ProložacGODINA XXXIII. BROJ 2 (86) BOžIć 2014.

ISSN: 1330-755X

Raspored bogoslužja i blagoslova obitelji

25. prosinca 2014. Četvrtak - Božić- Rođenje Gospodinovo Ponoćke: Sv. Josip u 22 sata, Sv. Mihovil i Kraljica Mira u 24 sata Dnevne sv. mise: Sv. Mihovil u 9 i 11 sati i u Srca Marijina u 10 sati

26. prosinca 2014. Petak - Sv. Stjepan prvomučenik Svete mise u crkvama : Sv. Mihovil u 9 i 11 sati, Kraljica Mira u 9:30 sati i Sv. Josip u 11 sati.

27. prosinca 2014. Subota - Sv. Ivan apostol i blagoslov obitelji Svete mise u crkvama: Sv. Mihovil u 9 sati, u Gospinoj crkvi na Vrljici u 11 sati i u crkvi Sv. Josipa u 11 sati. Blagoslov obitelji (od 14 sati) Podi, Ćurčije, Tolići, Bristovac i Matići.

28. prosinca 2014. Nedjelja - Mladenci, Sveta obitelj i blagoslov obitelji Sveta mise: Sveti Mihovil u 9 i 11 sati Kraljica Mira u 9:30 sati i Srce Marijino u 11 sati Blagoslov obitelji: Bušanje, Mandići i Perići

29. prosinca 2014. Ponedjeljak - Blagoslov obitelji Blagoslov obitelji: Meteri Gornji i Donji, Špari i Petričevići,Grbavci, Mršići i Knezovići.

30. prosinca 2014. Utorak - Blagoslov obitelji- Blagoslov obitelji: Šumet, Čujići i Lug

31. prosinca 2014. Srijeda - Blagoslov obitelji Postranje

1. siječnja 2015. Četvrtak - Nova godina Sveta misa: Sv. Mihovil u 11 sati

2. siječnja 2015. Petak - Blagoslov obitelji Srednje selo

3. siječnja 2015. Subota - Blagoslov obitelji Jezerine, Buljanija, Grabovine do Pezine ulice i Kraljevići

4. siječnja 2015. Nedjelja - 2. nedjelja po Božiću- Blagoslov obitelji Svete mise: u crkvi Sv. Mihovila u 9 i 11 sati Kraljica Mira u 9:30 sati i Podi u 11 sati. Blagoslov obitelji:Budim, Buće, Bajići i Češljari

5. siječnja 2015. Ponedjeljak - Blagoslov obitelji Blagoslov obitelji:Centar, Krivača i Radeljići

6. siječnja 2015. Utorak - Bogojavljenje- Sveta Tri Kralja Svete mise u crkvi Sv. Mihovila u 9 i 11 sati Blagoslov obitelji: oko župne crkve i Kokića gradina

11. siječnja 2015. Nedjelja - Krštenje Gospodinovo Svete mise : u crkvi Sv. Mihovila u 9 i 11 sati, u crkvi Kraljice Mira u 9:30 sati, u crkvi Srca Marijina u 11 sati..

Prolo@ac

1

GODINA XXXIII . BROJ 2 (86) BOžIć 2014.

UvodnikDragi vjernici!

Godine 1530. godine nekako u jesen sjedila su tri prijatelja u njemačkom gradu Au-gsburgu u jednom restoranu i pričali o tek izabranom caru Karlu V. U restoran je ušao jedan mladić, sjeo na drugi stol i naručio jelo. Čuo je kako ona trojica razgovaraju o novom caru Karlu

Petom, kako ga još nisu vidjeli a žela ga vidjeti. Svi su habsburgovci bili visoka stasa, izrazita nosa i brade i predmjevali su da takav treba biti i Karlo peti. Odjednom se diže onaj mladić, dođe k njima i kažem im: Ja sam car Karlo Peti. Oni su se začudili i kazali: Uopće ne sliči na habsburgovce.

Još više se začudila jedna konobarica u jednom restoranu. Naime, u jednom filmu donosi se ova zgoda. U restoranu sjedi puno ljudi, naručili su jela i blaguju. U restoran uđe jedan mlađi muškarac. Na njemu istrošena košulja, nema kravate, hlače nikad nisu vidjele pegle, a sandale na nogama. Sjeo je u kut da ga što manje ljudi vidi, ali su svi u restoranu zapazili tog muškarca. Za jelo je naručio jedan sendvič i brzo ga pojeo, vidjelo se da je dobro ogladnio. Došla je konobarica da naplati taj sendvič. Muškarac se digao na noge, izvadio iz džepa neku „siću“ i sve prosuo na stol. Konobarica i on su brojili novčić po novčić, ali novčića nikad dosta. Muškarac se više puta dizao na noge, tražio

po džepima, ali nije mogao ništa naći. Kono-barica je brojila tri puta i ustvrdila: Fale dva feniga. Onda je dobro pripelila tom muškar-cu: Drugi put ponesite dovoljno novaca za ručak. On je obećao sve nadoknaditi, digao se i pošao. Ona ga preupita: Ma tko si ti?

On odgovori jasno i glasno: Ja sam Isus Krist! U restoranu je nastao tajac, svi su se okrenuli da vide tog muškarca. On je otišao.

Prolo@ac

2

Ljudi su stali raspravljati o njemu. Ve-ćina ih je kazala: Ma kakav Isus Krist! To je neki varalica.

Čim je izišao preko vrata, nastala je u restoranu bučna rasprava, tko je taj i tko je Isus Krist. Neki su kazali, to je neki varalica, a ne Isus Krist. Drugi su kazali: To je neki probisvijet, a ne Isus Krist. Treći su kazali:

To je neki propalica i beskućnik.Svi su se složili u jednom: Taj ne sliči

na Isusa Krista!Iako nitko od njih nikad nije vidio Isusa

Krista, svaki je tvrdio: On ne sliči na Isusa Kri-sta. Vjerojatno zato što je svaki od njih kroz život stvorio svoju sliku Isusa Krista. Nitko od nas ne zamišlja Isusa u staroj robi, nitko ne zamišlja Isusa da je gladan, nitko ne zamišlja Isusa da je siromah, da je beskućnik.

Nitko od njegovih suvremenika i su-narodnjaka koji su ga očekivali nije mogao zamisliti, da se on ima roditi u štali. Oni bi to

smatrali svetogrđem. Oni čak nisu očekivali da se on može roditi u nekom bezznačajnom mjestu nego u velikom gradu Jeruzalemu.

Isusa se nikako ne može staviti u naše ljudske kalupe. On je uvijek drugačiji, ali je jedno sigurno da je ostao siromah kod rođenja i u životu i u smrti.

Sretan Božić i Novu Godinu žele svim Proložanima........................ fra Vinko, fra Rafo i s. Filipa

Prolo@ac

3

Došašće (advent)- dolazak

Došašće ili advent je razdoblje u crkve-noj liturgijskoj godini, vrijeme priprema za blagdan Božića. To je vrijeme kada svako srce dršće nekim djetinjim veseljem u oče-kivanju skorih božićnih radosti. U došašću, izrađuje se i stavlja na stol adventski vijenac s četiri svijeće koje simboliziraju četiri nedjelje do Božića. U ovom vremenu prevladavaju iščekivanja, nada, budnost i čežnja. Kršćani u došašću bdiju, da prepoznaju Boga, koji dolazi. Vjernici bi trebali otići na ispovijed tije-kom vremena došašća, kako bi se pripremili za dolazak Krista, jer se ne može slaviti rođe-nje onoga „koji je svojom mukom i križem otkupio ljudske grijehe“, a da se ne priznaju i ispovjede grijesi u vlastitom životu. Velika nesreća današnjeg čovjeka je u tome što ne prepoznaje Boga u svojoj sredini. Zato, u ove dane, neka vanjska priprema za blagdane ne zamagli i ne potisne unutra srca. Tu se događa susret s Bogom. U svojoj pripravi za

Božić, poravnajmo put Gospodinu. Da, što je s nama. Da li smo se pripremili za Božić… Da li su u našim srcima pripremljene jasli-ce…. Koliko smo jaslica pripremili u srcima drugih… Koliko ćemo Božića dati ove godine drugima… Ne samo željeti „Sretan Božić“ nego i dati ga. Ne samo kupiti ga nekim skupim poklonom nego svojom žrtvom i djelotvornom ljubavlju prema bližnjemu. Želim da vam svima došašće prođe u pribli-žavanju Kristu, a to ujedno uključuje i naše približavanje ljudima, posebno potrebnima!

Evanđelist Luka kaže: “Pazite da vam srca ne otežaju u proždrljivosti, pijanstvu i u životnim brigama te vas iznenada zatakne onaj dan jer će kao zamka nadoći na sve žitelje po svoj zemlji. Stoga budni budite i u svako doba molite da uzmognete umaći u svemu tomu što se ima zbiti i stati pred sina čovječjega“................................... Pripremio: Jure Maršić

Prolo@ac

4

Radost i nada BožićaNetom se spomene Božić, srce nam

zaigra od radosti. Naviru sjećanja iz djetinj-stva. Radosni događaji redaju se kao u filmu. Božić je jedan i jedinstven, a opet tako bogat da ga svi na svoj način možemo doživjeti i slaviti. Za sve nas je izvanredan i poseban, nesvakidašnji. Iako su različiti doživljaji Bo-žića, svi imaju zajedničku značajku, koja bi se mogla sažeti u dvije riječi: radost i nada. Svaki Božić ispunjen je radošću i nadom. Raduju mu se djeca i odrasli, mladi i stari, zdravi i bolesni. I radost i nada Božića dolaze od Boga. Radost da Bog u Isusu Kristu čo-vjekom postaje i s nama ostaje. Nada da nas neće iznevjeriti usprkos našoj nevjernosti.

Vrijeme prije Božića priziva u pamet dugo iščekivanje izabranog naroda. Prola-zili su dani i godine, izmjenjivali se radost i nada, žalost i tjeskoba. No, nada je uvijek tinjala u narodu Božjem. Nada da će Bog

poslati obećanog Mesiju, da će doći Spasitelj i ohrabriti klonule, ojačati koljena klecava, otkupiti čovječanstvo. I kad se, zbog poteš-koća, činilo da se plamičak nade gasi, Bog šalje proroke da ožive nadu u narodu. A puk je vapio, što u predbožićno vrijeme i mi pjevamo: ”Nebesa, odozgor rosite i oblaci pravednoga daždite” (Iz 45, 8). I kao da se na tu molbu, na vapaj puka, čuje Božja pro-uka puna nade: ”Utješi se, utješi se narode moj, jer je blizu tvoje spasenje” (Iz 40, 1). Otkupitelj tvoj dolazi. Dolazi dan kad će se tvoje težnje ostvariti, kad će tvoja nada po-stati zbiljom. Jer i ti si se, poput Abrahama, ”nadao protiv svake nade” čak i onda kad je izgledalo da nema nikakve nade.

Tko je dugo čekao i uvijek ponovno pokušao izići iz bijede, zna što znači „nekoć“ i „sada“. Nekadašnja muka i neizvjesnost spram Božje milosti i njegova blagoslova.

Prolo@ac

5

Nekadašnja žalost i tjeskoba, spram današ-nje radosti i nade. Bog je, uistinu, Spasitelj i Otkupitelj svijeta i čovjeka. U našim srcima zapaljuje plamičak nade, koja se ne smije ugasiti.

Uzrok radosti

Božić je blagdan radosti i nade. Radosti zbog toga što je Bog s nama, što postaje Emanuel, Bog s nama i Bog za nas. Nade da i mi možemo sudjelovati u Božjem životu, postati njegova svojina, prijatelji, osobe koje poznaje i ljubi. Naša radost počiva i temelji se na Božjem obećanju: ”Ne boj se, jer sam te otkupio; imenom sam te zazvao: ti si moj!” (Iz 43, 1). Radost i nada temelje se na činjenici da naše ime Bog upisuje u dlan svoje ruke, da nas poznaje, da nas našim imenom zove.

Evanđelje nam pripovijeda kako su anđeli one davne noći navijestili pastirima radosnu vijest. Prestrašenim i klonulim sr-cima javljaju veliku radost. ”Javljam vam radosnu vijest. Danas vam se rodio Spa-sitelj, Gospodin!” (Lk 2, 10). Rodilo vam se

dijete, koje je Spasitelj, Krist Gospodin. An-đeli pastirima predstavljaju događaj Isusova rođenja kao radosnu vijest o velikom veselju za sav narod. Radost, usprkos udaljenosti od rodnog doma, usprkos siromašnu skloništu.

Otajstvo radosti je činjenica da se u Da-vidovu gradu ”danas rodio Spasitelj”. Na toj radosti napaja se Crkva obasjana svjetlošću Sina Božjega, koju tama nikad neće zasjeniti. To je slava Vječne Riječi, koja iz ljubavi prema nama postaje jedan od nas. U svagdanji život brigâ dolazi pravi i izvorni Božić. Radosna vijest odzvanja u mislima i srcima kao nekoć na betlehemskim poljanama. Usred mrkle noći neka čudna svjetlost obasjava pastire. Radost i strepnja obuzimaju ih pri toj čud-noj pojavi. Njihov život kao i život svakoga od nas satkan je od običnih, malih stvari. Upravo u taj život Bog želi unijeti svjetlost svoga dolaska, radost svoje prisutnosti, nadu svog obećanja. Stoji na vratima našega srca i kuca. Otvorimo li, doći će k nama i slaviti s nama svoj i naš Božić.

Božićno Evanđelje naviješta početak novoga svijeta. Zove nas da ostavimo bri-gu za sebe same, da napustimo skrivenu

Prolo@ac

6

samodopadnost koja nas zavija u tamnu noć sebeljublja, da se zaputimo prema no-vorođenom Djetetu, da nas njegovo svjetlo obasja, a njegova ljubav ugrije. ”Pogledajte u nj, i vi ćete zasjati” pjeva psalmist (Ps 34, 6). Tko se osvrće na Boga i bližnjega, a ne na sebe sama i male bogove ovoga svijeta, nalazi smisao svoga života, živi radost i nadu Božića.

Temelj nade

Božić je uvijek radostan događaj, izvor veselja za sav narod. Slavimo objavu Božje ljubavi. Bog se objavljuje kao onaj koji se brine za čovjeka, kojemu je stalo do naše sudbine. Objavljuje se i pojavljuje u malom djetetu. Onaj daleki i otajstveni Bog, koji prebiva u nedostupnu svjetlu, postaje nam bliz. Njegovo lice i obličje prepoznajemo u liku malena Djeteta koje se rađa u božićnoj noći. Isusovo rođenje osvjetljuje tamu noći. On, koji je svjetlo svijeta, obasjava i danas naš život. Kao nekoć kad je izbavljao izabrani narod iz sužanjstva Bog je i danas s nama,

da nas usreći svojom prisutnošću, da učvrsti našu nadu, da radošću ispuni naša srca. Ako je Bog s nama, to je znak da nas voli, da mu je stalo da nas, da mu je svatko od nas važan. Bog nas ljubi na svoj, Božji način. Ljubav kojom nas Bog ljubi, posve je drukčija od ljudske ljubavi.

„U ovome se sastoji ljubav: nismo mi ljubili Boga, nego je on ljubio nas i poslao Sina svoga kao žrtvu pomirnicu za naše grijehe“ (1 Iv 4, 19). Božić nas podsjeća na divnu činjenicu: čovjekoljublje našega Boga, koje je tako jako da je postalo oso-bom. Božja ljubav i čovjekoljublje postaju vidljivi u Isusu iz Nazareta, Sinu Božjemu i Sinu Marijinu. Božić nam priziva u pamet istinu da Bog postaje naš suputnik i supat-nik, član ljudske obitelji, onaj koji podiže svoje boravište među nama i prebiva među nama. Na toj istini temelje se naša vjera i nada. Iz Božje blizine izvire i naša božićna radost.

Božićna poruka radosti i nade glasi: Bog ljubi čovjeka. Bog nas ljubi, svakoga od nas. To nam pokazuje upravo na Božić, kad se rađa kao malo dijete. Tu poruku Crkva nam naviješta u božićno vrijeme. Svrha je toga navještaja da svatko od nas, riječima i djelima, mogne ustvrditi: Bog me ljubi! Zbog mene Krist postaje čovjekom. Za te i za me on je put, istina i život, radost i nada u životu svagdašnjice.

Po Isusu Bog ulazi u našu povijest i ostaje s nama, Bog koji nas spašava, čovjek koji nas razumje. Kroz čitavu našu povijest, bila ona siromašna ili bogata, sveta ili greš-na, Bog nas ljubi, prihvaća i grli osmijehom djeteta, ljubavlju majke. Na toj istini temelji se naša nada, na toj činjenici napaja se naša radost. Zbog Božjeg dolaska na zemlju, Božić je najradosniji dan u ljudskoj povijesti. Zbog toga nam Apostol poručuje: «Radujete se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se!» (Fil 4, 4)................................................... Dinko Aračić

Prolo@ac

7

Dijete mira

je svijet nepravedan. Polovica čovječanstva gladuje i umire od gladi, a druga polovica ne zna kud će s otpadcima. Ne ostavljaj Dijete u ovaj svijet!

(Mirnije): Nema ovdje mjesta za tvoje Dijete. Ovdje ljudi vole samo sebe. Siromasi moraju krasti, da bi preživjeli. Djeca se bore za koricu kruha. Bogati misle samo na svo-ju dobit. Novcem podmićuju moćnike. Ne stavljaj Dijete u ovaj svijet, jer je ovaj svijet pun nepravdi.

Božićni igrokaz

Marija i Josip (Marija s djetetom Isusom u naručju) stupaju polagano i dostojanstveno prema oltaru. Ondje je pripravljen svežanj s bodljikavom žicom usred koje se nalazi globus. Bodljikava žica je tako napravljena da se na nju može položiti maloga Isusa.

Dok Marija želi položiti Dijete na bodljikavu žicu, javlja se Čitač 1. Marija ne stavlja Dijete na bodljikavu žicu te se polagano odmiče. Dok Čitač 2 govori, Marija se približava i pokušava položiti Dijete u jaslice s bodljikavom žicom.

Čitač 1

(Glasno): Ne stavljaj Dijete u bodljika-vu žicu! To Dijete nije za ovaj svijet. Ovdje se ratuje. Ljudi se bore, dižu ruke jedni na druge, ubijaju jedni druge. Ne stavljaj Dijete u ovaj svijet!

(Tiše): Nije ti ovo mjesto za Dijete. Ljudi su opaki. Ratuju, jer su zločesti. Bore se jedni protiv drugih, ništa ne žele dijeliti s drugima. Ubijaju jedni druge, jer se mrze. Ne polaži Dijete u ovaj svijet, koji je prepun bodeža.

Čitač 2

(Mirno): Ovaj svijet treba Dijete mira. Dijete ne mrzi i ne ubija. Dječje oči su - oči mira. Tko će nam drugi udijeliti mir? Tvoje je Dijete naš mir. Jedino tvoje Dijete može ovom nemirnom svijetu donijeti mir. Položi Dijete u naš svijet! Mi ne možemo bez tvoga Djeteta!

Čitač 1

(Glasno): Ne stavljaj Dijete u bodljikavu žicu! To Dijete ne spada u ovaj svijet. Ovaj

Prolo@ac

8

Čitač 2

(Mirno): Ljudi vole samo sebe, jer im nitko nije pokazao kako se istinski ljubi. To-liki bi promijenili svoj život, kad bi znali koje li radosti kad se voli, dariva i pomaže. Ovaj svijet treba to Dijete. Treba nekoga koji ljubi bez interesa. Baš kao ovo Dijete. Tko će nam drugi pokazati put pravednosti, ako ne ovo Dijete? Samo ti položi Dijete u naš svijet. Mi trebamo to Dijete.

Čitač 1

(Glasno): Ne stavljaj Dijete u bodljikavu žicu! To Dijete ne spada u ovaj svijet. Ovaj ti je svijet bez osjećaja. Ljudi ne znaju što će od sebe. Oni zapravo i ne žive. Samo životare. Ne polaži Dijete u ovaj svijet!

(Mirno): Nije ovo mjesto za tvoje Dijete. I ono će samo otupiti. Živjeti bez radosti i žalosti. Roditelji stavljaju svoju djecu pred televizor, da ih televizija odgaja. Toliki nalaze utjehu u pijanstvu i drogi. Toliki su bez rado-sti. U neradu i dosadi provode svoje dane. Ovdje nema žive zajednice. Tu su automati bez dugmadi. Ne polaži Dijete u ovaj hladni svijet, koji je bez osjećaja za druge.

Čitač 2

Ovaj svijet treba nešto novo. Nešto po-sve drugačije. Ovomu svijetu treba to Dijete, koje će na pravi put okrenuti. To Dijete će nas naučiti da se divimo djelima ruku Božjih. To Dijete će nas oduševiti, dati nam volje za život. To Dijete će nam pokazati da je čovjek najdraže Božje stvorenje.

Dosada dolazi od toga jer smo se na sve navikli. Ne vjerujemo da na ovom svijetu još uvijek ima mnogo toga što treba otkriti. Tko promatra svijet očima ovoga Djeteta, taj može poći na veliko istraživalačko putovanje. Ovaj svijet treba to Dijete. Položi ga ovdje!

Čitač 1

(Glasno): Ne stavljaj Dijete u bodljikavu žicu! To Dijete ne pripada ovomu svijetu. Na ovom svijetu ljudi nemaju nikakve buduć-nosti! Upropašćuju sve što im u ruke dođe. Uništavaju prirodu i okoliš, ubijaju nadu,

usmrćuju jedni druge. Ne stavljaj dijete u ovaj svijet.

(Mirnije): Ovaj svijet nije mjesto za to Dijete. Djetetu treba osigurati budućnost. Što će biti od ovoga svijeta. Ništa se ne po-pravlja. Sve postaje još gore. Katastrofe u prirodi, velike nesreće u okolišu, terorizam! Nezaposlenost, bijeda, kriminal. U ovom svijetu nema više nade. Ne polaži Dijete u ovaj svijet bez nade.

Marija stoji i čeka.

Čitač 2

Položi Dijete u ovaj svijet. Tvoje Dijete je nada ovome svijetu.

Čitač 1

Ne! Ovaj svijet nema budućnosti.

Čitač 2

Ostani s nama! Ovo Dijete je naša budućnost.

Čitač 1

U ovom svijetu nema poštena čovjeka. Ovo je neljudski svijet.

Čitač 2

Ovo Dijete je pravi čovjek. Novi čovjek.

Čitač 1

Ovaj je svijet bez Boga. Bog je napustio ovaj svijet. Ne polaži Dijete u ovaj svijet, koji je prepun drača.

Čitač 2

Samo ti stavi Dijete u ovaj svijet. To je Dijete nada i budućnost ovoga svijeta. To Dijete je pravi Bog i pravi čovjek. Svijet treba to Dijete. Daruj nam to Dijete! Marijo, daruj nam Isusa!

.................................................. Dinko Aračić

Prolo@ac

9

Zašto se Bog ne oglasi?Stara norveška legenda govori o čovje-

ku po imenu Haakon, koji je uvijek molio i razmatrao lik raspetog Krista. Raspelo pred kojim je molio bilo je vrlo staro i ljudi su pred njega dolazili moliti s mnogo vjere, a mnogi su Krista molili za čudo. Jednog dana Haakon, pustinjak, želio je Isusa zamoliti za uslugu. Potaknut osjećajem velikodušnosti, dobrote i ljubavi kleknuo je pred raspelo i rekao:

„Gospodine, ja želim trpjeti i umrijeti za Tebe. Dopusti mi da zauzmem Tvoje mjesto. Želim...postati Ti na križu.“ I netremice upe-rivši oči u Njega, očekivao je odgovor. Tada je Gospodin otvorio svoja usta i progovorio. Njegove riječi dolazile su s nebesa, poput šapta, ali i kao upozorenje: „Moj vjerni slu-go, ispunit ću ti želju, ali samo pod jednim uvjetom“ „Kojim, Gospodine? Je li to nešto teško? Spreman sam ga ispuniti uz tvoju pomoć, Gospodine!“ odgovorio je stari pusti-njak. „Slušaj me dobro: Što god da se dogo-dilo i bez obzira što vidio, uvijek moraš ostati u šutnji.“ Haakon je odgovorio: „Obećajem ti to, moj Gospodine!“ I onda su zamijenili mjesta. Nitko nije ništa primjetio, nitko nije prepoznao pustinjaka čavlima prikovanog na križu. I dugo vremena on se držao do-govora i nikada nije nikome progovorio ni riječi. Ali jednoga dana došao je BOGATAŠ, i nakon molitve zaboravio pod križem svoj novčanik. Haakon je to vidio i ostao tiho. Nije progovorio ni kada je nakon dva sata došao siromah, pronašao bogatašev novčanik i za-držao ga. Šutio je i kada je ubrzo nakon toga pred križ kleknuo mladić moleći za blagoslov prije polaska na dugo putovanje. U tom je trenutku stigao bogataš tražeći izgubljeni novčanik. Ne našavši ga, pomislio je da ga je mladić uzeo. Bogataš je bijesno povikao na mladića: „Vrati mi novčanik koji si mi ukrao!“ Mladić je u čudu odgovorio: „Ja nisam ukrao

nikakav novčanik!“. Bogataš je odvratio: „Još i lažeš, odmah da si ga vratio!“. Mladić je ponavljao: „Kažem ti, ni od koga nisam uzeo nikakavu torbu ni novčanik“ Tada ga je bogataš počeo bjesomučno udarati. U tom trenutku odjeknuo je snažan glas: „Presta-nite!“ Bogataš je pogledao u vis i vidio lik koji mu je progovorio. Bio je to Haakon koji nije mogao odšutjeti, nego se javio sa križa, u obranu mladića i koreći bogataša zbog lažne optužbe. Bogataš je zapanjen odmah otišao, a ubrzo je otišao i mladić u žurbi zbog putovanja. Kad pod križem više nije bilo niko-ga, pristupio je Krist svom sluzi i rekao mu: „Siđi s križa, nisi dostojan da zauzimaš moje mjesto. Nisi ispunio obećanje i nisi zadržao tišinu.“ „Gospodine“, reče Haakon, „kako bih mogao dopustiti takvu nepravdu?“. Isus je ponovno bio na križu, a pustinjak je stajao u podnožju križa. Tada Gospodin nastavi govoriti: „Ti nisi znao da je za bogataša bilo dobro da izgubi svoj novčanik, jer je u njemu bio novac uz pomoć kojeg je namjeravao bludno griješiti s mladom djevicom. Siromah je, naprotiv, dobro učinio zadržavši novac jer je živio u krajnjoj bijedi. Za mladića bi bilo bolje da ga je bogataš pretukao, jer tada ne bi bio otišao na put. Vidiš, on je sada mrtav, po-ginuo je prije nekoliko minuta u brodolomu. Ti ovo sve nisi znao, ALI JA JESAM. To je razlog zašto Ja šutim“. To rekavši, Gospodin ponovno zašuti.

Mi se često pitamo: “Zašto Bog ne od-govara na naše molitve... Zašto se ne oglasi? Zašto Bog šuti?” Mnogi od nas bi željeli da nam On odgovara u skladu s našim željama i maštanjima...ali Božji put je drukčiji. On poznaje prošlost, sadašnjost i budućnost. Bog nam odgovara i u tišini... a mi moramo biti spremni da Ga slušamo i čekamo Njegov odgovor.

Prolo@ac

10

Događanja Velikog tjedna

Veliki tjedan nazivamo razdobje od Cvjetnice do Uskrsa, odnosno od ulaska Isusa u Jeruzalem do Isusova uskrsnuća.

I ove godine smo u našoj župi dostojan-stveno obilježili kako to dolikuje Veliki tjedan.

Kao što znamo na Veliki četvrtak se sjećamo kako je Isus ustanovio euharistiju.

Mi smo na Veliki četvrtak isto slavili euharistiju koju je predvodi naš župnik fra Vinko Gudelj i župni vikar fra Rafo Begić.

Na svetoj misi župnik fra Vinko je pred-stavio novoizabrane članove Župskog pasto-ralnog vijeća i članove Župskog ekonomskog vijeća koji su ovom prilikom i dali prisegu.

Ove godine članovi Župskog pastoral-nog vijeća i Župskog ekonomskog vijeća koje je potvrdio naš nadbiskup Marin Barišić na prijedlog župnika fra Vinka bili su obučeni kao apostoli. Sjećajući se kako je Isus oprao noge svojim apostolima tako je i fra Vinko oprao noge ovogodišnjim apostolima. Poslije euharistijskog slavlja puk se uputio za križem od crkve sv. Mihovila do crkve na Vrljici pje-vajući Gospin plač lijepo i dostojanstveno.

Ovogodišnji križonoša bio je Slaven Cvitanović.

Članovi Župskog pastoralnog vijeća su: Maja Ivanko, Jagoda Meter, Gordana Maršić, Zdenko Grbavac, Stipe Rako, Vice Dropuljić, Miško Bubalo, Grgo Mikulić, Slavko Petriče-vić, Veljko Grbavac, Ante Maršić(Kismi) i Frano Šerlija.

Članovi Župskog ekonomskog vijeća su: Josip Lozo, Krešimir Bajić i Jure Maršić. Članovi ŽPV-a i ŽEV-a izabrani su na razdobje od pet godina.

Na Veliki petak znamo da za Križem idemo od Gospine crkve na Vrljici u crkvu sv. Mihovila gdje slijede obredi Velikog petka. Na Veliki petak sjećamo se spomendana Isusove muke i smrti. Na Veliki petak nema

euharistijskoga slavlja. Oltar je bez križa, svijećnjaka, cvijeća i oltarnika, da se sim-bolizira Isusova muka i smrt, a vjernici se u crkvi okupljaju i razmišljaju o Isusovoj muci. Mi smo ove godine imali i jednu novinu u našoj župi, a to je da smo imali u procesiji po prvi put čuvare Kristova groba koji su išli odmah iza križa.

Na inicijativu Jure Maršića uz odobrenje župnika fra Vinka uz još šest članova Čuvara Kristova groba koji su mahom mladi momci odlučili smo nešto ponuditi, a da to postane i ostane tradicija u našoj župi.

Čuvari Kristova groba su: Jure Maršić, Mate Lasić, Zrinko Radeljić, Luka Maršić, Jo-sip Radeljić, Tomo Maršić i Zvonimir Bonovil.

Čuvari Kristova groba kada su došli u crkvu za križem onda su otišli na Kristov grob i tu ostali do kraja obreda Velikog petka i ljubljenje križa.

Velika subota ja dan tišine i molitve. Na Veliku subotu u crkvama puk posjećuje Kristov grob te u tišini i molitvi razmišlja o muci i smrti Isusa Krista.

Čuvari Kristova groba došli su sat vre-mena prije početka vazmenog bdijenja na Kristov grob i kada je zazvonila slava oni su istrčali iz crkve.

Ova sveta noć oslobađa od bijede, grije-ha i opačina svijeta. Ove noći Krist je raskinio okove smrti i kao pobjednik od mrtvih ustao.

Ovom prilikom se želim i moram zahva-liti onima koji su mi pomogli pri izradi kosti-ma za čuvare Kristova groba, a to su: Stana Pirić, Jure Mihaljević iz Vrgorca, Stipe Jukić, Zoran Lončar, Mislav Brečić, ovdje moram spomenuti mater Blagica Brečić(Grbavac) rođena u našoj župi u Lugu. Od srca jedno veliko HVALA................................... Pripremio: Jure Maršić

Prolo@ac

11

Vjeruj u Boga i u sebe vjeruj

Vjeruj… U bolje sutra, u novi dan… Vjeruj

Oslobodi se tereta prethodnog dana i iskorači

u novo sutra s osmijehom, s iskrenom molitvom i pouzdanjem da je Bog uvijek

korak ispred tebe. I kada ti život podmeće na tisuće

prepreka, i kada izgleda kao da nema izlaza,

vjeruj! Svaki preživljeni dan mala je pobjeda…, Svaka isplakana suza zlata je vrijedna… Ne posustaj, život ne prašta slabićima, ti si taj koji odlučuje kako ćeš živjeti…

izaberi, samo od onog što ti Bog ponudi, sve drugo je iz nečije tuđe koristi.

I sanjaj… ako odbaciš svoje snove nitko ih neće pokupiti…

Možeš ti to! Samo vjeruj… Nije sudbina ta koja

ti je loše karte podijelila… Sve je stvar tvoga izbora,

krivo odabranog trenutka ili razloga…

nije ni važno sada je svaki novi dan jedna je prazna stranica… ali zapamti da Bog piše ravno i po krivim crtama.

Sve ono loše spakiraj u roman sjećanja i pusti da Bog ispiše tvoje prazne redove.

Ne zaboravi, samo vjeruj, za snove treba tako malo…

Nemaš se čega bojati, sve dok te štiti Onaj koji je iznad svega.

.................................. Pripremio: Jure Maršić

Prolo@ac

12

Kronika župe Proložac

2014.

12. 08. - 14. 08. – Održana je trodnev-na duhovna priprava za svetkovinu Velike Gospe koju svečano slavimo u našoj župi. Prvi dan trodnevnice predvodio je naš fra Rafael Begić, drugi dan fra Josip Sušić, a treći dan imotski župnik i gvardijan fra Kri-stian Stipanović.

15. 08. – VELIKA GOSPASvečano je proslavljena svetkovina

Uznesenja Marijina – Velike Gospe. Središnje misno slavlje predvodio je fra Petar Lubina, urednik lista „Marija“ uz nazočnost mnoš-tva vjernika. (OPŠIRNIJE NA SUSJEDNIM STRANIACMA LISTA)

16. 08. – Fra Rafael i fra Vinko na ispo-moći povodom proslave sv. Roka, zaštitnika župe Vinjani.

18. 08. – Danas je održan blagoslov novoizgrađene kapelice sv. Ane koja se na-lazi na tromeđi zaseoka Meteri, Petričevići i Grbavci. Misu održao fra Vinko, a propovije-dao fra Rafael.

7. 09. – Autobus vjernika hodočastio u Vepric kod Makarske povodom blagdana Male Gospe.

8. 09. – Započela je nova školska godina u OŠ Ivan Leko i u svim područnim školama. Sva djeca zajedno s nastavnicima

Prolo@ac

13

i cjelokupnim školskim osobljem nazočili su svetoj misi koju je predvodio župnik fra Vinko.

10. 09. – U samostanu u Imotskom održan je redoviti samostanski kapitul kojem su nazočili fra Rafael i fra Vinko zajedno sa ostalom braćom.

17. 09. – Oko 150 članova OFS-a iz župa Imotske krajine odnosno bratstava: Imotski, Podbablje, Proložac, Runovići, Vinja-ni i Zmijavci okupili su se o našoj župi kako bi proslavili Rane sv. Franje koje naš OFS časti kao zaštitnika. Svečano misno slavlje predvodio je fra Zoran Kutleša koordinator OFS-a za Imotsku krajinu, a prilikom nave-dene svečanosti u OFS naše župe primljene su: Marija Odak ud. Petra, Ljuba Bajić, Anka Maršić, Anka Stojić, Suzana Šimić. Iza mise nastavljeno druženje u župnoj dvorani.

29. 09. – SVETI MIHOVIL, ZAŠTITNIK ŽUPE

Proslavljen je sv. Mihovil zaštitnik naše župe. Središnje misno slavlje služeno je u

10:30 sati (OPŠIRNIJE NA SUSJEDNIM STRANICAMA LISTA)

1. 10. – Započeli smo listopadsku pobožnost u našoj župi i to u crkvama Sv. Mihovila i Kraljice mira u Šumetu. Posjeta dobra, naročito djece.

4. 10. – Svečano proslavismo sv. Franju, utemeljitelja Franjevačkog reda te naslovnika i zaštitnika crkve u Imotskom. Nakon središnje jutarnje mise u 10:30 sati na večernjoj sv. Misi u 18 sati koja je bila služena za framaše članovi naše Franjevačke mladeži dala su svoja prva obećanja. Nakon mise nastavljeno je druženje ispod cedra.

17. 10. – Župnik udijelio blagoslov po-vodom manifestacije „Dani kruha“ u dječjem vrtiću u Prološcu.

18. 10. – Fra Rafael i fra Vinko na raspolaganju povodom proslave sv. Luke, zaštitnika susjedne župe Podbablje.

1. 11. – Svi svete i Dušni dan obilježili smo posebno dostojanstveno kao i svake godine. Lijepo vrijeme te neradni dani

Prolo@ac

14

pogodovali su da što više Proložana posjeti našu župnu zajednicu. Svete mise služili smo u 9 i 11 sati u crkvi Sv. Mihovila. Poslijepod-nevno misno slavlje služili smo u crkvi Sv. Mihovila u 16 sati, a odriješenja smo molili od 14 do 16 sati. Sutradan, na Dušni dan služili smo mise u 9 sati nakon koje smo odijelili za-jedničko odrješenje kod Mrtvačnice, a potom i u 11 sati. Poslijepodnevno misno slavlje u 16 sati služio je fra Rafael. Ovih dana posjetili smo 400 grobova, a udijelili 600 odrješenja, a pomogli su nam bogoslovi fra Ante Batinović i fra Martin Romić.

13. 11. – Članovi OFS-a naše župe predvođeni ministrom Majom Ivanko su-djelovali su na proslavi OFS-a u Vinjanima. Misno slavlje predvodio je fra Zoran Kutleša, a poslije je nastavljeno druženje. Dva dana iza OFS-ovci naše župe hodočastili su u Sinj.

18. 11. – Povodom Dana sjećanja na žrtve Vukovara danas smo zajedno sa učeni-cima 4.a i 4.b razreda posjetili grob Velimira

Đereka Sokola. Sa djecom su bili fra Vinko te učiteljice Ivanka Pirić i Tomislava Karoglan.

25. 11. – U Domu kulture u Prološcu povodom Dana sjećanja na Vukovar održana je predstava „Škrinja uspomena“ u izvedbi učenika OŠ Stjepan Radić iz Imotskog. Djecu su za ovu zgodu pripremale učiteljice Sanja Bago i Katija Nikolić.

28. 11. – Članovi OFS-a Runovići da-nas su proslavili svoga zaštitnika, a njihovu proslavu uveličali su i članovi Franjevačkog svjetovnog reda (OFS-a) naše župe Proložac.

29. 11. – Danas je u Međugorju preko svečane svete mise u 18 sati nastupio naš zbor pod ravnanjem s. Filipe Smoljo. Misno slavlje predvodio je imotski župnik, gvardijan i dekan fra Kristian Stipanović uz koncelebra-ciju župnika fra Vinka.

4. 12. – Radnici tvrtke Bumbal d.o.o., gosp. Marina Hrgovića iz Kaštel Kambelovca, danas su postavili zvono i izvršili elektifikaci-ju zvona na novoizgrađenoj crkvi Sv. Josipa.

Prolo@ac

15

Proslava Velike Gospe

Svetkovina Velike Gospe i ove je godine svečano proslavljena na Vrljici u župi Prolo-žac. Vjernici su se za proslavu pripremali

trodnevnicom, u kojoj su misna slavlja pred-vodili i propovijedali fra Rafael Begić, pasto-ralni pomoćnik Prološca, fra Josip Sušić,

Prolo@ac

16

dušobrižnik u Kölnu, i fra Kristian Stipanović, imotski gvardijan i župnik.

Na samu svetkovinu, 15. kolovoza 2014., svećenici su bili na raspolaganju za

sakrament pomirenja već od 4 sata. Prvu misu u crkvi na Vrljici u 5 sati slavio je fra Ivan Vuletić, župni vikar Imotskog. Zavjetnu misu u 5:30 sati kod stare crkve na Opačcu

Prolo@ac

17

predvodio je fra Zoran Kutleša, samostanski i župni vikar Imotskog.

Središnje slavlje počelo je u 10:30 sati procesijom, za vrijeme koje je u parku uz crkvu blagoslovljena bista sv. Ivana Pavla

II. Nakon procesije u Zelenoj katedrali bilo je euharistijsko slavlje, koje je predvodio fra Petar Lubina, urednik lista Marija, uz koncelebraciju mjesnog župnika fra Vinka Gudelja, imotskog gvardijana fra Kristiana

Prolo@ac

18

te još četvorice svećenika. Pjevanje na misi animirao je veliki zbor sastavljen od župnih zborova iz Prološca, Imotskog, Podbablja, Poljica, Runovića, Vinjana i Zmijavaca pod

ravnanjem Maje Biočić i uz sviranje s. Filipe Smoljo.

Navečer u 19 sati zahvalno misno slavlje predvodio je fra Rafael Begić.

Prolo@ac

19

U Prološcu Gospa okuplja puk

Imotske krajineZelena katedrala na pitkoj Vrljici

U Imotskoj krajini posebno je prepo-znatljiva „Zelena katedrala“ koja je smješte-na u župi Proložac. „Već od samih jutarnjih sati dolaze hodočasnici-pješaci, već u 5 sati je prva misa, a u 4 sata bude petnaestak svećenika na raspolaganju za ispovijed“, svjedoči župnik fra Vinko Gudelj.

U Imotskoj krajini uz rijeku Vrljiku u ze-lenilu, za svetkovinu Velike Gospe okupi se dvadesetak tisuća hodočasnika. „Zelena ka-tedrala“ uređena je 1995. za vrijeme župnika fra Zorana Kutleše, uz kameni oltar i pročelje, krov joj čine zelena stabla, a sjedala zelena

trava. „Imotska krajina je ponosna na svoju Gospu i Zelenu katedralu i taj dan se ne ide na hodočašće u Sinj, nego ranije. Pretežno se hodočašće u Sinj poveže uz Sinjsku alku, kaže župnik o. Gudelj. „Valja imati na umu da imamo čak pet crkava i kapela posveće-nih Gospi na području župe, jer tu je jako raširena pobožnost Majci Božjoj. Iz osobnog primjera mogu reći da me je moja majka kao sjemeništarca i bogoslova pratila s krunicom i molitvom Majci Božjoj. Danas ja nastav-ljam redovito molitvu krunice i nastavljam to prenijeti i u župi pa su dobro posjećene

Prolo@ac

20

pobožnosti Gospi.“ Župljani Prološca rado uređuju svoje svetište koje se nalazi na velikoj Zelenoj površini. Zauzetošću Pastoralnog i Ekonomskog vijeća uređena je Zelena katedrala i za ovogodišnju svečanost. Među njima bio je i Neno Bubalo. Živi s petero djece i suprugom. „Za moju obitelj Velika Gospa je jako važna. To je dan kada se okuplja-mo, sastane se rodbina. Stoga mi je radost uređivati svetište jer je ono naše zrcalo. Mi smo ponosni na svoju Zelenu katedralu jer malo tko ima tako mali prostor. Uz svetište

teče čista Vrljika iz koje se može piti voda“, kaže Bubalo. Stipe Stojić ističe da je za to mjesto vezana cijela Imotska krajina. Ljudi će štedjeti kroz godinu da bi došlo, okrijepiti se duhovno i tjelesno. Stojić ističe da je još sa svojim djedom kao dijete dolazio onamo te su sudjelovali u molitvi i po cijeli dan bi opstajali u druženju s rodbinom.

Tiskano u Glasu koncila u prilogu „Svjedočanstva iz hrvatskih marijanskih svetišta - Splitsko-makarska nadbiskupija.................................................. Vlado Čutura

Prolo@ac

21

Blagoslov kapelice sv. Ane

Dana 18. kolovoza 2014. blagoslovljena je kapelica sv. Ane u Prološcu Donjem, uz cestu koja povezuje zaseoke Mršiće, Grbav-ce, Petričeviće i Metere.

Na misi i svečanom otvorenju kapelice nazočilo je oko stotinjak mještana okolnih zaseoka. Sv. misu predvodio je župnik fra Vinko Gudelj, a propovijedao je fra Rafael Begić. Istaknuto je da je sv. Ana bila važna osoba u Kristovu životu te da se kao kršćani možemo i moramo njoj više moliti jer ona može za nas moliti milost i od Marije, svoje kćeri, ali i od Isusa, svoga unuka.

Na kraju se okupljenima obratio Marko Petričević koji je i financirao izgradnju ove kapelice. Radio je i živi u Austriji, a odlučio je ovu kapelicu sagraditi u svom rodnom mjestu, odakle je i otišao u svijet. Uz pomoć izgraditelja Ivana, Ante i Žarka Petričevića vrlo brzo je niknula ova kamena, prekrasna kapelica koja je od danas stavljena na što-vanje svima.

Ova prohladna ljetna večer završena je uz zakusku.

.............................................. Ivana Petričević

Prolo@ac

22

Proslava sv. Mihovila

Nakon trodnevne priprave u župi Pro-ložac svečano je u ponedjeljak, 29. rujna 2014., proslavljen naslovnik i zaštitnik župe sv. Mihovil. Središnje slavlje počelo je

procesijom kroz mjesto u 10:30 sati, nakon čega je uslijedilo euharistijsko slavlje koje je u župnoj crkvi predvodio magistar postulanata fra Željko Tolić, uz koncelebraciju mjesnog

Prolo@ac

23

župnika fra Vinka Gudelja, imotskog gvardi-jana fra Kristiana Stipanovića, pastoralnog pomoćnika u Podbablju fra Bruna Peze i vinjanskog župnog vikara fra Jakova Udo-vičića. Pjevanje je animirao župni zbor pod ravnanjem s. Filipe Smoljo.

U propovijedi je fra Željko potaknuo vjernike na molitvu i štovanje sv. Mihovila, arkanđela koji samim svojim imenom upu-ćuje na Boga svemogućega. Upozorivši na

lukavost i snagu Zloga u našim životima, fra Željko je naglasio važnost ljubavi prema Bogu, prema bližnjemu i prema Domovini.

Na kraju mise prigodnu je riječ prisut-nima uputio župnik fra Vinko. Zahvalio je onima koji su zaslužni za skladno i dosto-janstveno slavlje te čestitao svima, a osobito djelatnicima i učenicima Osnovne škole te policajcima, koji slave sv. Mihovila kao svoga zaštitnika.

Prolo@ac

24

Frama

Dana 26. i 27. travnja 2014. godine održao se Susret hrvatske katoličke mladeži (SHKM).

To je susret mladih katolika koji se odr-žava svake dvije godine u jednom od gradova Republike Hrvatske. Deveti po redu SHKM okupio je više od 35 000 mladih katolika u Dubrovniku pod sloganom „Na slobodu po-zvani“. unatoč lošem vemenu, u Dubrovniku je vladalo veselo raspoloženje. Središnji doga-đaj susreta, euharistijsko slavlje, zbio se u Luci Gruž kojeg je predvodio dubrovački biskup Mate Uzinić kao domaćin susreta. Mladi su se potom uputili prema obiteljima u kojima su srdačno smješteni. Naša Frama boravila je na otoku Mljetu. Pri samom dolasku na otok, imali smo organiziranu večeru i prijevoz do obitelji kod kojih ćemo prespavati. Bili smo srdačno dočekani i ugošćeni. Ljudi su bili puni ljubavi, razumijevanja te su rado slušali naša iskustva. Razgovaralo se, jelo i pilo do sitnih sati. Sutradan smo pridonijeli misnom slavlju na otoku Mljetu. Nakon ručka, zaputili smo se prema Imotskom. Bilo nam je žao što se sve tako brzo završilo.

I dan danas, svakog petka na našim su-sretima prisjetimo se svih tih doživljaja. Ove godine, dana 31. listopada izbrani su članovi novog Vijeća. Novo Vijeće čine:

• predsjednica, Tea Leko• podpredsjednica, Petra Zelić• voditelj formacije, Josipa Bajić• tajnik, Ela Knezović• blagajnik, Ante Meter

Na sastancima smo organizirali da u svakom mjesecu imamo jedan radni tjedan, jedan molitveni, jedan karitativni i jedan zabavni tjedan. Tako smo u ovo vrijeme Došašća pažnju posvetili svim napuštenima i siromašnima. Održana je akcija „Kruh Sv. Elizabete“ kojom smo prikupili sredstva za pomoć 800-tinjak najpotrebnijih obitelji iz Knina. Ovoj akciji koju je organizirala Fra-ma i Franjevački svjetovni red pridonijeli su svi župljani. Dio sredstava pomogao je siromašnima u našoj župi. Svojim daljnjim radom nastojat ćemo izmamljivati osmijeh ljudi oko nas jer: Crkva, to smo mi!

............. pripremile: Ela Knezović i Tea Leko

Prolo@ac

25

Maršuše otimaju selo zaboravu (VIII)

„Kad bi u svijetu bilo samo radosti, ne bismo se mogli naučiti hrabrosti i strpljenju“

Helen Keller

U dane pripreme za proslavu Velike Gos-pe, posebno značajnog blagdana za našu župu i Imotsku krajinu, još jednom sastale se Maršuše, da i ovoga puta s velikom radošću ožive korijene poniknuća, da se prisjete svih onih koji su ih rodili, odgojili, poučavali…

Ne znam kakav osjećaj prevladava u svakoj Maršuši koja na ovaj susret dolazi preko Dropuljića briga, a većina od njih mora

proći tim putem. Osobno, kad stignem na spomenuto mjesto, gotovo uvijek, a posebi-ce na večer našeg druženja, na pogled sela, navru mi sjećanja o mnoštvu dragih ljudi, događanja, igara, sijela, svađa, mirenja, … Vidim povijest života bez električne energi-je, moju generaciju, sve starije od mene i neke mlađe u borbi sa smetovima, burama i mećavama, oni koji se griju na ognjištima

Prolo@ac

26

na kojima vise komaštra s obješenim bronzi-nom vode koja ključa bez bilo kakve hrane. Ali, dobro je, jer i para nas malo grije.

Vraćaju se slike o sretnicima koji su imali kaljače, šuškavce, makar i napola po-lomljene kišobrane i onih drugih bez jakete i mokrih nogu s posoljenim krumpirom za ručak, uz dodatak kukruznog kruha. I uvijek se pitam što je to u tim ljudima, u nama iz toga doba tako snažno i duboko nastanje-no, da malodušnosti nije bilo, da se život živio punim plućima, da je uvijek postojala spremnost pomaganja jednih drugima, da se pozajmljivao čanjak brašna za preživjeti ili nekoliko kapi petrulja da se može večerati, ili…? Odgovor se može naći jedino u Božjoj milosti, ljubavi i molitvi kojom je započimlja-lo i završavalo blagovanje za stolom i koja je uvijek davala novu snagu da i u najtežoj situaciji zapjevaju:

Gango moja pivao (la) te ne bi Da se nisam rodio (la) u tebi.

I ovaj naš susret, u zvjezdanoj večeri, najstarija među nama, Danica Maršić,

po rođenju i udaji, započinje molitvom, blagoslovom svih nazočnih Maršuša, blago-slovom pripremljene večere i onih koji su je pripremili. Nakon završene molitve obve-zatno dodaje „ bez Boga nema ništa, i neka vam bude u pomoći!“ Potom, uslijedi nama najdraža pjesma ganga, suputnica naših odrastanja jednako kao i molitva, i to je ono što želimo oteti zaboravu. Znali smo i znamo da nas i jedno i drugo ispunja nesebičnošću, zanosom, ljubavlju, radošću, srećom i svim onim što život sobom nosi za spremno sutra. I, nije trebalo dugo začu se:

Lipo ti je liti uraniti, i po ladu Gospu pozdraviti.

Nema ni jedne televizijske serije, niti bilo kakve vrste zabavnog programa na televiziji koji bi Maršušama mogao oteti ovo zadovolj-stvo prisjećanja svih povijesnih trenutaka, a da ih barem djelomično ne ožive u ovoj veče-ri, pa opet pjesma redom jedna za drugom:

Ja u crkvu na me ruža pade, Majka mi je draganova dade.

Svekrvice budi mi ko ćeri, Ja ću tebi ko svojoj materi.

Grm komišan ruke mi zelene, Ne mogu ti pisat moj nevene.

A, onda reče Slava: Sad ćemo: Ima jedna cesta mira,

Cesta mira i ljubavi, što sve uglas prihvatismo.

Ponovno se vraćamo u povijest u kojoj su bitni rad i molitva, u naša hodočašća ne iz mode već iz unutarnje potrebe duhovnih stremljenja povezanosti s Velikom Gospom.

Kako je u školi, nije se baš puno nitko brinuo pogotovo za žensko. Bitnije je bilo, za mnoge majke (s osmijehom se toga prisjeća-mo), da se njihove kćeri na vrijeme udaju, po mogućnosti što bliže rodne kuće, jer, nekako je ljepše „ostati u svojoj župi“. I, eto gange:

Prolo@ac

27

Selo moje i opet si moje, Komšija mi nije ništa svoje.

Neke su ipak imale strast za knjigom, gledajući novo ostvareni, možda lagodniji život pa bi iz nekakvog prkosa zapjevale:

Šta će meni bičve i buzavci, Svati moji neće bit seljaci.

A, onda opet jedna koja ispunja i dušu i srce svih Maršuša:

Rajska Djevo, kraljice Hrvata…

I, tako Maršuše u sadašnjosti, u ovoj večeri, žive prošlost. Svaka u svom ruhu majke, bake, supruge, snahe učiniše mi se za ovim stolom poput zvijezda i ruža i bit ću

slobodna pa parafrazirati Tina Ujevića koji je za žene na jednom mjestu zapisao da su poput meteora, da ih netko voli, i da one vole, da netko ubire ove cvjetove i one su čovjeku mati.

Zahvalne Bogu na tom uzvišenom daru majčinstva, Maršuše imaju razloga za pjesmu, za baštinjenje svojih putova i snje-goava, i kiša, i bljuzgavica, i gladi, i maštanja, i neizvijestnosti, uvijek s napomenom da ćemo se, kad god to bude moguće okupljati ispred oltara sv. Josipa Radnika moleći mu se da nam kao zaštitnik obitelji bude stalni životni pratitelj.

Maršuša: ....................................................... Mara Pezo

Vukovarski jastreb, sokol i golubica

O Vukovare, jastrebe ponositi raširi krila, poleti visoko

nek´ te prati tvoje djece oko. Branili su te časno i životom ginuli su za tebe sinovi tvoji.

Majke i djeca bez najmilijih ostadoše, ali slobodu i ponos pronađoše.

O Vukovare, sokole hrabri svoju hrabrost dokazao si,

a svoje neprijatelje porazio si. Hrvati k tebi pohitaše

braniti nevinost tvoju pođoše.

O Vukovare, golubice bijela neprijateljska vojska na tron nije sjela. Tvoj toranj čvrst ostade na hrvatskom

polju jer narod naš braniše ga krvlju.

Ostaviše srce na bojišnici, hrabro stražariše naši vojnici.

O Vukovare, grade slobode grade tuge i žalosti,

grade slave i pobjede grade naše zajedničke radosti.

Marijana Bubalo 3.d Gimnazija dr. Mate Ujevića, Imotski

Prolo@ac

28

Uz talente otkopane čekajmo blage dane

U subotu 29. studenoga., u osvit nove liturgijske godine, na Lovretu (samostan Školskih sestara franjevki) održana je du-hovna obnova za učenice i učenike osmih razreda. Bilo ih je trideset četvero iz Kaštel Lukšića, Klisa, Prološca, Segeta Donjeg i Splita. U samom naslovu Uz talente otkopa-ne čekajmo blage dane zgodno je spojena središnja svetopisamska tema obnove i predstojeće došašća.

Siv i pomalo turoban dan nije pokvario dobro raspoloženje i radost susreta između novih i nekih već poznatih lica. Jutro ispu-njeno radom, molitvom i igrom započeli smo posvješćivanjem potrebe obnove duha, zahvalni za darovano vrijeme i prostor u

kojem možemo iznova susresti Boga, drugog čovjeka i sebe same. Nakon uvodne molitve, kratke meditacije i upoznavanja pokušali smo prepoznati svoje osobite darove upisu-jući ih u otisak vlastitog dlana. Iako svjesni bogatstva, raznolikosti i brojnosti Božjih darova, shvatili smo da i samo prepoznava-nje darova zahtijeva napor i dublje ulaženje u sebe. U središtu našeg današnjeg rada, Kristovoj prispodobi o talentima, razmatrali smo o velikodušnosti Darovatelja, naravi njegovih slugu i načinu na koji želi da se koriste darovani talenti. Pokušavajući se identificirati s likovima iz prispodobe, za-ključili smo da smo prečesto nalik na slugu, koji, bilo iz lijenosti ili straha, zakopava svoja

Prolo@ac

29

talente, osiromašujući tako sebe, svoj život ali i živote drugih kojima bi naš dar trebao služiti. U drugom dijelu išli smo korak dalje u identifikaciji s likovima iz prispodobe te smo, radeći u skupinama, osmišljavali i izvodili scenski prikaz slika iz prispodobe, dajući svojoj kreativnosti maha.

Završno promišljanje odnosilo se na konkretne poticaje za djelovanje; prepozna-vanje vlastitog dara, osluškivanje Božje volje i, naposljetku, darivanje. Te smo poticaje pretočili u iskrene odluke koje bi trebale

naći svoje odjeke u našim svakodnevnim životima. Na simboličan način otkopavali smo zapretane darove (služenje, praštanje, molitva, darežljivost, solidarnost, utjeha…) toliko potrebne za izgradnju Crkve i boljeg svijeta, po Božjem srcu.

Susret je bio toliko uspješan i poticajan da su svi sudionici duhovne obnove rado-sno molili sa sestrama u njihovoj kapelici darujući tako jedni drugima darove molitve i zajedništva.............................................. s. Marina Fuštar

Prolo@ac

30

- Vukovar -

Vukovare najbolji moj grade granate su na tebe padale. Ali opet svi smo bili skupa

protiv ogorčenog srpskog puka.

Svatko tko je mogao u obranu je stao samo da Vukovar ne bi pao.

Kroz muku i patnju napuštali su domove i plakali za svoje voljene.

Ali tog kobnog osamnaestog pao je naš grad, Vukovar.

Cijeli hrvatski puk tužan je bio i za sve ranjene i poginule molio.

................................ Petar Jurić Kaćunić, 8.c

~Vapaji jednog Vukovarca~

Jutros mi na kuću padoše, pola grada ubiše

i djecu Vukovara ušutkaše.

Dođe vojska sa strojevima Čudnim nekim, ruše Vukovar

Topli dom moj mili. O, Isuse pomozi nama sada,

Daj da iz našeg grada ode ova napastnička banda.

Molim Te, Bože kao nikad prije.

Kalašnjikov smrt svud’ sije, A Pola se sinova

majkama svojim još vratilo nije.

O, Isuse daj da prestane agonija ova; i da je ovo samo ružan san Ili pak neka noćna mora.

Otjeraj ih Bože iz ovog HRVATSKOGA grada

i da Vukovarom opet MIR zavlada!

...........................................Bruno Štrljić, 8.c.

Prolo@ac

31

Pismo Vukovarskom branitelju

Dragi moj nepoznati prijatelju.

Pišem ti ovo pismo podrške i ohrabre-nja, da ti kažem kako sam uz tebe i također cijela moja generacija. Znam da ćeš i ovu hladnu zagrebačku noć provesti na nogama, uporan i hrabar. Također znam da ćeš drhtati od hladnoće, ali molim te nemoj se predati kao ni ’91. Zahvalan sam ti na tvojoj hrabrosti i dobročinstvu kao i cijela Hrvatska. Moram ti reći kakva je situacija ovdje, u školama. Svi raspravljaju je li pedagoški voditi nas djecu, učenike u naš Grad Heroj, moj i tvoj Vukovar. Stalno govore: “Kako želi Europa, od toga nećemo ništa dobiti itd…” Mi želimo ići. Obećavam ti ako nas pokušaju okrenuti protiv tebe i naše države, u tome neće uspjeti. Neki su mislili da vas je “samo šaka” ’91., a vjerojatno tako i danas misle. Znajte da niste sami i da smo uz vas, bar mi mali.

Dragi moj nepoznati prijatelju, čuvaj se i ne daj da te slome, tebe i tvoje suborce. Jer da ne bijaše takvih poput vas: ne bi bilo ni mnogih ljudi, a ni moje i tvoje Hrvatske. Zaboravio sam ti reći da nam prepravljaju udžbenike, brišu datume i trgaju stranice gdje je tvoje mjesto. Kako su krenuli možda i više nikad neću imati priliku nešto o tebi napisati. Ako nas i uspiju okrenuti protiv tebe, netko će uvijek biti tu i pričati nam o tebi. A mi ćemo uvijek imati ista pitanja: TKO?, ZAŠTO? I GDJE? Dragi moj prijatelju, pozdravljam te i želim ti Hrvatsku kakvu si i stvarao. Zemlju NADE i PONOSA............................................Bruno Štrljić, 8.c.

Dragi branitelju,

Ne znam kako uopće započeti ovo pismo. U meni je previše osjećaja koje že-lim iskazati, premda je već sve jasno i sve rečeno.

Stojim na Ovčari, na mjestu gdje je ubi-jeno 200 ni krivih ni dužnih civila. U glavi su mi slike njihovih majki i djece. Ne mogu se suzdržati, plačem. Mislim se kako je to srce moglo ubiti dijete koje još ne zna ni hodati ni govoriti. Prolaze me trnci. Čujem jauke i jecaje ranjenih, pitaju se hoće li umrijeti ili ostati na životu. Pokušavam se smiriti, dragi prijatelju, kao i ti, ali jednostavno ne mogu. U Spomen domu ježim se gledajući slike heroja koji su položili život za nas, za naš Vukovar i našu domovinu. Promatram svijeće koje se pale i gase, a simboliziraju ovu igru – ži-vot. Zapanjuje me vodotoranj, koji je kao i cijeli Vukovar uništen, al’ se hrabro drži na nogama. Teško mi je, ali tebi je još teže. Bit će bolje, samo hrabro nastavi dalje. Kad se tebe sjetim odmah mi bude lakše.

Pokušavam se okrenuti budućnosti, ali moje sjećanje na poginule i žive heroje nikad umrijeti neće.

Tvoj, Kristijan................................... Kristijan Dropuljić, 8.a

Prolo@ac

32

„Sekularci“ u labirintu

Sjećam se scene u Hrvatskom saboru kad je jedan zastupnik branio neki stav Crkve i kad mu je replicirao SDP-ov zastupnik, ate-ist Stazić: „Ali kolega, Hrvatska je sekularna država!“ Izraz lica mu je govorio s koliko je mržnje izvalio tu rečenicu preko usta, a isto-dobno je izražavao zadovoljstvo i moć kao da je u tom trenutku sav hrvatski vjerni puk zatvorio u sakristiju, na vrata stavio ogromni lokot i ključ bacio u neku jamu bez dna. Je li gospodin bio u pravu? De jure (pravno) gledano jest jer u Ustavu piše kako je RH odvojena od Crkve. Ali de facto (stvarno) stvari stoje malo drukčije.

Zavirimo u kratku genezu nastanka i nastavka sekularizma. Secularism (engl. , posvjetovljenje, podržavljenje) utemeljio je 1846. engleski filozof George Jacob Holyo-ake koji se tada protivio uspostavljanju državne religije ili favoriziranju jedne religije nauštrb druge. Poanta svega je odvajanje Cr-kve od države, oduzimanje crkvene imovine i udaljavanje vjeronauka iz škola.

Sekularizacija se najviše razvijala u feudalizmu, a kako je tekla u Hrvatskoj? Za vrijeme komunističkog režima drugovi su to obavili brutalno i temeljito. Oteli su od Crkve sve što se oteti moglo i tako su je odvojili od tadašnje države, a mnoge svećenike su „odvojili“ i od života. Vjeronauk je protjeran iz škola. Vjernici su teže dolazili do radnih mjesta, a posebno su nastradali prosvjetni djelatnici. Oni su svete mise slušali u nekoj od udaljenijih župa od one u kojoj su živjeli i radili, a potajno su se morali i vjenčavati, krstiti djecu… E, tada je gospodin gnjevni zastupnik s punim pravom mogao mahati sa sekularizacijom kao asom iz rukava. Međutim, konačno su se dogodile promje-ne. Nikad složniji Hrvati i njihovi branitelji obranili su domovinu od agresora i stvari u

slobodnoj i neovisnoj državi su se posložile kako treba.

Sve ono što im je do tada bilo zabra-njeno, odnosno bilo riskantno činiti kao vjernicima, na oduševljenje svih, sada im je dozvoljeno. U Ustavu i dalje piše kako je Crkva odvojena od države i to Crkvi ne smeta. Zakoni se ionako ne pišu u Crkvi, ali u vlasti države van Crkve učestvuju brojni vjernici. U škole se vratio i vjeronauk. Druk-čije i ne bi moglo biti s obzirom da u državi vjernika ima oko 90 posto. Tako je danas teško tvrditi kako je država posve sekularna, a gnjevni saborski zastupnik i njemu slični ateisti i agnostici to i dalje drže kao prednost bezbožnika. Međutim, moraju priznati kako nemaju velika uspjeha, jer su promjene nastale ne samo u državi, nego vjeru brane i neki vanjski čimbenici. Tako se „sekularci“ vrte u krug po labirintu svojih želja i nastoja-nja, ali izlaz ne nalaze.

A kako bi ga i našli kad Crkva zapravo nikome ne smeta? Ne miješa se u državne poslove, a kada ima nešto reći, ona to radi kulturno i dostojanstveno, baš kao što su to biskupi nedavno učinili izlazeći u javnost sa svojom doktrinalnom notom o rodnoj ideologiji. Taj dokument je jednostavno na-pisan i razumljiv i vjernicima i nevjernicima, iznosi kršćanske stavove, nikoga ne napada i suprotstavlja se tumačenju rodne ideologije koja pokušava rušiti biblijsku sliku o čovjeku. A zadaća je Crkve braniti vjerske temelje i stavove pa ona to i čini. Ide se u pravom smjeru. Podsjetimo se, Vlada je bila prisilje-na smijeniti svog ministra s položaja jer je sa svojim školskim kurikulumima i drugim nakaradnim potezima bio toliko radikalan da ga ni oni više nisu mogli ni smjeli podnositi.

Izjalovile su se i nade ateista kako će k sebi privući mladost, ali su i ovdje pogriješili

Prolo@ac

33

u procjenama. Mediji su izvijestili kako će se samo u zagrebačkim srednjim školama zbog povećanog interesa učenika trebat oformiti 50 razreda za vjeronauk više nego lani.

No, uporni ateisti to ne razumiju, ili se prave da ne razumiju, pa i dalje guraju

svoju sekularizaciju koja to zapravo nije. Ali premda“sekularci“ rade Sizifov posao, ne treba ih olako shvatiti. Kad osjete moć vla-sti znaju prirediti velike štete, čemu upravo svjedočimo.........................................Tomislav Božinović

Iz povijesti

300 godina odlaska s Manastira

Krajem kolovoza ove godine u Prološ-kom blatu, u organizaciji Franjevačkog samo-stana i Konzervatorskog odjela u Imotskom, počelo je čišćenje raslinja na tamošnjem oto-čiću kojega narod zove Manastir, jer su tamo živjeli imotski franjevci za vrijeme vladavine Osmanlija. Sljedeće je godine 300. obljetnica napuštanja samostana pred Turcima pa je zgodna prigoda da se podsjetimo o povijesti toga svetog škojića, koji za vrijeme suše pre-staje biti otokom.

Na otočiću se jedva naziru ostaci negdašnjeg lijepog samostana i crkvice sv. Franje iz 17. stoljeća, koju su franjevci sagradili nakon što su Turci osvojili imotsku tvrđavu 1493. godine. Prije toga su franjevci mijenjali sjedišta, jedno vrijeme bili su na Ka-menmostu, a oko 1600. doselili su na otočić u Prološko blato, odakle su ih Turci više puta protjerivali, prvi put 1613. godine. Samostan je bio okrenut zapadno prema jezeru Gali-povcu, bio je dug 42,9 metara i imao je osam prostorija. Konzervatorski odjel će nakon izmjera i utvrđivanja stanja zatražiti sredstva od Ministarstva kulture za konzerviranje i sanaciju zidova, a franjevci planiraju iduće godine obilježiti ovu obljetnicu. U čišćenju su sudjelovali članovi Trećeg franjevačkog reda

te imotski planinari i ronioci, a radovi bi se trebali nastaviti uz sudjelovanje još nekoliko udruga, kako bi Manastir postao povijesni, vjerski i turistički toponim. Na otočiću je prije 40 godina postavljena i spomen ploča na kojoj je uklesan tekst: „U doba turske vladavine ovdje su živjeli imotski franjevci 1600. - 1715 . godine. Živi mrtvima 1975.“

A kako je bilo živjeti u Imotskoj krajini pod turskim jarmom u to doba može se išči-tati iz izvještaja makarske biskupije koje je pisao biskup fra Bartul Kačić Žarković (1572. - 1645.). Prvo je izvješće sastavio 1626., drugo četiri godine kasnije, u kojem se žali na siro-maštvo župnih crkava i neznanje svećenika te da mnogi kršćani bježe pred zulumom Tura-ka. U izvješću iz 1636. biskup Kačić spominje taj samostan u kojemu boravi 12 svećenika, 4 klerika i 2 laika, a opslužuje četiri župe koje imaju oko 500 kuća. Prigodom posjeta vjernika za krizme, biskupov vikar i imotski gvardijan podijelili su 4000 medaljica.

Fra Pavao Pelizzer iz Rovinja pohodio je Bosansku franjevačku provinciju 1640. godine i o tome sastavio opširno izvješće, u kojemu je oduševljen kako narod poštuje fra-tre. Spominje i samostan na Prološkom blatu i evo kako ga, gotovo književnim stilom opisuje

Prolo@ac

34

prije 375 godina, na treću uskrsnu nedjelju 10. travnja (u prijevodu Stjepana Zlatovića i fra Andrije Nikića): „Stigosmo u Imotski u večernje sate, tj. u samostan Imotski. U ovom samostanu ima 8 svećenika, 4 klerika, 3 laika i 4 đaka. Od svećenika su četvorica župnici i imaju pet konja. Samostan je na otoku; oko otoka su uokrug podignute tri podzide i povrh njih razapete lozove odrine sve okolo otoka, tri jedna povrh druge; to je ljepota gledati. Unao-kolo se vide brda puna stoke – i loza i ovaca. Čuje se pjevanje čobana, blejanje janjaca se čuje milju daleko – be, be, be – koncert žaba po jezeru, da je divota slušati toliku raznolikost glasova i napjeva! Oci imaju tri drvena čamca za prijevoz. Ovi oci mi rekoše da su radi veli-kog turskog uznemiravanja morali prebaciti u Poljica crkveno ruho i posuđe, i da su tamo započeli zidati drugi samostan, ali da im Turci

ne dopuštaju. Jednomu ocu, koji je bio u Italiji, rekoh: ‘Dragi oče, vi ste navikli na one lijepe predjele u Italiji, pa zašto ste se vratili u ovu bijedu, u ove pogibelji da vas nevjernici neprestano muče?’ A on mi odgovori. ‘Mno-gopoštovani gospodine, domovina!’

Radi gore opisanih uznemiravanja od strane Turaka imotski su franjevci zatražili od viših vlasti premještanje, što im je iste godine i dopušteno, te se oni - dvadesetak godina nakon povratka na otočić – sele franjevačkoj braći u Makarsku, a za zajedničkog gvardija-na biva izabran Imoćanin fra Petar Kumbat, koji će uskoro, tijekom Kandijskog rata, biti vođom ustanka kršćanske raje protiv Turaka. Manastir navodno nikada nije duže godina bio napušten, kronike bilježe da se iz Makarske fra Mate Juranović 1703. vratio na otičić, no posljednji svećenik napušta ga

Prolo@ac

35

1715. godine. Imotski franjevci sa samostan-skim blagom sele u Pisak pa na Skalice u Omiš, gdje stoluju od 1718. do 1738. godine. Oslobađanjem od Turaka 2. kolovoza 1717. franjevci služe euharistiju u crkvici Gospe od Anđela na imotskoj Topani. Pod tvrđavom podižu crkvu sv. Franje za pučane od 1727. do 1736. godine, a 1738. odlučuju se iz Omi-ša vratiti u Imotski i temeljni kamen za prvi samostan (fra Stjepana Vrljića) udaren je 1740. godine, za novu samostansku zgradu (fra Šimuna Gudelja) 1774. godine, da bi obje zgrade u sljedeća dva stoljeća više puta bile preuređivane i dograđivane s novom župnom crkvom sv. Franje.

Za prološki manastir povezane su i brojne legende, poput one da je prološki gvardijan fra Mijo Runović, kako bi samostan vodom ogradio pred najezdom Turaka, s devet volovskih koža i balvanima začepio uviralište vode u ponor. U kamenu liticu uklesano je bosančicom: “OVO A. D. 1609. F. M. R. NEKAS E ZNA.“ Taj zapis u književ-no ruho Puta u Imotu odjenuo Petar Gudelj. Samostanski otočić spominje i Ivan Aralica u svom romanu Duše robova, tako da ima-mo i ljepotu i priču, a one su najvažnije za turistički mamac.

..............................................Mladen Vuković

Anđina zvizdaA i, Gospe moja, jadnu ti san i ja sriću

stekla. Ne bi duše mi moje da sam u Boga stinan pucala. Cili život Anđe muči, Anđe radi, Anđe okrpit ću te po slipin očima... Samo radi, ko navito kolo, moš li više. Ne bi da san na motorni pogon. Ki da je Anđa komunsko kobilo. Sve na meni. Drž polje, daj vrta, krava, gudini, kokoši... Di god nisi doša i povirio sve zove i reve. A oni moj nesritnjak. Sve na stranu, on na stranu. Volila bi vazdan krčit nego njega po ure seizovat. Po vazdan leži i reži, a izist i popit, kišu Isusovu. Uvik mu se na me nešto kriva. Nije majka još rodila da bi njemu ugodila. Evo, da me ima u kući kogod odminit ja bi prst u uvo i pivala. Da mi kogod štogod skuva i opere lakše bi mi bilo. Neće niko, ne bojin se zato. Ajde, da ja nji zovnen štogod izist i popit bio bi red odovlen sve do Mličkova guvna, ali radit neće niko. Ma kad ti neće ono tvoje što si ga rodio štaš dalje govorit. Ajde oni mali studira ima 12 godina i 6 godina govori da mu fale samo 3 ispita za diplomirat. Ma na nj mi nije ža, on

je bar školovan i učen čovik. Ali ona mala, Bože te sinko sačuvaj, ni alata ni zanata, leži do podne i čeka da joj mana padne s nebesa, ležala bi ona i do 2 i do 3, ma bi sastavila i dan i noć, nego srića glad je probudi pa se digne štogod izist. Ja nju dikad počnen svitovat, pa rečen:“E ćerće moje da su meni tvoje godine a sadašnja pamet.“, a ona meni odma ki iz stopa:“A šta će vakon mladon i lipon tilu tako stara i ružna glavurina ki tvoja.“ Unda se ja naljutin, kako ne bi, pa joj rečen:“Nikad se ti neš udat, ko će te taku lajavu i linu.“ A ona opet brže bolje meni:“E kad si se ti brte udala, udat ću se i ja.“ Bože učuvaj, jedna glava sto jezika. Bi ona tako do prikosutra da ja ne ušutin. Ko će se s rogatim bost, a pametniji uvik popušća. A unda opet mislim štaš od svoje dice kakva su taka su, da su crnji panj, tvoja su. Taka mi zvizda. Štaš svak svoj križ nosi a na me natovarilo kapelu pa ti Anđe gonaj, moš li više.

........................................................ Vaša Taja

Prolo@ac

36

Putovanje u MeđugorjeU poslijepodnevnim satima dana 29.

studenog (subota) mi članovi Mješovitog crkvenog zbora zajedno sa župnikom fra Vinkom Gudeljom i s. Filipom Smoljo, u autobusu kojim je upravljao Zlatko Mikulić krenuli smo iz Prološca u Međugorje, kako bi u crkvi sv. Jakova sudjelovali na misnom slavlju koje počinje u 18 h. Svi smo bili sretni i uzbuđeni zbog ovog dugo iščekiva-nog putovanja, baš kao djeca koja putuju svojoj voljenoj majci, koja ih radosno čeka. Putovanje je proteklo uz molitvu i pjesmu. Ispred crkve smo došli negdje oko 16:30 h, tako smo imali priliku obaviti svetu ispovijed i sudjelovati u molitvi radosnih i žalosnih otajstava koja je počela u 17:00 h. Kada dođete u Međugorje možete osjetiti ljepotu

anđeoskog mira, Božje blizine, snagu molitve i Gospine neizmjerne ljubavi. Zato milijuni ljudi iz cijelog svijeta hrle posjetiti ovo sveto mjesto. Kao što pjesma kojom je naš zbor za-počeo misno slavlje kaže: »Došli smo ti Majko draga sa svih strana ove Zemlje, donijesmo ti jade svoje i u njima svoje želje. Pogledaj nas, utješi nas, svoje ruke stavi na nas...“. Stavljamo pred Gospu svoje tuge, bolesti, strahove, radosti, nadanja. Ona nam poma-že, ona nas krijepi, ozdravlja, preporuča svo-me Sinu i grli svojom neizmjernom majčin-skom ljubavi te nas nikada ne napušta jer je ona dobra Majka koja ljubi svako svoje dijete. Kako bi sve bilo besprijekorno, od čitača (Ante Meter, Ivana Bajić i Marija Domja-nović), psalmista (Anita Meter, Tea Leko,

Prolo@ac

37

Ivica Đelo Matić, Pere Češljar, Željko To-mić i Krešimir Bajić) te izbora pjesama i glazbe još se jednom pobrinula naša dugogodišnja voditeljica s. Filipa Smoljo koja je znalački ravnala zborom, a na or-guljama je svirala Antonela Domjanović. Euharistijsko misno slavlje predvodio je imotski gvardijan fra Kristian Stipanović. U

koncelebraciji je bio naš župnik fra Vinko Gudelj s još desetoricom svećenika. Slavitelj se u svojoj propovijedi na potrebu molitve, posta i činjenja dobrih djela braći i sestrama u potrebi. Pošto je u vrijeme našeg posjeta u Međugorju bila i prva nedjelja došašća radosno smo pjevali pjesme koje navješćuju Isusovo porođenje. Na kraju misnog slavlja otpjevali smo pjesmu Poslan bi anđel Ga-brijel, primili Božji blagoslov te se uputili na parkiralište. Ispunjeni advenskom radošću autobusom smo krenuli u restoran Bagin Most gdje nas je čekala ukusna večera s ljubaznim osobljem koje smo odmah osvojili svojim milozvučnim pjevanjem.

Ako vrijedi ona: “Tko pjeva dvosturko moli“ mogu tvrditi da je prološki zbor u Međugorju molio stostruko. Poslije okrijepe nastavili smo svoju pjesmu u autobusu s jednom željom u mislima:“Bože dragi, daj ako ne prije, opet dogodine.“

Mir i dobro............................................................Tatjana

Prolo@ac

38

Poruka povodom godine posvećenog

života

Poruka Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za ustanove posvećenog života i družbe

apostolskog života i Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica

Poštovane redovnice, redovnici i laici posvećeni u svijetu, drage sestre i draga braćo u Kristu!

1. Papa Franjo nas je obradovao odre-divši da od 1. prosinca 2014. do 2. veljače 2016. proslavimo Godinu posvećenog živo-ta. Kao što je već u najavi ove godine bilo rečeno, prilika je to da se sa zahvalnošću spomenemo nedavne prošlosti, osobito razdoblja od Drugoga vatikanskog sabora, da s nadom prigrlimo budućnost svjesni da kriza kroz koju prolazi društvo i sama Crkva dotiče u punini i posvećeni život, te da sa stra-šću živimo sadašnjost, u ozračju istinskoga prijateljstva, dubokoga zajedništva, a onda i prave zaljubljenosti u Krista. Na taj način odgovaramo i na poziv pape Franje da “izi-đemo iz sebe”, da budemo “Crkva u izlasku”, a to znači da živimo slobodu Božjega poziva. Potrebno je stoga napustiti ili premisliti neke tradicionalne oblike i načine prisutnosti i dje-lovanja posvećenih osoba kako bi se mogao udahnuti “čisti zrak Duha Svetoga, koji nas oslobađa usredotočenosti na same sebe skrivene pod plaštem izvanjske pobožnosti lišene Boga” (Radost evanđelja, Apostolska pobudnica o navještaju evanđelja, 24. stude-noga 2013., 97).

2. U ovom se duhu dobro nadahnuti na izvornoj karizmi svake pojedine zajednice. Neke su zajednice kroz protekle godine već obilježile značajne obljetnice. Tako je u franjevačkoj obitelji prvi franjevački red pro-slavio 800. obljetnicu svojega utemeljenja, a drugi red, to jest klarise, svojega, dok su pripadnici Franjevačkoga svjetovnog reda obilježili obljetnice svojih zaštitnika. Svjetovni instituti spomenuli su se prije dvije godine 65. obljetnice dokumenta kojim je papa Pio XII. i službeno potvrdio stalež potpune posvete Bogu u svijetu. Isusovci su proslavili 200. obljetnicu obnove Družbe Isusove, dok salezijanci obilježavaju 200. obljetnicu rođe-nja don Ivana Bosca. Karmelićanke i karmeli-ćani obilježit će u 2015. godini 500. obljetnicu rođenja sv. Terezije Avilske. Dominikanci, dominikanke i cijela dominikanska obitelj već se nekoliko godina pripremaju za prosla-vu 800. obljetnice potvrde svojega reda koja će biti 2016. godine. Zasigurno bi se moglo nabrojati još važnih obljetnica zajednica koje djeluju u našem narodu. Ove obljetnice nisu tek prigoda za sjećanje i slavlje, nego milosni trenutak ponovnog promišljanja o vlastitim korijenima, kao i usklađivanja života zajedni-ce i njezinih pojedinih članova s idealima koji

Prolo@ac

39

su nam predloženi, vodeći računa o vremenu u kojemu živimo i zadaćama koje to vrijeme stavlja pred nas.

3. Takvo usklađivanje dovodi do “izla-ska” osoba posvećenog života i čitavih za-jednica iz sebe samih, te ih otvara djelovanju Duha Svetoga. Pritom valja izbjeći opasnost da se u sukobu između ideala i stvarnosti osporava sve što je do sada činjeno, ali i opasnost pasivnog pristajanja uz sadašnje stanje. Krizu, koja se često očituje i kao kriza zvanja za posvećeni život, valja shvatiti kao izazov za promjene i poziv na osobno obraćenje, ali i na zauzetije zajedničko naslje-dovanje Gospodina, zauzetiji zajednički hod kroz pustinju na putu izlaska. Pritom je od temeljnog značenja povjerenje u Boga koji izabire, poziva i šalje. Bog je svoj narod vodio kroz pustinju u obliku stupa od ognja i oblaka (usp. Izl 14,24). U tom oblaku prepoznajemo oganj Duha. “Ako ponekad i hodimo u tami i mlakosti, koje bi mogle uznemiriti naša srca (usp. Iv 14,1), neka vjera ponovno probudi sigurnost da unutar toga oblaka nije nestalo

Gospodinove prisutnosti: ona je ‘oblak s dimom danju, a noću sjaj ognja žarkoga’ (Iz 4,5), te nadilazi tamu” (Ispitujte, Pismo Kongregacije za ustanove posvećenog živo-ta i zajednice apostolskoga života, 8. rujna 2014., 3). To znači uvijek iznova s povjere-njem kretati za Bogom i njegovim pozivom.

4. Živeći i djelujući s takvim povjerenjem redovnice, redovnici i Bogu posvećeni laici u svijetu postaju znak Božjeg kraljevstva i u našem hrvatskom društvu opterećenu neima-štinom, nepovjerenjem i podjelama različitih vrsta. Vjernim življenjem zavjeta oni postaju znak vjernosti Bogu, a tako i znak svima koji nastoje živjeti predbračnu i bračnu vjernost u društvu u kojem ona nije na velikoj cijeni. Svojim zauzimanjem za svakog čovjeka i prepoznavanjem potreba svakoga, Bogu po-svećene osobe na istaknuto mjesto stavljaju vrijednost života i vrijednost ljudske osobe, bez obzira na njezinu pripadnost, stalež i ulogu u društvu. Življenjem istinskoga siromaštva one mogu biti ljekovito obogaćenje društvu opterećenu korupcijom i slijepim gomilanjem

Prolo@ac

40

materijalnih dobara, jer svojim životom po-kazuju prema duhovnim dobrima i pravim vrijednostima. Bogu posvećene osobe znak su “mističnoga, kontemplativnog bratstva, koje zna gledati na svetu veličinu bližnjega, koje zna otkriti Boga u svakom čovjeku, koje zna podnositi neugodnosti zajedničkog života držeći se Božje ljubavi, koje zna otvoriti srce Božjoj ljubavi da traži sreću drugih kao što je traži Otac dobri” (Radost evanđelja, 92).

5. Godina posvećenog života prilika je i za cijelu Crkvu u našem narodu da još snažnije uoči vrijednost ovog oblika života. U tome će posebnu ulogu imati i slavlja otvaranja Godine posvećenog života koja će biti organizirana u pojedinim biskupijama. Pozivamo sve da se uključe u Nacionalno hodočašće i susret redovnika, redovnica i Bogu posvećenih laika u svijetu 14. ožujka 2015. u Mariji Bistrici. Posebno značenje kroz ovu godinu imat će zasigurno i Dan posveće-nog života koji vam svima već sada od srca čestitamo. Na razini opće Crkve priprema se velik broj događanja. Izdvajamo molitveni lanac koji će se 8. prosinca 2014. održati u monaškim i kontemplativnim zajednica-ma u cijelome svijetu. Premda su izabrani

samostani i zajednice iz cijeloga svijeta koji će u tom molitvenom događaju sudjelovati, potičemo osobito kontemplativne samo-stane u našoj domovini da taj dan obilježe posebnom molitvom za sve Bogu posvećene osobe kao i za uspjeh nakana vezanih uz Godinu posvećenog života.

6. Pozivamo i sve ostale redovnice, re-dovnike i Bogu posvećene laike u svijetu da se u molitvenom ozračju zauzeto uključe u pripremu, obilježavanje i odgovorno življenje Godine posvećenog života, kako bi vrijedan biser njihova poziva ponovno u našoj domo-vini zasjao punim sjajem!

S tim mislima od srca vam želimo bla-goslovljenu Godinu posvećenog života!

Na spomendan Prikazanja Blažene Djevice Marije u Hramu, 21. studenoga 2014.

Uime Vijeća Hrvatske biskupske kon-ferencije za ustanove posvećenoga života i družbe apostolskoga života:

...................Mons. Mate Uzinić, predsjednik

Uime Hrvatske konferencije viših redov-ničkih poglavara i poglavarica:

....................Fra Jure Šarčević, predsjednik

Prolo@ac

41

Uz godinu posvećenog života

Sv. Petar Kanizije

Petar Kanizije proglašen je isti dan svecem i crkvenim naučiteljem. Učinio je to papa Pijo XI. 21. svibnja 1925. godine. Petar Kanizije važan je za Nijemce jer ga oni sma-traju „drugim apostolom Njemačke” (prvi je sv. Bonifacije). Njemačkim Isusovcima važan je i zato što je on prvi Nijemac koji je postao Isusovac. Svim katolicima važan je jer je on prvi u našoj Crkvi izdao Katekizam i to za djecu, za omladinu i za odrasle. Njegov je katekizam već za njegova života izišao 200 puta, odnosno imao 200 izdanja. Taj

je katekizam u ono doba bio od odlučujuće važnosti za obnovu katoličke duhovnosti nakon protestantskog otpada od Katolič-ke crkve. Papa Leon XIII. nazvao je Petra Kanizija velikim propovjednikom, piscem i obnoviteljem katoličanstva.

Petar se rodio u gradi Nimwegenu. Otac mu je bio načelnik toga grada. Priključio se Isusovačkom redu 1543. u Kölnu i on je bio osmi Isusovac uopće. Kao svećenik propovijedao je po Njemačkoj, Austriji i Švi-carskoj. Obilazio je fakultete i držao pouke studentima te održavao vezu s rektorima i profesorima. Sam je bio profesor teologije na sveučilištu u Ingolstadtu i katedralni pro-povjednik u Beču. Djelovao je u Augsburgu, Münchenu, Pragu i Innsbrucku. Tri puta bio je imenovan za biskupa u Beču, ali je svaki put odbio tu čast. Umro je u švicarskom gra-du Fribourgu 1597. u 76. godini života. Kako vidimo iz ovog kratkog teksta, bio je veliki radnik u vinogradu Gospodnjem.

Imamo li mi katolički katekizam u svojoj kući? Znamo li što Katolička crkva zaista na-učava? Svakako bismo trebali imati tri knjige u kući: Sveto pismo, katekizam i molitvenik. Naime, te su knjige potrebne svakom istin-skom katoliku da ozbiljno živi svoju vjeru.

Sv. Klement, papa i mučenik

Klement Rimski bio je treći nasljednik svetog Petra kao biskup Rima i nositelj nadpastirske službe u Crkvi. Prije njega Crkvu su vodili Lino i Anaklet. Godine Klementove službe bile su od 92. do 101. Prema Tertulijanu sv. Petar je sam posvetio Klementa za nasljednika. No, time počinju razna pitanja.

Prolo@ac

42

U poslanici Filipljanima (Fil 4,3) sv. Pavao spominje nekog Klementa. Je li taj Klement kasnije postao papa? Je li on na-pisao poslanicu Hebrejima? Tako su mislili Euzebije i Origen. Je li Klement bio princ carske kuće Flavijevaca? Je li on identičan s konzulom Flaviusom Klementom, koga je car Domicijan dao ubiti, kako to navode

pseudo napisi? S puno poštovanja navode Origen i Irenej jednog apostolskog učenika, čak apostola Klementa iz Aleksandrije. Što je s crkvom podignutom blizu amfiteatra Flavijevaca i blizu Koloseuma? Ona je prije bila kuća Flavijevaca, a postala grobnom crkvom sv. Klementa. Je li samo legenda da je papa Klement protjeran na Crno More? Apostol Slavena sv. Ćiril donio je relikvije sv. Klementa s Krima u Rim u crkvu sv. Kle-menta. I sam je Ćiril u toj crkvi pokopan. To su sve pitanja za pitanjem o sv. Klementu.

Međutim, sasvim je sigurno da je papa Klement napisao između 93. i 97. pismo kršćanskoj zajednici u Korint. To je pismo dragocjen dokument o sv. Klementu. Toliko je prožeto duhovnošću da su ga neki htjeli staviti u Sveto pismo. Narod se u Korintu pobunio protiv svog svećenstva i svrgao ga s dužnosti. Klement im piše poslanicu i go-vori o svećenstvu, o jedinstvu i o hijerarhiji. Traži ponovno uspostavljanje svećenstva na svećeničku dužnost.

Ova je poslanica veoma važna za cijelu Crkvu i za sva vremena. Zato je stavljena u časoslov da nas i danas opominje na zajed-ništvo u Crkvi, na međusobnu ljubav i pošti-vanje vjernika i svećenika. Svećenici trebaju služiti svome puku, a puk treba poštivati rad svojih svećenika i pomagati taj rad.

Spomendan je sv. Klementa 23. studenog............................... Pripremio: fra Rafo Begić

Prolo@ac

43

Papa Leon XIII.Leon XIII. prvi je papa koji se borio za

radnički svijet. Godine 1891. izdao je enciklič-no pismo s naslovom „Rerum Novarum“, što znači: govorimo o novim stvarima. Prije nje-ga za radnička pitanja u njemačkom parla-mentu borio se biskup iz Mainza Emmanuel Ketteler. Kao biskup bio je član parlamenta pa je tražio da se radnicima odredi osam sati radnog vremena, da imaju godišnji odmor, da imaju tjedni odmor, da imaju staračku mirovinu, što prije radnici ništa nisu imali.

Na biskupa Kettelera nastavlja se papa Leon XIII. svojom enciklikom „Rerum No-varum“. Papa tu piše: „S radnicima se ne smije postupati kao s robovima. Njihovo osobno dostojanstvo, koje je još uzvišenije po kršćanskom dostojanstvu, mora biti poštivano kao svetinja. Njih ne ponižava rad i želja za zaradom. Tko misli razumno i kršćanski, mora im priznati kao čast, što sami svoj život s naporom i teškoćama uz-državaju. Naprotiv, nedostojno i nečasno je ljude jednostavno koristiti za osobni dobitak i izrabljivati, i samo njih toliko cijeniti koliko dotiče njihova radna snaga. Nepravedno ih je s više posla opteretiti, nego njihova osoba može podnijeti. Obaveza je poslodavaca da imaju uvijek pred očima da ‘svakome treba dati njegovo’. Taj temeljni zakon bez obzira na visinu plaće treba uvijek primijeniti. Zara-da mora biti pravedno isplaćena. S obzirom na zaradu treba imati pred očima božanski i ljudski zakon, da se potrebne ne bi tlačilo i iskorištavalo za vlastite koristi. Zadržati radni-ku plaću koju je zaslužio grijeh je koji vapije u nebo. Ni pod kojim uvjetom ne smiju bogati siromašne u onom što su zaradili oštetiti, bilo silom bilo malverizacijom bilo lihvarenjem.“ Ova papina enciklika za Katoličku crkvu donijela je veliki obrat. Ona je spoznala vlastiti zadatak oko ljudi u vrijeme industri-jalizacije. Na žalost, ova je enciklika kasno izišla. Crkva je već bila povezana s bogatima

i vladajućima. Komunistički manifest, koji se borio za prava radnika, objavljen je 43 godine prije ove papine enciklike.

Čini mi se da se radnici u naše vrije-me sve više omalovažavaju. Država se ne trudi, koliko bi mogla, da se stvore radna mjesta. Radnička prava nisu zaštićena. Radnike se olako otpušta s posla; mnogi rade bez plaće; poslodavci im čine mobing, što znači da ih nastoje potjerati s posla. Svaki dan sve se više radnika diže na pro-teste protiv poslodavaca ili protiv države. Pozvani smo moliti da društvo u kojem živi-mo bude pravedno i solidarno, da se poštuju prava radnika, kako bi svaki čovjek svojim radom mogao sebi i svojoj obitelji omogućiti kvalitetan život..............................................Fra Rafael Begić

Prolo@ac

44

Školski kutak

Međuškolsko natjecanje u nogometu

Dana 10. prosinca u Prološcu je održano međuškolsko natjecanje u malom nogometu za učenike 5. i 6. razreda osnovne škole. Bilo je prijavljeno 6 ekipa: OŠ „Stjepan Radić“ Imotski, OŠ „Zmijavci“, OŠ „Runović“, OŠ „Zagvozd“, OŠ „Tin Ujević“ iz Krivodola, te OŠ „Ivan Leko“ iz Prološca.

U prvoj utakmici OŠ “Ivan Leko” je pobi-jedila OŠ „Zmijavci“ 5:1, OŠ „Stjepan Radić“ Imotski ekipu OŠ „Tin Ujević“ iz Krivodola rezultatom 6:1, dok je OŠ „Runović“ pobi-jedila OŠ „Zagvozd“ rezultatom 6:3. Nakon izvlačenja OŠ „Ivan Leko“ je za protivnika za ulazak u finale dobila OŠ „Runović“, dok je ekipa iz OŠ „Stjepan Radić“ Imotski bila slobodna. U polufinalu Proložani su bili bolji i pobijedili rezultatom 3:0. U finalu ih je čekala ekipa iz Imotskog koju su također pobijedili rezultatom 5:1 i osvojili prvo mjesto te se plasirali na zonsko natjecanje. Čestitamo

našim malonogometašima i želimo im puno uspjeha u daljnjem natjecanju.

Natjecanje u košarci

U sportskoj dvorani u Prološcu održa-no međuškolsko natjecanje u košarci za košarkaše i košarkašice. Košarkaši naše škole izgubili su u finalu od košarkaša iz OŠ „Stjepan Radić“ Imotski rezultatom 18:17 te su osvojili drugo mjesto, dok su košarkašice naše škole osvojile prvo mjesto pobijedivši vršnjakinje iz OŠ „Stjepan Radić“ Imotski rezultatom 40:16. Čestitamo našim košarka-šima i košarkašicama, te njihovom voditelju Dini Garac na postignutom uspjehu.

Sveti Nikola posjetio školu

U petak, 5. prosinca, održana je priredba povodom dana sv. Nikole. U priredbi su sudje-lovali učenici od 1. do 4. razreda i učenici iz PŠ

Prolo@ac

45

„Dolića Drage“. Unatoč kiši u Domu kulture pojavio se djeci poznat lik – sv. Nikola. Došao je vidjeti što su učenici naše škole pripremili njemu u čast. Na pozornici su se izmjenjivali učenici, krenuvši od najmlađih. Pjevalo se, re-citiralo, glumilo i plesalo. Naišao je sv. Nikola i na konkurenciju. Dolazili su izdaleka, dijelili darove i savjete djeci. Učenici su još jednom pokazali da su vješti „umjetnici“ na pozornici.

Njihove izvedbe izmamile su osmjehe na lici-ma publike koja ih je stoga nagradila velikim pljeskom. Kao nagrada za trud, učenike su po povratku u školu, u školskim klupama, dočekali darovi koje im je ostavio sv. Nikola. Time su se mogli uvjeriti kako se isplati biti dobar i poslušan i zaželjeli su da ih sv. Nikola posjeti i dogodine........................................................Maja PerIć

Prolo@ac

46

Predavanje učenicima

Gost u našoj školi jučer je bio psiholog Denis Jurišić. Nastavnicima i stručnim su-radnicima održao je zanimljivo jednosatno predavanje. Predavanje se odnosilo na sve probleme koji pogađaju djecu školske dobi kao što su različite anksioznosti, školske fobije, problem laganja kod djece i sl. Prisut-nima je pri tom dao odlične smjernice kako pristupiti djeci s takvim problemima i kako se ophoditi s njima na najprikladniji način........................................................Ana Kokić

Škrinja uspomena

Dana 25. studenog u Domu kulture gostovali su učenici OŠ „Stjepan Radić“ iz Imotskog. Pod vodstvom profesorice Sa-nje Bago izveli su predstavu pod nazivom „Škrinja uspomena“. Kao i mnogo puta do sada i ovaj put su svojom 45. minutnom predstavom oduševili posjetitelje. Njihova

„Škrinja uspomena“ u mnogima je probu-dila uspomene na ratna zbivanja u Slavoniji 90- tih godina. Željni ih iščekujemo i idućih godina sa nesumnjivo dobrim izvedbama........................................................Ana Kokić

Dani kruha

Prigodnim programom u Domu kulture, 24. listopada smo obilježili Dane zahvalno-sti za plodove zemlje. Program je započeo uvodnim pjesmama našeg Zbora, a nastavili smo ga prikazivanjem dvaju filmova našeg sumještanina Vedrana Vidaka. Filmovi prika-zuju život i običaje ljudi u zemljama Afrike. Nakon odgledanih filmova i dviju recitacija, program je završio blagoslovom plodova našeg fra Vinka Gudelja i proglašavanjem pobjednika za najbolje opremljeni stol. Ove godine prvo mjesto je osvojio 8.b razred. Učenici nižih razreda održali su prigodnu priredbu popraćenu raznim recitacijama, te veselim igrokazima o tome kako kruh mijese

Prolo@ac

47

vrijedne ruke naših baka i o dugim noćima naših pekara gdje se zaigrao i Pekarski beća-rac. Naš nas je župnik, fra Vinko, pozdravio, te je molitvom i Božjom Riječju zazvao Božji blagoslov na sve donesene darove. Nakon tog zajedničkog dijela slavlja posebno je to-plo bilo u učionicama gdje su učenici zajedno sa svojim roditeljima blagovali hranu koju su s puno ljubavi pripremili............ Ana Kokić i Dinka Bubalo Kujundžić

Lutkarska predstava

U našoj školi dana 29.listopada 2014. godine gostovala je glumačko-lutkarska udruga Marioneta iz Podstrane. Udrugu su osnovali branitelji čiji je cilj pomoći siromašnoj djeci te djeci s posebnim potre-bama, što ih posebno veseli budući da su nadaleko poznati po „velikom srcu“.Glavni glumci u predstavi bile su vesele marionete (lutke na koncu) koje sviraju različite instru-mente. Tako smo upoznali Maestra Pjera (klavir),Steve-a i Gegu (saksofon), Rafu (el. gitara) i ostale. Učenike i učitelje je najviše

razveselilo i oduševilo to što su imali prilike izbliza vidjeti i dodirnuti lutke, a neki su i aktivno sudjelovali u predstavi upravljajući lutkama na pozornici. Na kraju predstave učenici su sudjelovali u igri Glazbeni klipovi, najuspješniji su nagrađeni burnim aplauzom i simboličnom nagradom. Tako su učenici zajedno sa svojim učiteljima uživali u smi-jehu, plesu s predivnim marionetama, te ritmovima klasične glazbe ali i ritmovima dobrog starog rock n’ rola...................................Dinka Bubalo Kujndžić

Dan škole

U ponedjeljak, 29. rujna s početkom u 9 sati održala se još jedna proslava u povodu Dana škole. Prigodni program je trajao 40-tak minuta, a sudjelovali su učenici od prvog do osmog razreda naše škole. Predstavu su veselim izvedbama otvorili naši prvašići, a cijeli se program i dalje nastavio u veselom raspoloženju. Sva su djeca sa svojim uči-teljicama rado sudjelovala, a program su zatvorili naši četvrtaši plesnom točkom KVA, KVA, KVA PAČIĆI.

Prolo@ac

48

Sazrela seoska idila - LIX -

(- Čeljade se za besidu veže!...; zimske zgode i nezgode)

Kako je, tako je

Susretoše se kumovi, a već više od dan vrimena da se vidjeli nisu. Nije im teško za-početi priču i zadirkivati jedan drugoga, bez imalo zlobe. I odmah se „časte“:

- Ne’š se ljutit Pere ako ti nešto ka-žem?...; upitno će Matiša prolazeći.

- Ma di ću se ljutit na te, reci kume slo-bodno...; prihvaća Pere ponudu.

- Vidim ti po glavi da si se ošiša, ali i dalje si grdan!...; iskušava Matiša kuma.

- Kako je, tako je moj Matiša. Ja sam iša na šišanje, a ne na ulipšavanje i minja-nje glave!...; snalažljivo će Pere na kumovo ogovaranje.

Pristojna i nepristojna

Okišilo i nema velika posla. Markanu došli prijatelji pa će proljudikat koju uz rakiju i mezu.

- Ne žuri nam se nikud, ne pada za vrat, nismo gladni, a ne plaču nam dica kod kuće!...; hrabri kum Peredruštvo oko sebe.

Milica mora danas u školu. Subota je, ali moraju nadoknadit tri sata. Uči ona uz šporet, niti ne primjećuje društvo za stolom.

- Dobre tvoje male Markane, uči cilo vrime, baš pristojna na mater!...; hvali je naglas kum Pere.

Prolo@ac

49

Otišla Milica domalo u školu, a ćaćino društvo ostavila za stolom. U priči i uz jelo i piće nije im bilo dosadno. Nisu ni primjetili da sati dobro odmakoše. Evo se već i Milica vratila iz škole, a oni još za stolom. Čudi se mala ulazeći u kuću, nije joj baš po volji pa će odmah s vrata:

- Ćaća, vi još za stolom? Oće li ti ljudi ikako danas ić svojim kućama?...

- Ajde mala, nemoj bit nepristojna! Jesu li te to u školi naučili?...; prekida je i kori kum Pere, braneći sebe i svoju družinu za stolom.

Kako se kaže

- Dodaj der sine babi tu kanavaču sa čanjka!...; moli baba Iku da joj pripomogne u muci.

- Šta ti je to baba? Je li ova kuhinjska krpa za brisanje?...; odvraća mali ozbiljno, ne žureći se.

- Ajde dite, ne krsti me! Davno je baba kršćena i mogla bi znat kad si se ti rodijo! Nego daj mi tu kanavaču da se ne sprljam

skidajući bronzin s vatre, a materi ti kaži kako je pravilno!...; razjašnjava baba unuku, ne baš dobre volje.

Lijepa riječ dovoljna

Melje šudernjača na dnu Marine ograde. Ljut je Lujo. Nisu ga pitali mogu li prijeći preko njegova uzglavka, ali drugoga puta nisu imali i drugačije se nije moglo. Kiše nije bilo odavno, zemlja je suha i nijevelika šteta napravljena, ali Lujo je ljut što ga ipak nisu pitali, a prišli su preko njegova.

Zaputi se Lujo Marinoj kući jer je ugle-dao da sprema iće i piće za radnike. Odmah će izdaljega ljutito:

- Mare, ‘ko je dozvolijo da šudernjača priđe priko moje ograde do tvoje gromele?...

- Lujo moj, mene o tome ne pitaj. Ja sam stopanjica, evo ti pijat manistre i meso, pa sidi, idi i popij čašu vina. Samo to mogu reć!...; smiruje ga Mara znalački.

Uvidio Lujo da je tako najbolje. Prihvatio ponudu, sjedne za stol i dobro se pogosti. Živio je sam i nije mu svaki dan tako. Kad

Prolo@ac

50

se malo okrijepio i koji put nageo iz bukare, zaključuje Lujo:

- Znaš šta Mare, kad si ti tako dobra žena iđen ja pravac kući!...

Umalo ulovio

Čistili Matiša i unuk mu Iko škalje i malo veća kamenja po mladoj ditalini, da je lakše pokosit kad dođe vrijeme za to. Ubrzo se Iko zasitio rada, a onda se rastrčao na dno njive. I dobro se iznenadio. Iz drače na dnu njive iskočio je zec i ispred Ikinih nogu šmugne hitro, dok on iznenađen ni trepnuo nije.

- Dide, dide: moga sanm uvatit zeca u lôgi na dnu ditaline, za malo mi je uteka!...; hvali se Iko trčeći didu sav ushićen i radostan.

- E moj Iko, ne vata se zec tako, nego čim ga vidiš triba mu metnit soli na rep i

neće ti pobić!..; ruga se did Matiša Iki koji se uozbiljio i ne prepoznaje šalu.

- Ali dide, o’klen mi so’ kad vidim zeca?...

- A o’klen? Metni malo soli u džep kad ideš od kuće, neka je uvik uza te. Nikad ne znaš u kojem grmu leži zec, moj Iko!...; vedro mu odvraća i hrabri ga did Matiša.

Zgodna zgoda

U vrijeme kad se živina gonila u pašu, a nije po vazdan mlatila repom nad jaslama, kad su se čeljad sretala, zajedno upućivala i čuvala blago, nastala je i ova zgodna zgoda. Susretne Proložanin Ričičanca pa će mu se pametno narugati:

- Lako ti je poznat Ričičanca, puši lulu i jaši magarca!...

Prolo@ac

51

A ovaj će mu sa magarca pametnije, vadeći lulu iz usta:

- Lako ti je poznat Proložanca, pijuć vino opijo magarca!...

U babino ime

Ne čuje baba Manduka baš najbolje, ali ono što ne bi trebala čuti neće propustiti. Nedjeljna je misa, krsti se mala Marina sina pa je i Manduki drago čuti koje su ime dali curici. Zna ona dobro da nije više vrijeme starinjskih imena. Sad će Mara, Iva, Manda i Matija biti rijetko izgovorena pri krštenju.

- Kako ‘no je ime dato ditetu, nisan tako do sad čula?!...; pita baba Manduka prvu do sebe.

- Maris, Maris! U babino ime...; odvraća joj Anđa malo glasnije na desno uho.

- Je, je baš u babino ime - ko i u moje! Samo su ga malo privrnili i govore na po jezi-ka!..; zaključuje baba Manduka namještajući šudar na glavi.

Dogodine drugačije

Tuži se Mate nakon Živih jaslica ispod Mosta u Suvoji gdje je glumio pastira i kaže - bio isti Jaser Arafat. Žali se prijatelju tražeći njegovu podršku:

- Ma znaš šta Pere, nešto nije u redu s glavom ili kod mene ili kod onoga što je slika-va Žive jaslice. Ja glumim pastira, a do mene magarac. On cilo vrime slikava magare, ko da mene i nema!...

- A moj Mate, možda si pogriješio ove godine i loše glumio ono što ne moreš bit. Nema ti druge nego dogodine - drugačije: budi magare i bit će slikavanja!...; podržava Pere prijatelja, uz osmijeh odobravanja.

Ne boji se

Zabolilo Peru i već više od nedjelju dana u krevetu. Posjetio ga prve nedjelje kum Ikan. Nije mu baš zgodno ni blizu, ali treba postu-piti po Božjoj - kad ćeš u pohode bolesnu nego kad ga boli! Napričali se to popodne,

raspravili o svakome, sjetili se i lijepa i ružna iz mladih dana. Ikan se i bukare mašio koji put. I Pere bi, ali pije tablete, a to ne ide sku-pa. Prije nego će sunce za goru pozdraviše se i Ikan će put pod noge i svojoj kući. Drago Peri da ga je posjetio.

Sutra popodne, nitko mu se nije ni na-dao, evo ti kuma Ikana opet na vrata. Da se više ne čude, odmah im Ikan razjasni zbog čega je i danas navratio:

- Kume Pere, jučer sam bio i znam kako si. Nije mi baš blizu, ali došao sam i danas; ne zbog tebe nego radi Markana iz komšiluka. Nismo u dobru i ne pričamo! Ali bez obzira na to, ‘oću ja iđuć do tebe proć isprid njegove kuće. Neka vidi da ga se ne bojim!...; razjašnjava potanko Ikan nazdrav-ljajući ukućanima.

Voda je, nije grijeh

Toplo u kužini. šporet pun žerave. Vri-jeme na buru, pa je i vatra vedrija. Dolijeva baba Manduka vode u kaldaju. Stariji pro-vode vrijeme uz šijavicu, a mlađi gledaju sa strane i broje punte.

- Matišin glas ko iz badnja odjekuje, čuje ga se do u drugo selo!...; komentira Mandu-ka, dodajući ciplju na žeravu.

Nakon igre sjeda se za stol, brišu se vrela čela i traži čaša okrijepljenja. Prava zimska idila do dugo u noć. Raspravljajući o svemu već se doguralo do blizu ponoći i trebalo bi se razilaziti.

Primjećuje Antuka da ima još razloga za druženje i sílo, pa će malo glasnije, ne spominjući vino:

- Matiša, ostalo nam je još puno vode na stolu, tribalo bi je potrošit!...

- Nije grijota ostavit vodu na vrime. Što god duže u noć ostajemo sve manje vodni-mo!...; zaključuje Matiša večer u svojoj kući i dodaje: - ti Antuka, ako želiš vodu, slobodno je ponesi sa sobom. Sutra smo svakako kod tebe na sílu, a ‘ko zna imaš li vina.....................................................Drago Maršić

Prolo@ac

52

Zavičajni haiku(Hladni dani pomno oslikani u govoru moje matere;

gledanje pedeset peto)

O ponoći

Sunila bura Riplje sipavo kljuse

Sindžir riže noć

Prid zoru

Šćene vavli Dočin san na oči klâpnja poplaši

Mrzlo jutro

Mraz protresa Skljajile se ruke Za nokte zašlo

U nevrime

Okova studen Do Božića daleko

A drva jára

Kad neće neće

Mokra lozina Ni patrlja uz komin Neka bronzin čeka

Ne daj Bože

Dospilo šilježe Ni dušmaninu momu

ne dogodilo se

Nazeb

Oblači baba misnu crljenu bljuzu

Mora u doktura

Led ledeni

Vise mosúri Zacaklila Suvoja Zeko mater traži

Zavursetilo vrime

Veljača velja Ko uvodina ode

Zjači po selu

Promina

Golubi se nebo od Badnjavičke strane

Vrime će naomeč

..................................................Drago Maršić

Prolo@ac

53

Pjesme, prvotisak

Daj mi biti Stvoritelju

Ne kampajel svetog Mijovila Ni da budem

most Šarampov iznad moje Suvoje

Daj mi biti Stvoritelju

put kroz groblje Šumatorje

kojim moli mater moja za umrle naše ljubeć očinaše

Božićna radost

Kad procvita bršljan zamiriše Božić

iz kamene kuće

Kraj komina iz kužine molitva se Nebu vine

Radost bi u kuću ušla kad bi Božić

priša priko praga

Jaslice bi zašuškala materina ruka blaga

..................................................Drago Maršić

Prolo@ac

54

Petar Mandić † 6. 7. 2014.

Milan Kraljević † 14. 12. 2013.

Zorica Barbić † 7. 11. 2010.

Ivan Petričević † 12. 8. 2014.

Matija Maršić † 12. 5. 2014.

Nediljka Bajić † 13. 5. 2003.

Ivka Božinović K. † 3. 10. 2014.

Jakov Lasić † 28. 1. 2014.

Vinko Bajić † 5. 11. 2012.

Nikola Prgomet † 5. 11. 2014.

Ante Maršić Kesić † 8. 3. 2014.

Ante A. Adžija † 17. 10. 1984.

Mila Petričević † 13. 11. 2014

Slavko Pušić † 6. 5. 2014.

Ante Abaz † 20. 3. 2008.

Umrli

Naši pokojnici

In memoriam

Prolo@ac

55

Vicko Barbić † 28. 6. 1992.

Jure Katavić † 1. 1. 1986.

Mila Čavrlj † 10. 10. 2009.

Ana Leko † 12. 9. 1994.

Mara Meter † 24. 7. 2003.

Ivan Mršić † 19. 11. 1992.

Jela Katavić Š. † 28. 1. 1967.

Stjepan Buće † 20. 3. 1996.

Milica Kokić † 25. 12. 2000.

Dane Meter † 25. 9. 1982.

Ana-Seka Mikulić † 19. 8. 2002.

Mila Grbavac

Ante T. Božinović † 4. 1. 2004.

Jela Kokić † 13. 9. 1992.

Ljubo Maršić † 9. 1. 2011.

Mijo Mikulić † 11. 11. 2007.

Boris Grabovac † 9. 4. 2006.

Dinko Blažević † 30. 3. 2008.

Danijel Kokić † 11. 12. 2008.

Marija Maršić K. † 12. 1. 2013.

Mila Meter † 14. 4. 1995.

Nediljko Dropuljić † 11. 9. 2011.

Mirko Knezović † 3. 12. 2007.

Ana Leko † 6. 10. 2013.

Mara Meter † 9. 1. 1949.

Prolo@ac

56

Ante Mršić † 5. 12. 2002.

Ruža Petričević † 1. 11. 1993.

Matija Mršić † 23. 3. 1988.

Mijo–M. Petričević † 29. 3. 2007.

Josip M. Petričević 22. 12. 1989.

Jozo Radeljić † 30. 6. 2013.

Ante Petričević † 20. 10. 1974.

Jozo Mršić † 22. 11. 1971.

Nikola Petričević † 21. 8. 2010.

Anka Petričević Š. † 11. 12. 1981.

Marija Pušić † 3. 7. 2011.

Ante Petričević † 15. 9. 2013.

Vinko Mršić † 23. 5. 1987.

Mara Petričević † 29. 12. 2010.

Slavko Petričević † 20. 12. 1994.

Drago Pušić † 31. 3. 1983.

Danica Ogrizek r. Radeljić † 2010.

Matija Maca Mršić † 10. 1. 2009.

Ilija Petričević † 5. 12. 1980.

Ana Petričević † 7. 9. 2013

Zvonimir Poček † 12. 11. 2009.

Frano Odak † 30. 9. 2013.

Karlo Petričević † 2. 11. 2006.

Milica Petričević † 28. 6. 2006.

Janko Pezo † 17. 8. 2003.

Prolo@ac

57

Danijel Rajič † 7. 3. 2004.

Ante Župić † 16. 9. 1983.

Antica Šimić † 10. 8. 1987.

Ana Radeljić † 9. 11. 2000.

Slavko Vidak † 2. 12. 2009.

Mijo Buće † 17. 1. 2011.

Drago Šimić † 27. 3. 2000.

Ivan Radeljić † 21. 03. 1993.

Marija Škegro † 31. 10. 1979.

Miro Šimić † 19. 12. 2010.

Ivan Božinović † 27. 9. 1982.

Ante Tonći Škegro † 19. 12. 1984.

Marija Rajič K. † 2. 10. 2010.

Iva Božinović † 17. 8. 1988.

Vlade Šimić † 29. 11. 1993.

Iva Župić † 13. 1. 2001.

Prolo@ac

58

Kršteni u župi u 2014.godini

1. Mia Bajić, 5. siječnja 2014. Tomislav i Marijana r. Jukić

2. Marino Maršić, 12. siječnja 2014. Željko i Marija r. Buljubašić

3. Mata Mikulić, 8. siječnja 2014. Goran i Blanka r. Kovač

4. Dea Matić, 2. ožujka 2014. Miro i Josipa r. Knezović

5. Dane Dropuljić, 2. ožujka 2014. Ante i Snježana r. Grančić

6. Stipe Stojić, 2. ožujka 2014. Hrvoje i Vedrana r. Buće

7. Slava Blažević, 20. travnja 2014. Daniel i Josipa r. Divić

8. Paula-Antonija Buće 20.travnja 2014. Stipe i Zdenka r. Maršić

9. Željko Prgomet, 21. travnja 2014. Ivan i Kristina r. Grančić

10. Marija Lasić, 27. travnja 2014. Mate i Marija r. Petričević

11. Ivan Petričević, 27. travnja 2014. Antonio i Marija r. Vuksan

12. Tea Jukić, 4. svibnja 2014. Goran i Ivana r. Lončar

13. Mihaela Škegro, 18. svibnja 2014. Robert i Marina r. Biošić

14. Zorica Šimić, 18. svibnja 2014. Mladen i Slavica r. Bubalo

15. Marin Tolić, 6. srpnja 2014. Jerko i Marijana r. Divić

16. Tea Grbavac, 20. srpnja 2014. Marijan i Ankica r. Mandurić

17. Lucija Leko, 3. kolovoza 2014. Nediljko i Jelena r. Ćorić

18. Filip Mandić, 3. kolovoza 2014. Mario i Ivana r. Petrović

19. Mijo Dračar, 10. kolovoza 2014. Ante i Jelena r. Đuzel

20. Ante Kraljević, 10. kolovoza 2014. Ivan i Kornelija r. Kordić

Krštenje Mihaele Škegro, ćetvrto djete Roberta i Marine.

Proložac, 18 svibnja 2014.

Prolo@ac

59

21. Ivan Maršić, 10. kolovoza 2014. Vladimir i Tea r. Babić

22. Duje Češljar, 15. kolovoza 2014. Danijel i Marijana r. Pupačić

23. Ivana Grabovac, 15. kolovoza 2014. Mateo i Mirka r. Gudelj

24. Karlo Prgomet, 17. kolovoza 2014. Vjeko i Kristina r. Jurišić

25. Marijeta Stojić, 24. kolovoza 2014. Mate i Ana r. Škare

26. Ivan Maršić, 7. rujna 2014. Niko i Danica r. Strinić

27. Nikola Maršić, 12. listopada 2014. Velimir i Ana r. Vilenica

28. Antea Lasić, 19. listopada 2014. Mate i Josipa r. Hip

29. Lea Radeljić, 19. listopada 2014. Mate i Viktorija r. Tomas

30. Šimun Bubalo, 25. listopada 2014. Slavko i Antonija r. Božiković

31. Matej Lozo, 9. studenog 2014. Boris i Ivana r. Bogut

32. Tanja Šimić, 16. studenog 2014. Ivan i Ivana r. Milas

33. Branko-Ante Petričević, 21.studenog 2014. Renato i Mirela r. Rudež

34. Roko Prgomet, 22. studenog 2014. Mijo i Tonkica r. Družić

35. Ivan Zec, 14. prosinca 2014. Karlo i Nada r. Bonovil

36. Emanuela Mandić, 14. prosinca 2014. Dražen i Ivana r. Grbavac

37. Nikola Petrušić, 28 prosinca 2014. Josip i Anela r. Čujić

38. Gabrijel Kraljević, 28.prosinca 2014. Josip i Ana r. Zlošpaša

Krštenje Nikole Maršić, četvrtog djeteta Velimira i Ane. Proložac, 12. listopada 2014.

Prolo@ac

60

Prolo@ac

61

Vjenčani u župi Proložac 2014. godine

1. Ilija Ivanković i Ivana Bevanda, 2. ožujka 2014.

2. Vedran Kožul i Tina Mikulić, 3. svibnja 2014.

3. Marin Čikeš i Danijela Knezović, 10. svibnja 2014.

4. Stipe Galić i Zdravka Matić, 17. svibnja 2014

5. Joško Mikulić i Marijana Rako, 17. svibnja 2014.

6. Ante Radalj i Ana Grabovac, 24. svibnja 2014.

7. Ivan Grizelj i Ana Kolovrat, 21. lipnja 2014.

8. Ante Čujić i Ana Adžija, 19. srpnja 2014.

9. Martin Delić i Irena Kolovrat, 2. kolovoza 2014.

10. Stanislav Radeljić i Nikolina Tomić, 3. kolovoza 2014.

11. Domagoj Maršić i Mara Tolić, 9. kolovoza 2014.

12. Nediljko Mršić i Sandra Prgomet, 10. kolovoza 2014.

13. Petar Dajak i Silvana Buće, 16. kolovoza 2014.

14. Tomislav Palac i Zorica Šimić, 19. rujna 2014.

15. Anđelko Šiško i Matijana Mršić, 4. listopada 2014.

16. Milan Lasić i Anela Lasić, 11. listopada 2014.

Umrli u 2014.1. Ana Šerlija-Petrušić ud. Branka,

*10. 5. 1942. †15. siječnja 2014.

2. Jakov Lasić pok. Petra, *9. 2. 1930. †28. siječnja 2014.

3. Stana Bajić ud. Vlade, *29. 9. 1926. †29. siječnja 2014.

4. Nikola Matić pok. Ivana, *24. 8. 1944. †5. veljače 2014.

5. Karolina Petričević ž. Ivana, *22. 1. 1932. †11. veljače 2014.

6. Marija Grbavac ud. Branka, *6. 8. 1936. †14. veljače 2014.

7. Martin-Mijo Maršić pok. Tome, *1. 1. 1927. †14. veljače 2014.

8. Iva Perić ud. Ilije, *23. 6. 1942. †18. veljače 2014.

9. Ante Maršić-Kesić pok. Ivana, *12. 6. 1940. †8. ožujka 2014.

10. Gordana Blažević ž. Mije, *28. 6. 1966. †12. ožujka 2014.

Prolo@ac

62

11. Ante Kraljević pok. Ivana, *2. 11. 1946. †14. ožujka 2014.

12. Anđa Buljan ud. Ante, *8. 1. 1922. †16. ožujka 2014.

13. Petar-Milan Rimac „Šakica“, *16. 11. 1928. †18. ožujka 2014.

14. Ana Dračar pok. Ante, *2. 4. 1925. †30. ožujka 2014.

15. Slava Božinović ud. Luke, *3. 8. 1938. †3. travnja 2014.

16. Ivan Katavić pok. Ante, *1. 11. 1921. †4. travlja 2014.

17. Slavko Pušić pok. Drage, *9. 4. 1952. †6. svibnja 2014.

18. Darinka Meter ud. Ivana, *11. 12. 1931. †12. svibnja 2014.

19. Matija Maršić ž. Stjepana, *2. 10. 1947. †12. svibnja 2014.

20. Jozo Šimić pok. Marijana, *28. 11. 1950. †14. svibnja 2014.

21. Mila Radeljić ud. Mate, *1. 11. 1924. †17. svibnja 2014.

22. Nediljko Matić pok. Mirka, *1. 1. 1931. †28. svibnja 2014.

23. Frano Rajič pok. Josipa, *16. 6. 1937. †9. lipnja 2014.

24. Dane Maršić „Rus“ pok. Frane, * 1950. †15. lipnja 2014.

25. Marija Ćurčija ud. Mije, *8. 9. 1914. †19. lipnja 2014.

26. Slava Čujić pok. Ivana, *30. 9. 1931. †22. lipnja 2014.

27. Marija Rako ž. Ante, *8. 9. 1954. †30. lipnja 2014.

28. Petar Mandić sin Ante, *26. 10. 1958. †6. srpnja 2014.

29. Veljko Lasić pok. Ante, *2. 4. 1951. †10. srpnja 2014.

30. Stipan Buće pok. Stipana, *5. 8. 1939. †13. srpnja 2014.

31. Ana Katavić ud. Josipa, *9. 9. 1921. †14. srpnja 2014.

32. Ivanka Šamija ud. Ivana, *26. 4. 1927. †16. srpnja 2014.

33. Stipan Čujić pok. Tome, *13. 11. 1932. †21. srpnja 2014.

34. Ante Cvitanović „Perić“, *23. 11. 1953. †29. srpnja 2014.

35. Nikola Mršić Božinović pok. Ivana, *29. 7. 1923. †6. kolovoza 2014.

36. Ivan Petričević „Branko“, *31. 8. 1954. †12. kolovoza 2014.

37. Marija Leko ud. Ante, *21. 11. 1935. †30. kolovoza 2014.

38. Križan Rajič pok. Stjepana, *1. 7. 1947. †28. rujna 2014.

39. Radislav Kasalo pok. Mate, *25. 3. 1959. †30. rujna 2014.

40. Ivka Božinović-Karauz „Sekica“, *24. 6. 1937. †3. listopada 2014.

41. Marta Cikojević ud. Jakova, *10. 8. 1930. †20. listopada 2014.

42. Nikola Prgomet pok. Mate, *12. 11. 1931. †5. studenog 2014.

43. Mila Katavić „Buljanuša“ ud. Ivana, *24. 9. 1920. †6. studenog 2014.

44. Andrija Mikulić pok. Krešimira, *30. 11. 1928. †7. studenog 2014.

45. Antica Turić pok. Ivana, *14. 3. 1923. †13. studenog 2014.

46. Mila Petričević ud. Marka, *22. 2. 1928. †13. studenog 2014.

47. Marija Ćorić ž. Tomislava, *14. 1. 1942. †14. studenog 2014.

48. Ante - Stjepan Grabovac pok. Josipa, *28. 7. 1944. †4. prosinca 2014

49. Krsta Ana Grabovac pok. Stipana, *3.1 1930. †15.12. 2014.

50. Vjeko Matić Slavkov, *17.9.1960. †15.12.2014.

Prolo@ac

63

Prijatelji lista

1. Dragica Sabljić 100kn

2. Mate i Anica Barbić 50 EUR

3. Mate Petričević 200kn

4. Anka Mrkonjić 150kn

5. Kažimir Grabovac 100kn

6. Marija Vrljić r. Kraljević 200kn

7. Ante Maršić 200 Cad

8. Danica Rimac 200kn

9. Željko Čurčija 100kn

10. Marija Kraljević ud. Milana 200kn

11. Danica Klapirić r. Juričić 200kn

12. Milan Prgomet (Zagreb) 200kn

13. Mila Kokić 200kn

14. Robert Ogrizek 200kn

15. Blažević Nediljko Neđa 50 EUR

16. Iva Knezović ud. Zvonka 150kn

17. Tereza Župič 100kn

18. Ivica i Ruža Kilić (Meinz) 200kn

19. Drago Katavić (Sl. Brod) 200kn

20. Dragica i Igor Vučić (Glina) 100kn

21. Tomislav Leko 200kn

22. Vladimir Rajič 100kn

23. Zvonimir Matić 100kn

24. Milan Rajič 250kn

25. Darko Grabovac 200kn

26. Marijana i Lukica Maršić 50 EUR

27. Ana Derer r. Porobić 50kn

28. Kaja i Ivica Pezo 20 EUR

29. Ivan i Mila Kraljević 150 kn

30. Mladen Mikulić 150kn

31. Lidija Leko 200kn

32. Petar Mršić 200kn

33. Slavko Bubalo 150kn

34. Marija Maršić ud. Dane 80kn

35. Stojanka Šimić 100kn

36. Ljuba Grabovac 50kn

37. Anđelka Laušić 100kn

38. Marija Brnas (K. Gomilica) 100kn

39. Petar Mršić pok. Stipe 100kn

40. Ivan Petričević 200kn

41. Zvonimir Katavić 100kn

42. Zoran Petričević 100kn

43. Ana Knezović pok. Vice 100kn

44. Mijo Meter 100kn

45. Ivan Petričević 100kn

46. Iva Marinić 100kn

47. Nada-Ana Mršić 100kn

48. Antonija Petrušić 100kn

49. Ana Bebić (Metković) 200kn

50. Đino Pezo 200kn

51. Iva Maršić „Kesić“ 100kn

52. Slavko Mikulić 200kn

53. Ante Kokić (Zagreb) 100kn

54. Franka Gracin (Zagreb) 100kn

55. Ikan Buće 100 kn

Prolo@ac

64

PROLOŽAC List župe sv. Mihovila, Proložac

God. XXXIII., Božić 2014., Br. 2 (86) ISSN: 1330-755X

• • •Izdavač:

Župni ured sv. Mihovila - Proložac, 21264 Proložac Donji tel.fax: 021/846-025

• • •Žiro račun:

Župa sv. Mihovila Proložac: 2330003 - 1100005978

• • •Glavni i odgovorni urednik:

fra Vinko Gudelj

• • •Uredničko vijeće: fra Vinko Gudelj, fra Rafael Begić, s. Filipa Smoljo Krešimir Bajić, Drago Maršić,

Mario Bilić, Vito Grabovac,

Tomo Božinović Mladen Vuković,

Tatjana Meter Ana Mikulić

• • •Fotografije: Boško Ćosić Drago Maršić

s. Filipa Smoljo Vedran Vidak Foto Olujić

fra Kristian Stipanović i župni arhiv

• • •List izlazi dva puta godišnje dopuštenjem

crkvenih i redovničkih poglavara.

• • •Narudžbe, suradnju, zahvale i preporuke slati na

adresu: Uredništvo lista «Proložac»

Župni ured 21264 Proložac Donji tel.fax: 021/846-025

vinko.gudelj@gmail.com

• • •Grafičko oblikovanje:

Silvio Družeić

• • •Tisak:

Jafra-print d.o.o. Solin

SadržajUvodnik ........................................................................ 1

Došašće (advent) - dolazak ........................................ 3

Radost i nada Božića ................................................... 4

Dijete mira .................................................................... 7

Zašto se Bog ne oglasi? .............................................. 9

Događanja Velikog tjedna ......................................... 10

Vjeruj u Boga i u sebe vjeruj ......................................11

Kronika župe Proložac ............................................... 12

Proslava Velike Gospe ............................................... 15

U Prološcu Gospa okuplja puk Imotske krajine ...... 19

Blagoslov kapelice sv. Ane ....................................... 21

Proslava sv. Mihovila .................................................. 22

Frama ......................................................................... 24

Maršuše otimaju selo zaboravu (VIII) ....................... 25

Uz talente otkopane čekajmo blage dane ................ 28

Pismo Vukovarskom branitelju ................................. 31

„Sekularci“ u labirintu ............................................... 32

Iz povijesti ................................................................... 33

Anđina zvizda ............................................................. 35

Putovanje u Međugorje .............................................. 36

Poruka povodom godine posvećenog života ........... 38

Uz godinu posvećenog života ................................... 41

Papa Leon XIII. ........................................................... 43

Školski kutak.............................................................. 44

Sazrela seoska idila - LIX - ......................................... 48

Zavičajni haiku ........................................................... 52

Pjesme, prvotisak ...................................................... 53

Naši pokojnici............................................................. 54

Kršteni u župi u 2014.godini ...................................... 58

Vjenčani u župi Proložac 2014. godine ..................... 61

Umrli u 2014. .............................................................. 61

Prijatelji lista ............................................................... 63