Halide Edib Adivar turcizmi

Univerzitet u Zenici

Filozofski fakultet

Odsjek za turski jezik i književnost

Turcizmi u djelu „Rabija“ Halide Edib Adivar

(seminarski rad)

Profesorica: Doc.dr. Edina Solak Studentica: Šejla Delić

Zenica, april, 2015.

Sadržaj

1. UVOD.....................................................................................................................................2

2. Halide Edib Adivar – život i djela..........................................................................................2

3. Porijeklo turcizama u bosanskom jeziku................................................................................4

4. Klasifikacija turcizama u djelu „Rabija“................................................................................5

4.1. Turcizmi koji su se potpuno udomaćili u našem jeziku:..................................................5

a) riječi koje nemaju uopće zamjenu u našem jeziku:........................................................5

b) Turcizmi u bosanskom jeziku za koje bi se mogla naći zamjena ali se ne traži ili

postoji zamjena koja nije općenito usvojena:.....................................................................9

c) Turcizmi koji su se potpuno udomaćili u narodnom govoru, a upotrebljavaju se i u

književnom jeziku:............................................................................................................10

4.2. Turcizmi koji su česti u svakodnevnom govoru, a u književnom jeziku se

upotrebljavaju u svrhu isticanja posebnih situacija ili potenciranja:...................................11

4.3. Turcizmi koji označavaju razne materije, materijale, šminku, odjevne predmete:.......14

4.4 Turcizmi koji se odnose na zvanje, zanimanje, titulu....................................................16

4.5. Ostali turcizmi u djelu Rabija........................................................................................18

5. Zaključak...............................................................................................................................19

Literatura...................................................................................................................................20

UVOD

Naš jezik, kao i svaki drugi jezik, u svom sastavu sdrži i veliki broj riječi stranog porijekla.

Te riječi nazivaju se pozajmljenicama, tuđicama, posuđenicama. Naš jezik je u prošlosti

preuzeo mnoge strane riječi, prilično velik broj riječi preuzet je iz turskog jezika u naš narodni

govor a i u književni jezik.

Turcizam je usvojenica u bosanskom jeziku preuzeta iz turskog jezika, ili drugih jezika

koja je ušla u naš jezik posredstvom Osmanlija. Rasprostranjenosti turcizama u našem jeziku

svjedoče mnogobrojna književna djela čiji su se pisci koristili orijentalnim riječima odnosno

turcizmima. Zastupljenost turcizama u književnim djelima pokazat će i ovaj seminarski rad na

temu „Turcizmi u djelu „Rabija“ čiji je autor Halide Edib Adivar (sa turskog na naš jezik

preveo Hamid Hadžibegić).

Utjecaj orijentalnih jezika na bosanski jezik bio je veoma značajan. Mnoge od tih riječi su

se do te mjere udomaćile u naš jezik da je postalo nemoguće naći im ekvivalent u drugoj

riječi, ili je moguće tek opisno dočarati njihovo značenje drugim riječima. Te riječi su vezane

za našu prošlost, i služe nam kao spomenik, kao historijski dokument i izvor.

Cilj ovog seminarskog rada je prepoznavanje turcizama u okviru bosanskog književnog

jezika i prepoznavanje promjena koje su pretrpjele turske riječi prilikom dolaska u bosanski

jezik.

2. Halide Edib Adivar – život i djela

Halide Edib Adivar je rođena 1883. Godine u Istanbulu i školovana u američkom ženskom

koledžu u Uskudaru. Po završetku školovanja bavila se žurnalistikom i stajala u prvim

redovima duhovnog i političkog preporoda Turske. Vrlo rano je počela da se bavi književnim

radom, u početku pripovijetkama, kasnije romanom, ali potpuni uspjeh osigurala je romanom

Handan (1912). Zbog političkih neprilika Halide Edib se našla u opoziciji, napušta Tursku i

više godina provodi u Evropi, Americi i Indiji. Većina njezinih djela daju predstave o

političkoj situaciji u to doba, i tu se posebno izdvaja roman „Rabija“. Za ovaj roman joj je

1942. Godine dodjeljena prvi put turska književna nagrada. Ova plodna književnica, koja je

bila profesor engleske književnosti Uiverziteta u Istanbulu obraćala se čitalačkoj publici

člancima u časopisima Akšam i Yedi gun. Napisala je sljedeća djela: Seviy Talip (!909), Son

Eseri (1912), Raik'in Annesi (1914), Zeyno'nun oglu (1928) i mnogobrojna druga.

Roman „Rabija“ na poseban način opisuje političke prilike u Turskoj. Osnovni motiv ovog

djela je suprostavljanje orijentalnog duha, jednostavnog i vijekovima utvrđenog, i zapadnog,

kompleksnog i dinamičnog. Glavna junakinja ovog djela je Rabija, interpretator

muslimanskih svetih pjesama koja se zaljubljuje u bivšeg monaha Peregrinija, pijanistu

otmjenog španskog porijekla. Najviše pažnje posvećeno je Rabiji, koja je oličenje turske

narodne žene, čvrsto vezane za svoj kraj i vjeru. Ona se udaje za Peregrinija, čovjeka sasvim

drugog karaktera i shvatanja, ali tu se roman završava ne ostavljajući traga o tom kako je

njihovo dijete pomirilo u sebi dva različita svijeta svojih roditelja.

3. Porijeklo turcizama u bosanskom jeziku

Rječnik jednog naroda je vjerna slika njegove historije i cjelokupnog razvitka. Sve ono što

se dešavalo u prošlosti iskazano je u vječitom pratiocu ljudskog života – u jeziku. Riječi

orijentalnog porijekla, koje su različitim putevima i u različitim vremenima, ulazile u naš

leksički fond, kod nas se nazivaju zajedničkim imenom turcizmi, mada je potpuno jasno da

sve one ne pripadaju turskom leksičkom fondu.1 Prema nekima porijeklo posuđenica određuje

se prema jeziku posredniku, dok se prema drugima određuje prema jeziku izvorniku. Zbog

tog postoje kolebanja da li da se te riječi nazivaju turcizmima ili orijentalizmima. Tako,

naprimjer, turcizam je svaka posuđenica za koju se može utvrditi da potiče iz turskog jezika.

Sve strane riječi koje je turski preuzeo iz stranih jezika, npr. arapskog, perzijskog, francuskog

itd. također se smatraju turcizmima jer su dio turskog rječnika. Budući da su preuzete iz

turskog jezika, klasificiraju se kao turcizmi, a ne kao posuđenice koji su imale turski jezik

kao jezik posrednik. Prema drugom pristupu, riječ koja je preuzeta iz npr. arapskog jezika ali

je u bosanski došla preko turskog jezika, tretira se kao orijentalizam. Naime, cijeneći

činjenicu da vode porijeklo iz orijentalnih jezika, opravdano ih je nazvati orijentalizmima, ali

budući da su sve te riječi u naš jezik dolazile preko turskog jezika, kao jezika prenosioca,

opravdanoih je nazivati i turcizmima.

Petstogodišnja vladavina Turaka nad mnogim zemljama, uključujući i Bosnu i

Hercegovinu znatno je utjecala na sve segmente našeg života, a naročito je utjecala na jezičko

stvaralaštvo našeg naroda. Postoje različiti načini kojima su turcizmi pristizali na naše

područje. Turci su došli kao nosioci novog društvenog i državnog uređenja, i kao nosioci

istočne, islamske kulture. Pojavilo se mnogo novih pojmova i ustanova koje su primane

zajedno sa nazivima za njih. To je osnovni i opšti uzrok postojanja istočnjačkih riječi (tur., ar.

i pers.) u našem jeziku.2 Ostali načini dolaska turzicama: školovani bosanski narod pri

povratku iz Carigrada nije se mogao tek tako odreći turskog jezika pa su njegove dijelove

prenosili u naš jezik ; turcizme su širili i oni koji su prenosili usmenu tradiciju, narodne

pjesme (epske i lirske). U tim procesima su turcizmi napravili veoma širok prodor u bosanski

jezik.

1 Asim Peco, Radovi o turcizmima, Sarajevo, 2007, str . 8.2 Abdulah Škaljić, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Sarajevo, 1965

4. Klasifikacija turcizama u djelu „Rabija“

Prilikom ove klasifikacije, osvrnut ćemo se i na klasifikaciju koja je izvršena u djelu „Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku“ Abdulaha Škaljića. U ovu kasifikaciju ubraju se:

4.1. Turcizmi koji su se potpuno udomaćili u našem jeziku:

a) riječi koje nemaju uopće zamjenu u našem jeziku:

„Na samom uglu ispod senice s tamnoplavim grozdovima, nalazi se najprometnija česma u

okolini“. (Hadžibegić, 2005, str. 11)

Česma (tur. çeşme) – fonem „ş” prelazi u fonem „s“, vokal „e“ prelazi u vokal „a“;

„Bosonogi i gologlavi dečaci u poderanim čakširama kleče oko lokvica vode između

raspuklog kamenja i potiskuju male lađe od hartije“.(Hadžibegić, 2005, str 11)

Čakšire (tur. çakşır) – vokal „ı” iz turskog jezika zamjenjen je našim vokalom „i“, na kraju

riječi dodan vokal „e“;

„Na ulici, žene u nanulama, pokrivene šamijom, s posudama u ruci odlaze na česmi i vraćaju

se“. (Hadžibegić, 2005, str. 11)

Nanule (tur. nalın) – ova riječ je izvedena promjenom bez određenih pravila, došlo je do

dodavanja i oduzimanja pojedinih glasova, promjene mjesta pojedinih glasova;

„Glavne uloge tumačile su lutke koje su predstavljale jenog bakala Mustafa-efendiji, jednog

starog hodžu, samoukog, s velikim turbanom, nalik na imama, a dodao je i lutke, jednu malu

mahalsku lepoticu koja je bila slična Emini“. (Hadžibegić, 2005, str. 14)

Hodža (tur. hoca) – Nije došlo do promjene, ovo je turcizam koji se jednako izgovara u

bosanskom jeziku;

„On nije od onih hadžija i hodža...“ (Hadžibegić, 2005, str. 44)

„Pred kadijom, pred sudskim većem, govorio je takvom rečitošću da su njegove propovedi u

džamiji...“ (Hadžibegić, 2005, str. 18)

Džamija (tur. cami) – turcizam koji se razlikuje samo u sufiksu kojim je riječ prilagođena

bosanskom jeziku, dodan je sufiks „ja“;

„Većina njih su njegovi poznanici, koji provode svoj burni život ispunjen pustolovinama, koji

zemaljski život i muku napuštaju na pagu neke tekije i ulaze u red onih koji su se približili

spoznaji...“ (Hadžibegić, 2005, str. 58)

Tekija (tur. tekke) – došlo je do ispadanja fonema k, prelaska vokala e u i, i dodan je sufiks

„ja“;

„Na izrovanoj kaldrmi ulice Sinekli Bakal Rabija je poskakujući sledila Ševket-agin fenjer“.

(Hadžibegić, 2005, str. 22)

„Kad bi Rabija uzela da svira uz saz i da peva pesme, učinila bi kako treba“. (Hadžibegić,

2005, str. 33)

Saz (tur. saz) - Nije došlo do promjene, ovo je turcizam koji se jednako izgovara u bosanskom

jeziku;

„Bila je u ružičastim dimijama, tesnom prsluku od ljubičaste kadife i papučama u boji

dimija“. (Hadžibegić, 2005, str. 39)

Dimije (tur. dimi) – turcizam koji se razlikuje samo u sufiksu kojim je riječ prilagođena

bosanskom jeziku, dodan je sufiks „je“;

„Peregrini je izvadio notes iz džepa“. (Hadžibegić, 2005, str. 59)

Džep (tur. cep) – Nije došlo do promjene, ovo je turcizam koji se jednako izgovara u

bosanskom jeziku;

„Poslednje noći Tevfik je malim gledaocima besplatno podelio šećer“. (Hadžibegić, 2005,

str. 64)

Šećer (tur. şeker) – ova riječ izvedena je promjenom bezvučnih glasova, fonem „k“ prelazi u

fonem „ć“;

„Pošto je pred njega stavio kesu s duvanom, otišao je da ispeče kafu“. (Hadžibegić, 2005,

str. 57)

Duhan (tur. duhan) – nije došlo do promjene, ovo je turcizam koji se jednako izgovara u

bosanskom jeziku;

„Bedra prekrivena kratkim plavim pantalonama nešto su tanja i elastičnija, a noge kao u tigra,

telo oko kojeg je omotavao crveni pojas je još nežno, duga plava kićanka na crvenom fesu je

obesno padala na njegova ramena“. (Hadžibegić, 2005, str. 69)

Fes (tur. fes) – nije došlo do promjene, ovo je turcizam koji se jednako izgovara u bosanskom

jeziku;

„Šoljice na tepsiji se zaljuljaše i zaigraše“. (Hadžibegić, 2005, str. 80)

Tepsija (tur. tepsi) – turcizam koji se razlikuje samo u sufiksu kojim je riječ prilagođena

bosanskom jeziku, dodan je sufiks „ja“;

„Hoću li ja, striče, držati kesu sa sapunom?“ (Hadžibegić, 2005, str. 92)

Sapun (tur. sabun) – umjesto fonema „b“ iz turskog jezika upotrebljava se fonem „p“;

„Bog zna, možda bih istukao po tabanima svakog izdajnika države, tako da bi mu meso

postalo kao pamuk, pa ma ko to bio“. (Hadžibegić, 2005, str. 101)

Pamuk (tur. pamuk) – nije došlo do promjene, ovo je turcizam koji se jednako izgovara u

bosanskom jeziku;

„Da bi se to shvatilo kao običan kriminal, otet mu je i sat“. (Hadžibegić, 2005, str. 102)

Sat (tur. saat) – dolazi do ispadanja vokala „a“;

„Zatim reci nek mi donesu lavor, bokal i sedžadu“. (Hadžibegić, 2005, str. 107)

Serdžada (tur. seccade) – riječ izvedena dodavanjem i oduzimanjem pojedinih glasova, na

kraju riječi vokal e prelazi u vokal a;

„Onda bi tražila da promeni rublje i zahtevala da popije šoljicu toplog lipovog čaja“


Čaj (tur. çaj) – Nije došlo do promjene, ovo je turcizam koji se jednako izgovara u

bosanskom jeziku;

„Prsti su mu dohvatili cigaretu iz kutije i on je drhteći prineo do usta, i kad je zapalio

šibicom, koju je gost prineo, uvukao je dva dima i ponovo nastavio...“ (Hadžibegić, 2005, str.

125)

Kutija (tur. kutu) – vokal „u“ prelazi u vokal „i“, dodan je sufiks „ja“;

„Vehbi Dedea je našao pred crvenom bakrenom mangalom“. (Hadžibegić, 2005, str. 128)

Bakar (tur. bakır) – vokal „ı” prelazi u vokal „a“;

„Dok bih prolazio kolima pored te radnje, istrčalo bi neko dete s plavom keceljom, koje je tu

učilo zanat, i trčalo za kolima“. (Hadžibegić, 2005, str. 158)

Zanat (tur. sanat) – fonem „s“ prelazi u fonem „z“;

„To je točak od čistog čelika“. (Hadžibegić, 2005, str. 166)

Čelik (tur. çelik) – Nije došlo do promjene, ovo je turcizam koji se jednako izgovara u

bosanskom jeziku;

„Iz njegovih upalih očiju kotrljale su se suze niz naborane obraze, a velikom maramicom za

burmut brisao je čas očo, čas nos“. (Hadžibegić, 2005, str. 144)

Burmut (tur. buruntu) – ova riječ je izvedena promjenom bez određenih pravila, došlo je do

dodavanja i oduzimanja pojedinih glasova;

„Kao što je svojevremeno sipala vodu imamu, kad se ovaj umivao pred molitvu, tako isto

priprema Tevfiku tepsiju s rakijom, i svaki dan mu je u isto vrijeme donosi“. (Hadžibegić,

2005, str. 63)

Rakija (tur. rakı) – vokal „ı” iz turskog jezika prelazi u vokal „i“, dodan je sufiks „ja“;

„Na današnji dan nigde stanovništvo ne ispeče toliko jagnjadi, niti skuva toliko alve“.


Halva (tur. helva) – vokal „e“ prelazi u vokal „a“;

„Rakim je počastio goste šerbetom“. (Hadžibegić, 2005, str. 183)

Šerbe (tur. şerbet) – oduzet je fonem „t“ na kraju riječi;

„Strpljenjem i dudov list postane ravan...“ (Hadžibegić, 2005, str. 210)

Dud (tur. dut) – fonem „t“ prelazi u fonem „d“;

„Vetar čupa limene oluke na kuhinji“. (Hadžibegić, 2005, str. 250)

Oluk (tur. oluk) – nije došlo do promjene, ovo je turcizam koji se jednako izgovara u

bosanskom jeziku;

„Ako se radi o carskoj sigurnosti, ne ustežem se da po tabanima istučem i strane poslanike.


Taban (tur. taban) – nije došlo do promjene, ovo je turcizam koji se jednako izgovara u

bosanskom jeziku;

„Međutim, ako bude nevin i čist zaklaće kurban Ejub Sultanu“. “ (Hadžibegić, 2005, str.

103)

Kurban (tur. kurban) – nije došlo do promjene, ovo je turcizam koji se jednako izgovara u

bosanskom jeziku;

b) Turcizmi u bosanskom jeziku za koje bi se mogla naći zamjena ali se ne traži ili postoji zamjena koja nije općenito usvojena:

„Kolena joj pokrivena mekim pokrivačem, a za leđima naslagani jastuci“. (Hadžibegić, 2005,

str. 23)

Jastuk (tur. yastık) – vokal „ı” iz turskog jezika prelazi u vokal „u“;

„Sledećeg jutra otišla je u čaršiju, ali su je noge odnele u ulicu Sinekli Bakal“. (Hadžibegić,

2005, str. 67)

Čaršija (tur. çarşı) – vokal „ı” iz turskog jezika prelazi u „i“, dodan je sufisk „ja“;

„Pretražio je tavan i našao jedan stari sanduk, izvadio žensko odelo, obukao ga i, šepureći se

u njemu, otišao“. (Hadžibegić, 2005, str. 103)

Sanduk (tur. sandık) – vokal „ı” prelazi u vokal „u“;

„Čim je navukla papuče, Rabija se popela na krevet i pokrila se jorganom“. (Hadžibegić,

2005, str. 189)

Jorgan (tur. jorgan) – nije došlo do promjene, ovo je turcizam koji se jednako izgovara u

bosanskom jeziku;

„ Mladićevo srce bilo je kao motor od hiljadu konjskih snaga, a glava skladište baruta koje

svakog časa može da plane“. (Hadžibegić, 2005, str. 84)

Barut (tur. barut) – nije došlo do promjene, ovo je turcizam koji se jednako izgovara u

bosanskom jeziku;

c) Turcizmi koji su se udomaćili u narodnom govoru, a upotrebljavaju se i u književnom jeziku:

„Prozor iznad kuhinje i čardaka bio je prekriven listovima loze,a sunce na zalasku, koje ga je

obasjavalo, činilo je da je izgledao kao obojen krvlju“. (Hadžibegić, 2005, str. 57)

Čardak (tur. çardak) – nije došlo do promjene, ovo je turcizam koji se jednako izgovara u

bosanskom jeziku;

„Ali, nije to onaj stari dolap s drvenim zupcima što škripi dok vuče vodu iz bunara u Selim-

pašinom vrtu“. (Hadžibegić, 2005, str. 166)

Bunar (tur. bunar) – nije došlo do promjene, ovo je turcizam koji se jednako izgovara u

bosanskom jeziku;

„Obukla se i pokrila kolena jednim ćebetom“. (Hadžibegić, 2005, str. 237)

Ćebe (tur. kebe) – ova riječ izvedena je promjenom bezvučnih glasova, fonem „k“ prelazi u

fonem „ć“;

4.2. Turcizmi koji su česti u svakodnevnom govoru, a u književnom jeziku se upotrebljavaju u svrhu isticanja posebnih situacija ili potenciranja:

„Da nije bilo jednog procepa koji se ispružio kroz njihovu sredinu od početka do kraja, sokak

bi bio mračan, bedan hodnik“. (Hadžibegić, 2005, str. 11)

„Iz dućana je krišom uzeo desetak bojica, pa je čitavu nedelju dana rezao, krojio i bojio“.


Dućan (tur. dükkan) – vokal „ü” iz turskog jezika prelazi u vokal „u“, dolazi do ispadanja

fonema „k“; dućan – trgovačka radnja;

„Njihov brak je sklopljen u drugoj mahali“. (Hadžibegić, 2005, str. 14)

Mahala (tur. mahalle) - dolazi do ispadanja konsonanta „l“, „e“ prešlo u „a“; mahala – ulica;

„Ali i najozbiljniji među njima smejali su se i te kako njegovim lakrdijama“ (Hadžibegić,

2005, str. 14)

Lakrdija (tur. lakırdı) – dolazi do promjene mjesta pojedinih fonema, vokal “ı” iz turskog

jezika prelazi u vokal „i“, dodaje se sufiks „ja“; Lakrdija – riječ, govor;

„Mučna atmosfera u konaku proširila se posle četiri dana i na ulicu“. (Hadžibegić, 2005, str.

109)

Konak (tur. konak) – nije došlo do promjene, ovo je turcizam koji se jednako izgovara u

bosanskom jeziku; konak – prenoćište;

„Radnja neuredna, roba zastarela, bolje mušterije povlače se jedna po jedna...“ (Hadžibegić,

2005, str. 15)

Mušterija (tur. müşteri) vokal „ü” iz turskog jezika prelazi u vokal “u”, dodan je sufiks “ja”;

Mušterija – kupac;

„Na izrovanoj kaldrmi ulice Sinekli Bakal Rabija je poskakujući sledila Ševket-agin fenjer“.


Kaldrma (tur. kaldırım) došlo je do ispadanja vokala „ı” iz turskog jezika, dodan je sufiks

„a“; kaldrma – vrsta puta;

„Nadzornica je podigla oči prema tavanu“. (Hadžibegić, 2005, str. 24)

Tavan (tur. tavan) – nije došlo do promjene, ovo je turcizam koji se jednako izgovara u

bosanskom jeziku; tavan – potkrovlje, strop;

„Ona neće uopšte prolazitiulicom Sinekli Bakal i neće pričati komšijama o Rabiji“.


Komšija (tur. komşu) – vokal „u“ prelazi u vokal „i“, dodan je sufiks „ja“; komšija – susjed;

„Počeo je rasprodavati redom sve što mu je ostalo od predaka: han, banju, radnju, a odlučio je

i da smanji kućne izdatke“. (Hadžibegić, 2005, str. 75)

Han (tur. han) - nije došlo do promjene, ovo je turcizam koji se jednako izgovara u

bosanskom jeziku; han – prenoćište;

„Paša, navodno, uznemirava svet, čini zulum muslimanskim vernicima...“ (Hadžibegić, 2005,

str. 95)

Zulum (tur. zulüm) – vokal „ü” iz turskog jezika prelazi u vokal „u“; zulum – nasilje;

„Smestila je sepete, koje je Rakim teglio, znojeći se“. (Hadžibegić, 2005, str. 122)

Sepet (tur. sepet) – nije došlo do promjene, ovo je turcizam koji se jednako izgovara u

bosanskom jeziku; sepet – košara;

„Za inat tebi, ja ću je spominjati“. (Hadžibegić, 2005, str. 92)

Inat (tur. inat) – nije došlo do promjene, ovo je turcizam koji se jednako izgovara u

bosanskom jeziku; inat – kapricioznost;

„A Pemba je donela merdevine pa su zajedno osvetlili senik, jer te večeri nije bilo mesečine“


Merdevine (tur. merdiven) – dolazi do promjene mjesta pojedinih glasova;

merdevine – ljestve, stube, stepenice;

„Sedela je na sećiji i jela čorbu“. (Hadžibegić, 2005, str. 209)

„On joj se činio kao rascvetali behar koji dođe i prođe“ (Hadžibegić, 2005, str. 84)

Behar (tur. behar) – nije došlo do promjene, ovo je turcizam koji se jednako izgovara u

bosanskom jeziku; behar – cvijet voćke;

„Tevfikova bolest da daje na veresiju, a da se kasnije ustučava da traži novac od dužnika,

znatno je kvarila naš posao“. (Hadžibegić, 2005, str. 125)

Veresija (tur. veresi) – dodan je sufiks „ja“; veresija – kupnja ili prodaja uz čekanje;

„Prokleti, hajduci, nitkovi“! (Hadžibegić, 2005, str. 212)

Hajduk (tur. haydud) – fonem „d“ prelazi u fonem „k“; hajduk – drumski razbojnik, lopov;

„Pričala mu je o svom detinjstvu i spomenula slučaj kad joj je imam bacio lutku pod kazan od

rublja“. (Hadžibegić, 2005, str. 186)

Kazan (tur. kazan) – nije došlo do promjene, ovo je turcizam koji se jednako izgovara u

bosanskom jeziku; kazan – veliki bakreni kotao;

4.3. Turcizmi koji označavaju razne materije, materijale, odjevne predmete:

„U svilenoj haljini sa dugim skutovima i izvezenom kratkom šamijom na glavi ukrašenoj

draguljima i odlikovanjem Gran Kordon ispružila se pašinica na fotelji“. (Hadžibegić, 2005.

str 27)

Šamija (tur. şame) – vokal „e“ prelazi u vokal „i“, dodan je sufiks „ja“; šamija – marama;

„Njihov ponos je vređalo to da jedan mladić, koji je odrastao u njihovom kraju, stavlja na lice

mladež od smole, da na obrve navlači crnu boju, podvlači oči surmom i da se previja“.


Surma (tur. sürme) – vokal „ü” prelazi u vokal „u“, na kraju riječi vokal „e“ prelazi u vokal

„a“; surma – boja u prahu, crna ili srebrenasta kojom se podvlači ispod trepavica kao

kozmetičko sredstvo;

„Na raznobojnim feredžama bele tanke koprene, plave, zelene, kestenjaste oči koje su

gledale kroz koprenu...“ (Hadžibegić, 2005. str. 39)

Feredža (tur. ferace) – riječ izvedena promjenom zvučnih glasova; feredža – vrsta ženskog

pokrivača;

„Zlatne kose prosute po leđima pod lusterom lepršaju kao svileni šal“ (Hadžibegić, 2005, str.

39)

Šal (tur. şal) - nije došlo do promjene, ovo je turcizam koji se jednako izgovara u bosanskom

jeziku;

„Ljudi u crnim odelima otvarali su vrata i iz njih izvodili žene u crnim zarovima sa

zavežljajima u ruci“. (Hadžibegić, 2005, str. 120)

Zar (tur. zar) – nije došlo do promjene, ovo je turcizam koji se jednako izgovara u

bosanskom jeziku; zar – ženski zavitak u kome su žene pokrivene izlazile na ulicu;

„Ja Vehbi Dedeu ne mogu biti ni papuča“. (Hadžibegić, 2005, str. 175)

Papuča (tur. papuç) dodan je sufiks „a“, papuča – vrsta plitke otvorene obuće;

„Samo će na sredinu postaviti jedan sto i prekriti ga mušemom“. (Hadžibegić, 2005, str. 181)

Mušema (tur. muşamma) – dolazi do ispadanja fonema „m“, vokal „a“ prelazi u vokal „e“;

mušema – gumirano platno;

I to zar starog kroja, dug do kolena, i s učkurom na struku“. (Hadžibegić, 2005, str. 187)

Učkur (tur. uçkur) – nije došlo do promjene, ovo je turcizam koji se jednako izgovara u

bosanskom jeziku, učkur – uzica kojom se vežu u pasu šalvare;

4.4 Turcizmi koji se odnose na zvanje, zanimanje, titulu

„Mustafa-efendi je škrt ulični bakal, ali strastven pušač, to bi svako o njemu rekao“.


Bakal (tur. bakkal) – dolazi do ispadanja fonema „k“; bakal – trgovac na malo kolonijalnom

robom;

„Imam je vrlo dobro poznavao tvrdoglavost svoje kćeri, pa je pred zoru našao Zehru i poslao

je Tevfiku“. (Hadžibegić, 2005, str. 17)

Imam (tur. imam) – nije došlo do promjene, ovo je turcizam koji se jednako izgovara u

bosanskom jeziku;

„Mustafa-efendi je računao da će dečak od tog posla dobijati džeparac, pa mu nije

prigovarao“. (Hadžibegić, 2005, str. 13)

Efendija (tur. efendi) – dodan sufiks „ja“; efendija – gospodin, titula muslimanskog učitelja;

„I pored nastojanja starog ujaka nije postao šegrt, niti je učio bilo kakav zanat“. (Hadžibegić,

2005, str. 13)

Šegrt (tur. şakirt) – ova riječ je izvedena promjenom bez određenih pravila, došlo je do

dodavanja i oduzimanja pojedinih glasova, promjene mjesta pojedinih glasova; šegrt – učenik

u zanatu;

„Pred kadijom, pred sudskim većem, govorio je takvom rečitošću...“ (Hadžibegić, 2005, str.

18)

Kadija (tur. kadı) – vokal „ı” iz turskog jezika prelazi u vokal „i“, dodan sufiks „ja“;

kadija – šerijatski sudija;

„Pozivana je na velike svečanosti povodom Muhamedovog rođenja, a za Ramazan uz velike

nagrade u sultanske džamije...“ (Hadžibegić, 2005, str. 20)

Sultan (tur. sultan) – nije došlo do promjene, ovo je turcizam koji se jednako izgovara u

bosanskom jeziku; sultan – car;

„Čak i starije age su se plašile njegovih svetlucavih očiju i ostavljale ga na miru“.


Aga (tur. aga) – nije došlo do promjene, ovo je turcizam koji se jednako izgovara u

bosanskom jeziku; aga – dobrostojeći građanin;

„Budi uveren, upravljala bi bolje nego današnji vezir“. (Hadžibegić, 2005, str. 116)

Vezir (tur. vezir) – nije došlo do promjene, ovo je turcizam koji se jednako izgovara u

bosanskom jeziku; vezir – ministar, guverner jedne pokrajine;

„Ovaj nije beg“. (Hadžibegić, 2005, str. 175)

Beg (tur. bey) – fonem „y“ iz turskog jezika prelazi u fonem „g“; beg – plemić, plemićka

titula;

Na ulici se spušta večernji mrak, čuje se klepet nanula, uzvici prodavača kiselog mleka, glas

mujezina s munare“. (Hadžibegić, 2005, str. 241)

Mujezin (tur. müezzin) – dolazi do dodavanja i oduzimanja pojedinih glasova, vokal „ü” iz

turskog jezika prelazi u vokal „u“; mujezin – džamijski službenik koji na munari uči ezan;

„Iako već u godinama, volela je odabranu dervišku versku muziku isto toliko koliko je volela

narodne pesme...“ (Hadžibegić, 2005, str. 22)

Derviš (tur. derviş) – Nije došlo do promjene, ovo je turcizam koji se jednako izgovara u

bosanskom jeziku; derviš – pripadnik derviškog reda;

4.5. Ostali turcizmi u djelu Rabija

„Zar je trebalo da se zbog ove žene prihvati posla kao što je bakalski, koji za njega ne

predstavlja ništa drugo do teški kuluk“ ? (Hadžibegić, 2005, str. 15)

Kuluk (tur. kulluk) – dolazi do oduzimanja fonema „l“; kuluk – težak posao bez

odgovarajuće nagrade;

„Nelagodno i postiđeno pogledala je staru ženu koja je ležala opružena na divanu“.


Divan (tur. divan) – nije došlo do promjene, ovo je turcizam koji se jednako izgovara u

bosanskom jeziku; divan – dvor; vijeće; vrsta sećije;

„Njeno lice ne raspoznaje se na slabom svetlu noćnog kandila, ali izgleda vrlo čudno“.


Kandilj (tur. kandil) – dodaje se fonem „j“; kandilj – staklena posudica sa uljem u kojem je

zamočen fitilj koji gori;

„Ti si devojka bez odela i miraza“. (Hadžibegić, 2005, str. 83)

Miraz (tur. miras) – fonem „s“ prelazi u fonem „z“; miraz – nasljedstvo, naslijeđena imovina;

„On je od onog soja od kojeg su, u svoje vreme, nicali carski zetovi, veziri“. (Hadžibegić,

2005, str. 87)

Soj (tur. soy) – nije došlo do promjene, ovo je turcizam koji se jednako izgovara u bosanskom

jeziku; soj – rod, pleme, porijeklo, vrsta, sorta;

„Dobro, koliko ima valija u vilajetima koji su uprli oči u ministarstvo unutrašnjih poslova...“


Vilajet (tur. vilayet) – nije došlo do promjene, ovo je turcizam koji se jednako izgovara u

bosanskom jeziku; vilajet– pokrajina;

5. Zaključak

Ovaj seminarski rad nam je pokazao da turcizmi u bosanskom jeziku zauzimaju veoma

značajnu ulogu. Zahvaljujući turcizmima, odnosno usvojenicama u bosanskom jeziku koje su

preuzete iz turskog jezika možemo osjetiti svijet, atmosferu koju nam knjiga pokušava

predočiti.

Turcizmi su na naš prostor došli zaslugom turske vojske, turske administracije, te su ih

širili domaći muslimani, građani i činovnici. Glavni uzrok postojanja velikog broja turcizama

u našem jeziku jeste petstogodišnja vladavina Turaka, koji su došli kao nosioci novog društva

i državnog uređenja i time donijeli promjene u svim segmentima života.

Na samom početku seminarskog rada upoznali smo se sa porijeklom turcizama, zatim smo

izvršili klasifikaciju prema Abdulahu Škaljiću koja se nalazi u djelu „Turcizmi u srpsko-

hrvatskom jeziku“. Iz svega možemo zaključiti da najveći broj zauzimaju turcizmi koji su se

potpuno udomaćili u našem jeziku i za koje nema zamjene. Prisustvo turcizama u ovom djelu,

kao i u mnogobrojnim drugim djelima pokazuje nam našu historijsku jezičku stvarnost.

Zahvačjujući tim djelima, tim rečenicama možemo osjetiti prisustvo starine, tradicije,

vremena kad su ljudi na našim prostorima bili suočeni sa jednom novom, potpun drugačijom

civilizacijom, religijom i kultorm

Literatura

Asim Peco, (2007), Radovi o turcizmima Sarajevo „Svjetlost“

Abdulah Škaljić, (1965), Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku Sarajevo „Svjetlost“

Halide Edib Adivar, (2005), Rabija Beograd „Editor“

Documents

Halide Edib Adivar turcizmi