gospodarskilist

411. rujna 2013. 1. rujna 2013.

Hrvatske autohtone pasmine konja

MA

LI G

OSP

ODA

RSKI

SA

VJE

TNIK

mali

Hrvatska ima četiri autohtone vrste konja: hrvatski posavac, hrvat-ski hladnokrvnjak, međimurski konj, te lipicanac. Imati četiri pasmine konja u jednoj zemlji pravo je bogatstvo

MA

LI G

OSP

ODA

RSKI

SA

VJE

TNIK

1. rujna 2013. 1. rujna 2013.gospodarskilist

42

Hrvatski hladnokrvnjak

Do kraja XIX. stoljeća za pristup su se upotrebljavali uglavnom no-rički pastusi, a od početka pa do osamdesetih godina XX. stoljeća, uglavnom ardenski i peršeronski. Danas se uzgoj provodi u čistoj krvi.

Hrvatski hladnokrvnjak uzgaja se na širem području Hrvatske. – uz-gojno područje proteže se od istar-

Ulaskom Republike Hrvatske u Europsku Uniju uzrokovalo je nužnu reformu poljoprivredne proizvodnje koja postavlja nove zahtjeve u svim granama stočarstva pa tako i u konjogojstvu. Specifično je da su prekretnice u uzgoju konja upravo suklad-ne promjenama koje se događaju u ostalim granama poljopri-vredne proizvodnje.

Hrvatsko konjogojstvo i Europska Unija

Stručnjaci EU smatraju da je jedna od mogućih strategija upra-vo konjogojstvo, odnosno razvoj usluga i servisa agroturizma, pansi-onski smještaj, te sportske i rekre-acijske aktivnosti vezane na konje. Dio stručnjaka također smatra, da bi veliki dio farmera preorijentaci-jom proizvodnje mogao ostavrivati veću dobit nego tradicionalnom proizvodnjom. Poslovanja vezana za konje postaju sve značajniji dio ekonomije ruralnih krajeva diljem cijele EU. Takva poslovanja dopri-nose održavanju zaposlenosti, koje je značajno i s ekonomskog i sa socijalnog stajališta. povećani inte-res za poslove koji se vežu za ko-nje stoga mogu doprinijeti napretku ruralnih područja. konji postaju sve značajnija spona između ruralnih i urbanih krajeva po pitanju načina življenja.

Treba istaknuti i pašnjačko ko-njogojstvo, i općenito stočarstvo, koje je jedan od osnovnih eleme-nata u očuvanju zaštićenih krajolika i biološke raznolikosti u mnogim

zemljama. U tom smislu, dok u mnogim zemljama postoji problem prevelikog broja konja na pašnjač-kim površinama, u našoj zemlji ne-dostaje konja. Nacionalni pašnjački resursi nisu dovoljno iskorišteni, kao jedna od mogućnostiu racio-nalnog uzgoja konja i ekološke pro-izvodnje konjskog mesa u čemu bi veliku ulogu imale upravo hrvatske

autohtone hladnokrvne pasmine konja. Osim toga, njihova velika uloga bi bila ujedno i u prije spo-menutom očuvanju zaštićenih kra-jolika i biološke raznolikosti.

Upravo iz prije navedenih razlo-ga u Republici Hrvatskoj započela

je reorganizacija uzgoja konja pre-ma načinu na koji je organizirano konjogojstvo Europske Unije. Pa-smina konja hrvatski hladnokrv-njak predstavlja značajn udio u ukupnom broju konja u Republici hrvatskoj.

Osnivanje SSUUHH jedan je od značajnih koraka u reorganizaciji hrvatskog konjogojstva.

ske do Osječko-baranjske županije sa središtem uzgoja u Moslavini. Uzgoj hrvatskog hladnokrvnjaka dijeli se na tri subpopulacije: uzgoj u 12 udruga, uzgoj u Ergeli Kriče-vački Lemeš – Centra za reproduk-ciju u stočarstvu Hrvatske (CRSH) i uzgoj izvan udruga (samostalni uzgajivači).

Ova pasmina konja danas predstavlja najrasprostranjeniju pa-sminu konja u Hrvatskoj. nastao je na području sjeverozapadnog dijela Hrvatske, oplemenjivanjem domaćih kobila s pastusima hladnokrvnih pasmina iz Austrije, Mađarske, Belgije i Francuske.

MA

LI G

OSP

ODA

RSKI

SA

VJE

TNIK

gospodarskilist

431. rujna 2013. 1. rujna 2013.

Uzgojni programSredišnji savez udruga uzga-

jivača hrvatskog hladnokrvnjaka (SSUUHH) predstavlja krovni na-cionalni središnji savez sa ciljem organizacije provedbe uzgoja pa-smine konja hrvatski hladnokrvnjak

Hrvatski je hladnokrvnjak krupnije građe nego posavac. Poželjna visina u grebenu je oko 170 cm (vrpca), uglavnom je dorat boje, a u manjoj mjeri može se javiti i kao vranac, rje-đe kao sivac, odnosno alat. Glava mu je ravna i široka, razmjerno velika. Kratkog je vrata uz neizražen greben, leđa su duža s dobro zao-bljenim rebrima uz kratak spoj. Sapi su dobro obrasle mišićima, rascijepljene i lijepo zao-bljene. Prsa su široka i duboka, noge snažne i umjereno obrasle dlakama, hod mu je sigu-ran i snažan. Najbolje rezultate u uzgoju i korištenju, a s obzirom na uzgojnu povijest i cilj, postiže u krajevima intenzivne ratarske proizvodnje, no kako je izgubio tu svoju radnu funkciju, danas se u većem broju zadržao samo u područji-ma otežane mogućnosti korištenja poljoprivredne mehanizacije i na rubnim područjima vlažnih sta-ništa. U ekonomskom smislu, kao pasmina radnih konja, izgubio je s pojavom mehanizacije u poljoprivredi svoju vrijednost. Kao i hrvatski posavac ima mo-gućnosti opstanka samo na područjima koja imaju

Pasminski opis

dovoljno pašnjačkih površina. Danas se prven-stveno uzgaja zbog proizvodnje mesa i speci� čnih proizvoda od mesa. Također je pogodan za proi-zvodnju kobiljeg mlijeka kao vrlo vrijedne sirovine u kozmetici. Inače u šumovitom dijelu naš domo-vine još se upotrebljava za obavljanje određenih šumskih poslova, izvlačenje trupaca i nošenje drva – samarenje.

na području Republike hrvatske. SSUUHH je samostalna nestanač-ka organizacija, dragovoljno udru-ženih udruga i ergela uzgajivača pasmine konja hrvatski hladnokrv-njak radi zaštite i promicanja za-jedničkih gospodarskih i interesnih

ciljeva. Hrvatski hladnokrvnjak je autohtona pasmina konja koja je u doba mehanizacije i danas informa-tizacije, izgubila ulogu izvora radne snage i postala pasmina namijenje-na za ekološku proizvodnji mesa i značajan čimbenik u očuvanju hr-vatskih zaštićenih krajolika i biološ-ke raznolikosti.

Veća uloga udruženjaSukladno uvjetima EU u proved-

bi uzgojnih programa ne samo ko-nja nego i drugih vrsta domaćih ži-votinja, zahtjeva se veći angažman uzgojnih udruženja.

Kao krovno uzgojno udruženje autohtone pasmine konja hrvatski hladnokrvnjak, SSUUHH osnovan je upravo iz razloga reorganizacije uzgoja konja i prilagodbe hrvat-skog konjogojstva uzgoju konja u EU.

Ujedno, prvo je krovno uzgoj-no udruženje prilagođeno prema zakonskoj regulativi Republike Hr-vatske koja regulira organizaciju i verifikaciju uzgojnih udruženja su-kladno uvjetima EU.

MA

LI G

OSP

ODA

RSKI

SA

VJE

TNIK

1. rujna 2013. 1. rujna 2013.gospodarskilist

44

Međimurski konj

Hrvatski Posavac

Naplavne pašnjačke površine hrvatske Posavine i Turopolja, kroz stoljeća nepromijenjen je krajolik Hrvatske. Dar prirode sastavljen od pašnjaka, šuma i izobilja vode, kao i nekoć služi gotovo cjelogo-dišnjoj ispaši konja, goveda i svi-nja. Ekološki čimbenici utjecali su naoblikovanje pasmine konja hr-vatski posavac. Današnje uzgojno načelo ove pasmine je uzgoj u či-stoj krvi.

Zbog različitih početnih matičnih stada kobila te pastuha različitih pasmina koji su djelovali u područ-

Hrvatski posavac je autohtona pasmina konja nasta-la na području hrvatske posavine, nekontroliranim križanjem kobila slavonsko-posavskog konja tzv. bu-šaka i drugih lokalnih kobila. Prvotno s toplokrvnim (arapskim, lipicanskim, nonius, engleskim punokrv-nim), a kasnije i s hladnokrvnim (barbantskim, arden-skim, prešeronskim i noričkim) pastusima.

ju Posavine uz dopri-nos okolišnih čimbe-nika tog kraja, hrvatski posavac je relativno heterogena populaci-ja u pogledu fenotip-skih značajki. Ujedno tome doprinosi i čimbenik koliko dugo je u pojedinoj subpopulaciji uvođena krv prije spomenutih stra-nih pastuha

Uzgojni ciljevi- Očuvati uzgoj hrvatskog posav-

ca u čistoj krvi kao izvorne pasmine

konja te očuvanje genetske raznoli-kosti unutar pasmine.

Obzirom na postojeću hetero-genost unutar pasmine težit će se što većem uniformiranju pasmine u tipu poželjne vanjštine hrvatskog posavca, uvažavajući dobra proi-zvodna i adaptivna svojstva pasmi-ne na okolišne čimbenike.

Budući da pripada skupini rad-nih pasmina konja također se želi sačuvati i njegova radna sposob-nost, on i nadalje treba biti pogo-dan za vožnju, vuču i obavljanje teških poslova, ali i za jahanje. Ujedno, promovirati će se i što veće korištenje pasmine u zaprež-nom sportu i drugim oblicima ko-rištenja.

Kako je hrvatski posavac kroz vrijeme mehanizacije i danas in-formatizacije izgubio ulogu izvora radne snage, a postao pasmina za proizvodnju mesa, promovirati će se uzgoj pasmine u sustavu održive poljoprivrede i tradicionalnog gos-podarenja sukladno trendu ekološ-ke proizvodnje hrane s naglaskom na iskorištavanje zapuštenih i nei-skorištenih prirodnih resursa.

Također će se isticati značenje uzgoja u područjima gdje je pasmi-na povijesno vezana za očuvanje zaštićenih krajolika i biološke ra-znolikosti.

Naglašavati će se primjena pa-smine u turističke svrhe, posebice eko-turizmu preko osmišljenih pro-

Uzgojno područjeUzgojno područje je prostor Sisačko-moslavačke, Zagrebačke župani-je i Grada Zagreba, a uzgaja se u manjem broju i u drugim dijelovima Republike Hrvatske. Veliki pašnjački potencijal navedenih uzgojnih područja posebno je iskoristiv u ekološkoj proizvodnji. Svjetski eko-loški trend u prehrani ljudi, ovom području otvara vrata tržišta, gdje ekološki proizvedeno meso i mlijeko ima poseban status. Stoga ko-njogojstvu u ovom kraju treba posvetiti veću pažnju, koja bi uz po-znatu nam potražnju za konjskim mesom u nekim zemljama Europske unije, sukladno ekološkim trendovima mogla postati značajan hrvat-ski izvozno dohodovan proizvod. Osim toga, veliki značaj posavskog konja je i u održavanju ekosustava u kojem je nastao i u kojem se i danas uzgaja. Uzgojni program konjogojstva upravo naglašava da hrvatski posavac danas ima veliku ekološko uporabnun vrijednost i visoku uzgojnu vrijednost u tom smislu.

MA

LI G

OSP

ODA

RSKI

SA

VJE

TNIK

gospodarskilist

451. rujna 2013. 1. rujna 2013.

grama u cilju podizanja vrijednosti i dohodovnosti uzgoja hrvatskog posavca.

Vanjština pasmine i uzgojni standardI

Hrvatski posavac je srednje teš-ki, širok i plemenit nizinski konj, s niskom točkom težišta, sigurnog koraka i ravnoteže, čvrste konstitu-cije, formata položenog pravokut-nika. Poželjna visina do grebena u pastuha 140 – 150 cm, kobila 135 – 140 cm. Suhe i male glave, širokog čela, ravnog profila, plemenitog izražaja, malih ušiju, velikih i izraže-nih očiju i nozdrva. Srednje dugog do kratkog ali masivnog vrata, čvr-sto nasađenog na trup, kratke do-nje linije. Grudni koš širok i dubok, plećke duge i srednje koso polože-ne, dobro obrasle mišićjem i čvrsto povezane s trupom.

Srednje dugih do kratkih, ali ja-kih i širokih leđa, kratkog, jakog i širokog spoja. Sapi nadgrađene, široke, srednje spuštene do spu-štene, raskoljene s dobro obraslim mišićjem. Trbuh zaobljen, ne preve-lik niti previše usukan. Trup zbijen i s dobrim pokrivanjem tla. Noge suhe i snažne s dobro izraženim

zglobovima, cjevanica kratka s ja-sno izraženim zglobovima i tetiva-ma. Kičice slabo obrasle s kratkim i nakostriješenim dlakama. Stavovi pravilni, prednje noge pokrivaju za-dnje, i obrnuto.

Kopita široka, rožina srednje tvrdoće, griva i rep dobro obrasli valovitom srednje dugom dlakom. Boje najčešće dorata u svim vari-jantama, rjeđe se pojavljuju vran-ci, alati, kulaši, izabela i druge boje te šarena svih varijanti koja je nepoželjna u uzgoju. Spolni di-morfizam treba biti jasno izražen, odnosno spolna svojstva pastuha i kobila.

Od ostalih osobina treba istaknu-ti otpornost i sposobnost adaptaci-je na nepovoljne okolišne čimbe-nike, ranozrelost, dobru plodnost i mliječnost, te veliku skromnost u hranidbi i iskorištavanju krme niske kakvoće.

Mirnog temperamenta, poslušan i dobroćudan konj s voljom za rad. Zbog nasljednosti, grla lošeg tem-peramenta i ćudi neće biti prihvaće-na u uzgoj.

U područjima gdje nama mo-gućnosti ekstenzivnog uzgoja grla, se drže u stajama tijekom cijele godine. Ipak, u većini slučajeva hrvatski posavac uzgaja se eksten-zivnom tehnologijom što značajno doprinosi ekonomičnosti uzgoja i izvornosti pasmine čemu će se i dalje težiti.

Uzgojno valjano grlo Uzgojno valjanim grlom pasmi-

ne hrvatski posavac smatra se grlo koje ispunjava sljedeće kriterije:– otac i majka moraju biti predstav-

nici pasmine hrvatski posavac,– otac mora biti komisijski odabran

kao rasplodnjak, a majka ocje-njena i klasirana,

– oždrebljeno grlo je trebalo biti na pravilan način i pravovreme-no upisano u matičnu uzgojnu evidenciju, za što mora postojati sva potrebita i uredno ispunjena dokumentacija, a to je: pripusni dnevnik pastuha, pripusnica i pri-java oždrebljenja kobile,

– grlo mora biti označeno – žigova-no,

– grlo ne smije biti uzgojeno u uskom srodstvu (majka-sin, otac-kćer, brat-sestra), izuzev ako za to ne postoji odluka Savjeta uz-gojnog programa Saveza,

– nakon stvaranja uvjeta i biti će potrebna i verifikacija porijekla na molekularnom nivou.

– Uzgojno nevaljanim grlima sma-traju se sva grla koja ne ispunja-vaju i samo jedan od prije nave-denih kriterija.

Označavanje grla Označavanje se provodi opisnom

listom, te pasminskim žigom ili pa-sminskim žigom Saveza, matičnim brojem te brojem familije u ženskih grla.

MA

LI G

OSP

ODA

RSKI

SA

VJE

TNIK

1. rujna 2013. 1. rujna 2013.gospodarskilist

46

LipicanacIzvorno uzgojno područje je Lipica u Sloveniji, a uzgoj se proširio na Hrvatsku, i druge zemlje.Uzgoj lipicanske pasmine konja u nas predstavlja tradicionalni uzgoj koji je u svojem jednom dijelu izvor-no naš (linija Tulipan), dakle ona je baštinjena pasmina. Lipicanski je konj nastao na bivšoj ergeli bečkog dvora u Lipici, na području Krasa.

ravničarskim. U Hrvatskoj je najvi-še utjecaja imao u Slavoniji jer je u ono vrijeme zadovoljavao tadašnje gospodarske potrebe za većim, ja-čim i ustrajnim konjem, dobre ćudi s malim zahtjevima za hranom.U športskom smislu danas nije po-sebno interesantan zbog manjeg tjelesnog okvira, osim u zaprežnom športu, ali zato je izvanredan škol-ski konj, te konj za vožnju i rekrea-tivno jahanje. Na taj način pronalazi svoju gospodarsku opravdanost u uzgoju.

Kako se radi o tradicionalnoj pasmini u Hrvatskoj čiji se uzgoj proteze i na druge zemlje, smatra-mo da nije ugrožen, no s obzirom na njezin kulturološki značaj i broj grla, pasmina je vrijedna zaštite.Očuvanje baštinjenih linija i rodova lipicanske pasmine konja se provo-di kod nas putem državne ergele lipicanaca, odnosno udruga uzgaji-vača. Uzgoj je potrebno poticati pu-tem novčanih poticaja te sam uzgoj – pasminu promovirati kao konja pogodnog za rekreativno jahanje, vožnju u zaprezi ili pak kao grlo za dresurno jahanje.

Ergela je osnovana 1580. godi-ne zbog potreba bečkog dvora za lakšim tipom zaprežnog konja.Uz-goj je u početku počivao na kobi-lama i pastusima španjolskog i na-puljskog podrijetla, a s vremenom utjecaj na daljnju izgradnju pasmi-ne imali su i ostali kvalitetni uzgoji onog doba u Europi. Rezultat toga jesu današnje linije i rodovi lipican-ske pasmina konja. Osnivači linija, njihovi začetnici u XVIII. stoljeću jesu pastusi Convesano i Neapo-litano napuljske pasmine, Favory i Maestoso kladrupske pasmine, te pastuh Pluto danske pasmine.U XIX. st. stvara se nova linija pastuha Siglavy (arapski pastuh – začetnik linije). U to vrijeme također dolazi do stvaranja dviju zasebnih linija pastuha, hrvatske Tulipan i mad-žarske Incitato. U Hrvatskoj danas imamo 11 živućih rodova kobila: Traviata, Siglavy, Rendes, Margit, Gidran, Famosa, Almerina, Spadi-glia, Wanda, Africa i Englanderina.

Vanjski izgledLeda su duga, cesto nešto spu-

štena, ali vrlo široka i jaka, s krat-kim, širokim spojem. Sapi su mi-

šićave, okrugle i duge s visoko nasađenim repom. Prsni koš je do-sta širok i dubok, a rebra zaobljena. Lopatica je duga i dobro položena, a podlaktica kratka izazivajući vi-sok hod, akciju prednjih nogu, što je posebna odlika lipicanaca, a na-slijeđena je od španjolskih konja. Noge su koščate i jake, zglobovi su vrlo dobro razvijeni, široki, čvrstih tetiva kao i kopita. Rep i griva imaju snažnu i gustu strukturu.

Lipicanci su najčešće sive boje dlake, koja u dobi od 8 do 10 go-dina potpuno izbijeli. Karakterizira ga dobra ćud, velika poslušnost, sposobnost za dresuru, izvanred-ni hodovi te sigurnost. Prirodno je nadaren za španjolski korak (Špa-njolska kraljevska škola jahanja u Beču), nadmašujući tako sve ostale pasmine konja koje nemaju andaluzijske krvi. Prvobitno se uz-gajao na teškom kraškom terenu i njemu se prilagodio, ali je isto tako pokazao da se može dobro prilago-diti i drugim terenima, prije svega

MA

LI G

OSP

ODA

RSKI

SA

VJE

TNIK

gospodarskilist

471. rujna 2013. 1. rujna 2013.

Međimurski konj

Međimurski konj nastao je kri-žanjem domaćih kobila, koje su u sebi imale primjese angloarapske krvi, s noričkim pastusima u sa-mom početku uzgoja. Kasnije sve više se uvode u uzgoj linije peršero-na, flamanskog i ardenskog konja. Godine 1861. Međimurje potpada pod mađarsku upravu, pa tako i međimursko konjogojstvo pod upravu ergele Kišber koja je uzga-jala rasplodne pastuhe za Međi-murje i susjedne krajeve.

Od 1870. godine uzgajao se u Međimurju u dva tipa – lakši tip i teži tip konja. Raspadom Austro - Ugarske monarhije međimurski uzgoj međimurskog konja odvojen je od velikog uzgojnog područja u Mađarskoj. Između dva svjetska rata međimursko konjogojstvo pre-pušteno je samo sebi.

Na području Međimurja djelo-vala je Udruga uzgajivača međi-murskog konja od 1979. godine pa do 1991. godine kada prestaje s radom. Tadašnjim radom udruge, iz Mađarske je uvezeno 9 pastuha ,a iz domaćeg uzgoja umatičuje se 120 kvalitetnih rasplodnih kobila. Osamdesetih godina 20. stoljeća dolazi do drastičnog pada broja konja uslijed intenzivne mehani-zacije poljoprivredne proizvodnje.

Ponovni rad na međimurskom ko-nju počinje 1999. godine kada se u Središnji popis matičnih grla Hr-vatskog stočarskog centra upisuje i evidentira 28 grla.

Opis grlaRelativno je male glave i manjih

ušiju. Posebna oznaka glave su okrugle živahne, izražajne oči. Vrat je kratak, masivan, mišićav, te nizak i neizražen greben. Prsa su mu ši-roka i duboka, zaobljenih rebara. Leđa su široka i kratka, sapi zao-bljene i raskoljene, te dobro obra-

sle mišićjem. Konja krasi zbi-jenost i dobra pokrivenost tla. Noge su snažne sa srednje masivnim zglobovima, pravil-nih stavova te širokih kopita. Korak mu je pravilan, siguran i izdašan. Od boja prevladava dorat, vranac, te alat.

Ranozrela je pasmina, čvr-ste konstitucije, dobrog zdrav-lja i dugovječnosti. Posjeduje uravnotežen karakter i izraže-

Nastao je na području Međimurja, iz prvobitnog uzgojnog pod-ručja proširio se i na ostala područja, prije svega u Mađarsku, pokrajina Zala, ali i u ostale dijelove sjeverozapadne Hrvatske. Danas postoje evidentirane dvije populacije ovih konja, jedna se nalazi u Međimurju, brojčano manja populacija, a druga znatno veća u Mađarskoj.

nu volju i upornost u radu. Skroman je i jednostavan u hranidbenim za-htjevima. Pretežito jede sijeno s ve-likom količinom surovih vlakana, a kod većih ? zičkih napora daje se zob, kukuruz bilo u obliku zrna ili njegova prekrupa.

Najbolje rezultate u uzgoju i ko-rištenju, a s obzirom na uzgojnu povijest i cilj, postizao je u ravničar-skom dijelu Međimurja koji obilu-je vodenim tokovima rijeke Mure i Drave. Na tom području koristio se teži tip radnog konja za vuču i rad u poljoprivredi, dok je lakši tip uglav-nom bio za rad u vinogradima.

U ekonomskom smislu kao pa-smina radnih konja izgubio je s po-javom mehanizacije u poljoprivredi svoju vrijednost. Danas se prven-stveno uzgaja zbog proizvodnje mesa i specifičnih proizvoda od mesa. Također je pogodan za pro-izvodnju kobiljeg mlijeka kao vrlo vrijedne sirovine u kozmetici.

Jedna od mjera zaštite je utvrđi-vanje realne vrijednosti novčanog poticaja kao stimulansa za uzgoj ove pasmine. Nakon toga, nužno je izraditi gospodarske programe korištenja u rekreaciji, hipoterapiji, onosno putem prezentacije, kao di-jela turističke ponude kraja u kojem je pasmina i nastala.