1

Ovom prilikom Vas želim sve pozdraviti, moje ime je Fahrudin Sabljaković, student sam Fakulteta pravnih nauka Univerziteta Apeiron, druga godina. Tema kojom sam se ja bavio je globalizacija, tačnije Globalizacija u Bosni i Hercegovini. U samom početku bih želio reći nešto o samoj globalizaciji, a kasnije naravno i načinu na koji se ona odnosi prema BiH.

Mnogi autori globalizaciju svode na procese koji se odvijaju u svjetskoj privredi, te da je globalizacija produkt ovog vremena, tj. da počinje od 70tih godina, međutim to je pogrešan stav, jer ona se odvija u mnoštvo oblasti, a prva globalizacija je nastala veoma davno i naravno nije produkt ovog vremena.

Pa samim tim imamo Demografsku, Saobraćajnu i Informatičku globalizaciju. DEMOGRAFSKA Ako je tačno da se ljudska vrsta pojavila na jednom mjestu, pa samim procesom migracije na ostalih 5 kontinenata, onda prvu globalizaciju u istoriji ljudskog roda predstavljaju upravo te migracije.SAOBRAĆAJNA Ona je nastala kada je nastao i prvi jedrenjak, koji mogao ostavariti dugu plovidbu, a ova globalizacija omogućila je globalizaciju u cijelom nizu drugih oblasti - trgovini, kulturi, tehnologiji, ali i globalizaciju mnogih zaraznih bolesti. Informatička Slijedeći značajan korak predstavljala je globalizacija u komunikacijama koju je omogućio pronalazak telegrafa, a kasnije: radia, telefona, televizije i kompjutera koji su istovremeno značili i informatičku globalizaciju. Danas smo blizu mogućnosti da sva znanja tj. sve informacije postanu dostupne svakom čovjeku . Globalizacija je jedan relativno novi izraz za neke stare procese koju su se ranije samo drugačije nazivali. Tako npr. kao sinonime za globalizaciji mogli bismo pomenuti ''univerzalizaciju'', ''internacionalizaciju''. Između ostalog Globalizacija potiče od francuske riječi ''global'', što znači cjelovitost, sveukupnost.

BIHSiromaštvo je fenomen koji prijeti Bosni i Hercegovini. Takvo '' neočekivano '' stanje

u državi determinirano je greškama koje su načinili domaći i međunarodni politički iekonomski eksperti i faktori koji udlučuju. Razvijenost i učinkovitost tržišnih institucija u Bosni i Hercegovini vezana je uz složenost državno pravnog uređenja Bosne i Hercegovine, a samim time i uz neujednačenost zakona i propisa na različitim područjima djelovanja. Nepostojanje jedinstvenog ekopnomskog prostora, neujednačenost pravne regulative, nedovoljna riješenost vlasničke strukture poduzeća, nedovoljna učinkovitost pravosudnog sistema, preglomazan državni aparat, neki su od elemenata, koji unatoč provođenju reformi, još uvijek predstavljaju prepreku razvoju i učinkovitosti tržišnih institucija. Zbog toga je BiH društvo suočeno sa sljedećim osobenostima u odnosu na definiciju ekonomskog razvoja:

$ BiH je 24 % stanovništva koja imaju manje od 300 KM po domaćinstvu; $ broj građana sa primanjima nedodovoljnim da pokriju potrošačku korpu iznosi 43,2

% u BiH kao cjelini, pri čemu u R.Srpskoj taj broj prelazi 50% ;

2

$ 44,75 % mjesečnih primanja se troši na hranu, na odjeću i obuću se troši oko 6 % dohotka, što je ispod bilo kakvih normi potrošnje nerazvijenih zemalja;

$ 59,1 % stanovništva prakticipiralo bi štrajkove kako bi izrazili svoje nezadovoljstvo nezaposlenošću;

Imajući u vidu realnost u BiH izraženu kroz: veliki deficit platnog

bilansa; opasno visok vanjski dug;

stopu nezaposlenosti od oko 40%.

Prema definicijama stadija privrednog razvitka ekonomija u BiH još nije dosegla niti prvu fazu ekonomskog razvoja. A međunarodna zajednica je u prvih pet godina nakon rata u BiH potrošila oko 46-53 milijarde dolara u jednom kompleksnom nastojanju da zemlju i građane vrati na pravi put. Krug produktivnosti obuhvata sve relevante determinante produktivnosti jedne zemlje.

Izostanak "social" kapitala jedan od najvećih slabosti i problema za BiH. Drugimriječima, i pored ostaloga, označava da mnogi građani BiH još uvijek nedoživljavaju BiH kao svoju državu. U modernom društvu, individualna sloboda i ekonomska sloboda su nedjeljivi.Ekonomska sloboda mora postati temelj ekonomije BiH. Pored toga, prava tržišnaekonomija mora se izgraditi tako da se ekonomski oporavak zemlje možerealizirati.

Glavni cilj strategije je formuliranje seta institucionalnih promjena imjera ekonomske i razvojne politike koje mogu doprinjeti realizaciji slijedećeg:

razvoj tržišnih institucija, a posebno uvođenju i jačanju konkurentskih snaga u cilju podizanja efikasnosti i produktivnosti;

kreiranju novog zakonodavnog i pravnog okvira koji omogućava egzistiranje svih oblika vlasništva na konkurentskim osnovama, vodeći pri tome računa da vlasništvo postane motivirajući faktor ekonomskih i radnih aktivnosti;

oživljavanje (revitalizacija) ekonomije. Rat je uništio decenije truda i ekonomskih dostignuća, izazivajući nedovoljno korištenje kapaciteta, dislokaciju resursa, zahtijevajući ogromna restrukturiranja;

uspostavljanju ekonomskih i političkih temelja potrebnih za dinamičan i održiv ekonomski razvoj.

3

U ekonomskom smislu to znači regulaciju tržišta od strane države koje se obavezuje na principe odgovornosti i transparentnosti, vođenje koherentne industrijske politike te postavljanju standarda i regulative za efektivnu raspodjelu koristi od ekonomskog rasta svim građanima; prevladavanje sadašnjih centrifugalnih tendencija te postepeno aliodlučno reintegriranje ekonomskih aktivnosti u okviru jedinstvenogekonomskog prostora BiH; integriranju BiH ekonomije u svjetsku privredu,

Najveći ekonomski resursi zemlje su u njenim potencijalima, ipak nakon nekoliko godina ekonomske praznine, široko rasprostranjena apatija se mora izmijeniti upozitivna očekivanja, ako se žele restauirirati normalne ekonomske okolnosti. Da bi preživjela kao država, BiH se mora graditi defakto iz pepela, a njena ekonomija mora biti atraktivnija od privrede susjeda. Zato je siromaštvo prijeteći fenomen u BiH. BiH taj problem ranije nije poznavala. Zemlja je u predrazvojnoj fazi, ekonomski je neodrživa. Još uvijek postoji potreba za snažnim međunarodnim nadzorom procesa tranzicije u BiH. Treba dodati važnu napomenu koja se tiče utjecaja globalizacije na svjetska ekonomska kretanja. Globalizacija se za sada odvija u odsustvu svjetske ekonomske i razvojne politike. Male i zemlje u razvoju su suočene sa potpunim gubitkom ekonomskog suvereniteta, te su stoga razoružane i bez instrumenata ekonomske i razvojne politike. Budućnost BiH veoma zavisi od novog i realnijeg svjetskog pristupa procesu globalizacije. ZAKLJUČAK

Tražeći literaturu po stranicama državnih institucija vidio sam da je fenomen globalizacije u državi slabo popraćen. Više podataka o Bosni i Hercegovini općenito našao sam na stranici Hrvatskog konzulata u BiH, pa me ni ne čudi što ni nakon šesnaest godina nakon od rata stanje u državi se nije promijenilo. Državne institucije očito nisu shvatili kolko je država u ozbiljnim problemima, Bosna i Hercegovina kao država je bogata prirodnim resursima pogodna za razvoj turizma, agronomije i agro i eko-turizma koji se odavno razvio kod naših zapadnih susjeda. Mnogo se pričalo o ekonomskom napretku, radnim mjestima, ali i dalje nisu vidljivi rezultati. Iz dana u dan slušamo na televiziji političare kako govore da imaju strategije i da su krenuli u ispunjavanje istih, ali to je sve izgleda mrtvo slovo na papiru.

Možemo se samo nadati da će se stanje promjenit na bolje.