GODINA XLVIII, BROJ 552-553/2006, SIJE¨ANJ-VELJA¨A, CIJENA ... · vr„njaci i idoli. Djeca se s njima iden-tificiraju, nesvjesno ih opona„aju i usvajaju njihove obrasce mi„ljenja,

GO

DIN

A X

LVIII

, BR

OJ

552-

553/

2006

, SIJ

E»

AN

J-V

ELJ

A»

A, C

IJE

NA

7,0

0 kn

, IS

SN

035

1-93

84 •

Poπ

tari

na p

laÊe

na u

poπ

ti 5

1000

Rije

ka

sijeËanj-veljaËa 2006

2

PRED©KOLSKA DJECA -STOGODI©NJACI SLJEDE∆EG

STOLJE∆ARoeni u proπlom, XX. stoljeÊu, naroËito oni u njegovoj drugoj polovici, s

priroenom znatiæeljom oËekivali su ili poneπto prognozirali za ovo, XXI.stoljeÊe. Jedno je od vrlo zagonetnih pitanja i ljudska dugovjeËnost.

Predπkolska su djeca u uæem smislu djeca od Ëetvrte godine do polaska uπkolu. U πirem smislu tu su i dojenËad (do prve godine) i mala djeca (od drugedo Ëetvrte godine).

Uz malo optimizma, predπkolska djeca u ovoj, 2006. godini u primjerenombroju doËekat Êe prijelaz XXI. u XXII. stoljeÊe. Duljina njihova æivota ovisit Êeo mnogo Ëinitelja, smjeπtenih u razliËita razdoblja njihova æivota.

Upravo sada nalaze se u razdoblju bujnog rasta i razvoja, kako fiziËkog,tako i duπevnog, odnosno mentalnog. Kad odrastu, za Ëinitelje vlastite dugo-vjeËnosti bit Êe odgovorni viπe ili manje sami. Sad, kad su “predπkolci”, gotovoza sve πto im se razvojnoga dogaa odgovorni su drugi, odrasli. Prije svega, tosu njihovi roditelji, potom najuæa rodbina (bake i djedovi), ali za veÊinu injihovi odgajatelji u vrtiÊu.

U, sad pomalo posustalom, sustavu primarne zdravstvene zaπtite djeca suimala naglaπeno mjesto, ne posebno u skrbi za bolesnu djecu, veÊ u nadzorunad rastom i razvojem te u gotovo sveobuhvatnoj preventivnoj zdravstvenojzaπtiti. Teæilo se sustavu u kojem Êe visokokvalificirani i specijalizirani zdrav-stveni djelatnici imati dovoljno vremena za brigu o zdravstvenom aspektu rastai razvoja i preventivnom djelovanju na sve πto Ëini rizik po zdravlje tog uzrasta.©to je od toga ostalo, o tom potom.

Najteæe reËeno, djeca su opÊenito “ærtve” demografske politike jedne zem-lje. Kakva je ova danas, o kojoj ovisi mnogo toga za naπe predπkolce, podrob-nije drugom prilikom. No, ako danas mreæa primarne zdravstvene zaπtite pred-πkolske djece nije dostatna, ako sva djeca nisu obuhvaÊena kvalificiranimpredπkolskim odgojem, veÊ to je dovoljno za negativnu ocjenu. Sve uz opÊe-poznatu Ëinjenicu da “Hrvatskom hara bijela kuga” (umire viπe ljudi nego πtoih se raa).

Pored toga, po svim istraæivanjima, na ukupni rast i razvoj naπih predπkola-ca sve negativnije utjeËu “mediji”: navoenjem na negativne “rane potroπaËke”navike (nepoznate u razvoju ljudskog druπtva do “nedavno”). Rizik su, bezpogovora, za navoenje djece na potroπnju, najblaæe reËeno, suviπnih do πtet-nih i vrlo πtetnih æiveænih namirnica, odnosno gotovih jela. Prilog su reËenomrezultati istraæivanja, koji kaæu da se debljina do pretilosti πiri u epidemijskimrazmjerima (tu oko nas), dok u treÊem svijetu (tamo negdje) djeca umiru odgladi (veÊinom prije predπkolskog uzrasta, ako se smije koristiti taj pojam zadjecu koja i tako nikad neÊe iÊi u πkolu). S druge strane, joπ su u porastuposljedice svih oblika nesreÊa, od kuÊnih do prometnih.

Pa, gdje se onda krije optimizam? U predπkolskoj dobi treba oËekivati: veÊiobuhvat predπkolskim odgojem; izlazak iz krize predπkolske primarne zdrav-stvene zaπtite; sve veÊu obrazovanost roditelja; manje nesreÊa. U πkolskojdobi, koja naπim predπkolcima slijedi, treba oËekivati: veÊi πkolski, odnosnoodgojno-obrazovni standard; viπe znanja o vlastitom organizmu, o vlastitomtijelu i duhovnom razvoju, o prednostima zdravog æivota, a istovremeno osamozaπtiti od alkohola, puπenja i svih drugih zala koja sigurno skraÊuju æivot;te, opet - manje nesreÊa.

Kad konaËno odrastu, za sve Êe biti sami odgovorni, a po svemu sudeÊiæivjet Êe u svijetu sve boljih prilika i moguÊnosti, nadajmo se u svijetumanje ratnih stradanja i drugih razloga za krajnje neprirodno skraÊenjeæivota.

Vladimir Smeπny, dr.med.

N A R O D N IZ D R A V S T V E N IL I S T

mjeseËnik za unapreenjezdravstvene kul ture

IzdajeNASTAVNI ZAVOD ZA JAVNOZDRAVSTVO PRIMORSKO-GORANSKE ÆUPANIJE U SURADNJIS HRVATSKIM ZAVODOM ZA JAVNOZDRAVSTVO, ZAVODOM ZA JAVNOZDRAVSTVO OSJE»KO-BARANJSKEÆUPANIJE I ZAVODOM ZA JAVNOZDRAVSTVO SPLITSKO-DALMATINSKE ÆUPANIJE

Za izdavaËaProf.dr.sc. Vladimir MiÊoviÊ, dr.med.

UreujeOdjel socijalne medicineOdsjek za zdravstveni odgoj i promocijuzdravlja

Redakcijski savjetMr.sc. Suzana JankoviÊ, dr.med.;prof.dr.sc. Vladimir MiÊoviÊ, dr.med.;mr.sc. Sanja MusiÊ ∑ MilanoviÊ, dr.med.;dr.med; Ankica Perhat, dipl.oecc.; TiborSanto, dr.med.; Vladimir Smeπny,dr.med.; mr.sc. Ankica SmoljanoviÊ,dr.med.

UrednikMr. sc. Suzana JankoviÊ, dr.med.

LektorVjekoslava Lenac, prof.

Realizacija“Welt” d.o.o. ∑ Rijeka

Rjeπenje naslovne straniceDoc. dr. sc. Saπa OstojiÊ, dr.med.

UredniπtvoSvjetlana GaπparoviÊ BabiÊ, dr.med.Radojka Grbac51 000 Rijeka, Kreπimirova 52/ap.p. 382tel. 21-43-59, 35-87-92fax 21-39-48http://www.zzjzpgz.hr (od 2000.g.)

Godiπnja pretplata 36.00 kn

Æiro raËun 2402006-1100369379Erste&Steiermarkische Bank d.d.

“NZL” je tiskan uz potporu Odjelagradske uprave za zdravstvo i socijalnuskrb Grada Rijeke.


3

▲

Domovi su prepuni didaktiËkihigraËaka koje potiËu razvojinteligencije. Sve je to vaæno

jer veÊina ljudi pretpostavlja da je zna-nje + inteligencija = uspjeh i zadovolj-stvo. No, da li je to zaista tako?

Inteligencija i uspjeπnost

Prije dvadesetak godina ta je pret-postavka navela poslodavce da pri za-poπljavanju buduÊih zaposlenika kori-ste testove inteligencije i znanja s od-reenog specijalistiËkog podruËja.Odabrali su ljude s najboljim rezultati-ma i oËekivali pun pogodak. No, prak-sa je pokazala neπto neoËekivano:mnogi ljudi s visokim kvocijentom in-teligencije u praksi, dakle na poslu i uprivatnom æivotu, nisu bili ni uspjeπni,ni zadovoljni. Pokazalo se da klasiËnainteligencija jednostavno nije dovolj-na za postizanje uspjeha i zadovoljstvau æivotu.

Visok stupanj klasiËne inteligenci-je znao se Ëak pojavljivati kao ometa-juÊi faktor jer su natprosjeËno inteli-gentni ljudi u svojim glavama vrlo br-zo povezivali razliËite elemente, shva-Êali i brzo se orijentirali, pa nisu mogliprihvatiti da za to isto, nekim drugim,prosjeËnim ljudima treba mnogi viπe itruda, i vremena. Zbog te, kako kaæu,"sporosti" i "nesposobnosti", prosjeËnisu ih ljudi znali nervirati. Nisu moglibiti strpljivi, tolerantni i kooperativni.Pokazali su se izvrsni kao istraæivaËi iinovatori. No, tamo gdje je trebalo mo-tivirati ljude, rukovoditi projektima,taktizirati i stvarati sinergiju grupe, bi-li su Ëak izrazito neuspjeπni, prekritiË-ni i nerealnih oËekivanja.

Osim toga, vrlo ineligentni ljudi po-kuπavaju primijeniti logiku i na podru-Ëja u kojima vladaju emocije. Zbog to-ga Ëesto ostaju iznenaeni ljudskim po-naπanjima.

TragajuÊi za kljuËem uspjeπnosti izadovoljstva, istraæivaËi su poËeli pro-uËavati uspjeπne ljude u razliËitim pod-ruËjima æivljenja i otkrili da su najËe-πÊe prosjeËno inteligentni, obrazovani,ali se pored struke bave i nekim hobi-jem, plijene paænju πarmom i toplinom,Ëuju i respektiraju sugovornike, otvo-reni su za razliËite informacije i stavo-ve, kooperativni su, ustrajni i srdaËni,taktiËni i strpljivi. I, konaËno, znatnosu ËeπÊe u kontaktu sa svojim emocija-ma, respektiraju ih i razmjenjuju u ko-munikaciji.

Sposobnosti i vjeπtine koje oni ima-ju nisu dio nastavnih sadræaja. Razvilisu ih zahvaljujuÊi svojim uzorima.

Proces modeliranja

A tko su najveÊi djetetovi uzori?Roditelji! Tek kasnije to postaju drugeodrasle osobe koje se bave djetetom,zatim odgajatelji i uËitelji te konaËnovrπnjaci i idoli. Djeca se s njima iden-tificiraju, nesvjesno ih oponaπaju iusvajaju njihove obrasce miπljenja,osjeÊanja i ponaπanja. »ak i kad se bu-ne protiv njih, kad pokuπavaju biti di-jametralno suprotni od njih, ipak naj-prije usvajaju osnovni model.

I zato se kaæe da je primjer najsnaæ-nije odgojno sredstvo. Æelite li da vaπedijete razvije strpljenje kao svoju oso-binu, nemojte ga tjerati da bude strplji-vo. Pokaæite mu svojim primjerom, patek onda objasnite zaπto je vaæno bitistrpljiv. RijeËi koje nisu podræane va-πim postupcima, proÊi Êe pored djete-ta. Nije lako biti strpljiv. Kad dijeteËini neku nesmotrenost, udahnite isvjesno otpuhnite prije reagiranja. ToÊe vam pomoÊi da se priberete.

Djetetu nije svojstveno da bude do-bar sluπaË. Ono je centar svog svijeta itaj prirodni egocentrizam ne bi trebalosuzbijati prije πeste godine. No, to neznaËi da mu ne trebamo biti dobar pri-mjer. Ako ga zamolimo da nas sasluπado kraja, ako ga mi ne prekidamo svo-jim izjavama, ako ne zavrπavamo nje-gove reËenice, ni ono to neÊe nauËitiraditi. Ugodan glas, obojen toplinom,radoπÊu i ljubavlju, ostavit Êe trajanzapis u kasnijim djetetovim izraæajnimrepertoarima.

Tolerantnost je takoer osobina ko-ju moæemo razvijati u svom domu. Ka-da djeci priËamo o drugaËijim obiËaji-ma, pokazujemo znatiæelju za neobiË-ne naËine æivljenja, objaπnjavamo za-

Emocionalna inteligencija

RODITELJI KAO MODELIRijetko koji roditelji nisu poæeljeli da im djeca budu uspjeπna i sretna. Zbog toga imsve ËeπÊe nastoje osigurati πto bolje uvjete uËenja i razvoja. UkljuËuju ih u igraonice

i predπkolske grupe da bi se socijalizirali i zarana poËeli razvijati sposobnosti. Joπne znaju Ëitati, a veÊ odlaze na teËajeve stranih jezika i informatiËke radionice.


4

Obitelj i razvoj predπkolskoga djeteta

πto nam je neπto neobiËno bez vredno-vanja, kada sami toleriramo razliËitestavove i poglede, primjerom uËimodijete da njegovo nije ni bolje, ni loπijeod tueg, veÊ je naprosto drugaËije.Tako ga pripremamo da moæe u svojerepertoare ukljuËiti sve πto smatra ple-menitim i dobrim, bez obzira na to izkojeg je izvora. S vremenom Êe nauËitida moæe razumjeti druge i onda kadase ne slaæe s njihovim izborima.

PozivajuÊi dijete da samo da pri-jedloge i vodeÊi ga pitanjima premakonstruktivnim rjeπenjima, uËit Êemoga da svoju paænju usmjeri na zajed-niËke ciljeve. Ako umjesto nareiva-nja zamolimo pomoÊ od svog djetetakako bismo ostvarili zajedniËku dobro-bit, dijete Êe se ponositi πto sudjeluje uzajedniËkom projektu. Postat Êe tolikokooperativno koliko smo mi odraslispremni prihvatiti njegovu suradnju.

Ustrajnost je osobina o kojoj bitnoovisi buduÊa uspjeπnost. Djeca bom-bardirana mnogim informacijama ne-

rijetko svaπta zapoËnu pa nakon nekogvremena odustanu od svojih aktivno-sti. Iako ih nije mudro prisiljavati naneπto πto im se ne svia, nakon petegodine vaæno ih je poticati i motiviratikako bi svladavali zaokruæene cjeline.Npr. ako krenu na zbor, treba im obja-sniti da se ne mogu ispisati bilo kad,veÊ da ta aktivnost traje najmanje πkol-sku godinu. Ustrajnost se razvija zavr-πavanjem bojanja jedne stranice prijenego se krene na sljedeÊu, pri izradirazliËitih predmeta od papira ili priruË-nih materijala, pisanju zadaÊe i sl. Na-πa ustrajnost da budemo uz dijete dokne usvoji korisne navike, urodit Êe injegovom ustrajnoπÊu.

Potkupljivanje djeteta i obeÊanja daÊe neπto dobiti ako neπto uËini, ili da Êenas usreÊiti ako na neπto pristane, po-miËu njegovu paænju s aktivnosti naizvanjske dobiti. UËimo ga da je to πtoËini nevaæno ili nezanimljivo, teπko iliËak glupo, ali je to potrebno otrpjetiradi drugih dobiti. Ako mu pak obja-

ZDRAVI PRIMJERI ZA PRAVILAN RAZVOJRoditelji i druπtvo sa sve veÊom zabrinutoπÊu suoËavaju se s poremeÊajima ponaπanja mladih.Temelji ponaπanja mladih ponajviπe se postavljaju u predπkolskoj dobi, izmeu 3. i 7. godine

æivota, kao πirenje navika πto ih je dijete steklo prije toga, u ranom djetinjstvu.

snimo zaπto radimo to πto radimo, kojije smisao neke aktivnosti, ako sami iz-razimo zanimanje, uzbuenje i radostzbog primjene njegovih sposobnosti,dijete Êe razvijati unutarnju motivaci-ju. To je jedina motivacija koja naspokreÊe i rad pretvara u uæitak. Npr.:kako je super kad ti i ja obriπemo pra-πinu, pa nam cijela kuÊa miriπe po Ëi-stoÊi i nigdje nema onih teπkih mirisaustajalosti. Sjedni pokraj mene i po-gledaj, udahni punim pluÊima miris Ëi-stoÊe...

Na isti naËin i naπa Êe taktiËnost,mudrost, srdaËnost, druπtvenost, ko-munikativnost i mnoge druge vrijedneosobine naprosto prijeÊi s nas na naπudjecu, ako ih æivimo u svom domu iako uspijemo podijeliti s djecom osje-Êaje i ljepotu svog unutarnjeg svijeta.

I, kako kaæe Robert Fulghum: Nezabrinjavajte se πto vas djeca Ëesto nesluπaju, brinite πto vas stalno proma-traju.

Vesna ©palj, prof.

U predπkolskoj dobi dijete setjelesno razvija i duπevno od-gaja ili u obitelji (uz moæebit-

nu pomoÊ bliskih Ëlanova πire porodi-ce ili struËnih odgojitelja), ili u dje-Ëjem vrtiÊu (u funkciji partnerskogsuodgojitelja, uz obitelj), kako bi serazvilo tjelesno i mentalno zdravo bi-Êe. To je najbolja prevencija od kasni-jih zdravstvenih, socijalnih, psiholo-πkih i etiËkih poremeÊaja ponaπanja.Pozitivni ili negativni primjeri i uzoriiz djetinjstva definitivno Êe formiratiodraslu osobu; takvi uzori i primjerireflektirat Êe se na stvaranje prihvatlji-vih ili neprihvatljivih navika i ponaπa-nja u zreloj dobi.

OsjeÊaj pripadnosti

U mladoj dobi na razvoj i stvaranjenavika u veÊoj mjeri djeluju primjeri iuzori iz okoline, tzv. steËena svojstva,a u manjoj mjeri trajnu ulogu imajugenetska, nasljedna svojstva. U ranomdjetinjstvu dominantan je utjecaj maj-ke (uz podrπku oca) na razvoj i odgojdjeteta; u predπkolskoj dobi oni djelu-ju na dijete zajedniËki, kao obitelj. Ta-ko se u predπkolskoj dobi u djetetastvara osjeÊaj pripadnosti obitelji, traj-no se upijaju bilo doliËni bilo nedoliË-ni primjeri iz obitelji. U predπkolskojdobi u djeteta dominira znatiæelja, ko-ju dijete aktivno zadovoljava. Dijete

prvo radije prihvaÊa obitelj nego vrtiÊ,ali se potom u vrtiÊu poæeljno πire ko-munikacijski druπtveni horizonti i jaËamoÊ djeËjeg samopouzdanja i oslanja-nja na samoga sebe, no i nadalje se viπevoli obitelj koja je korijen djeËje osob-nosti.

Dijete prihvaÊa i dobre i loπe krite-rije, obiËaje i vladanje roditelja, i bit Êeonakvo kakvi su roditelji. CvijeÊe tre-ba zalijevati da ne uvene; tako su i ro-ditelji i odgojitelji odgovorni za svapodruËja pravilnog ranog razvoja i pro-micanja prava djeteta na:

- tjelesni razvoj (prehrana, uvjetistanovanja, kretanje i odmor, zd-ravlje),


5

- psihiËki razvoj (pru-æanje sigurnosti odnasilja i zloporabedjece),

- emocionalni razvoj(djelovanje ljubavimajke i oca, znaËajnoza razvoj djetetoveosobnosti),

- socijalni razvoj (dru-πtveni kontakti s lju-dima van obitelji; akosocijalna ravnoteæanije zadovoljena, udjeteta se razvija ne-sigurnost, tjeskoba,osjeÊaj napuπtenosti,agresivnost),

- kognitivni, obrazovni razvoj(ovladavanje misaonim procesi-ma, razvoj inteligencije, logiËkozakljuËivanje, planiranje, pamÊe-nje, paænja),

- etiËki razvoj (moralne zasadespram bliænjih, razlikovanje do-bra od zla).

Suvremena obitelj polako se raspada,ima sve manje Ëlanova, zajedniπtvo jesve rjee zbog prezaposlenosti, umorai neraspoloæenja, u obitelji ima sve vi-πe alkoholiËarstva i nasilja; uzrok sve-mu je ambiciozna trka za novcem kakobi se imalo πto viπe πto prije, ili paknezaposlenost i manjkavi prihodi. Za-to se od druπtva oËekuje pomoÊ obite-lji, roditeljima: mreæa ustanova zaskrb, odgoj i obrazovanje djece; ob-razovanje roditelja i Ëlanova πire poro-dice za odgoj djece; poticajne subven-cije za bolju brigu roditelja oko djece.Bez toga se ne moæe ostvariti zadovo-ljavanje nabrojenih prava djeteta. A,prema tome i zbog toga, djeca ne mogubiti bolja nego πto je druπtvo. A dru-πtvo je u krizi, u raskolu izmeu dvaekstrema: u nas se polako gubi jedanekstrem ∑ patrijarhalni odgoj i krπÊan-ski moral, a zamjenjuje ga drugi ek-strem ∑ liberalni raspuπteni egocentr-izam, πto dovodi do moralne krize,raspada obitelji i nestajanja skladnihobiteljskih odnosa koji su temelj odgo-ju i pravilnom razvoju djeteta.

Pratiti ponaπanje djeteta

Roditelji su ipak sa svojom djecomviπe nego odgojitelji, zato se u roditelj-skoj kuÊi formira djeËja psiha. Rodite-lji trebaju bdjeti nad psihiËkim potre-bama svoga djeteta, kao πto bdiju nadnjegovim tjelesnim razvojem. U to sedoba poËinju stvarati poremeÊena po-naπanja: dijete koje doæivljava ravno-duπnost, uËi biti osamljeno. U obiteljise odvija djetetov moralni razvoj: akosu moralni kriteriji i pogledi obiteljidobri, prihvatit Êe ih i dijete, a ako suloπi, i njih Êe prihvatiti. Uzroci pore-meÊaja ponaπanja u predπkolskoj dobisu (osim, rijetko, nekih bolesti) prepir-ke i nesklad u obitelji, promjena stanai nova druπtvena sredina, zastraπivanjeod strane drugog djeteta, roenje no-vog djeteta, smrt u obitelji, strogi rodi-telji, neprikladni TV programi, osjeÊajodbaËenosti od roditelja, roditeljskanedosljednost, manjak roditeljske paæ-nje, neprilagoavanje na vrtiÊ, zastra-πujuÊe odgojiteljice. Promjenom svogponaπanja dijete u stvari zove u po-moÊ.

Privikavanje djeteta na disciplinuznaËi dosljednu primjenu uobiËajenihpravila i propisa. Kaænjavanje je nuæ-no zlo kada se pravila ne poπtuju, akose ne uspije obrazlaganjem, dokaziva-njem, nagradom, ali bez pretjerane po-pustljivosti, bez neljudske strogosti ni-ti poniæavanja. Najbolji su seksualniodgajatelji seksualno sretni i zadovolj-ni roditelji, Ëija seksualnost nije ogra-

niËena na genitalnost negoje oplemenjena humano-πÊu i ljubavlju. Dijete naj-prije zanima da zadovoljiznatiæelju "odakle dolazedjeca?", a tek u adolescen-ciji detalji o spolnosti iemocijama; ne smije se iz-bjegavati odgovore, veÊtreba odgovoriti na naËinpodoban djetetovu uzrastu.Suparniπtvo izmeu djeceu obitelji normalno je. Sud-bina je jedinaca da budu ucentru svega i kad odrastu;djeËji vrtiÊ naroËito povolj-no djeluje na njihovu soci-

jalizaciju i smanjivanje sebiËnosti. Pri-je polaska lijeËniku, djetetu se moæeotvoreno reÊi da tamo neÊe sve bitiugodno. Roditelji svojim primjeromtrebaju naviknuti dijete na πetnje i nekisport, i primjerom ih odviknuti od sje-dilaËkog æivota pred televizorom, uzzdrave obroke; to je prevencija pretilo-sti koja je u djece sve ËeπÊa. Djecu seprivikava na radne navike zajedniËkimradom, npr. zajedniËkim prostiranjemstola, ureivanjem stana, zajedniËkimhigijenskim navikama, pomoÊi u kuhi-nji itd.

Djed i baka, po potrebi i Ëlanoviπire porodice, samo su pomoÊ rodite-ljima, ali ne i zamjena; oni mogu kori-girati ponaπanje roditelja temeljemiskustva iz njihove roditeljske faze izbog emocija spram unuËadi. Njih po-tiËe na odgovornu pomoÊ ponovni uæi-tak "roditeljstva", no s druge se stranemogu povuÊi kad se stvari zakomplici-raju. Dijete u njima uæiva i razvija seuzorom na njihov autoritet u djeËjimoËima, makar se pritom malo i razma-zilo, πto roditelji obiËno uspijevaju ko-rigirati. StruËni pojedinci mogu cijelidan, dok roditelja nema kuÊi, biti uzdijete i pomoÊi u njegovom odgoju irazvoju; ne valja birati jeftinije i ne-provjerene amatere, veÊ potvrenoeducirane odgajatelje. Igraonice u dje-Ëjim odjelima knjiænica velika su po-moÊ roditeljima, u pravilu na pola da-na, obiËno pod paskom dobro obrazo-vanih odgojitelja.

Prim.dr. Ivica RuæiËka


6

PSIHOLOGIJA

Obitelj je najmanja inajprirodnija zajed-nica Ëije Ëlanove nepovezuje samo krvno

srodstvo, veÊ i zajedniËki æi-vot, meusobna ljubav, po-πtovanje povjerenje i interesi.Ona je zatvorena cjelina s nje-na tri najbitnija Ëlana: ocem,majkom i djecom.

Majka je utjelovljena bri-ga i ljubav, nosilac radosti,udobnosti i one topline kojaje naroËito potrebna za duπev-no zdravlje malenog djeteta.

Otac je nosilac pravog au-toriteta, pun je iskustva i æi-votne mudrosti.

Djeca su u toj obitelji nosioci nadei produæavanja æivota. U obitelji se naj-sretnije pripremaju za æivot u drugim,veÊim zajednicama.

Identifikacija

Osnovu uËenja u mladoj liËnosti Ëi-ni identifikacija, gdje dijete uzima od-rasle kao uzor. U to najranije doba otaci majka su uzor i njih dijete oponaπa.Proces identifikacije nesvjesni je pro-ces u kojem dijete usvaja stavove rodi-telja i sredine u kojoj raste, formirajuÊina taj naËin svoju individualnost. Iden-tifikacije se sastoje u tome da se dijeteu svemu poistovjeÊuje sa svojim uzo-rom, u njemu nalazi sebe, njegove obli-ke ponaπanja unosi u sebe. Identifika-cija je jaËa πto je dijete mlae; time jeono slabo kritiËno prema svom uzoru ine zna procijeniti πto je dobro, a πto jeloπe. ©to je dijete starije, postaje spo-sobno da razmiπlja i ne prima utjecajodraslih neposredno kao ranije.

Uglavnom se dijete identificira sroditeljima jer je njegov odnos prema

OBITELJ ∑ BITAN ODGOJNI »IMBENIKPostignuta iskustva i znanstvena istraæivanja pokazala su da dijete mora barem prve trigodine æivota ostati u okrilju obitelji, jer mu se inaËe moæe nanijeti trajnija πteta. »ak i u

skromnim obiteljskim okolnostima dijete se razvija povoljnije nego u najboljim ustanovama.

njima najpozitivniji. U svoju liËnostdijete Êe ugraditi njihove osobine. Zaduπevni razvoj djeteta veoma je πtetnasituacija kada se nema s kime identifi-cirati. Nedostatak identifikacije u ra-nom djetinjstvu ozbiljno oπteÊuje for-miranje liËnosti i dijete se u takvimokolnostima ne moæe izgraditi u Ëvr-stu, emocionalnu liËnost. Ono Ëestoostaje kolebljivo u stavovima, povod-ljivo, Ëesto se ponaπa impulzivno,emocionalni æivot ostaje mu siroma-πan. SpecifiËnost odgoja obiteljske sre-dine oËituje se u nekim posebnostimakoje ostale sredine nemaju.

Obitelj je prvi mali svijet djeteta,dovoljan za djetetovu socijalnu komu-nikaciju, koju ono joπ dugo neÊe imatipotrebu mijenjati. U obitelji dijete stje-Ëe svoja prva iskustva, postaje svjesnosebe i svoga “Ja”, upoznaje reakcije nasvoje ponaπanje, redovito nailazi nashvaÊanje, pomoÊ, zaπtitu, sigurnost iljubav, koja je prirodan odnos u toj sre-dini koja uËvrπÊuje odnos izmeu dje-teta i roditelja. Dijete æivi u obiteljiupravo kada je najviπe podloæno utje-cajima i kada mu se u svijest urezuju

doæivljaji iz obiteljskog æi-vota, kao trajan “peËat” nje-gove liËnosti. ProuËavanjaliËnosti djece koja su u naj-ranijem djetinjstvu ostalabez roditeljske ljubavi poka-zuju da su ta djeca emocio-nalno oπteÊena, sklonarazliËitim asocijalnim oblici-ma ponaπanja te teæe uspo-stavljaju nove socijalne kon-takte.

U obitelji dijete stjeËeprava iskustva o prihvaÊanjuili odbijanju vlastitih postu-paka, upoznaje æivotne te-πkoÊe i naËine kako ih rjeπa-

vati, obavlja odreene poslove koji mupripadaju, tuguje i raduje se, razvijaosjeÊaj solidarnosti, meusobnog po-maganja.

Obiteljske tradicijeObitelj je Ëuvar tradicije i sve je

sadræano u obiteljskim ambicijama, æe-ljama, planovima. »esto roditelji pre-bacuju na djecu svoje æelje za ostvare-njem nekih ambicija ili velikih zahtje-va koje nisu uspjeli ostvariti. Pretjera-na ambicioznost roditelja, koja nije pri-mjerena stvarnim, psihofiziËkim spo-sobnostima i moguÊnostima djeteta,moæe “slomiti” liËnost djeteta.

Nepotpuna obitelj nedostatna je zaodgoj i formiranje liËnosti djeteta.Vaæno je da postoje oba roditelja jer seliËnost djeteta izgrauje na osnovi mo-dela liËnosti oba roditelja i njihovihmeusobnih odnosa, pod uvjetom dapostoji emocionalna povezanost rodi-telja.

Obitelj s oba roditelja meu kojimaje stalno prisutan nemir, ili ona u kojojsu jedan ili oba roditelja alkoholiËari,ili postoji izvanbraËna veza, Ëak πtetni-


7

je utjeËe na formiranje liËnosti od ne-potpune obitelji. Takvoj djeci nedosta-je Ëvrstina emocija, Ëesto postaju ne-stabilnog karaktera i osjeÊajno ugroæena.

Zapostavljena i odgojno zapuπtenadjeca imaju mnoge teπkoÊe i poreme-Êaje u razvoju zbog nedostataka u liË-nosti samih roditelja. Prenaglaπena, na-metljiva briga o djetetu moæe sputatinormalan razvoj liËnosti i razviti pre-veliku ovisnost o majci ili ocu. Zbogprevelike ovisnosti djece o roditeljimadolazi do teπkoÊa u prilagoavanju dje-teta na novu sredinu. Ona se cijeli æi-vot kasnije hvataju za roditelje, uvijekpitaju za savjet i miπljenje i nikada ne-Êe odrasti kao samostalni ljudi. Iako jeprisnost prijeko potrebna u ranom dje-tinjstvu, ona se mora postupno smanji-vati kako dijete raste. Roditelji, bez ob-zira na to koliko voljeli svoje dijete,moraju shvatiti potrebu za samostal-noπÊu.

Psiholoπki poremeÊaj

Kod svih neurotskih pojava u dje-tinjstvu radi se o interakciji traumat-skih doæivljaja, utjecaja odgojnih sta-vova roditelja i πire socijalne sredine tekonstitucije i hereditarne opreme dje-teta. Sudjelovanje mnogobrojnih fak-tora objaπnjava zaπto Êe jedan utjecajimati traumatsko djelovanje na jednodijete, dok Êe ga drugo dijete doæivjetina naËin koji ne ometa njegov daljirazvitak i ne dovodi do neurotskihsimptoma. Osim toga, veÊe dijete mo-æe raspolagati veÊom snagom ega i dru-gim mehanizmima postiÊi obranu odanksioznosti uzrokovane frustracijom.Prema tome, traumatiËnost jednog do-æivljaja, ili πtetnost jednog odgojnogstava, nije u svakom sluËaju sadræanau njima samim, veÊ ona rezultira izmeuigre svih navedenih faktora.

Poznati su opisi najpoznatijih trau-matskih doæivljaja, kao πto su gubitakjednog ili obaju roditelja, ili naglo od-vajanje od obitelji, ili hospitalizacija,bolest, roenje brata ili sestre i sl. Kaojedan od najvaænijih faktora smatramoporemeÊen rani odnos majka-dijete, isvaki poremeÊaj toga emocionalnogodnosa dovodi do psihotoksiËne bole-sti, prema tome da li se radi o neade-kvatnoj liËnosti i stavu majke ili o viπeili manje otvorenom odbacivanju dje-

teta. Odbacivanje i emocionalno ne-prihvaÊanje djeteta moæe biti i prikri-veno prekomjernom gratifikacijomnjegovih potreba i pretjerano popustlji-vim odgojnim stavom. Smatra se dazbog svoje vlastite neuroze majka pre-nosi na dijete projekcijom ili identifi-kacijom, vlastite nerijeπene infantilnekonflikte, a dijete svojom neurozomodgovara na majËina neurotiËna oËe-kivanja i stavove. Meutim, neurozamajke ne mora neizbjeæno dovesti doneurotskog reagiranja kod svakog dje-teta. Ona moæe pogodovati razvojuneuroze samo kod djeteta jednog spolaili samo kod mlaeg ili starijeg, πtotakoer moæe biti uvjetovano specifiË-nim majËinim infantilnim konfliktomkoji ona ponavlja u vlastitoj obitelji.

Na ponaπanje majke prema djetetui moguÊnost uspostavljanja zadovolja-vajuÊeg emocionalnog odnosa s njimdjeluje i stav oca, drugih Ëlanova obi-telji, kao i socijalni i kulturalni faktori.

I druge osobe u obitelji, naroËitootac, mogu djelovati neurotigeno. Za-visno od toga koliko muπkarac osjeÊada je potvrena ili ugroæena njegovamuπkost u obitelji, poslu ili druπtvu, onje u stanju manje ili viπe uspjeπnoobavljati svoju roditeljsku funkciju.

Sloæena dinamika cijele obitelji iraspodjela uloga unutar obitelji tako-er mogu uvjetovati javljanje neurot-skih pojava kod djeteta. Vanobiteljskasredina, druπtvo vrπnjaka, odgojne iobrazovne ustanove mogu pogodovatiprodubljivanju neurotskog ponaπanja,pogotovo u sluËaju kad je veÊ i dotada-πnji razvoj liËnosti djeteta bio nezado-voljavajuÊi.

Primjer

Dijete s nekim fiziËkim nedostat-kom ili manjom intelektualnom spo-sobnoπÊu, i zbog toga jaËim osjeÊajemnesigurnosti, moæe provocirati pogre-πan odgojni stav roditelja, na πto opetdijete reciproËno reagira joπ izraziti-jim neurotskim ponaπanjem. SliËnostdjeteta s roditeljem, ocem ili majkom,prema kojem je postojala izrazita agre-sivnost, moæe uvjetovati emocionalnoneprihvaÊanje djeteta zbog identifika-cije djeteta s tim roditeljem.

U praksi se Ëesto susreÊu djeca srazliËitim konverzivnim simptomima

koji se javljaju odjednom ili sukcesiv-no izmjenjuju. UpuÊen nam je na pre-gled djeËak koji je unazad nekolikotjedna pokazivao izrazite psihiËke pro-mjene. DjeËak je sin starijih, boleælji-vih roditelja. VeÊ u prvim razgovori-ma s majkom bilo je oËigledno da maj-ka pokazuje izrazito pretjeran zaπtit-niËki stav prema djeËaku. DjeËak jebio veoma vezan uz majku, u dugotraj-nom sukobu s ocem i starijim bratom,πto je dovelo i do fiziËkih napada naoca u posljednje vrijeme. Nakon kra-Êeg perioda odvajanja od majke, za vri-jeme jedne od njenih hospitalizacija,javio se kod djeËaka izrazit strah zanjeno zdravlje, sa suicidalnim misli-ma, zatim bogata konverzivna simpto-matologija, vezana preteæno oko srca iglave, s jakim depresivnim afektom.KliniËka je slika bila tako intenzivnada je bila neophodna kraÊa hospital-izacija. Poslije tri mjeseca ambulantneterapije, djeËak se osjeÊao mnogo bo-lje, ali se pri ukljuËivanju u πkolu, na-kon gotovo pet mjeseci prekida πkolo-vanja, javila prolazna enureza (nevolj-no, nekontrolirano mokrenje) koju ni-kada nije pokazivao.

Ponekad se takve promjene kliniË-ke slike deπavaju i bez intenzivnijegterapijskog utjecaja, kao u sljedeÊemsluËaju: djevojËica, treÊa od Ëetverodjece, dugo godina pokazuje znakoveljubomore na mlau sestru koja je me-zimica obitelji, naroËito oca. Nekolikomjeseci nakon oËevog odlaska na rad uinozemstvo popuπta u πkolskom uspje-hu i dobiva u πkoli nekoliko uzastop-nih velikih konverzivnih napadaja.Zbog tehniËkih razloga djevojËica nijeuzeta u redovitu terapiju, veÊ joj je sa-mo ordinirana medikamentna terapija,uz povrπnu sugestiju. Na kontrolnompregledu, nakon dva mjeseca, moglismo ustanoviti da se napadaji viπe nisujavljali, ali se djevojËica æalila na bolo-ve i slabost u nogama. Kao kod svihneurotskih pojava, tako i kod konver-zija u djetinjstvu vrsta simptoma negovori o uzroËnim faktorima, dinamicii dubini lezije liËnosti.

Terapija: evidentno je da Êe u goto-vo svakom sluËaju biti potreban i psi-hoterapijski utjecaj na roditelje, maj-ku, oca, oboje, ili Ëak i na kompletnuobitelj bolesnika.

Mr.sc. George Salebi, dr.med.


8

je (prvenstveno se odnosi na bake idjedove). Njihovo prihvaÊanje rodi-teljskih obveza pridonosi rastu i razvo-ju djeteta. Kod danaπnjih roditelja kojisve teæe usklauju poslovne, obitelj-ske i æivotne obveze, dobrodoπli su"pripadnici druge generacije" koji usvom odnosu s djecom:

• sluπaju,• govore s uvaæavanjem, podiæuÊi

djeËje samopoπtovanje,

Osnovu uËenja u mladoj liËno-sti Ëini identifikacija, gdje di-jete uzima odrasle kao uzor. U

to najranije doba otac i majka su uzor injih dijete oponaπa. Proces identifika-cije je nesvjesni proces u kojem dijeteusvaja stavove roditelja i sredine u ko-joj raste, formirajuÊi na taj naËin svojuindividualnost. Identifikacija se sasto-ji u tome da se dijete u svemu poisto-vjeÊuje sa svojim uzorom, u njemupronalazi sebe, njegove oblike ponaπa-nja unosi u sebe. Uglavnom se dijeteidentificira s roditeljima jer je njegovodnos prema njima najpozitivniji.

Obitelj je prvi mali svijet djeteta,dovoljan za djetetovu socijalnu komu-nikaciju, koju joπ dugo neÊe imati po-trebe mijenjati. U obitelji dijete stjeËesvoja prva iskustva, postaje svjesno se-be i svojeg "Ja", upoznaje reakcije nasvoje ponaπanje, redovito nailazi nashvaÊanje, pomoÊ, zaπtitu, sigurnost iljubav koja je prirodan odnos u sredinikoja uËvrπÊuje odnos izmeu djeteta iroditelja. U obitelji dijete stjeËe prvaprihvaÊanja ili odbijanja vlastitih po-stupaka, upoznaje æivotne teπkoÊe i na-Ëine kako ih rjeπavati, obavlja odree-ne poslove koji mu pripadaju, tuguje iraduje se, razvija osjeÊaj solidarnosti,meusobnog pomaganja.

Iskreni, topli odnosi

Obitelj s mnogo djece dobra jeosnova za stjecanje brojnih iskustava uæivotu djeteta i formiranje liËnosti bu-duÊeg odraslog Ëovjeka, a sloga i lju-bav djece veliko su zadovoljstvo za sveroditelje. Kvaliteti obiteljskog æivotapridonose iskreni, topli i bliski odnosidjeteta i drugih odraslih osoba koje po-vremeno obavljaju roditeljske funkci-

ODGOJ DJETETA U VI©EGENERACIJSKOJ OBITELJI

Postaviti jasne graniceObitelj je najmanja i najprirodnija zajednica, Ëije Ëlanove ne povezuje samo krvnosrodstvo, veÊ i zajedniËki æivot, meusobna ljubav, poπtovanje, povjerenje i interesi.Ona je zatvorena cjelina s njena tri najbitnija Ëlana: otac, majka i djeca, a prva

iskustva i uËenja dijete stjeËe u matiËnoj obitelji.

• ne oslanjaju se na autoritet i moÊupravljanja i nadziranja djeËjegponaπanja,

• koriste pobjednik-pobjednik me-todu za rjeπavanje sukoba,

• zanimljivo potiËu dijete na raz-govor i iznalaæenje miπljenja, bezpropovijedi i grdnje, pomaæuÊidjetetu pronaÊi i formirati vlasti-te vrijednosti i vjerovanja, bez æe-lje da ih uklope u svoje predodæbe.

Bake i djedovi najËeπÊi su zamjen-ski roditelji u vrijeme dok dijete nekrene u vrtiÊ ili πkolu, dok su roditeljina poslu. Najbolje je kada dobro upoz-naju dijete i njegove potrebe, a ako ihne poznaju, roditelji ih trebaju upozna-ti s djetetovim navikama i potrebamaradi lakπeg i kvalitetnijeg meuodnosadok nema roditelja. Dobro je uskladitii dogovoriti granice meuodnosa kojebi trebale biti zajedniËke ili sliËne ro-diteljskim, bakinim i djedovim.

Meuodnos bake i djeda, kao i nji-hov odnos s djetetom, pun ljubavi itopline, kojom se uvaæavaju i gradeosjeÊaji i misli djeteta tijekom igre, za-bave i smijeha, ostaju trajna svojinazadovoljnog i sretnog djeteta. Meu-tim, pokuπaju li baka i djed u djeteto-vom æivotu zauzeti mjesto roditelja,pretjerano ga zaπtiÊujuÊi i vezujuÊi zasebe (rijeËima, ponaπanjem), dovodedijete u nedoumicu u kojoj ono u sebiproæivljava sukob koji moæe rezultiratiprividnim odbijanjem roditelja.

Ukupno gledajuÊi, moglo bi se reÊida odgojem djeteta u viπegenaracijskojobitelji ono dobiva na bogatstvu, sadr-æajnosti i veÊoj moguÊnosti uËenja isamovrednovanja svojih postignuÊa.

Darko Sambol, prof.


9

"U grupama usmjerenima na dije-te, kao i u demokratskom druπtvu, sva-ko pojedino dijete predstavlja jedin-stvenu osobnost. U pravoj demokracijisvaki pojedini graanin odreen jesvojim jedinstvenim znaËenjima, a istotako, svaki pojedinac ima pravo sudje-lovanja u svim podruËjima druπtveno-ga æivota. Zato je u navedenom dru-πtvu mjerilo demokratiËnosti i πirina iopseg moguÊnosti koje, uz sudjelova-nje u druπtvu, imaju osobe s posebnimpotrebama.

Kada djeca s posebnim potrebamauËe i odgajaju se zajedno s djecom ko-ja nemaju takvih potreba, πto u praksinazivamo inkluzija, ta djeca imaju jed-nake moguÊnosti pri spoznavanjuosnovnih vrednota te u razvoju svojihspoznajnih, tjelesnih, druπtvenih iemocionalnih sposobnosti."

Kurikulum za inkluziju (razvojno primjereniprogram za rad s djecom s posebnim potrebama,

Zagreb, 2003.)

Djeca s teπkoÊama u razvoju djecasu s trajnijim posebnim potrebama, aodnose se na uroena i steËena stanjaorganizma, koja prema svojoj prirodizahtijevaju poseban struËni pristup ka-ko bi se omoguÊilo izraæavanje i raz-voj saËuvanih sposobnosti djeteta i ti-me πto kvalitetniji dalji odgoj i æivot(prema Programskom usmjerenju od-goja i obrazovanja predπkolske djece,

DJECA S TE©KO∆AMA U RAZVOJU U SUSTAVU RANOG ODGOJA I OBRAZOVANJA

SPAJANJE U ZDRAVU CJELINU1991.) TeπkoÊe u razvoju obuhvaÊajuoπteÊenja vida (slijepa i slabovidna dje-ca), sluha (gluha i nagluha djeca), po-remeÊaje glasovno-govorne komuni-kacije, tjelesni invaliditet, mentalnu re-tardaciju, promjene liËnosti uzrokova-ne organskim faktorom ili psihozom tepostojanje viπe vrsta i stupnjeva ome-tenosti u psihiËkom ili fiziËkom razvo-ju.

Kao i ostala djeca, i djeca s teπko-Êama u razvoju imaju sva prava na ve-selo i bezbriæno djetinjstvo, u druπtvusvojih vrπnjaka, te ukljuËenost u odgo-varajuÊe programe ranog odgoja i ob-razovanja.

U kontekstu odgoja i obrazovanjadjece s teπkoÊama u razvoju, najËeπÊipojmovi na koje nailazimo jesu inte-gracija i inkluzija. Najprije nam valjapojasniti te pojmove.

U najopÊenitijem smislu, pod poj-mom integracija (lat. integer - netak-nut, Ëitav) podrazumijevamo spajanjedijelova u cjelinu, dok se u vrtiÊu inte-gracija odnosi na ukljuËivanje djece smanjim teπkoÊama u redovan sustavodgoja i obrazovanja. Drugim rijeËi-ma, integracija djeteta s teπkoÊom upraksi najËeπÊe znaËi da ono dio vre-mena boravi u igri sa zdravom djecom,dok je ostatak vremena ukljuËeno u re-habilitacijski program (individualnirad defektologa, logopeda, psihologa iostalih struËnjaka, ovisno o vrsti i stup-nju teπkoÊe). Integracija je korak viπeu odnosu na segregaciju, koja iskljuËu-

je dijete iz prirodne sredine zbog nje-gove teπkoÊe i smjeπta ga u posebnuustanovu ili grupu s ciljem prilagoa-vanja edukacije. Pritom djeca najËeπÊeborave u specijaliziranim (posebnim)skupinama, dakle zajedno s djecom ko-ja imaju jednaku razvojnu teπkoÊu, atakve su skupine Ëesto sastavni dio spe-cijalnih ustanova, ili se pak u boljemsluËaju nalaze unutar redovnog vrtiÊ-kog okruæenja. Ovo posljednje omo-guÊava djeci da djelomiËno sudjelujuu aktivnostima zajedno s djecom bezteπkoÊa, πto je neophodan preduvjetnormalne rane socijalizacije (skraÊeniintegracijski programi).

U suvremenoj odgojno-obrazovnojpraksi, temeljenoj na humanistiËko-razvojnoj teoriji, afirmira se pojam in-kluzije djece s teπkoÊama u razvoju uredovan sustav ranog odgoja i obrazo-vanja.

Inkluzija (lat. inclusio ∑ ukljuËi-vanje, sadræavanje, obuhvaÊanje, pod-razumijevanje) znaËi biti ukljuËen,obuhvaÊen, pripadati, biti s drugima.Ona pretpostavlja viπu razinu uvaæa-vanja djece s teπkoÊama u razvoju, kaoravnopravnih sudionika u sustavu, beznjihovog izdvajanja u posebne uvjete,a uz osiguravanje posebne pomoÊi bilokojem djetetu kada god je ona potreb-na.

Inkluzija je, dakle, sustavni processpajanja djece s poteπkoÊama s djecombez poteπkoÊa iste dobi, u prirodnomokruæenju u kojem se djeca igraju iuËe.


10

U inkluziji se stvara nov odnos pre-ma svemu πto je razliËito te potiËe me-usobno podræavanje. Ona radije go-vori o razliËitim moguÊnostima, negoo nedostacima.

Inkluzija se nameÊe kao pojam nad-reen integraciji i podrazumijeva sveo-buhvatno ukljuËivanje osoba s teπko-Êama u razvoju, od najranijih dana, nesamo u odgojno-obrazovni sustav, veÊi u svakodnevnu druπtvenu i æivotnustvarnost. Kao takva, ona teæi k susta-vu koji na neposredan naËin svakogastavlja u ravnopravnu poziciju i pruæamu moguÊnost sudjelovanja i pripada-nja.

Æivimo zajedno, ali s razlikamaÆivimo zajedno, ali s razlikama:netko sporo hoda,netko lijepo piπe,netko lako uËi,netko teπko diπe,netko slabo pjeva,netko zbori Ëisto...Ipak, svako dijeteu biti je isto:malo, toplo srce i æelja puna glavada æivimo zajedno,ali s razlikama.

Dragan LendiÊ

Odnos prema djeci s teπkoÊama urazvoju nije oduvijek bio prihvaÊajuÊi,barem ne na naËin koji se danas nastojiuspostaviti. On se, naime, mijenjaousporedno s razvojem druπtva i znan-stvenih spoznaja (od segregacije, pre-ko integracije, k inkluziji). ©ezdesetihgodina proπloga stoljeÊa poËela se tekotvarati perspektiva za sudjelovanjedjece s teπkoÊama u razvoju u jedin-stvenom odgojno-obrazovnom susta-vu. Te su se tendencije kod nas razviletek prije tridesetak godina, a bile surezultat znanstvenih spoznaja, huma-nistiËke socijalno-filozofske koncepci-je, snaænog utjecaja roditelja djece steπkoÊama u razvoju, samih osoba steπkoÊama, kao i udruga i organizacijakoje djeluju u korist osoba s teπkoÊa-ma u razvoju.

Danaπnja situacija, kakvu imamo unaπem sustavu odgoja i obrazovanja,govori o sve veÊem nastojanju da se nanajprimjereniji i najdjelotvorniji naËinzadovolje potrebe djece s teπkoÊama,bilo da se radi o predπkolskim ili oπkolskim ustanovama, gdje napredneideje o inkluziji djece dobivaju sve vi-πe prostora, πto je i zakonski potkrijep-ljeno.

Pozitivni primjeri danaπnje odgoj-no-obrazovne prakse potvruju pred-nosti inkluzije i na neki naËin pozivajui obvezuju da navedeni pristup primi-jenimo u Ëitavom odgojno-obrazov-nom sustavu. U domeni ranog odgoja i

obrazovanja jedan od najboljih primje-ra svakako je vrtiÊ "Radost" iz Crikve-nice, koji inkluziju djece s teπkoÊamau razvoju provodi veÊ niz godina. UDjeËjem vrtiÊu Rijeka, takoer, u po-sljednje vrijeme nalazimo sve viπe pri-mjera uspjeπne inkluzije djece s teπko-Êama u razvoju u rad redovnih skupina(djeca oπteÊenog sluha, vida, djeca sautizmom, cerebralnom paralizom,mentalnom retardacijom itd.)

Inkluzivni predπkolski programiomoguÊuju djeci s teπkoÊama u razvo-ju promatranje, oponaπanje i doticaje sostalom, zdravom djecom. Drugim ri-jeËima, djeca s posebnim potrebama,poput druge djece, razvijaju odnose svrπnjacima, πto im je neizmjerno vaæ-

no za zdrav spoznajni i socijalno-emo-cionalni razvoj. Djeca tako imaju prili-ku rasti i uËiti na djetetu najprimjereni-ji naËin, kroz zajedniËku igru i aktiv-nosti s ostalom djecom, πto im dajepriliku da razvijaju socijalne i komuni-kacijske vjeπtine, osamostaljuju se, na-uËe prihvaÊati sebe i svoje posebnosti,uz iskustvo prihvaÊenosti od ostalih,neophodno za razvoj samopoπtovanjai samopouzdanja.

Inkluzija pridonosi i ostaloj djeciukljuËenoj u takav program. Ona raz-vijaju prihvaÊanje i razumijevanje po-sebnih potreba djece s teπkoÊama, Ëi-me postaju osjetljivija prema potreba-

ma drugih opÊenito, bolje razumijurazliËitosti i prema njima postanu tole-rantnija. Iskustva u praksi pokazuju dadjeca vrlo lako prihvaÊaju razliËitosti,moglo bi se reÊi ∑ mnogo lakπe negoodrasli... Navodimo jednu situaciju izvrtiÊa, kada se djecu pitalo o slijepojdjevojËici iz njihove grupe: "©to bisterekli o vaπoj prijateljici?", a djeca suuglavnom odgovarala: "Ona je dobra,ona je lijepa; uvijek se s nama igra;pomaæemo joj; mislimo da je sretna izadovoljna u vrtiÊu; volimo je." Na pi-tanje: "Je li ona drugaËija od vas?",jedan djeËak je odgovorio: "Da, mlaaje!".

Davorka Guπtin, prof.

Ivana SoπiÊ AntunoviÊ, prof.


11

Hiperaktivnost je poveÊana mo-toriËka aktivnost djeteta, pra-Êena neadekvatno razvijenom

i lako otklonjivom paænjom te naglim,nepredvidljivim i impulzivnim reakci-jama. Takvo djetetovo ponaπanjeroditelji, odgajatelji i vrπnjaci opa-æaju kao "teπko", "zahtjevno", "ne-zainteresirano", "zloËesto". StruË-njaci (lijeËnici, psiholozi, pedago-zi, defektolozi) takvo stanje nazi-vaju deficit paænje/hiperaktivni po-remeÊaj (ADHD).

Od hiperaktivnog ponaπanjado hiperaktivnog djeteta

Normalno je da mala djeca bu-du "hiperaktivnog ponaπanja", dasu stalno u pokretu, da istraæuju ida su nemirna. U okviru normal-nog razvoja, motoriËke se aktivno-sti intenzivno razvijaju i stalno po-veÊavaju do treÊe godine æivota, nakonËega bi se aktivnost trebala smanjivati,smirivati i usmjeravati socijalno i si-tuacijski, kroz kreativne djeËjeigre i aktivnosti. Mirnija se djecaponekad znaju ponaπati aktivno,nepaæljivo i impulzivno: u situa-cijama reakcije na stres, nepo-voljnih dogaaja; kada je dijeteplaπljivo, ljuto ili tjeskobno, pr-kosno…; kada se nalazi u neor-ganiziranoj, kaotiËnoj okolini, spremalim ili prevelikim aktivno-stima.

Za razliku od takvog ponaπa-nja, poveÊanog aktiviteta (uobi-Ëajenog za razvojnu dob, situacij-ski uvjetovanog ili obrambenogponaπanja), hiperaktivnost je

Hiperaktivnost kod djece predπkolske dobi

DIJETE IZVAN KONTROLE»esto se govori o hiperaktivnosti kao o poremeÊaju; sam motoriËki nemir je,

zapravo, samo jedan od temeljnih simptoma unutar tog poremeÊaja.

nesvrhovita, slabo organizirana i neus-mjerena prema cilju.

Hiperaktivnost se ponekad moæedijagnosticirati i kod djece mlae od 4-5 godina, iako treba biti izuzetno opre-

stiËkim kriterijima DSM IV u πkoli,kada dijete nailazi na sve veÊe zahtje-ve iz okoline, pa poteπkoÊe dolaze uprvi plan te je kliniËka slika jasnija, sasvim podtipovima dominantnosti jed-

nog od pojavnih oblika. Prevalencija poremeÊaja u

populaciji djece iznosi 3-5% iËetiri puta je ËeπÊa kod djeËakanego kod djevojËica. VeÊa jeuËestalost u gradskim nego useoskim sredinama.

Takva djeca su veÊ u doje-naËkoj dobi neuobiËajeno ak-tivna: teπko ih je smiriti i utjeπi-ti, Ëesto se bude, imaju pote-πkoÊe usnivanja i spavanja, pu-no plaËu, do kasnije u noÊ traæejesti, πto dodatno oteæava raniodnos majke i djeteta, naruπavadinamiku te je potrebna dodat-na pomoÊ i podrπka majci, kako

se ne bi naruπili i partnerski odnosi. U kasnijoj predπkolskoj dobi stal-

no su u pokretu, sve diraju, ne mogumirno sjediti, paænja im je nepri-mjerena za razvojnu dob. Uvijekneπto zapitkuju, teæe se sama igra-ju, a u igri s drugim vrπnjacimakratko se zadræavaju, Ëesto suagresivna i destruktivna.

Hiperaktivna djeca su zbogtoga i u veÊoj opasnosti od povre-da. Vrlo Ëesto rano prohodaju, alipuno padaju, nespretnija su, loπi-je planiraju i predviaju opasno-sti i posljedice takvog ponaπanja.Impulzivna su, pa ih se zato i na-ziva "djecom bez kontrole".

Kod hiperaktivne djece neri-jetko se javlja i strah od odvaja-

zan, jer je ponekad vrlo teπko razluËitisimptome ADHD od ponaπanja aktiv-nog predπkolskog djeteta. ObiËno sezapaæanja potvruju po svim dijagno-


12

nja, a u kontaktu i prilaæenju nepozna-tim osobama izostaje potrebna distan-ca. Neustraπivi su i ustrajni u situacija-ma koje drugu, prosjeËnu djecu plaπe.Roditelji i odgajatelji opisuju ih kaoteæe odgojivu djecu, koja su izrazitonestrpljiva, bez moguÊnosti odgodeosobnih potreba i æelja. Zabrane i zah-tjeve oteæano prate i poπtivaju.

U predπkolskoj ustanovi odgajate-lji ih uoËavaju kao djecu koja nikadanisu na svom mjestu, uvijek se kreÊu,brbljaju i viËu, teπko ili nikako ne prateaktivnosti, ne sluπaju paæljivo, preki-daju rad u skupinama. Loπe su organ-

izirana zbog izrazitog nemira, zaborav-ljaju i gube stvari, pa ih nerijetko do-æivljavaju kao zloËeste i neposluπne, ine znaju se zaigrati…. Slabija koordi-nacija pokreta sprjeËava ih da buduspretniji i stabilniji, a kod oblaËenja seuoËavaju teπkoÊe u zakopËavanju dug-madi i vezivanju vezica. Druga djecavide ih kao zabavne i zanimljive napoËetku druæenja i igre, ali kako suskloni impulzivnosti i nekontrolirano-sti, vrπnjaci ih znaju odbacivati i izoli-rati iz igre, pa Ëesto znaju biti i u situa-cijama da nemaju prijatelje.

Bez obzira na to πto u predπkolskoj

dobi "ne æurimo s dijagnostikom",zbog sloæene kliniËke simptomatolo-gije i intenzivnog djeËjeg razvoja, uo-Ëavamo porast tog poremeÊaja, ali i sve"finiji sluh" odgajatelja, roditelja i svihodraslih koji æive i rade s takvom dje-com. Svi trebaju pomoÊ i sve je viπetraæe kako bi bolje razumjeli problem iπto ranije zapoËeli savjetodavno i tera-pijski djelovati.

Djeci treba pomoÊi i olakπati od-rastanje, omoguÊiti im sretno i sigurnookruæenje, kako bi se lakπe nosila sasvojim nemirom. Ona zaista neÊe bitisretna ako se svakodnevno suËeljavajus problemima koji proizlaze iz njiho-vog ponaπanja, kojima ne znaju uzrok,ali vrlo dobro razumiju posljedice.

Pomozimo im odrasti!

Mirela GrbiÊ, prof.

u Narodnomzdravstvenom listu!

Ako æelite oglaπavati unaπem listu, javite seUredniπtvu na telefon:

21-43-5935-87-92

Promidæbeniprostor


13

Agresija je sinonim za sve snaæ-nije nametljivo ponaπanje, bezobzira na to je li ono poæeljno

ili ne. Jedan je od najËeπÊih problemakod djece predπkolske dobi agresivnoponaπanje.

Agresivno ponaπanje je ono pona-πanje kojemu je namjera nekomu ilineËemu nanijeti πtetu, neugodu, povre-du ili pod svaku cijenu nametati vlasti-te ideje, rjeπenja ili aktivnosti.

Agresivno ponaπanje, u dugoroË-nom smislu, ne donosi ugodu ni zado-voljstvo ni okolini ni samom djetetu.To je teπko i neugodno ponaπanje. Uo-biËajeno je razlikovati verbalnu agre-siju (vikanje, tuæakanje, psovanje, vri-jeanje) od fiziËke agresije (udaranje,Ëupanje, tuËnjava, premlaÊivanje i sl.).

Agresija moæe biti namjerna, odno-sno uzrokovana izvanjskom uznemi-rujuÊom situacijom. Ona se naziva ineprijateljskom, npr.: otimanje lutke iliautiÊa, povlaËenje za kosu, pljuvanje,tuæakanje, ruπenje, razbijanje igraËakai dr. Radi se o otvorenom neprijatelj-skom ponaπanju. Njime dijete pred-πkolske dobi nastoji ostvariti neku do-bit na πtetu nekog ili neËeg drugog.

Nenamjerna agresija uzrokovana jeunutraπnjom napetoπÊu. Radi se o nes-vjesnom destruktivnom ponaπanju ko-je odraæava djetetove neugodne i in-tenzivne osjeÊaje (strah, tugu, radost,ljutnju...), koje dijete predπkolske dobine zna imenovati ni prepoznati, pa seËesto ponaπa neprimjereno.

Autoagresija ili samopovreivanjeje agresivno ponaπanje Ëije su najuobi-Ëajenije forme u predπkolskoj dobi: Ëu-panje kose, griæenje noktiju, griæenje,

lupanje glavom…Potisnuta agresivnost okreÊe se

prema unutra, umjesto prema vanj-skom oËitovanju. »esto se oËituje krozrazliËite psihosomatske simptome, akasnije i psihosomatske bolesti. U dje-ce su to najËeπÊe grËevi crijeva, povra-Êanje, nedefinirani bolovi, glavobolje,koæne manifestacije i sl. Razlog je naj-ËeπÊe strah od kazne ako se agresiv-nost iskaæe, a ako ostane skrivena - todjeca "govore kroz tijelo".

Razvoju, odræavanju i podræavanjuagresije kod djece pridonose: vrπnjaci,obiteljska atmosfera i uvjeti æivota, uæei πire socijalno okruæenje, kao i biolo-πki faktori.

Meu faktorima vezanim za obi-teljski æivot posebno se istiËu: naËinæivota koji u djetetu izaziva osjeÊaj ne-sigurnosti, neuspjeπnost i nedosljed-nost u odgoju djeteta, emocionalno od-bacivanje te Ëeste kazne i zabrane uodgoju.

Sklonost agresivnom ponaπanjupoËinje se stabilizirati veÊ u ranom dje-tinjstvu (izmeu druge i Ëetvrte godi-ne). Dijete Êe izabrati agresivno pona-πanje kao izlaz iz razliËitih socijalnihsituacija. Ako ne nauËi nove naËine po-naπanja, a okolina ga svjesno ili nes-vjesno u tome podræava, povremenoagresivno ponaπanje prijeÊi Êe u uobi-Ëajen naËin ponaπanja u veÊini svakod-nevnih situacija.

Nelagoda - emocionalno uzbue-nje - agresivno ponaπanje - Ëesta nela-goda - poveÊana agresija - poveÊanosjeÊaj ugruæenosti - sve ËeπÊa nelago-da → agresivno dijete!

Djeca Êe se ponaπati agresivno i ka-da su umorna ili gladna, kada su u pot-puno novoj, zahtjevnoj situaciji, s pu-no vrπnjaka i malo kontrole odraslih.Tijekom svakog dana mijenja se razinanapetosti, pa time i agresivnost.

Kada ponaπanje nazivamoagresivnim

Dobar kriterij za provjeru radi li seo djetetovu agresivnom ponaπanju je-su odgovori na sljedeÊa pitanja:

1. Nanosi li dijete svojim ponaπa-njem neku vrstu πtete sebi, drugoj djeciili odraslima, ili uniπtava li materijalnesvari, ili ugroæava li biljke i æivotinje?

2. Krπi li dijete svojim ponaπanjemneka, za tu socijalnu situaciju dogovo-rena pravila ponaπanja?

Ako je odgovor na ta pitanja potvr-dan i ako uz to svojim ponaπanjem di-jete u drugih pobuuje jake i teπkeemocije (strah, ljutnja, bijes), koje oniteπko kontroliraju, to se ponaπanje mo-æe smatrati agresivnim. Djetetova ljut-nja dio je emocionalnog iskustva, aagresija je ponaπanje koje je Ëesto po-praÊeno ljutnjom.

»injenica da je agresivnost neugod-na i djetetu koje je iskazuje, olako sezanemaruje. Teæina agresivnosti zaonoga tko je iskazuje leæi prije svega uteπkim emocijama koje prethode i ma-nifestiraju se kroz agresivno ponaπa-nje. Takva djeca gube kontrolu nad so-bom i situacijom, πto otavara put zaloπu sliku o sebi i nisko samopoπtova-nje. Agresivnosti sklona djeca nesigur-na su, nesretna, orijentirana jako na se-be i svoje ponaπanje.

Roditelji i odgajatelji teπko se noses takvom djecom, Ëesto su blokirani, isami preplavljeni, jer i kod odraslihizazivaju snaæne negativne emotivnereakcije, Ëak i paniku. Zato odrasli uvi-jek trebaju zadræati kontrolu nad so-bom i situacijom, bez obzira na teπko-Êe, jer samo tako moæemo i moramopomoÊi djetetu koje je bespomoÊno,nesretno i agresivno!

POMOZIMO IM DA BUDUSRETNI!

Mirela GrbiÊ, prof.

AGRESIVNOST

TO JE MOJA IGRA»KASmatra se da je agresivno ponaπanje naËin za traæenje pomoÊiËak kod 50% djece, kojima je potrebna dodatna struËna pomoÊ!


14

Zbog toga izbor igraËke zavi-si, na prvom mjestu, od uz-rasta djeteta. U predπkolsko do-

ba omiljene su igraËke pijesak, lutka,kolica, vlakiÊ za guranje, konj za nji-hanje, tricikl, kocke za slaga-nje slika, veÊe lopte, djeËjiautomobil itd. Manje zani-manje pobuuje promatranjeneke slike ili predmeta, niza-nje, slikanje. Djeca od Ëetirigodine najviπe vole kocke zakonstruiranje i graenje. Pi-jesak i lopatice joπ uvijek suomiljeni, kao i sve druge vr-ste neoblikovanog materija-la. Sve se viπe manifestirajusklonosti za igraËke kojeomoguÊavaju stvaralaËku ak-tivnost. Osim toga, omiljenesu igraËke iz æivotinjskogsvijeta, plastiËni materijali,mala transportna sredstva itd.

S djetetovim rastom raste i razvijase sklonost prema igraËkama koje onomoæe samo mijenjati i prilagoavatisvojim æeljama. Gotove igraËke iz tr-govine mogu trenutno kod djeteta po-buditi velik interes i oduπevljenje. Na-kon kratke upotrebe, dijete gubi inte-res za tu igraËku. Znatno veÊa zabavabit Êe mu da tu igraËku rastavi: njezinisastavni dijelovi mogu, svaki za sebe,znatno viπe posluæiti kao igraËka.

Pogreπno je miπljenje da su najbo-lje kupovne igraËke, koje sluæe kao za-bava viπe odraslima nego djeci. PravaigraËka treba pridonijeti stvaralaËkojaktivnosti djeteta. U predπkolskoj dobiveoma vaæna igraËka je i scenska lutka.

Scenske lutke

©to se tiËe metode rada sa scenskimlutkama, ona je jednostavna. Dijeteodabire lutku, kreira priËu, dodjeljujeuloge. S obzirom na to da mnoga djeca

nisu nikada bila u doticaju sa scenskomlutkom, potrebno je protumaËiti kakose lutke animiraju, a nekoj djeci u po-Ëetku je potreban poticaj. Simbolikomscenske lutke moæemo s djetetom ko-municirati da mu odigramo “igru po-ruke”, dijete Êe prepoznati u igri poru-ku i bez rijeËi.

Zanimljivo je da, kada dijete izieiz pasivne faze, Ëesto zna odigrati igruna drugaËije naËine, obogaÊenu ili pro-æetu problemima koji ga tiπte.

Lutku, osim tehniËke strane (nekeolakπice u animaciji), ne valja posebnoprilagoavati uzrastu djeteta. U raznimuzrastima dijete Êe razliËito koristitiistu lutku.

IgrajuÊi se, dijete stjeËe iskustvo i

odreene utiske o oblicima, bojama,veliËinama, kakvoÊi materijala, zvuko-vima. Funkcionalna je vrijednostigraËke u tome πto ona potiËe dijete naaktivnost, djelatnost. IgraËkom dijete

æeli neπto uËiniti, npr. slaga-njem kocaka sagraditi zami-πljenu graevinu, vozilo na-puniti raznim predmetima.

Oblikovna je vrijednostigraËke u njenoj moguÊnostida potiËe dijete na stvaranjeodreenih situacija i na opo-naπanje ljudi, a time i na obli-kovanje vlastitoga svijeta.IgraËka pomaæe djetetu dastupi u odreene emocional-ne odnose, da kontaktira s vr-πnjacima ili odraslima. Onamora biti izraena tako da neπteti zdravlju djeteta, a mate-rijal da se lako Ëisti i dezinfi-

cira. Pedagoπki vrijedna i pravilno iza-brana igraËka ima vaænu ulogu u inte-lektualnom, fiziËkom, moralnom iestetskom odgoju predπkolskoga dje-teta.

Vrhunac doba igranja igraËkamapada izmeu πeste i osme godine. Po-slije toga poËinje opadanje interesa zaigraËke. Tada je zanimanje djeteta sveviπe usmjereno na sportske i grupneigre, na Ëitanje i uopÊe na aktivnostikoje ne zahtijevaju neku posebnuigraËku. Dijete traæi drugu vrstu mate-rijala, koji Êe viπe zadovoljiti njegovepotrebe.

Duπanka MarijanoviÊ,

odgajateljica

Dijete i igraËke

Poticanje kreativnostiU poËetku djetetova æivota igraËka je samo sredstvo za njegovo upoznavanje okoline. Dijete

igraËkom maπe i njom lupa, udara je i siπe. Kasnije mu ona sluæi za imitaciju rada odraslih i zaimitativnu igru uopÊe. U kasnom djetinjstvu igraËka poËinje gubiti svoje prvobitno znaËenje jer se

u toj dobi dijete posveÊuje ekipnim i borbenim igrama.


15

Da bi se dijete zdravo razvijalo iraslo, ono se igra i u svojuigraËku maπtom moæe pretvo-

riti bilo koji predmet. IgraËka koju di-jete kreira jest kreativnost djeteta pre-tvorena u stvarnost kroz igru razliËitimmaterijalima. VeÊinu igraËaka dijetedobije od odraslih, zato je vaæno znatikoje su igraËke dobre za vaπedijete.

Do prve godine

Dijete primjeÊuje zvuko-ve, pokrete, dodire i boje. Raz-vojna faza usta-ruka. IgraËkemoraju biti jednostavne, po-velike, lagane i svijetlih boja.IgraËke koje se unose u kreve-tiÊ moraju biti od materijalakoji se pere. Do prve godineto su: igraËke koje na pritisakproizvode zvuk, Ëvrste neupa-ljive zveËke napravljene od“toplog” materijala, svijetloobojeni likovi koji vise u vi-dokrugu djeteta, a pomiËu sestrujanjem zraka, perive lutke i punje-ne æivotinje s utkanim crtama lica, svi-jetlo obojene lopte od tkanine ili gume,malo naborane povrπine, neslomljiveπalice i drugi glatki predmeti koji semogu stavljati u usta, ævakati, neslom-ljivi obruËiÊi koje dijete grize prigo-dom izbijanja zuba, a koji se mogu ste-rilizirati.

Od prve do druge godine

Razdoblje pokretljivosti, istraæiva-

DjeËje igraËke

U skladu s dobiDjetetova sve veÊa sposobnost djelovanja na svijet koji ga okruæuje ima vaæne psiholoπke posljedice.

Dijete stjeËe osjeÊaj moÊi, jednako kao i znanje o okolini, ukljuËujuÊi i znanje o prostornimodnosima, udaljenostima i visini. Njegovu sposobnost djelovanja uveliko razvijaju i igraËke

adekvatne njegovoj uzrasnoj dobi. One pospjeπuju i njegov motoriËki razvoj koji se sastoji od sveveÊe usklaenosti temeljnih pokreta, koji obuhvaÊaju pokrete kretanja, pokrete baratanja

predmetima i pokrete odræavanja ravnoteæe.

nja svega stavljanjem u usta, radozna-losti. IgraËke su: kockice od tkanine,knjige sa stranicama od kartona ili tka-nine, igraËke koje dijete vuËe za so-bom na uzici, igraËke za slaganje (npr.kocke itd.), zrcala, ali ne staklena,igraËke za rastavljanje, sloæene od ve-likih dijelova.

Od treÊe do Ëetvrte godine

Neiscrpna æivahnost. Maπtanje ioponaπanje. Dobre su: igraËke kojimadijete moæe promijeniti izvorni oblik,Ëvrsti kamioni i neelektriËni vlakovi,metalni pribor za Ëaj, lutke u jedno-stavnoj koπuljici s rasporom u cijelojduæini, poveÊe drvene kuglice naniza-

ne na vrpci, komplet za sla-ganje koji se sastoji od veli-kih, lako spojivih elemena-ta, sastavljanje slika iz veli-kih, lako spojivih elemena-ta, sastavljanje slika iz veli-kih, nepravilno izrezanih di-jelova, jednostavna glazba-la, raËunala s velikim kugli-cama, rupiËasta daska zaumetanje ËunjiÊa, velikeolovke za crtanje, ËvrsteigraËke koje se navijaju iliimaju pogon na trenje, bla-go oπtre πkarice, jednostav-ne igre kartama i druge stol-ne igre.

Od Ëetvrte do πeste godine

Razvoj smisla za skupnu igru. Us-klaenje tjelesnih pokreta. Za igranjesu dobri: razliËita geometrijska tijela,slikovnice, kantica i lopatica, mario-nete, vodene boje, plastelin i drugi ma-terijali pogodni za modeliranje, jedno-stavni kaleidoskop, igraËke s pogonomna pero ili na trenje, papirne lutke zaizrezivanje, magnetski brojevi i slova,flanelograf, sloæeniji kompleti za sla-ganje, zmajevi, πablone za ispisivanje

Od druge do treÊe godine

Razvoj govora. Velika radoznalost.Dobre su igraËke: ploËica i kreda kojase ne praπi, niski konjiÊ za ljuljanje,jednostavna glazbala, sastavljanje jed-nostavnih slika iz velikih, nepravilnoizrezanih dijelova, tombola i sliËneigre, drvene æivotinje, kocke s brojevi-ma i slovima, igre pomoÊu kojih sevjeæba raspoznavanje boja, veliËina ioblika.


16

slova, knjige o raznim aktivnostima,sloæenije stolne igre i igre kartama, jed-nostavna glazbala, bicikl s pomoÊnimkotaËima, kotaËi od 20 cola (52,68cm).Da biste bili sigurni u pogledu veliËinebicikla, povedite svog maliπana sa so-bom u trgovinu. Posjednite ga na bi-cikl, neka ruke poloæi na drπke uprav-ljaËa, a jednu petu na donju pedalu.

Od πeste do osme godine

Razvoj smisla za samostalnu igru.Ciljevi u podruËju tjelesnog i misao-nog. IgraËke mogu biti: zmajevi, bro-dovi i avioni bez benzinskog pogona,marionete i marionetsko kazaliπte, sa-stavljanje sloæenih slika iz velikih di-jelova, igre koje iziskuju poneπto od-gonetavanja, dobro izraeni komplet

lakog orua, lutke i oprema za lutke,pribor za igru trgovine, banke itd.,magneti, poveÊala i sprave koje jedno-stavno predoËuju temeljna znanstvenanaËela, preπa za cvijeÊe, jednostavnaglazbala.

Duπanka MarijanoviÊ,

odgajateljica

Ta se tvrdnja, drugim rijeËima,moæe tumaËiti kao poseban od-nos izmeu Ëovjeka i njegovog

stopala, odnosno kao pitanje πto je Ëo-vjek uËinio za svoje stopalo. Saæeto semoæe reÊi da se Ëovjek moæe identifi-cirati sa svojim stopalom, a takoer ida je stopalo pilastar, temeljljudskog intelekta pa bi ga semoglo nazvati i 'planina-stopalo'.

Boso je prirodno

Dakle, stopalo je u tijesnojvezi s psihomotoriËkim razvo-jem, a taj je razvoj u dobi od 3.do 6. (-7) godine izrazito ubr-zan, tipiËan i svojstven upravotoj dobi. Dijete tada doæivljavaprvu fazu prkosa ('prvi puber-tet'), dolazi do buenja svijestio vlastitom Ja, tj. postaje svje-sno svog Ja, a kasnije se pridru-æuje i svijest o predmetima. Rastu mustvaralaËke snage, a fantazija je u nji-hovoj funkciji i sve viπe nema racio-nalnih granica. Prethodno (u prve trigodine) nalaæenje, kasnije postaje iz-nalaæenje. Takav svekoliki razvoj pra-

KRETANJE BEZ GRANICA

ti i motorika koja je, sukladno psihiË-koj motivaciji, sve bogatija, opseænijai potentnija. Naravno, u takvom okruæ-ju i stopalo, kao temeljna struktura udoticaju s podlogom (okolinom), po-prima svoju znaËajnu ulogu. PremaSutherlandu, odlike se zreloga hoda

mogu vidjeti u djeteta od tri godine(neki autori kaæu i Ëetiri). Dakle, hodzapoËet u dobi od oko godinu dana sa-da pokazuje svoju 'zrelost', tj. karakte-ristike hoda odrasloga Ëovjeka. To zna-Ëi da Êe dijete nakon svoje Ëetvrte go-

dine motoriËki biti u stanju u hodu itrËanju oponaπati odrasloga Ëovjeka ida Êe moÊi lako odgovoriti na svojenarasle stvaralaËke snage ∑ fantazije.Nepotrebno je naglaπavati izrazitu mo-toriËnost u kretanju djece te dobi usvim uvjetima ljudskoga æivljenja i

okoline u kojoj æive. Stoga se postavlja i pitanje

odgovarajuÊe obuÊe, koja Êezadovoljiti potrebe djeteta u tojdobi. Prirodan je naËin hodadjeteta i Ëovjeka bez obuÊe, tj.bosih stopala. Moderan naËinæivota u visokociviliziranim,urbano izgraenim sredinamatakav je naËin hoda praktiËkiizbacio iz uporabe pa se za kre-tanje koristi obuÊa u oblikurazliËitih vrsta postola. O pr-vim postolama u jednogodi-πnjeg djeteta veÊ smo pisali.Dijete s veÊ razvijenim stopali-

ma i hodom sada treba oblikovani ulo-æak, izraen tako da podræava oba svo-da stopala. I naπ zakonodavac, i HZZOpriznaju razvijenost stopala s tri godi-ne i dopuπtaju nabavu na njihov teretortopedskih korektivnih uloæaka u

ZnaËenje ljudskog stopala (a, naravno, s njime i obuÊe) u stalnom je æariπtu medicinske inemedicinske javnosti. Moæda bismo potvrdu vaænosti stopala u ne/medicinskoj praksinajbolje naπli u jednoj od misli Jonesa Wooda iz 1940. godine, kada je izjavio kako je

'stopalo takva struktura koja Ëovjeka razlikuje od æivotinja'.

OBU∆A U MALE I PRED©KOLSKE DJECE


17

svim sluËajevima Pes planovalgusa(spuπtenog i u stranu deformiranog sto-pala). Neki ortopedi dopuπtaju razvoj irazvitak stopala do Ëetvrte, a neki i doπeste godine, buduÊi da se iskustvenoutvrdilo (i svakodnevno povruje) ka-ko upravo u toj dobi svrπava drugi naj-jaËi razvoj stopala (prvi je do godinedana). Zato, prateÊi i dopuπtajuÊi pri-rodni svrπetak razvoja stopala, ne br-zaju s ortotskom i terapijom ortoped-skom obuÊom, veÊ savjetuju samovjeæbe jaËanja stopala i hoda po nerav-nim podlogama (πljunkovitoj plaæi, ka-menim neravnim podlogama, nerav-nim livadama, Sobnoj plaæi® i sl.).

Osim veÊ ortopedski oblikovanoguloπka, postole bi u toj dobi trebale upotpunosti zadovoljavati ranije opisa-ne djetetove motoriËke zahtjeve, i toprije svega u morfoloπkom smislu. Po-stole bi trebale pratiti rast i razvoj sto-pala u duæini, πirini i visini dorzuma('rista') pa tu treba savjetovati (a πto jeu praksi nekad teæe izvodivo!) da po-stola πto bolje pristaje stopalu kako biju dijete osjetilo 'kao svoju' i s njomeimalo πto manjih problema (kada je ve-Êa veÊ i za samo jedan broj, dijete bitnoteæe hoda i trËi i osjeÊa se sputanim, tj.ne æeli takve postole; moæda je i prepo-ruka za veÊ noπenim postolama stari-jeg djeteta ili od prijatelja bolja od ku-povine uvijek velikih i nikad postolaprave veliËine za tu dob). Postole tre-baju Ëvrsto prianjati stopalu (ne preËvr-sto! ∑ paziti na cirkulaciju stopala), tj.treba ispravno koristiti vezice ili druginaËin uËvrπÊivanja postola za stopalo('ËiËak trake' i dr.). SreÊom, u toj dobine rabi se joπ nelogiËna i neprihvatlji-va moda dijela adolescenata koji svojepostole ne vezuju!

Zaπtitna i estetskauloga postola

©to se tiËe ËvrstoÊe i visine gor-njeg dijela postole, struËno-znanstve-ne studije pokazale su kako ne postojerazlike u dinamici stopala tijekom ho-da, a niti promjene koordinacije strate-gije hoda u gleænju u razliËito tvrdim,odnosno visokim postolama. Mi bismou toj dobi preporuËili ipak neπto mekπe

postole od onih preporuËenih za uËe-nje prvih koraka. Razlike u obuÊi trebapratiti u odnosu na muπko-æensko sto-palo, koje zapoËinju veÊ u toj dobi, i tokako u veliËini, tako i u morfoloπkomizgledu stopala. Kao i za odrasle, pre-poruka je kupovati postole nekog pro-izvoaËa Ëiji su kalupi raeni premapopulaciji te regije jer je poznato darazliËiti narodi na razliËitim kontinen-tima imaju razliËite karakteristike uformi, obliku i veliËini stopala. U tojdobi obuÊa mora imati i naroËito na-glaπenu zaπtitnu funkciju, o Ëemu ve-Êina proizvoaËa vodi potrebnu skrb.U ovom stoljeÊu modernih tehnologijai materijala, πto su na velika vrata uπlii u prozvodnju postola, treba reÊi kakosu neki od tih materijala doslovno re-volucionalizirali obuÊu, prije svegasvojstvima ËvrstoÊe i elastiËnosti, sjedne, i niske teæine, s druge strane.Svojim izvrsnim zaπtitno-toplinskimsvojstvima (propusni za zrak i paruprema van, a nepropusni za tekuÊinuprema unutraπnjosti postole, kao πto sunpr. Gore-Tex®, Sympatec® i drugi),ti su materijali doslovno ukinuli podje-lu obuÊe na zimsko-ljetne modele, veÊse takve postole mogu nositi cijele go-dine, s jednakom udobnoπÊu i s jedna-kim zaπtitnim svojstvima. Ono na πtotreba paziti jest eventualna moguÊnostalergije na neki od tih sintetiËkih mate-rijala pa bi roditelji, prilikom kupovi-ne, a sukladno nalazu alergijskog te-sta, o tome morali voditi raËuna.

»esto je prisutno pitanje uporabeviπenamjenske πportske obuÊe u sva-kodnevnom æivotu. StruËno-znanstve-na testiranja pokazala su, ukljuËivo iekstremno zahtjevne (visoke, tvrde, te-πke) planinarske i skijaπke postole, dane postoje razlike u dinamici stopalatijekom hoda i πportskih aktivnosti unjima pa se one mogu preporuËiti zauporabu u takvim aktivnostima. Viπe-namjenska πportska obuÊa (popularne'tenisice') danas je najpopularnija obu-Êa, kako meu djecom, tako i meuodraslima. To je postignuto zahvalju-juÊi najmodernijoj tehnologiji njiho-vog dizajniranja i njihove proizvodnje,nizom patentiranih pozitivnih rjeπenja

u odnosu na klasiËne postole, a πto jesvaki od nas i praktiËki iskusio. Dakle,ne postoji zabrana za njihovo noπenje,naprotiv. Ipak, kao πportski lijeËnik du-æan sam savjetovati mlade πportaπe po-Ëetnike, a neki od njih zapoËinju s re-kreativno-πportskim aktivnostima veÊu toj dobi ∑ ne koristiti istu πportskuobuÊu za svakodnevno noπenje i za re-kreativno-πportske aktivnosti. To zatoπto uporaba obuÊe u razliËitim æivot-nim aktivnostima obuÊu troπi i oslab-ljuje na jedan, a tijekom πportskih ak-tivnosti na drugi naËin pa bi u kritiË-nom trenutku naroËitog πportskogpregnuÊa njihova uloga mogla izostati.Takoer, razliËite tvrdoÊe i povrπinepodloge terena na kojima se πportskaaktivnost izvodi, traæe i posebno izra-en potplat. Ipak, moæda je od sveganajvaænije (a πto je i znanstveno potvr-eno) voditi raËuna o petnim umeci-ma-'amortizerima', πto su i te kako po-trebni tijekom πportske aktivnosti natvrdim podlogama. Tada svojim djelo-vanjem zaπtiÊuju stopala, koljena, ku-kove i kraljeænicu i, smanjujuÊi napre-zanja miπiÊa, poveÊavaju sposobnostiπportaπa i preveniraju ozljeivanje. Upojedinim sluËajevima najbolji seuËinci postiæu izradom individualnihortopedskih uloæaka, πto joπ dodatnoolakπava πportaπima nastupe na tvrdimi ljudskom tijelu neprimjerenim tere-nima za izvoenje πportske aktivnosti.

©to se tiËe zahtjeva specifiËne po-pulacije djece s deformacijama stopalai nogu, kao i nekim drugim bolestima utoj dobi (npr. cerebralna paraliza, bo-lesti uzrokovane bolestima kraljeæniË-ne moædine i dr.), njihove potrebe zaobuÊom individualne su i obiËno se iz-vode u specijaliziranim i za to ospo-sobljenim ortotskim tvrtkama i po na-logu lijeËnika specijalista (najËeπÊe or-topeda i fizijatara).

Uz obuÊu treba paziti i na djeËjeËarape (najbolje pamuËne ili od najno-vijih materijala podloænih znojenju).

»uvajte i razvijajte svoja stopala ∑Ëime Êete bolje razvijati i sebe!

Mr.sc. Sandi StoπiÊ,

dr.med.


18

Razumijem roditelje: u ovo vri-jeme besparice nije lako djecistalno kupovati nove naoËale.

Kad treba nova dioptrija, joπ nam seËini i opravdano. Nije dijete krivo πtose dioptrija mijenja. Meutim, kad ihsvako malo skrπi ∑ to nas veÊ pomaloizluuje. Opet dodatni troπak s kojimnismo raËunali! “©to ih malo ne pazi?Sad nek’ saËeka dok ne popravimo au-spuh.” Ponekad su prioriteti odluËuju-Êi, ali su neki prioriteti krivi. U daneblagdana spiskali smo tisuÊe kuna naono πto Êemo pojesti. Uæitak kratkogdaha, ali veseli. S druge strane, kaddjetetu treba nabaviti nove naoËale, ko-ji put kaæemo “NE!”, ili barem:”Nejoπ!” Tako, naæalost, razmiπlja velikbroj roditelja.

Ne πalite se s djeËjim oËima

Blagdane smo veÊ i zaboravili, anaπe dijete joπ nema naoËala. Moædabismo mislili drugaËije kad bismo zna-li da se djeca raaju s nesavrπenim vi-dom. OËi se razvijaju sve do πeste go-dine. Tijekom prvih godina jako je vaæ-no oËima priuπtiti najbolji moguÊi vidkako bi do djeËjeg mozga stizala is-pravna slika onog πto dijete okruæuje.Jedino tako moæe nauËiti kako izgledasvijet oko njega. Dijete uËi razlikovatioblike i boje, udaljenost, dubinu, brzi-nu kretanja predmeta… UËi obrise slo-va i brojki, doslovce hrani mozak po-dacima koji Êe mu kasnije u æivotu osi-gurati ispravno rasuivanje i inteli-gentno, logiËno razmiπljanje.

©to ako u ranim godinama vidimutno

Cijeli mu æivot moæe krenuti u ne-æeljenom pravcu. Dijete ne zna reÊi daneπto nije u redu. Vidi koliko vidi i nebuni se. Zapravo, niti ne zna da se mo-æe vidjeti bolje. ©to je najgore - vrije-me prolazi, a djeËji se vid razvija kri-vo. Mozak, koji cijelo vrijeme dobivaloπu sliku, na kraju se pomiri s tomsituacijom misleÊi da tako svi trebajuvidjeti. Kad jednog dana, na nekomsistematskom pregledu, npr. za upis uodreeno zanimanje, lijeËnik ustanovida dijete ne vidi dobro, prva pomisaoroditelja je ∑ naoËale. Kao da Êe naoËa-le rijeπiti sve probleme godinama za-nemarivanog vida. Naæalost, popravkanema. Razvila se slabovidnost. Lijeno

oko i mozak viπe ne komuniciraju. Za-pravo je mozak izgubio interes da biloπto popravi. Navikao se na muteæ koje-mu je godinama bio izloæen.

Tko je odgovoran

Djeca nisu, barem ne dok su jakomala. Odgovorni su oni koji o njimaskrbe, najËeπÊe roditelji. Kad okulistprvi put ustanovi potrebu noπenja nao-Ëala u djeteta, svu brigu o redovitimkontrolnim pregledima i “servisiranju”djetetova vida snose roditelji. Kolikogod im odlasci okulistu bili mukotrpni,a izrada naoËala izgledala kao “tro-πak”, zapravo je sve to “investicija”uzdravlje njihovog djeteta, ulog od ko-jeg Ëesto zavisi πto Êe od djeteta jed-nog dana postati.

»esto se pitam zaπto poneki rodite-lji odgaaju dovesti dijete okulisti nakontrolu, a trËe lijeËniku na prvu crticutemperature. Stav okoline i neznanje.Zamislite da vaπe dijete neπto boli. Pla-Ëe, muka vam je sluπati ga, neugodnovam je zbog drugih koji to sluπaju. SvioËekuju da neπto poduzmete i, konaË-no, kad vi to ne moæete izdræati, juritehitno lijeËniku.

A kad su u pitanju oËi, vid, dioptri-ja… Ne boli. Dijete ne plaËe. Nitko nezna da se uopÊe neπto zbiva. Zaboravi-li ste da je okulist preporuËio kontroluna koju je trebalo odvesti dijete joπ pri-je πest mjeseci. ©vercate se, a to nitkone primjeÊuje. “Ima vremena” ∑ mislemnogi roditelji. E, baπ u tome je πtos!

DJE»JE NAO»ALE

Troπak za roditelje ili ulog u buduÊnostRoditelji, je li vam poznato ovo: “Opet je izgubio naoËale… Nema ni mjesec dana da

smo kupili nove naoËale, a veÊ ih je razbio… Stakla se nisu razbila pa smo joj ihpreselili u novi okvir… Ovaj se okvir neÊe iskriviti… SunËane naoËale ∑ πto Êe mu to…?”


19

Nema vremena

Svaki bi nedostatak vida trebalo ot-kriti πto ranije. Uspjeh lijeËenja ovisi otome koliko je rano stanje otkriveno.LijeËenje slabovidnosti poËinje otkri-vanjem prave dioptrije. »im smo je iz-mjerili, treba je na naoËalama ponuditioku. Time smo mu dali πansu da vidioπtro i πalje mozgu ispravnu sliku. Ja-Ëamo kondiciju oka i mozga. Naravno,rezultat ovisi o stupnju “lijenosti” okau kojem smo lijeËenje zapoËeli. Ovo sene odnosi samo na onu djecu koja prviput poËinju nositi naoËale, nego i nadjecu koja su ih neko vrijeme veÊ nosi-la, ali su ih po tko zna koji put uniπtila.Roditelji koji im ne nadomjeste naoËa-le u najkraÊem roku, dovode u opa-snost proces “bruπenja” slike. Na slje-deÊoj Êe kontroli dijete vidjeti loπijeiako je dioptrija moæda ostala ista. Tose desi onda kad roditelji kaæu: “Neovaj mjesec!”

Mogu li stara stakla u novi okvir

Mogu ako je okvir identiËan ono-me koji se razbio. Meutim, svakopreoblikovanje veÊ noπenog staklaobiËno rezultira time da se staklo skro-ji tako da popuni novi oblik okvira, alineÊe viπe svojim centrom biti ispredzjenice. Dijete gleda kroz periferijustakla i dobiva iskrivljenu sliku. Opetse mozak uËi krivome. Osim toga, tkovam garantira da se dioptrija nije pro-mijenila? Stara su stakla preæivjela veÊneko vrijeme, a oko je u meuvremenuporaslo. Bilo bi pametno to ipak kon-trolnim pregledom provjeriti.

Stakla noπena neko vrijeme sigur-no su se izgrebla. Teπko je odrasle na-uËiti da se naoËale ne odlaæu staklomna podlogu, a kamoli djecu. Tako Êeonaj srediπnji, najistureniji dio staklaimati mutnu sjenu, a naπe Êe dijete kroznju morati gledati joπ neko vrijeme dokmu ih ne zamijenimo.

Staklo ili plastika

Stalno govorim “staklo”, jer je tajizraz uvrijeæen kad govorimo o naoËa-lama. Meutim, danas se uglavnom uokvire ugrauju razliËiti plastiËni ma-

terijali. Prozirnost im je besprijekorna,optiËka svojstva takoer, a neÊe se la-ko razbiti. NaroËito nam je to vaænokad zamislimo da naπe dijete moæe za-raditi koji udarac loptom direktno uglavu ili se ozlijediti na neki drugi na-Ëin. Ta plastiËna “stakla” neÊe tadaozlijediti oËi.

Koliko djeca vole naoËale

S djecom koja imaju minus dioptri-ju obiËno nema problema. »im se nao-Ëalama neπto desi, ona Êe sama natje-rati roditelje da neπto poduzmu. Onaznaju razliku. S naoËalama puno boljevide i rado ih nose. U pravilu ne skida-ju naoËale bez prijeke potrebe. Peru ihi Ëuvaju od grebanja, jer svaku nesavr-πenost na njima doæivljavaju kao “kaz-nu”. Njima naoËale Ëesto mijenjamo,ne zato πto ih uniπte, nego im se minusdioptrija mijenja.

Problem su djeca s malom plusdioptrijom ili ona s veÊ razvijenim lije-nim okom. Njima je svejedno. Ovi pr-vi vide jasno i bez naoËala, ali se prigledanju umaraju do te mjere da izbje-gavaju sve intelektualne aktivnosti ko-je im izazivaju napor. Popuste u πkoli,jer im se ne da uËiti. Stradaju ocjene!Ovi drugi gledaju boljim okom, a toπto lijeno oko sve viπe slabi u svojojfunkciji, ne brine ih previπe. To okoionako sluæi za “ukras”. NaoËale ihuglavnom nerviraju i “baπ je dobro πtosu se razbile, ne moram ih nositi”. Su-per dijete za roditelje tipa “Ne joπ”.

Kakve naoËale izabrati

Vaæno je u razgovoru s roditeljimaustanoviti kakav je njihov stav i moti-vacija za noπenje naoËala u njihovadjeteta. Okulist tada moæe dati nekoli-ko korisnih savjeta za izbor naoËalakoje Êe doista biti pravo pomagalo zarazvoj vida, a ne samo jednokratni hirda se zadovolji savjest. Zaπto “sa-vjest”? Prvi put kad okulist djetetu pro-piπe naoËale, roditelji Ëesto osjeÊajukrivnju i zabrinutost. Misle kako su onigenetski prenijeli svoj problem s vi-dom na dijete. Neki su toliko zabrinutida Êe previπe investirati u prve naoËa-le. Nije potrebno. Ionako Êe ih vjero-jatno brzo uniπtiti. Kad treba nabavitinove, takvi “savjesni” zakljuËe kakosu veÊ ionako previπe potroπili, pa sadsljedeÊe neka Ëekaju.

Nakon par mjeseci evo ih ponovo.“Sad moæe”, ne viπe onako luksuznekao prve naoËale, nego najËvrπÊe. Dru-ga krajnost. Nije dobro. Takve se kad-tad ipak razbiju, a veÊina ih izgledaprerobustno i djeci se ne sviaju. Tu sepostavlja pitanje kome se naoËale tre-baju viπe sviati: roditeljima ili djeci. Ijednim i drugim, ali je naglasak na Ëi-njenici da se dijete s naoËalama trebadobro osjeÊati. Djeca veÊ od svoje petegodine imaju odreenu predodæbu osebi. Kaæu:”NeÊu one πtreberske nao-Ëale!” Biraju modne linije kakve videna poznatim osobama. Treba djecu slu-πati i donekle im popustiti. U protiv-nom neÊe nositi naoËale. Skinut Êe ihËim zamaknu za ugao na putu do πkole.Æaliboæe truda i troπka. OËi su opetostale prepuπtene mutnom vidu, a mo-zak osiromaπen za puno vrijednih saz-nanja.

Kakva stakla odabrati

Roditelji zabrinuti da Êe Ëesto mo-rati nabavljati djetetu naoËale, nastojatÊe odabrati stakla koja se neÊe izgrep-sti, da πto dulje traju. Slaæem se datreba zaπtitni sloj protiv grebanja, ali jeupitno treba li baπ biti najskuplji. ©toÊe vam vrhunski zaπtitni sloj kad Êe sedioptrija brzo promijeniti kako dijeteraste i opet Êete mu mijenjati staklakoja se do tada neÊe ni stiÊi izgrepsti


20

prosjeËnom uporabom? Kaæem “pro-sjeËnom”, jer ako baπ zgazimo naoËa-le, tada im ni vrhunska zaπtita neÊe po-moÊi. Antirefleksni sloj na naoËalamauklanja nepotrebno bljeπtanje i pobolj-πava kontrast. Tako oËi vide bolje uzmanje uloæenog napora. Jako je vaæani filtar protiv πtetnih sunËevih zraka.DjeËje su oËi osjetljivije na sunËevo

- po zadnjoj tehnologiji- zaπtita od grebanja- UV- zaπtita- antirefleksni sloj- tanka- lagana- prilagoena za duæe

gledanje u monitor

Umjesto zakljuËka

Tablica koju je napravila Essilorova πkola optike:

PreporuËeni okviri VrtiÊ

(mlai od 6 godina)Osnovna πkola

(6-10 godina)Tinejdæeri

(stariji od 11)

- fleksibilna plastika- lagani- koji ne spadaju s uπiju- ovalni da pokriju oko (ne

okrugli kod astigmatizma)- mekani nosni dræaËi- u πarenim bojama

- dopadljivi- plastika ili nealergizirajuÊi

metal (starija djeca)- s potpisom likova iz filmova

(Harry Potter, Barbie)

- moderni- metalni- buπena “stakla”- dizajnerski okviri

Prikladna “stakla” - izdræljiva, sa zaπtitom odgrebanja

- lagana plastiËna, koja neoptereÊuju nos

- s UV- zaπtitom- ekonomski prihvatljiva zbog

Ëeste izmjene

- otporna na udarce- neslomljiva- sa zaπtitom od grebanja- lagana- stanjena da ne “strπe” iz

okvira

zraËenje jer im je leÊa u oku prozirnijaod leÊe odraslih ljudi. Moæe se oËeki-vati da djeca viπe vremena provode naotvorenom, pa su tako svakodnevnoizloæena veÊoj dozi zraËenja. Rjee ne-go odrasli, djeca nose sunËane naoËa-le. Baπ zato, dioptrijske naoËale u dje-ce treba iskoristiti kao πtit protiv sunca.

Poruka je roditeljima: buduÊi da je

vid nemjerljivo bogatstvo, ne πalite ses djeËjim oËima.

Nositi naoËale nije kraj svijeta zadijete. Naprotiv, to je ulog u buduÊ-nost. Roditelji koji to shvate mogu bitimirni i ponosni jer su poduzeli sve dase njihovo dijete pravilno razvije dosvojeg punog potencijala.

Mr.sc. Inge BoπkoviÊ

DragiËeviÊ, dr.med.

NajËeπÊe bolesti

Akutne respiratorne bolesti najËe-πÊe su akutne bolesti Ëovjeka. Akutnou nazivu znaËi nagli poËetak, s kratkimuvodom od nekoliko sati do jednog da-na, ali isto tako znaËi u pravilu relativ-

NauËimo kako pomoÊi djeciUlaskom djeteta u jaslice ili vrtiÊ zapoËinje i njegovo intenzivnije druæenje s vrπnjacima, πto

povoljno utjeËe na socijalizaciju, ali vodi i prvim uËestalijim infekcijama gornjih diπnih putova.Upravo ËeπÊe pobolijevanje djeteta pred roditelja postavlja niz pitanja od kojih su najËeπÊa “je li

oslabio imunitet djeteta”, odnosno “postoji li u vrtiÊu - jaslicama netko tko je nosilac nekebakterije”.

Akutne bolesti diπnoga sustava u djece predπkolske dobi

Odgovor je na prvo pitanje da jes djetetovim imunoloπkim su-stavom sve u redu, a na drugo

je da vjerojatno postoji netko tko nemora nuæno pokazivati znakove bole-sti, a moæe biti kliconoπa - klicosijaË.

Otprilike treÊina ljudi u ædrijelu nor-malno nosi neku od bakterija koja uosjetljivijeg domaÊina, odnosno kodsamog nosioca, u pogodnom trenutkuizaziva bolest.


21

no brzo ozdravljenje primjenom tzv.simptomatske terapije ili pak antibiot-ske terapije, no s nepredvidivim traja-njem “zdravog razdob-lja” do pojave nove bo-lesti.

Razlog za viπe od po-lovice posjeta pedijatru uprimarnoj zdravstvenojzaπtiti Ëine akutne bole-sti diπnoga sustava. U pr-vih pet godina æivota di-jete preboli prosjeËnoπest do devet akutnih in-fekcija diπnih organa. Odte djece njih deset postopreboli i po dvanaest in-fekcija godiπnje. U tojposljednjoj skupini naj-brojnija su djeca koja po-laze jaslice i vrtiÊe iliimaju braÊu ili sestre koji ih pohaaju.Vjerojatnost da Êe dijete predπkolskoguzrasta razviti simptom infekcije di-πnih putova nakon izlaganja uzroËnikupet puta je veÊa nego kod πkolskog dje-teta ili odrasle osobe. Razlog leæi u ma-lenoj “prokuæenosti” i slaboj specifiË-noj imunosti dojenËadi i predπkolskedjece. Na ovom mjestu treba spome-nuti Ëudna stremljenja da se porodiljnidopust sa 6 mjeseci æivota djeteta pre-kida te da postoji tendencija osnivanjajaslica za djecu veÊ od 6 mjeseci æivo-ta, πto je za navedenu dob ipak nepri-hvatljivo. Imunoloπki odgovor πesto-mjeseËnog dojenËeta slabiji je, i to izrazloga πto je ono upravo u toj dobi urazdoblju tzv. fizioloπke (normalne)hipogamaglobulinemije. To znaËi dasu protutijela dobivena od majke tije-kom trudnoÊe transplacentarno (putemposteljice) razgraena, a da svoja vla-stita dojenËe joπ nije stvorilo. Stoga sudjeca od 6 mjeseci do godine dana æi-vota najosjetljivija na infekcije u za-tvorenom kolektivu, a kada obole, Ëe-πÊe razvijaju komplikacije.

UzroËnici akutnih respiratornih in-fekcija na prvom su mjestu virusi, za-tim mikoplazme te bakterije. Jedan

uzroËnik, kao πto je npr. enterovirus,moæe u djece iste ili razliËite dobneskupine izazvati razliËite kliniËke sli-

ke - od obiËnog simptoma upale nosaili grla do upale pluÊa, bolesti praÊenepoviπenom temperaturom, s osipom ilibez njega do povraÊanja i proljeva, ilipak konjuktivitisa. Osim toga, uzroË-nik moæe biti i bakterija. Tada je i pri-stup lijeËenju potpuno drugaËiji.

Treba reÊi da laboratorijska dijag-nostika same infekcije nije nuæna. Njune treba zanemariti, ali nije neophodnodokazivati Ëime je infekcija prouzro-Ëena. Na osnovi kliniËke slike procje-njuje se i potreba za eventualnom pri-mjenom antibiotika.

»esto odlaze same

NajËeπÊe su bolesti gornjih diπnihputova: hunjavica - akutni rinosinusi-tis i akutni rinofaringitis u svim dob-nim skupinama, akutni adenoiditis(upala “treÊeg krajnika”) u djece odprve do Ëetvrte godine æivota, upalasrednjeg uha - otitis, angina, sindromkrupa (laringitis), bronhitis (koji moæeimati i opstruktivnu komponentu, kodkojeg praÊenjem djeteta treba razluËitiradi li se o astmi, zbog drugaËijeg tera-pijskog pristupa) te upala pluÊa - pneu-monija.

Ne bismo ulazili u lijeËenje svakepojedine bolesti, ali bismo mogli uop-Êeno savjetovati sljedeÊe. Pri pojavi

simptoma infekcije gor-njih diπnih putova - cure-nja nosa i/ili kaπlja, akonisu praÊeni ozbiljnijimporemeÊajem opÊeg sta-nja djeteta (dijete nor-malno uzima tekuÊinu,ne povraÊa, tjelesna tem-peratura je do 38°C i la-ko se normalizira primje-nom paracetamola), uzboravak djeteta kod kuÊeu trajanju od sedam danaobiËno dolazi do povla-Ëenja simptoma. Ako po-stoji ikakva dvojba kodroditelja i nesigurnost,najbolje je dijete odvesti

lijeËniku. LijeËnik ili medicinska se-stra telefonom mogu uputiti roditelja udozu lijeka za skidanje temperature,preporuËiti odreene kapi za nos te da-ti savjet o prehrani, a za sve ostalo po-treban je pregled. Kad postoji poviπe-na tjelesna temperatura koja traje viπeod tri dana, a dijete uporno kaπlje i uzkaπalj i povraÊa, dijete treba πto prijepregledati.

Roditelji Ëesto postavljaju pitanjezaπto se ne uzme bris nosa i grla djete-tu, odnosno kada Êe se uËiniti i treba liga ponavljati. Odluku o tome donosiodabrani lijeËnik djeteta ili epidemio-log, na osnovi pristiglih prijava o po-bolijevanju djece u pojedinom vrtiÊuili obitelji. Naime, svaki lijeËnik u pri-marnoj zdravstvenoj zaπtiti obvezan jeprijaviti bolesti koje podlijeæu prijaviepidemioloπkoj sluæbi æupanijskihispostava Hrvatskog zavoda za javnozdravstvo. Na osnovi pristiglih prija-va, odluËuje se treba li uËiniti epide-mioloπki izvid i nadzor. Brisevi nosa igrla s antibiogramom nisu nuæni za iz-bor antibiotika koji lijeËnik primjenju-je jer je glavni putokaz za njihov oda-bir kliniËka slika i dob djeteta.

Mr.sc. Sanjin Kilvain, dr.med.


22

Svaka buduÊa majka trebala bimisliti o svojim, a i o zubimasvog neroenog djeteta te pla-

nirati posjet stomatologu odmah na-kon prvog posjeta ginekologu. Stanjezdravlja njenih zubi imat Êe direktanutjecaj na razvoj djeteta. Akotrudnica ima zdrava usta i zube,ona Êe dobro usitnjavati hranu ina taj naËin omoguÊiti dobru pro-bavu. Svojim posjetom stomato-logu dobit Êe potrebne upute oprehrani koja ima direktan utje-caj na kvalitetu zubi njenog dje-teta (koji se tada formiraju ), opotrebnom higijenskom tretma-nu usta novoroenËeta, o mogu-Êim anomalijama u razvoju i nji-hovom lijeËenju te brojne drugeodgovore. Takoer Êe biti upoz-nata s pravilnim dojenjem i nje-govom vaænosti za pravilan rast i raz-voj usta i zubi.

U periodu bezubih usta ili pri nica-nju prvih zubi Ëesto se u djece javljajuoboljenja sluznice usta i jezika, u obli-ku jedne ili viπe ranica i crvenila (her-pes ili afta). Tako oboljela djeca ne-mirna su, plaËljiva i odbijaju hranu.SliËne reakcije susreÊemo u djece Ëijisu sluznica i jezik obloæeni bijelim na-slagama (gljivice). Vaæno je buduÊu

DIJETE I STRAH

majku poduËiti o higijeni usta, Ëime,kako i kada ju provoditi. U svim timsituacijama potrebna je suradnja sa sto-matologom.

Pojavom prvih zubi u ustima, akone i prije, potrebno je posjetiti stoma-

tologa. Tada se kontakt uspostavljakroz igru, πto svako dijete rado prihva-Êa i potpuno u tome surauje. Spozna-je steËene na taj naËin ostaju trajno po-hranjene u pamÊenju djeteta i trajni suzalog dobre suradnje stomatologa i dje-teta u buduÊnosti, pa Ëak i kad budepotreban neki agresivniji zahvat. Na-ravno, ne smije se zanemariti poziti-van stav roditelja koji je u toj æivotnojdobi doveo dijete u ordinaciju i pomo-

gao u formiranju prvog iskustva djete-ta. Ponavljani posjeti sa πirenjem zna-nja o aparaturi i tretmanima Ëine ma-log pacijenta sigurnijim i opuπtenijim.»eπÊi posjeti omoguÊavaju i provedbupostupaka prevencije razvoja anoma-

lija i oboljenja te, u sluËajevimapojave oboljenja, ranu terapijujer je ona jednostavnija, lakπa ibezbolnija.

Druπtvo je takoer odgovor-no za odræavanje zdravlja djecekroz sistematske preglede djeceu vrtiÊima i πkoli. Zbog maleobuhvaÊenosti djece smjeπta-jem u vrtiÊima, ta druπtvena bri-ga nedostatna je i uglavnom jeprepuπtena roditeljima.

ZakljuËno moæemo reÊi daje potreban rani posjet stomato-logu, a πto je on u niæoj dobi

djeteta, to je suradnja stomatologa idjeteta bolja i lakπa, a preventiva ano-malija i oboljenja uËinkovitija. Raniprvi posjeti stomatologu rezultira pre-vencijom razvoja straha i daje prostoraza izgradnju pozitivnih stavova djetetaprema stomatologu, stomatoloπkojaparaturi i svim stomatoloπkim zahva-tima.

Mr.sc. Ana FajdiÊ-Furlan,

dr.stom.

STOMATOLOGIJA

Ako se æelite pretplatiti na Narodni zdravstveni list, dovoljno je da

nazovete telefonski broj 21-43-59, 35-87-92 ili poπaljete dopisnicu sa

svojim podacima (ime, prezime, adresa) u Nastavni Zavod za javno

zdravstvo, Odjel socijalne medicine, 51000 Rijeka, Kreπimirova 52a.

Kako postiÊi da moje dijete odlazi u stomatoloπku ordinaciju kao u vrtiÊ? To je najËeπÊe pitanjeroditelja male djece. Odgovor je vrlo jednostavan: treba prvi put doÊi πto ranije i kad joπ ne treba

nikakav rad osim upoznavanja.


23

Sve do kraja IX. stoljeÊa bolnica isirotiπte bili su poistovjeÊivani;djeca su leæala na bolniËkim od-

jelima s prosjacima, bespomoÊnimstarcima i bolesnom sirotinjom.

Prve djeËje bolnice osnivaju se1802. godine u Parizu ∑ Hôpital desEnfants Malades, 1828. u BeËu ∑ St.Anna Kinderspital, 1852. u Londonu ∑Hospital for Sick Children. IduÊih de-setljeÊa broj djeËjih odjela pri opÊimbolnicama i broj djeËjih bolnica u Eu-ropi raste, ali i dalje s naglaπenom so-cijalnom komponentom ∑ do poËetkaXX. stoljeÊa u bolnicama se lijeËe sa-mo siromaπna djeca. U naπoj zemljiprva djeËja ustanova ∑ Kindersanato-rium - osnovana je 1897. godine u Opa-tiji, a prvi djeËji odjel 1904. u Zagrebu,u Bolnici milosrdnih sestara. U prvojpolovici XX. stoljeÊa, zahvaljujuÊi vr-toglavom napretku medicine, djeËje sebolnice modificiraju i postaju specija-lizirani centri za lijeËenje djece. Dana-πnjim razvojem djeËje zdravstvene skr-bi sve se manje djece hospitalizira.Moderni ustroj tzv. dnevne bolnice(engl. “day hospital”) omoguÊuje bo-lesnom djetetu da svaki dan nakonobavljenih dijagnostiËkih i terapijskihpostupaka ode kuÊi.

©to kraÊe u bolnici

Djeca se hospitaliziraju iz zdrav-stvenih i socijalnih razloga. NajËeπÊije zdravstveni razlog hospitalizacije urazvijenim zemljama bolest Ëija priro-da zahtijeva kompleksnu dijagnostiË-ku obradu i lijeËenje. U zdravstvenerazloge ubraja se i nedovoljna zdrav-stvena prosvijeÊenost roditelja, koji ni-su sposobni pravilno njegovati dijete,

loπa organizacija zdravstvene sluæbe inedovoljna struËnost i/ili opremljenostdispanzerske zaπtite. Socijalni razlozipodrazumijevaju loπe socijalne prilikeu obitelji, koje mogu uzrokovati daljepogorπanje zdravstvenog stanja djete-ta. Socijalni su Ëimbenici rizika siro-maπtvo, nezaposlenost roditelja, loπiuvjeti stanovanja, obitelji s puno djeceroene u kratkim vremenskim interva-lima, alkoholizam i druge ovisnosti ro-ditelja, mentalna ili socijalna debilnostroditelja, socijalna neprilagoenost nanovonastale prilike, npr. nova urbanaobitelj ili dijete u emigraciji, nereguli-rani rad majke van kuÊe, neæeljeno di-jete ili smjeπtaj djeteta van kuÊe. Rje-πavanje socijalnih problema hospital-izacijom, kao nastavak prvotne funk-cije bolnice - azila za sirotinju, u dana-πnje je vrijeme rijedak, ali loπ i skupnaËin rjeπavanja tih problema.

Prema tome, u ranom djetinjstvu

prihvatljiva je samo stroga indikacijaza smjeπtaj djeteta u bolnicu. Ako jehospitalizacija neophodna, optimalnoje omoguÊiti smjeπtaj majke uz dijete(engl. “rooming in”). Smjeπtaj majke ubolnicu umanjuje strah kod malog dje-teta, a majci vraÊa povjerenje i omogu-Êuje joj da aktivno sudjeluje u ozdrav-ljenju djeteta. U sluËajevima kada sene moze izbjeÊi hospitalizacija, bora-vak djeteta u bolnici treba biti πto jemoguÊe kraÊi.

Pri planiranom smjeπtanju u bolni-

cu potrebna je adekvatna priprema.Evo odgovora na roditeljska pita-

njao tome kako pripremiti dijete za ho-spitalizaciju:

- Objasnite djetetu, njemurazumljivim rijeËima, zbog Ëega odla-zi u bolnicu i πto ga tamo oËekuje. Pri-premite dijete predπkolske dobi naostanak u bolnici uz pomoÊ igre, priËa,crteæa i slikovnica o toj temi. Ako jemoguÊe, pokaæite djetetu bolnicu u ko-ju Êe biti smjeπteno, odvedite ga naodjel i upoznajte s medicinskim osob-ljem. Ako ste grijeπili i prethodno pri-jetili djetetu lijeËnikom ili bolnicomkao kaznom za neposluh, ta Êe vampriprema biti znatno oteæana.

- Govorite djetetu uvijek istinite,ali ne i zastraπujuÊe podatke. Ponav-ljajte to strpljivo onoliko puta kolikodijete traæi. Ne govorite djetetu da ganiπta neÊe boljeti. RastumaËite mu daje boravak u bolnici privremen i neop-hodan za njegovo ozdravljenje.

- Suzdræite se od plaËa pred dje-tetom. Objasnite mu da Êete stalno mi-sliti i brinuti o njemu, posjeÊivati ga ipovesti kuÊi Ëim se izlijeËi.

- Zajedno s djetetom pripremitestvari koje Êe ponijeti u bolnicu: najd-raæu igraËku, knjigu i igru; vlastitu pi-dæamu, trenerku, papuËe, toaletni pri-bor; obvezno zapiπite svoj broj telefo-na kod kuÊe i na poslu radi uvijek pri-sutne moguÊnosti kontakta.

I roditelji su pacijenti

Pri iznenadnom, neplaniranom od-lasku djeteta u bolnicu naËin prijemausmjeren na umanjivanje straha olak-πat Êe odvajanje i djetetu i roditelju.LijeËnik treba razjasniti roditeljimazbog Ëega je hospitalizacija neophod-na i kako Êe se dijete lijeËiti. Ako jeikako moguÊe, isto je potrebnorastumaËiti i djetetu. Majci treba omo-

DIJETE U BOLNICI

Roditelji ∑ suradnici u lijeËenjuBol i bolest za svako su dijete traumatska situacija. Naglo odvajanje djeteta od majke ilipoznate sredine takoer je trauma za dijete. Kod primitka u bolnicu trauma je, dakle,

dvostruka: dijete je i bolesno, i naglo odvojeno od majke. Ovisno o individualnomtjelesnom i psihiËkom stanju, djeca su manje ili viπe osjetljiva na te traume.


24

guÊiti dovoljno vremena da smjesti di-jete u krevet, a ni u kom sluËaju neodvajati je grubo “da bi dijete manjeplakalo”. Dijete koje ostane samo ubolnici Ëesto nalazi utjehu u dragojigraËki ili nekom drugom predmetu ko-ji je ponijelo od kuÊe.

Donedavno su se pedijatri protiviliËestim posjetima bolesnoj djeci. Tajstav bazirao se na sljedeÊim postavka-ma: roditelj moæe unijeti infekciju nabolniËki odjel, posjet roditelja uzbu-uje dijete koje bi se samo prije prila-godilo æivotu u bolnici, roditelji Ëestodonose neadekvatnu hranu, dijete jelakπe pregledati i dati mu terapiju uodsutnosti majke. Danas je stav premaposjetima djetetu u bolnici potpunodrukËiji. OmoguÊeni su duæi (tijekompopodneva ili cijelog dana) posjeti ro-ditelja i najbliæih Ëlanova obitelji. PlaËdjeteta kod odlaska shvaÊa se kao neiz-bjeæan znak æalosti za osobom na kojuje dijete emocionalno vezano. Dobramedicinska sestra svojim znanjem,iskustvom i intuicijom pronalazi rijeËii geste kojima Êe utjeπiti æalosno dijete.

LijeËnik u bolnici obiËno predstav-lja roditeljsku figuru za dijete koje jeodvojeno od roditelja. Strogost lijeËni-ka i zanimanje iskljuËivo za tjelesnubolest djeteta oteæava utjeπnu identifi-kaciju lijeËnika s roditeljem. Vaæno jeda roditelji odræavaju vezu s istim li-jeËnikom. Razgovori s roditeljima tre-baju biti dovoljno dugi i raznovrsni, iodvijati se u atmosferi povjerenja. Li-jeËnik koji razumije teπkoÊe roditelja,njihov osjeÊaj krivnje, preosjetljivost iagresivnost, stvara povoljnu klimu zalijeËenje djeteta.

U modernim djeËjim bolnicama ra-de specijalni profili psihoterapeuta(engl. “child life workers”) koji se ba-ve psihiËkim problemima bolesnogdjeteta i njegovih roditelja i brinu se zapovoljnu klimu na bolniËkom odjelu.

Arhitektura modernih djeËjih bol-nica takoer ima zadatak da djetetuuËini boravak u bolnici ugodnijim. So-be su vedrih boja, zidovi ukraπeni ve-selim crteæima, u sklopu odjela postojeigraonice s puno igraËaka i igara naraspolaganju.

Dugotrajan boravak u bolnici kro-niËno bolesnog djeteta zahtijeva oso-bito mnogo paænje. Dijete predπkolskedobi ukljuËuje se u aktivnosti sliËneonima u vrtiÊu. Za πkolsku djecu orga-nizirana je nastava, individualna - nabolesniËkom krevetu, ili s malom gru-pom - u πkolskoj sobi. Omladinskadob, zbog specifiËnosti uzrasta i potre-ba mladih, zahtijeva posebnu atmosfe-ru prilagoenu problemima puberteta iadolescencije.

djeca u dobi od 1 do 4 godine, rjeedojenËad i djeca od 4 do 6 godina, anajrjee πkolska djeca. Trajanje sepa-racije proporcionalno je s jaËinomsmetnji ∑ πto je odvajanje dulje, to suposljedice teæe.

KlasiËan tijek hospitalizma odvijase u tri faze:

1. protest - neposredno nakon od-vajanja dijete u oËaju plaËe, vriπti, od-bija kontakt s osobama u okolini, nejede, ne spava satima ili danima;

2. strah - dijete se povlaËi u sebe izapada u regresivno ponaπanje: ne je-de samo, ne kontrolira sfinktere, regre-dira u govoru; ta faza moæe potrajatidanima ili tjednima;

3. ravnoduπnost ∑ dijete se na iz-gled adaptira, prihvati kontakt s no-vom okolinom; u sluËajevima kraÊeodvojenosti, dijete nakon odlaska maj-ke iznova oËajava i plaËe; ako majkanakon duljeg vremena odvojenosti do-e k djetetu, ono se moæe od nje odvra-titi kao da je ne poznaje.

Nakon povratka iz bolnice kuÊi di-jete se priuËi na roditelje, ali je razd-raæljivo, plaËljivo, slabo spava i teπkopodnosi majËinu odsutnost. Dijete,jednom traumatizirano separacijom,nesigurno je i preosjetljivo na psihiËketraume. U rijetkim sluËajevima javlja-ju se dublji i dugotrajniji poremeÊaji uobliku osjeÊaja napuπtenosti ili osjeÊa-ja krivnje, koji se kompliciraju stra-hom i agresijom. OsjeÊaj napuπtenostimoæe se pojaviti i kod majke ili ocakoji se nastoje identificirati s djetetomu situacijama odvojenosti. OsjeÊajkrivnje moæe dovesti do pogreπnih za-kljuËaka, npr. da je dijete u bolnici bo-lje njegovano od medicinskog osobljanegoli kod kuÊe, od majke ili sliËno.

U povoljnim okolnostima djeca

najËeπÊe bez veÊih poteπkoÊa i bez ika-kvih posljedica prebrode boravak ubolnici. Pretjerana je, dakle, tvrdnja dasvako odvajanje djeteta od majke do-vodi do nepopravljivih oπteÊenja u dje-teta.

Prof. dr. sc. prim. Jelena

RoganoviÊ, dr.med.

Hospitalizam

Godine 1977. Armstrong, osnivaËprvih djeËjih dispanzera u Engleskoj,zapisao je: “Ako oduzmete dijete rodi-teljima ili dadilji, istodobno Êete muslomiti i srce.”

Pedesetih godina proπloga stoljeÊaengleski pedijatri opisali su niz poslje-dica u djeteta zbog odvajanja od rodi-telja, odnosno liπenosti majËinske nje-ge za vrijeme boravka u bolnici, jasli-cama, djeËjem vrtiÊu ili drugim kolek-tivima. Spitz je tu pojavu, koju je zapa-æao najËeπÊe u djece smjeπtene u bol-nicu, nazvao hospitalizam.

JaËina traume zbog odvajanja odmajke ovisi o dobi djeteta, o indivi-dualnoj osjetljivosti djeteta na separa-ciju, o trajanju odvojenosti i prilikamau novoj sredini. Najviπe su pogoena


25

Svjedoci smo svakodnevnog stra-davanja djece na naπim cesta-ma. Za to postoje brojni uzroci ∑

od neispravnih koËnica, loπih cesta, ne-dostatne signalizacije do alkoholizira-nosti i nedovoljne pozornosti vozaËa idjece koja ne poπtuju prometne znako-ve, propise i upozorenja, koja ponekadneoprezno pretrËavaju ulicu na mjesti-ma na kojima to nije dopuπteno. O voæ-nji pod utjecajem alkohola najoËitijesvjedoËe MUP-ove akcije pod nazi-vom “AKO PIJE©, NE VOZI”.

Mnoge nesreÊe izravan su odrazslabe prometne kulture i prometnogodgoja mladeæi, ali i odraslih osoba op-Êenito. Naviku kulturnog i odgovor-nog ponaπanja u prometu roditelji mo-raju kod svog djeteta stvarati i razvijatiod najranijeg djetinjstva. PraktiËno,Ëim ono prohoda, treba poËeti s provo-enjem prometnog odgoja i osposob-ljavanjem za kulturno, odgovorno i si-gurno sudjelovanje u prometu. Na æa-lost, najËeπÊe se to ne Ëini pa dijeteprva znanja i iskustva stjeËe tek u vrti-Êu i πkoli.

TRK ZA LOPTOM

Malo dijete (3-4 godine) u prometuje nepredvidljivo. Dovoljan je trenu-tak neopreznosti roditelja da se onootrgne iz njihovih ruku i munjevito jur-ne na ulicu, da s nogostupa dospije nakolovoznu traku, da se izgubi u grad-skoj vrevi. Ono Êe bez razmiπljanja istraha od opasnosti poÊi za “odbje-glom” loptom, ne osvrÊuÊi se na to πtovozila jure. Lako moæe doÊi do pro-metne nezgode, ozljeda i stradavanja.O djeËjim nestaπlucima, zgodama i

nezgodama na ulici svaka majka moæeispriËati Ëitave romane. Koliko smoputa doæivjeli pravi πok promatrajuÊikako maliπani pretrËavaju ulicu?! Do-voljan je kratak pogled u izlog, susret ipozdrav s prijateljem, samo Ëasak ne-paænje da dijete izmakne njihovoj kon-troli, nae se na kolniku. Ma koliko seroditelji trudili, ne mogu biti sigurni dase neπto nepredvieno neÊe dogoditi,da njihovo dijete neÊe biti izloæenoopasnosti. NemoguÊe je otkloniti sverizike koji vrebaju dijete u prometu.Najbolja je i najuËinkovitija mjeraopreza pravovremeni prometni odgoj irazvijanje kulture ponaπanja na ulici, uprometu. Neki roditelji dræe da je jedi-na sigurna zaπtita ostaviti ga kod kuÊei ne dopustiti mu kretanje ulicama. Toje golema zabluda i pogreπka jer Êe seono morati ukljuËiti u promet kad poeu vrtiÊ ili u πkolu. Tada ga neÊemomoÊi πtititi, stalno dræati za ruËicu iupozoravati na opasnosti koje mu pri-jete. Ako do tada nije usvojilo osnovnapravila ponaπanja i opreza pri kretanjuprometnicama, ako nije steklo naviku,znanje i sigurnost u prometu, doæivjetÊe mnoge neugode, strah, izlagati seriziku i opasnostima.

Zato od najranijeg djetinjstva (2 ∑ 3god.) roditelji moraju svoje maliπaneupoznati s najvaænijim pravilima po-naπanja u prometu. I to ne samo upoz-nati, veÊ im svakodnevnim zajedniË-kim kretanjem ulicama omoguÊiti dasteknu praktiËna iskustva, da doæivepromet, nauËe se slobodno kretati iuvaæavati prometna pravila, znakove,signalizaciju, poπtovati tuu prednost,a vlastitu razborito koristiti i odgovor-

no se ponaπati. Samozaπtita je najboljazaπtita.

Grijeπe roditelji koji, u strahu i sil-noj æelji da prisile dijete na poπtivanjeprometnih pravila i veÊi oprez pri kre-tanju ulicom, prijete djetetu, zastraπu-ju ga vozaËima i vozilima, predstavlja-juÊi ih baukom od kojeg treba bjeæati.Takvo dijete plaπi se Ëak i parkiranihautomobila, sa strepnjom ih obilazi. Ti-me se razvija nepotreban i neosnovanstrah od prometa, tzv. patoloπki strah,a cilj je nauËiti ga opreznom i sigur-nom ponaπanju u prometu.

PAÆLJIVO I NA PRAZNOJ CESTI

Djetetu treba objasniti da je kolniknamijenjen prometovanju vozila, a no-gostup (ploËnik) kretanju pjeπaka. Zaprijelaz ulice obvezatno treba koristitioznaËene pjeπaËke prijelaze, tzv. “ze-bre”. Prije stupanja na kolnik valja po-gledati lijevo pa desno i, tek kad seuvjeri da mu ne prijeti nikakva opa-snost, oprezno i bez zastajkivanja ilipak pretrËavanja, mirno prijeÊi na dru-gu stranu ulice. Ako na prijelazu po-stoji svjetlosni ureaj (semafor), ob-vezno treba uvaæavati njegov signal,bez obzira na Ëinjenicu πto u blizininema motornih vozila. Valja mu obja-sniti da je æuta boja znak upozorenjana promjenu i da Êe se ubrzo upaliticrveno svjetlo koje upozorava na za-branu prijelaza. Prijelaz ulice dopuπtenje iskljuËivo kad je upaljeno zelenosvjetlo.

Ma koliko vam se æurilo, ne pretr-Ëavajte cestu kad je na semaforu crve-no svjetlo ili na mjestima izvan zebrejer time Ëinite prometni prekrπaj, izla-

KULTURA PROMETA

ODGOJ OD PRVOG KORAKA“Ako si Ëovjeku poklonio ribu nahranio si ga za jedan dan,ako si ga nauËio pecati, nahranio si ga za Ëitav æivot.”

Japanska mudrost


26

æete se opasnosti, a svom djetetu pru-æate loπ uzor. Ako to drugi Ëine, upo-zorite dijete na loπe i riziËne strane ta-kvog ponaπanja. Bolje je napraviti ne-koliko koraka viπe ili priËekati minu-tu-dvije pa ulicu prijeÊi na za to obilje-æenom mjestu i na propisan naËin, bezikakve bojazni i rizika.Po zebri se kreÊite umje-renim korakom, bez stra-ha i nervoze.

Pri prelasku ceste ko-ja nema zebre i semafo-ra, dobro osmotrite pri-jeti li vam neka opasnost,Ëvrsto dræite dijete za ru-Ëicu, ali ga ne vucite, veÊse kreÊite normalnom br-zinom. To Ëinite i kad navidiku nema vozila jermu time dajete do znanjada mu je na ulici potreb-na vaπa pomoÊ, ali i da jepotpuno sigurno.

OdluËno djetetu reci-te da se, ako postoji no-gostup, ma kako on bio uzak, pjeπacine smiju kretati kolnikom. Ulicom, od-nosno nogostupom, idemo desnomstranom u smjeru kretanja i s prolazni-cima se tako mimoilazimo. Malo dije-te dræimo na onoj strani koja je za nje-ga najsigurnija, odnosno s koje je stra-ne izloæeno manjoj opasnosti, poglavi-to od vozila, ali i od prolaznika.

Prtljagu ili torbu nosite u ruci, ilistavite na rame sa strane na kojoj nijedijete. Odraslije dijete pouËite, kad jeu druπtvu, da torbu i druge stvari nositako da nisu okrenute njegovim suput-nicima i da dobro pazi kod mimoilaæe-nja s drugim osobama da ih ne ometa ukretanju.

Ako vodite viπe djece, poredajte ihu kolonu kako ne bi koËila i ometalapromet; poglavito pri prijelazu prekoulice ili pri ulasku u vozila gradskogprometa dobro ih motrite kako se ugomili ne bi izgubili ili ometali drugeputnike i prolaznike. U sluËaju da vi ilivaπe malo dijete nekog ometate u kre-tanju ili ga nenamjerno gurnete, ob-vezno mu se ispriËajte. Odraslije dijeteto treba samo uËiniti.

Kad nosite otvoren kiπobran radizaπtite od kiπe, dignite ga malo viπekako njime ne biste nekog zakaËili uprolazu i mimoilaæenju. Ako pak stoji-te u skupini, dræite ga tako da kiπnicane curi drugima na glavu. Objasnitedjetetu kada i zaπto tako treba postupa-

ti. Uz to, pouËite dijete da, u suglasju sbontonom i pravilima lijepog ponaπa-nja, pri razgovoru ne smije prstom po-kazivati na prolaznike, ni dovikivati ses nekim preko ulice ili ga zviædukomdozivati jer je to ruæno i nepristojno.

PAZITE· - DIJETE VAS OPONA©A

Susretnete li na ulici prijatelja s ko-jim æelite malo popriËati, izdvojite sena stranu gdje drugima neÊete smetati,ali pozorno pazite na dijete jer bi mo-glo nekamo odlutati.

Ako djetetu kupite sladoled, Ëoko-ladicu, burek, hamburger ili neπto dru-go za jelo, stanite u kraj dok to pojedejer bi u prolazu, a poglavito u grad-skom autobusu, moglo nekog zamaza-ti.

Ulicom se kreÊite obazrivo, pozor-no, gledajte “preda se”, izbjegavajteæurbu. Bolje je propustiti autobus i sa-Ëekati desetak minuta sljedeÊi pa mir-no s djetetom uÊi u njega, bez guranja,izlaganja sebe i djeteta opasnosti. Po-sebna pozornost potrebna je pri kreta-nju slabo osvijetljenom ulicom kako

biste pravodobno uoËili prepreke, ne-zaπtiÊene rupe i druge predmete koji bimogli biti uzrokom pada i nezgode zavaπe dijete, ali i za vas.

U sluËaju kretanja neravnim tere-nom ili poledicom, ponudite æeni ilinekoj starijoj osobi da vas uhvati pod

ruku, a u sluËaju izne-nadnog pljuska, ako ne-ma svog, da stane podvaπ kiπobran. Timeiskazujete humanu ge-stu, znak dobrog odgo-ja, zaπtiÊujete ih od mo-guÊeg pada i nevreme-na, ali i pruæate dobarprimjer vlastitom djete-tu. Naprotiv, u jakoprometnoj ulici, kao ina mjestima na kojimavlada guæva, ne dræitesvoju suputnicu ili su-putnika pod ruku jerkoËite i ometate kreta-nje drugih osoba. No,obvezatno svoje dijete

dræite za ruËicu kako se ne bi izgubilou tom meteæu i gradskoj vrevi.

Budite odgojno vrijednim mode-lom ponaπanja svome djetetu. »initeono i onako πto i kako æelite da onoËini. Ono Êe vas oponaπati i postupnousvojiti pravila lijepog i odgovornogponaπanja ne samo u prometu, veÊ i uæivotu opÊenito. Ne oËekujte da Êe onoodjednom usvojiti sve informacije i na-putke koje mu dajete. Vjeπtine i navikestjeËu se ËeπÊim ponavljanjem. Zatobudite uporni, ustrajni i dosljedni.

Jeste li i koliko uspjeli u svojimodgojnim postupcima, nastojanjima iprimjerima, provjerite kroz ponaπanjesvoje starije djece koju viπe ne treba,niti to ona æele, voditi za ruËicu i stalnoih upozoravati kako da se ponaπaju uodreenim situacijama. Ona su zrcalovaπeg djelovanja, bili vi njime zado-voljni ili ne. Ne kaæe se bez razloga:kakav otac - takav sin, kakva majka -takva kÊi, ne misleÊi pri tome na na-sljedne, veÊ socijalnim uËenjem steËe-ne karakteristike, stavove, ponaπanja ireagiranja.

Mr.sc. Ivica StaniÊ


27

I bez znanosti, od davnine, ljudi vje-ruju da ljudski æivot ovisi o prehra-ni. Nema naroda na svijetu koji u

svojoj (narodnoj ili vjerskoj) tradicijinema odrednica za prehranu. U tim od-rednicama obiËno su navedene namir-nice koje je dobro ili nije dobro uzima-ti, a neke se nalaze i na “listama prepo-ruke ili zabrane”.

Gotovo Ëitav svijet danas govori ozdravoj prehrani i odreuje pravila pre-hrane za zdrav i dug æivot. Ljudi su svedeblji, jedu se preobilni obroci, pre-hrana je jednoliËna. Sve je viπe bolestikoje su uzrokovane neodgovarajuÊomprehranom. Dok na jednoj strani far-maceutska industrija trlja ruke zbogenormne potroπnje lijekova, na drugojstrani profite ubiru oni koji zagovarajudijete i prodaju recepte i pripravke zasmanjenje tjelesne mase, odnosno na-kupina sala.

Suvremena istraæivanja pokazalasu da veÊina ljudi uzima najmanje 50posto hrane viπe nego πto je organizmupotrebno!

Jesti hranu koju volimoili koja je zdravija?

»ovjeku se svakodnevno nameÊepitanje: jesti ono πto voli ili ono πto jezdravije? U pravilu, Ëovjek jede onoπto voli, a manje, naæalost, ono πto jeza njegov organizam kvalitetnije i zd-ravije. U prehrani bi trebalo odabratioptimum: jesto ono πto se voli, ali da tone bude πtetno za organizam, odnosnoda odræava zdravlje.

UnatoË silnom razvoju nutricioniz-ma (primijenjene znanosti koja se baviproblemima prehrane ljudi), joπ nema-mo pravog odgovora, odnosno medi-cinskog recepta u kojem bi bile ispisa-ne upute koje vrste hrane moramo jestii u kojim koliËinama da bismo bili zd-

Nije zdravo sve πto volimoUobiËajene su izreke na podruËju znanosti o prehrani “»ovjek je

ono πto jede”, ili “»ovjek je ono πto probavlja i upija”.

ravi. Premda znamo πto Ëovjek - kaobiÊe - mora jesti da bi æivio, univerzal-nog recepta nema jer svaka osoba imadruge potrebe. Osim toga, prehrana jeusko vezana i za podneblje u kojemËovjek æivi.

Moæda, primjerice, vi jedete malekoliËine hrane, ali nikako ne moæeteskinuti viπak kilograma, dok vaπ su-sjed jede za dvojicu, ali nikako da seudeblja.

Hrana koju jedemo morala bi od-govarati tjelesnim potrebama zarazliËitim hranjivim tvarima. Pojedno-stavljeno reËeno, to bi znaËilo da sva-kodnevno moramo jesti mnogorazliËitih vrsta hrane, iz svih osnovnihskupina hranidbenih namirnica.

Danaπnji Ëovjek sve viπe razmiπljao prehrani (tome je pridonijelo i glo-balno πirenje informacija o zdravlju),ukljuËujuÊi i svjesnost o izboru hrane,vitamina, minerala, aminokiselina, en-zima, fitokemikalija i ljekovitoga bi-lja. Trgovine æiveænim namirnicamaprepune su artikala zdrave hrane ∑ odsjemenki æitarica i mahunarki do vita-mina, minerala i ljekovitoga bilja.

Piramida prehrane

Temelj je piramide prehrane povr-Êe, koje bi trebalo uzimati u Ëak petobroka dnevno. Meutim, kako zna-

mo, rijetki su oni koji se toga pridræa-vaju.

“Kat” iznad povrÊa dijele kruh, æi-tarice, riæa i tjestenina (uzmanje u 3 ∑ 5obroka dnevno) ∑ s jedne, te voÊe (uzi-mano u 2 ∑ 3 obroka dnevno) - s drugestrane.

Iznad navedenog nalaze se, u rav-nopravnom odnosu, mlijeko, jogurt isir (sa 2 ∑ 3 obroka dnevno) te meso,perad i riba, grah, jaja i orasi (2 ∑ 3obroka dnevno).

Na vrhu piramide, s najmanjom ko-liËinom, nalaze se masnoÊe, ulja i slat-kiπi ∑ s napomenom: koristiti πtedlji-vo!

Piramida prehrane ne govori o iz-bjegavanju vrsta hrane, veÊ o odnosuizmeu namirnica koje Ëovjek unosi uorganizam. Suvremeni nutricionisti nezabranjuju, veÊ savjetuju, dakako, uvi-jek s razlogom. Da bismo bili zdravi,ne trebamo radikalno promijeniti na-Ëin prehrane. Dovoljno je izbaciti rafi-nirani πeÊer i bijelo braπno, smanjitiunos soli, izbjegavati namirnice kojedjelomiËno ili potpuno sadræe hidro-geniziranu masnoÊu ili margarin irazliËite aditive za koje je dvojbenomogu li se uopÊe nazvati hranom.

MasnoÊe su opasne same po sebi,ali i zbog toga πto smanjuju potrebu zaunoπenjem æitarica, povrÊa i voÊa ∑ ko-ji bi trebali biti glavni dio prehrane.

Premda ima teorija da je vegetari-janstvo zdravija prehrana od “sveæder-stva”, odnosno mesa, savjetnici za pre-hranu kaæu da svaka zdrava prehranaukljuËuje odgovarajuÊe koliËine bje-lanËevina, ugljikohidrata, masti, vita-mina, minerala i vlakana (celuloze).

Manjkava prehrana vodi u bolest

Znanstvena istraæivanja utvrdila suda manjkava prehrana izravno vodi u

HRANOM DO ZDRAVLJA


28

Optimalno zdravlje predstavljaspoj psihiËkog, fiziËkog i socijalnog blagostanja. Na fiziË-

kom nivou moæemo reÊi da zdravo ti-jelo moæe ekonomiËnije odraditi sva-kodnevne aktivnosti, a takoer se i br-æe oporaviti od bolesti ili povreda.

Zdrava stanica ima negativan po-tencijal od 70 do 90mV i uËinkovita jeapsorpcija hranjivih tvari i opuπtanjetoksina. Stanica pod stresom ima ne-gativan potencijal od 10 do 20mV iapsorpcija i otpuπtanje toksina oteæanisu. Do stresa dolazi zbog povrede ilipostupno, zbog naËina æivota, prehra-ne. Redovita fiziËka aktivnost moæesprijeËiti ili kontrolirati neke bolesti, apoveÊava se i razina energije i smanju-je stres.

Krvni sustav kod ljudi optimalan jekada ima pH faktor izmeu 7,3 i 7,45.To stanje naziva se homeostaza i veo-ma je vaæno za normalno odræavanjesvih funkcija tijela. Da bi se odræalaispravna ravnoteæa, naπa bi prehranatrebala biti oko 80% alkalna i 20% ki-sela, no zapravo je suprotno od toga.

Detoksikacija je preventivno odr-æavanje tijela za iniciranje sposobnostiodbacivanja toksina i samobalansa sta-nica.

Tretman detoksikacije tijela provo-di se na razne naËine. Jedna je od jed-nostavnih i uËinkovitih metoda i tret-man pomoÊu vode, aparatom Aqua de-tox.

Voda je posebno vaæna za funkcio-nalno djelovanje ljudskoga tijela, po-sebno kao signalni put za nadzor elek-tromagnetskih polja. Aparatom Aquadetox pomaæe se pri uspostavljanjuravnoteæe i odræavanju bioenergetskihpolja u tijelu. Kada su u ravnoteæi svi,organi prirodno bolje funkcioniraju.

Aparat se sastoji od elektriËnog di-jela, elektrodnog sklopa i kadice u ko-ju se stavi voda. Tretman se odvija ta-ko da uronimo stopala u vodu i u njudodamo æliËicu soli. Aktiviraju se elek-trode i poËinje proces elektrolize i, pro-tokom elektriËne struje odreene fre-kvencije kroz otopinu vode i soli, dola-zi do ionizacije vode. Frekvencija re-zonira po cijelom tijelu i poËinje sti-

bolest organizma. Osim toga, toËno jeutvreno πto se dogaa s organizmomkada mu nedostaje odreene vrste hrane.

Nedavna ispitivanja u SAD utvrdi-la su da 50 posto ljudi uzima manje odpreporuËene doze kalcija, 80 ∑ 90 po-sto ljudi uzima manje od preporuËenednevne doze E-vitamina, 25 posto - odpreporuËene dnevne doze C-vitamina ifolne kiseline, a 25 - 50 posto ljudiuzima manje od preporuËene dnevnedoze A-vitamina.

Ako je takva situacija u bogatojAmerici, kako li je tek u drugim zem-ljama svijeta, naroËito onima siroma-πnijima?!

Nedostatak E-vitamina povezuje sesa srËanim oboljenjima, kalcija s pro-blemima u kostima, a C-vitamina s pa-dom imuniteta i javljanjem raznih bo-lesti.

Pravilan savjet o prehrani za post-izanje dobrog zdravlja glasi: hrana ko-ju jedemo mora biti zdrava, a uzimatije trebamo u odgovarajuÊoj koliËini i uuravnoteæenim odnosima.

Naæalost, zdrave hrane sve je ma-nje, a kada se i nudi na træiπtu, obiËnoje (pre)skupa. Hranu uzgojenu bez pe-sticida, raznih kemijskih dodataka zabræi rast i duæe Ëuvanje moæe kupovati,uglavom, samo bogatiji sloj ljudi.

Znakovi nedostatka vitamina iminerala

Na træiπtu pomoÊnih ljekovitihsredstava, uz brojne fitoterapijske pri-pravke, nude se vitamini i minerali.Upravo vitamine i minerale suvremeniËovjek troπi u enormnim koliËinama,najËeπÊe bez kontrole i nadzora, a oni ∑ne samo da ponekad ne pomaæu, negomogu i naπkoditi. Prije uzimanja mine-rala ili vitamina dobro je potraæiti sa-vjet svojeg lijeËnika.

Svakom Ëovjeku, bio zdrav ili bo-lestan, korisno je znati u kojim je slu-Ëajevima potrebno uzimati odreenevitamine ili minerale.

MuËi li vas (ËeπÊe) upala sinusa,imate li grubu, suhu i ispucalu koæu -nedostaje vam A-vitamin. Ako ste mu-πkarac, pa patite od impotencije, angi-ne pektoris, ako imate problema s mi-πiÊima ili ste pretrpjeli srËani udar, on-da vam nedostaje E-vitamin.

Imate li upaljene desni, krvare livam desni kada perete zube, ispada li

vam kosa viπe nego je to uobiËajeno,imate li jako masnu koæu oko nosnica iimate li problema s hrskavicom - zna-kovi su to da vam nedostaje C-vitamin.

Je li vam jezik Ëesto suh i patite liod nesanice - eto znakova da vam ne-dostaje vitamin B-12.

Vrti li vam se Ëesto u glavi i ako seprehladite viπe od dva puta godiπnje ∑najvjerojatnije vam nedostaje vitami-na B-6.

Nervoza i razdraæljivost te grËevi unogama ∑ znak su nedostatka kalcija.Nedostatak kalija uzrokuje otjecanjezglobova, neurozu, nesanicu, suhu ko-æu i nepravilan rad srca.

Nedostatak æeljeza uzrokuje ane-miju i gubitak apetita.

Je li makrobiotika idealnaprehrana?

Premda danas makrobiotika (pre-hrana na bazi æitarica, od kojih preteæeriæa) ima sve viπe sljedbenika πiromsvijeta, struËni nutricionisti imaju nanju i svoje primjedbe. Tako oni makro-biotici prigovaraju da preporuËa malouzimanja vode iako je odrasloj osobidnevno potrebno dvije litre vode. Osimtoga, rigorozna makrobiotska prehra-na oskudijeva potrebnom koliËinomvitamina, minerala i aminokiselina, πtonije sluËaj s obiËnom, ali uravnoteæe-nom prehranom.

Kao i u svemu, istina je negdje usredini pa se to, jamaËno, odnosi i namakrobiotiku. Dok su jedni rigoroz-nom makrobiotskom prehranom u pot-punosti zadovoljni i zdravi, drugi za-dovoljstvo i zdravlje nalaze u djelo-miËnoj makrobiotici, odnosno onomdijelu koji preporuËuje integralne æita-rice.

Bilo kako bilo, æeli li Ëovjek saËu-vati svoj organizam πto duæe zdravim iu dobroj kondiciji, mora misliti na svo-ju prehranu. Ono πto mu prouzroËi hra-na teπko da moæe popraviti medicina.Brojne kroniËne bolesti prouzroËi Ëo-vjek sam sebi, a kada to shvati, obiËnoje za "popravni ispit" prekasno. AkolijeËnik ustanovi da je bolest kod ne-kog Ëovjeka nastupila zbog pogreπneprehrane, nema boljeg lijeka od pro-mjene uzimanja hrana. Jer, otklanja-njem uzroka, sprijeËit Êemo i posljedice.

Borislav OstojiÊ


29

mulirati stanice da ponovo uspostavesvoju energetsku ravnoteæu, obnavljase pH ravnoteæa u tjelesnim tekuÊina-ma, a taj se proces odvija preko veli-kog broja pora stopala (2000) i dolazido detoksikacije tijela. Dolazi do uËin-kovitijeg resorbiranja hranjivih tvari iizluËivanja sadræanih toksina.

U»INAK TRETMANA

Provedena su brojna istraæivanja usvrhu mjerenja i analiziranja uËinakana korisnike tretmana Aqua detoxa.Pokrivala su Ëetiri podruËja promjenenakon tretmana:

• promjene u cirkulaciji krvi kori-πtenjem kamere za termiËko sli-kanje,

• odreivanje sadræaja vode prijepoËetka tretmana i nakon 5 uza-stopnih tretmana,

• energetsku razinu kljuËnih tjele-snih organa,.

• uËinke tretmana na krv.Termografska snimanja pokazuju

bitne razlike (viπe od 1oC razlike veÊnakon jednog tretmana), πto znaËi dadolazi do poboljπanja periferne cirku-lacije tijela.

Sadræaj vode prije i poslije tretma-na pokazuje razliku u poveÊanju pHvode, i u njoj se nalazi fosfata, nitrata,amonijaka, holesterola, aluminija, olo-va.

Mjerenje strujanja na energetskimtoËkama koje odgovaraju pojedinimorganima takoer pokazuje da je doπlodo uravnoteæenja energetskih vrijed-nosti. Prije tretmana prosjeËna ener-getska vrijednost bila je 84 mikroam-pera, a nakon 3 tretmana prosjeËna jeenergetska vrijednost 108 mikroampe-ra.

Kamera za vizualizaciju ispuπtanjaplinova (izumio dr.Konstantin G. Ko-rotkov s Dræavnog instituta za finu me-haniku i optiku iz St. Petersburga) po-kazuje vizualna i mjerljiva energetskapolja specifiËnih organa, sustava tijelai emocionalna stanja. Fotografije ispi-tane krvi uzete od pacijenta prije i na-kon tretmana ukazuju na to da krv uze-ta nakon tretmana æivi mnogo duæe odkrvi istog pacijenta prije tretmana.

Postoje vidljive razlike izmeu po-remeÊenog energetskog polja i nerav-noteæe pacijenta, analize vode i krviprije i poslije tretmana.

Na temelju mnogih istraæivanjarazliËitim metodama i kliniËkim opa-æanjem pacijenata, doπlo se do zakljuË-ka da tretman daje dobre rezultate uznatnom poboljπanju energije, relak-saciji i generalnom poboljπanju stanja,a kod nekih i u znaËajnom poboljπanjuzdravlja i smanjenju simptoma kroniË-nih bolesti. Ne samo da se uklanjajutoksini, nego dolazi i do podizanjaenergije stanica i ograniËavanja slo-bodnih radikala.

PolazeÊi od osobnih iskustava mo-jih klijenata, mogu u potpunosti potvr-diti rezultate istraæivanja i dodati daneki veÊ nakon prvog tretmana osjeÊa-ju smanjenje teæine u nogama, a nakonsedam do deset tretmana imaju Ëistukoæu, smanjenje bolova i oteklina no-gu i tijela, normalizaciju ili smanjenjeholesterola i triglicerida.

Ako pazimo na ishranu, redovitovjeæbamo i napravimo detoksikacijuorganizma, preuzimamo odgovornostza vlastito zdravlje.

Gordana PoπÊiÊ

viπi fizikalni terapeut

DETOKSIKACIJA TIJELA

OTROVI VAN!Toksini, toksini, toksini. Dolaze iz okoline, zbog naËina æivota, stresa, prehrane, dugotrajnog

koriπtenja raznih lijekova i dovode do neravnoteæe prirodne energije unutar stanica naπega tijela.Nakupljaju se slobodni radikali i dolazi do pada imuniteta i vitalnosti.

Voda prije i poslije tretmana


30

Prema nekim miπljenjima ∑ do-movina lovora je Mala Azija,odakle se raπirio po cijelom Sre-

dozemlju. U starom vijeku lovor jesmatran svetim drvom ∑ drvom bogaApolona. Sve πto je bilo povezano sbogom Apolonom, bilo je u vezi s lo-vorom. I na starom kovanom novcuApolon je prikazan s vijencem lovori-ke na glavi. Rimski vojskovoe, kad bise vraÊali s ratnih pohoda ∑ ulazili su uRim ovjenËani lovorovim vijencem.

Lovor je zimzeleno drvo (visokodo 8 metara).

Sveti i slavni lovor raste kao divlja,ali i kao kultivirana biljka u svim zem-ljama Sredozemlja. U Hrvatskoj gaima duæ obale Jadrana, od Konavala,preko Dalmacije, naπih otoka i Kvar-nera do Istre. Uspijeva, neπto rjee, i ukontinentalnom dijelu naπe domovine.Prisustvo lovora u naπim krajevima ∑joπ od davnine ∑ potvruju i nazivi ne-kih naπih mjesta (Loborika, Lovran).

Neke zemlje (Italija, GrËka, ©pa-njolska) ostvaruju izvozom lovorovoglista znatne devizne prihode. I kod nas(u Dalmaciji) lovor se (kao zaËinskabiljka) proizvodi za træiπte.

Lovorov list i plod koriste se kaolijek i zaËin, a lovorovo ulje iskljuËivou ljekovite svrhe. List sadræi eteriËnoulje, πkrob, gorke supstancije i tanin, aplod eteriËno ulje, masno biljno ulje,πkrob i πeÊer.

Lovor ima antiseptiËno djelovanje,jaËa apetit, poboljπava probavu, sprje-Ëava vrenje u crijevima i pomaæe izba-civanje nagomilanih plinova u crijevi-ma. Takoer je dobar kao sredstvo zaiskaπljavanje. Koristi se u lijeËenjukroniËnog bronhitisa, prehlade, gripe ireumatizma.

Listove treba brati kad su posve raz-vijeni i koæasti, jer mlai suπenjemobiËno pocrne. Suπe se na zraku i usjeni. Plodovi, malene crne bobice, be-ru se kad su posve zrele. Iz svjeæihbobica dobiva se ulje ∑ zelena, zrnata,maziva masa aromatiËna mirisa.

Lovor kao zaËin

U vrijeme naπih (pra)baka lovoro-vo liπÊe mnogo se viπe koristilo u kuhi-nji nego li danas. Lovorov list dodajese peËenkama, umacima, kiselom ku-pusu, ribljim marinadama, kiselimkrastavcima i paprikama, tikvama ilicikli. Miris lovorovog lista dobro pri-staje svim jelima i teπko da bi se naπloneko jelo kojem bi lovor mogao po-kvariti okus. Dakako, lovor se jelu nedodaje samo zbog ugodna mirisa, veÊ iradi poboljπanja probave. Danas je go-tovo zaboravljen obiËaj da se u jakumasnu mesnu juhu stavlja lovorov list(radi poboljπanja apetita).

Lovorov list neizostavan je zaËinkod pripreme divljaËi.

Kad stavljate lovorov list u nekojelo (za Ëetiri osobe), nemojte pretjera-ti u koliËini. Stavite jedan do dva veÊaili do tri manja lista, kako jelo ne bipostalo previπe gorko.

Vanjska primjena lovorovog ulja telovorovog lista i ploda kao zaËina mo-æe kod nekih osjetljivijih osoba izaz-vati alergiju!

Lovorovo ulje

Lovorovo ulje primjenjuje se is-kljuËivo izvana. Vrlo je prikladno zamasaæu. Omekπava potkoæne Ëireve iËvoruge. Ljekovito je protiv raznihkoænih osipa, bolova u miπiÊima, kodnategnutih miπiÊa i uganuÊa zglobovate reumatizma.

Mast protiv reumatizma

(stari mediteranski recept)Dobro zgnjeËite 20 grama svjeæih

(zrelih) bobica lovora (u drvenom iliporculanskom muæaru) pa ih kuhajte15 minuta u litri kipuÊe vode. Dobive-ni sok procijedite kroz platnenu krpu iostavite da se ohladi.

S povrπine pokupite lovorovo ulje ipomijeπajte ga sa æliËicom (neosolje-ne) svinjske masti (od rastopljenogsala). Dobro izmijeπajte i Ëuvajte u sta-klenoj ili plastiËnoj posudici.

Mast pripravljena od lovorovogulja odliËan je preparat za ublaæavanjeili otklanjanje reumatskih tegoba, kodbolova u miπiÊima i zglobovima.

»aj protiv gripe i bronhitisa

Tri usitnjena svjeæa lovorova listakuhajte 10 minuta u dva i pol decilitravode. Ostavite da odstoji (pokloplje-no) 10 minuta. Procijedite, dodajte æli-cu limunova soka i dvije æliËice meda.

Kod gripe ili bronhitisa pijte dva dotri puta (po 2,5 dcl) Ëaja od lovorovalista.

Tinktura od lovorova lista

Sitno nareæite 30 grama svjeæeg lo-vorova lista, stavite u bocu (πireg otvo-ra) te prelijte s tri decilitra rakije (jako-sti od najmanje 60 posto alkohola). Dr-æite dobro zaËepljeno 10 dana (na to-plom mjestu). Zatim ocijedite.

Iscrpina od lovorova lista odliËanje lijek kod nategnuÊa tetiva, bolova umiπiÊima, nategnuÊa miπiÊa, reume,uganuÊa zglobova te kod uzetosti udo-va.

Borislav OstojiÊ

Ljekovito bilje

Lovor(Laurus nobilis L.)


31

Maslina je biblijska biljka, da-kle poznata je od davnine.Ta vazdazelena voÊka uspi-

jeva samo u juænim, toplijim krajevi-ma jer veÊ kod minus 10 Celzijevihstupnjeva stradava. Najcjenjeniji jeplod masline koji se jede sirov ili kon-zerviran. Meutim, maslina je svojupopularnost stekla zbog ulja koje senalazi u njenom plodu. Plodovi masli-ne sadræe Ëak 35 posto jestivog ulja,koje nije samo zaËin jelu, veÊ i prirod-ni lijek.

U biljnoj ljekarni naÊi Êemo i listmasline koji se preporuËuje (u oblikuËaja) osobama s poviπenim πeÊeromu krvi.

Razlikujemo tri vrste maslinovaulja:

DjeviËansko ulje (olio vergine) -najbolje je kvalitete, a dobiva se putemprvog polaganog tijeπtenja, pri Ëemuse koπtica masline ne smije zdrobiti.Pri postupku tijeπtenja ne smije doÊido uporabe topline pa je dopuπteno sa-mo tzv. “hladno tijeπtenje”.

Provence ulje (nazvano po jugoi-stoËnom podruËju Francuske, na Ëijemse primorskom dijelu uzgaja maslina)ulje je druge kvalitete, Ëije tijeπtenjemoæe rasti sve do zgnjeËenja koπticeploda, ali se ni kod tog postupka tije-πtenja ne smije upotrijebiti toplina.

Takozvano drveno ulje maslinovoje ulje najslabije kvalitete, a dobiva seponovljenim tijeπtenjem ostatka nakonproizvodnje “provence” ulja i pod dje-lovanjem topline. Tako dobiveno uljeupotrebljava se iskljuËivo za proizvod-nju sapuna i za tehniËka ulja. Miris iokus “djeviËanskog” i “provence” uljavrlo je ugodan, πto se ne moæe reÊi zatzv. “drveno ulje”.

Maslinovo djeviËansko ulje vrloje vrijedno i sadræi u sebi vrijednostipotrebne zdravlju. Upotrebljava se ulijeËenju, kao vrlo dobro sredstvo ko-

jim se potiËe izluËivanje æuËi, u tzv.kurama s uljem kao sredstvo za lakπeizluËivanje æuËnih kamenaca, te kaosredstvo za klistiranje. Ono je, tako-er, sredstvo za rastvaranje otvorenihËireva, a upotrebljava se izvana, kaolagano zagrijan oblog.

Kod upale crijeva ili æeluca uzimase jedna do dvije Ëajne æliËice djevi-Ëanskog maslinovog ulja.

Maslinovo je ulje lagano sredstvoza ËiπÊenje koje ne uzrokuje nadraæajete se moæe upotrijebiti za lijeËenje he-moroida koji krvare.

DjeviËansko maslinovo ulje i za zd-rave je ljude visokovrijedna i korisnaprirodna namirnica. Jedna Ëajna æliËi-ca, tri ili Ëetiri puta dnevno, na prazanæeludac odliËan je lijek za slabo giblji-ve (krute) zglobove, loπu probavu, te-gobe s jetrom, æelucem, zatvorom i zamnoge druge bolesti.

Dalmatinska te sve mediteranskekuharice ne mogu se ni zamisliti bezuporabe maslinova ulja.

Salata s maslinovim uljem i Ëeπnja-kom prirodni je lijek prepun ljekovitihsastojaka, vitamina, minerala i najko-risnije masnoÊe.

Maslinovo ulje najbolje je kupova-ti kod proizvoaËa koji imaju certifi-kat. Na trænicama se vrlo Ëesto, pod“etiketom” domaÊeg ulja, prodaje mje-πavina maslinova i biljnog ulja.

»aj za dijabetiËare

Uzmite 20 - 30 grama izrezanih su-hih listova masline (ubranih u prolje-Êe, na vrhovima grana) i prelijte ih spola litre hladne vode. Ostavite da od-stoji 8 sati. Zatim ih kuhajte - dok vodane provrije. Nakon toga skinite Ëaj svatre i poklopljena ostavite da odstojijoπ 20 minuta. Pijte - nezaslaeno - po2,5 decilitra - izmeu doruËka i ruËkate izmeu ruËka i veËere.

DijabetiËari piju Ëaj od maslinovalista nakon konzultacije s dijabetolo-gom.

»aj protiv visokoga krvnog tlaka

Dvadeset maslinovih listova kuhaj-te u tri decilitra vode - sve dok se vodane pokuha na dva decilitra. Zatim seËaj procijedi i zasladi medom. Pije seujutro i naveËer - prije jela.

• Ako u decilitar maslinova uljastavite dvije juπne ælice vinskoga octa,dobit Êete izvrsno prirodno sredstvo zaspreËavanje opekotina od sunËanja.Isto sredstvo ublaæava opekotine odsunca. Prije uporabe dobro se promuÊ-ka.

• Tko æeli πto prije potamnjeti nasuncu, neka poslije svakog sunËanjapopije po juπnu ælicu maslinova ulja.Odmah poslije toga dobro je popiti dvi-je ælice limunova soka s malo vode iliπaliËicu kave.

• Kod reumatiËnih bolova, raznihupala koæe i svraba (svrbeæa) - vrlo jedjelotvorna masaæa maslinovim uljem.

• »isto maslinovo ulje pomaæe i uterapiji raznih ekcema i psorijaze.

Borislav OstojiÊ

Ljekovito bilje

Maslina(Olea europaea L.)

"Ne prestajemo se igrati zato πto ostarimo;ostarimo zato πto se prestanemo igrati."

George Bernard Shaw

Documents

GODINA XLVIII, BROJ 552-553/2006, SIJE¨ANJ-VELJA¨A, CIJENA ... · vr„njaci i idoli. Djeca se s njima iden-tificiraju, nesvjesno ih opona„aju i usvajaju njihove obrasce mi„ljenja,