HHrvatske dominikanske provincije r v a t s k e d o m i n ... · Zatim je učitelj Reda fr. Bruno predstavio su-dionicima skupštine Izvješće o stanju Reda propo-vjednika. Govorio

H r v a t s k e d o m i n i k a n s k e p r o v i n c i j eH r v a t s k e d o m i n i k a n s k e p r o v i n c i j eN a v j e š t e n j a B l a ž e n e D j e v i c e M a r i j eN a v j e š t e n j a B l a ž e n e D j e v i c e M a r i j e

ISSN 13317660

V J E S N I K

I z r e d a

I z p r o v i n c i j a l a t a

I z ž i v o t a b r a ć e i z a j e d n i c a

God. LIII / 7., broj 115

Novi nosač zvuka „Hvala Dominiče“ vokalno-instrumentalnih sastava „Dominik“, „Darovi Duha“ i „Gospine ruže“ koji djeluju u dominikanskoj crkvi sv. Dominika u Splitu, 2017.

IZDAJE:Dominikanski provincijalat

Zagreb, Kontakova 1

ODGOVARA:fr. Slavko Slišković, provincijal

UREDNICI:fr. Slavko Slišković (glavni urednik)

Ana Buljat (tajnica provincijala)

GRAFIČKO OBLIKOVANJE I TISAK:Denona, Zagreb

ISSN 13317660


God. LI I I / 2017. , broj 115

V J E S N I K

SADRŽAJ

UVODNIK .................................................................................................................................................................................................................................................. 3

IZ REDAOpća skupština Reda u Bologni ..................................................................................................................................................................................................... 5Završetak Jubileja Reda propovjednika u Rimu .................................................................................................................................................................... 8Dominikanac imenovan nadbiskupom metropolitom Tirane ..................................................................................................................................... 10Dominikanski trećoredac zaštitnik Svjetskoga dana mladih u Krakovu ................................................................................................................. 10

IZ PROVINCIJALATAIzborna provincijska skupština ....................................................................................................................................................................................................... 12Izvješće s I. zasjedanja provincijskog vijeća održanog 30. studenoga 2016. godine .......................................................................................... 13Poziv na proslavu završetka Jubileja Reda propovjednika u Hrvatskoj dominikanskoj provinciji ............................................................ 14Duhovne vježbe 2017. ......................................................................................................................................................................................................................... 15

IZ ŽIVOTA BRAĆE I ZAJEDNICAJubilejski i drugi zapisi iz samostansko-župne zajednice bl. Augustina Kažotića ................................................................................................ 16Svečano obilježavanje 800. obljetnice Reda u Splitu .......................................................................................................................................................... 19Proslava 800. obljetnice osnutka Reda u Samostanu sv. Petra Mučenika ............................................................................................................... 21Bolskim dominikancima dodijeljena nagrada „Grb Općine Bol“ ................................................................................................................................ 24Izvješće o proslavi 800. obljetnice Reda u Sloveniji ............................................................................................................................................................. 25Završetak Jubileja 800. obljetnice Reda u Hrvatskoj dominikanskoj provinciji ................................................................................................... 27Svećeničko ređenje i mlada misa fr. Ivana M. Tomića ........................................................................................................................................................ 30Đakonsko ređenje fr. Ivana Dominika Iličića ........................................................................................................................................................................... 32Iz kronike Studentata .......................................................................................................................................................................................................................... 33Naši novaci ................................................................................................................................................................................................................................................ 35Iz kronike dominikanskih novaka ................................................................................................................................................................................................. 37Sv. misa u spomen na fr. Dominika Barača u Korčuli ......................................................................................................................................................... 39Održan spomen na mučeništvo dominikanca o. Dominika Barača u Zagrebu .................................................................................................. 40XIX. Studijski tjedan ............................................................................................................................................................................................................................. 41Mladi iz Splita na hodočašću putovima sv. Dominika ...................................................................................................................................................... 42Hrvati na međunarodnom susretu .............................................................................................................................................................................................. 44Visočani hodočastili na grob sv. Dominika ............................................................................................................................................................................. 45Hodočašće blaženoj Ozani u Kotor ............................................................................................................................................................................................. 46Blagoslov kapelice bl. Augustina Kažotića ............................................................................................................................................................................... 48Oltar u Gospinu svetištu na Kondžilu uz Jubilej Reda ....................................................................................................................................................... 48Blagoslovljen vitraj svetog Dominika i primanje u Svećeničko bratstvo sv. Dominika ................................................................................... 49Primanje novih članova i polaganje jednostavnih zavjeta u dominikanskom laičkom bratstvu „Blažena Ozana“ ......................... 50Božić u Ciboni .......................................................................................................................................................................................................................................... 50Izložba „Vinko Draganja OP“ ............................................................................................................................................................................................................ 52Hrvatski dominikanci i dominikanke na jubilejskoj izložbi Reda ................................................................................................................................ 52Održan 8. susret hrvatskoga duhovnoga književnoga stvaralaštva ........................................................................................................................... 53Fr. Domagoj A. Polanščak posjetio Nigeriju ............................................................................................................................................................................ 53Proslava svjetskog Dana bioetike .................................................................................................................................................................................................. 56

NOVA IZDANJA ..................................................................................................................................................................................................................................... 59

IN MEMORIAMFr. Nikola Dugandžić (21. 12. 1937. – 19. 1. 2017.) ............................................................................................................................................................... 62

DODATAK ................................................................................................................................................................................................................................................. 65

3

v j e s n i k

U VO D N I K

Draga braćo, pošto-vani čitatelji!

Vjesnik Hrvatske do -minikanske provincije po naj prije je službeno glasilo ko jemu je cilj međusobno povezati bra-ću dominikance unutar Pro vincije, ali također pru žiti informacije o na-

šem životu i radu prija teljima i suradnicima. Neri-jetko braća obavljaju izvrsna djela, ali ona ostanu poz nata tek pojedincima ili samo unutar vlastite za-jednice. Pozivam vas da se usudimo dijeliti i radost uspjeha te tako obogaćujmo naš Vjesnik i mrežnu stranicu Provincije.

Prošlo je već više od pola godine od Izborne provincijske skupštine u Bolu. U proteklom raz-doblju osobno sam posjetio sve naše samostane i kuće unutar Provincije, neke nažalost samo na-kratko. Naš zajednički život, apostolska djelatnost i životni uvjeti uglavnom su dobri. Istina, postoje mogućnosti poboljšanja koje smo sami uočili te ih kao takve defi nirali u Aktima posljednje skupštine ili nam je Učitelj Reda u pismu potvrde na njih skrenuo pozornost. Akti su službeni program na-šeg života i rada tijekom iduće četiri godine. Na-pisani su uravnoteženo, bez pretjerivanja ali i od-važno. Uzeta je u obzir konkretna situacija Pro-vincije, naše mogućnosti ali i vjera jer „znamo pak da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozva-ni“ (Rim 8,28). Zajedničkim zalaganjem, uvjeren sam, planirano možemo realizirati.

Nadu nam krijepe nova zvanja. Vjerujem kako je pristupanje novih članova našem Redu plod više godišnjih molitvi. Ovdje su predstavljeni naši novaci, a ukratko je opisan i život u studentatu. Sve vas potičem da i ubuduće nastavimo sa sva-kodnevnim zazivima tijekom jutarnje i večernje

molitve za dominikanska zvanja, kao i slavljenjem jedne mjesečne mise isključivo na ovu nakanu u svakoj našoj zajednici. Psalmist je davno primije-tio: „Ako Gospodin kuću ne gradi, uzalud se muče graditelji. Ako Gospodin grad ne čuva, uzalud stražar bdi“ (Ps 127,1).

Cijelo naše poslanje plod je molitve. U njoj za-jedno slušamo Gospodina. Iz kontemplacije se rađa akcija, a hvaljenje i blagoslivljanje nadahnju-ju propovijedanje. Upravo pod geslom „laudare, benedicere, praedicare“ proslavili smo Jubilej 800. obljetnice Reda. Bila je to prigoda zahvale za pro-teklih osam stoljeća u službi Crkvi po primjeru sv. Dominika, molitve za oprost „grešaka u koraci-ma“ i poticaj za vjernost u budućnosti. Ovaj broj Vjesnika donosi izvješća o raznim događanjima kojima je Jubilej obilježen. Održana je Opća skupština Reda u Bologni, a posebno svečano bilo je u Rimu u siječnju ove godine. Održan je skup o poslanju Reda, otvorena izložba suvremenih do-minikanskih umjetnika te sveta misa koju je pred-vodio papa Franjo u Lateranskoj bazilici kao vrhu-nac proslave. Provincija je bila predstavljena u Rimu, a Jubilej smo i sami svečano proslavili, kako na razini Provincije tako i u raznim zajednicama.

Nekoliko posljednjih Općih skupština iznova nas podsjećaju na univerzalnost našega Reda i opas-nost da se zatvorimo u granice vlastitih provincija. To je tema koju nam Učitelj Reda stavlja na srce i potiče da o njoj promišljamo pri defi niranju naše-ga poslanja. Stoga smo donijeli i neke od vijesti iz drugih entiteta Reda, a tiču se naše Provincije.

Nažalost, ovaj broj Vjesnika sadrži i rubriku koju bismo rado izbjegli, ali je sastavni dio života. Naš subrat Nikola Dugandžić preselio se, vjeru-jemo, iz svoje samostanske zajednice u Splitu u vječno zajedništvo s Bogom. Sveti Pavao nas pou-čava kako „ovo raspadljivo treba da se obuče u ne-raspadljivost i ovo smrtno da se obuče u besmrt-nost. A kad se ovo raspadljivo obuče u neraspad-

4

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

ljivost i ovo smrtno obuče u besmrtnost, tada će se obistiniti riječ napisana: „Pobjeda iskapi smrt. Gdje je, smrti, pobjeda tvoja? Gdje je, smrti, žalac tvoj? Žalac je smrti grijeh, snaga je grijeha Zakon. A hvala Bogu koji nam daje pobjedu po Gospo-dinu našem Isusu Kristu!“ (1 Kor 15,53-57).

Ove riječi osobito su nam bliske u svetom vaz-menom vremenu. Bez Uskrsa bi se očitovala čo-vjekova, ali i Božja nemoć pred smrću. Naša bi vjera bila tek ideologija, a život puko preživljava-nje. Hvalospjev uskrsnoj svijeći to izražava riječi-ma: „Uzalud bi nam bilo rođenje, da se nismo do-bili otkupljenje“. Kristovo uskrsnuće jamac nam je da ćemo i mi uskrsnuti. No, Uskrs nije samo ono što se s Isusom dogodilo jednom u prošlosti, niti je očekivanje onoga što će se s nama dogoditi u budućnosti. Vjera u uskrsnuće već sada obilježa-va naš život. Ona ne dopušta čekanje nekog vre-mena kada ćemo živjeti neki drugi život poslije ovog redovitog nego potiče da ovaj naš život, jedi-ni koji imamo, živimo na drukčiji način. Mi smo življenje na drukčiji način izabrali već svojim ulas-kom u Red. Sjetimo se riječi pape Honorija III. upućenih sv. Dominiku i njegovoj braći: „Onaj tko svoju Crkvu trajno oplođuje novim potom-stvom, nastojeći ova moderna vremena učiniti sličnima onima prvima (tj. apostolskim) te tako širi katoličku vjeru, pobudio je u vama iskrenu i pobožnu želju da se, prigrlivši siromaštvo i zavje-tovavši se na samostanski život, posvetite pouča-vanju Božje riječi, naviještajući u svijetu ime Gos-podina našega Isusa Krista“. No, ponekad posu-

stanemo i poput učenika na putu u Emaus rezig-nirano uzdahnemo: „A mi smo se nadali…“ (Lk 24,21). Potrebno je dići se i vratiti na mjesto us krs-nuća i iznova otkrivati ljepotu zajedništva. U evan-đeoskim izvješćima o uskrsnuću redovito susreće-mo lik Marije Magdalene. Vjerujem kako je plod Božje providnosti da je upravo u godini Jubileja Reda prema izričitoj želji pape Franje, Zbor za bo-goštovlje i sakramentalnu stegu objavio novi de-kret kojim se slavlje sv. Marije Magdalene, dosada obvezni spomendan, uzdiglo na razinu blagdana u Općem rimskom kalendaru. Marija Magdalena se obratila u susretu s Kristom, bila svjedokom nje-gove muke i smrti te prva navijestila njegovo us krs-nuće. Sveti Toma Akvinski nazvao ju je „apostolo-rum apostola“. Naš je Red stoga slavi kao svoju suzaštitnicu. Ona je slika svakoga od nas koji u svojoj slabosti traži Spasitelja, prati ga na njegovu putu muke i naviješta radosnu vijest njegova us-krs nuća. Vjerujem da smo ga mi susreli i odlučili slijediti u Redu koji je, kako to ističe Temeljna konstitucija, „već od samog početka bio ustanov-ljen posebno za propovijedanja i spasavanje duša“, svojim zavjetima sudjelovati u njegovom prikaza-nju vlastitoga života, te cjelokupnim življenjem svjedočiti radost njegova uskrsnuća. Neka nam Uskrsli Gospodin, po zagovoru sv. Marije Magda-lene i sv. Dominika, pomogne ostati vjernima na ovom putu te cijeli naš život i rad ispuni uskrs-nom radošću.

Fr. Slavko Slišković, OP,provincijal

I Z R E DA

5

v j e s n i k

OPĆA SKUPŠTINA REDA U BOLOGNI

ponovno otkrilo hitnost solidarnosti, ljubavi i praštanja.“

Na početku popodnevnoga rada na Općoj skup štini bili su sudionici hodočašća putovima svetog Dominika te su mladi dominikanci i sestre dominikanke iznijeli skupštinarima svoja promiš-ljanja o temama o kojima su razgovarali tijekom hodočašća. Među njima su bila i dvojica braće iz Hrvatske dominikanske provincije: fr. Mladen Folnović i fr. Karlo Alan Kevo. U Bologni im se nakratko pridružio i fr. Ivan Dominik Iličić, koji je snimao početak Opće skupštine.

Zatim je učitelj Reda fr. Bruno predstavio su-dionicima skupštine Izvješće o stanju Reda propo-vjednika. Govorio je o restrukturiranju Reda, us-postavi novih entiteta (vice-provincija, provincij-skih vikarijata), entitetima za zajedničko poslanje Reda, novim izazovima, o suradnji u novim zajed-ničkim poslanjima, o ustanovama Reda, važnosti medija u ostvarenju poslanja Reda, Pravdi i miru i dominikanskoj prisutnosti u Ujedinjenim naro-dima, o solidarnosti (u poslanju i formaciji), do-minikanskoj obitelji.

Govoreći o životu braće, fr. Bruno je istaknuo svrhu Reda te zajedničke apostolske projekte, važ-nost redovitog prosuđivanja prioriteta i ciljeva, za-jedničku korsku molitvu, važnost samostanske skupštine, vijeća i priora. Os formacije treba biti formiranje propovjednika. U Redu trenutno ima tisuću mlade braće u formaciji. Važna je suradnja

U subotu 16. srpnja 2016. u Samostanu sv. Dominika u Bologni započela je s radom

Opća skupština provincijala Reda propovjednika. Učitelj Reda fr. Bruno Cadoré predslavio je misu u čast Duhu Svetom u bazilici sv. Dominika, u kojoj se nalazi grob utemeljitelja Reda. Na misi su sudjelovali i sudionici hodočašća putovima svetog Dominika, stotinjak mlade braće dominikanaca i sestara dominikanki u formaciji koji su, u pratnji učitelja Reda, u 15 dana pohodili sva mjesta u ko-jima je djelovao sv. Dominik, počevši od Španjol-ske i zaključivši hodočašće u Bologni, na dan kada je započela Opća skupština.

Nakon euharistijskoga slavlja uslijedilo je sve-čano zasjedanje u velikoj dvorani samostanske knjižnice i otvaranje Opće skupštine kojim je pred-sjedao učitelj Reda. Fr. Bruno je podsjetio članove skupštine da se čuvaju autoreferencijalnosti, tj. da nismo centar svijeta. Svijet je u teškoćama, u veli-kim podjelama.

Pročitan je i brzojav Svetog Oca upućen Učite-lju Reda i članovima skupštine, s apostolskim bla-goslovom za cijeli Red propovjednika. Papa Fra-njo između ostalog piše: „Sveti Otac želi onima koji nasljeduju karizmu svetoga Dominika, neu-mornoga navjestitelja milosti i opraštanja, suosje-ćajnoga prema siromašnima i gorljiva branitelja istine, da svjedoče milosrđe ispovijedajući ga i utjelovljujući ga u svom životu, i da budu znak Božje blizine i nježnosti kako bi današnje društvo

6


i na području formacije. Istaknuo je također važ-nost permanentne formacije, što je izazov za sve ustanove posvećenoga života. Postoji opasnost od samodostatnosti. Red ima specifi čnu službu u po-slanju Crkve.

Govoreći o pozivu i obnovi Učitelj Reda je is-taknuo potrebu izlaska iz naših ustaljenih mjesta. Važna je i potrebna suradnja među provincijama. Dominikanski identitet je vodič: svjedočenje brat-stva kao propovijedanje; studij kao opservancija i kao poslanje; znak „dominikanske obitelji“ – siner gija koju treba promicati. U siječnju 2017. bit će u Rimu organiziran međunarodni kongres. Učitelj Reda istaknuo je i važnost interkultural-nosti: poznavati raznoliku stvarnost Reda. A to su istaknula i mlađa braća koja su tu dimenziju otkri-vala na hodočašću „Putovima svetoga Dominika“. Uslijedio je rad u jezičnim skupinama, s osvrtom na Izvješće Učitelja Reda.

U nedjelju 17. srpnja sudionici skupštine imali su duhovnu obnovu koju je vodio generalni mini-star Reda male braće fra Michael Anthony Perry (OFM). Na kraju je darovao učitelju Reda sliku susreta i zagrljaja sv. Franje i sv. Dominika.

Na skupštini su sudjelovali dominikanci iz 50 zemalja svijeta s europskoga, sjevernoameričkoga,

južnoameričkoga, azijskoga, afričkoga i austral-skoga kontinenta. Sudjelovali su i posebni gosti iz dominikanske obitelji koje je pozvao Učitelj Reda, a među njima su predstavnik braće suradnika, do-minikanke redovnice apostolskog i klauzurnog živo ta te predstavnici laičkoga i svećeničkoga brat-stva sv. Dominika. Hrvatsku dominikansku pro-vinciju, koja je prije tri godina bila domaćin Opće skupštine (Trogir/Čiovo, 2013.) predstavljao je tadašnji provincijal fr. Anto Gavrić.

Domaćin Opće skupštine bila je Provincija svetog Dominika u Italiji, a generalni tajnik fr. Roberto Giorgis.

Skupština je s radom završila 4. kolovoza, na dan kada se – po starom kalendaru – u Bologni slavi svetkovina sv. Dominika. U podne toga dana članove Opće skupštine primio je u audijenciju Sveti Otac Franjo. Audijenciji su prisustvovale i članice Međunarodnoga povjerenstva klauzurnih sestara dominikanki koje su tih dana imale svoje godišnje zasjedanje u Bologni.

Provincijal fr. Anto Gavrić darovao je papi mo-nografi ju „Dominikanci u Hrvatskoj“ i mono-grafi ju na španjolskom jeziku fr. Stjepana Krasića o Samostanu sv. Dominika u Dubrovniku. U pri-godnoj posveti istaknuo je molitvu za Papu po zago voru bl. Augustina Kažo tića, zaštitnika soci-jalne pravde i bl. Ozane Kotorske, zaštitnice eku-menizma.

Nakon što je učitelj Reda propovjednika fr. Bruno u pozdravnom govoru na španjolskom pred-stavio glavne točke rada Opće skupštine, papa Franjo se obratio sudionicima govorom na špa-njolskom. Donosimo Papin govor u cijelosti u hr-vatskom prijevodu.

Uredništvo

7

IZ REDA

Draga braćo i sestre,

Danas bismo mogli opisati ovaj dan kao „isu-sovac među braćom“: ujutro s vama, a popodne s franjevcima u Asizu: među braćom.

Želim vam dobrodošlicu i hvala na pozdravu što mi ga je otac Bruno Cadoré, generalni učitelj Reda, uputio u svoje ime i uime svih prisutnih, na završetku Generalnog kapitula u Bologni, gdje ste htjeli oživjeti svoje korijene na grobu svetog Ute-meljitelja.

Ova godina ima posebno značenje za vašu re-dovničku obitelj, jer se navršava osam stoljeća ot-kad je papa Honorije III. potvrdio Red propo-vjednika. Prigodom Jubileja, koji zbog toga slavi-te, pridružujem vam se u zahvali za obilje darova primljenih tijekom toga vremena. Također želim izraziti zahvalnost Redu za značajan doprinos Crk-vi i na suradnji koja, u duhu vjernoga služenja, traje od svojih početka sve do danas s Apostol-skom Stolicom.

Osmo stoljeće doziva u sjećanje brojne muš-karce i žene vjere i učene, kontemplativce i misio-nare, mučenike i apostole ljubavi koji su donosili Božju blagost i nježnost ljudima diljem svijeta, obogaćujući Crkvu i pokazujući nove mogućnosti utjelovljena evanđelja putem propovijedanja, svje-dočenja i ljubavi: tri stupa koja jamče budućnost Reda, održavajući svježinu temeljne karizme.

Bog je potaknuo sv. Dominika na osnivanje „Reda propovjednika“, a propovijedanje je posla-nje koje je Isus povjerio svojim apostolima. Riječ Božja izgara iznutra i potiče da izađemo kako bis-mo naviještali Isusa Krista svim narodima (usp. Mt 28,19-20). Utemeljitelj je govorio: „Najprije kontemplirati i potom poučavati.“ Dati da nas Bog evangelizira kako bismo mi evangelizirali. Bez snažnog osobnog sjedinjena s Njim propovi-jedanje može biti potpuno savršeno, vrlo argumen-tirano, čak zadivljujuće, ali neće dodirnuti srca, a srce treba promijeniti. Nezaobilazan je ozbiljan i ustrajan studij teoloških predmeta, kao i sve što nam omogućuje da se približimo stvarnosti, prig-nemo svoje uho narodu Božjem. Propovjednik je

kontemplativac Riječi ali i naroda, koji se nada da bude shvaćen (usp. Evangelii gaudium, 154).

Učinkovito prenošenje Božje riječi traži i svje-dočanstvo: vjerne učitelje istine i hrabre svjedoke evanđelja. Svjedok utjelovljuje nauk, čini ga opi-pljivim, privlačnim i nikoga ne ostavlja ravnoduš-nim; on istini pridružuje radost evanđelja, znajući da nas Bog ljubi i da smo predmet njegova neiz-mjerna milosrđa (usp. Isto, 142).

Dominik je rekao svojim sljedbenicima: „Bo-sih nogu idemo propovijedati.“ To nas podsjeća na ulomak o gorućem grmu kad je Bog rekao Mojsiju: „Skini obuću, jer mjesto na kojem stojiš sveto je tlo“ (Izl 3, 5). Dobar propovjednik svje-stan je činjenice da hodi svetim tlom, zato što je Riječ koju sa sobom nosi sveta, a to su i njezini slušatelji. Vjernicima nije potrebno samo primiti Riječ u njezinoj cjelovitosti, nego i iskusiti životno svjedočanstvo onoga tko je propovijeda (usp. Evan gelii gaudium, 171). Sveci su postizali obilne plodove, svojim životom i svojim poslanjem, go-vorili su jezikom srca koji ne poznaje granice i koji je razumljiv svima.

U konačnici, propovjednik i svjedok trebaju biti u ljubavi. Bez toga će biti kontroverzni i sum-njivi. Dominik je imao dilemu na početku svog života, koja je obilježila cijeli njegov život: „Kako mogu učiti nad mrtvim kožama, dok Kristovo ti-jelo trpi?“ To živo i trpeće tijelo Kristovo vapi pro-povjedniku i ne ostavlja ga na miru. Vapaj siroma-ha i odbačenih budi, daje da shvatimo kako se Isus sažalio nad narodom (Mt 15,32).

Gledajući oko sebe, uviđamo da su muškarci i žene današnjice žedni Boga. Oni su živo Kristovo tijelo koje vapi „Žedan sam“ istinite i oslobađaju-će riječi, bratske geste i nježnosti. Taj nas vapaj proziva i treba predstavljati okosnicu poslanja i ži-vota struktura i pastoralnih programa. Mislite i na to kada promišljate nužnost prilagođavanja orga-nizacije Reda, kako biste raspoznali odgovor koji treba dati na taj Božji vapaj.

Što više budemo izlazili kako bismo utažili žeđ bližnjih, toliko ćemo više biti propovjednici istine,

8


one istine koja je naviještena ljubavlju i milosrđem, o kojoj govori sv. Katarina Sijenska (usp. O bo žan-skom nauku, 35). U susretu sa živim tijelom Kri-stovim smo evangelizatori i pronalazimo strast da budemo propovjednici i svjedoci njegove ljubavi; i oslobađamo se opasnog iskušenja gnosticizma, koji je danas tako aktualan.

Draga braćo i sestre, sa zahvalnim srcem za dob ra primljena od Gospodina za vaš Red i za Crk vu, potičem vas da radosno slijedite karizmu nadahnutu svetim Dominikom, a koju su brojni sveci i svetice u dominikanskoj obitelji živjeli u raz nolikim nijansama. Njegov nas primjer potiče da se suočimo s budućnošću u nadi, znajući da Bog uvijek sve obnavlja... i ne postiđuje. Neka vas naša Majka, Djevica od Krunice, zagovara i štiti, da budete odvažni propovjednici i svjedoci Božje ljubavi. Hvala!

Završetak Jubileja Reda propovjednika u Rimu

Jubilej 800. obljetnice našega Reda na razini cijeloga Reda službeno je završio u subotu, 21. si-ječnja 2017., u bazilici svetog Ivana Lateranskog u Rimu, svečanim euharistijskim slavljem u 16.00 sati kojega je predvodio papa Franjo, u koncele-braciji s Učiteljem Reda te dominikanskim bisku-pima i provincijalima, među kojima je bio i fr. Slavko Slišković.

Na svečanom zatvaranju sudjelovali su svi čla-novi dominikanske obitelji – braća, sestre, članovi svećeničkih i laičkih bratstava i pokreta mladih te prijatelji Reda, a mnoge svjetske televizijske i ra-dijske postaje uživo su prenosile misno slavlje. Do nosimo u cijelosti propovijed pape Franje s mis noga slavlja.

Današnja Božja riječ pokazuje dva oprečna ljudska scenarija: s jedne strane „karneval“ (kaos, metež) ljudske znatiželje, s druge strane Božja pro-slava posredstvom dobrih djela. Naš život uvijek se odvija između ta dva scenarija. Oni su ustvari, kao što pokazuju riječi sv. Pavla upravljene Timo-teju (2 Tim 4,1-5), prisutni u svako doba. I sv. Do-minik se, ima već osamsto godina, sa svojom prvom braćom također kretao između ta dva scenarija.

Pavao podsjeća Timoteja da treba naviještati evanđelje usred konteksta gdje narod uvijek traži nove „učitelje“ „bajke“, različita učenja, ideolo-gije... „Gode ušima“ (2 Tim 4.3 ). To je „karneval“ svjetovne znatiželje, zavođenja. Radi toga Apostol poučava svoga učenika upotrebljavajući snažne ri-ječi, „uvjeravaj, prijeti, opominji, kori, nagovaraj i zatim bdij, podnosi patnje.

Zanimljivo je vidjeti kako su se već od tada, dvije tisuće godina, apostoli Evanđelja našli nasu-

9

IZ REDA

prot tog scenarija, koji se u naše vrijeme veoma razvio i globalizirao radi zavođenja subjektivnog relativizma. Težnja za traganjem novosti koje su vlastite ljudskom biću nalaze idealnu sredinu u društvu pojavnosti, u potrošačkom društvu u ko-jem se često ponovno upotrebljavaju stare stvari, ali važno je prikazati ih kao nove, privlačne, koje nisu loše. Istina je također preinačena. Krećemo se u tzv. „prozirnom društvu“, bez stalnih zasada, u kulturi prolaznoga, „upotrijebi i baci“.

Nasuprot toga mondenoga „karnevala“ jasno se ističe suprotan scenarij koji nalazimo u Isuso-vim riječima koje smo upravo čuli: „Dajmo hvalu vašem Ocu koji je na nebesima“ (Mt 5,16). A kako dolazi ovaj tobožnji površni svečani odlo-mak za proslavu koja je pravo slavljenje, koje je prava svetkovina? Dolazi zahvaljujući dobrim dje-lima onih koji postaju Isusovi učenici, koji su po-stali „sol“ i „svjetlost“. Tako neka svijetli vaša svje-tlost pred ljudima – kaže Isus – da vide vaša dobra

djela i slave Oca vašega Ocu koji je na nebesima (Mt 5,16).

U središtu „karnevala“ jučer i danas, to je odgo-vor Isusa i Crkve, to je solidna potpora usred „te-kućega društva“: dobra djela koja možemo ostva-riti zahvaljujući Kristu i Njegovom Duhu Sveto-mu koji čine da se u srcu rodi zahvala Bogu Ocu, hvala ili bar čuđenje, pitanje „zašto?“; „zašto se ta osoba tako ponaša?; to jest uznemirenost svijeta nasuprot svjedočanstva evanđelja.

Ali radi čega se zbiva taj „stres“; treba da sol ne izgubi svoj okus, da svjetlost ne bude sakrivena (cf. Mt 5,13-15). Isus to kaže vrlo jasno: ako sol izgubi svoj okus, ne služi više ni za što. Jao soli ako izgubi svoj okus. Jao Crkvi koja izgubi svoj okus. Jao svećeniku, posvećenoj osobi, jednoj kongrega-ciji koja izgubi svoj okus!

Danas zahvaljujemo Ocu za djelo sv. Domi-nika, puno svjetla i soli Kristove; napunilo se već

10


osamsto godina; djelo za službu Evanđelja, propo-vijedajući riječima i životom; djelo koje je, miloš-ću Duha Svetoga učinilo da su toliki ljudi i žene bili potpomognuti da ne propadnu usred „karne-vala“ (kaosa) svjetovne znatiželje, već su naprotiv osjetili okus zdrave doktrine, okus evanđelja i po-stali su, u svoje vrijeme, svjetlost i sol, tvorci dobrih djela... prava braća i sestre i koji slave Boga i druge uče slaviti Boga dobrim djelima svojega života.

S talijanskoga preveo fr. Marijan Biškup, OPFotografi je preuzete s fl ickr / dominikanci Španjolska

Dominikanac imenovan nadbiskupom metropolitom Tirane

Sveti Otac Franjo imenovao je 16. studenoga malteškog dominikanca biskupa Georgea Frenda nadbiskupom metropolitom nadbiskupije Tira na-Drač u Albaniji. George Frendo je od 2006. godi-ne bio pomoćni biskup Tiranske nadbiskupije. Službu nadbiskupa preuzeo je 3. prosinca 2016. u katedrali svetog Pavla u Tirani.

Rođen na Malti 1946. godine, biskup Frendo prve je zavjete u Redu propovjednika položio 1963. Za svećenika je zaređen 1969., a za biskupa 2006. godine. Doktorirao je Kanonsko pravo 1973. na Papinskom sveučilištu sv. Tome Akvin-skog u Rimu. Djelovao je na Malti i u Albaniji. Autor je nekoliko knjiga doktrinarne naravi i s područja duhovnosti, o euharistiji, sakramenti-ma, obitelji te Blaženoj Djevici Mariji. Priredio je

na malteškom jeziku sintezu Katekizma Katolič-ke Crkve.

Nadbiskupija Tirana-Drač obuhvaća područje s 1 204 000 stanovnika od kojih je 135 300 kato-lika. U nadbiskupiji djeluje 35 svećenika i 137 re-dovnika. Već 20 godina malteški dominikanci djeluju u Albaniji (Drač/Durrës). Dominikanci su osnovali samostan u Draču 1278., a zatim u Skadru 1345., koji su pripadali provinciji Ugar-sko-Hrvatskog Kraljevstva, sa sjedištem u Budi-mu. Papa Urban VI. 3. ožujka 1380. ustanovio je zasebnu Dalmatinsku provinciju, a pripao joj je i samostan u Draču u Albaniji.

Fr. George Frendo je u protekle tri godine dva-put boravio kod dominikanaca u Zagrebu (Samo-stan Kraljice sv. Krunice), pripremajući za tisak litur gijske knjige na albanskom jeziku.

Fotografi ja preuzeta s www.op.org

Dominikanski trećoredac zaštitnik Svjetskoga dana mladih u Krakovu

Godine 2016. 31. Svjetski dan mladih održan je u Krakovu, u Poljskoj, pod geslom: „Blago mi-losrdnima: oni će zadobiti milosrđe!“ (Mt 5,7). U poruci mladima papa Franjo ih je pozvao da im uzor bude Pier Giorgio Frassati, koji je proteklih godina posebno povezan sa Svjetskim danom mla dih i može se smatrati zaštitnikom Svjetskoga dana mladih. Godine 2008. u Sidney u Australiji doneseno je njegovo neraspadnuto tijelo iz Italije, a za Svjetski dan mladih njegovo neraspadnuto ti-jelo bilo je izloženo u dominikanskoj bazilici u Krakovu.

„Budite kao Frassati!“, ističe papa Franjo mla-dima, dajući im primjer nekoga njihove dobi. Pier Giorgio je doista uvjerljiv primjer koji mladi mogu slijediti – primjer kojeg su odobrile četiri pape. Ovaj mladi student na Torinskom sveučili-štu dokaz je da je svetost moguća bilo kome bilo koje dobi, neovisno o njihovoj prošlosti i okolno-stima. Šaljivac, zaljubljenik u planine, Frassati je privlačio svoje vršnjake svojom radošću i intenziv-

11

IZ REDA

nim duhovnim životom. Za njega je prijateljstvo bilo vrlo dragocjeni dar. Ipak, siromasi, ljudi u po-trebama i bolesni bili su njegova glavna preoku-pacija. Obolio je pomažući siromasima i bolesni-ma. Umro je u Torinu u dobi od 24 godine, 4. srpnja 1925. godine. Bio je dominikanski trećore-dac. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 1990. godine.

U poruci za Svjetski dan mladih papa Franjo daje za primjer milosrđa bl. Piera Giorgija Frassa-tija. Njegov prethodnik, papa Bendikt XVI., tako-đer je usmjerio pozornost mladih prema blaženom Pieru Giorgiju. U svojoj homiliji prije Svjetskoga dana mladih 2012., opisao je blaženog Frassatija kao mladog čovjeka prožetog radošću unatoč du-bokoj patnji i mnogim izazovima s kojima se suo-čio, a mladima poručio: „Dragi mladi, imajte hra-brosti izabrati ono što je bitno u životu! ‘Živ jeti a ne životariti’, ponavljao je blaženi Frassati!“

U drugom govoru, u prosincu 2012., Benedikt XVI. je preporučio čitanje Frassatijeva životopisa. „Blaženi Frassati pokazuje nam da biti kršćanin znači voljeti život, voljeti prirodu, ali iznad svega ljubiti bližnjega“ (17. prosinca 2012.). Činjenica je da je život Piera Giorgija privukao pozornost sviju davno prije njegove beatifi kacije.

Ne čekajući Frassatijevu beatifi kaciju, sveti Ivan Pavao II., tada još kardinal Wojtyla 1977. go-dine – istaknuo ga je kao zaštitnika mladeži, na-zvavši ga „čovjekom osam blaženstava.“ U svojem govoru studentima na Sveučilištu u Krakovu do-dao je da je „njegova osjetljivost prema siromašni-ma, prema onima u potrebi i onima bolesnima bila iznenađujuća. Možda se to može vidjeti kao poseban poziv, izazov našoj generaciji i našem vre-menu – vremenu koje je ugroženo neosjetljivoš-ću.“ Kasnije, već kao papa, izjavio je: „I ja sam u svojoj mladosti osjetio blagotvoran utjecaj njego-va primjera i kao student sam bio impresioniran

snagom njegova kršćanskog svjedočanstva.“ (Poll-one, 1989.). Na Svjetskom danu mladih 2001., Ivan Pavao II. je otišao korak dalje, povjeravajući mlade ljude Frassatiju. Onima koji su na Trgu sv. Petra 2011. nosili i slijedili križ Svjetskoga dana mladih uputio je zanosan poziv „Upoznajte ga! Njemu povjeravam vaše misionarske napore.“

Tijelo blaženog Piera Giorgija Frassatija bilo je najprije izlagano po poljskim samostanima i mje-stima u kojima mladi žive njegovu karizmu. Tije-kom Svjetskog dana mladih bilo je izloženo u Krakovu u bazilici Presvetog Trojstva koju vode dominikanci. Dan uoči dolaska pape Franje u Krakov, u srijedu 27. srpnja, dominikanci su pri-premili bdijenje u bazilici u Krakovu za kapelane i mlade koji surađuju s dominikancima po cije-lom svijetu. Na tom je susretu sudjelovao i učitelj Reda propovjednika fr. Bruno Cadoré, koji je do-šao izravno s Opće skupštine Reda koja se održa-vala u Bologni, u Italiji.

Godina je Jubileja 800. obljetnice dominikan-skoga reda pa je i to razlog da dominikanci prigo-dom Svjetskog dana mladih proslave ovu obljet-nicu s mladima iz dominikanske mladeži iz cijelo-ga svijeta koja također sudjeluje na Svjetskom danu mladih u Krakovu.

Fotografi ja preuzeta s fl ickr / dominikanci Poljska

12

v j e s n i k

I Z PROVI N C I J A L ATA

IZBORNA PROVINCIJSKA SKUPŠTINA

Slavko Slišković rođen je 16. siječnja 1975. od oca Jerka i majke Ruže, r. Zekić, u župi Lug-Bran-kovići nedaleko od Žepča. Prve zavjete u Redu propovjednika položio je 16. rujna 1995., a za svećenika je zaređen 16. srpnja 2000. u Dubrov-niku. Teologiju je studirao na Katoličkom bogo-slovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i na Sve-učilištu u Fribourgu, gdje je i magistrirao. Povijest je doktorirao na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2005. godine. Od 2000. godine preda-je crkvenu povijest na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Pročelnik je Kate-dre crkvene povijesti na Fakultetu i član Senata zagrebačkoga sveučilišta. Do izbora za provin-cijala obnašao je službu priora samostana Kraljice sv. Krunice u Zagrebu.

Zazivom Duha Svetoga i misnim slavljem u sa-mostanskoj crkvi sv. Marije Milosne u Bolu

na Braču u ponedjeljak 19. rujna s radom je zapo-čela Izborna provincijska skupština Hrvatske do-minikanske provincije koja je trajala do 23. rujna.

Izborna skupština prvog dana zasjedanja iza-brala je za novoga provincijala za sljedeće četvero-godišnje razdoblje fr. Slavka Sliškovića, koji je na-slijedio fr. Antu Gavrića, koji je tu službu obnašao posljednjih osam godina. Izbor novog provincijala potvrdio je istoga dana i učitelj Reda propovjed-nika fr. Bruno Cadoré.

Pod predsjedanjem novoizabranog provincija-la, istoga dana, za defi nitore su izabrana sljedeća braća: fr. Nikola L. Noso, fr. Jozo Čirko, fr. Marko Bijelić, fr. Ivan Arzenšek, fr. Anastazio Perica Pe-trić i fr. Domagoj Augustin Polanščak. Za provin-cijalovog sociusa izabran je fr. Marinko Zadro, a za regensa studija fr. Anto Gavrić.

13


Izvješće s I. zasjedanja provincijskog vijeća održanog 30. studenoga 2016. godine

Uslijedila je rasprava o mogućnostima djelovanja, a raspravljalo se i o pitanju obnove samostana u Bolu i Dubrovniku. Zaključeno je da samostanske skupštine ovih samostana moraju najprije same usvojiti smjer kojim žele ići u obnovi, a potom podnijeti kompletnu dokumentaciju u vezi obno-ve Ekonomskom i Provincijskom vijeću na uvid i odobrenje bez čega ne smiju poduzimati nikakav daljnji posao.

Uslijedio je govor i o braći koja su u inozem-stvu.

4. Izvješće Ekonoma Provincije

Budući da je novi saziv Provincijskog vijeća, ekonom Kristijan Raič upoznao je vijećnike s fi -nancijskim stanjem Provincije, radovima i drugim aktualnim pitanjima ekonomsko-pravne naravi. Provedeno je i glasovanje o produžetku pojedinih ugovora. Vijećnici su također zaključili da poje-dini samostani ne bi trebali tražiti niti davati po-moć drugim samostanima osim posredstvom Eko-nomskog vijeća Provincije. Slično je i kod bilo ko-jega sklapanja ugovora o najmu prostora ili o zapo-slenju budući da oni obvezuju za duže razdoblje.

5. Zatvaranje Jubileja Reda

Zatvaranje Jubileja 800. godišnjice Reda na ra-zini Provincije bit će 11. prosinca 2016. godine u crkvi bl. Augustina Kažotića na Peščenici. Sveča-no euharistijsko slavlje u 10 sati predvodit će za-grebački nadbiskup, kardinal Josip Bozanić, uz te-levizijski i radijski prijenos. Poslije večernje mise u 19 sati u istoj će crkvi biti koncert Folklornog an-sambla Akademskog zbora Ivan Goran Kovačić, dok će tradicionalni koncert „Božić u Ciboni“ biti također u znaku proslave Jubileja.

6. Fond Augustin Kažotić

Već neko vrijeme naša Provincija sva sredstva koja dobije iz Državnog proračuna preko HKV-RPP-a stavlja u „Fond Augustin Kažotić“ iz kojega

Zasjedanje Provincijskog vijeća održano je u Samostanu Kraljice svete Krunice u Zagrebu,

u srijedu 30. studenog 2016. godine, s početkom u 9.00 sati. Nazočni su bili svi članovi Vijeća bra-ća: Slavko Slišković – provincijal, Nikola Leopold Noso, Marko Bijelić, Ivan Arzenšek, Anastazio Perica Petrić, Domagoj Augustin Polanščak, Ma-rinko Zadro (socius), Anto Gavrić (regens studija i ex-provincijal) i Kristijan Dragan Raič (ekonom Provincije).

Zasjedanje je započelo molitvom.

1. Biranje tajnika Provincijskog vijeća

Na prijedlog Provincijala, za tajnika je jedno-glasno izabran fr. Domagoj A. Polanščak koji je ovaj izbor prihvatio.

2. Akti Izborne provincijske skupštine – Bol, 2016.

Pročitano je pismo fr. Brune Cadoréa, Učitelja Reda, kojim su Akta Provincijske skupštine potvr-đena. Uslijedila je rasprava o istom. Budući da je većina opaski tehničke naravi, odlučeno je da se unutar Provincije učine ispravke onoga što je uo-čeno da bi trebalo prilagoditi zakonodavstvu Reda. Učitelj Reda također je primijetio kako je na prošloj, a jednako tako i na pretprošloj Izbor-noj skupštini propušteno izabrati Sociusa provin-cijala za Opću skupštinu Reda pa je Provincijsko vijeće za Sociusa provincijalu izabralo Kristijana Dragana Raiča koji je ovaj izbor prihvatio. Ova točka dnevnog reda zaključena je suglasnošću svih članova Provincijskog vijeća da se izdaju novi Akti i dostave zajednicama u roku od mjesec dana.

3. Izvješće Provincijala o posjetu zajednicama

Provincijal je istaknuo kako je od Skupštine u Bolu do danas posjetio sve zajednice u Hrvatskoj, Sloveniji i BiH, a vremenski nije stigao posjetiti hrvatske katoličke misije i braću koja su u ino-zem stvu te je s vijećnicima podijelio prve dojmove.

14


pomaže studente slabijeg imovinskog stanja. Pro-vincijal je predložio da se, u skladu s onim što je činio naš Blaženik, djelovanje proširi i na pomoć bolesnima. Potrebno je napraviti statut ovog Fon-da kako bi se jasnije defi nirao njegov rad te pozva-ti braću na suradnju i pomoć kako bi se on popu-njavao i na druge načine čime bi se omogućilo njegovo plodonosnije djelovanje.

7. Razno

Odlučeno je da će Provincijsko vijeće zasjedati svaka četiri mjeseca, a po potrebi i češće.

Fr. Domagoj Augustin Polanščak, OP,zapisničar

Poziv na proslavu završetka Jubileja Reda propovjednika u Hrvatskoj dominikanskoj provinciji

Zagreb, 1. prosinca 2016.Br. 477/16

Braći Hrvatske dominikanske provincije,sestrama dominikankama Kongregacije Svetih Anđela Čuvara i Kongregacije sv. Katarine Sijenske, članovima svećeničkih i laičkih bratstava te pokreta mladih

Draga braćo i sestre u svetom Dominiku,

Slavlje jubileja 800. godišnjice našega Reda za-počeli smo u Hrvatskoj dominikanskoj provinciji svečanim euharistijskim slavljem 8. studenoga 2015. u crkvi Kraljice svete Krunice u Zagrebu. Tijekom protekle godine ovu smo veliku obljet-nicu obilježili raznim duhovnim, znanstvenim i kul turnim programima zahvaljujući suradnji svih članova dominikanske obitelji. Svima od srca za-hvaljujem na iskazanoj volji, uloženom trudu i po kazanoj kreativnosti. No, naša zahvalnost ide prije svega Bogu kako za ovu godinu tako i za pro-teklih osam stoljeća Reda propovjednika.

Stoga će završni čin zahvalnosti na razini Pro-vincije i službeni završetak Jubileja biti euharistij-sko slavlje koje će 11. prosinca 2016. godine u

10 sati predvoditi uzoriti kardinal Josip Boza-nić u crkvi bl. Augustina Kažotića u Zagrebu.

Misno slavlje će prenositi Hrvatski radio i Hr-vatska televizija.

Pozivam sve članove dominikanske obitelji: braću, sestre, članove svećeničkih i laičkih bratsta-va te pokreta mladih da se pridruže ovom slavlju kako bismo ujedinjeni kao duhovni sinovi i kćeri svetoga oca Dominika svečano zaključili naš Jubi-lej te obnovljenom snagom aktualizirali potvrdu Reda čiju smo osamstotu obljetnicu proslavili.

Uz bratski pozdrav u sv. Dominiku

Fr. Slavko Slišković, OP,Provincijal

Hrvatske dominikanske provincije

15

IZ PROVINCIJALATA

DUHOVNE VJEŽBE 2017.

Konstitucije nam vele da „sva braća moraju svake godine obaviti duhovne vježbe u trajanju od šest dana“ (KKN 68.).

Akti Izborne provincijske skupštine, Bol 2016. naređuju: „Neka braća redovito sudjeluju u godiš-njim duhovnim vježbama (KKN 68) i neka im se ubuduće pridružuju i braća u formaciji sa sveča-nim zavjetima“. (AKTI br. 79.).

Uz bratski pozdrav u ocu Dominiku!

Split, 18. ožujka 2017.

Fr. Ivan Iko Mateljan, OP,organizator duhovnih vježbi

Kao i proteklih godina i ovogodišnje duhovne vježbe održat će se u Bolu od nedjelje 12. lip-

nja u 20.30 sati do podneva u petak 16. lipnja 2017. Pozivam priore i starješine samostana, kao i dužnosnike Provincije, da sudjeluju na ovim duhov-nim vježbama te potaknu braću na sudjelovanje.

Voditeljica duhovnih vježbi je s. Katarina MAG LICA vrhovna glavarica Kongregacije sesta-ra dominikanki svetih Anđela Čuvara.

Molim priore i starješine samostana da starješi-ni bolskog samostana fr. Damiru Šokiću jave naj-kasnije do 12. svibnja 2017. imena braće koja će sudjelovati na ovogodišnjim duhovnim vježbama.

16

v j e s n i k

I Z Ž I VOTA B R AĆ E I Z A J E D N I C A

JUBILEJSKI I DRUGI ZAPISI IZ SAMOSTANSKOŽUPNE ZAJEDNICE BL. AUGUSTINA KAŽOTIĆA

izrade kipa bl. Augustina Kažotića i Blažene Dje-vice Marije te se pripremala za blagdansku prosla-vu samostansko-župnog patrona. Prvog dana trodnevlja uoči blagdana, predvoditelj euharistij-skog slavlja fr. Marinko Zadro nakon mise blago-slovio je kip našeg blaženika. Drveni kip, djelo ki-para Kuzme Kovačića postavljen je u središnju nišu crkve. Prije otkrivanja i blagoslova upriličen je prigodni svečani čin. Arhitekt Nenad Fabijanić prezentirao je osnovne karakteristike postamenata na kojemu stoji kip. Kuzma Kovačić, akademski kipar i autor kipa rekao je kako se u prikazu kipa oslonio na ranija umjetnička ostvarenja, prikazav-ši ga kao biskupa, djelitelja riječi i kruha nebesko-ga i zemaljskoga s Evanđeljem u jednoj ruci. Dru-ga je pak ispružena s otvorenim dlanom. Uz boju

Puno toga je iza nas – puno lipi’ stvari – čak i godine koje su prošle te ostavile u nama i na

nama neizbrisiv trag proživljenih situacija, vrijed-nih kazališnih dasaka. Kako ne bismo zaboravili dragocjene događaje i trenutke ili pak sve ono što bi to sjećanje željelo jednom reći, za ovaj broj Vje-snika donosimo pregled najrecentnijih zbivanja koja samostanska zajednica pod nebeskom zašti-tom prvog hrvatskog blaženika želi podijeliti s vama – braćom i sestrama, dragim čitateljima gla-sila Hrvatske dominikanske provincije.

Iako smo zakoračili u 2017. godinu, valja se ka-tapultirati na početak prošle godine u zimu kad je ova zajednica s posebnom radošću započela obilje-žavanje 800. obljetnice osnutka Reda. Naime, na blagdan Krštenja Gospodinova, 10. siječnja misno slavlje u koncelebraciji s nekolicinom domaćih i inozemnih dominikanaca – sudionika trodnevnog međunarodnog kongresa koji se u sklopu proslave 800. obljetnice Reda održao u Zagrebu, predslavio je fr. Bruno Cadoré, Učitelj Reda propovjednika. Zimski, jubilejski niz duhovno-kulturnih susreta nastavili smo na Pepelnicu nizom od sedam koriz-menih tribina pod zajedničkim naslovom „Red propovjednika – jučer, danas i sutra“ koje su se odr-žavale u svjetlu dvaju velikih Jubileja – 800. Jubi leja Reda propovjednika i Izvanrednog jubileja milosr-đa. Potom je na blagdan zaštitnika umjetnika Beata Angelica 18. veljače otvorena izložba „Hrvatski sve-ci i blaženici u našem narodu“ autorskog trija Josi-pa Botterija Dinija, Ana Marije Botteri Peruzović i Hrvoja Marka Peruzovića. S prvim znacima pro-ljeća i u radosnom ozračju proslavili smo Uskrs, a u svibnju kada se Mariju kao majku štuje, sakramen-te prve pričesti i potvrde.

Ljeto je već kucalo na vrata i sunce se budilo jako rano, a braća su kontinuirano pratila tijek

17


drva (američka trešnja), druga boja prisutna je u kipu simbolički, ne opisno – bijela kao boja sve-ćeničke liturgijske odjeće odnosno odjeće domi-nikanskoga reda, zlatna kao oznaka biskupske službe i časti. Na njegovim se grudima nalazi mali grb Reda. Samostansko-župni blagdan bl. Augu-stina Kažotića slavili smo 3. kolovoza. Euharistij-sko slavlje u prepunoj samostansko-župnoj crkvi predvodio je pomoćni biskup zagrebački mons. Mijo Gorski. Blagdanu je prethodilo trodnevlje koje su predvodili dominikanci Marinko Zadro, Tomislav Kraljević i Matijas Frakaš.

Nakon proslave patrona, uslijedilo je još jedno radosno slavlje. Naime, na blagdan Preobraženja Gospodinova dominikanci Ante Kazoti, Marko Dokoza, Anto Gavranović i Mladen Folnović, po-ložili su svečane zavjete. Euharistijsko slavlje pred-vodio je ondašnji provincijal Hrvatske domini-kanske provincije fr. Anto Gavrić zajedno s pet-naestak koncelebranata. Kada je ljeto već nestajalo u svojim sjenama, okruženi blagim mirisom jeseni i čudesnim koloritima, 23. listopada nakon mis-noga slavlja koje je predvodio fr. Slavko Slišković,

novoizabrani provincijal Hrvatske dominikanske provincije uz sudjelovanje brojnih vjernika otkri-ven je i blagoslovljen kip Blažene Djevice Marije, rad akademskog kipara Kuzme Kovačića. Kip „Gos pa s Djetetom“, stojeće fi gure Majke Božje sa svojim Čedom, našim Spasiteljem u naručju, pri-zor je koji susrećemo na najljepšim kipovima i sli-kama svijeta kroz dugu povijest kršćanske umjet-nosti, rekao je tijekom svečanog čina kipar Kova-čić. Istaknuo je kako Majka na ovom kipu gleda blago prema Sinu, koji se raduje zbog njezinog zagr ljaja. Kip je oblikovan u drvu tako da ono vla-stitim likovnim svojstvima izrazi bitni sadržaj i poruku kipa te po svojoj „drvenosti“ i odgovaraju-ćoj impostaciji dosegne pravi cilj svakog umjet-ničkog djela, a to je ljepota koja živi u sveukupnoj stvarnosti kipa, sve do njegove površine i simbo-ličke prisutne boje u plavetnilu Gospine haljine i bjelini Isusove odjeće. Radost očitovane Ljubavi izrečena je posebnom dinamikom forme: nagibom osi kipa i blagom „S“ formom Gospine fi gure, sve do pokreta rukom i prstiju, ritma nabora odjeće, pramenova Gospine kose i uzajamnog pogleda Majke i Sina. Na blagdan Alberta Velikog uprili-

18


čen je jednodnevni znanstveni simpozij „Suvre-meni izazovi odnosa fi lozofi je i teologije“ na koje-mu su izlagali glasoviti engleski fi lozof i mislilac Stephen Priest, prof. dr. sc. Davor Pećnjak, doc. dr. sc. Danijel Tolvajčić, dr. Iva Mršić Felbar i dr. Branko Murić. Skup je završio euharistijskim slav-ljem koje je predvodio provincijal Hrvatske domi-nikanske provincije fr. Slavko Slišković.

Mjesec studeni nas je dalje nosio ususret hlad-nijim danima i željenim pahuljama. Hladniji dani su stigli, prosinac je otvorio svoja vrata, a bijeli pokrivač samo je djelomično prošetao obroncima Medvednice. No, sve nas to nije omelo da sveča-nim euharistijskim slavljem koje je 11. prosinca u crkvi našega blaženika predvodio uzoriti kardinal Josip Bozanić, na razini Hrvatske dominikanske provincije proslavimo službeni završetak Jubileja 800. obljetnice osnutka Reda. S uzoritim kardina-lom Bozanićem suslavili su fr. Slavko Slišković – provincijal, fr. Zvonko Džankić – prior samosta-na, fra Jure Šarčević – kapucinski provincijal i predsjednik Hrvatske konferencije viših redovnič-kih poglavara i poglavarica, mons. Lovro Cindori – član Svećeničkoga bratstva sv. Dominika, braća dominikanci i drugi svećenici. Za oltarom su slu-žili trajni đakon Miljenko Bošnjak i dominikanski bogoslovi, a na misi su sudjelovale časne sestre domi nikanke Kongregacije svetih Anđela Čuvara kao i članovi dominikanskih laičkih bratstava. Pjevao je mješoviti župni zbor potpomognut do-minikanskim bogoslovima pod ravnanjem prof.

Sandre Gucić i dječji zbor „Kažotići“, pod ravna-njem Jasenke Nikšić.

Prije početka misnoga slavlja, sve prisutne je pozdravio provincijal izrazivši radost što u glav-nom hrvatskom gradu, u crkvi bl. Augustina Ka-žotića – dominikanca te zagrebačkog i lucerskog biskupa, koji je u svojoj osobi povezao sjever i jug naše domovine, kao i Hrvatsku i Europu, svečano završavamo Jubilej te što je posredstvom radija i televizije ostvareno molitveno jedinstvo u crkvi sabranih s vjernicima iz svih hrvatskih krajeva i dijaspore. Nakon mise u bratskom zajedništvu ra-znih grana dominikanske obitelji provincijal Sliš-ković je svima koji su sudjelovali u slavlju Jubileja tijekom prethodne godine zahvalio na iskazanoj volji, uloženom trudu i pokazanoj kreativnosti, a kardinalu Bozaniću uručio na dar sliku akadem-skog slikara Vladimira Meglića „Put u Emaus“. Spomenutoga dana održan je i Koncert tradicio-nalnih božićnih pjesama „Oj, Betleme, Betleme“ Folklornog ansambla Studentskog kulturno-um-jetničkog društva „Ivan Goran Kovačić“. Veličan-stvena koncertna proslava, uzvišenog sadržaja emitirana izravno u programu Radio Sljemena i u televizijskoj snimci, na najljepši je način označila kraj velike obljetnice dominikanskoga reda. Prije zaključne rečenice valja spomenuti braću koja su tijekom prošle godine živjela i još žive u samosta-nu blaženog Kažotića: Ivica Tomljenović, Vjeko-slav Lasić Mato Bošnjak, Alojz Ćubelić (od svib-nja), Anto Gavrić (od listopada), Marko Bijelić, Zvonko Džankić; kandidati za Red Mario Udovi-čić i Josip Širić te bogoslov Anto Gavranović. Po-tonji je početkom listopada kao i fr. Mato asigni-ran u samostan Kraljice sv. Krunice, a kandidati su započeli novicijat u Dubrovniku. Laganim ko-racima prebirući događaje kroz četiri godišnja doba, došli smo do kraja sadržajne priče i započeli novu koja čeka neku svoju ekranizaciju s istim ili pak drugim ulogama.

Fr. Zvonko Džankić, OP,samostanski prior

19

IZ ŽIVOTA BRAĆE I ZAJEDNICA

SVEČANO OBILJEŽAVANJE 800. OBLJETNICE REDA U SPLITU

otvorena izložba dominikanca fr. Vinka Draganje. Taj dan su Splićani mogli vidjeti slike ovog veli-kog umjetnika. Slike su restaurirane i mi domini-kanci brižno čuvamo ovo kulturno blago. U četvr-tak je misno slavlje animirao VIS „Dominik“, a nakon mise s dominikanskim Redom vjernike su upoznali dominikanski provincijal pater Slavko Slišković i gospodin Ivan Armanda, održavši pre-davanje „Duh dominikanskog reda“. Provincijal je govorio o djelovanju braće dominikanaca, a gospodin Armanda o djelovanju sestra domini-kanki u Splitu, od njihova dolaska do danas.

A u petak, na sam blagdan sv. Katarine, sveča-nu svetu misu je predvodio preuzvišeni nadbiskup mons. Marin Barišić. Nadbiskup je u propovijedi govorio o nadi koju su živjeli sv. Katarina i sv. Do-minik te pozvao vjernike da žive u nadi. Također je govorio o kulturnom i duhovnom blagu kojeg su dominikanci kroz osam stoljeća stvarali u do-movini i u svijetu. Na kraju je Nadbiskup zahvalio dominikancima što nesebično djeluju u Splitu od 1245. godine te ih zamolio da i dalje budu bjelina

Mnogi ne znaju da su crkva i dominikanski samostan na Pazaru posvećeni sv. Katarini

Aleksandrijskoj jer gotovo svi tu crkvu nazivaju crk va sv. Dominika. Vjerojatno je taj naziv u narod ušao po Redu koji je osnovao sveti Dominik prije točno 800 godina, Red propovjednika – domini-kanci. Upravo su dominikanci i „sv. Kata“ doveli mnoge vjernike u našu crkvu i samostan u petak, 25. studenog kada se slavi blagdan „sv. Kate“.

Naime, uz proslavu zaštitnice crkve i samo-stana, mi dominikanci smo na ovu svetkovinu že-ljeli obilježiti i 800 godina od utemeljenja našega Reda. Za to smo pripremili i lijep duhovni i kul-turni program. Tri dana uoči ove svetkovine, svaku večer je služena svečana sveta misa, kojoj je pret-hodilo moljenje Krunice.

U utorak je nastupila klapa Hrvatske ratne mor-narice „Sv. Juraj“, koja je uveličala misno slavlje, a nakon mise su održali koncert duhovnih pjesama.

U srijedu su misno slavlje animirali VIS-ovi „Darovi Duha“ i „Gospine ruže“, a nakon mise je

20


u ovom šarenilu. Misno slavlje, svojim pjevanjem, je uveličao mješoviti zbor sv. Dominik.

Proslava 800. obljetnice Reda je lijepo popra-ćena i u javnosti. U nekoliko navrata HTV je do-nosio priloge o ovoj proslavi, Radio Split je sni-mio nekoliko emisija o djelovanju dominikanca, TV Jadran nekoliko emisija posvetio je ovoj pro-slavi, kao i regionalne novine.

Nakon misnog slavlja sve smo vjernike, pogo-tovo prijatelje samostana, pozvali na domjenak u galeriju „Vinko Draganja“ i u samostansko blago-valište. Odazvalo se tristotinjak vjernika. Nismo bili zatečeni tolikim odazivom. Zaista je bilo do-voljno i hrane i pića za sve uzvanike. Bili smo iz-nim no sretni što su se vjernici odazvali ne samo na večeru nego što su i dolazili na trodnevnicu i na

završno euharistijsko slavlje na kojem su također sudjelovali predstavnici svih redovničkih zajedni-ca. Ponosni smo i zahvalni svim redovničkim za-jednicama što su potvrdili svoje prijateljstvo i re-dovničko bratstvo s nama. Hvala im!

Ali naša proslava još nije završila. Kako ove go-dine slavimo i 50 godina od osnutka naše župe Gospe od Ružarija, naša tri vokalno instrumentala sastava – „Dominik“, „Darovi Duha“ i „Gospine ruže“, snimile su album duhovnih pjesama, te se nadamo da će sredinom ožujka biti održano i predstavljanje novog albuma pod nazivom „Hvala Dominiče“.

Fr. Jozo Čirko, OPFotografi je: dominikanci i www.smn.hr

21


PROSLAVA 800. OBLJETNICE OSNUTKA REDA U SAMOSTANU SV. PETRA MUČENIKA

apostolski život, odnosno monaha i apostola, što do tada nije nikomu pošlo za rukom“, naglasio je fr. Krasić.

Kao drugu veliku novost naveo je važnost i in-zistiranje na studiju. Zato je svoje prve sljedbenike slao na tada poznata sveučilišta na kojima će ka-snije preuzeti i katedre fi lozofi je i teologije. Go-vornik je istaknuo važnost Alberta Velikog i Tome Akvinskog na području fi lozofi je, teologije i dru-gih znanosti. Naveo je podatke naglog rasta Reda, kao i o gubicima koje su nanijeli apsolutistički i prosvjetiteljski režimi, a poslije i Drugi svjetski rat kada je Red pao na 3500 članova. Padom komu-nizma i širenjem demokracije očekuje se sve bolja i bolja budućnost Reda.

U daljnjem izlaganju govornik je govorio o do-minikancima na hrvatskom tlu. Navodi kako su „prvi dominikanski samostani u našim krajevima nicali usporedo u Slavoniji i uzduž jadranske oba-le, pa navodi niz gradova u kojima su se osnivali samostani. Predavač ističe kako je možda najvažni-ja prosvjetno-znanstvena ustanova koju su domi-nikanci donijeli iz inozemstva bilo sveučilište, koje se po ondašnjoj terminologiji zvalo ‘generalno uči-lište’ u Zadru u sjedištu Dalmatinske provincije.“

Za kraj predavač je spomenuo kako je o staro-gradskom samostanu pisao u knjizi „Prilozi povije-sti umjetnosti u Dalmaciji“. Među poznatim re-dovnicima koji su tu živjeli spomenuo je fr. Nikolu Dominika Budrovića, prvog hrvatskog novinara.

Malo više je govorio o Ivanu Dominiku Stra-tiku (1732.–1799.) koji je živio i školovao se u Zadru. Nakon Zadra studije je nastavio u Rimu, bio profesor u Sieni i Pizi. Družio se s najpozna-tijim učenjacima svoga vremena, surađivao s fran-cuskom enciklopedijom. Bio je svestrani intelek-tualac. Bio je biskup u Hvaru (1785.–1799.). Re-formirao je Hvarsku biskupiju, a za kler uveo per-manentno obrazovanje. Sve pojedinosti o njemu,

Sve što je u samostanu bilo planirano za urediti prije same proslave, tako i ono vezano uz samu

proslavu, bilo je u potpunosti gotovo dosta prije same proslave. Tako je mjesecima prije proslave uređen prostor bivše konobe i magazina u novi prostor za knjižnicu. Nakon obavljenih poslova knjižnica je prenesena, a od starog prostora knjiž-nice uređena je polivalentna dvorana, odnosno Galerija Stratiko. Na katu je u potpunosti obnov-ljen lijep salon ili dnevni boravak za goste. Isto tako mjesecima prije proslave dogovoren je na-stup svih sudionika proslave. Kako sam ove godi-ne zajedno s proslavom slavio i svoj zlatni jubilej misništva, napisao sam i tiskao knjigu „Moj zlatni jubilej“. Tako je proslava mogla početi u predvi-đeno vrijeme i sav se program odvijati bez nervoze i bez stiske s vremenom.

Proslava je započela u petak 23. lipnja s nastu-pom župnog mješovitog Zbora svete Reparate i Faroskih kantadura koji su izveli pjesmu pok. o. Zlatana Plenkovića „More ti si čežnja“. Centralna točka večeri bilo je predavanje fr. Stjepana Krasića o dominikanskom redu. Uz poznate crtice o sv. Dominiku i počecima Reda fr. Krasić je govorio o povijesnim okolnostima u kojima je Red nastao, kao i o odgovorima na probleme i potrebe toga vremena kao i vremenima u kojima će Red živjeti i djelovati. Tako je, rekao je fr. Krasić, „pojava do-minikanskog reda na povijesnoj pozornici Europe bila velika novost koja je revolucionirala ne samo redovnički pokret nego i društvo“.

Posebno je za brojne slušatelje bilo zanimljivo slušati o novostima koje je Red unio u Crkvu i društvo, novosti koje su bile revolucionarne. Kao prvu novost govornik je naveo povlasticu propo-vijedanja za sve njegove članove, što je do tada bilo isključivo pravo biskupa. Novi propovjednici su prakticirali ono što su govorili. Udjelotvorili su ono što je Isus rekao svojim učenicima. „Zato je trebalo ujediniti i dovesti u sklad samostanski i

22


njegovu radu i njegovu značenju fr. Krasić je obja-vio u posebnoj monografi ji koju je objavio 1992 u Splitu. Nekoliko knjiga koje smo imali na raspo-laganju odmah je i prodano.

Poduže predavanje prisutni su sa zanimanjem slušali i na kraju su pozdravili aplauzom. Nakon predavanja upriličeno je otvaranje Galerije Stra-tiko sa izložbom slika fr. Marija Marinova i proda-jom knjige „Moj zlatni jubilej“. Galeriju je otvo-rio i dao svoj osvrt na likovne radove fr. Marija akademik Tonko Maroević.

U subotu 24. rujna u 19.30 sati imali smo kon-cert Zagrebačkih solista. Za našu proslavu nabavio sam vrlo lijepe plakate koje sam postavio po Sta-rom Gradu, Hvaru, Vrboskoj i Jelsi, poslao sam više od 100 pozivnica. Koncert, kao i ostala doga-đanja, u više je navrata najavljivao Radio Dalmaci-ja. Zato i nije čudno što je prostrana crk va za sva događanja bila dobro popunjena. Poz dravio sam vjernike i najavio za Stari Grad jedinstven događaj, nastup Zagrebačkih solista. Na poziv članovima Izborne provincijalne skupštine na koncert su iz Bola katamaranom stigli novoizabrani provincijal fr. Slavko Slišković s trojicom kapitularaca.

O samom koncertu dovoljno je reći da su to Zagrebački solisti čija kvaliteta je uvijek zagaran-tirana. Na programu su bili: Arcangelo Corelli, Wolfgang Amadeus Mozart, Luka Sorkočević, Bo-ris Papandopulo, Bela Bertok. Članovi ansamb la, njih 13, kod nas su imali smještaj i hranu. Bili su sa svime prezadovoljni. Rekli su da su rijetko gdje imali takav smještaj kao kod nas i toliko slušatelja kao u našoj crkvi. Nakon koncerta imali smo sve-čano otvaranje knjižnice „Dominik“ o kojoj je go-vorio akademik Tonko Maroević. Pustili smo me-ditativnu glazbu, otvorili vrata za razgledavanje. Iznenadio sam se da je toliko ljudi bilo zainteresi-rano pogledati knjižnicu. Kako sam u knjižnicu postavio i vrijedne eksponate iz arhiva, kao što su to diplome fratara za koje nitko od nas više ne zna, zatim neke stare zemljopisne karte, po ladica-ma i ormarima stare misnice, svijećnjake, kipove, križeve... Sve je to knjižnici dalo i sakralni karak-

ter pa je knjižnica i s te strane bila zanimljiva. I zaista kada šećem knjižnicom, a po knjižnici se zaista može šetati, osjećam se kao u sakralnom prostoru. Knjižnicu sam sâm projektirao i osmi-slio njen postav. Ispala je vrlo zanimljiva i ljudi su je sa zanimanjem razgledali. Čak je i jedan prof. Joško Belamarić vidjevši je rekao: „Baš mi je drago što sam ovo vidio.“

U nedjelju 25. rujna svečanu svetu misu uz asi-stenciju nas trojice svećenika vodio je mons. Slobo-dan Štambuk. U propovijedi je govorio o važnosti dominikanskoga reda za Crkvu i narod. Otac bis-kup je govorio i o mom zlatnom jubileju, spome-nuo je i knjigu „Moj znatni jubilej“ za koju je na-pisao predgovor. Crkva je bila vrlo dobro popunje-na jer je to bila jedina prijepodnevna misa za sve vjernike Staroga Grada. Na misi je pjevao žup ni mješoviti Zbor svete Reparate. Na kraju mise, čla-novi Trećega reda i vjernici koji posjećuju našu cr-kvu uručili su mi poklon. To je lijepa štola s nazna-kom mog zlatnog jubileja. Zatim mi je odlukom Gradskog vijeća i Gradonačelnika Staroga Grada uručena Povelja zahvalnosti grada Staroga Grada. Poslije mise vjernici su razgledali Galeriju Stratiko, knjižnicu „Dominik“, i muzejsku zbirku. Sve je za-vršilo bogatim koktelom ispred crkve pod lipama. Tamo je bilo postavljeno deset stolova, članice Tre-ćega reda i druge gospođe napravile su tridesetak kilograma kolača, ugostitelji osigurali koktele i ostala pića za sve prisutne u crkvi i goste Staroga Grada koji su izgleda došli baš na koktel. Svi su bili prezadovoljni i zadovoljni otišli svojim kućama.

23


Župnik don Ante Matulić i ja dogovorili smo se da u nedjelju navečer održimo glazbeno-poet-sku večer u 19.30 sati. Stavili smo to u program i na plakat. Nismo očekivali veliki posjet. Nismo se specijalno ni pripremali. Doduše, ja sam pripre-mio svoje pjesme i primjerak dao don Anti koji je spremio svoje kompozicije i improvizacije uz gita-ru. Dvadeset minuta prije nastupa malo smo pro-bali kako bi to trebalo izgledati. Don Ante započi-nje s pjesmom uz gitaru, pa ja s recitacijom koju on prati uz gitaru i tako je to išlo do kraja. Iznena-dili smo se da se okupilo više od sto slušatelja, ali nas je to i posebno motiviralo. Bilo je vrlo lijepo, dojmljivo i ganutljivo. Bilo je za srce i dušu. Na

kraju su nas nagradili dugim aplauzom. Poslije su me ljudi pitali: „Pa koliko ste vi ono pripremali?“ Svima bih odgovorio „Ne više od deset minuta.“

Time je završila naša proslava 800. godišnjice osnutka našega Reda. Danima poslije proslave ljudi bi me zaustavljali i čestitali na vrlo lijepoj proslavi.

I ovom prigodom bih se zahvalio svima koji su pomogli oko ove proslave, u prvom redu izvođači-ma: Zagrebačkim solistima, zboru svete Reparate, našem crkvenom zboru, Faroskim Kantadurima, ocu Biskupu koji je svojom prisutnošću uzveličao našu proslavu, svim ugostiteljima koji su dali svoj doprinos, Trećem redu i drugim gospođama koje su se potrudile i pobrinule za kolače. Svim vjerni-cima Staroga Grda koji su svojom prisutnošću sve događaje pratili i uzveličali. Posebno zahvaljujem dotadašnjem provincijalu fr. Anti Gavriću koji je čitavu proslavu fi nancijski podupro, kao i doma-ćici samostana gospođi Dubravki Boras koja se brinula o gostima, imala pod kontrolom i vodila sve što se tiče uređivanja crkve, knjižnice, galerije, kao i samog koktela pred crkvom.

Kao prilog evo i prigodna pjesma uz našu pro-slavu.

RED PROPOVJEDNIKA

Pred punih osam stoljećau mraku neznanja,u vremenu hereza,krivovjerja, vjerskih ratovai prolijevanja krvi,Dominik je podigaobijeli barjak mira,snagom riječi i snagom dijalogazapočeo revoluciju bez krvi.

Krenula je vojska bijelih redovnika.Bez bogatstva,

bez oružjai skupih ornata; -snagom Božje riječimudrosti, prosvjetei znanjakrenuli su prvi.

Otac Reda – Dominikpa njegovi sinovi:sveti Albert Velikipa učenik njegov Sveti Toma Akvinskiveći od učitelja svoga.Slijede ih teolozi, učenjaci,

propovjednici,i Bartolomeo Las Casasu Americi.

Na Koncilu,Blistao je Veliki Congar.I toliki drugi,veliki i mali:propovjednicimisionarisvetci i učenjaci,to su bili i jesuDominikanci.

Fr. Mario Roko Marinov, OP23. rujna 2016.

24


Gradsko vijeće grada Staroga Grada donijelo je 23. rujna odluku da se fr. Marinovu uruči povelja zahvalnosti grada Staroga Grada.

„Svojim radom na obnovi samostana, tiska-nju knjiga, uređenju knjižnice, arhiva i galerije u samostanu, napravio je veliki napor i iskorak u čuvanju i aktiviranju za Stari Grad vrlo važnoga dijela kulturne i duhovne baštine – dominikan-skoga Samostana sv. Petra Mučenika“, stoji u

obrazloženju povelje zahvalnosti koju je fr. Mari-novu uručio predsjednik Gradskoga vijeća Pros-per Vlahović.

U zahvalnoj riječi starogradski dominikanac, koji u tom samostanu djeluje od 2003. godine, poručio je kako priznanje Gradskoga vijeća doživ-ljava kao priznanje svim dominikancima koji su u starogradskom samostanu živjeli i djelovali od njegova utemeljenja 1481. godine.

BOLSKIM DOMINIKANCIMA DODIJELJENA NAGRADA „GRB OPĆINE BOL“

U prigodi 800. obljetnice dominikanskoga Reda, a uoči Dana Općine Bol koji se obilje-

žava na blagdan Snježne Gospe, na svečanoj sjed-nici Općinskoga vijeća, u četvrtak 4. kolovoza, bolskim dominikancima dodijeljena je nagrada „Grb Općine Bol“. Nagradu za doprinos kultur-nom i vjerskom životu građana Bola u ime bol-skoga samostana na svečanom programu u hotelu „Elaphusa“ primio je starješina bolskog samostana fr. Damir Šokić.

U obrazloženju odluke o dodjeli priznanja istak-nuto je da je dominikanski samostan u Bolu osno-van 1475. godine. O tome svjedoči darovnica ta-

dašnjega bračkoga kneza koji je redovnicima da-rovao poluotok Glavica za gradnju samostana. U povijesti dominikanskoga samostana djelovali su brojni graditelji, pisci i pjesnici te učitelji i liječ-nici, među kojima i pjesnik Toma Marinković To-mić (1711.–1779.) koji je umro na glasu svetosti. Gradnja samostanske crkve dovršena je 1566. go-dine, a današnji je izgled dobila godine 1633. kada je Bratovština sv. Ružarija dogradila još je-dan sjeverni brod.

„Duhovno-kulturni utjecaj našega samostana na Bol i Boljane bio je vrlo plodan. U povodu 500. obljetnice samostana otvoren je muzej u ko-jemu se nalazi bogata arhivska građa, liturgijski srebrni predmeti i misno ruho. U muzeju su saču-vani i glagoljaški spomenici iz murvičkih pustinja. Muzej ima bogatu numizmatičku zbirku, zbirku podmorskih arheoloških spomenika i zbirku ka-menih izložaka antičkoga i srednjovjekovnoga razdoblja. U zbirci knjiga posebno se ističu inku-nabule, a u pinakoteci se nalazi više renesansnih slika i ikona“, istaknuto je u obrazloženju odluke. Poseban utjecaj na kulturni i vjerski život Bola imala je dominikanska gimnazija i sjemenište. Dominikanska gimnazija djelovala je od 1907. do 1916. i od 1924. do 1943. godine. Za vrijeme ta-

25


lijanske okupacije, godine 1942., dominikanska škola bila je jedina hrvatska škola na području srednje Dalmacije. Konačno je ukinuta 1972. go-dine. U njoj su se školovali kandidati za domini-kanski red i ostali koji su se opredjeljivali za druga građanska zvanja. Mnogi učenici nekadašnje domi-nikanske gimnazije danas imaju značajne položaje u javnom životu, poručeno je na sjednici Općin-skoga vijeća kojom je predsjedao Doro Adulmar.

„Budući da je cjelokupni utjecaj dominikansko-ga samostana na kulturni i vjerski život stanovnika Bola, tijekom proteklih petsto četrdeset i jednu go-dinu pozitivan i nemjerljiv, a u povodu osamstote obljetnice dominikanskoga reda, vijeće Općine Bol donijelo je odluku da se bolskom dominikanskom

Samostanu sv. Marije Milosne dodijeli nagrada „Grb Općine Bol“, istaknuto je u činu dodjele pri-znanja. Od osnivanja samostana do danas domini-kanci u Bolu vode duhovnu brigu za povjerene im vjernike u župi Gospe Karmelske. Službu župnika obnaša samostanski starješina kojemu u pastoral-nomu radu pomaže fr. Ivo Plenković. Početkom godine u bolskom samostanu živjela su i djelovala trojica dominikanaca, kada je malobrojnu zajedni-cu u 95. godini života napustio tada najstariji član Hrvatske dominikanske provincije fr. Eugen Bižaca. Dominikanci i ostali laureati osim nagrade dobili su i 6000 kn koje će darovati u humanitarne svrhe. Glazbenim nastupom program je uveličao Mando-linski sastav „Partenca“.

IZVJEŠĆE O PROSLAVI 800. OBLJETNICE REDA U SLOVENIJI

U sklopu 800. obljetnice dominikanskog reda 18. studenog 2016. u Petrovču je održana

promocija knjiga: „Sveti Dominik, prorok našeg

vremena“ i „Bacite mreže i zaronite duboko, živje-ti krštenje i krizmu“. Na predstavljanju su sudje-lovali celjski biskup mons. Stanislav Lipovšek, hr-

26


vatski dominikanski bogoslovi iz Zagreba, prof. Srećko Reher, slovenski bogoslov Dajan Topalović i prevoditelj knjiga fr. Vanči Arzenšek.

Hrvatski bogoslovi su bili tom prigodom sa svojim učiteljem fr. Domagojem Polanščakom na duhovnoj obnovi u Petrovču.

U subotu, 19. studenog 2016. godine, zajedno sa studentima Hrvatske dominikanske provincije pripremili smo glazbeno-duhovnu večer. Vrhunac večeri je bila premijera dokumentarnog fi lma o svetom Dominiku pod naslovom „Propovjednik milosti i učitelj istine“. Režiser i scenarist fi lma je dominikanski sjemeništarac Dejan Mesarič. Pred-stavljanju su prisustvovali apostolski nuncij u Slo-veniji, mons. Juliusz Janusz, nadbiskup iz Mari-bora mons. dr. Marjan Turnšek, celjski biskup mons. dr. Stanislav Lipovšek, provincijal Hrvatske dominikanske provincije fr. Slavko Slišković, gra-donačelnik Općine Žalec Janko Kos i mnogi pri-jatelji dominikanaca.

Osamstotu godišnjicu Reda u Sloveniji smo zaključili u nedjelju, 27. studenog, s posebno pri-premljenom kantatom pod naslovom „Blagoslov-ljena među ženama“, koju je za tu svečanost napi-sao slovenski glazbenik prof. dr. Jože Trošt. Izvo-dili su je zborovi dekanata Žalec, uz operne soliste Andreju Zakonjšek i njezinog supruga Primoža Krta. Svečana akademija bila je održana u Petrov-ču u bazilici Pohođenja Blažene Djevice Marije. Na taj način su se slovenski dominikanci zahvalili za sve primljene darove, koje je Red primao kroz 800 godina u službi evanđelja i Crkve. Na zaključ-noj svečanosti bili su prisutni ljubljanski nadbis-kup i metropolit mons. Stanislav Zore, nadbiskup u miru mons. Alojz Uran, celjski biskup mons. Sta-nislav Lipovšek, salezijanski inspektor Janez Potoč-nik, gradonačelnik Općine Žalec Janko Kos te gosti koji su do zadnjeg kuta napunili crkvu u Petrovču. Hvala Bogu i svetom ocu Dominiku za sve!

Fr. Ivan Arzenšek, OP

27


ZAVRŠETAK JUBILEJA 800. OBLJETNICE REDA U HRVATSKOJ DOMINIKANSKOJ PROVINCIJI

njem prof. Sandre Gucić i dječji zbor „Kažotići“, pod ravnanjem Jasenke Nikšić.

Prije početka misnoga slavlja, sve prisutne je pozdravio provincijal, podsjetivši kako je papa Honorije III. 22. prosinca 1216. godine potvrdio Red propovjednika, koji je po svome utemeljitelju sv. Dominiku popularno nazvan dominikanskim redom te koji od 7. studenoga 2015. pa do 21. si-ječnja 2017. na svjetskoj razini slavi Jubilej svoje osamstote obljetnice. Na razini Hrvatske domini-kanske provincije slavlje je započelo 8. studenoga 2015. „Tijekom protekle godine raznim smo du-hovnim, znanstvenim i kulturnim programima u kojima je sudjelovala čitava dominikanska obitelj: braća, sestre, članovi svećeničkih i laičkih bratsta-va kao i pokreta mladih, obilježili ovu veliku obljetnicu.“, rekao je fr. Slišković i dodao: „Danas u glavnom hrvatskom gradu, u crkvi bl. Augusti-na Kažotića – dominikanca te zagrebačkog i lucer-skog biskupa, koji je u svojoj osobi povezao sjever

Svečanim euharistijskim slavljem koje je 11. prosinca u samostansko-župnoj crkvi bl. Au-

gustina Kažotića na zagrebačkoj Peščenici s počet-kom u 10 sati predvodio uzoriti kardinal Josip Bozanić, na razini Hrvatske dominikanske pro-vincije proslavljen je službeni završetak Jubileja 800. obljetnice osnutka Reda propovjednika.

S kardinalom Bozanićem suslavili su fr. Slavko Slišković – provincijal, fr. Zvonko Džankić – pri-or samostana, fra Jure Šarčević – kapucinski pro-vincijal i predsjednik Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica, mons. Lovro Cindori – član Svećeničkoga bratstva sv. Domini-ka, braća dominikanci i drugi svećenici. Za olta-rom su služili trajni đakon Miljenko Bošnjak i do-minikanski bogoslovi, a na misi su sudjelovale čas ne sestre dominikanke Kongregacije svetih An-đela Čuvara kao i članovi dominikanskih laičkih bratstava. Pjevao je mješoviti župni zbor potpo-mognut dominikanskim bogoslovima pod ravna-

28


i jug naše domovine, kao i Hrvatsku i Europu, svečano završavamo Jubilej.

Radujem se što ćemo posredstvom radija i tele-vizije također ostvariti molitveno jedinstvo nas ovdje sabranih s vjernicima iz svih hrvatskih kra-jeva i dijaspore. Sve vas, drage sestre i braćo, srdač-no pozdravljam. Pozdravljam fra Juru Šarčevića, predsjednika Hrvatske redovničke konferencije koji je s nama u ime svih redovničkih zajednica Hr-vatske. Poseban pozdrav upućujem zagrebačkom

nadbiskupu kardinalu Josipu Bozaniću. Uzoriti, hvala Vam što ste došli zajedno s nama zahvaliti Gospodinu za dosadašnjih 800 godina domini-kanskoga reda“.

U svojoj homiliji kardinal Bozanić je najprije podsjetio kako vjernički doživljaj došašća u našem Gradu, a i šire u Hrvatskoj, posebno karakterizi-raju mise zornice na kojima se svakog jutra u veli-kom broju okupljaju katolički vjernici da bi se što bolje pripravili na slavlje Božića. U ovom je velika poruka došašća: Bog dolazi k čovjeku, Bog čovje-ka pohađa, Bog traži čovjeka. U odnosu Boga i čovjeka, Božja inicijativa je prva na djelu. Bog do-lazi jer nas ljubi i želi nas spasiti. Ako u svojoj tje-skobi prepoznajemo Božju zaokupljenost nama, onda smo na putu da se otvorimo Bogu koji uvi-jek prvi dolazi čovjeku ususret. Draga braćo i ses-tre, to je naš Bog. Ta nas spoznaja ispunja utje-hom, nadom i vjerničkom sigurnošću.

Zatim je podsjetio kako smo se danas u ovoj crkvi blaženog Augustina Kažotića, dominikanca i zagrebačkog biskupa, sabrali da zahvalimo Bogu za 800 godina dominikanskog reda. Kao prvi

29


zada tak dominikanskog reda sveti je Utemeljitelj naznačio propovijedanje Božje riječi. Lijepa je po-dudarnost što je prošlog petka, 9. prosinca, zapo-čelo Prvo zasjedanje Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije, upravo na dan na koji je 1303. go-dine papa Benedikt XI. imenovao dominikanca Augustina Kažotića zagrebačkim biskupom. Bla-ženi Augustin Kažotić je kao zagrebački biskup održao više sinoda. Ovo pak zasjedanje Druge si-node Zagrebačke nadbiskupije održano je na temu „Crkva zagrebačka u djelu evangelizacije“, na ko-jem je poseban naglasak stavljen na Riječ Božju, istaknuo je kardinal.

Svraćajući pozornost na proroka – Ivana Krsti-telja, o kojemu govori današnji evanđeoski ulomak, naglasio je kako mu prorokovanje nije do nijelo po-ložaj, utjecaj i standard. „Skupo ga je stajalo, ali je ostao neslomljiv i nepokolebljiv. Ne osjećamo li da nam Crkva danas daje za Ivanovu postojanost i ustrajnost, kao i strpljivost o kojoj govori sveti Ja-kov u drugom misnom čitanju?! Vjernik je uvijek u strpljivom iščekivanju svakidašnjeg Gospodinova dolaska k nama.“ Potaknuo je na osobito promi-šljanje o Božjoj vjernosti i velikodušnosti na nedje-lju koju obilježavamo kao nedjelju Caritasa.

Osvrćući se na jubilej Reda propovjednika upo-zorio je kako on svim članovima dominikanske obi-telji, ali i čitavoj Crkvi govori o središnjosti Riječi

Božje u životu Crkve. „Svaka dominikanska zajed-nica treba postati mjesto gdje Božja riječ privlači one koji traže svjetlo života u tišini i okrilju liturgij-ske molitve. Zajednica molitve svjedoči Riječ Božju i ondje gdje je navještaj Evanđelja otežan, gdje se ono odbija o zid nezainteresiranosti ili zasićenja, gdje riječ više ne prolazi, tu je zajednica koja moli ona koja privlači“. Podsjetio je također da je domi-nikanski red nastao i stasao u Marijinu okrilju.

Pobožnost prema Presvetoj Bogorodici Mariji u samim je temeljima Reda. „Čestitajući svim do-minikancima i dominikankama ovaj Jubilej Reda koji se u općoj Crkvi povezao sa Svetom godinom Izvanrednog Jubileja milosrđa želim i molim za njih da budu i uvijek ostanu neumorni navjestite-lji i svjedoci Božjega milosrđa, koje je tako potreb-no čovjeku današnjice. Neka ih u tome prati zago-vor Presvete Bogorodica Marije, blaženih pastira Crkve zagrebačke: Augustina Kažotića i Alojzija Stepinca te blažene djevice Ozane Kotorske“, re-kao na kraju propovijedi kardinal Josip Bozanić.

Nakon mise u bratskom zajedništvu raznih gra-na dominikanske obitelji provincijal Slavko Sliš-ković je svima koji su sudjelovali u slavlju Jubileja tijekom prethodne godine zahvalio na iskazanoj volji, uloženom trudu i pokazanoj kreativnosti, a kardinalu Bozaniću uručio na dar sliku akadem-skog slikara Vladimira Meglića „Put u Emaus“.

30


SVEĆENIČKO REĐENJE I MLADA MISA FR. IVANA M. TOMIĆA

ba li svijetu koji zbog profi ta malobrojnih, a po-hlepnih, ruši države, i u očaj tjera milijune izbje-glica, govor o pravednom miru? Treba li svijetu koji je sve podredio zbivanjima, ovdje i sada i čiji je krajnji cilj zgrtanje i uživanje, govor o kraljev-stvu nebeskom?“, upitao je biskup Mijo.

„Doista se ostvaruju riječi apostola Pavla: ‘Jer će doći vrijeme kada ljudi neće podnositi zdrava nauka, nego će sebi po vlastitim požudama nago-milavati učitelje kako im godi ušima.’ Ovo naše vrijeme je takvo“, istaknuo je propovjednik i do-dao: „Doista ljudi su odbacili zdravi nauk o čo-vjeku, o ljudskom dostojanstvu, o braku i obite-lji. I prema riječima Pisma postavili sebi učitelje koji podilaze njihovim željama. Mnogi ljudi u svijetu danas su zaslijepljeni lažnim sjajem svoje moći, svoga uspjeha i svojih tehnoloških moguć-nosti. Emocionalne zablude jako bole, ali ih vri-jeme izliječi, intelektualne zablude mogu biti uzrok mnogim mukama, ali ih čovjek, kada od-baci lažni ponos i prihvati istinu može ispraviti. No duhovne zablude su najgore. Kada je ljudski duh obuzet duhom svijeta koji je, kako nam apo-stol piše, uvijek protivan duhu Božjemu. Te du-hovne zablude samo Bog u svojem milosrđu može izliječiti. Razumljivo je da se takav svijet protivi istini evanđelja.

Takvom svijetu potrebno je iznova navijestiti spasonosno evanđelje. Takvom nas svijetu Isus ša-lje kao što je slao svoje učenike u svaki grad i mje-sto kamo je kanio doći. Isus želi doći u svaki grad i svako mjesto svijeta. Želi doći na rub ljudskog društva i obasjati svjetlom evanđelja svakog čo-vjeka. To je ono na što nas poziva i papa Franjo, da izađemo iz svojega kruga istomišljenika i da se hrabro suočimo s izazovima i pitanjima koji svijet postavlja. Taj svijet je svaki čovjek. Isus nas uči da ne nosimo sa sobom kese – da se ne pouzda jemo u novac. On, koliko je god potreban, ne pruža si-gurnost i ne rješava probleme.“, rekao je mons. Gorski.

Na svetkovinu sv. oca Dominika, 8. kolovoza, u samostansko-župnoj crkvi Kraljice sv. Kru-

nice u Zagrebu, bilo je svečano. Tijekom večer-njeg euharistijskog slavlja koje je u koncelebraciji s tadašnjim provincijalom fr. Anto m Gavrićem, fr. Slavkom Sliškovićem, fra Zdravkom Lazićem, gvar dijanom franjevačkog samostana na Kaptolu u Zagrebu, braćom dominikancima i drugim sve-ćenicima, predvodio mons. Mijo Gorski, pomoćni biskup zagrebački, za svećenika je zaređen fr. Ivan Marija Tomić.

Prije početka misnog slavlja prema starom obi-čaju, braća dominikanci pred crkvom su dočekali braću franjevce. Po ulasku u crkvu, provincijal je pozdravio okupljene, izrazivši radost i zahvalu Bogu za Jubilejsku godinu i svećeničko ređenje.

Uvodno u propovijedi, mons. Gorski je rekao kako se danas isprepliće više slavlja ove zajednice: prezbitersko ređenje fr. Ivana, svetkovina sv. Do-minika – utemeljitelja Reda propovjednika – i 800. obljetnica postojanja Reda. „Treba li svijet danas svećenika? Može li se svijetu koji je prezreo ljudsku narav i dostojanstvo govoriti o Bogu? Tre-

31


Potom je podsjetio kako je papa Franjo vrlo oštrim riječima osudio korupciju suvremenog svi jeta kao iskonsko zlo koje sprječava razvoj društva i čini silne nepravde siromasima. „Valja dakle biti neopterećen prtljagom koju polako ali neupitno skup ljamo tijekom svojeg života. Nisu to samo stvari koje su nam drage, predmeti kojih se teško oslobađamo. Naša torba puna je nerije-šenih međuljudskih odnosa, neizmirenih računa s ljudima, navezanosti na pojedine osobe, emoci-je koje nisu nikada do kraja razjašnjene svjet lom evanđeoske istine, ljudi koji postaju naši suput-nici, ali ne kao oni koji nas potiču i podupiru na Božjem putu, nego koji postaju teret što sputava noge glasonoše radosti.“

Na kraju se obratio i fr. Ivanu rekavši: „Zapo-čeo si svoj život po pravilima sv. Dominika. Slijedi učitelja u znanju, ali još više slijedi ga u djelo-vanju. Ne daj se zastrašiti vremenom, ni ljudima u naviještanju radosne Božje poruke. Ta ne čekaju se zgodna vremena i prilike nego se u nezgodnim vremenima stvaraju sretne prilike za Božju riječ. Budi slobodan od svega i od svih da možeš biti potpuno Božji, a onda ćeš biti i potpuno ljudski.

Hrani se poput sv. Dominika vazda Božjom riječ-ju, evanđeljem našega Spasitelja Isusa Krista, kako bi njegovu i spasonosnu poruku, ne snagom sile, nego, sa svom strpljivošću i blagoću mogao posre-dovati svijetu gladnom Boga. Danas te svijet treba i Crkva te treba, kao redovnika dominikanca, kao svećenika Isusova, da Isus po tvojem djelovanju i životu obasjava one koji su zaslijepljeni“.

Svoju mladu misu fr. Ivan Marija Tomić slavio je 11. rujna 2016. u Gornjim Bogićevcima.

Fr. Ivan Marija Tomić, OP rođen je 24. listopa-da 1984. godine u Bosanskoj Gradiški od oca Luke i majke Marine. Opću gimnaziju je završio u No-voj Gradiški te diplomirao na Pravnom Fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Redu propovjednika pristu-pio je 2010. godine, a nakon završene godine no-vicijata u Dubrovniku položio je svoje prve zav-jete. Svečane zavjete položio je u Zagrebu 17. ko-lovoza 2014. Red đakonata primio je 24. siječnja 2016. u crkvi Kraljice svete Krunice u Zagrebu.

32


ĐAKONSKO REĐENJE FR. IVANA DOMINIKA ILIČIĆA

ja dubina i bogatstvo zajedništva s njim“, naglasio je kardinal Josip Bozanić.

Od petnaest ređenika na ovome ređenju bilo je devet redovnika među kojima je i naš fr. Ivan Do-minik, koji je rođen 24. travnja 1985. u Slavon-skome Brodu. Većinu svoga djetinjstva i mlade-naštva proveo je Vinkovcima gdje i danas živi nje-gova obitelj. Ivan Dominik je nakon osnovne ško-le u Vinkovcima upisao i završio opću gimnaziju. Nakon toga odlazi na studij farmacije u Zagreb i stječe zvanje magistra farmacije. Providnost Božja ga nakon toga zove i dovodi u dominikanski red i studij teologije na Katoličkom bogoslovnom fa-kultetu Sveučilišta u Zagrebu. Punopravni član dominikanskog reda fr. Ivan Dominik Iličić je po-stao, na blagdan svetog Dominika, 8. kolovoza 2015., kada je položio doživotne zavjete na ruke tadašnjeg provincijala, fr. Ante Gavrića. Trenutno živi i djeluje u splitskom samostanu gdje ga je asig nirao novi provincijal fr. Slavko Slišković.

Fr. Ivan Dominik Iličić, OP

U zagrebačkoj katedrali, u subotu, 8. listopada 2016., zagrebački nadbiskup kardinal Josip

Bozanić položio je ruke na petnaest ređenika i za-redio ih za đakone, među kojima i našeg subrata, dominikanca, fr. Ivana Dominika Iličića. Veliko i svečano misno slavlje predslavio je kardinal Josip Bozanić, a suslavili su pomoćni zagrebački bisku-pi Ivan Šaško i Mijo Gorski te mnogi provincijali, svećenici i redovnici.

Obraćajući se ređenicima kardinal je istaknuo: „Ovo je trenutak u kojemu se prepuštate Kristu da bi vas on potvrdio i ojačao. U Krista se usidruj-te, u Njemu je vaša sigurnost, u njemu je podrška da biste i vi mogli drugima pružati podršku na putu njihova života. Slijediti Isusa znači prihvatiti Marijin put, znači s povjerenjem i pouzdanjem otvoriti vrata svojega života Kristu Isusu. Isus je uvijek vjeran, sav je u istini i ljubavi jer je on, na-prosto, Istina. U njemu smo slobodni. Istina od nas traži čitav život u postojanosti i strpljivosti. Koliko više ostajemo vjerni Isusu Kristu u teško-ćama i olujama života, toliko više dolazi do izraža-

33


IZ KRONIKE STUDENTATA (kolovoz, 2016. – siječanj, 2017.)

svratio je i sam nuncij u Republici Hrvatskoj, njegova ekscelencija mons. Ales sandro D’Errico, uz pratnju svog tajnika.

22. listopada bivši provincijal fr. Anto Gavrić okupio je bogoslove Hrvatske dominikanske provincije i odveo u Gornju Stubicu. Tamo su prvo razgledavali dvorac obitelji Oršić. Nakon dvorca našli su se kod velikog spomenika Mati-je Gupca te nastavili do jedinog živućeg spome-nika bune – Gupčeve lipe iz 16. stoljeća. Raz-gledali su žup nu crkvu sv. Jurja koja se pored nje nalazi. Potom su pošli na zajednički ručak gdje su uz zahvalu fr. Anti predali svoju zajed-ničku sliku i prekrasnu štolu te jednu malu knjižicu kakvu je prije imao, ali mu se bila ras-pala. Nakon toga uslijedilo je opuštanje uz lije-pe raz govore u termama Jezerčica.

1. rujna 2016. fr. Mihovil Žuljević Mikas obno-vio je svoje zavjete u Redu propovjednika na go-dinu dana pred tadašnjim provincijalom fr. An-tom Gavrićem i okupljenom braćom u crkvi Sv. Križa na otoku Čiovu tijekom večernje molitve.

11. rujna u Gornjim Bogićevcima, fr. Ivan M. Tomić je slavio mladu misu. Na mladoj misi propovijedao je fr. Damir Šokić. Nakon svete mise slavlje se nastavilo u seljačkom domu u zajedni štvu s Ivanovom rodbinom, prijateljima, kolegama te dominikanskom obitelji.

8. listopada fr. Ivan Dominik Iličić zaređen je za đakona po rukama kardinala Josipa Bozanića u zagrebačkoj katedrali pod misom u 10 sati. Na-kon ređenja uslijedio je zajednički ručak s bra-ćom, sestra ma i svojom obitelji, te najbližim pri-jateljima. Nakon ručka, na popodnevnu kavu

34


1. studenoga na blagdan Svih Svetih poslijepod-ne uz pratnju fr. Hrvoja Lasića, studenti Hrvat-ske dominikanske provincije išli su na jesenskim bojama obojen prekrasan Mirogoj. Zapalili su svijeće i pomolili se Bogu i svojoj nebeskoj braći, pokojnim ocima dominikancima. Usput su po-sjetili i grob sesta ra dominikanki te molili i na ostalim spome nicima i grobovima velikih ljudi i branitelja zaslužnih za današnju našu Domovi-nu. Svi oni od nas mladih hrvatskih dominika-naca dobili su po jedan bijeli lampion. A mi smo sve lampione prethodno kupili od Caritasa, tako da smo napravili i dobro djelo. Na kraju te duge trosatne šetnje, fr. Hrvoje nas je sve počastio vru-ćim kestenima.

12. studenoga u samostanskoj kapeli Kraljice svete Krunice, pod misom u 8 sati, provincijal fr. Slavko Slišković podijelio je lektorate jeda-naestorici bogoslova. Novi lektori su fr. Marin Golubović, fr. Bernard Marija Prelčec, fr. Karlo Alan Kevo, fr. Josip Dolić, fr. Dominik Štefulić, fr. Josip Bernard Knez, fr. Luka Janković, fr. Pio Buzov, fr. Ivan Babić i fr. Matej Trupina.

15. studenoga na zagrebačkoj Peščenici, u crk vi bl. Augustina Kažotića, otac provincijal podije-lio je službu četvorici novih akolita. Novi akoli-ti su fr. Domagoj Marija Duvnjak, fr. Reginald Bik lić, fr. Gabriel Baćak i fr. Ivan Zrno.

Od 18. do 20. studenoga bili smo na duhovnoj obnovi u Sloveniji, u dominikanskom svetištu Majke Božje u Petrovču. Obnovu je bogoslovi-ma vodio fr. Ivan Marija Tomić, a pridružio nam se i učitelj studenata fr. Domagoj Augu-stin Polanščak. Sudjelovali smo i na više doga-đaja koji su bili organizirani povodom godine

Jubileja Reda propovjednika, sudjelovali smo na promociji knjiga te na svečanoj promociji fi lma o sv. Dominiku. U nedjelju poslijepodne sudjelovali smo u celjskoj prvostolnici na zatva-ranju jubilejskih vrata te uživali u gostoprim-stvu celjskog biskupa.

4. prosinca bilo je predstavljanje novog broja Izazova istine u dvorani Bl. Augustina Kažotića. O njemu su govorili prof. dr. sc. Ana Biočić, fr. Ivan Marija Tomić i urednik fr. Dominik Štefu-lić. Izazov Istine je nakon toga predstavljen još i u Šibeniku te u Zadru.

26. prosinca dominikanski bogoslovi sudjelo-vali su na koncertu „Božić u Ciboni“. To je već tradicionalni koncert božićnih pjesama od raz-nih izvoditelja, solista, klapa, zajednica, kultur-no-umjetničkih dru štava... Ove godine, poseb-nost Božića u Ciboni bila je nazočnost nas mla-dih hrvatskih dominikanaca koji smo zabijelili Cibonu. Tu smo čast dobili povodom 800. go-dišnjice našega Reda. Mnogi od nas recitirali su i pjevali. Bilo je to predivno iskustvo i izazov. A cijeli program bio je praćen Hrvatskom radio-televizijom.

Od 26. prosinca 2016. do 9. siječnja 2017. dok su nakon priredbe u Ciboni mlađi dominikan-ski studenti išli kući svojim obiteljima, slobod-ni akoliti su ostali blagoslivljati domove obitelji (u Zagrebu na Borongaju fr. Domagoj Marija Duvnjak i fr. Reginald Biklić, na Peščenici fr. Anto Gavranović i fr. Marko Dokoza, te na Či-ovu fr. Ante Augustin Kazoti). Bilo je to napor-no, ali i posebno lijepo iskustvo.

Studenti

35


NAŠI NOVACI

Saša Stjepan Bukvić

Rođen sam u Subotici, 26. listopada 1973. godine od oca Grge i majke Nade, rođ. Pavlić, kao jedino dije-te u obitelji. Osnovnu i srednju školu završio sam u rodnom gradu. Diplomirao sam na Prirodoslovno-ma-

tematičkom fakultetu, na Katedri za zemljopis i turizam u Novome Sadu.

Po završetku studija bavim se znanstvenim ra-dom, a zatim radim u različitim sektorima turiz-ma iz želje da svoje znanje zaokružim u jednu cje-linu. Usporedno, uz posao na mjestu voditelja prodaje u hotelskom kompleksu, pohađao sam Teološko-katehetski institut u Subotici. U slobod-no sam se vrijeme „rekreativno“ bavio restauraci-jom stilskog pokućstva i crkvenog mobilijara.

Nakon nekoliko godina osluškivanja i razmi-šljanja odazivam se Božjem pozivu. Upisujem Fi-lozofsko-teološki studij na KBF-u u Đakovu, i za-počinjem svoju formaciju kao svećenički kandidat Subotičke biskupije. Nakon četiri godine studija odlučio sam svoj život usmjeriti u pravcu redov-ništva. Sada upoznajem redovnički život u novici-jatu Reda propovjednika u Dubrovniku.

Ivica Augustin Debelić

Rođen sam 16. travnja 1979. u Vinkovcima, od oca Adama i majke Marije. Kršten sam u župnoj crkvi sv. Mihaela Arkanđela u Cerni gdje sam ujedno pri-

mio sve potrebne sakramente i završio osnovnu školu. Srednju obrtničku školu, smjer stolar, zavr-šio sam u Vinkovcima. Od 2000. g. sam radio u građevinskoj fi rmi i naknadno završio četvrti stu-

panj za ekonomista u Vinkovcima, s ciljem upisa studija (KBF) i ulaska u svećenički red.

Odrastao sam u vjerničkoj obitelji, uz svakod-nevnu zajedničku molitvu, te sam išao na susrete molitvene zajednice i pjevao u župnom crkvenom pučkom zboru. Išao sam i na mnoge duhovne ob-nove te hodočastio u mnoga poznata svetišta ši-rom svijeta.

Od 1990. g. sviram tamburu, a bio sam akti-van u nekoliko folklornih grupa i pjevačkih skupi-na. U međuvremenu sam naučio španjolski jezik i bavio se fi latelijom i numizmatikom.

Kako sam više počeo rasti u vjeri i u duhovno-sti, počeo sam razmišljati o svećeničkom i redov-ničkom pozivu. Na životnom putu više sam puta susretao znakove i simbole dominikanskog reda i sv. Dominika te me počeo privlačiti i sam Red. Propitujući se o Redu, nekoliko sam puta dolazio i „na iskustvo“ u njihove samostane, i na taj se na-čin sve više upoznavao s karizmom Reda propo-vjednika. Produbljivanjem iskustva u samostani-ma, pojačala mi se i želja za pristupanjem Redu, a pogotovo želja za duhovnijim životom, da naslje-dujem Krista, po uzoru na sv. Dominika i svece dominikanskog reda.

Karlo Kvesić

Rođen sam 2. ožujka 1998. u Zagrebu. Nakon rastave roditelja živio sam s mamom i sestrom, dok je tata živio samo dvije ulice dalje, ali svi smo ostali u dobrim odnosima. Završio

sam Osnovnu školu braće Radić i nakon toga srednju Drugu ekonomsku školu. Paralelno s time sam se i glazbeno obrazovao. Tako sam završio Osnovnu glazbenu školu Ivan Zajc, smjer violi-nist. Krenuo sam i u Srednju glazbenu školu Va-troslav Lisinski, na odjel teorije glazbe, ali sam se

36


već nakon prve godine preusmjerio na solo pjeva-nje u istoj školi.

Duhovni poziv sam počeo osjećati s 14, 15 go-dina. Oduševljavala me spoznaja o tome kakvu svećenik ima vlast i odgovornost. Shvaćajući važ-nost te službe, osjećao sam žar i poticaj krenuti tim putem. U razgovoru sa svojim župnikom do-nijeli smo zaključak da ću se najbolje snaći u re-dovničkom pozivu. Istraživao sam po internetu i tako se po prvi puta susreo s dominikancima. Kao i sv. Dominik, često sam ulazio u rasprave s mla-dima o Bogu i o Crkvi.

Smatram da je jako važno govoriti o Istini, jer su mnogi ljudi u zabludi i jednostavno nisu po-učeni. Kod dominikanaca mi se također sviđa to što su otvoreni novoj evangelizaciji, i mislim da ću svoje glazbene sposobnosti moći koristiti u ovome Redu, Redu propovjednika, za širenje kraljevstva Božjeg.

Mladen Matej Protić

Rođen sam 28. prosinca 1981. u Zadru. Odrastao sam u Sukošanu u dobroj i katoličkoj obitelji zajedno s još dvije sestre gdje sam i primio sve potrebne sakra-

mente. Budući da sam odgojen u katoličkom duhu, redovito sam ministrirao na misi sve do kraja osnovne škole. U Zadru sam završio eko-nomsku školu, a u Rijeci ekonomski fakultet.

Povratkom kući započela je moja potraga za istinom, odnosno propitkivanjem sebe i vlastite vjere. To me dovelo do dubljeg upoznavanja kato-ličke vjere i proučavanja Biblije. Čitanjem Biblije počeo sam dobivati žar za propovijedanjem i još većim prianjanjem uz Crkvu i pobožnosti. Pri-ključivanjem katehezama u Samostanu sv. Frane te jednoj molitvenoj zajednici u Zadru, upalio mi se plamen za ispovijedanje vjere te želja za evan-gelizacijom i pomaganjem drugima.

Nakon razgovora s jednim svećenikom, počeo sam tražiti Božju volju u svom životu, te sam osje-tio Božji poziv. Nakon dvije godine borbe s pri-hvaćanjem poziva te uspona i padova, konačno sam prihvatio svećenički poziv i odlučio služiti Bogu i ljudima.

Istraživanjem poslanja unutar svećeništva, došao sam do dominikanskog reda koji me privukao, te sam nakon jedne godine pripremanja i dalj njeg du-hovnog rasta konačno „prelomio“ i odlučio ući u dominikanski red, odnosno Red propovjednika.

Dao sam otkaz u banci, u kojoj sam radio od 2010. g., te ušao u novicijat s potpunim preda-njem Bogu i Njegovom vodstvu.

Josip Širić

Rođen sam 21. ožujka 1996. godine u Žepču (Bos-na i Hercegovina). Drugo sam dijete, od dvoje djece, roditelja Pere i Ruže Širić, rođ. Pranjić. Imam i stariju sestru Ivanu. S obitelji sam

prvo živio u općini Maglaj, u srcu Bosne, u male-nom i prelijepom industrijskom mjestu, na selu. Osnovnoškolsko obrazovanje – od prvog do če-tvrtog razreda – završio sam u susjednoj Fojnici, a više razrede – od petog do osmog – u Globarici. Od malih nogu, gledajući svojeg župnika, privla-čila me želja da postanem svećenik. Meni je naj-veći uzor svećenika, koji me i dotaknuo u srce, bio moj bivši župnik, veliki graditelj, svećenik don Anto Baković, za mene veliki čovjek.

Tako sam po završetku osnovne škole odlučio poći putem svećeništva. Odlazim u dijecezansko sjemenište u Travniku, kao kandidat Vrhbosanske nadbiskupije, i upisujem opću gimnaziju, koju su i vanjski đaci pohađali – Katolički školski centar „Petar Barbarić“ – koju sam i završio kao svećenič-ki kandidat. Moj boravak i život u sjemeništu pri-donio je produbljivanju mojeg poziva. Ali najveću zahvalnost dugujem svojim dragim roditeljima koji su me od malih nogu, kao i sestru, učili vjeri i poučavali revnom katoličkom životu.

37


Nakon završene srednje škole i sjemeništa, odla-zim na Katolički bogoslovni fakultet u Sarajevu, u bogosloviju, kao kandidat Vrhbosanske nadbisku-pije, gdje sam proveo pola godine. Nakon toga od-lazim u redovničku zajednicu, u dominikanski red. Godinu dana sam živio u Samostanu bl. Augustina Kažotića, na zagrebačkoj Peščenici, kao postulant, i ujedno završio prvu godinu teologije na Filozofsko-teološkom Institutu Družbe Isusove. Nakon godi-ne dana postulature stupio sam u novicijat.

Mario Ilija Udovičić

Rođen sam 4. ožujka 1993. godine u Puli. Raz log rođenja u tom gradu su rat-na zbivanja u rodnom mje-stu mojih roditelja, oca Mije i majke Dragice, rođ. Jagić. Nakon rođenja zajedno sa

svojom obitelji odlazim u Švicarsku, u Locarno. U Locarnu smo živjeli sve do 1998. godine. Te godine smo se vratili u oslobođeno rodno selo moga oca, Novo Selo Balegovac, kod grada Odžaka.

Imam tri sestre: Marina (25 godina), Monika (13 godina) i Gabriela (9 godina). U svom selu sam završio osnovnu školu, a srednju školu – za poljo-privrednog tehničara – završio sam u Odžaku. Nakon srednje škole upisujem studij bilinogoj-stva, smjer ratarstvo, na veleučilištu u Slavonskom Brodu. Otac mi je odbojkaš, tako da sam od njega naslijedio ljubav prema odbojci. Od svoje šesnae-

ste godine sam se profesionalno bavio odbojkom, igravši za Hrvatski odbojkaški klub Balegovac i za odbojkaški klub Napredak Odžak.

Svećenički poziv sam osjetio još kao dječak, međutim poziv sam uvijek potiskivao, ali o njemu nikad nisam prestao misliti. Za vrijeme studija bio sam aktivan u molitvenim zajednicama gdje mi se želja za svećeništvom i redovništvom pojačavala. Na drugoj godini studija donosim odluku i odlu-čujem se javiti svom župniku. Međutim, nisam točno znao u koji bih red ušao. Župnik mi je pre-poručio da istražim Red Propovjednika. Nakon istraživanja donosim odluku o pristupanju.

Najviše me privuklo Redu propovjednika je moto tog reda, a to je „Istina“. Istina, jer sam je-dan dio svog života sâm tražio istinu, tražio sam mnoga objašnjenja o Crkvi i o Bogu koje nisam mogao u svom okruženju dobiti. Nakon pronala-ska Istine putem knjiga, ljudi i molitve, rodila mi se želja da tu Istinu prenosim drugim ljudima koji su u istom položaju u kojem sam i ja bio. Prenije-ti Istinu je moguće putem propovijedanja, tako da sam sve to našao u dominikanskom redu. Od ma-lena njegujem pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji putem Krunice, a Krunica je pobožnost dominikanskog reda. Što mi je bio razlog više da odaberem dominikance.

U Postulaturu ulazim 2015., a ujedno upisujem prvu godinu studija na KBF-u. Godinu dana sam proveo u dominikanskom samostanu na Peščenici, nakon čega sam ušao u dominikanski novicijat.

IZ KRONIKE DOMINIKANSKIH NOVAKA

Uz naše željno iščekivanje i Božji blagoslov, 4. rujna godine Gospodnje 2016., u trogirskoj

crkvi sv. Dominika, obukli smo se, i tako započeli svoju godinu novicijata. Habit smo primili, tije-kom svete mise, od tadašnjeg provincijala fr. Ante

Gav rića, s kojim su u koncelebraciji bili i učitelj sjemeništaraca i postulanata fr. Petar Galić te uči-telj novaka fr. Nikola Leopold Noso, a braća bo-goslovi su svojim pjevanjem i služenjem kod olta-ra uzveličali to sveto misno slavlje.

38


Nakon sv. mise uslijedio je ručak s članovima obitelji, gostima, i braćom dominikancima u re-storanu „Sv. Križ“ na otoku Čiovu. U kasnim po-podnevnim satima zaputili smo se prema Dubrov-niku, samostanu sv. Dominika, mjestu naše „go-dine kušnje“. Na putu za Dubrovnik posjetili smo Međugorje gdje smo svoju molitvu posvetili Bla-ženoj Djevici Mariji, kako bi po njezinom zagovo-ru naša novicijatska godina tekla u miru, blagoslo-vu i strpljenju. Prvi dani novicijata protekli su u upoznavanju samostana, susretima s braćom i se-strama, kao i u upoznavanju samoga grada.

Na blagdan Male Gospe, 8. rujna, pošli smo u Gospino polje na Lapadu, u crkvu – svetište Gos-pe od Milosrđa, koje vode oci kapucini te molit-vom, pjesmom, sviranjem i ministriranjem sudje-

lovali na svetom misnom slavlju u 11 sati, koje je predvodio naš učitelj fr. Nikola Leopold Noso. Nakon sv. mise bili smo na ručku, na kojem je bio i krčki biskup mons. Ivica Petanjak. Dana 18. rujna sudjelovali smo na proslavi patrona u našoj dominikanskoj župi Sv. Križa u Gružu. Od 22. do 25. rujna bili smo u Splitu na Redovničkim danima, čija tema je bila „Kultura milosrđa“, gdje smo upoznali nadbiskupa splitsko-makarskog, mons. Marina Barišića i našeg dubrovačkog bis-kupa, mons. Matu Uzinića. Dana 2. listopada, prosla vili smo blagdan Gospe od Ružarija i tije-kom čitavog mjeseca, nakon krunice, pjevali Gos-pine litanije.

Misno slavlje u našoj samostanskoj crkvi pred-vodio je don Donald Marković, član svećeničkoga bratstva sv. Dominika. Blagdan sv. Franje Asiškog slavili smo 4. listopada kod braće franjevaca, su-djelujući na svetom misnom slavlju koje je pred-vodio naš prior fr. Matijas Lovro Farkaš. Dana 14. listopada našu je zajednicu posjetio novi provinci-jal, fr. Slavko Slišković, te smo kroz razgovor ima-li priliku bolje upoznati našeg novog provincijala. Povodom obilježavanja 800. obljetnice osnutka Reda propovjednika, 24. listopada u klaustru na-šega samostana održana je izložba slika, „Sv. Do-minik u suvremenoj umjetnosti“, gdje smo imali i mnogo zanimljivih susreta.

Na Dušni dan smo zajedno s učiteljem obišli groblje na Dančama, gdje se nalazi i naša domini-kanska grobnica. Nakon pohoda groblju i molitve za duše pokojnih, posjetili smo časne sestre fra-njevke od Bezgrešnog Začeća, popularno zvane „Dančanke“. Povodom predstavljanja svoje knjige „Zbivanja oteta zaboravu, nesporazumi s Crk-vom“ našu je zajednicu 3. studenoga posjetio fr. Vjekoslav Lasić. Na dan 25. godišnjice od pada Vukovara, 18. studenoga, molili smo u Katedrali za žrtve Vukovara. Dan kasnije u našem samosta-nu održano je predstavljanje knjige „Istaknuti hr-vatski dominikanci“, autora Ivana Armande. U nedjelju 20. studenoga, u 18 sati u Katedrali je održana svečana sv. misa povodom zatvaranja Izvanredne jubilarne godine, Godine Milosrđa.

39


Kroz mjesece listopad, studeni i prosinac, sve do samog Badnjaka, radili smo na izradi „Betle-hemskih jaslica“. Dana 16. prosinca braća Karlo Luka Kvesić i Josip Širić, otputovali su u Zagreb, radi pripreme za nastup na koncertu „Božić u Ci-boni“, koji je ovoga puta bio posebno obilježen 800. obljetnicom osnutka Reda, na kojem su pjes-mom sudjelovali zajedno s drugom braćom domi-nikancima.

U veselju i radosti, 25. prosinca, proslavili smo rođenje Spasitelja, Gospodina našega Isusa Krista, a 1. siječnja, na Novu godinu, svetkovinu Bogoro-dice Marije, s blagoslovom smo započeli Novo ljet o. Na Bogojavljenje, 6. siječnja, blagoslovili smo naš samostan. Dana 11. siječnja grad Du-

brovnik i sve nas iznenadio je snježni pokrivač koji se zadržao čak puna dva dana. Dana 25. siječ-nja nas četvorica novaka: Mladen Matej Protić, Josip Širić, Ivica Augustin Debelić, Saša Stjepan Bukvić, zajedno s učiteljem, bili smo na sahrani našega brata, dominikanca fr. Nikole Dugandži-ća. „Dan posvećenog života“, a ujedno i blagdan sv. Tome Akvinskog proslavili smo 28. siječnja za-jedno s redovnicama i redovnicima.

I tako je, eto, prošlo već pet mjeseci našega „vremena kušnje“. Vrijeme brzo prolazi, dani idu, pogotovo kad su ispunjeni susretima, molitvom, učenjem, pjesmom i služenjem. U razboritosti srca, upoznajemo i živimo svoj dominikanski poziv.

Novaci

SV. MISA U SPOMEN NA FR. DOMINIKA BARAČA U KORČULI

U četvrtak, 17. studenoga u crkvi sv. Nikole na Korčuli svečano je proslavljena sv. misa u

spomen na dr. Dominika Barača, strijeljanog 17. studenog 1945. u Trogiru, i ostale braće iz Provin-cije koji su bili žrtve totalitarnih režima. Uz sestre dominikanke i vjerni puk, sv. misi nazočili su čla-novi dominikanskog trećeg reda iz Korčule, Vela Luke i Žrnova.

Povod okupljanja bratstava bilo je njihovo uje-dinjenje u jedno veliko bratstvo s približno osam-deset članova. Za nebeskog zagovornika odabran je dr. Dominik Barač, za kojega je u tijeku kauza bea tifi kacije. Trećoreci su u dr. Dominiku Baraču prepoznali primjer Kristovog svjedoka, odanog i neustrašivog propovjednika Božjeg milosrđa, ali i istine o Bogu i čovjeku usprkos svim pogubnim silnicama društva. Odlučujući se za njega kao za-govornika, izabrali su slijediti njegov primjer vjere i praštanja, ljubavi prema istini i hrvatskom narodu.

Pred sebe su postavili zahtjevan zadatak: pomo-ći oko zarastanja rana i nadilaženja podjela među

žiteljima otoka Korčule nastalih upravo u vreme-nu kada je živio i dr. Dominik Barač. U bratstvo su primljena i tri nova člana (dva iz ogranka Korčule i jedan iz ogranka Vela Luke), a privreme-na obećanja dalo je pet članova iz Vela Luke. Svetu misu predvodio je fr. Dominik Kristijan Gerbic, novi duhovnik bratstva „Dominik Barač“. Lijepi trenuci nastavljeni su potom i u samostanskom refektoriju gdje su kušane mnoge slastice korču-lanskih domaćica.

40


ODRŽAN SPOMEN NA MUČENIŠTVO DOMINIKANCA O. DOMINIKA BARAČA U ZAGREBU

Euharistijski spomen na mučeništvo domini-kanca o. Dominika Barača održan je na dan

njegove smrti u četvrtak 17. studenoga 2016. u župnoj i samostanskoj crkvi bl. Augustina Kažoti-ća na zagrebačkoj Peščenici. Misu je predvodio i propovijedao fr. Anto Gavrić u suslavlju sa župni-kom fr. Markom Bijelićem. Bila je to i zavjetna misa bl. Augustinu Kažotiću koju dominikanci na Peščenici slave svakoga četvrtka.

„Mi smo gospodari svojih čina. Trebali bismo si odrediti smjernice o tome kako živjeti moralno, prema savjesti“ – istaknuo je u propovijedi fr. Gav rić govoreći o tragedijama koje su se tijekom Domovinskoga rata dogodile u Vukovaru, o zloči-nima koje je čovjek učinio čovjeku. „No, tko da-nas želi govoriti o savjesti? Ni vjerski ni politički autoriteti ne mogu dati smjernice za savjestan ži-vot jer pojedinac želi oblikovati svoj život prema svojim zamislima“ – dodao je fr. Gavrić podsje-tivši na velikog učitelja dominikanca sv. Tomu Akvinskoga koji je još u 13. stoljeću savjest pove-zao s razumom i spoznajom. „Savjest se može od-

nositi na prošlost, sadašnjost i budućnost, savjest je vezana uz spoznaju istine, uz razum“ – naglasio je propovjednik predstavivši dubrovačkog domi-nikanca dr. o. Dominika Barača kao osobu koja je tražila istinu i borila se za nju, kao mučenika za istinu, socijalnu pravdu, ljudsko dostojanstvo i svetost obitelji.

Ispripovijedao je kako je tridesettrogodišnji o. Barač, profesor na dominikanskom učilištu u Du-brovniku, kao autor knjige „Socijalna fi lozofi ja boljševizma“, strijeljan u Trogiru 17. studenoga 1945. Naglasio je da je knjiga Barača koštala živo-ta. „Mladi dominikanac, koji se još kao 18-godiš-njak divio svetosti i o njoj pisao kao o idealu, nije štedio totalitarni režim koji je ugrožavao ljude. A uoči smrtnog časa u trogirskom je zatvoru poru-kom zamolio subrata na katu ispod da mu udijeli oproštenje kada bude vođen na strijeljanje. ‘Gos-podine, oprosti im jer ne znaju što čine’ – Isusove su riječi koje je kao svoje posljednje, uz usklik ‘Živi o Krist Kralj!’ izgovorio o. Barač. Tako je, kao i blaženik Kažotić, Barač pokazao kako je savjest povezana sa zdravim razumom jer kad čovjeka osvoji istina, on može djelovati po razumu i sav-jesti“ – zaključio je dr. Gavrić i zamolio bl. Kažo-tića i Dominika Barača da izmole okupljenima snagu i ustrajnost za ljubav prema istini, za glas savjesti i istinu evanđelja.

Na kraju mise okupljenim su vjernicima podi-jeljene spomen-sličice na Dominika Barača. Na sličici je uz mučenikov životopis njegov portret koji je naslikao hiperrealist Zoran Homen. Domi-nikanci pripremaju pokretanje kauze za Baračevo proglašenje blaženim.

41


XIX. STUDIJSKI TJEDAN

Od 28. kolovoza do 1. rujna 2016. godine u Trogiru (Arbanija, Čiovo) održan je XIX.

Međunarodni studijski tjedan na temu „Racio-nalnost i problem zla“ za polaznike osnovnih stu-dija fi lozofi je i teologije, dok je od 2. do 3. rujna održana i Međunarodna konferencija okupivši četrdesetak sudionika iz Hrvatske, Poljske, Nje-mačke i Velike Britanije u suradnji Hrvatske do-minikanske provincije, Znanstvenog centra izvrs-nosti za integrativnu bioetiku (Filozofski fakul-tet, Sve učilište u Zagrebu), Ian Ramsey centra za

znanost i religiju Sveučilišta u Oxfordu, te Huma-ne Phi losophy projekta. Sudionici i istraživači su iz više perspektiva (fi lozofske, teološke i povijesne) promišljali odnos dobra i zla, postojanje Boga, patnje, problem totalitarizama i nasilja i slično. Glavni predavač konferencije bio je Andrew Pin-sent, ravnatelj Ian Ramsey centra za znanost i re-ligiju. Predavanja konferencije bit će tiskana tije-kom 2017. u Synthesis philosophica – međunarod-nom znanstvenom časopisu Hrvatskog fi lozof-skog društva.

XX. Studijski tjedan (28.-31. kolovoza 2017. godine) i konferencija (1.-2. rujna) održat će se u Trogiru na temu „Znanost i religija“ u suradnji Hrvatske dominikanske provincije, Znan-stvenog centra izvrsnosti za integrativnu bioetiku (Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu), Ian Ramsey centra za znanost i religiju (Sveučilište u Oxfordu), Faraday instituta za znanost i religiju (Sveučilište u Cambridgeu), Emmy Noether grupe (Ruhr sveučilište Bochum), Institu-ta za fi lo zofi ju (Sveučilište u Varšavi) te Humane Philosophy projekta. Glavni su predavači kon-ferencije Stephen Priest, fi lozof (Sveučilište u Oxfordu) i Keith Fox, biokemičar (ravnatelj Fara-day instituta Sveučilišta u Cambridgeu). Članovi organizacijskog odbora su Srećko Koralija OP (organizator), Marija Selak (Sveučilište u Zagrebu), Ralph Weir (Sveučilište u Cambridgeu) i Mikolaj Slawkowski-Rode (Sveučilište u Varšavi). Na stranicama Hrvatske dominikanske pro-vincije objavljen je i Call for Papers za one koji žele sudjelovati, a tematizirat će se o sljedećim temama: evolucija i genetika, jesu li znanost i religija kompatibilne, može li znanost zamijeniti religiju, može li se teologija smatrati znanošću i slične teme.

42


MLADI IZ SPLITA NA HODOČAŠĆU PUTOVIMA SV. DOMINIKA

zini mjesta Gospina ukazanja djevojci Bernardici. Iako nam vremenska prognoza nije išla u prilog, ni hladnoća, ni kiša koja je rosila nije nas mogla pokolebati, a Majci smo s posebnom radošću po-svetili našu izmoljenu Krunicu.

Navečer smo se ponovno uputili prema sveti-štu gdje smo s tisućama hodočasnika sudjelovali u večernjoj procesiji sa svijećama uz zajedničku molitvu Krunice izmoljene na više svjetskih jezi-ka, a te su se večeri brojne pjesme orile iz tog srcu dragog svetišta. S ponosom smo nosili našu hrvat-sku zastavu i bio je poseban osjećaj biti sudionik takvog slavlja posvećenog našoj Nebeskoj Majci Mariji. Osmijeh nije silazio s naših lica, a radost je bila stalni gost u našim srcima. Svi ste bili u našim molitvama. Ave, Ave, Ave Maria…

P. S. Zahvaljujemo fr. Tomislavu Kraljeviću na pomoći oko organiziranja smještaja.

Španjolska

Nakon Francuske, došao je red na obilazak Španjolske. Tamo smo prvo posjetili grad Burgos koji je poznat po katedrali posvećenoj Djevici Mariji. Crkva je prepoznatljiva zbog svoje ogro-mne veličine i jedinstvene arhitekture. To je ujed-no i prva velika gotička katedrala u Španjolskoj koja se počela graditi kao simbol kršćanstva i na-dahnuće za vraćanje osvojenih krajeva. Stavljena je na UNESCO-ov popis kulturne baštine kao je-dina španjolska katedrala koja nije spojena s povi-jesnim središtem grada.

Raspjevani i dobro raspoloženi stigli smo u Cale ruegu, mjesto u kojem je rođen sv. Dominik, gdje su nas srdačno dočekali dominikanci. Nakon napornog puta mogli smo uživati u hrani koju su nam ponudili u samostanu. Imali smo sreće što se te večeri u Caleruegi slavila blažena Ivanica od Aza, majka sv. Dominika, pa smo imali priliku zaplesa-ti uz ritmove španjolske i svjetski poznate glazbe.

Francuska

Nakon večernjeg polaska iz Splita i dugog puta, uz pratnju organizatora ovog hodočašća našeg pa-tera Joze, 15. kolovoza stigli smo u hostel „Sainte Baume“ u Francuskoj gdje su nas srdačno dočeka-li naši domaćini dominikanci. Nakon smještaja u sobe, dio ekipe uputio se na hod od otprilike 45 minuta prema pećini posvećenoj svetoj Mariji Magdaleni – suzaštitnici dominikanskog reda – gdje je unutar same pećine s vremenom izgrađena crkva, a nas je, naravno, ostavila bez riječi. Prema predaji, ovdje je živjela Marija Magdalena posljed-nje 33 godine svoga života. Razgledali smo crkvu--pećinu, pomolili se ispred relikvija svetice, te se uputili natrag u hostel na večeru uz ugodno dru-ženje. Ostatak večeri imali smo slobodno vrijeme.

U jutarnjim satima 16. kolovoza krenuli smo prema Prouilheu, mjestu gdje je Dominik osno-vao prvi samostan sestara dominikanki; razgledali smo unutrašnjost crkve, zapjevali prigodnu pje-smu našem svetom Dominiku te se počastili sla-sticama i prirodnim proizvodima koje rade sestre dominikanke. Nakon fotografi ranja uputili smo se put Fanjeauxa – mjesta gdje je sv. Dominik ži-vio i odakle je zapravo i započeo svoju misiju pro-povijedanja. Tamo smo došli na jednu vrstu „vidi-lice“, odakle smo razgledali to prostranstvo polja i s osmijehom na licima promatrali ravnice kojima je naš svetac kročio. Pri povratku u autobus rado-znalo smo promatrali procesiju posvećenu svetom Roku čiji se blagdan slavio taj dan. U večernjim satima stigli smo u Lourdes, smjestili se u smještaj kod sestara dominikanki, a ostatak večeri smo bili slobodni za samostalan obilazak grada.

Sutradan, nakon sv. mise i doručka uputili smo se prema svetištu Gospina ukazanja gdje smo za-jedno izmolili križni put zaustavljajući se i promi-šljajući svaku postaju.

Ručak smo imali u samostanu, a poslijepodne smo imali zajedničku molitvu svete Krunice u bli-

43


Sljedeće jutro, dok su klauzurne sestre domini-kanke završavale svoju jutarnju molitvu, mi smo imali svetu misu na mjestu gdje je rođen sv. Do-minik. Krenuli smo u obilazak samostana u ko-jem smo odsjeli, a onda smo se uputili prema mje-stu Santo Domingo de Silos.

Dok je majka sv. Dominika Ivanica bila trud-na, usnula je neobičan san u kojem je rodila crno-bijelog psića s upaljenom bakljom u ustima. Otiš-la je u ovo mjesto kako bi saznala značenje tog sna. Monah joj je na to rekao da će dobiti sina koji će svojim svetim životom i naukom zapaliti svijet. Ivanica je iz zahvalnosti odlučila sinu dati ime Dominik, po svecu iz Silosa. Posjetili smo jedan benediktinski samostan, ali i mali nacionalni park gdje smo uživali u prirodnim ljepotama.

Još jedno bitno mjesto iz života sv. Dominika je i grad Osma. Tamo je sv. Dominik djelovao kao svećenik, a biskup Martin ga je imenovao kanoni-kom i pomoćnikom u katedrali nakon što je uvi-dio njegovu svetost. Mi smo obišli gotičku kate-dralu u kojoj je djelovao, ali i prošetali gradom u kojem je Dominik proveo svoju mladost.

Mislim da je svatko od nas doživio prekrasne trenutke u domovini sv. Dominika te da ćemo ovo pamtiti cijeli život. „Dominiče, dobri oče. U Castilli ti se rodi, al vjekovima živiš s nama, kao zvijezda ti nas vodi“.

Italija

Rano u subotu smo ostavili još usnulu Calerue-gu. Posljednji pogled na to mjesto iz kojeg smo se uputili našim kućama puni emocija. Cijeli dan smo se vozili do Cannesa gdje smo prenoćili. U nedje -lju smo nastavili put prema Bolonji. Uz laganu vož-nju i razgledavanje Azurne obale u popodnevnim satima smo stigli na prenoćište pokraj Bolonje.

Konačno ponedjeljak. Ponovni susret sa sv. Dominikom. Ovaj put na njegovu grobu. Mislim da nam svima u ušima odzvanjaju njegove riječi koje je uputio braći na času svoje smrti: „Bit ću vam korisniji kad odem s ovog svijeta, nego dok sam s vama“. S vjerom da će i nama biti koristan, na njegovu grobu smo slavili sv. misu, uputili svo-je osobne molitve, zamolili ga za blagoslov i da nas zagovara kod nebeskog Oca.

44


S tom nadom, nakon devet dana hodočašća, uputili smo se našim kućama. Na kraju smo svra-tili u veliki trgovački centar, gdje su djevojke došle

na svoje. Bilo je ovo jedno nezaboravno hodočaš će s dragim ljudima i zahvaljujemo svima koji su nam to omogućili.

Mia Antoš i Lea Marušić

HRVATI NA MEĐUNARODNOM SUSRETU

U Toulouseu je od 16. do 20. srpnja održan XII. međunarodni susret dominikanske mla-

deži sa 170-ak mladih i njihovih voditelja iz više od 20 zemalja svijeta. Hrvatsku je predstavljalo osam mladih iz „DOME“ koja djeluje pri župi bi. Augustina Kažotića na Peščenici i njihov duhov-nik i župnik fr. Marko Bijelić.

Bilo je beskrajno milosno u velikoj jubilejskoj godini, kad se slavi 800 godina Reda propovjedni-ka, biti na mjestima gdje je sv. Dominik sve zapo-čeo i hodati njegovim putovima. U pet dana sudio nici su obišli u Toulouse nekada prvo sjedi-

šte dominikanaca i predivan samostan i crkvu Jako binaca koja je do Francuske revolucije pripa-dala dominikancima, te imali razne radionice u Centru sv. Tome. Iz Bologne im se preko Skypea javio i učitelj Reda fra Bruno Cadoré. Bili su i u čarobnom gradiću Fanjeauxu gdje je sv. Dominik nekoliko godina živio, Prouilheu gdje je osnovao prvi ženski samostan, Montrealu te Carcassoneu. Upoznali su toliko raznih mladih i njihove kul-ture te su na kraju bili svi kao jedno.

Laura JagodićGlas Koncila LV, br. 32, 7. kolovoza 2016., str. 29.

45


VISOČANI HODOČASTILI NA GROB SV. DOMINIKA

kođer ostvaruje lijepu i kvalitetnu suradnju. Tije-kom hodočašća mlade je hodočasnike duhovno vodio fr. Gabriel Matej Baćak, koji je nadahnuto govorio o liku i djelu sv. Dominika te sv. Vinka Fererskog. S bogatom kulturno-povijesnom bašti-nom Bologne hodočasnike je upoznala Ana Bu-ljat, tajnica provincijala Ante Gavrića.

Prvi dan hodočašća u Bologni započeo je po-sjetom bazilici sv. Dominika. Tamo je hodočasni-ke srdačno dočekao provincijal fr. Anto Gavrić te ih proveo tamošnjim samostanom dominikanaca i bazilikom, a zatim je na grobu sv. Dominika za hodočasnike predvodio sv. misu. U bazilici je ho-dočasnike primio i Učitelj Reda propovjednika Bruno Cadoré. Hodočasnici su Učitelju Reda

Dvadesetak mladih iz župe Presvetog Trojstva Visoko, okupljenih u dramsku družinu

„Ozana“ koja postavlja na scenu događaje iz živo-ta dominikanskih svetaca i blaženika, hodočastilo je 19.-20. srpnja 2016. u talijanski grad Bolognu na grob utemeljitelja Reda propovjednika, sv. Do-minika. Hodočašće je organizirala Hrvatska do-minikanska provincija na čelu s provincijalom fr. Antom Gavrićem, a nastavak je uspješne suradnje dramske družine „Ozana“ i Reda propovjednika.

U pratnji hodočasnika bio je voditelj dramske družine „Ozana“ Tibor Martan te Jasna Jež, vodi-teljica dječjeg crkvenog zbora „Gabrijel“ i Du-bravka Baneković, tajnica KUD-a „Braća Radić“ iz Visokog s kojima dramska družina „Ozana“ ta-

46


ukratko predstavili svoj dramski rad te otpjevali pučke hrvatske hodočasničke napjeve, a za sjeća-nje na zajednički susret darovali su mu sliku svoje

zaštitnice blažene Ozane Kotorske te „pušleke“ papirnatog cvijeća – simbol Hrvatskog zagorja.

Drugog dana hodočašća hodočasnici su posje-tili katedralu sv. Petra, baziliku sv. Stjepana (tzv. „Sedam crkava“) s benediktinskim samostanom te baziliku sv. Petronija, zaštitnika grada Bologne. U kratkom slobodnom vremenu toga dana hodoča-snici su prošetali središtem Bologne u pratnji pro-vincijala fr. Ante Gavrića te mu tom prigodom za-hvalili na mogućnosti da u godini Jubileja Reda propovjednika i u vrijeme Opće skupštine Reda borave u Bologni i pohode grob sv. Dominika.

Tibor Martan

HODOČAŠĆE BLAŽENOJ OZANI U KOTOR

stotoj godišnjici postojanja Reda propovjednika, blažena Ozana je nadahnuće koje i danas osvje-žava kršćanski svijet jugoistočne Europe. Uvjerio sam se u to dok sam pred blaženičinim tijelom molio, posebno za jedinstvo svih kršćana, jedin-stvo koje je blažena Ozana svojim životom propo-vijedala i svjedočila.

Kraj mene se zaustavio pobožni pravoslavac imenom Sretan koji se s velikim poštovanjem na-

Hodočastiti na milosna mjesta gdje su sveci u svome smrtnom i neraspadnutom tijelu osta-

vili mali odraz vječnosti, iznimna je čast, a kudi-kamo je ta čast ljepša i slađa kada se hodočasti sve-cima svoga podneblja i dominikanskoga reda.

Na jedno takvo hodočašće, uputio sam se u ne-djelju 6. studenoga 2016. velikoj ekumenskoj sve-tici i nebeskoj zagovornici svih slavenskih naroda, dominikanskoj blaženici Ozani Kotorskoj. O osam-

47


klonio i pomolio pred tijelom blažene Ozane. Gospodin Sretan mi je nakon molitve sretno i oduševljeno pričao o blaženoj Ozani. „Kao pravo-slavac, redovito se dođem pomoliti u hram svete Marije, pred tijelom svetiteljke Ozane.“

Upitah ga, pomalo znatiželjno i dobronamjer-no, kako to da ju on, kao pravoslavac, tako časti. Reče mi: „Bog je jedan i svi su svetitelji to svjedo-čili. Da barem to shvate oni na vrhu Crkava pa da se svi ujedinimo. Kud ćeš ljepše od toga.“ Kao i Ozana, tako i Sretan zna samo za „Boga kršćana“,

jednoga Boga kojeg je i Ozana tražila i zbog kojeg je tako silno čeznula za Kotorom, jer je tamo, kako joj je majka govorila, „slika Boga kršćana.“

Kotorski zaljev, bogat je najsjajnijim odsjajima svetosti, tako da sam posjetio i blaženog Gracija iz Mula, baš na prvi dan trodnevne priprave za nje-gov blagdan. Izvrsni primjeri svetosti kotorskog zaljeva, trebali bi nadahnjivati posebno katolički puk u Hrvatskoj da se ne smiju zaboraviti sveci, ali i malobrojni katolici u kotorskom zaljevu. Kad bi se češće posjećivali sveci i blaženici Kotora, onda bi i katolici u Kotoru osjetili brigu Hrvata za njih.

To je, kako mi se čini, i tiha čežnja Kotorana, ali i njihovog biskupa, mons. Ilije Janjića, velikog štovatelja blažene Ozane, koji se zdušno i očinski brine za katolike u Crnoj Gori. Moram ovdje napo menuti da me biskup Janjić, poput pravog pastira, objeručke primio i brinuo o meni za mog jednodnevnog boravka u Kotoru. U Godini milosr đa, djelima je pokazao milosrđe, baš poput velike kotorske zaštitnice Ozane, koja je brinula o svima, a najviše o onim najugroženijim i naj-siromašnijim.

Naime, dok sam razgovarao s biskupom, on je triput silazio otvarati vrata svoga biskupskog dvora kako bi pomogao potrebnima. Premda biskup, za koje se obično među pukom misli da uživaju u ča-stima i lagodnom životu, mons. Ilija Janjić je jed-nostavan i pristupačan svakome te uvijek spreman pomoći i porazgovarati kome god je to potrebno.

Hodočašće u Kotor je bilo plodonosno za mene. Ozana i dalje bdije nad Kotorom i njenim stanovnicima, a i ja sam osjetio dašak njene bri-žljivosti. Za kraj, neka riječi pjesme Velimira De-želića starijeg bude molitva za budućnost: „Anđele bijeli s gorkih Crnih Gora, sjaji nam svjetlo s neba u visini, daj da se narod vjerom ujedini.“

Fr. Ivan Gavranović, OP

48


BLAGOSLOV KAPELICE BL. AUGUSTINA KAŽOTIĆA

Čast svecu može iskazati svaki prolaznik jer je kapelica okrenuta prema ulici. Blagoslovu su pri-sustvovali ovogodišnji svečanozavjetovanici koji su u to vrijeme u samostanu sv. Križa na Čiovu imali duhovne vježbe. Kapelicu je blagoslovio fr. Mirko Vlk, a blagoslovu su nazočili i župnik don Stipe Žuro, kao i rodbina i susjedi. Nakon blago-slova druženje se nastavilo u lijepom i gostoljubi-vom domu obitelji Živković.

Na prvi dan trodnevne priprave za blagdan Augustina Kažotića, u nedjelju 31. kolovoza

2016., u Mastrinki na otoku Čiovu blagoslovljena je zavjetna kapelica s kipom bl. Augustina. Kape-licu je na zidu svoga dvorišta dala izgraditi obitelj Živković, a kip bl. Augustina Kažotića koji se u njoj nalazi poklonio je fr. Ante Kazoti. Ulica u ko-joj se zavjetna kapelica nalazi nosi ime prvog hr-vatskog blaženika pa je i to jedna od poveznica i razloga njene izgradnje upravo na tom mjestu.

OLTAR U GOSPINU SVETIŠTU NA KONDŽILU UZ JUBILEJ REDA

U subotu, 29. listopada 2016., u središnjem Gospinu svetištu Vrhbosanske nadbiskupije

na brdu Kondžilu u Komušini kod Teslića vrh-bosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić pred-slavio je svetu misu i posvetio novoizgrađeni vanj-ski oltar toga svetišta. U oltar su ugrađene relik vije sv. Ivana Pavla II., pape.

U jutarnjim satima ispred župne crkve u Ko-mušini, nakon uvodnog obreda koji je predvodio izaslanik Hrvatske dominikanske provincije fr. Anto Gavrić, svečana procesija sa čudotvornom slikom Gospe Kondžilske uputila se prema zavjet-nom brdu Kondžilu gdje je kardinal Puljić pred-slavio misu, uz koncelebraciju 27 svećenika. Na misi je sudjelovalo oko 2000 vjernika hodočas-nika. Liturgijsko pjevanje predvodio je zbor župe sv. Ante Padovanskoga iz Žepča.

Vanjski oltar darovali su Hrvatska dominikan-ska provincija Navještenja B. D. Marije i obitelj Gordana Bule iz Zagreba prigodom godine Jubi-leja 800. obljetnice dominikanskog reda čiji su članovi od samih početaka djelovali i u Bosni.

Proteklih godina Hrvatska dominikanska pro-vincija podržavala je projekt solidarnosti u izgrad-nji Gospina svetišta na Kondžilu. Srpske snage su župe komušanskog kraja u gornjem toku rijeke Usore u proteklom ratu sravnile sa zemljom, a hr-vatsko pučanstvo protjerale pred samu Veliku Gospu 1992. godine. Dominikanski samostani, župe i misije koje vode dominikanci svojim su se prilozima pridruživali toj akciji solidarnosti.

49


U svetištu se čuva i pobožno štuje vrlo stara i ču-dotvorna slika Djevice Marije na nebo uznesene. Projekt nade, kako ga je nazvao kardinal Vinko Pu-ljić, trebao bi pridonijeti povratku i životu u Ko-mušini, usorskom kraju i cijeloj Nadbiskupiji. Sam je kardinal Puljić pozvao da „naša generacija ostavi svijetli trag za budućnost dobrotvornom vjerom“ te da to ovaj put bude „kroz zajedništvo izgradnje Gospina svetišta u Komušini na Kondžilu“.

U Gospinu svetištu Kondžilo priređuju se tri godišnja hodočašća na razini Nadbiskupije. Prvo je na posljednju nedjelju u svibnju za susret mla-dih Vrhbosanske nadbiskupije, drugo je središnje hodočašće za Veliku Gospu koje okuplja više dese-taka tisuća hodočasnika i treće na posljednju su-botu u listopadu povodom završetka listopadskih pobožnosti.

BLAGOSLOVLJEN VITRAJ SVETOG DOMINIKA I PRIMANJE U SVEĆENIČKO BRATSTVO SV. DOMINIKA

Na blagdan Male Gospe, 8. rujna, u crkvi i sve-tištu Presvetoga Srca Isusova u Pećinama

(Novi Travnik, BiH), fr. Anto Gavrić, tadašnji provincijal, blagoslovio je nove vitraje sv. Domi-nika, kraljice Katarine Kosače i Petra Barbarića, rad akademskoga slikara Ante Mamuše. Vitraj s likom kraljice Katarine darovao je dominikanski samostan u Dubrovniku.

Tom je prigodom dominikanski provincijal primio u Svećeničko bratstvo svetog Dominika dva biskupijska svećenika: don Donalda Markovi-ća (rođ. 1974.), župnika župe Pećine i vojnog ka-pelana u Travniku te prof. dr. sc. Pavu Jurišića (rođ. 1958.), kanonika Stolnoga kaptola vrhbo-sanskog, profesora pedagogije i katehetike na Ka-toličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu, biv-šeg dekana toga Fakulteta i postulatora kauze slu-ge Božjega Josipa Štad lera. Oni su nakon provin-cijalove propovijedi položili zavjete da će do kraja života živjeti prema karizmi sv. Dominika i pravi-lima Svećeničkoga bratstva sv. Dominika. U znak te povezanosti primili su dominikanski križ.

Na slavlju su sudjelovali još prior dominikan-skoga samostana iz Dubrovnika fr. Matijas Farkaš, učitelj sjemeništaraca i postulanata iz Splita fr. Peta r Galić, dominikanski bogoslov iz župe Pećine fr. Ilija Lešić te još nekoliko okolnih svećenika.

U okviru proslave Jubileja 800. obljetnice do-minikanskog reda provincijal je darovao župi i blagoslovio mali kip bl. Augustina Kažotića, prvo-ga hrvatskoga blaženika, koji će biti postavljen u crkvi kod vitraja sv. Dominika.

50


PRIMANJE NOVIH ČLANOVA I POLAGANJE JEDNOSTAVNIH ZAVJETA U DOMINIKANSKOM LAIČKOM BRATSTVU

„BLAŽENA OZANA“

godinu kušnje, a to su: brat Franjo Rožić i sestra Rita Prskalo.

Provincijal je u svojoj propovijedi istaknuo važnost nasljedovanja Krista onako kako je to či-nio sv. Dominik u sredinama i na mjestima gdje laici djeluju. To su mjesta gdje svećenici do njih ne mogu stići ali zato su laici pozvani da u tim mjestima pronose evanđelje mira. Provincijal je istaknuo kako ovaj događaj neće promijeniti nji-hovu svakodnevnicu, već ovaj događaj mora mije-njati pogleda na tu svakodnevnicu.

Neka im Gospodin pomogne, a zagovor sv. oca Dominika prati da budu pravi propovjednici evanđelja i nasljedovatelji Isusa Krista!

Fr. Dominik Štefulić, OP

Pod večernjom misom koju je predvodio o. provincijal Slavko Slišković tri sestre završivši

novicijat položile su jednostavne zavjete na tri go-dine. A to su sestra Klara Alvir, sestra Ozana Čiba-rić i sestra Katarina Čibarić. Laičko bratstvo boga-tije je za dva nova člana koji su ušli u novicijat,

BOŽIĆ U CIBONI

Pod pokroviteljstvom Grada Zagreba u surad-nji sa Zagrebačkom nadbiskupijom, Košar-

kaškim klubom Cibona, Ustanovom za upravlja-

nje sportskim objektima, Centrom za kulturu i informacije Maksimir te Hrvatskom radiotelevizi-jom 26. prosinca 2016. godine održan je tradicio-

51


nalni koncert „Božić u Ciboni“. Okupio je više od tisuću izvođača: vrhunske glazbenike, zborove i Božićni orkestar te recitatore.

Dugogodišnja urednica i scenaristica koncerta je voditeljica Lejdi Oreb koja je ove godine – u godini proslave Jubileja Reda propovjednika – obojila koncert upravo dominikanskom bijelom bojom. Mnogi su dominikanci i dominikanke prisustvovali ovom događaju te aktivno sudjelova-li u programu recitacijom i pjesmom.

Božićne pjesme izveli su: Renata Sabljak i Zvjezdice, Antonela Doko, Boris Ćiro Gašparac, Mateo Pilat, Dino i Karla Miklaužić, Cantus Ante

Omnia i Lidija Horvat, Josipa Lončar, Jana Pogr-milović i Filip Filipović uz dominikance, Ervi n Baučić, Damir Kedžo, Zoran Tomaić, Đani Mar-šan, Gazde, klapa Ošjak, Lela Kaplovitz, Dani jela Pintarić, Josipa Otahal te Ante Kazoti. Svi izvođa-či na kraju su zajedno otpjevali „Narodi nam se“.

Koncertu su prisustvovali crkveni dostojan-stvenici i brojni predstavnici društvenoga života. Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić u svojoj je čestitki istaknuo da taj koncert postaje hrvatski općenacionalni događaj.

Uredništvo Fotografi je: Marija Belošević

52


HRVATSKI DOMINIKANCI I DOMINIKANKE NA JUBILEJSKOJ IZLOŽBI REDA

Povodom svečanosti 800. obljetnice domini-kanskog Reda u prosincu 2016. u Samostanu

Svete Sabine u Rimu svečano je otvorena izložba Reda. Izložba pod naslovom AUGURI između osta-log predstavljala je istaknute članove Reda propo-vjednika, kako u povijesnom tako i u geografskom kontekstu aktualne dominikanske prisutnosti.

Autori izložbe (dominikanci iz Belgije, Kolum-bije i Njemačke – Alain Arnould, Fanklin Buitrago i Ulrich Engel) uspjeli su okupiti nekolicinu čla-nova Reda kao autore pojedinih radova: od braće

svećenika umjetnika, sestara odnosno laika člano-va dominikanske obitelji.

Među dominikancima koji su svojim radovima sudjelujelovali u izložbi bio je i naš subrat fr. Mar-ko Bobaš OP, koji je predstavljen reljefom u drvu s prikazom sv. Dominika. A našu prvu hrvatsku blaženicu nacrtao je poljski dominikanac Zbig niew Krysiewicz. Tekst o bl. Ozani Kotorskoj u katalo-gu izložbe potpisuje fr. Frano Prcela.

Izložba je bila otvorena do 24. siječnja 2017.

IZLOŽBA „VINKO DRAGANJA OP“

U sklopu proslave 800. obljetnice Reda propo-vjednika te o 160. godišnjici rođenja i 90.

godini preminuća splitskog dominikanca i slikara fr. Vinka Draganje, u splitskome samostanu 23. studenoga 2016. bila je otvorena izložba u galeriji koja nosi njegovo ime. Izložba je bila otvorena do 6. siječnja 2017. Na izložbi je bilo prikazano 35 njegovih slika koje se čuvaju u samostanu. Posjeti-telji su mogli razgledati i postere o restauriranju izloženih slika – autorica Lane Kekez, Julije Baćak i Kristi ne Krivec, licenciranih konzervatorica-re-sta u ratorica koje su izvele konzervatorsko-restau-ratorske radove na slikama.

Restauratorski radovi na Draganjinim slika-ma trajali su od 2013. do 2016. godine. Projekt je bio dio cjelovitoga programa popisivanja i za-štite pokretnih predmeta i umjetnina iz crkve sv.

Katarine i samostana dominikanaca koji je po-krenuo i vodio Konzervatorski odjel u Splitu. Konzervatorsko-restauratorski radovi na slikama fi nancirani su sredstvima Ministarstva kulture u okviru programa zaštite i očuvanja pokretnih kulturnih dobara. U prosincu 2016. javnim pre-davanjem pod naslovom Fr. Vinko Draganja OP – analiza opusa i konzervatorsko-restauratorski za-hvat Ivana Svedružić Šeparović, viša savjetnica pri Konzervatorskom odjelu Ministarstva kultu-re u Splitu i Lana Kekez, konzervatorica-restau-ratorica predstavile su javnosti radove na Draga-njinim slikama.

Djela iz zbirke objavljena su i u katalogu „Fr. Vinko Draganja OP“ kojega su priredili fr. Ivan Iko Mateljan, OP, voditelj Galerije, i Ivana Sve-družić Šeparović.

53


ODRŽAN 8. SUSRET HRVATSKOGA DUHOVNOGA KNJIŽEVNOGA STVARALAŠTVA

U velikoj dvorani Hrvatskoga doma u Križevci-ma u subotu 3. prosinca 2016. održana je za-

vršna svečanost 8. Susreta hrvatskoga duhovnoga književnoga stvaralaštva „Stjepan Kranjčić“ na ko-joj su, nakon što je prethodno proveden natječaj, dodijeljene nagrade, više je književnih radova jav-no izvedeno te je predstavljen zbornik najuspje-lijih radova „Darežljivo srce“. Riječ je o jedinom nacionalnom književnom natječaju i susretu za književnost protkanu kršćanskim vrednotama u kratkim književnim vrstama: poeziji, kratkoj pri-či, putopisu, eseju i monodrami.

Susret je započeo misnim slavljem u župnoj crk vi sv. Ane koje je, uz koncelebraciju nekoliko svećenika te uz pjevanje župnoga zbora, predvo-dio dominikanac dr. fr. Anto Gavrić. Dva dana uoči 98. godišnjice rođenja dr. Stjepana Kranjčića po kojemu Susret nosi ime, dr. Gavrić je u propo-vijedi govorio o Kranjčićevu književnom stvara-laštvu, o tome kako je u svojoj poeziji, prozi i teo-loškim meditacijama pisao o važnosti darežljivo-sti, dara i darivanja kroz prisutnost, o važnosti sit-nica u životu u hodu prema svetosti te o uzornim svećenicima kao o daru vjernicima.

Nakon mise je održan književni susret na ko-jem su dodijeljene nagrade, a više je radova javno izvedeno u interpretaciji dramskih umjetnika Mladene Gavran i Dubravka Sidora. U glazbe-nom dijelu programa nastupio je Vokalni sastav „Allegro“, a voditeljica je bila Tanja Baran.

Pokrovitelj nagrade za poeziju bila je Hrvatska kapucinska provincija, za kratku priču Glas Kon-cila, koji je i nakladnik zbornika „Darežljivo srce“, za putopis Veritas – Glasnik sv. Antuna Pado vanskog, za esej Hrvatska karmelska provin-cija i za monodramu već tradicionalno Hrvatska domini kanska provincija. U žanru monodrame prvo nagrađenim je proglašen rad „Na izvoru“ au-torice Nedjeljke Andrić iz Slavonskog Broda, druga je nagrada dodijeljena Tomislavu Šovago-viću iz Zagreba za monodramu „Čovjek s istro-šenim sandalama“, a treća nagrada Željku Bajzi iz Zagreba za monodramu „Slike mojega živlenja“. Nagrade je u ime Provincije uručio odgojitelj do-minikanskih bogoslova fr. Domagoj Augustin Polanščak.

FR. DOMAGOJ A. POLANŠČAK POSJETIO NIGERIJU

Izvještaj o putovanju u Nigeriju započeo bih službenom državnom krilaticom Savezne Repu-

blike Nigerije: „Jedinstvo i vjera, mir i napredak“ (Unity and Faith, Peace and Progress). Ova krilati-ca, prema očekivanju, ne poklapa se u cijelosti sa stvarnošću, ali to nije ništa neobično. Naime, malo koja država u cijelosti i bez ostatka ostvaruje svoja temeljna načela, pa tako krilatica Sjedinje-nih Američkih Država glasi: „U Boga se uzdamo“ (In God we trust). Sapienti sat!

No, vratimo se Nigeriji i njezinim idealima. Nigerija ima najviše problema s mirom, nešto ma-nje s jedinstvom i napretkom, a najmanje s vje-rom. Nakon sporazuma s Velikom Britanijom, Nigerija je 1960. godine proglasila neovisnost. Od tada pa sve do danas ova zapadnoafrička drža-va suočava se, u manjoj ili većoj mjeri, s politič-kom nestabilnošću koju izazivaju povremeni et-nički i vjerski sukobi, političke ambicije vojnog vodstva te suparništvo pojedinih saveznih država i

54


središnje vlasti (sporna je raspodjela prihoda od iskorištavanja nafte). Danas na sjeveroistoku drža-ve djeluje također zloglasna islamistička grupa Boko Haram, dok su razbojništva i otmice u odre-đenim dijelovima Nigerije učestala pojava.

U Nigeriji živi oko 500 etničkih grupa koje imaju različite običaje i govore različite jezike. Naj-brojnije etničke grupe su Hausa, Yoruba, Igbo i Fu-lani koje čine više od 70 % ukupne populacije. Službeni jezik je engleski, dok se kao strani jezik uglavnom uči francuski. Nigerija je najmnogoljud-nija zemlja Afrike, sedma je po broju stanovnika na svijetu i ima jedan od najvećih nataliteta. Godine 1971. u Nigeriji je živjelo 55 milijuna stanovnika, danas ih živi više od 180 milijuna, a procjenjuje se da će Nigerija 2050. biti treća najmnogoljudnija zemlja svijeta, s oko 400 milijuna stanovnika.

U gradovima živi oko 50 % nigerijskog stanov-ništva. Glavni grad je Abuja (cca tri milijuna sta-novnika), dok je najveći grad Lagos (cca 27 mili-juna stanovnika). Ostali veći gradovi su Kano, Ibadan, Kaduna i Port Harcourt.

Velike su ekonomske i socijalne razlike između ruralnog, siromašnog sjevera (glavninu poljopri-vredne proizvodnje čine kakao, kokosov orah, pa-muk, žitarice, palmino ulje, meso, drvo i riba) i naftom bogatog juga (Nigerija je jedan od najzna-čajnijih svjetskih proizvođača nafte).

Novčana jedinica je nigerijska naira, pri čemu je 1000 naira oko tri eura. Cijene domaćih proizvoda su razmjerno jeftine, dok je strana roba cijenom jednaka našoj, a ponekad čak i skuplja, pa tako jed-na velika obična pizza u međunarodnom prehram-benom lancu košta oko 3000 naira (cca 60 kn).

Jedan od najvećih problema nigerijskog dru-štva je raširena korupcija. Ipak, demokratizacija političkog sustava u posljednjih dvadeset godina i planska borba protiv korupcije ulijevaju nadu. Nigerija je zemlja ogromnog potencijala (ljudski i prirodni resursi) i nalazi se, uz sve poteškoće, na putu snažnog razvoja. Predviđa se da će Nigerija 2050. godine biti među dvadeset zemalja svijeta s najvećim ukupnim BDP-om.

Rekao sam da Nigerija ima najmanje proble-ma, u određenom smislu, s vjerom. Naime, nige-rijci su vrlo pobožni ljudi. Po vjeri su kršćani (cca 49 %), muslimani (47 %) i pripadnici autohtonih afričkih religija (cca 4 %). Muslimani žive uglav-nom na sjeveru Nigerije, dok je južni dio zemlje većinom kršćanski. Među kršćanima katolika ima cca 15 %, dok ostatak čine tzv. neovisni kršćani, anglikanci i protestanti.

Nigerijski duh ne progovara samo kroz njiho-vu pobožnost, već i kroz njihovu kulturu i običa-je. Razvijena je usmena književnost koja svjedoči o načinu života, povijesti i etničkim religijama. Pripovijedanje priča namijenjeno je zabavi i odgo-ju, uključuje publiku koja sjedi uokrug i sudjeluje pjevanjem, ritmičkim praćenjem priče, plesom te zapitkivanjem pripovjedača. Pisana književnost je međunarodno priznata, pa su tako nigerijski pisci Ch. Achebe i W. Soyinka stekli svjetsku slavu. Achebe je napisao svjetski bestseler „Sve se raspa-da“ (1958.), dok je Soyinka prvi afrički pisac do-bitnik Nobelove nagrade za književnost (1986.).

Duh nigerijskih ljudi najbolje se može doživje-ti u neposrednom susretu s njima. Njihova jedno-stavnost i prostodušnost osvajaju zapadnog čovje-ka. To su ljudi velikog srca i velikog osmijeha. Vole život i raduju se životu, bez obzira na sve. To je vidljivo na ulicama Lagosa gdje prometnici re-guliraju promet plesnim pokretima, u trgovinama gdje spontano započinjete razgovor s trgovcem ili s jednim od brojnih kupaca, u crkvama koje su is-punjene šarenilom boja, zvukova i skladnih po-kreta. Ponekad se čini da je dovoljno samo sjesti i promatrati to mnoštvo, pa imate o čemu razmiš-ljati i čemu se diviti.

55


Tijekom svoga boravka u Nigeriji najveći dio vremena proveo sam u Lagosu. Grad je ogroman u svakom pogledu. Ulice su uvijek prepune ljudi, a promet je za nas Europljane teško zamisliv i još teže savladiv. Za udaljenost koju ćemo mi u Za-grebu svladati za 30 minuta, u Lagosu će vam tre-bati tri puta više vremena!

Na cestama vrijede samo dva prometna pravila – moraš znati voziti i moraš znati čuvati vlastitu glavu! Nigerijci su vozači instinkta, inteligencije i maksimalne koncentracije. Moram priznati da sam u početku bio prestrašen vozeći se ulicama Lagosa, ali kasnije sam se osjećao sigurno i danas, kao polaznik autoškole, imam ogromno pošto-vanje prema nigerijskim vozačima. Dok se vozite, cijelo vrijeme čujete automobilske trube, ali nisa m vidio niti jednu nesreću!

Dio vremena živio sam s braćom dominikanci-ma u samostanu u Yabi (gradska četvrt u Lagosu). Inače, dominikanci su došli u Nigeriju sredinom XX. stoljeća. Današnja provincija ima samostane u Nigeriji i Gani te nekoliko misijskih zajednica izvan Afrike. Ukupan broj braće sa svečanim za-vjetima je oko 200. Braća u Yabi uglavnom se bave pastoralnim aktivnostima u župi, dok je dio uključen u upravne poslove provincije.

Župa je, naravno, ogromna. Nedjeljom ima se-dam misa i na svakoj misi u prosjeku bude oko 2000 ljudi! Nedjeljna misa nikad ne traje kraće od dva sata, dok središnja župna misa traje više od tri sata. Poslije mise prilaze vam djeca i odrasli, zaustav-ljaju vas, žele vas pozdraviti, traže kratak razgovor ili blagoslov. Krštenja i vjenčanja su uvijek grupna, pa sam tako prisustvovao krštenju više od 20 djece! Sve u svemu, osjeti se snaga života i čiste vjere!

Osim samostana u Lagosu, posjetio sam i do-minikanski samostan u Ibadanu. Ibadan je uda-ljen od Lagosa dva sata vožnje automobilom. Bra-ća dominikanci u Ibadanu vode fi lozofsko-teo-loški institut koji će uskoro postati punopravna sastavnica Sveučilišta u Ibadanu, najstarijeg i naj-uglednijeg sveučilišta u Nigeriji. Samostan u Iba-danu je intelektualno središte provincije, ali i sa-mostan formacije dominikanskih studenata.

Također bih želio istaknuti da braća domini-kanci u Ibadanu imaju farmu na kojoj uzgajaju voće, povrće i žitarice, imaju vlastiti ribnjak te vode brigu o nekoliko različitih vrsta životinja. Dio proizvoda braća koriste za vlastitu upotrebu, a dio proizvoda se prodaje. Farma je vrlo velika, pa je zaposleno i nekoliko laika. I konačno, mož-da i najvažnije, obližnje stanovništvo se na farmi podučava proizvodnji hrane ne bi li se tako moglo samostalno prehranjivati. Ovdje sam se sjetio jed-ne poslovice: „Nemoj potrebitom samo davati ribu, već ga nauči kako se riba hvata“.

U Nigeriji su prisutne i sestre dominikanke. U Lagosu sam posjetio njihova dva samostana. Ma-foloku je dio Lagosa u kojemu sestre žive i vode osnovnu i srednju školu. Imao sam sreću da je na dan moga posjeta bila maturalna večer, pa smo se dobro zabavljali. Drugi samostan nalazi se na rubu grada (gradska četvrt Ajah) i tamo sestre imaju kuću formacije, pa sam upoznao novakinje koje dolaze iz različitih dijelova Afrike. U Ibadanu se-stre vode bolnicu i zajedno sa stručnim osobljem brinu o bolesnicima koji dolaze iz cijeloga grada i pripadaju različitim vjerskim zajednicama.

Na kraju bih želio spomenuti jednu osobu bez koje ovo putovanje ne bi nikako bilo moguće, a to je s. Felicitas Ogechukwu Nwabueze, dominikan-ka koja trenutačno živi i djeluje u našoj domini-kanskoj župi u Petrovču pokraj Celja u Sloveniji. Na sestrin poziv otišao sam u Nigeriju, njezinu domovinu, i dobio priliku da i s vama podijelim ovo dragocjeno iskustvo. Zahvaljujem i svojoj braći dominikancima u Hrvatskoj na svestranoj podršci i strpljenju, a najviše dragom Bogu na sretnom i sigurnom putovanju!

Fr. Domagoj Augustin Polanščak, OP

56


PROSLAVA SVJETSKOG DANA BIOETIKE

teta Sveučilišta u Zagrebu. Osim eminentnih stručnjaka s raznih hrvatskih fakulteta i sveučili-šta, gost predavač bila je i Ksenija Turković, sutki-nja Europskog suda za ljudska prava.

Uvodnu riječ i pozdravni govor uputio nam je prof. dr. sc. Jasenko Marin, prodekan Pravnoga fakulteta, zajedno s doc. dr. sc. Sunčanom Rok-sandić Vidlička s Pravnoga fakulteta, kao i prof. dr. sc. Ana Borovečki, s Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Predavanja o temi „Aktualni problemi u hrvat-skom medicinskom pravu i bioetici“ održali su: prof. dr. sc. Ante Čović s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu: „Integrativna bioetika – su-vremeni izazovi“; prof. dr. sc. Jozo Čizmić s Prav-nog fakulteta Sveučilišta u Splitu: „Razvoj medi-cinskog prava u Hrvatskoj“; prof. dr. sc. Velinka Grozdanić s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci: „Bioetika i osobe s duševnim smetnjama.“

Pitanja koja život pred nas često stavlja okupi-raju naše misli. Neke misli nas napuste vrlo

brzo, ali neke ostaju i utječu na naše razmišljanje, na naše životne stavove, svjetonazor… Pitanje koje bih nazvao „pitanjem svih pitanja“ jest upra-vo sam život – činjenica života i postojanja. Pita-nje je to koje je, možemo reći, prisutno od samog početka čovječanstva i kao takvo u temeljima fi lo-zofi je. Tko sam? Odakle sam? Zašto sam? Kamo idem? …

Dana 19. listopada 2016. po prvi je put obilje-žen svjetski Dan bioetike (UNESCO), i to u Vi-jećnici Pravnog fakulteta u Zagrebu. Hrvatska po-družnica (Croatian UNESCO Chair Unit in bio-ethics) – na čelu s doc. dr. sc. Sunčanom Roksan-dić Vidlička – organizirala je prigodni program: predavanja, rasprave i dvije studentske debate na kojima su sudjelovali studenti Pravnog, Medicin-skog, Filozofskog i Katoličkog bogoslovnog fakul-

57


Kao dio obilježavanja Dana bioetike, održana je i promocija knjige „Hrestomatija hrvatskoga medicinskog prava“ koja predstavlja zbirku člana-ka autora koji su doprinijeli razvoju medicinskog prava u Hrvatskoj.

Na inicijativu prof. dr. sc. Martine s. Ane Begić s Katoličkog bogoslovnog fakulteta sudjelovao sam na proslavi svjetskog Dana bioetike pisanim esejom i u studentskoj debati. Uvod u studentsku debatu održao je primarijus dr. sc. Vladimir Bla-gaić iz KB Sveti Duh (Zagreb) iznoseći dva slučaja koja su se dogodila u praksi i temeljem kojih se pojavljuju otvorena pitanja o kojima su studenti raspravljali s različitih gledišta.

Imajući u vidu razmišljanje o činjenici života kao dara, može se čovjek pokušati staviti u ulogu liječnika koji sudjeluje u samom porodu. Taj liječ-nik sve svoje stečeno znanje, svoje sposobnosti; stavlja upravo u službu života. Međutim, sudje-lujući na proslavi Dana bioetike, primijetio sam kako se liječnici često nađu i u nezavidnoj situa ciji. Prim. dr. sc. Vladimir Blagaić iznio je dvije situa-cije u kojima se on kao liječnik našao u gotovo bez izlaznoj situaciji. Svakako da liječniku nije jed-nostavno pomiriti se s činjenicom kada više ni on, uza sav svoj trud i znanje, ne može ništa učiniti kako bi spasio život. Život se svojim prirodnim putem ugasi. Ono što je protuprirodno jest poba-čaj, no, pitanje primarijusa i studentske debate koja je uslijedila, nije bilo vezano uz pobačaj, nego uz činjenicu da je majka odlučila zadržati i roditi dijete, ali je došlo do medicinskih komplikacija. Bila su postavljena dva pitanja: 1. „Je li dobrobit nerođenog djeteta važnija od prava majke?“ i 2. „Smije li liječnik tijekom poroda staviti prava ne-rođenog djeteta ispred prava majke?“ u kojoj sam i ja sudjelovao. Komentare studentskih debata izni-jeli su: izv. prof. dr. sc. Ana Borovečki (Medicinski fakultet), izv. prof. dr. sc. Hrvoje Jurić (Filozofski

fakultet), prof. dr. sc. Aleksandra Korać Graovac (Pravni fakultet), dr. sc. Aleksandar Maršavelski (Pravni fakultet). Bogatstvo ove debate nije u veli-kim studentskim govorima, u umnosti i snalažlji-vosti samih govornika. Bogatstvo je u raz ličitosti. Uistinu, ugodno je slušati mišljenja s raz ličitih znanstveno-stručnih gledišta oko istoga pitanja. Na izgradnju nam je svima bila razmjena osobnih mišljenja i iskustava, premda se ne moramo slagati s drugom stranom. U tome je ljepota i bogatstvo akademske zajednice, pluralnost mišljenja i među-sobno uvažavanje drugog i drugačijeg mišljenja.

Izlaganje o budućim projektima vezanima uz ljudsko dostojanstvo i ljudska prava iznijela je dr. sc. Svetlana Paramonova (Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu; NEWFELPRO projekt „Bioetika i kazne-no pravo“); „Uloga Europskog suda za ljudska pra-va u postavljanju standarda za zaštitu ljudskih pra-va“, nakon čega je uslijedio prigodni domjenak.

Podijeljene su nagrade, i to za osobu koja je u Republici Hrvatskoj doprinijela razvoju bioetike, te nagrade za najbolje studentske radove na zada-nu temu: „Ljudsko dostojanstvo i ljudska prava.“ U ocjenjivanju studentskih radova sudjelovali su profesori s Pravnog, Medicinskog i Filozofskog fa-kulteta, a moj je rad nagrađen trećom nagradom.

Svakako sam zahvalan prof. dr. sc. Martini s. Ani Begić na ukazanom povjerenju i pruženoj pri-lici za sudjelovanje u ovako značajnom događaju za širu akademsku zajednicu. Susret s kolegama s različitih fakulteta, razmjena mišljenja i sama de-bata obogatili su svakog od nas i donijeli jedno novo iskustvo koje može svakog od nas opleme-niti i zapravo širiti horizonte pojedincu; upravo tomu i služi akademska zajednica; na međusobno obogaćivanje i oplemenjivanje u zajedništvu, u skladu s dominikanskim načelom traženja Istine.

Fr. Marin Golubović, OP

58


OBLJETNICE BRAĆE 2017.

Obljetnica rođenja

Hrvoje Lasić 16. 1. (75.)Tihomir Ilija Zovko 15. 2. (80.)Alojz Ćubelić 1. 4. (45.)Ivo Plenković 10. 5. (80.)Marko Bobaš 18. 6. (65.)Knežević Zvonko 1. 8. (65.)Ante Kovačević 2. 8. (80.)Zvonko Džankić 5. 10. (50.)Veselko Begić 15. 10. (80.)Ljudevit (Josip) Jeđud 2. 12. (80.)

Obljetnica prvih zavjeta

Reginald Klapež 16. 8. (60.)Tihomir Ilija Zovko 16. 8. (60.)Karlo Posavec 4. 5. (55.)Karlo Ćavar 22. 7. (55.)Luka Prcela 22. 7. (55.)Mirko Jagnjić 16. 9. (45.)

Obljetnica svećeničkog ređenjaViktor Arh 29. 6. (50.)Karlo Ćavar 29. 6. (50.)Mate Lukač 29. 6. (50.)

Završena obnova krova na Samostanu sv. Križa na Čiovu

59

v j e s n i k

N OVA I Z DA N J A

PREDSTAVLJENA KNJIGA O ANĐELU MARIJI MIŠKOVU, VJERSKOM I NACIONALNOM PREPORODITELJU

vatski jezik nasuprot postojećoj talijanštini, pa je čak održao i govor u Korčuli nakon oslobođenja od Italije. Iz knjige se može više saznati o crkvenoj i nacionalnoj povijesti tog vremena te zašto je Hr-vatima tada trebao vjerski i nacionalni preporodi-telj kao i o motivaciji fr. Anđelovog djelovanja.

Biskup Uzinić je kazao kako je knjiga, koja ima i cijeli znanstveni aparat jer je nastala kao doktor-ska disertacija, jako pitka za čitanje. Govoreći o Kongregaciji svetih Anđela Čuvara kazao je kako je ona utemeljena zbog vjerskog, ali i kulturnog djelovanja. Njezina zadaća je bila odgoj i obrazo-vanje djevojaka u hrvatskom i katoličkom duhu, što je bilo potrebno u vremenu u kojem je fr. An-đeo živio kada je hrvatski narod bio podijeljen iz-među više država i u kojemu je svaka od tih država že ljela nametnuti svoj jezik i svoju nacionalnost. Danas je djelovanje te kongregacije više vjersko. Fr. Anđeo je promicao i trajno moljenje krunice, osnovao Bratovštinu vječnog ružarija, te je već u prvoj godini bilo 1700 vjernika koji su se uklju čili u molitveni lanac Krunice. Dubrovačka biskupija je tada u tome prednjačila.

Biskup Uzinić je, uz ostalo, govorio i o temama o kojima je fr. Anđeo propovijedao te preporučio sažetke duhovnih vježbi za svećenike onoga vreme-na. Pri tome je naglasio da je fr. Anđeo bio vrlo kritičan prema svećenicima pozivajući ih da auten-tičnije žive svoje svećeničko poslanje. Povezujući to s današnjim vremenom biskup Uzinić je ukazao na razliku svećeničkog djelovanja u politici na sve-ćenički način i na način koji nije primjeren sveće-niku. Svećenik ne može biti nezainteresiran za po-litički život zajednice, ali to treba biti na specifi čan svećenički način. Miškov je djelovao duhovno i kulturno pa čak i politički, ali je uvijek bio i osta-jao svećenik ne izdajući svoje temeljno poslanje.

Knjiga „Anđeo Marija Miškov: vjerski i nacio-nalni preporoditelj hrvatskoga puka (1848.-

1922.)“ autora Zvonka Džankića, predstavljena je u petak, 14. listopada u crkvi Rozario dominikan-skog samostana u Dubrovniku.

O knjizi su govorili mons. Mate Uzinić, dubro-vački biskup, dr. sc. Slavko Slišković, provincijal Hrvatske dominikanske provincije i autor dr. sc. Zvonko Džankić. Voditelj programa bio je prior samostana fr. Matijas Farkaš koji je istaknuo ra-dost što se u 800. obljetnici dominikanskog reda predstavlja i jedna ovakva knjiga. U glazbenom di-jelu gitarist Maroje Brčić izveo je nekoliko skladbi.

Provincijal Slišković je upoznao nazočne sa ži-votom Anđela Marije Miškova i vremenom u ko-jem je on djelovao te je govorio više o drugom di-jelu knjige, odnosno o fr. Anđelu kao spisatelju, prevoditelju, leksikografu i propovjedniku. Kazao je kako je fr. Anđeo odvažno zastupao načela kato-licizma nasuprot sekularizaciji i liberalizmu kao dominantnoj ideologiji društva u procesu moder-nizacije. Nasuprot pokušajima izbacivanja Crkve iz javnog života organizirao je vanjske vjerske ma-nifestacije poput bratovština i vjerskih društva, časopisa i popularizacije osoba na glasu svetosti poput Ozane iz Kotora. Iskazivao je brigu za hr-

60


Anđeo Marija Miškov, propovjednik, pisac, prevoditelj, leksikograf i kulturni djelatnik značaj-na je osoba druge polovice 19. i prvih desetljeća 20. stoljeća u Hrvatskoj. Utemeljio je Kongrega-ciju svetih Anđela čuvara sestara dominikanki (sa sjedištem na Korčuli), Bratovštinu vječnoga ruža-rija i pokrenuo je glasilo „Gospina krunica“.

Knjiga od 576 stranica je podijeljena u dva di-jela koja nose podnaslove: Anđeo M. Miškov, do-minikanac, apostol i organizator te Spisatelj, prevo-

ditelj, leksikograf i propovjednik. Uz sadržaj, krati-ce, autorov proslov, popis izvora i literature, kazalo osobnih imena i bilješku o autoru, te sažetak na engleskom jeziku u knjizi se mogu pronaći i faksi-mili nekih dokumenata iz Miškovljevog života. Na-kladnik knjige je Hrvatska dominikanska provin-cija, knjiga je objavljena u Zagrebu 2016. godine i ovo je njezino prvo predstavljanje javnosti.

Angelina Tadić

Novi broj glasila hrvatskih dominika-naca – Izazov Istine – objavljen je u stu-denom 2016. godine.

U sklopu proslave 800. obljetnice Reda pro-povjednika u splitskome samostanu od stude-nog 2016. do siječnja 2017., u galeriji koja nosi ime fr. Vinka Draganje, bila su izložena djela iz njegove zbirke, a objavljen je i katalog Fr. Vin-ko Draganja OP kojega su priredili fr. Ivan Iko Mateljan, OP i Ivana Svedružić Šeparović.

61

NOVA IZDANJA

U izdanju Glasa Koncila objav-ljena je knjiga fr. Stjepana Krasića, OP Mučeništvo sv. Marka Križev-čanina u povijesnom kontekstu. U toj povijesno-znanstvenoj studiji autor utvrđuje kontekst vanjskih okolnosti koje su dovele do smrti sv. Marka Križevčanina i njegove dvojice kolega.

Dominikanci iz Petrovča (Slovenija) izdali su dvije nove knjige. Jednu o sv. Dominiku Sveti Dominik – Prerok za današnji čas (u hrv. pri-jevodu Sveti Dominik – prorok našeg doba) te Vrzite mreže in odrinite na globoko. Živeti krst in birmo (u hrv. prijevodu Bacite mreže i isplovite u dubinu. Živjeti krštenje i krizmu). Obje knjige je s talijanskog, odnosno francuskog jezika, na slovenski preveo fr. Ivan Arzenšek.

62

v j e s n i k

I N M E M O R I A M

FR. NIKOLA DUGANDŽIĆ (21. 12. 1937. – 19. 1. 2017.)

lu posljednjih mjeseci teške bolesti koju je on strp ljivo podnosio.

Misu zadušnicu u dominikanskoj samostan-skoj crkvi u Splitu predvodio je provincijal Hrvat-ske dominikanske provincije fr. Slavko Slišković, koji je na početku propovijedi rekao kako danas nismo ovdje zato što je fr. Nikola umro, nego zato što je živio, a vjerujemo da i dalje živi te se želimo moliti za njega i s njim biti molitveno povezani! Ukratko je progovorio o njegovu redovničkom pozivu, zavjetima, svećeničkom ređenju i odlasku na američki kontinent u Chicago u kojemu je dje-lovao do povratka u Hrvatsku. U sklopu Misije pokrenuo je hrvatsku subotnju školu, tamburaški zbor, crkveni zbor, nogometni klub „Leteći anđe-li“, a osobit angažman bio je tijekom Domovin-skoga rata kada je organizirao prikupljanje novča-nih i materijalnih sredstava za Domovinu.

Na splitskom groblju Lovrinac u srijedu 25. si-ječnja pokopan je fr. Nikola Dugandžić. Uz nje-gove sestre Radojku i Vidu; braću Marijana i Iva-na, rodbinu i vjernike povezane s dominikanskim samostanom u Splitu na sprovodu su bila brojna braća dominikanci iz Splita, Zagreba, Bola na Braču, Starog Grada na Hvaru, Gruža i Dubrov-nika. Sestre dominikanke iz Korčule, Dubrovni-ka, Splita, Šibenika i Zagreba predvodila je Časna Majka s. Katarina Maglica. Fr. Nikolu su ispratili i drugi redovnici i dijecezanski svećenici.

Sprovodne obrede vodio je fr. Jozo Čirko, žup-nik dominikanske župe Gospe od Ružarija, a pri-godnu homiliju uputio je fr. Luka Prcela, prior samostana koji je govorio o njegovim posljednjim danima ovozemnog života. Ukazao je i na njegove redovničke i ljudske kvalitete te predanu ljubav. Na kraju, zahvalio je svima koji su bili uz fr. Niko-

63


Provincijal je podsjetio kako se Nikola nakon dolaska u Sjedinjene Američke Države prvi puta vratio u Hrvatsku 1991. godine u tijeku demo-kratskih promjena i nakon toga redovito dolazio na odmor. Nakon više pokušaja da mu se nađe za-mjena kako bi se i trajno vratio iz tuđine 2006. godine dolazi u dominikanski samostan u Split gdje je između ostaloga vršio službu supriora, prio ra, knjižničara i arhivara, a na razini Provin-cije bio je član Provincijskoga vijeća.

„Fr. Nikolu sam upoznao par godina nakon njegova prvog dolaska u domovinu,“ rekao je fr. Slavko i dodao: „Putovao je za Neum, ali vrlo uslužno me je dok sam još bio student odvezao do Dubrovnika da bi se potom vratio na svoje odre-dište. Naizgled mala gesta govori o veličini čovje-ka, a takvim se pokazao i tijekom svih naših kasni-jih susreta. Uslužnost, osjetljivost za druge, ljubav prema domovini, ponos na pripadnost domini-kanskom redu… samo su neke odlike koje sam zapazio. Plod je to kako urođenih vrlina, tako i ne lakog životnog iskustva koje je započelo još u dječ-

joj dobi, a koje je opisao u autobiografskom djelu ‘Ovo nije priča. Od Krlovca do Michigana i na-trag’ koje je objavio 2009. godine.

U spomenutoj knjizi pronašao sam opis Niko-lina prvog susreta s američkim kontinentom i no-vim svijetom. Dok je iz zrakoplova promatrao najljepši dio Chicaga „čiju ‘Zlatnu obalu’ opla-kuju valovi Michigana“ on svjedoči da nije ni pri-mijetio kamo dalje lete jer su mu „misli odletjele u ubogo i daleko, ali srcu drago selo Cerno i sićuš-ni izvor Krlovac“, istaknuo je provincijal Slavko i podsjetio na pokojnikove riječi: „Bilo je to munje-vito proživljavanje dviju ‘krajnosti’. Svaka puna svojih čari i svojih veličina. Prvu sam proživio, a druga je evo, preda mnom. Prva je prošlost, a dru-ga je moja budućnost“.

„Vjerujem da je posljednje vrijeme fr. Nikolina života bilo slično. Dok je proživljavao križni put i razmišljao o tome kako je živio, misli su išle pre-ma Očevom domu i susretu s novim svijetom. Po mirnoći kojom je to prihvaćao, vjerujem da je na-išao na izvor koji je dublji od Krlovca i širi od

64


Michigana – izvor Božje ljubavi“. Zatim je govo-rio o drugom dijelu fr. Nikolina života koji nas je okupio, a to je život u skladu s riječima sv. Pavla: „Nećemo da budete u neznanju, braćo, doista, ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, onda će Bog i one koji usnuše u Isusu, privesti zajedno s njime.“ (1 Sol 4,13-14). „Mi vjerujemo tim riječi-ma, kao Isusovu obećanju: ‘Neka se ne uznemiru-je srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao: ‘Idem pripraviti vam mjesto’?’ (Iv 14,1-2). Vjerujemo da je u jednom od njih i fr. Nikola. On je nakon prvog povratka u domovinu posjetio rodnu kuću koja je prema njegovim rije-

čima ‘ostala bez ljudske brige, ali još uvijek prkosi olujama vremena’ te je našao kako na zidu još uvi-jek stoji raspelo i slika nabožnog sadržaja i zaklju-čio: ‘U ovoj je sobi nekada bujao zemaljski život, a danas su tamo još uvijek simboli vječnosti’.

U našem dragom fr. Nikoli Dugandžiću nekad je bujao zemaljski život tijekom kojega je kao do-minikanac nastojao biti simbol vječnosti. Simbol je nestao, a nastupila je vječnost. Molimo Gospo-dina da njegovo nastojanje nagradi, slabosti mu oprosti i primi ga u svoje Kraljevstvo istinske slo-bode kojoj je tijekom cijeloga života težio“, za-ključio je fr. Slavko Slišković, provincijal.

Fr. Nikola Dugandžić, OP rođen je 21. prosinca 1937. godine u Cernu u župi Krista Kralja, Čit luk, Bosna i Hercegovina, od oca Ilije i majke Luce, rođ. Primorac. Gimnaziju je pohađao u Ljubuškom (Hercegovina), a klasičnu gimnaziju u Bolu na Bra-ču gdje je maturirao 1958. godine. Vojni rok služio je od 1958. do 1960. godine. Iste godine polaže jednostavne zavjete u Redu propovjednika (19. 8. 1960.), a svečane zavjete 27. 9. 1963.

Studij fi lozofi je pohađa na Visokoj dominikan-skoj bogoslovnoj školi u Dubrovniku, a tri godine

teologije na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Za svećenika je zaređen u zagrebačkoj katedrali 29. 6. 1965. godine polaganjem ruku kardinala Franje Šepera. Mladu misu prikazuje u Chicagu 25. 7. 1965. godine. Četvrtu godinu teo-logije pohađa na Dubuque Universityju, u Iowi, SAD (odjel Dominikanski teološki fakultet). Na Loyola Universityju, u Chicagu, pohađa predme-te iz sociologije od 1967. do 1969.

Od 1981. do 2006. godine bio je župn ik Hr-vatske katoličke misije Anđela Čuvara u Chicagu, odnosno Blaženog Alojzija Stepinca (od 1998.). U sklopu Misije pokrenuo je i hrvatsku subotnju školu te osnovao tamburaški i crkveni zbor. Budu-ći da je jako volio sport, u sklopu Misije osnovao je nogometni klub „Leteći anđeli“ u kojemu je ak-tivno sudjelovao do svoje 69. godine. Godine 2006. vraća se u domovinu u dominikanski samo-stan u Splitu gdje je živio i radio do 2017. godine.

Umro je u četvrtak 19. siječnja u Samostanu sv. Katarine Aleksandrijske u Splitu u 81. godini živo-ta, u 57. godini redovništva i 52. godini svećeništva.

65

v j e s n i k

D O DATA K

STJENA

1 Pjesma posvećena dominikancima objavljena je u zborniku objavljenih radova s 8. Susreta hrvatskoga duhovnoga književnoga stvaralaštva.

Stjena,kre koje sfrkana od deremučka babica prek čisla

milosrđekipec beloga fratra

išče.Stjena,

na koje babicatronuš gledi

i na njem Presvetu kak spokojno sedii milog si Jezušana kolenci drži.V Jezuševi roka

je i čisloza koje beli frater drži

i poniznopred njimi kleči.

Stjena,proste, seljačke hiže

navek je čuvalaspomen na sveca z čislomi njegvu svetu, odičenu

dominikanjskudružbu.

Tibor Martan

Stjena,z prutja pletena,

v ilovače i tirju omazana,frabana z vapnom

i valcanaz galicom.

Stjena,z otprtim oblokom,

i dišečom črljenom rožomv loncu,

z vugnjenom fi rangom,i z koruzni cujzeki

spodi strehe.Stjena,

z nahero ftisnutimcvetnim muštrama,predrta z čavlima,

i z kipeciposvečena.

Stjena,glavna hižna,

z škropilnicom,oltarecomi respelom.


66

HRABRI VITEZ PROPOVJEDNIK

Dominiče, daru riječidiljem svijeta kršćanskogapostao si divnim darom.Jer misijsko sjeme sijuć’

pravim apostolskim žarompružao si lijek milosti

Evanđeljem prosvjetljujuć’bijedom grijeha pogođene,

zabludjele, krivovjerne.

Ljubitelju siromaštvai uzore poniznosti,ljubavi i strpljivosti,

slijedeć’ znake Providnostis braćom svojom širio similost djelotvorne riječišto ubogom dušu liječi.

Blagovjesniče poslanja,o, kako si dobro znao

siromaštvom svoga srcau poniznost svoju sići,do ljubavi Božje stići,

pa ljupkošću i blagošćumilosrđe iskazati;

bolesnomu, žalosnomu,dvoumnomu i gladnomu,nad bijednikom zaplakati

a s radosnim zapjevati.

O, viteže od istine,„Slijedit stope Spasitelja,

govoreć’ o Bogu, s Bogom“,biješe geslo tvog nauka.

Samo tako dotic’o siu ljubavi srca mnoga.Pa i braći govoreći:

„Braćo moja, poniznošćužar ljubavi unosite,

da propovijed našu moželjudska duša prihvatiti,u nutrinu pohraniti,

život s Kristom i po Kristublagotvorno baštiniti.“

Dominiče, daru sveti,s Ivanicom i Jordanom,

s Augustinom, Kasijanom,S Tomom, Franjom,

Vinkom, Ružom,s Cecilijom i Ozanom,s Katarinom i Dianom,

s Ljudevitom i Martinomi Marijom MagdalenomUskrsnuća apostolkom,

s nebrojenim mnoštvom svetihšto nebeskim vrtom hodeti njeguješ rajsko cvijećeu Gospinom ružičnjaku

prosipljući ovim svijetombaštinjenu milost rajsku.

U presvijetlom boravištuDominiče, tvoje suzešto kapaše u molitviza života zemaljskoga

sad iz krune pravednostioko tvoje duše svijetle.Kao zvijezda Večernjicata biserna sjajna zrnca

blještav odsjaj nama šaljuiskazujuć’ Božju slavu.

Tvoji vjerni sljedbeniciredovnice, redovnici

kroz osamsto dugih ljetaprolazeći diljem svijetaduh služenja pronoseći

na Gospodnjoj svetoj njivisiju sjeme Božje Riječi.

Kao vitez propovjednik,dragi otče, Dominiče,

Gospodinov sljedbeniče,dok nad nama vjerno bdiš

prosipljući milosti,nek’ se duh tvoj udahnjuje.

Sljedeć’ tebe da i minaviještamo evanđelje

s istim žarom u ljubavi.Tako neka bude!

Nedjeljka Andrić-Novinc,Slavonski Brod, 15. siječnja 2017.

67

DODATAK

* Isto priznanje dobio je i fr. Reginald Matej Biklić, OP.

68


Fotografi je s naslovnice:Gornji red (slijeva nadesno): Izborna provincijska skupština, Bol 2016. (izvor: dominikanci); Opća skupština Reda u Bologni 2016. (izvor: fl ickr / Generalna Kurija Reda).Donji red (slijeva nadesno): „Božić u Ciboni“ (izvor: Marija Belošević); Zatvaranje godine Jubileja Reda u Provinciji (izvor: dominikanci); Zatvaranje godine Jubileja Reda u Rimu (detalj; izvor: fl ickr / dominikanci Španjolska)


ISSN 13317660

V J E S N I K

I z r e d a

I z p r o v i n c i j a l a t a

I z ž i v o t a b r a ć e i z a j e d n i c a

God. LIII / 7., broj 115

Novi nosač zvuka „Hvala Dominiče“ vokalno-instrumentalnih sastava „Dominik“, „Darovi Duha“ i „Gospine ruže“ koji djeluju u dominikanskoj crkvi sv. Dominika u Splitu, 2017.

Documents

HHrvatske dominikanske provincije r v a t s k e d o m i n ... · Zatim je učitelj Reda fr. Bruno predstavio su-dionicima skupštine Izvješće o stanju Reda propo-vjednika. Govorio