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome, po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje! Operi me svega od moje krivice, od grijeha me mojeg očisti. Bezakonje svoje priznajem, grijeh je moj svagda preda mnom. Tebi, samome tebi ja sam zgriješio i učinio što je zlo pred tobom: pravedan ćeš biti kad progovoriš, bez prije-kora kada presudiš.“ Ps 51, 3-6

Zahvaljujem i slavim Gospodina svaki put kada prepoznam koliko sam malena, grešna, ali i onda kada mi moja savjest progovara „Bog te ljubi“. Lijepo je biti ljubljeno dijete Božje.

Na kraju smo završili s Psalmom 139. Zamislimo se. Bog sve vidi i sve zna! On vidi i ono pospremljeno duboko u najudaljenijoj „ladici“ našeg srca, zna naše najskrivenije misli, čak i one koje se nismo usudili nikada pa ni pred samim sobom glasno izreći. Ne smijemo to zaboraviti.

„Kamo da idem od duha tvojega i kamo da od tvog lica pobjegnem? Ako se na nebo popnem, on-dje si; ako u podzemlje legnem, i ondje si. Uzmem li krila zorina pa se naselim moru na kraj, i ondje bi me ruka tvoja vodila, desnica bi me tvoja drža-la.“ Ps 139, 7-10

„Hvala Ti što sam stvoren tako čudesno, što su djela tvoja predivna. Dušu moju do dna si pozna-vao, kosti moje ne bjehu ti sakrite dok nastajah u tajnosti, otkan u dubini zemlje.“ Ps 139, 13-14

„Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj, iskušaj me i upoznaj misli moje: pogledaj ne idem li putem pogubnim i povedi me putem vječnim!“ Ps 139, 23-24

službenica


HOdOČAŠĆE

ZagREB

KaRLOVac

SLUNJ

KORENIca

UDBINa

gRačac

KNIN

VRLIKaImOTSKI

SINJ

mEđUgORJE

Moj kum (Danijel Medved) i ja (Dražan Šimić) dugo smo se duhovno i fizički pripremali za zavjetno pješačenje u Međugorje i taj smo naum ostvarili u period od 13. 8. ∑ 22. 8. 2013. godine. U pripremama i realizaciji, osim molitava upućenih Svevišnjem, naišli smo na podršku i pomoć mnogih dragih ljudi što nam je znatno olakšalo putovanje jer na leđima smo imali ruksake teške 20-ak kilograma a sunce je neumorno pržilo (između 35 i 40ºC) pa je svaka pomoć bila dobrodošla.

Kretali smo se rutom: Zagreb ∑ Karlovac ∑ Slunj ∑ Korenica ∑ Udbina ∑ Gračac ∑ Knin ∑ Vrlika ∑ Sinj ∑ Imotski ∑ Međugorje.

Tijekom puta bilo je i uspona i padova, no molitva krunice više puta dnevno i čvrsta odluka da ostvarimo svoj cilj dovela nas je do Međugorja malo prije pola noći, a bujica emocija koja nas je obuzela kada smo postali svjesni da smo realizirali svoj cilj utvrdila nas je u naumu da kad-tad ovo hodočašće ponovimo!

Hvala svima koji su nas pratili u molitvama, koji su nam pomagali smještajem, hranom, pićem ili samo razgovorom. Znajte da ste svi bili u našim molitvama.

Bog vas blagoslovio!

HOdOČAŠĆE u MEđuGORjE


ŽIVOT u duHu

Fra Stojan Zrno rodio se u Šujici 1950. g. i svoje djetinjstvo proveo je u tom prekrasnom mjestu, u zaseoku Galečić. Kako je to sam govorio, živjelo se

tada siromašno i radilo se „od zvizde do zvizde“. No ipak, u njegovoj mnogobrojnoj obitelji nije nedostajalo radosti, nije nedostajalo zajedništva i svega onog blagoslova kojega obiteljsko zajedništvo, nahranjeno vjerom, sa sobom nosi. Sreća se mjerila drugačijim mjerilima od današnjih. Tom srećom bio je ispunjen i fra Stojan, srećom koja je izrasla iz vjere „materinim mlikom posisane“, kako se to u našoj Hercegovini kaže. Često je znao spominjati materine riči: „ Providit će Bog!“, koje su ga nosile u životu punom nevolja, a posebno onih afričkih.

Iz takvih korijena isklijao je i izrastao budući fratar, svećenik i misionar, fra Stojan.

Svoje školovanje je, nakon Šujice, nastavio u Visokom, Sarajevu i Fuldi u Njemačkoj gdje je po završetku studija 1976. g. bio i zaređen za svećenika. Moja sestra mi uvijek s oduševljenjem priča o radosti kojom je bila preplavljena Šujica povodom slavlja njegove mlade mise. Te sam godine i ja rođena i sad kad razmišljam o njemu, čini mi se kao da ga poznajem oduvijek, kao da je stalno bio negdje blizu. Toliko je jednostavno bilo sprijateljiti se s njim. Iz vremena svoga odrastanja, sjećam ga se kao mladog poletnog fratra koji bi se s nama, djecom, zaigrao oko crkve i nije bilo bitno koju igru igramo, u svaku je dao svoj doprinos, taj veliki - mali čovjek. Katkad bi me primio za glavu, vukao me

„ IdEM TAMO GdjE ME GOSPOdIN TREBA!“

pažljivo te mi istezao vrat i govorio: „Ovako raste žirafa, ovako, ovako…!“ ili bi me primio za uši: „Ovako raste zeko, ovako, ovako…!“ Posebno je simpatično bilo kada bi nas, djecu, uzimao u naručje i onako, kao da smo mi gusle, dlanom vukao ispod moga vrata, što bi mene škakljalo, te pjevao: “Gusle mojeeeee…!“ O, divne li franjevačke radosti koje sam se nauživala u njegovoj osobi i tada dok tu radost još nisam ni razumjela!

No, čovjek takvoga duha nije mogao ostati u mirnim vodama Božjim, nego ga je Bog poslao na bujice nevolje, gladi i bolesti Crnog kontinenta. Imao je plan za njega, a fra Stojan je, poput Samuela, uvijek bio spreman: „Evo me, Gospodine, govori, sluga tvoj sluša!“ I tako je 1987. g. poslan u Zair, današnji Kongo. Toj napaćenoj zemlji i narodu nije boljega mogao ni poslati. Jer on je znao donositi radost, donositi pjesmu, a Radosna vijest, radošću prenesena afričkom čovjeku, silno je bila potrebna.

Redovito smo se susretali kad je dolazio na odmore u Hrvatsku i gotovo uvijek su ti susre

Sjećanja na našega fra Stojana


IN MEMORIAM

ti bili ispunjeni egzotičnim pričama o afričkom životu, bijednom i siromašnom, ali istovremeno punom života i radosti. Jednom prilikom mi je objašnjavao kako vjeruje da upravo to siromaštvo Afrikance čini radosnima, slobodnima i nevezanima, što im otvara put prema Bogu. Smatrao je da su ljudi bogati ako imaju Boga, a ne kruha. Govorio je kako mi, Hrvati, zaboravljamo da su naši preci i skovali riječ „bogat“ u tom smislu te ona u svom korijenu sadrži riječ „Bog“. Tek tada sam shvatila stvarno značenje te riječi.

1998. g. bio je na odmoru u Hrvatskoj. Zamolila sam ga da me vjenča. Njegove raširene ruke, osmijeh od uha do uha i zagrljaj značili su da sam ga počastila tim pozivom. On je svećenik, rodbina smo, prijatelj je moje obitelji i drag je bio mojim pokojnim roditeljima pa to što me je rado vjenčao i ne bi bilo ništa neobično, da me nije zadivilo nešto što se dogodilo šest godina kasnije. Ponovno ista prigoda, vjenčanje naše rođakinje i fra Stojan na oltaru. Na samom početku svete mise rekao je: „Kad sam prije nekoliko godina vjenčao našu Anticu, ona mi je poklonila jedan cvijet. Taj cvijet sam ponio doma, u Afriku. I svaki put kada bih ga pogledao, sjetio bih se nje i njezinog dragog supruga…!“ Za mene je to u tom trenutku bila čast, ali iznenadila me ta zadivljujuća sposobnost da od malih sitnica učini nešto veliko, jer koliko je

među nama onih koji su sačuvali neki svadbeni cvijet šest godina i pritom još znaju čiji je?! Takva ćutljivost i jednostavnost skrivala se u tom čovjeku.

U svakom trenutku svoga života pokazivao je tko je njegova Snaga i Radost. Znao me utješiti kada su mi roditelji umrli, kada smo u ratu bježali i strahovali, znao me nasmijati do suza svojim darom za humor, ali i ozbiljno savjetovati po pitanju struke. Uvijek je to činio s jednom blagošću, a istovremeno s čvrstim stavom kojim je potvrđivao da je Bog jedina i prava Istina i smisao našega života. Bilo mu je silno važno da se Bog proslavi u našim životima te nije dvoumio kada me trebalo i kritizirati zbog mojih postupaka.

O njegovom afričkom životu, o kojemu je često i u našoj župi na misama govorio, mogla bih knjigu napisati. S posebnim žarom je do zore prepričavao priče popraćene fotografijama kojima je počastio moju obitelj na svom posljednjem odmoru 2011. g. Onaj afrički jad i bijeda, ispričani na fra Stojanov način, dobivali su novi smisao, novu boju i nisu se više činili tako tamnima, tako besmislenima. Pričao je o tome kako mu se auto pokvarilo duboko u savani te je nekoliko dana čekao da netko naiđe slušajući malo tišinu, malo dalmatinske klape. Zatim, kako je ukusan odrezak 4-metarskog udava (zmije) na žaru kojim se počastilo njegovo selo. Kako djeca vjeruju da je njegov džep čaroban jer iz njega neprestance izlaze bomboni; znao je da bi mu bilo bolje zaboraviti cipele nego rastužiti djecu ne donijevši im bombon. Spomenuo je dječaka koji je 4 km trčao kad je čuo da je misionar stigao u susjedno selo samo da bi dobio jedan bombon te ponovno 4 km natrag kada ga je dobio. Djevojčica koja je dobila bombon, zdrobila ga je svojim zubima na pet dijelova, a zatim otišla kući podijeliti to s braćom i sestrama, a


ŽIVOT u duHu

mogla ga je sama pojesti; oni to ne bi ni saznali. S puno humora pričao je o nekim običajima. Posebno se sjećam ovog: ako mužu umre žena, tada njezina rodbina dođe k njemu i dobro ga prebije i istuče jer ju nije znao sačuvati, a zatim taj događaj zapečate i zaliju rakijom. A isto tako, ako muškarac ima kozu ili više njih, lakše će se oženiti, jer se ženu plaća kozom.

S posebnom nam je pažnjom želio predstaviti svoju misiju, svoju župu koja je bila velika kao naša Slavonija. Govorio nam je o slavljima svete mise, o radosti s kojom su slavili Boga. Afrikanci za misu imaju posebnu svečanu odjeću, a obuću nose samo tada jer ju je drugih dana šteta nositi. Mise su pravi koncerti, red pjesme, red plesa i tako 2,5 do 3 sata i nitko se ne žali. Dok nam je sve to govorio, u njegovim očima se mogao vidjeti onaj sjaj koji ima otac kada s ljubavlju i ponosom prepričava događaje iz života svoje djece. A tako smo mogli vidjeti i tugu kada je rekao kako nije siguran koga će od svojih župljana sada, kad se vrati kući, naći živa jer malarija, od koje je i sam puno puta bolovao, svakodnevno odnosi živote.

Povodom Misijske nedjelje, 19. listopada 2011. g., u samostanu hercegovačkih franjevaca u Zagrebu predstavljen je film „Misija Kongo“ o životu naših misionara, autora Mire Aščića. Na

tom predstavljanju nazočio je i sam fra Stojan, i to prisilno, jer ga je teška bolest zaustavila na liječenju u Zagrebu te se nije mogao vratiti kući, u svoju Kimpangu. Svjestan svoje bolesti, pomalo iscrpljen od terapija, u svom govoru rekao je: „Evo ovdje sam, jer, kao i uvijek, idem tamo gdje me On šalje i treba. Pa ako me Gospodin ponovno bude trebao u Africi, ja ću ići. Ako me bude trebao na nebu, ja ću opet ići i Njegovoj se volji prepustiti!“

Kada me 21. prosinca 2013. rano ujutro probudila vijest da je preminuo, moram priznati da nisam osjetila tugu. U tom trenutku sam se sjetila njegovih gore spomenutih riječi i njegove spremnosti da se prepusti Božjoj volji. Dakako da sam izgubila prijatelja, rođaka, da je njegova obitelj izgubila još jednog člana, da je Crkva izgubila istinskog svećenika i misionara ovdje na zemlji. Ipak, drago mi je da sam imala priliku voljeti takvog čovjeka te sam na tomu neizmjerno zahvalna Bogu.

I sada bi bilo sebično žaliti za onim što nam je Bog u njemu dao i zamjerit Mu što je svoje ponovno uzeo i vratio u očinsko krilo. Čvrsto vjerujem da i u nebu, gdje „najljepše palme cvatu“, poskakuje u slavi Svevišnjega čiju je radost svojim životom svjedočio.

Antica Terze


endi

U listopadu 2012. godine u našu je župu stigla jedna posebna osoba, s posebnim namjerama i s posebnim utjecajem na srce svakoga od nas ∑

naš bogoslov, Matija Knok. Matiju smo odmah prihvatili kao da je jedan od nas, a to je uistinu i bio, te smo ga ubrzo nazvali ‘’Endi’’ i taj nadimak mu je ostao do danas. Ovo što ću napisati, samo je djelić onoga što smo sve proživjeli s njim, u kakvim nam je životnim situacijama pomogao i koliko je radosti unio u naše živote.

Dragi naš Endi, protekla godina bila je uistinu predivna za našu malu župnu obitelj jer si je ti upotpunio svojim vedrim duhom i uvijek nasmiješenim licem. Proživjeli smo mi s tobom apsolutno svašta: smijeh, suze, ponekad i smješkanje pod misom pa i puno plesa, zabave i razgovora u Pastoralu do sitnih noćnih sati. Meni je posebno ostala u sjećanju jedna nedjelja kada smo te upoznali. Iskreno, toga dana, nisam mislila niti sam očekivala da ćeš, ne samo meni, već i ostatku moje župne obitelji postati upravo to ∑ prijatelj i brat! Kasnije su počela naša intenzivnija subotnja druženja uz gledanje filma, kateheze i raznorazne aktivnosti. Uslijedila je i zabava

ZALjuBIH SE u VRAPČE...na kojoj si pjevao onu dobru staru ‘’Prasci, gujde, svinje, sad je kolinje...’’ gdje si nas sve do suza nasmijao svojom imitacijom i plesom. Kasnije je došao i Božić i blagoslov obitelji i sve anegdote koje si nam pričao poput one kada ste Mato i ti ušli u dvorište jedne velike kuće, a na vas je krenuo veliki pas zvan Micko. Danima ste još obojica pričali priču o velikom psu s tim imenom. Uskoro je došao i dan tvog rođendana i ona dva iznenađenja koja smo ti priredili: jedno ono na trgu, s muffinima i svjećicama, a drugo u župnim prostorijama uz tortu, gitaru, pjesmu, vino i zabavu do sitnih sati. Jedne si nam korizmene subote pričao i o životu svetoga Franje Asiškoga, o njegovoj važnosti za nas i davao nam informacije koje nismo znali. Svega si se naslušao kod nas, od ljubavnih i obiteljskih problema, problema s prijateljima, sa školom, fakultetima do smiješnih viceva i izmišljenih priča uz koje


ŽIVOT u duHu

bi se smijali. Igrali smo asocijacije, popili koji gemištek i zabavljali se na jedan predivan način, bez opijanja i padanja u grabe, već Gospodinu na slavu! Što drugo da ti kažem, osim HVALA! Hvala ti za svaku lijepu riječ. Hvala ti za svako dobro djelo. Hvala ti što si nam bio rame za plakanje. Hvala ti što si nas nasmijavao do suza. Hvala ti na zajedničkom druženju nakon subotnjih kateheza. Hvala ti na onom jednom petku kada smo se popodne skupili i molili krunicu skupa. Hvala ti što na svakoj župnoj misi dolaziš na kor pričestiti nas pjevače; Tomica ti je sigurno posebno zahvalan zbog toga! Hvala ti što si nam približio Krista i njegovu ljubav. Hvala ti što smo tvojim posredstvom upoznali još nekolicinu mladih ljudi koji žive svoju vjeru isto kao i mi i koji su nam danas divni prijatelji. Hvala ti na svakom osmijehu, svakoj suzi, svakom druženju i vremenu koje si provodio s nama. Jednom riječju, hvala ti na svemu, na onome što riječi iskazati ne mogu. U kratkom si se vremenu zavukao u život svakoga od nas, postao si više od ‘’bogoslova na praktikumu u Vrapču’’; postao si prijatelj, postao si brat, postao si radost i veselje naših

susreta. Približio si nam, zajedno sa župnikom, Krista na jedan novi način, približio si nam njegovu ljubav i radost njegova uskrsnuća. Jednostavno si unio radost ondje gdje je bila prijeko potrebna. I ne, ovo nije kraj. Ovo je tek početak. Jer iako znamo da ti je službeni praktikum završio, ti nekako još uvijek pronađeš vremena da dođeš i podružiš se s prijateljima koje si ovdje stekao. Ovo nije zbogom. Ovo je samo zahvala Bogu, tebi i tvojim roditeljima što postojiš, što si stavljen na naš životni put i što s nama koračaš Kristovim stazama.

Jednom, nedugo nakon svog dolaska u Vrapče, naš je Endi napisao ovako: ‘’Eto, priznajem i preko fejsa... Nešto divno, nešto prekrasno mi se događa u zadnja 2-3 mjeseca; radostan sam, smješkam se, lijepo mi je, uzbuđen sam kad idem, ne volim kad moram odlaziti... Ono, zaljubio sam se, lagano mi se čini... I sama činjenica da sam se zaljubio, još me više raduje i daje poticaja... Simpatično... Zaljubih se u Vrapče.’’

Matija se zaljubio u Vrapče, a mi? Mi smo se zaljubili u njegov topao osmijeh, prijateljsku ruku, vedar duh i Kristovu ljubav čijim jakim sjajem žari i danas.

Josipa Novački


NEVjERNI TOMA

ZZAŠTO NEVjERNI TOMA TREBA GLEdATI u KRISTA?

Nevjerojatna je činjenica koliko je teško sagledavati perspektivu s vremenskim odmakom. No, da je netko 1970-ih godina govorio da će se dogođati tolike strahote i na taj način, teško bi u to itko povjerovao i u najcrnjem mogućem

scenariju. Slična je paralela u gledanju iz današnjeg vremena i ovih okolnosti u početak devedesetih, ratna previranja i buđenje demokracije: optimizam je bio na vrhuncu, napokon smo ostvarili međunarodno priznatu Hrvatsku, vjerovali u bolje sutra i prekrasno prekosutra. Beznađe koje se godinama šuljalo i stizalo kroz sve veća vrata i zavlačilo se među poslovne partnere, parove, susjede i pojedince nije ni blizu svoga maksimalnog dostignuća, a nemoguće je zamisliti da je bilo tko u vremenima povoja nove države vjerovao u ovakav scenarij. Okolnosti i činjenice su tu: rasprodani resursi, enormno visok dug, nezaustavljivi uspon nezaposlenosti, skoro potpuno blokirano kolanje sredstava za plaćanje, izmišljene i nametnute režijske stavke, svakodnevan porast troškova života, jačanje bankarskog sektora, nemogućnost življenja zdravim i duhovnim životom, bježanje glavom bez obzira preko granica Lijepe Naše... Hoćemo li imati Hrvatsku za 20 godina? Hoćemo li biti većina u svojoj državi? Hoće li privilegija biti kopanje po kantama i bilo kakva večera? Hoćemo li moći i smjeti imati svoju djecu ili će to biti privilegija malobrojnih? Proletjelo je 40 godina s početka teksta, proletjet će i naredna polovica. Neka tekst požuti, a nevjerni Toma ostane buljiti u prazno...

Stjepan Bonev


PASTORALNE AKTIVNOSTI PRI ŽuPI SVETE BARBARE ZAGREB – VRAPČE Dan Sat Što? Gdje? Kako često?Ponedjeljak 18�30 Čišćenje crkve - „Barbarini pomoćnici“ crkva tjedno

Tjelovježba za gospođe - „Pokretljiva zrelost“ igraonica tjedno19�30 Susret voditelja župnih zajednica Sv� Vinko mjesečno20�30 Proba pjevanja ZM „Glorius“ tjedno

Proba pjevanje MZSB „Panis Angelicus“ – muški pjevaona tjednoUtorak 18�30 Caritas – Konferencija Sv� Barbare Sv� Vinko 2 puta mjesečno

19�30 Kateheza za odrasle Sv� Vinko tjedno20�30 Proba pjevanje MZSB „Panis Angelicus“ – ženski pjevaona tjedno

Srijeda 18�30 Tribina, izložba, susreti Sv� Vinko, I� Znika čestoTjelovježba za gospođe - „Pokretljiva zrelost“ igraonica tjedno

19�00 Turnir u šahu Sv� Vinko 2 puta mjesečnoČetvrtak 16�00 Kateheza za prvopričesnike Sv� Vinko tjedno

18�30 Euharistijsko klanjanje tjedno20�00 MuStBe – animatori 2 puta mjesečno20�30 Proba pjevanja ZM „Glorius“ tjedno

Proba pjevanje MZSB „Panis Angelicus“ pjevaona tjednoPetak 17�00 Priprema za sakramente krštenja i vjenčanja Crkva po potrebi

18�30 Biblijska zajednica Sv� Vinko tjedno17-20 Pobožnost 1� petka u mjesecu Crkva i kalvarija mjesečno

Subota 9-12 Druženje roditelja prvopričesnika i krizmanika župni kafić tjednoKateheza za prvopričesnike Sv� Vinko tjedno

10-12 Kateheza i radionice za krizmanike Ivan Znika tjedno11�30 Proba pjevanja DZ „Serafini“ pjevaona tjedno

Ministranti tjedno15�00 Instrukcije studenata učenicima Sv� Vinko tjedno18�30 Proba pjevanja Z „Santa Barbara“ tjedno

Čišćenje crkve - „Barbarini pomoćnici“ tjedno19�00 Kateheza, gosti, bdijenje, film za mlade tjedno21-23 Druženje Mladih tjedno

Studijsko hodočašće mjesečno Nedjelja 15�00 Obiteljska zajednica Barbarini… Sv� Vinko i dvorište mjesečno

19�30 Kateheza za MZSB „Panis Angelicus“ 1� nedjelja u mjesecu mjesečno

U župnom uredu najzgodnije je potražiti svećenika od ponedjeljka do četvrtka od 17 do 17.45 sati i od utorka do petka od 9 do 10 sati.Župni projekti: Oratorij, Duhovne obnove za: krizmanike, pjevače, članove župnih zajednica, Božić v Vrabču, Križni put po Župi, Ljeto v Vrabču, Zlatna harfa, sadnja voćnjaka, čišćenje stare škole itd.

ETAPNAAUTOUTRKA

KONJI UNARODNIMPJESMAMA

BANKOVNINALOG

HRVATSKAVIOLONÈE-

LISTICARUCNER

BRITANSKIKOMIÈAR

OSMANOGLU

POPULARNAPOLITIÈKASTRANKA

U BiH

KINESKOGLAZBALO

ANGELINAJOLIE

KEMIJSKIELEMENT

(Na)

BARBIKINDEÈKO

ALBANSKATELEGRAFSKA

AGENCIJA

PRIBALTIÈKAEUROPSKA

DRŽAVA

SLOVOPOBJEDE

OBOŽAVANJEDUHA

ŽIVOTINJE

�

DIJETO-TERAPIJA

GRÈKO-AMERIÈKIFILMSKI

REDATELJ

4. I 13.SLOVO

ABECEDENORVEŠKA PERZIJA ŽELJKO

ERGOTIÆ

PRITOKZAPADNEMORAVE

NA OVUSTRANU,OVAMO

JADRANSKIOTOK

TRINA

URUGVAJPRIZNANJE

ZA RAD

URAVNOTEŽENJEPRORAÈUNAKARLOVAC

PREMATREÆA

NEPOZNANICA

IRANSKIPJEVAÈKHAABGRAM

GORANRUKAVINA

OÈNAKATARAKTA

UŽIVANJEMASNEHRANE

ZEMLJIŠNAMJERA,JUTRO

FRONTMANGUSTAFAMARUŽIN

ORIJENTALNAFLAUTA

AUSTRIJASEKUNDA

TOLSTOJEVROMAN

RUTENIJTALIJANSKI

NOGOMETAŠ,CESARE

NAJDUBLJIMUŠKIGLAS

“OLD-TIMERKLUB”

STRAŽNJIDIO BRODA

IVANSTAPIÆUGLJIK

SREDIŠTEVRTNJE

SKICA,KROKI

PRIVRŽEN,VJERAN

OBRUBSLIKE

ZEMLJA IZBAJKI

FRIGIJSKOBOŽANSTVOVEGETACIJE

HRANALJETOVALIŠTEKRAJ OPATIJE

KOMUNA URUMUNJSKOJ

RAKETNAUZLETIŠTA

NIKAL

STEEV

StjepanBonev ?

Ivica Čačić: Vrapčanska kalvarija

Documents

Glas%20svete%20barbare%2025 26%20za%20web