SADRŽAJ Šlimarstvo i drvna industrija - istine i zablude 2

Opredjeljenje za tržišno gospodarenje 5

Oštećenje iznad europskog prosjeka 6

Ptičji svijet durdenovačko--koškanskih šuma 9

Kad bi čekali druge 12

Crna joha kao hit 15

Zbog mini-etata u zaostatku 16

Prednost ekologiji

i zaštiti 17

Istočno od istoka 24

Pod (ne)brigom

UNTAES-a 28

Balkanci, uslast 31

Perom i kamerom o okolišu 32 Orao štekavac i u spačvanskim šumama 37

Sklad goranskog čovjeka i šume 38

Temelj za revitalizaciju istočne Hrvatske 39

Vađenje sadnica i skupljanje sjemena 40

Osobna iskaznica »Hrvatskih šuma«

»Hrvatske šume« - javno poduzeće za gospodarenje šumama i šumskim zemljištima u Republici Hrvatskoj, p.o. Zagreb, djeluju od 1. siječnja 1991., a temeljna im je zadaća gospodariti držav­nim šumama i šumskim zemljištem.

»Hrvatske šume«, p.o. Zagreb, gospo­dare s oko 80 % svih šuma i šumskoga zemljišta Republike Hrvatske. Šume i šumsko zemljište zauzimaju 43 % kop­nene površine Republike Hrvatske.

Temeljno je načelo hrvatskoga šumarstva potrajno gospodarenje. U sk­ladu s tim. Zakon o šumama obvezuje na jednostavnu i proširenu biološku re­produkciju šuma. Jednostavna biološka reprodukcija obuhvaća pripremne rado­ve u obnovi sastojina, sadnju i sjetvu, njegu sastojina, doznaku stabala i pro-sijecanje šume. Ti se radovi obavljaju u skladu sa šumskogospodarskom osno­vom koja vrijedi do 2005. godine na ploštini oko 328.000 ha. Proširena biološka reprodukcija obuhvaća plan-tažiranje i pošumljivanje neobraslih površina te konverziju i sanaciju sastoji­na na ploštini oko 97.918 ha. Sve su to šumskouzgojni radovi, koji s radovima na zaštiti šuma predstavljaju značajan dio šumarske djelatnosti. Najveći dio ovih radova financira se prihodom od prodaje drva, budući da Zakon o šumama i načelo potrajnosti nalažu vraćanje stečenih prihoda u šumu.

Od ostalih gospodarskih djelatnosti šumarstvo se razlikuje:

- posebno dugom ophodnjom ili proizvodnim ciklusom; katkad prodc i 150 godina između početka i svršetka proizvodnoga procesa, od ulaganja kapi­tala do ostvarenja prihoda;

- obvezom održavanja proizvodne osnove na nepromijenjenoj razini, odno­sno održanja opstojnosti šume i potreb­ne biomase za kakvoćni prirast drveta;

- obvezom obnove šuma na krškom šumskom zemljištu mediteranskog i su-bmediteranskog pojasa od Savudrije do Prevlake, posebno značajnog za turizam;

- obvezom održanja i poboljšanja općekorisnih i ekoloških funkcija šume.

ČASOPIS »HRVATSKIH SUMA«, p.o. Zagreb IZDAVAČ: »HRVATSKE ŠUME« P.O. ZAGREB DIREKTOR PODUZEĆA: ANĐELKO SERDARUŠIĆ, DIPL. ING. UREĐIVAČKI ODBOR: MARIN TOMAIĆ, DIPL.ING. IVAN ZOVAK, DIPL. ING. IVICA TOMIĆ, DIPL. ING. GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK: MILAN IVKOŠIĆ REDAKCIJA ČASOPISA: ANTUN ZLATKO LONČARIĆ IVICA TOMIĆ MIROSLAV MRKOBRAD VESNA PLEŠE IVAN ŠIMIĆ ADRESA REDAKCIJE: LJ. F. VUKOTINOVIĆA 2, ZAGREB TEL.: 448 611 FAKS: 4,S51 138

Šuma veže znatnu količinu ugljičnog dioksida, stvara kisik, sprječava eroziju tla, održava zalihu pitke vode te čuva postojeći, prirodni vodni režim; ona je mjesto za razonodu i odmor i, napokon, pridonosi stalnosti globalnoga ekosusta­va. Zato su »Hrvatske šume« dužne go­spodariti šumama višenamjenski;

- konačno, drvo kao tvorivo rijetka je obnovljiva tvar koja se može izravno tehnički rabiti.

Šumarstvo ima energetsku pozitivnu bilancu te mali utrošak energije po jedi­nici proizvoda.

Ustroj je »Hrvatskih šuma« - javnog poduzeća za gospodarenje šumama i šumskim zemljištima u Republici Hrva­tskoj, p.o. Zagreb, trostupanjski - Di­rekcija VI Zagrebu, 16 uprava šuma i 171 šumarija. »Hrvatske šume« imaju oko 10.000 zaposlenika, pri čemu oko 1200 s akademskom naobrazbom.

U 1996. godini »Hrvatske šume« su na gospodarenju šumama obavile oko 50 % radova vlastitim zaposlenicima i sred­stvima rada, a 50 % radova putem usluga drugih. Poduzeće gospodari s 14.096 km tvrdih šumskih cesta, stoje duljinski oko 50 % svih javnih prometnica Hrvatske. Tijekom 1996. izgrađeno je 242,5 km donjega stroja i 118,4 km gornjega stroja šumskih cesta.

U 1996. godini sječni je ctat »Hrva­tskih šuma« iznosio 4.934.000 m ,̂ a pri­rast drveta iznosio je 8.123.000 m'. »Hr­vatske šume« financiraju znanstvenoi­straživački rad Šumarskoga fakulteta i Šumarskoga instituta u godišnjem izno­su od 7.000.000 kn. One gospodare s dijelom, točnije 30 državnih lovišta, gdje se danas kao prvenstvena zadaća nameće obnova ratom uništenoga fonda divljači.

Višenamjenskim potrajnim gospoda­renjem šumama i šumskim zemljištem, kojim se podjednako osiguravaju ekološke, općekorisne i gospodarske funkcije šume, »Hrvatske šume«, p.o. Zagreb, uvećavaju nacionalno bogatstvo i pridonose opstojnosti hrvatske države.

LEKTURA/REDAKTURA: MIRNA BOJANIĆ REBAC, prof. LAVOUT; ZELJKA JORDAN ČASOPIS »HRVATSKE ŠUME« IZLAZI JEDNOM MJESEČNO OBLIKOVANJE, PRIPREMA I TISAK: HRVATSKA TISKARA NAKLADA: 5000 MIŠLJENJEM MINISTARSTVA PROSVfETE, KULTURE I ŠPORTA BROJ 532 - 03 - 1/7 - 93 -01 ČASOPIS JE OSLOBOĐEN PLAĆANJA OSNOVNOG I POSEBNOG POREZA NA PROMET.

Naslovna stranica: snimio Renato Brandolica

Zaključci sa sastanka predstavnika • Ministarstva poljoprivrede i šumarstva _ Republike Hrvatske, Hrvatske

gospodarske komore. Udruge poslodavaca. Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Drvne industrije Republike Hrvatske, DIK-a »Đurđenovac« d.d. Đurđenovac, Dl »Belišće« d.d. Belišće, »Miteh« d.d. Lokve, »Zagrebdrva« Zagreb,»Požgaja« d.đ. Veliki Bukovac, »CI-KA-PA« Orahovica, »Arene« Križevci,»Gaj« d.d. P. Slatina, »Brestovca« d.d. Garešnički Brestovac, »Trokuta« đ.đ. Novska, Upravnog odbora poduzeća »Hrvatske šume« p. o. Zagreb i poslovodstva »Hrvatskih šuma« p. o. Zagreb

održanog 3. listopada 1997. godine u Lovačkom domu Brezovica, Sisak.

• Problemi šumarstva i Drvne industrije su zajednički i treba ih rješavati dogovorima u obostranom interesu. Treba prestati s međusobnim optuživanjima i prozivanjima preko sredstava javnog priopćavanja,Poslovni odnosi između šumarstva i drvne industrije moraju biti na tržišnim načelima. Stanje u šumarstvu i drvnoj industriji je dosta teško, O zaključcima s ovog sastanka treba upoznati predstavnike Vlade Republike Hrvatske, Usuglašen je stav da se kupoprodaja drvnih sortimenata u 1998. godini ostvaruje na sljedeći način:

a)

b)

c)

Načini prodaje: Maloprodaja (prodaja na blagajni šumarije za osobne potrebe hrvatskog pučanstva), • Veleprodaja (prodaja drvnih sortimenata za koje u Republici Hrva­tskoj nema dovoljno potražnje uz uvjet plaćanja unaprijed), • Prodaja na domaćoj licitaciji (40% tehničke oblovine), • Prodaja na ugovore - prema kriterijima koje će utvrditi pregovarački tim pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, • Međunarodna licitacija (samo drvni sortimenti koji se ne mogu prodati u Republici Hrvatskoj). Mjesto kupoprodaje: Stovarište »Hrvatskih šuma«, a samo iznimno za opskrbu domaćeg pučanstvo ogrjevnim drvom u šumi kraj panja i na panju. Indeksni cjenik Utvrđivati će se kvartalno na temelju sedam kriterija: 1. Ostvarene cijene na

domaćoj i međunarodnoj licitaciji drvnih sortimenata, 2. Ostvarene ino cijene drvnih sortimenata, 3. Cijene industrijskih proizvoda u Republici Hrvatskoj, 4. Troškovi života u Republici Hrvatskoj, 5. Cijene proizvoda drvne i papirne industrije u Republici Hrvatskoj, 6. Cijene proizvoda drvne i papirne industrije u inozemstvu, 7. Cijene na malo u Republici Hrvatskoj.

Cijene će utvrđivati pregovarački tim sastavljen ođ 2 (dva) predstavnika Drvne industrije, 2 (dva) predstavnika »Hrvatskih šuma«, 1 (jednog) predstav­nika Hrvatske gospodarske komore, 1 (jednog) predstavnika Ministarstva poljoprivre­de i šumarstva i 1 (jednog) predstavnika Šumarskog fakulteta. Cijene će se odvojeno utvrđivati za proizvode za furnirsku preradu, za pilansku preradu, i za preradu sitnog industrijskog drva.

e) Norme za drvo Primjenjivati do daljnjega hrvatske norme za drvo.

d) Preuzimanje Prema dogovoru kupca i prodavatclja.

e) Osiguranje plaćanja Prema bonitetu kupca i dogovoru kupca i prodavatclja (akceptni nalozi, vlastite mjenice, mjenica avalirana od banke, hipoteka na imovinu i garancija banke).

f) Rokovi plaćanja Prema uvjetima na tržištu.

g) Izvoz drvnih sortimenata Licitacijom samo onih roba koje se ne mogu prodati i naplatiti na tržištu u Republici Hrvatskoj.

h) Ostalo: Predlaže se preispitivanje naknade za korištenje šumskih cesta. Preispitati cijene franko vagon. Zatražiti od Vlade Republike Hrvatske ukidanje liste finalista. Ispitati mogućnost licitacija klasa umjesto složajeva. Pitanje gelera riješiti načelno. Za krivo deklariranje kakvoće drvnih sotimenata odgovorne osobe kazniti, Prema Vladi RH ići sa zajedničkim prijedlozima šumarstva i Drvne industrije. U pregovarački tim pri HGK uključiti predstavnike Udruga poslodavaca. Organizirati redovne sastanke za predstavnike šumarstva i Drvne industrije tromjesečno.

U Sisku, 3. listopada 1997. godine Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva - gosp. Ivan Crnogaj Hrvatska gospodarska komora - gosp. Milan Jakopović Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu - prof. dr. se. Mladen Figurić »Zagrebdrvo« Zagreb - gosp. Zdravko Pašalić »Arena« Križevci - gosp. dr. Tomislav Prka DIK »Đurđenovac« d.d. - gosp. Drago Plcš »Trokut« d.d. Novska - gosp. Damir Perić Dl »Belišće« d.d. -Josip Lulić »Hrvatske šume« p. o. Zagreb - dipl inž. šum. Anđelko Serdarušić Rukovoditelj Financijske službe HŠ p. o. Zagreb - mr. Ivan Stipetić, dipl. oecc. »GAJ« d.d. P. Slatina - gosp. Drago Veger »Miteh« d.d. Lokve - gosp. Ivan Mihelčić »Požgaj« d.d. Veliki Bukovac - gosp. Zdravko Požgaj »CI-KA-PA« Orahovica — gosp. Dinko Ciprijanović »Brestovac« d.d. Garešnički Brestovac - gosp. Josip Bilandžija

Časopis Hrvatske šume 11

GOSPODARSKI ODNOSI/PRENOSIMO

Šumarstvo i drvna industrija - istine i zablude Restrukturiranje drvnog sektora kasni u odnosu na cjelinu nacionalnog gospodarstva što se izravno odražava na teškoće pri uspostavljanju tržišnih odnosa u trgovini drvom

Piše: Radoslav Jeršić

Sve je intenzivnija rasprava o odnosima šumarstva i drvne industrije. U institucijama, poglavito medijima, padaju velike riječi i teške op­tužbe, prozivaju se krivci, pa čak se prijeti apsurdnim prekidima

rada poslodavaca i barikadama. Dakako, kao i uvijek kad su velike teme u pitanju, samo naivni mogu povjerovati da se cijela halabuka diže isključivo za dobrobit drvne branše, a ne uskih, osobnih pa čak i poli­tikantskih interesa. Javnost, i ona poslovno vezana uz drvnu industriju, a poglavito ona manje upućena u kretanja u drvnoj branši, teško prepoznaje tko je tko u tom gospodarskom zapletu, pa su tako i prosudbe javnosti podijeljene.

Dva lica hrvatske drvne industrije

u tom kontekstu, prvo valja razlučiti što se podrazumijeva pod drv­nom industrijom Republike Hrvatske. Naime, prije državnog osamo­staljenja, u Hrvatskoj je postojala drvna industrija, uglavnom organizirana u (prc)vclikim poduzećima u društvenom vlasništvu, te u stalno sotonizi-ranim malim obrtničkim pogonima. Uspostavom slobodne, demokratske, ujedno i tržišno usmjerene Republike Hrvatske, taj se segment drvne industrije sporo vlasnički transformira. Poteškoće u restrukturiranju ve­likih sustava nacionalnih gospodarstava su mnogostruke. Inozemni kapital nema interesa sanirati gubitke i ulaziti u ratnu zonu, (pre)malo je domaćih poduzetnika s kapitalom, te se ova grupa tvrtki (uz nekoliko iz­nimaka) privatizira »na kredit« i još uvijek je većim dijelom u vlasništvu državnih fondova ili banaka, što pojedinci koriste da neometano raspolažu i tuđom i državnom imovinom. Upravo zbog toga nije došlo do tržišnog restrukturiranja, već se nastoji poslovati po starom, pa i upravljački kadar se nije mijenjao desetke godina. Najveći broj gospodarstvenika i javnost pod pojmom drvne industrije podrazumijeva upravo ovu grupu s oko dvadesetak tisuća uposlenih u nekoliko desetaka tvrtki.

Zaboravlja se da postoji i drugi segment naše drvne industrije, eko­nomski mnogo zdraviji i poduzetnički vrlo perspektivan, međutim javno­sti manje poznat, a domaćim stratezima razvoja drvne industrije nepojm­ljivo nezanimljiv. On je nastao dijelom u stečajevima, zatim od otpuštenog »tehnološkog viška« i nepodobnih ljudi, iz DIP-ova i DIK-ova, koji su silom prilika postali poduzetnici. Dijelom su se i brojni obrt­nici naglo razvili u srednja i veća poduzeća, ali i »fušeri« vade kapital iz čarapa i legaliziraju »biznis«. Veći poduzetnici (i neki naši tajkuni) kupuju dijelove ili cijele DIP-ove, ali na žalost i njima ponestaje snage za restruk­turiranje. Danas ovaj segment s oko deset tisuća uposlenih u preko tisuću malih, srednjih i većih poduzeća i obrta posluje gotovo po europskim gospodarskim normama i postiže eksplozivan razvoj. Taj rast bi bio i veći da nema remećenja tržišta od strane preživjelih mastodonata, kojima na žalost i dalje upravljaju samoupravno odgojeni menadžeri.

Dakako, ima tvrtki koje je trenutno teško smjestiti u prvu ili drugu grupu.

Razjašnjenje dualnog karaktera hrvatske drvne industrije nužno je za razumijevanje sukoba, zabluda i interesa.

Tko koga zastupa? u bivšem sustavu, tvrtke iz prve grupe su bile okupljene u tzv. poslo­

vnim zajednicama ili u nekom drugom obliku samoupravnog udruživanja. Jedna takva zajednica iz starog sustava, s istim kadrom i socrealističkom filozofijom preraspodjele, premetnula se u Croatiadrvo

d.d., dakle, trgovačko društvo, koje se lobistički nametnulo Vladi kao su­govornik i glasnogovornik drvne industrije, jer drugih nije niti bilo. Kasnije, tek 1996. godine Croatiadrvo d.d., pritisnuto tržišnim (i zakon­skim) okruženjem, a da bi steklo kakav takav legitimitet pregovaranja s Vladom, osniva paralelnu organizaciju - GIU drvne i papirne industrije »Croatiadrvo«, s istim kadrom, ali formalno ustorjenu kao neprofitna udruga, a ne više trgovačko društvo. Dakako, dioničari Croatiadrva d.d. postaju mahom i članovi GIU.

S druge strane, grupa drvopreradivača, nastala tek stasanjem suvreme­ne Republike Hrvatske, nema jak lobi, niti je tako čvrsto udružen kao ostatak starog sustava. Tek je tijekom 1995. počela s djelovanjem Granska udruga poslodavaca drvne industrije pri središnjoj Hrvatskoj udruzi po­slodavaca (HUP). Uvjeti za članstvo u toj udruzi su vrlo precizni, a pre­sudno je da su joj članice ustrojene na načelima tržišta i privatnog vlasništva. Trenutačno članstvo HUP okuplja više od dvije tisuće podu­zetnika, dok su mali i srednji poduzetnici i obrtnici iz drvne industrije manje zastupljeni, što se može tumačiti nepostojanjem tradicije udruživanja (pa čak i poslovnog) ili nevjerom u učinkovitost (poučeni iskustvom iz bivšeg sustava) udruga. HUP ima organizacijski ustroj kao slične europske udruge, pa je kao takav legitiman sugovornik ne samo našoj Vladi, već i stranim gospodarskim tijelima (podsjetimo se tripartit-nih uspjelih pregovora Vlade, HUP-a i Sindikata). Bez obzira na različite motive udruživanja i ustrojbene oblike svakako valja naglasiti da postoje tvrtke učlanjene istovremeno i u GIU Croatiadrvo i u HUP.

A tko koga napada? Glavni sukob se prividno odvija na liniji »Hrvatske šume« - dio drvne

industrije koju želi predstavljati GIU »Croatiadrvo«, dok bi arbitar privi­dno trebala biti Vlada. Zašto prividno? Jer »argumenti« kojima su napada­ne »Hrvatske šume« i zahtjevi koje postavljaju, su tržišno apsurdni i pro­zirno otkrivaju nakane njihovih autora. Radi toga, ni same članice nisu jedinstvene u postavljenim ciljevima i neke odlično surađuju s HŠ, ograđujući se od politike GUI »Croatiadrvo«. Naime, nikako ne valja gubiti iz vida da su »Hrvatske šume« - javno poduzeće za gospodarenje šumama i šumskim zemljištima u Republici Hrvatskoj strojcne da gospo­dare tim nacionalnim bogatstvom ne samo da bi poduzetnici lakše ostva-

2 / Časopis Hrvatske sume

rili dobit nego i u cilju očuvanja i povećanja tog bogatstva za iduća po­koljenja. HŠ pomažu i privatnim šumovlasnicima u stručnim poslovnima gospodarenja. Prodaja trupaca je usputni, ali i osnovni izvor prihoda HS kojim se ta zadaća treba financirati, jer da ga nema, potrajno gospodarenje šumama ne bi bilo osigurano.

Prema izjavama čelnika GlU »Croatiadrvo« u tisku i forumima, glavni kamen spoticanja odnosa drvne industrije i šumarstva je prodaja trupaca javnim nadmetanjem. Pritom se ide tako daleko da se čak tumači ^ _ _ ^ _ _ ^ ^ _ _ ^ ^ _ ^ ^ ^ _ ^ _ ^ _ kako su licitacije izmišljotina ili samovolja rukovodstva HS! Da­kako, prešućuje se da su licitacije uobičajene u svim civiliziranim državama, dakle i našoj, kad god se obavlja trgovina između državnog i privatnog sektora ili međunarodna trgovina: Štoviše, licitacija je jedini poznati oblik objektivne simulacije

Zaboravlja se da postoji i drugi segment naše drvne industrije, ekonomski mnogo zdraviji i poduzetnički vrlo perspektivan, no javnosti je

on manje poznat, a domaćim stratezima razvoja drvne industrije nepojmljivo nezanimljiv

ma. Članstvo ove udruge (ni bilo koje druge koja bi takvo što tražila) od ovih zahtjeva ne može očekivati praktičnih rezultata, pa čak ni kad bi oni bili i ispunjeni, jer u našim šumama nema dovoljno sirovine da se zado­volji domaća prerada (niti po količini niti po raznovrsnosti sortimenata), tako da bi veći dio članica ionako ostao bez proklamiranih beneficija. No, bez obzira na sve to, GIU predbacuje rukovodstvu HS da ne vodi poduzeće u interesu vlasnika, odnosno države. Iz togjasno proizlaze aspi­

racije čelništva ove udruge da ^ _ _ ^ ^ _ ^ ^ _ ^ _ ^ ^ _ ^ ^ _ _ _ , ^ zapravo ono zagospodari

»Hrvatskim šumama«, kako bi kasnije dirigiralo (putem distribucije i prava kupnje trupaca) i sve ostale odnose u samoj drvnoj industriji, te da se pojedinci ponašaju kao vlasnici nacionalnog bogatstva kako bi se sami neometano bogatili.

Dvije katastrofi za hrvatske šume: drvopreradivači koji žele besplatno njene plodove i požari. Koja je gora?

Obezvrijeđena sirovina, u blatu, ispucala na suncu. Kome poslati račun? Državi?

tržišnih odnosa i cijena u definiranju odnosa između javnog i privatnog sektora. Uz ukidanje licitacije »Croatiadrvo«, predlaže dugoročne ugovore za isporuku trupaca (čak na deset godina). Dakako, o cijenama i korisnicima tih ugovora odlučivala bi GIU »Croatiadrvo«. Prava pozadina takvog prijedloga je izmicanje Vladinoj i tržišnoj kontroli desetgodišnjeg prihoda »Hrvatskih šuma«, odnosno države, koji bi bio ostvaren prodajom trupaca u tom razdoblju, što približno iznosi od oko 3 milijarde DEM. U HS, načelno, nemaju ništa ni protiv desetgodišnjih ugovora, ali onih koji bi bili rezultat ravnopravne tržišne utakmice.

Famozna »lista finalista« »Croatiadrvo« je svoj naum kontrole i patronata nad državnim trupci-

ina (zašto iste prijedloge nije uputila privatniin šumovlasnicima?) pokušala i (dijelom) ostvarila na indirektan način. Tako je svojedobno žestokim lobiranjem drvnu industriju prebacila iz resora Ministarstva gospodarstva u Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva, čime se htjelo potpuno netržišno i protiv svih gospodarskih rezona, steći određeni admi­nistrativni utjecaj nad sirovinskim bogatstvom pa i nad radom HS. Zdušno se zalaže za famoznu »listu finalista«, koju je Valentićeva vlada početkom 1994. godine podržala, a s kojom je drvna industrija došla u slijepu ulicu, a HS u ozbiljne teškoće. Istini za volju, i u šumarskim kru­govima je vladalo, iz socijalizma naslijeđeno, mišljenje o zajedništvu (ne­tržišnom) šumara i industrije. Čak 1991. godine HŠ odobravaju kredit drvnoj industriji od oko 70 milijuna DEM, od čega je realizirano oko 20 milijuna, i nikad vraćeno!

Dakle, ta je lista, po kojoj su povlastice pri kupnji trupaca ostvarivali finalisti prerade drva, bez obzira imaju li novaca da ih plate, imaju li uopće tehničke mogućnosti da ih prerade ili da ih koriste u svojim proizvodima, jedinstven primjer u tržišnoj ekonomiji i drvnoj industriji svijeta! Na taj su način svi komercijalno zanimljivi drvni sortimenti umjetno izuzeti iz slobodnog tržišta, što je do sada prouzrokovalo neviđene štete i šumarstvu i drvnoj industriji u cjelini. Nadalje, tu su i ostali zahtjevi te udruge, kao što je produljenje odgode plaćanja, (iako su stvarni rokovi ne-plaćanja već iznad 100 dana), te sniženje cijena trupci-

Trikom do članstva Vrlo je indikativan i način kako je »Croatiadrvo« d.d., kasnije GIU,

uspjela skupiti tako »impozantan« broj od gotovo 90 poduzeća - članica. Valja napomenuti da danas u Hrvatskoj posluje već preko tisuću poduzet­nika kojima je prerada drva ili proizvodnja namještaja osnovna djelatnost. Ako se zna da od tih devedesetak članica GIU tek nekolicina radi profi­tabilno, dakako, opet one u privatnom vlasništvu, dok ostale posluju s gubicima, onda je potencijal te udruge više nego problematičan i broj od 90 članica je zapravo vrlo skroman. Međutim, kako je jedno vrijeme spre­ga te udruge i administracije funkcionirala, do trupaca su nečlanice dola­zile iz druge ili treće ruke. Nastala je jagma za trupcima i cijene trupaca na ograničenim licitacijama su vrtoglavo rasle (i preko 50 posto iznad isklične cijene). Istovremeno, velike količine trupaca prodane ispod cijene po povlaštenim ugovorima s liste finalista, završavaju u preprodaji. Dakako, kad su konkurentnost i uloženi kapital poduzetnika došli pod znak pitanja, Croatiadrvo je ponudila »spasonosno« rješenje po kojemu bi članice njene udruge imale pravo kupovati trupce, ostali ne. Vješto koristeći nametnute uvjete, stvorila se fama da stvarno samo članice te udruge imaju pravo kupovati trupce od HŠ, stoje praktički i operaciona-lizirano na terenu. Da bi stvar bila još apsurdnija, nikakvo članstvo nije niti postojalo, jer se u to doba radilo o trgovačkom dioničkom društvu, a ne o udruzi. Tek kad je osnovan GIU, neki su nasjeli i učlanili se, no trupce su ipak morali platiti ili ih nisu inogli dobiti. Srećom, gospodarska načela su u »Hrvatskim šumama« ipak dominantna, pa se administrativna »lista finalista« primjenjuje, ali za platiše, a utjecaj se »Croatiadrva« topi. Odatle i povišena galama.

Rasprava o cijenama - bespotrebna Već sama pomisao da se cijene određuju mimo ponude i potražnje,

odnosno bez licitacije, izazvala bi u Europi zgražanje, a pokušaj da se one dogovaraju na razini bilo koje gurpacije, i kod nas je predmet za pravosu­dne organe koji brinu o ustavnosti, pa bi u takvim slučajevima trebala intervenirati Komisija za zaštitu tržišnog natjecanja. Navodi da šumovla-

Ćasopis Hrvatske šume I 3

snici u zapadnim zemljama prodaju trupce bez licitacije, i da se cijene dogovaraju na nivou grupacija, primjerice u Njemačkoj, rezultat je pozamašne zbrke u nekim glavama, jer su pozicije neusporedive. U Njemačkoj je većina šuma privatna, nema monopola ni jednog šumovla-snika, kontrolu ugovora provodi sam vlasnik, pa nema potrebe niti za li­citacijama. Cijene trupaca iz državnih šuma usklađuju se sa cijenama pri­vatnih šumovlasnika.

»Croatiadrvo« traži sniženje cijena trupcima, a kao razlog se spominje porast cijena trupaca u posljednjoj godini, niže cijene u susjednim zem­ljama (čak 20% za crnogoricu), visoki udjel troškova (55%) u strukturi troškova drvne industrije. Međutim, to je tendenciozno tumačenje. P r̂vo, cijene trupcima i piljenoj gradi osciliraju iz mjeseca u mjesec u svim zem­ljama, što je normalna posljedica ponude i potražnje, valutnih promjena, pa čak i prirodnih pogoda ili nepogoda (vjetrolomi i ledolomi). Drugo, tip naših šuma, vrste drva, količine, klasifikacija, uvjeti i troškovi eksploata­cije i slično, različiti su od onih u susjednim zemljama, pa je ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ deplasirano uspoređivati cijene. Jer, jednostavno, ne postoji vjerodostojna metodologija us­poredbe. Tako, primjerice, ukupni godišnji etat hrvatskih crnogoričnih šuma nije dovoljan da alimentira polugodišnju proizvodnju srednje velikog austrijskog pilara! Osim toga crnogorične drvne zalihe ne prelaze 10% ukupnih drvnih zaliha naših šuma, a u sječivoj drvnoj masi učestvuju sa samo 15%. Da su priče o nižim cijenama trupaca u susjedstvu izmišljene, dokazuju i sami poduzetnici - drvari, jer tu jeftinu sirovinu ne uvoze. To dokazuju i strani kupci, koji na licitacijama naše trupce plaćaju i do 30% iznad cjenika, što im se isplati unatoč povećanim tro­škovima transporta.

Tvrdnja da trupci (ili jasnije, plaćanja prema HŠ) sudjeluju u troškovima drvne industrije s 55% je netočna (usput ovako tumačena i nebitna za poslovanje drvne industrije). Naime, trupci u proizvodima drvne industrije troškovno sudjeluju s 50 i više posto samo u primarnim fazama (pilane, tvornice furnira i si.). U finalnim fazama prerade drva trupaca (kao troška) uopće nema, a troškovi drvnih sirovina (prerađevina — građa, elementi, ploče) rijetko premašuju 40%, jer se pojavljuju i drugi materijali i povećava se učešće troškova rađa. Tehnički gledano, volumen drvne mase trupca ugrađene u finalnim proizvodima pada i ispod 15%. Visoko učešće troškova sirovine je najčešće rezultat neracionalnosti prerade, ali i tipa proizvodnje, i ne treba ga dovoditi u vezu s cijenama sirovine. Zanimljivo je da su baš proizvodi primarnih faza hrvatske drvne industrije (u kojima je trupac najveći trošak) konkurentniji u svijetu od »finalnih« proizvoda koji donose silne gubitke. Naime s pojmom »finalni proizvod« treba biti oprezan, jer je i to socrealistička floskula. Proizvod je proizvod, roba je roba, i gotovo!

Sedmogodišnji zastoj Tijekom posljednjih godina, HŠ koje su bile pod stalnom presijom

dirigirane distribucije trupaca i kronične nelikvidnosti (koja se prenosi na cijelu zemlju), zbog silnih dugova dijela drvne industrije nisu mogle razvijati tržišne mehanizme i provesti modernu unutrašnju reorganiza­ciju, podizati kvalitetu svojih usluga i racionalizirati troškove proizvodnje.

Ostaci »stare« drvne industrije su se umjesto restrukturiranja grčevito odupirali promjenama (čelnici »Croatiadrva« redovito sjede u njihovim upravnim tijelima), očekujući obećani povratak na staro (kada su trupci praktično bili besplatni, kada su kamate na kredit bile deset puta niže od

Nikako ne valja gubiti iz vida da su »Hrvatske šume« -javno poduzeće za gospodarenje šumama i

šumskim zemljištima u Republici Hrvatskoj ustrojene da gospodare tim nacionalnim bogatstvom ne samo da bi poduzetnici lakše ostvarili dobit nego

i u cilju očuvanja i povećanja tog bogatstva za iduća pokoljenja

inflacije, kada se izvozilo 400 milijuna U$ s gubicima koji su se nadoknađivali u »šticungu«, kada su se debljali inozemni privatni računi, a tvornice više nalikovale logorima). Napada se stabilna kuna, cijena ener­gije (valjda bi trebala rasti svaki tjedan), ocrnjuju se privatni poduzetnici, a na uvođenje PDV-a se očekuju neizvjesne reakcije. Ide se i dalje, pa se tvrdi da drvoprerađivački kapaciteti s područja oslobođenih Bljeskom i Olujom ostaju bez »SVOJE« sirovine koja odlazi u Zagrebački prsten, jasno aludirajući da je to (ne)djclo HŠ. Najavljuju se i štrajkovi, pa i fizičko sprečavanje odvoza trupaca, tj. barikade.

HUP izlazi na scenu Hrvatska Vlada, u to doba zaokupljena uistinu ozbiljnim državnim

pitanjima, bez stručnjaka za pitanja drvne industrije u svojim redovima, pragmatično je udovoljila traženjima i prihvatila »Croatiadrvo« d.d. kao sugovornika. No, u Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva u koje je

prebačena, za rješavanje pitanja ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ iz domene drvne industrije, još

je manje potencijala. Vjeruje se da će HUP u buduće svojim realnim prijedlozima više su­djelovati u razgovorima s Vladom oko odnosa u drvnoj industriji. Hrvatska gospodarska komora, kao potencijalni su­govornik, za sada s najbrojnijim (obveznim) članstvom, nije u stanju premostiti unutrašnje sukobe interesa svojih članica, a ne može niti sankcionirati članice (isključenjem iz komore) koje se ne pridržavaju članskog reda, pa su njezini prijedlozi uglavnom istovremeno »za i protiv«.

Hrvatska udruga poslodavaca - gransko udruženje drvne industrije, u nekoliko je navrata pokušala promijeniti neravno­pravne odnose u drvnoj indu­striji i šumarstvu, zalažući se za zaštitu slobode tržišta, jednakost prava, ukidanje privilegija i nelojalne konkurencije, i na­ravno, administrativnih inter­vencija. Zaokupljena esenci­jalnim pitanjima međuodnosa poslodavaca. Vlade i Sindikata, a i sama nedovoljno financijski

poduprta, I lUP dosada nije tim problemima posvetila dužnu pozornost. Osim toga, zalažući se za tržišnu utakmicu i »fair play« nije obećavala potencijalnim članicama iz drvne branše »jeftine trupce na kredit«.

Danas se u HUPDIH izrađuju planovi i vizija razvoja drvne indu­strije Hrvatske, u kojem su sve tvrtke jednakopravne (bez obzira na član­stvo, veličinu i status), a grana se promatra kao cjelina, te se ocjenjuje da svaki individualni pristup ili intervencija uzrokuje neprocjenjive štete na tržištu. Prvi zadatak je da se isprave greške, koje su kočile restrukturiranje i razvoj tržišta, a zatim da se razmotre potencijali i mogući dosezi rasta grane, te da se predlože poticajne mjere. HUP-u nije na kraj pameti da regulira cijene, ugovara ili na bilo koji način uvjetuje isporuku sirovine ili da se miješa u bilo kakve trgovačke ili političke odnose. Ali, HUP će oštro reagirati u svim slučajevima kršenja trgovačke etike i zakona, poreznih malverzacija bilo koje tvrtke, a ponajprije vlastitih članica, kako bi se zaštitila jcdnakopravnost, sloboda tržišta, spriječili monopoli i dogovori o cijenama, riječju, kako bi se grani u cjelini otvorio put u Europu umjesto na Balkan. Temeljno pitanje na koje HUP želi dati odgovor je: »Što drvna industrija Hrvatske može učiniti za sebe i za državu, a ne što država mora učiniti za drvnu industriju«.

(Drvo, časopis za drvnu industriju, obrt, tehnologiju, trgovinu i informatiku, rujan 1997.)

4 / Časopis Hrvatske šume

POVIJESNI SASTANAK ŠUMARA I DRVARA

Opredjeljenje za tržišno gospodarenje

Piše: R. Jeršić

U Lovačkom domu Brezovica nadomak Siska, 3. listopada 1997., održan je poslovni sastanak Hrvatskih šuma - Za­greb na čelu s predsjednikom Upravnog odbora gospodinom

Marinom Golobom i direktorom Poduzeća A. Serdarušičem s predstavni­cima desetak drvnoindustrijskih tvrtki koje su značajniji kupci proizvoda Hrvatskih šuma. Delegaciju Ministarstva poljoprivrede i šumarstva vodio je doministar dr. Stanislav Sever, u ime Šumarskog fakulteta Zagreb sudjelovao je dr. Mladen Figurić, u ime Hrvatskog šumarskog društva prof. S. Matić, a HGKje predstavljao gospodin Milan Jakopović. Prvi put se kao djelatni sudionik u rješavanju vitalnih pitanja za drvnu industriju i šumarstvo uključila i Hrvatska udruga poslodavaca (HUP) - Granska udruga drvne industrije, koju je zastupao gospodin Josip Vujčić, te profesor Šumarskog fakulteta u Zagrebu i prijašnji predsjednik Hrvatskih šuma, prof. R. Sabadi.

Konstruktivna atmosfera Sazivač sastanka. Hrvatske šume, imao je namjeru da se nagomilana

pitanja, koja su u javnim medijima čak poprimila neugodne razmjere, riješe putem razboritog i konstruktivnog dijaloga, u kojem će se snagom argumenata i strategijom mogućeg, zaštititi interesi svih partnera i pronaći putevi boljitka i šumarstva i drvne industrije Hrvatske. U tome se potpuno uspjelo, ponajprije zahvaljujući stvorenoj klimi povjerenja, te otvorenosti diskusije, u kojoj su se sudionici već na početku suglasili, da je sva rješenja moguće naći jedino u ravnopravnim tržišnim odnosima.

Sastanak je pokazao da su Hrvatske šume i drvno-industrijske tvrtke u načelu najpovoljniji partneri, kojima ni u kom slučaju ne treba posrednik u sporazumijevanju, te da izgradnjom međusobnih tržišnih odnosa ujedno grade temelje razvoja i drvne industrije i šumarstva, toliko potrebne za uključenje u međunarodnu trgovinu drvnim proizvodima.

Sastanak je počeo analizom trgovine drvnih sortimenata, u kojoj su predstavnici drvne industrije i Hrvatskih šuma upozorili na činjenično stanje i probleme koji iz toga proizlaze, a očigledna su posljedica netržnih naslijeđenih odnosa iz prošlosti, koji su zakočili razvoj i doveli u nezavidan položaj sve sudionike. Također je upozoreno, da će za izlaz iz te situacije i oživotvorenjc tržišnog gospodarstva trebati vremena, i da će to tražiti nove materijalne uloge, a još više intelektualne napore. Bjelodano je da nema čarobnih rješenja (države), te da svi moraju preispitati vlastite stavove, potencijale i uskladiti ih s tržišnim okruženjem. Naravno, u tom kontekstu su izolacija i protekcionizam odbačeni kao mogući modeli. Predstavnici Ministarstva, Šumarskog fakulteta, HGK i HUP-a su istakli da je cilj hrvatskog gospodarstva razvijanje jednakih tržišnih uvjeta za sve sudionike u gospodarstvu, stoje sasvim različito od pojma jednakih gospodarskih rezultata, za što se i danas neki zauzimaju.

Indeksni cjenik i ukidanje lista finalista Sastanak je rezultirao potpisivanjem zajedničkih zaključaka, kojim se

određuju daljnje aktivnosti na uređenju odnosa na relaciji Hrvatske šume, drvna industrija, t j . kupci šumskih sortimenata i uključenju Vlade u dalje tijekove stvaranja jednakih tržišnih uvjeta. Te odredbe, doduše, ne mijenjaju revolucionarno dosadašnje oblike, već unose više slobode i doprinose transparentnosti poslovnih odnosa, s time da će na mnogim tehničkim pitanjima trebati mnogo raditi i izvršiti opsežne pripreme, npr. oko normizacije sortimenata, usavršavanja načina nadmetanja i ugovaranja - licitiranje klasa i prodaja na panju, pitanje reklamacija i si.

Prvi put od osnivanja poduzeća Hrvatske šume i ustrojstva demol<ratske i tržišno orijentirane vlasti Republike Hrvatske, održan je sastanak gospodarstvenika - drvara i šumara, resornih djelatnika Ministarstva poljoprivrede i šumarstva, znanstvenika Šumarskog fakulteta. Granske udruge poslodavaca drvne industrije, te predstavnika poslovno-stručnih medija. Već iz tog razloga, a i radi usvojenih zaključaka, a ponajprije radi konstruktivne atmosfere, ovaj sastanak se može smatrati povijesnim.

Sastanak je održan u Lomćkom domu Brezovica

Zaključeno je da pitanja rokova i osiguranja plaćanja, ugovornih uvjeta isporuke i slično, ne mogu iskakati iz tržišnih okvira i interesa kapitala.

Čini se da je najveći iskorak u odnosu na dosadašnju praksu učinjen prihvaćanjem primjene indeksnog cjenika i prijedlogom da se ukine lista finalista. Prvim bi se bazične cijene kvartalno usklađivale s tržišnim cijenama ostvarenim na domaćoj i međunarodnoj licitaciji i komparacijom s ino cijenama. Za to će biti potrebno veće količine drvnih sortimenata izložiti licitaciji da se postignu reprezentativni uzorci, jer bi u protivnom došlo do iskrivljenja prave slike cijena, te će trebati usvojiti pretvorbene koeficijente kojim bi se domaće norme mogle usporediti s inozemnim. Uz ove glavne, primjenjivali bi se i drugi pokazatelji (ukupno 7), temeljeni na gospodarstvenoj situaciji u Republici Hrvatskoj, a koji bi bili činioci korekcija indeksa cijena. Indeksni cjenici su inače decenijska praksa u šumarstvu Austrije i Njemačke.

Druga novost, prijedlog Vladi za ukidanjem lista finalista, ima cilj izjednačiti do krajnjih granica neujednačene tržišne pozicije nabave trupaca, posebno pilanskih, koje su nanijele velike štete i Hrvatskim šumama i prerađivačima-izvoznicima. Kako su istakli predstavnici drvne industrije, beneficirana (po listi finalista i državnim sanacijama) domaća konkurencija, katastrofalno je srušila cijene na vanjskom tržištu, tako da su ostali proizvođači izgubili dugogodišnje pouzdane i stabilne kupce. Problem je što to sniženje cijena nije rezultat uspješne sanacije, restrukturiranja, povećanja efikasnosti i proizvodnosti, nego je izravni dumping bez računice, koji vodi odlijevanju iz proračuna.

Sastanci D l i Hrvatskih šuma - stalna praksa

Jedan od vrlo indikativnih zaključaka, koji odražava kooperativnu klimu ovog sastanka, jest redovito tromjesečno okupljanje predstavnika Dl i Hrvatskih šuma koje bi trebalo postati stalna praksa. U te pregovore će osim HGK-a biti uključena Hrvatska udruga poslodavaca, a posebna novost je da će prema Vladi RH svi nastupati sa zajedničkim prijedlozima, dakle, prethodno usuglašenim, a ne sa zasebnim suprotstavljenim interesima, što je stavljalo i Vladu u nemoguću situaciju, koja praktički nije razrješiva.

Časopis Hrvatske šume I 5

SUME I EKOLOGIJA

Oštećenje iznad europskom prosjeka! Oštećenost je naših šuma iznad europskoga prosjeka. Posebno zabrinjava oštećenost četinjača, na što je najviše utjecala obična jela

Piše: Dr. se. Nikola Komlenović

6 / Časopis Hrvatske šume

U Edeu, u Nizozemskoj, održan je kombinirani sastanak Znanstvene savjetodavne grupe, koordinatora nacional­nih centara i šefova ekspertnih radnih grupa, na kome se

je raspravljalo o unapređenju istraživanja po Sveeuropskom programu intenzivnog motrenja šumskih ekosustava (EU/ICP Forests). Na sastanku su bili predstavnici ovih zemalja: Austrije, Belgije, Švicarske, Hrvatske, Češke, Danske, Njemačke, Grčke, Španjolske, Francuske, Irske, Italije, Mađarske, Nizozemske, Norveške, Poljske, Portugala, Rusije, Finske, Slovačke, Švedske, Švicarske i V. Britanije, te H. Intemann šef Komisije za šumarstvo EU.

Domaćin ovoga skupa bio je FIMCI (Forest Intensive Monitoring Coordinating Institute) iz Herenheevena, Nizo­zemska. Sastanak je vodio G. Landmann, šef Znanstvene savjetodavne grupe.

Ovaj se program temelji na Međunarodnom programu suradnje za procjenu i motrenje učinaka onečišćenja zraka na šume (ICP-Forests), Rezoluciji br. 1 Ministarske konferencije o zaštiti europskih šuma, održane u Strasbourgu 1990. i Rezoluciji br. 4 Ministarske konferencije za zaštitu europskih šuma održane u Helsinkiju 1993.

Do sada su postavljene 722 stalne plohe: 493 ploha u zemljama EU i 229 ploha u zemljama koje nisu članice EU, uključujući Hrvatsku, Bjelorusiju, Bugarsku, Češku, Estoniju, Latviju, Litvu, Mađarsku, Norvešku, Slovačku, Švicarsku, Poljsku i Rusiju. Podatke istraživanja, pored zemalja članica EU, FIMCI-u je dostavilo 10 zemalja koje nisu članice EU među kojima i Hrvatska.

Prikupljeni su podatci o procjeni krošanja za 649 ploha (86%) 1 30106 stabala, podatci o du za 561 plohu (76%), folijarnc analize za 448 ploha (60%) te taksacijski podatci za 36942 stabla (41%). Očekuje se kao će preostali podatci biti dostavljeni FIMCI-u ove godine.

Na ovom sastanku je potvrđeno ono što je već ranije dogovoreno, tj. da se na trajnim plohama provedu ova istraživanja: procjena stanja krošanja (svake godine), analize tla (svake desete godine), folijarne analize (svake druge godine), izmjere prsnih promjena stabala (svake pete godine), motrenje dcpozicija (svake godine na 10% ploha). Kao izborna istraživanja, dogovoreni su ovi poslovi: analize otopine tla, istraživanje prizemne vegetacije, meteorološka i fenološka proučavanja.

Tablica 1. Pregled istraživanja obavljeniii na stalnim pokusnim plohama (razina 2)

Zemlja

Austrija Belgija (Flandrija) Belgija (Volonija) Danska Njemačka Grčka Španjolska Francuska Irska Italija Luksemburg Nizozemska Portugal Portugal (Azori) Finska Švedska V. Britanija EU Bugarska Bjelorusija Švicarska Češka Estonija Hrvatska Mađarska Litva Latvija Norveška Poljska Rusija Slovačka Nečianice EU Ukupno

Ukupan broj

ploha 20 12 8

16 88 4

53 100

15 20

2 14 4 4

24 100

10 493

2 63 15 8 6 7

14 9 3

17 148 12 3

229 738

Procjena krošanja

20 12 8

16 77 4

53 100

15 0 2

14 4 4

18 94 10

451 0 0 0 8 6 5 5 9 2 0

148 12 3

198 649

Analize tla

20 12 0

16 55 4

53 100

15 20 2

14 4 4

18 46 10

393 0 0 0 8 0 7 0 0 0

16 122

12 3

168 561

Foli­jarne

analize 20 12 0

16 56 4

53 100 15 20

2 14 4 4

18 47 10

401 0 0 0 8 5 7 0 7 0

17 0 0 3

47 448

Prirast

20 12 8

15 47

3 53 0

15 0 2 0 4 4

18 46 10

257 0 0 0 0 0 5 0 9 1

17 0

12 3

47 304

Depo-zicije

0 6 0

16 72 0 0

25 3 0 1

14 0 0

18 41 10

207 0 0 0 0 3 1 0 0 0

17 122

12 3

157 364

Tablica 2. Defolijacija svih vrsta (1996.)

Zemlja

Austrija Bjelorusija Belgija Bugarska Hrvatska Češka Danska Estonija Finska Francuska Njemačka Grčka Mađarska Irska Italija Latvija Litva Luxemburg Moldavija Nizozemska Norveška Poljska Portugal Rumunjska Rusija Slovačka Slovenija Španjolska Švedska Švicarska Ukrajina V. Britanija Jugoslavija

Procje­njivana

površina (1000 ha)

3481 6001

602 3314 1175 2630

417 1846

15304 13100 9461 2034 1727 326

7699 2882 1823

84 318 228

12000 8654 3370 6223 3109 1961 1009

11792 20500

1186 2495 2156

Broj pro­cjenjivanih

stabala

7682 24002

3235 6769 2649

12192 1248 2184 8732

10800 62421

1864 24038

441 5778 9153 5913 1170

16607 4975 8274

23600 4260

134510

4200 1014

11016 16337 1126 2699 8952 3538

K l a s a

0

65.7 12.9 40.9 25.9 35.6

3.6 40.0 50.4 60.6 53.3 42.8 42.2 43.3

1

26.4 47.4 37.9 34.9 34.3 24.5 32.0 35.4 26.2 28.9 36.9 33.9 37.5

2

7.2 36.9 20.0 28.3 26.2 70.2 23.9 13.3 11.8 16.0 18.9 19.4 14.0

3+4

0.7 2.8 1.2

10.9 3.9 1.7 4.1 0.9 1.4 1.8 1.4 4.5 5.2

2+3+4

7.9 39.7 21.2 39.2 30.1 71.9 28.0 14.2 13.2 17.8 20.4 23.9 19.2

četinjače 35.8 27.3 29.1 30.6 22.0 38.7 36.9 10.4 58.4 57.1

34.3 51.5 58.3 31.9 36.8 27.2 33.7 49.9 34.3 26.0

25.4 20.3

9.7 34.3 37.6 31.0 23.3 37.3

7.2 14.7

4.5 0.9 2.9 3.2 3.6 3.1 6.1 2.4 0.1 2.2

29.9 21.2 12.6 37.5 41.2 34.1 29.4 39.7

7.3 16.9

četinjače 13.0 45.0 29.1 53.6 34.7 9.0

43.3 81.2

53.0 36.0 51.5 29.0 44.5 39.1 42.4 15.2

30.0 16.0 15.1 14.4 13.9 47.7 13.2 2.7

4.0 3.0 4.3 3.0 6.9 4.2 1.1 0.9

34.0 19.0 19.4 17.4 20.8 51.9 14.3 3.6

Časopis Hrvatske šume / 7

FIMCI, koji prikuplja podatke u dogovoru s EU, angažirat će i vanjske institucije za obradu podataka. Apelira se na zemlje koje sudjeluju u ovim istraživanjima da same obrade što veći broj vlastitih rezultata.

Dok zemlje članice EU primaju vrlo značajna sredstva za ovaj projekt, zemlje koje nisu članice EU provode ova istraživanja bez ikakve vanjske financijske potpore, stoga će npr. Poljska od 148 ploha ograničiti svoja istraživanja na 10-15 ploha. Broj stalnih ploha smanjit će i Finska.

Ovom su skupu predočeni i podatci o stanju šuma u Europi dobiveni procjenom za 1996. godinu. Ti su podatci razmatrani na 13. sastanku suradnika ICP-Forests programa u Farnhamu u Engleskoj, međutim oni tada nisu bili potpuni.

U priložene 3 tablice daje se procijenjena dcfolijacija stabala za 1996. godinu po pojedinim zemljama Europe (tab. 2-4). Na temelju tih procjena proizlazi kako je prosječna oštećcnost europskih šuma u 1996. godini bila 25.1% (25.2% četinjače i 25.0% listačc).

Oštećcnost naših šuma je veća od toga prosjeka i ona je iznosila prošle godine 30.1%. Posebno zabrinjava visoka oštećcnost četinjača (57.0%), na što je najviše utjecala obična jela. Oštećcnost naših listača (26.0%) vrlo je blizu europskom prosjeku.

Tablica 3. Defolijacija četinjača (1996.)

Zemlja

Austrija Bjelorusija Belgija Bugarska Hrvatska Češka Danska Estonija Finska Francuska Njemačka Grčka Mađarska Irska Italija Latvija Litva Luxemburg Moldavija Nizozemska Norveška Poljska Portugal Rumunjska Rusija Slovačka Slovenija Španjolska Švedska Švicarska Ukrajina V. Britanija Jugoslavija

Sume četinjača (1000 ha)

2683 4122

302 1172 321

2057 271

1122 18088 4058 6502

954 262 326

1735 1738 1073

30 6

176 6800 6895 1338 1903

815 182

5637 18973

818 2931 1520 900

Broj pro­cjenjivanih

stabala

6723 181821

1234 4181

353 11295

779 2089 7373 3742

42341 992

3742 441

1258 6747 3912

393 89

3050 6529

18020 1457

29851 3078 1760 400

5472 14716

766 805

5496 400

K l a s a 0

66.9 7.3

32.9 19.9 11.0 2.6

50.2 48.9 60.1 63.6 46.1 51.0 48.1 55.3 42.7 21.5 22.6 59.3 25.8 38.4 42.5

9.3 67.0 67.5 40.9 12.0 37.0 32.9 53.7 32.2 16.5 43.8 75,4

1 25.8 49.6 41.3 33.6 32.0 22.5 26.6 36.5 26.2 22.9 37.2 34.6 34.1 31.7 32.2 53.7 64.5 28.0 25.8 18.1 32.4 50.2 27.4 22.1 49.7 47.0 37.0 49.0 29.4 46.4 37.7 42.3 20.2

2 6.7

40.3 24.1 37.0 46.0 73.2 18.1 13.7 12.2 11.8 15.4 11.9 13.9 12.5 22.1 23.8 9.6

10.4 45.0 40.3 19.2 38.0

5.5 9.2 8.0

37.0 21.0 13.5 14.3 15.8 42.6 12.7 3.9

3+4 0.6 2.8 1.7 9.5

11.0 1.7 5.1 0.9 1.5 1.7 1.3 2.5 3.9 0.5 3.0 1.0 3.3 2.3 3.4 3.2 5.9 2.5 0.1 1.2 1.4 4.0 5.0 4.6 2.6 5.6 3.2 1.2 0.5

2+3+4

7.3 43.1 25.8 46.5 57.0 74.9 23.2 14.6 13.7 13.5 16.7 14.4 17.8 13.0 25.1 24.8 12.9 12.7 48.4 43.5 25.1 40.5

5.6 10.4 9.4

41.0 26.0 18.1 16.9 21.4 45.8 13.9 4.4

^»^*^4|--'-: •/ MM. im: '-P^

Tablica 4. Defolijacija listača (1996.)

Zemlja

Austrija Bjelorusija Belgija Bugarska Hrvatska Češka Danska Estonija Finska Francuska Njemačka Grčka Mađarska Italija Latvija Litva Luxemburg Moldavija Nizozemska Norveška Poljska Portugal Rumunjska Rusija Slovenija Španjolska Švedska Švicarska Ukrajina V. Britanija Jugoslavija

šume listača

(1000 ha)

798 1879 300

2142 1740 573 146 724

1662 9228 2959 1080 1362 6940 1140 750

54 312

52 5200 1759 2032 4320 1069 303

6155 1167 368

3220 636

5200

Broj pro­cjenjivanih

stabala

959 5820 2001 2588 2296

897 469

95 1359 7058

20080 872

20296 4520 2406 2001

777 16518

1925 1745 5580 2803

104659 2440 614

5544 1621

36 1894 3456 3138

0 57.3 30.5 45.6 35.6 39.3 16.2 23.0 84.2 63.0 47.8 31.5 32.1 42.3 33.9 43.4 41.6 17.4 22.0 39.1 16.4 13.9 53.9 54.2 15.0 50.0 25.3 52.8 39.3 14.3 42.4 81.9

K l a s 1

31.1 40.3 35.9 31.4 34.7 49.8 40.9 10.5 26.7 32.1 37.7 33.3 38.2 34.9 45.2 46.2 32.8 36.9 41.7 38.6 48.7 37.8 27.1 57.0 35.0 54.0 26.5 40.9 39.5 42.6 14.6

2

10.1 26.1 17.5 19.6 23.2 32.2 33.7 4.2 9.4

18.3 28.7 27.9 14.1 26.3 10.7 10.0 45.7 37.5 16.2 38.5 45.4

8.1 16.2 26.0 13.0 16.7 14.6 10.4 40.8 14.0 2.5

a 3+4

1.5 3.1 1.0

13.4 2.8 1.8 2.4 1.1 0.9 1.8 2.1 6.7 5.4 4.9 0.7 2.2 4.1 3.6 3.0 6.5 2.0 0.2 2.5 2.0 2.0 4.0 6.1 9.4 5.4 1.0 1.0

2+3+4

11.6 29.2 18.5 33.0 26.0 34.0 36.1

5.3 10.3 20.1 30.8 34.6 19.5 31.2 11.4 12.2 49.8 41.1 19.2 45.0 37.4

8.3 18.7 28.0 15.0 20.7 20.7 19.8 46.2 15.0 3.5

8 / Časopis Hrvatske šume

STANOVNICI SUMA

Ptičji svijet đurđevačko-koškanskih šuma Ornitološka promatranja u istočnoj Slavoniji i Baranji

Piše: Darko Getz

adomak gradića Našice, u zaleđu gorja Papuka i Krndije u istočnoj Slavoniji, u okružju starih hrastovih šuma Oboda, Brezovice,

I Trstcnika, Ražljeva i Topolovca, na području Šumarija »Đurđenovac« i »Koske«, nalazi se zanimljiv ornitološki lokalitet: Našički ribnjak. Os im što je poznat kao uzgajalište slatkovodne ribe, u novije vrijeme otkrivaju ga sve brojniji ljubitelji prirode, promatrači ptica (birdwatchcri), snimatelji prirode, slikari, studenti, školarci i njihovi nastavnici.

Našički ribnjak je najstariji ribnjak u ovom kraju. U pojedinim svojim dijelovima (Kravlje) veličinom i obraštanjem biljnih zajednica podsjeća na neke bare i »jezera« Kopačkog rita. (Foto 1).

Izgrađen je 1905. godine u močvarnoj nizini Djoline i Crnoga blata prema nacrtima inženjera Josipa Ivančica. Investitor i ujedno vlasnik ri­bnjaka bio j e grof (i hrvatski ban) Teodor Pejačević. U početku j e to bio manji ribnjak površine od oko 300 hektara, no kako je potražnja za ribom bila sve veća i dobit sigurna, već 1918. godine ribnjak je uvećan na 807 hektara. Najveća i ornitološki najzanimljivija tabla ribnjaka Kravlje (409 ha) dograđena je nakon Drugoga svjetskog rata na mjestu nekadašnjeg naselja Njegoševac. Danas ribnjak ima površinu 1.398 hektara i pripada skupini većih ribnjaka u Hrvatskoj.

U posjedu obitelji Pejačević bio je sve do 1946. godine, kada je Zako­nom o nacionalizaciji proglašen narodnom imovinom. U svojoj daljnjoj povijesti posluje ili kao samostalno poduzeće ili je u sastavu većih poljo­privrednih i industrijskih kombinata. Pretvorbom u 1992. godini postaje dioničarsko društvo pod službenim nazivom »Ribnjak 1905« sa statusom samostalnoga poduzeća d.d. za trgovinu, ugostiteljstvo i turizam.

Voda u ribnjaku Ribnjak ima oblik nepravilne potkove. Jedan kraj potkove, nazvan

Gornji ribnjaci, gotovo se naslanjaju na cestu Osijek - Našice, a drugi ulazi u šumu Ražljevo.

Ribnjak dobiva vodu iz Našičke rijeke (Foto 3) i kanala Crna voda, koji j e zajednički recipjent potoka Iskrica, Bukvik i Pribiševačka rijeka. Spomenuti vodotoci pripadaju sljevnom području rječice Vučice odnosno rijeke Drave. Najveću količinu vode daju potoci Bukvik (80,3 mVsec Q 100) i Našička rijeka (75,7 m'/sec Q 100).

Unatoč činjenici što u ribnjak dotječe velika količina vode (14,5 mil. m^), u ljetnim mjesecima oskudijeva vodom. I sama voda je problematične kvalitete jer se u potok Našička rijeka ulijevaju otpadne vode grada Našica i obližnjih naselja. Gradnjom novih akumulacija i re-tencija poboljšat će se kvaliteta vode i vjerojatno će biti riješeno pitanje potrebnih količina vode.

Krajolik Sa stajališta ljubitelja prirode i promatrača ptica ovo je kraj naglašene

vizualne ljepote. Uz nasipe obrasle raznolikim biljem nižu se trščaci i vodene površine. S pojedinih se točaka otvara pogled na široke i prostrane vođene površine kojima živost daju jata ptica i ukrašavaju zelene kulise šuma te obrisi brdsko-gorskog područja Papuka i Krndije. Sliku krajolika ponekad upotpunjuje ugođaj izmaglice u rano ju t ro ili pak spokoj zalaska sunca navečer, sve to popraćeno tišinom u kojoj se tek čuje glasanje ptica.

Krajolik našičkoga ribnjaka oblikovan je čovjekovom rukom. Na njegovu nazočnost upozoravaju nas nasipi, pregrade, upusti, ispusti, preljevi, akvadukti i druge hidrotchničke građevine. Trščakom se po na­sipu probija mala ribarska željeznica kojom se prevoze ribari i njihova oprema, a ponekad i znatiželjni turisti i ribolovci. Sve j e ovdje u potpu­nom skladu: voda koja nekamo teče usmjerena čovjekovom rukom, klo-pot ribarskoga vlaka (Foto 4) koji se miješa s ćurlicima barskih ptica i neopisivo lijepe vizure prema visokoj hrastovoj šumi koju su prije više od jednoga stoljeća uzgojili šumari grofa Pejačevića.

Ribnjak Našički ribnjak je podijeljen na gornje, srednje i donje ribnjake. Gor­

njim ribnjacima pripadaju površine tzv. table s oznakama: DC, X, XI, H i l , Hi2, Adi , Ad2, C l , C2 te dvije velike akumulacije »Šandor«'' i »Petar«. Table H i l i Hi2 te Adi i Ad2 nastale su od nekadašnjeg većeg ribnjaka »Adolf«. Srednji ribnjak je podijeljen na devet tabli s oznakama: la, lb , Ic, Id i II - VI. Ribnjaci »Kravlje«, »El«, »Est« i »F« pripadaju donjim ribnja­cima.

U ribnjacima se uzgaja raznovrsna riba, pretežno uzgojni šaran, som, bijeli i sivi tolstolobik, kanalski som i amur. Tijekom ribolova uz ove vrste ulovi se manja količina deverike (Ahramis hrama L., 1758), kesege (Abramis hallerus L., 1758), crvenperke (Scardinius erythrophthalamus L., 1758), štuke {Esox lucius L., 1758), linjaka (Tima tinca L., 1758), žutog karasa (Carassius carassius L., 1758), srebrnog karasa, babuške (Carassius auratus gibelio Bloch 1783) i običnog grgeča (Perca Jlumatilis L., 1758).

U vrijeme nastanka ribnjaka na površini od 305 hektara uzgojilo bi se godišnje do 60 tona ribe (197/kg/ha), a danas, 90 godina kasnije, ulovi se tri puta više (od 400 do 700 kg/ha).

Našički ribnjak je danas poprilično zapušten. Nasipi su znatno oštećeni (Foto 5 i 2) utjecajem vjetra i valova, a u pojedinim su se tablama pojavili i »zeleni otoci«, plićaci obrasli trstikom i ševerom.

Proizvodnju ribe ugrožavaju i kormorani, ah i brojne ribokradice. Pa ipak, uza sve nedaće i neprilike, ribnjaci još uvijek proizvode 70 vagona (1 vagon = 10 tona) prvoklasne slatkovodne ribe.

Vegetacija Premda je Našički ribnjak umjetno oblikovani krajolik po mjeri

čovjeka, pojedini njegovi dijelovi, posebno bara Kravlje, više izgledaju poput velike panonske naplavine nego kao ribnjak, stoga nije čudno što ovdje nalazimo i takve vrste riba koje su karakteristične za ritsko-močvarne ekosustave.

Tako npr.u starim kanalima, barama i pomalo napuštenim dijelovi­ma ribnjaka nailazimo na biljke iz razreda leća (Lemnetea W. Koch et Tx. 1954.). T o su malene slobodno plivajuće biljčice koje površinu vode prekrivaju poput zelenog prostirača. Malo dalje, ulazeći u Kravlje, naići ćemo na veliki trščak koji zalazi do polovice bare. Trska je ovdje poiTiiješana s kopnenim trščakom i rančićem (Scirpo-Phragmitetum W. Koch 1926). Biljnu zajednicu ukrašava barska perunika (Iris pseudocorus), vrbica {hythrum salicaria), vodena metvica [Mentha aquatica), žabočun (Ali-sma plantago-aquatica) i druge biljke lijepih cvjetova i oblika. Za barske ptice je trščak od životne važnosti.

Prijelaz u livadske i pašnjačke biljne zajednice je dosta oštar. Napisi su u vegetacijskom pogledu stanovita mješavina predstavnika različitih biljnih zajednica. Na nasipu se mogu naći i biljke vrtova, parkova, livada, šumaraka, rubova cesta, putova. Tako se npr. iza pojasa trstike javlja go­tovo čista sastojina koprive [Urtica dioica) koje zauzimaju vrlo velike površine nasipa.

Slično je s abdovinom (Samhucetum ebuli Felfoldi 1942.), svilenicom (Achpias syriace), (Foto 7), velikom preslicom {Equisetum tdmateia). Preslica raste na nekim mjestima između željezničkih pragova u dužini od 100 i više metara. Svilenica se naprotiv javlja na manjim površinama, stvarajući dojam da je umjetno posađena. Ujesen , kad se otvore tobolci, okolica se zabijeli od letećih sjemenki.

Na više mjesta uz ribnjak raširila se zlatnica {Solidago canadensis) i trava šašuljica {Calamagrostis epigeios), te močvarni grpak {Rorippa amphi-bia). Vrlo velike površine pod grpkom nalazimo na ribnjaku Kravlje.

Ribnjak Kravlje ima vrlo zanimljiv biljni svijet. Razvoj biljaka zasada nitko ne ometa, pa je raznolikost vrlo velika.

Biljke na nasipu rastu u vrlo gustim sklopovima. Stabljike jednogodišnjakinja isprepliću se s granama ruža, kupina i vrba, tvoreći

Časopi.s Hrvatske šume / 9

pritom zeleni zid koji nije moguće proći bez sječiva. Neupućeni šetači i promatrači ptica ostaju zatečeni divljinom prirode.

U jesen se nasip Kravlja zacrveni plodovima grmova divljih ruža {Rosa canina, R. arvensis), crvenog gloga (Crataegus monogyna), kurike {Evonymus vulgaris). Dozrijeva abdovina (Sanbucus ebulus), crna bazga (Sambucus nigra), svib (Cornus sanquima), trnjina (Prumus spinosa). Na njih se zimi sjate jata drozdova bravenjaka {Turdus pilaris) pristiglih iz sjeverne Europe.

Na nasipu ribnjaka »F« naći ćemo stabla trešanja zavidnih dimenzija. Pravo je čudo da se ne prevale preko trošnog nasipa. Sredinom mjeseca svibnja, kad dozriju plodovi, obilaze ih ribolovci i čuvari, ali i čvorci, kosovi, vuge, batokljuni i druge ptice. Nasipi ribnjaka ponekad sliče ma­lim cvjetnjacima raznolikog šarenog cvijeća. Rijetko gdje je priroda tako lijepa kao ovdje. Do sada je ovdje određeno 10-ak biljnih zajednica i 60 vrsta biljaka, no sigurno je broj vrsta dvostruko veći, što će pokazati daljnja promatranja.

Sume Pejsažnom raznoličju ribnjaka u mnogome doprinosi obližnja šuma

hrasta lužnjaka (Carpino betuli - Quercetum roboris typicum, Rauš 1971.). Hrast lužnjak j e dominantna vrsta, koja zajedno s drugim biljnim zajed­nicama tvori 10-ak različitih biljnih zajednica. Ovisno o sastavu i vlažnosti tla, reljefa i drugih ekoloških čimbenika biljne zajednice su nejednoliko raspoređene oko ribnjaka.

Tako ćemo npr. u nekadašnjim nizama (barama) zajedno s lužnjakom naći još i crnu johu {Alnus glutinusa) i poljskogjasena {Fraxinus angustifoUa), veza (Ulmus laevis), a na nešto sušim terenima »gredama« uz lužnjaka će biti i obični grab (Carpinus betulus).

Utjecaj šumskih i livadnih biljnih zajednica prisutan je na dijelovima ribnjačkih nasipa. Osobito je to izraženo na sjeveroistočnom dijelu ri­bnjaka Kravlje.

Šume oko našičkih ribnjaka, zajedno sa šumama Spačve, najvrjednije su i najljepše slavonske šume. O n e su pravo bogatstvo ovoga kraja. Osim svoje materijalne vrijednosti, imaju i vrlo veliku ekološku ulogu koja po nekim svjetskim mjerilima mnogostruko nadmašuje materijalnu. Šuma, podsjetimo se, stvara kisik, stabilizira klimu i tlo, pročišćuje zrak, filtrira vodu te uljepšava i ističe pejsažnu vrijednost krajolika. Vizualnim naličjem i životinjskim svijetom koji u njoj obitava nije j u moguće uspoređivati s drugim također vrijednim i značajnim ekosustavima.

Aviofauna ribnjaka Premda u ovom trenutku ne rapsolažemo cjelokupnim opusom

znanstvenih radova, moguće je pretpostaviti da je Našički ribnjak bio sla­bo poznat starijim ornitolozima. Osim toga, postavlja se pitanje koliko je on mogao biti atraktivan u sjeni poznatih obitavališta ptica, kao što su Kolodjvarski i Kc^pački rit, Obedska bara,Srebarna, delta Dunava i drugi danas već zaboravljeni lokaliteti, gnjezdišta i obitavališta ptica močvarica.

U nekoliko navrata ribnjak je obišao Ervin Rossler (1917.) u svojstvu člana Komisije za znanstvena istraživanja Srijema. Tijekom svojih dola­zaka (ekskurzija) zabilježio je 46 vrsta ptica uključujući i vrste iz uže oko­lice ribnjaka.

U to vrijeme ribnjak je bio znatno manji (700 jutara) i pripadao je gospodarstvu Lilin-dvora (Der Teichwirtschaft bei Lilin dvor). Premda j e okolica ribnjaka obilovala velikim brojem lovnih ptica, posebice fazanima koji su se najvjerojatnije umjetno uzgajali i puštali u lovište, Rosslera je posebno impresionirala bujnost života samoga ribnjaka (lebhafte Treibe). U svojim radovima spominje vrste koje su s današnjeg gledišta vrlo zani­mljive. Između ostalog spomenuo je već rijetku vrstu podzviždača šibičara {Numenius arquata L.). Zanimljiva je i spomena vrijedna pojava galeba (Larus argentatus mkhahellis, N a u m 1840.), male čigre (Sterna albifrons Pali), čavke (Coloeus monedula spermoglosus, Vialliot 1817.) i crne žune {Picus vir-dis pinetorum, C. L. Brehm 1831., vjerojatno Dryocopus martius pinetorum, G. L. Brehm, 1831.).

Prema opažanjima lovnika Balte Josipa, pljenor veliki (Gavia immer Brunnich, 1764.) j e redoviti posjetitelj Našičkoga ribnjaka. Nešto rjeđi j e pljenor srednji {Gavia arctka L. 1758.) međut im često se nalazi u jatu s roncima {Mergus L., 1758.), divljim patkama pa gaje teško uočiti i daleko­zorom. Tek kada ih netko od lovaca odstrijeli, postajemo svjesni njihove nazočnosti.

U »tabli« V (pet) u povećoj naseobini (koloniji) gnijezdi se povre­meno i do 50 pari sivih čaplji {Ardea dnerea L., 1758.) 5-10 pari velikih bijelih čaplji {Egretta alha (L.), 1758.), 20-30 pari bijelih čapljica {Egretta garzetta (L.) 1766.), 5-10 pari žutih čaplji {Ardeola ralloides (Scopoti) 1769), 20-30 pari gakova {Nycticorax nyđicorax (L.) 1758.) i oko 10-15 pari žličarki {Platalea leucorodia L., 1758.).

Sve »table« nemaju podjednako značenje za vodarice. Opažanja po­kazuju da su im od donjih ribnjaka najprivlačnije bara Kravlje i »tabla« F. Naprotiv, na srednjim ribnjacima najviše vodarica j e zabilježeno na »tabli« V vjerojatno zbog gustog obraštaja rogoza i vrbova šumarka uz obalu nasipa. Od gornjih ribnjaka najprivlačine su im »table« Hi l i Hi2 te »ta-

Krajolik uašičkog ribnjaka

Ci'at abdoi'inc {.^ambrnu.^ ebulus) zaposjednut zlatnini marama ((A'tonia Fahr.)

bla« DC. Ovdje su u više navrata nađena gnijezda ćubastih gnjuraca {Podi-ceps cristatus (L.) 1758.) i crnih liski {Fulica atra L., 1758.) Cubasti gnjurci su zanimljivi turistima jer se nerijetko mogu vidjeti gnjurčiči koji »jašu« na leđima svojih roditelja.

Gotovo su stalno prisutni na ribnjacima veliki vranci, kormorani {Phalacrocorax carbo (L.) 1758.). Kormorani su vrlo veliki zatornici ribe zbog čega su izloženi progonu ribnjačara. Na ribnjak dolaze iz dvije nase­obine, s mađarsko-hrvatske granice kod Sv. Đurđa i iz Kopačkog rita.2' Najčešće borave na »tabli« F i V te na »otoku« Kravlje. Zbog stalnog bo­ravka na »otoku« njegovih desetak stabala su gotovo pobijelila od izmeta, pa se iz daleka čine kao da su osuta injem.

Na otvorenim vodenim površinama zadržavaju se divlje patke {Anas platyrhynchos L., 1758.). Nije nikakva rijetkost vidjeti ženke s 8 ili 12, pa i više pačića različite starosti. U z ovu vrstu zanimljiva je i pojava pro­duženog razdoblja gniježđenja, kada j e moguće istodobno vidjeti jato odraslih pataka i ženke s netom izleženim pačićima. Na ribnjaku se gnijezde i borave i druge vrste pataka. Vrijedne spomena su patke pupčamce {Anas querquedula L., 1758.), patke glavate {Aythya jerina L., 1758), patke njorke {Aythya nyroca Giitden 1769.), koje su nazočne na ri­bnjaku gotovo tijekom cijele godine. Tijekom sezone gniježđenja za-pažaju se jata od 80-100 pa i više spomenutih vrsta pataka. Premda nije ustanovljeno, postoji velika vjerojatnost gniježđenja patke kreketaljke {Anas strepera L., 1758.) i patke krunate {Aythya fuligula L., 1758.). Pojedini parovi primijećeni su na »tabli« D i Kravlju.

10 / Časopis Hrvatske šume

Već vrlo rijetka i zakonom zaštićena žUčarka (Ptatalca leucorodia) redovita gnjezdarica ribnjaka

Zimski gosti, obitelj crnokljunog labuda (Cygnus olor)

Neredoviti gost ribnjaka j e i crvenokljuni labud (Cygnus olor, Gmelin 1789.). Dolazi u ja tu . Cesto je to samo jedna obitelj s nekoliko odraslih mladunaca. Ptice nisu plahe, iz čega se može zaključiti da dolaze iz nekog nacionalnog parka ili zoološkog vrta sjeverne Europe.

Voda se ispušta iz ribnjaka zbog izlova ribe. Nakon istjecanja vode ostaje muljevito dno s ponekom lokvom ili kanalićem punim sitne ribe i raznovrsnih beskralježnjaka: puževa, školjaka, pijavica, maločctinjaša, ličinki kukaca, račića itd.

Oko ovakvih prirodnih hranilišta skupi se veliki broj čaplji i bijelih žličarki. Svojim izgledom i kljunom poput žlice, bjelinom perja i perjani­com na glavi ove ptice su meta snimatelja i promatrača. Ništa manje nisu privlačne crne rode (Ciconia nigra L., 1758.), čaplje dangube {Ardea purpii-rea L., 1766.), koje su također prisutne kod ovakvih gozbi. Iz istog razloga ovdje su i raznovrsne vivčarice (Charadriidae). Rijetki i zanimljivi gost ri­bnjaka j e i vlastelica [Himantopus himantopus L., 1758.), ptica dugih nogu i šarenog perja. Vrlo privlačnog izgleda j e sabljarka (Rccurvirostra avosđta L., 1758.) ptica većeg svinutog kljuna koji podsjeća na sablju. Mali žalari (Catidris, Anony (Merretn) 1804.) pojavljuju se u vrlo velikim jatima (tisuću i više ptica). Poplašeni, dižu se u zrak tvoreći oblik kakva točkastog oblačića, časak ovalnog, da bi sekundu kasnije poprimio oblik dvostruke elipse. Kada se ribnjak ponovo napuni vodom većina vivčarica nestane.

Za razliku od drugih ptica, čigre (Chlidonias Raj. 1882. i Sterna L, 1758.) se prvo čuju, a onda vide. U manjim jatima od 10-15 ptica oblijeću pojedine dijelove ribnjaka zbog hrane. Hrane se ribicama, različitim kukcima i njihovim razvojnim oblicima koji se zadržavaju pri površini vode.

Ptice grabljivice su stalni stanovnici ribnjaka. Redovita gnjezdarica trščaka Kravlja je eja močvarica {Circus aeruginosus L., 1758.). Škanjac mišar (Buteo huteo L., 1758.) i crnkasta lunja (Milvus migrans Bodd. 1783.) gnijezde se u obližnjoj šumi Brezovac. Jastreb kokošar {Acdpitcrgentilis L., 1758.) se češće zapaža zimi kad progoni divlje patke i liske na djelomično zamrznutoj vodi. Ribnjak j e i lovište kopca ptičara {Accipiter nisus L., 1758.) i sokola grlaša (Falco subbuteo L., 1758.), ali i najveće grabljivice, orla štekavca {Haliaeetus albicilla L., 1758.). Orlovi štekavci rado jedu ribu, pa se mogu vidjeti u većem broju (10 i više) na »tablama« gdje se ispušta voda i ribari.

U trstici uz ribnjak i na sličnim mjestima gnijezde se i cvrkuću tr­stenjaci {Acrocephalus, Naumann 1811., Locustetta, Kaup, 1829., Lusciniota, Gray 1841.), poimence: trstenjak droščić, cvrkutić, ševarčić, cvrčić i drugi.

Za promatrače ptica zanimljiva j e šikara i šuma. Tako na granici ri­bnjaka i šume, ribnjaka i poljodjelskih površina, nalazimo vrste koje nisu isključivo vezane za ribnjak. Os im već poznatih dendrobionata: sive i zelene žune {Picus canus Gmel., 1788., P. viridis L., 1758.), velikog djetlića {Dendrocopos major L., 1758.), brgljeza (Sitta europaea L., 1758.), puzavca (Certhia L., 1758.), velike sjenice (Parus major L., 1758.), plavetne sjenice {P. caeruleus L., 1758.) i dugorepe sjenice (Aegithalos caudatus L., 1758.), nailazimo na nešto rjeđu plazicu vugu (Remiz pendulinus L., 1758.) i manja jata brkatih sjenica {Panurus biarmicus L., 1758.). Dosta su plašljive pa se njihova nazočnost može zapaziti po karakterističnom cvrkutu.

U skupinu naših najljepših i najšarenijih ptica ubrajamo vugu (Oriohis oriolus L., 1758.), vodomara {Alcedo atthis L., 1758.), sojku (Garrulus glan-darius L., 1758.), pčelaricu (Merops apiaster L., 1758.) i zlatovranu (Coracias garrulus L., 1758.). Dok je zlatovrana prilično rijetka, vodomar je stanar gotovo svakog vodotoka i kanala oko ribnjaka.

U ovom napisu spomenuli smo samo neke iz skupine ptica koje svojom veličinom, bojom, perjem i prepoznatljivošću privlače pozornost promatrača ptica. T o j e tekjedan mali broj od trenutno 150 poznatih vrsta zabilježenih na Našičkom ribnjaku.

Iz ovoga kratkoga opisa pojedinih skupina i vrsta ptica koje smo pro­matrali više od tri godine možemo zaključiti da j e Našički ribnjak vrlo zanimljivo i vrijedno obitavalište ptica močvarica kojemu je potrebno posvetiti veću pozornost od dosadašnje. Gotovo dvije trećine do sada za­bilježenih vrsta su gnjezdarice ribnjaka i njegove uže okolice - šume. Na ribnjaku se povremeno zadržavaju vrste koje po međunarodnim kriteriji­ma zaštite ptica nose oznaku »rijetke« i »ugrožene« pa bi se lovcima iz Italije, koji redovito posjećuju ribnjak, morala skrenuti pozornost na njihovu nazočnost, značenje i zakonsku zaštitu koju uživaju.

O ornitološkoj atraktivnosti Našičkoga ribnjaka govori i ubilježba Međunarodnog savjeta za zaštitu ptica (International Council for Bird Preservation) iz Velike Britanije (Cambridg) u listu Značajnih područja za ptice (Important Bird Areas) pod brojem IBA-21. Ovu naznaku dobi­vaju ekološki zanimljiva i očuvana područja gdje se zadržavaju ptice močvarice.

Na žalost, osim iskazivanja određene pažnje na taj način isticanja ornitološke vrijednosti, praktičko značenje ne postoji.

3iljna zajednica rogoza {Typketitm latjoliae soo)

" Ribnjačke »table« »Hirsch« i »Adolf« (Hi i Ad) dobile su naziv po čuvenom graditelju i izvoditelju radova Mađarskog d.d. za ribogojstvo iz Budimpešte Adolfu Hirschu i članovima obitelji Pejačević (Sandoru i Petru). -> Prilikom redovitog brojenja velikih vranaca u koloniji na Kopačkom jezeru u 1991. godini bilo je nazočno 1259 pari velikog vranca i 3777 mladunaca u

gnijezdima

Časopis Hrvatske šume / l i

ŠUMARIJA POPOVACA

Kad bismo čekali druge.. Tekst i snimke: M. Mrkobrad

U pravitelja šumarija Po-povača, ing. Zlatka Bu-blića, zatekli smo za tc-

Icfonom-upravo je nekome javljao »da je zbog dotrajalosti propao jedan drveni most koji su za jedan dan zamijenili novim«. Brzo i ekspeditivno, »jer da smo čekali nekog dru­gog da nam to napravi, tko zna koliko bi vremena prošlo. A vrijeme je prije početka jesen­skih kiša i te kako dragocjeno«.

Ova sličica iz svako-dncvice Šumarije Popovača, jedne od 15 šumarija u sastavu zagrebačke uprave, oslikava stil života i rada šumarije koja je lani postigla najbolji poslovni rezultat u Upravi šuma Za­greb. S 52 zaposlena (»Sada ih je 48 jer su četvorica prešla u novoosnovani »Promet i mehanizaciju« d.o.o.) koji go­spodare s 7500 ha šuma i šumskog zemljišta, Popovača po veličini ide u red prosječno velikih šumarija. Tri revira nisu ravnomjerno raspoređena prema gospodarskim jedini­cama jer najvrjednija jedinica »Popovačkc nizinske šume«

(graniči sa Siskom, Novskom, Kutinom), ima dva revira, a ostale dvije gospodarske jedinice, »Popovačka Garjevica« i »Popovačkc prigorske šume« čine jedan revir. Od podataka iz osobne karte vrijedi istaknuti da se prosječno godišnje siječe 31 000 kubika, da glavni prihod iznosi oko 17000 kubika, a u toj masi, što je značajno, na hrast otpada 9500 kubika.

Šumarija je dobro »centrirana« - na bilo koju stranu do naju­daljenijeg radilišta nema više od 20-tak kilometara, što je opet važno u konačnoj slici ekonomičnosti i racionalnosti poslovanja. Smještena na maloj uzvisini u perivoju na izlazu prema Kutini, Šumarija je uz radnu jedinicu INE u susjedstvu s desne strane ceste, te bolnički kompleks i Tvornicu radijatora Lipovica, jedan od temeljaca razvoja ovog mjesta s oko 2000 žitelja smještenog na padinama Moslavačke gore. U blizini šumarijskc zgrade je i priručna radionica, mnogo važnija prije nego sada kada se šuma-rijska mehanizacija »preselila« u novo dioničko društvo. N o s obzirom na starost opreme, popravljati uvijek nešto treba. Ne može se govoriti o nekoj iznimno dugoj povijesti postojanja Šumarije u Popovači. Prije Drugoga svjetskog rata nije je bilo, ona funkcionalno datira iza 1945. godine kada se izdvojila od

Novih 1800 m šumske ceste otvorit će predjel Lipovica i omogućiti izvoz drva Loujskom dolinom

Prošle gpdme dobar poslovni rezultat, a i ove godme ne bi smjelo biti lošije, upravitelj Šumarije Popovača, ing. Zlatko Bublić Na radilištu n predjelu Lipovica

Šumarije Kutina. Povijest bavljenja šumarstvom je dakako duža, ovdje su ranije postojale imovne općine i zemljišne zajednice, bilo je to vrijeme Vojne krajine kada su šume u ovom kraju imale mnogostruko značenje.

Svi radovi prema dinamici Upravitelj Bublić mogao se potkraj listopada ove godine

»pohvaliti« kako su s »glavnim uzgojnim radovima završili te da ni s planom izvršenja sječe i izrade neće biti problema«. Godišnje se inače prema propisu osnova radi priprema staništa na 62 ha, njega pomlatka i mladika na 115 ha, pošumljava se 26 i popunjava 15 ha, čišćenja su propisana na 58 ha. Za jesen je ostalo -pošumljavanje. Žira doduše nema i to je problem, no u šumariji računaju na sadnice iz nekog od rasadnika zagrebačke uprave. Plan jesenskog pošumljavanja je opsežan - trebalo bi zasaditi 543 tisuće sadnica, najviše hrasta lužnjaka, 479 tisuća, te jasena 64 tisuće sadnica. S uzgojnim radovima povezan je i drugi problem - sezonska radna snaga, radnici po ugovoru. U ovim krajevima nikada ih nije bilo dovoljno jer su sezonci radije išli raditi kod konkurencije-poljoprivrednih kombinata, vinogradara i voćara.

12 / Časopis Hrvatske šume

Tamo se, naime, uvijek bolje plaćalo. Radove su obično preuzimali poduzetnici, a dobar dio obavljan je s vlastitim radnicima (oko 30 posto). U dvorištu mehaničke radionice stoji jedan stari auto­bus. U otužnom je stanju, neregistriran, ove godine nije prevozio putnike sigurno ih više neće ni prevoziti na posao. Previše bi novaca zahtijevao popravak i registracija tako daje to ncipslativo. 1 to jc još jedna od poteškoća na koje upozorava upravitelj. U šumariji imaju samo dva kombija za prijevoz radnika i još jedan bi bio nuždan. Trebao bi uskoro stići, kaže Bublić, jer smo prvi na listi prioriteta.

»Francuska šuma« Od rariteta vezanih za ovu šumariju

treba spomenuti da je ovdje još do 1985. godine vozila šumska željeznica! Mala lo­komotiva i nekoliko vagona još uvijek su u parku šumarije kao spomenik ne tako davnoj prošlosti. Na njima se sada igraju djeca. Pruga je bila postavljena u predjelu Lipovica. Traktorima LKT su drvo do­vozili do željeznice i tovarili u vagonete kojima se odvozilo do glavnog stovarišta i pretovarivalo u kamione. Umjesto želje­znice tu su sada izgrađene šumske ceste. Ovih dana koriste se blagodati kasne sunčane jeseni i ubrzano se radi na dovršetku šumske ceste Lipovica u »Po-povačkim nizinskim šumama« dužine 1800 m. Prometnica ide rubnim dijelom velike Loiijske nizine područjem koje redovito tijekom proljeća plave vode Save i Lonjc. Donji stroj nove prometnice je završen, treba još navesti kamen.

Popovčani se mogu pohvaliti i »fran­cuskom šumom«. Nije to doduše nešto za čime bi i drugi trebali čeznuti, no dobro je bar znati o čemu se radi. Francuzi su ovdje između dvaju ratova u nekoliko t:idjela posjekli hrast i unijeli bagrem. I to je ta »francuska šuma« koje se domaći šumari nikako ne mogu riješiti. Bagrem, danas ekonomski gotovo bezvrijedan, posječen je no i dalje raste iz panja, širi se kao korov. Zato je popovačkim šumarima dosta i spomena na »francusku šumu«.

Na području šumarije tri su državna lovišta. U jednom od njih, Moslavini (koncesiju ima Ivica Todorić) uređeni tereni, nove čeke te lovačka kuća (predjel Kamenica) i okoliš uređeni kao u snu! Bivša šumska kuća, i sada u vlasništvu Šumarije, nadograđena je i preuređena za nove potrebe. Potvrđuje samo ono što upravitelj popovačke šumarije govori o izniiTino dobroj suradnji ovog konce-sionara i Šumarije gdje se ništa ne radi bez razgovora i dogovora s drugom stranoin. Za razliku od nekih drugih sredina!

ŠUMARIJA GARESNICA

Najveći dio snijega u Garešnici je saniran (gore), no nove nepogode i997. godine donijele su nove štete (dolje) koje tek treba riješiti.

Satno da ne bude novih šteta Premda su u Garešnici uzgojne rado­

ve obavili prema planu i dinamici, a siječe se i glavni prihod pa se može

očekivati da će i radovi na iskorišćivanju šuma biti završeni na vrijeme, glavni p ro ­blem ostaje i nije (izravno) vezan za ovogodišnji plan. Radi se o saniranju šteta od snijega i leda nastalih prošle i pretprošle godine. Šumarija Garcšnicaje, naime, u posljednje dvije godine, točnije zime, bila pogođena velikim elementar­nim nepogodama. O d snjegoloma i ledo-loma u gospodarskoj je jedinici »Garjevica« napravljena šteta na ukupno 29500 kubika drvne mase. T o su gotovo četiri etata ove gospodarske jedinice.

Kada j e 1996. godine stradalo 14500 kubika, napravljen j e plan sanacije koji je bio sastavni dio ukupnog plana poslovanja. Dinamiku radova neočekivano su omele nove štete u siječnju ove godine i novih oko 15000 kubika oštećene drvne mase. Izrađen je novi program rješavanja šteta po kome se ukupan posao treba završiti u roku od tri godine. U Garešnici su prionuli poslu, to j e uostalom uvjet da se uopće može dalje planirati, i u proteklom j e razdoblju sanirano preko 22000 kubika. U proljeće sljedeće godine cijeli bi posao trebao biti završen. Naravno, uz uvjet da ne bude novih nepogoda.

Najveći dio radova obavljen j e samo-izradom, ali i u vlastitoj režiji (oko 30 po­sto). Radi se o drvnoj inasi u kojoj gotovo nema tehničkog drva već samo ogrjev koji j e u uvjetima izrade u Garjevici neisplativ. Posao j e nezamisliv bez korištenja samarice, a upravo je sa samaricom bilo teškoća i ima dodatnih problema. Na međunarodnoj licitaciji jedan j e samarašjoš u srpnju ove godine izlicitirao sve predviđene radove u četiri odjela (i na taj način eliminirao konkurenciju). N o nije radio i još uvijek nije potpisao ugovor o izvođenju radova. Sada j e u j e d n o m cidjelu počeo raditi bez ugovora, a sve skupa pokazuje, kaže

l^iii*i'.i-Problemi sa sainariiom: posao je izUdtiran, ugovori nisu potpisani, radi se tek u jednom odjelu.

Foto M. Mrkobrad

upravitelj garešničke šumarije, ing. Marijan Hajstor, kako se praksa i rad na terenu znaju razlikovati od pravno sređene papirologije.

Inače, sva pošumljavanja i popunja­vanja iz redovnog plana u Garešnici su obavljena u proljeće, a ostali radovi pre­ma dinamici. Radilo se sa sezoncima i vlastitom radnom snagom, 20-ak radnika invalida koji rade na uzgoju. Potkraj stu­denog planirano j e i izvršenje redovitog plana sječe i izrade, (m)

Časopis Hrvatske šume / 13

UPRAVA SUMA KOPRIVNICA

Dobar zalet pred zimu U Upravi šuma Koprivnica uhvatili su dobar zalet za

jesen i zimu. U prvih devet mjeseci proizvodnja se odvijala prema planu i dinamici, ljetno razdoblje

prebrođeno je relativno uspješno. U uzgojnim radovima osi­gurano je 14,9 milijuna kuna, ostalo će biti do kraja godine. Od pojedinih radova u okviru jednostavne biološke repro­dukcije, priprema staništa je obavljena s 80 posto od planira­nog, pošumljavanje sa 60 posto, popunjavanje sa 72 posto, njega mladika na 1580 ha ili 89 posto, čišćenje je realizirano sa 60 posto. Pošumljavanje je obavljeno na 90 ha, popunjavanje na 114 ha stoje dobro izvršenje s obzirom daje dio radova ostavljen za jesen. Problem radne snage sve je prisutniji. Po­duzetnika koji bi preuzeli uzgojne radove još nema, a do sezo­naca se dolazi sve teže. Osnovni razlog je niska dnevnica, ali i neredovito plaćanje pa sezonci posao traže radije negdje drugdje.

Posebno pitanje je urod žira, o čemu ovisi i dio glavnog etata za sljedeću godinu. Sigurno je da lužnjaka neće biti u potrebnim količinama da bi se pokrile vlastite potrebe. Kitnjaka ima, i do 20. listopada ove godine skupljeno je 17

tona. Sa 7 tona će se popuniti rasadnici dok će sve ostalo, što se još skupi, natrag u šumu.

Do kraja godine plan će biti ostvaren i u iskorištavanju. U prva tri kvartala posječeno je 205 tisuća kubika, stoje 71 posto godišnjeg plana, od čega 96 tisuća kubika tehnike, a ostalo ogrjev. To je na razini prošlih godina. U vlastitoj režiji izvršeno je 62 posto ukupne sječe i to je u odnosu na prošlu godinu negativna tendencija. S poduzetnicima je obavljeno 15 posto posla, a u samoizradi 23 posto. U Koprivnici kažu da javna nadmetanja usporavaju dinamiku izvršenja s obzirom da prođe dosta vremena od oglašavanja do ostvarenja nekog po­sla.

U koprivničkoj upravi posebno su zadovoljni učincima na privlačenju gdje u vlastitoj režiji ostvarenje iznosi 63 posto, a usluge 37 posto. Prema lanjskoj godini izvučeno je 12000 kubika više istim kapacitetima i mehanizacijom koja je godinu dana starija. Drugim riječima, bolje se koristila i mehanizacija i radno vrijeme.

U prijevozu sve se manje drva vozi vlastitim kamionima (47 posto ukupno prevezene mase), jer kupci sve više koriste vlastiti prijevoz, (m)

UPRAVA SUMA BJELOVAR

Muke s planom N i proizvodnja, ni prodaja nego plan. Najviše vremena,

najviše nepoznanica i najviše nedoumica na sastanku Stručnoga kolegija bjelovarske uprave bilo je rezervira­

no za rebalans plana 1997. godine i za plan sječe za 1998. go­dinu. Zbog narušene strukture plana sječe, potreban je reba­lans, no unatoč brojnim uputama, bilo je dosta upitnika. Sada je to gotovo, a na red je došao plan sječe za sljedeću godinu, koji je, kažu šumari, za bjelovarsku upravu dosta »našpanan«. Ako se i traži povećanje sječive mase, to se ne bi trebalo odno­siti samo na dvije glavne vrste, bukvu i hrast, kaže ing. Zcljko Ledinski, jer to i dalje narušava strukturu plana. Posebna priča je unos podataka u računala. Za one koji to rade, bit će orga­niziran seminar.

Na kraju trećeg tromjesečja bjelovarska je uprava inače, izvršila plan sječe i izrade za 73 posto. Posječeno je 383 000 kubika, što je za 20 tisuća više nego prošle godine u isto vrijeme. Stručni suradnik za iskorišćivanje, ing. Slobodan Vučetić, uvjerava da problema s ostvarenjem plana neće biti »ako se ne dogode neke ekstremne vremenske nepogode«. U bjelovarskoj upravi ne pamte inače rujan bez ijednog kišnog dana, stoje pravi raritet. Postotci su ipak manji kad se zaviri u strukturu izvršenih radova gdje se može vidjeti daje u vlasti­toj režiji ostvareno tek 66 posto plana, s vanjskim uslugama 33 posto, stvar je spasila samoizrada (105 posto). Upravitelj bjelovarske uprave, ing. Milan Butković, upozorava na

činjenicu daje udio prostornog drva »veći od planiranog stoje izravna posljedica velikih šteta od zimskih nepogoda ove godi­ne koje su se nadovezale na isto tako velike kalamitetc prošle godine«. To se odrazilo i na prodaju gdje u ukupnoj realizaciji prostorno drvo sudjeluje sa 64 posto, »a takva tendencija bi se mogla nastaviti i sljedeće godine«.

U glavnim ljetnim uzgojnim radovima njega pod zastrom izvršena je s 84 posto, njega pomlatka s 83 posto i njega mla­dika s 90 posto. To su dobra ostvarenja jer u apsolutnim izno­sima ostale su, kaže ing. Željko Bedeković, neizvršene tek male površine. U njezi pomlatka, na primjer, oko 60 ha. Kad je o prodaji riječ, upozoreno je na razlike u podatcima o za­lihama koji se dostavljaju proizvodnji i komercijali, posebno kod prostornog drva.

Premda konačni financijski podatci još nisu bili poznati članak napisan, izvjesno je da bjelovarska uprava na kraju trećeg tromjesečja ne stoji dobro i da se stanje pogoršava.

Postoji nada da će se sa završetkom ljetnog razdoblja stanje popraviti. U financijskom poslovanju postoje stvari koje stanje dodatno kompliciraju. Jedna od njih su i interni odnosi odno­sno plaćanja unutar poduzeća. Ona se ne ostvaruju po završetku određenih radova pa je izvođač oštećen, kao na pri­mjer Građevinarstvo, koje je radilo u drugoj upravi i uredno je financiralo radove, (m)

14 / Časopis Hrvatske šume

POVRŠINE POD ZAŠTITOM

Crna joha kao hit Piše: M. Mrkobrad

Dvije posebnosti izdvajaju Šumariju Đurđevac od ostalih šumarija u »Hrvatskim šumama«. Nigdje u Hrvatskoj, a upravitelj đurđevačke šumarije, inž. Mirko Kovačev, reći će

vjerojatno ni u Europi, ne postoje tako čiste sastojine crne johe kao ovdje, u gospodarskoj jedinici »Đurđevačke nizinske šume«. I drugo, u svom sastavu ova šumarija ima po mnogočemu zanim­ljivu gospodarsku jedinicu »Đurđevački pcski«.

U posebnome rezervatu šumske vegetacije »Crni jarki« u »Đurđevačkim nizinskim šumama« po posebnoine se programu na 72 ha gospodari sastojinama crne johe. To je pionirska vrsta koja je nekoliko generacija sađena na ovom pjeskovitom tlu. Ona je trebala pripremiti tlo za neke druge vrste, na primjer, hrast lužnjak. Pokazalo se daje u ovim klimatskim uvjetima crna joha postala kvalitetno drvo po masi, pimodrvnosti i ostalim svojstvi­ma, koje naraste do 35-40 m visine i do 80 cm promjera. Na međunarodnim licitacijama nerijetko dosiže cijenu veću i od hra-

U posebnom rezervatu šumske vegetacije »Crni jarki« sastojinom johe posebno se gospodari

sta lužnjaka, je r su kupci (drvna industrija) otkrili da je pogodna za izradu kvalitetnog namještaja. Zbog svojih svojstava lakog ve­zivanja ljepila i boje od prirodnih sastojaka, crna joha postala je hit za izradu bionamještaja.

Drugi lokalitet, »Đurđevački peski«, u istoimenoj gospodar­skoj jedinici, ukupne površine 695 ha u svom sastavu ima dva objekta - Geografski botanički vrt te park-šumu Borik. Botanički

': ? ''%. i' ,. !•* t. •• At, ;• « m I Ir. i i i

''"^^'mm. Crna joha kao čista sastojina

vrt je praktično ostatak nekadašnje »Podravske sahare«, tj. od vre­mena kad je prije stotinjak godina na ovim površinama bio samo pijesak. Pošumljavanjem pionirskim vrstama veći dio terena je osvojen i kultiviran. Đio koji zauzima Geografski botanički vrt površine 24 ha, nalazi se između sela Kalinovca i Đurđevca. Ostao je zapravo još u prvoj fazi »osvajanja« terena kada je pijesak vezan biljkama pješčarkama, kakve nalazimo i sada. To su trave; bradica, panonska vlasulja, a u novije vrijeme prodire i zcčjak.

Park-šuma Borik na sjevernoj strani grada, površine 114 ha, zaokružuje predjele pod zaštitom u sustavu đurđevačke šumarije. Ova šuma ne podliježe gospodarenju na načelu dobiti, a park-šumom proglašena je prošle godine. N o prema zakonskim odre­dbama o načinu gospodarenja takvim objektima, o njoj bi se u potpunosti sada trebala brinuti lokalna samouprava. S obzirom da ona to u ovom trenutku nije u mogućnosti, preimenovanjem u šumu za odmor i rekreaciju o njoj će brigu opet voditi šumarija.

Površine pod zaštitom ipak čine neznatan đio ukupnih šuma i šumskog zemljišta kojima gospodari najveća šumarija Uprave šuma Koprivnica. U tri gospodarske jedinice, »Đurđevačkoj Bilo­gori«, »Đurđevačkim nizinskim šumama« i »Đurđevačkim peski-ma« Šumarija Đurđevac gospodari s ukupno 8534 ha šuma u kojima se siječe prosječni godišnji etat od 52000 kubika. Po struk­turi etata Šumarija spada u »hrastove« šumarije jer su glavne vrste hrast s ukupnim udjelom od 25 posto, bukva 27, grab 10 te joha

Ostaci nekadašnje »Podravske sahare«: geografski botanički vrt, predjel između Kalinovca i Đurđevca na kome rastu samo biljke pješčarke.

Časopis Hrvatske šume / 15

s visokih 18 posto. U prva tri tromjesečja ove godine od predviđenih 58000 kubika posje­čeno je i izrađeno 75 posto. U vlastitoj režiji planirano je posjeći 70 posto, s poduzetnicima daljnjih 20 posto te 10 posto u samoizradi. I uzgojni radovi obavljeni su prema planu kojim je za ovu godinu u jednostavnoj i proširenoj biološkoj reprodukciji predviđena priprema staništa na 137 ha, pošumljavanje i popunjavanje na 117 ha (za što bi trebalo 346 000 sadnica), njega na 325 ha, čišćenje na 42 ha te zaštita na 200 ha. Planirano je posaditi najviše sadnica johe (224 tisuće), potom 92 tisuće sadnica kitnjaka. Ako urodi žir, u šumu se planira unijeti 32000 kg žira.

Crne johe će i dalje hiti -iznjegovana branjevina crne johe

UPRAVA SUMA NAŠICE

Zhog mini-etata u zaostatku Piše: I. Tomić

Potkraj rujna obavljen je komisijski pregled redovne revizije Osnove gospodarenja

gospodarskom jedinicom »Djedovi-ca-Trešnjevica« koja je na području Uprave šuma Našice i u sastavu je Šumarije Voćin. Komisiju je odre­dilo Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva Hrvatske u sastavu: prof. dr Radovan Križance, predsjednik te članovi ing. Krešimir Turk i ing. Zeljko Komadina. Radu komisije bili su nazočni predstavnici pože­škog Odjela za uređivanje šuma: mr. Zeljko Najvirt i ing. Berislav Puača, našičke taksacije: ing. Josip Bećarevič i ing. Josip Hlobik, a u ime Uprave šuma Našice ing. Vlatko Podnar i upravitelj Šumarije Voćin, ing. Miran Kolarić.

Komisija je nakon trodnevnog rada na terenu i u kancelariji (lo­vačka kuća »Fazancrija« kod Slatine) iznijela svoje primjedbe, utvrdila da je uređajni elaborat u skladu sa za­konskim propisima te ga je predložila na odobrenje ministarstvu, ovu gospodarsku jedinicu vrijedi od prosinca 2006. godine, a obuhvaća površinu 2845 ha i drvnu zalihu 486770 m' . Za deset godina, kolika je važnost elaborata, u sklopu jednostavne biološke reprodukcije planirano je načiniti 1634 ha šumskouzgojnih radova. Tijekom narednog desetljeća planira se izgradnja 14,6 km novih cesta radi izvršenja šumskouz­gojnih radova, etata i protupožarne preventive. Sadašnja otvore-

Lovačka kuća »Fazancnta« kod Slatine, na podrućju UŠ Našice Foto: I Tomić

Osnova gospodarenja za 1. siječnja 1997. do 31.

nost šuma iznosi 22,13 km na 1000 ha, a izgradnjom planiranih prometnica otvorenost če biti 27 km za 1000 ha.

Budući da nakon isteka stare Osnove gospodarenja nisu izvršene prorede na površini 856,84 ha, s drvnom masom 24101 m' , a zbog zaostalih minsko-cksplozivnih naprava i nedostupno­sti terena, u planiranju dinamike izvršenja etata prethodnog prihoda u narednom polurazdoblju, svi odsjeci predviđeni za proredu imaju prednost.

16 / Časopis Hrvatske šume

BAVARSKO ŠUMARSTVO

Prednost ekologiji i zaštiti Bavarske šume zauzimaju više od trećine ukupne državne površine (36 posto), a bavarsko šumarstvo primjer je šumarstva SR Njemačke

Piše: Ivica Tomić

U cilju upoznavanja njemačkog šumar­stva, osobito s ob­

zirom na započete refor­me prije dvije godine, u srpnju je organiziran de­setodnevni seminar naših šumarskih stručnjaka u Bavarskoj na osnovi pre­poruke direktora »Hrva­tskih šuma« Zagreb, dipl. ing. Anđelka Serdarušića. Na realizaciji studijskog putovanja radio je prof. Hrvoje Glavač, bivši dje­latnik »Hrvatskih šuma«, u suradnji s djelatnicima ba­varskog Ministarstva za prehranu, poljoprivredu i šumarstvo. Sudionici putovanja predložili su teme na temelju kojih je načinjen program u skladu sa suvremenim spoznajama i mogućnošću pred­stavljanja na odabranim lokacijama. U Bavarskoj su hrvat­sko šumarstvo predstavljali mr. Juraj Zclić, rukovoditelj Planskog i analitičkog odjela UŠ Požega, dipl. ing, Stjepan Lončar, rukovoditelj Proizvodnog odjela US Vinkovci, dip. ing. Boris Sabić, upravitelj šumarije Makarska te dipl. oec.

Stručnjaci »Hrvatskih šuma« pozonio prate izlai^anje ravnatelja škole n NUrnhergu

Damir Katičić, pomoćnik direktora za poslove financiranja, računovodstva i informatike.

Atraktivan program Prema riječima mr. Zcliča, sudionici putovanja su u

vrlo kratkom vremenu stekli dojam o šumama i šumarstvu države Bavarske, ali i o šumarstvu SR Njemačke, jer je bavarsko šumarstvo primjer ostalim njemačkim državama.

Veliki tetrijeb u borovoj kulturi

Časopis Hrvatske šume / 17

Bavarske šume zauzimaju više od trećine ukupne državne površine (36%), a obuhvaćaju oko 2,5 milijuna hektara ili 0,21 ha po stanovniku. Navedene šume čine četvrtinu šumovitosti SR Njemačke, a oko 32 posto u državama Europske unije. U Bavarskoj ima 1,37 milijuna hektara privatnih šuma, što je 55 posto njezine ukupne šumske površine. Državnih šuma je 0,75 milijuna hektara, a ostalo su šume korporacije (0,33 mil. ha) i savezne šume (0,05 mil. ha). Privatne šume su usitnjene, jer je prosječan šumski posjed 2,6 ha, a više od polovice posjednika (vla­snika) ima površinu manju od jednog hektara.

Studijsko putovanje obavljeno je u regionalnoj Upravi šuma Mittelfranken sa sjedištem u Ansbachu te u Bavar­skoj školi za obrazovanje šumskih radnika u Niirnberg--Biichenbuhlu, dok je program iz planiranja u državnim šumama ostvaren u bavarskom Ministarstvu za prehranu, poljoprivredu i šumarstvo. Atraktivan program šumarsko--ekološkog karaktera predstavljen je u Centru za život šume (šumska škola) u Griinvvaldu, prigradskoj šumi koja pripada šumariji Miinchen, u regiji Oberbayern. Uprava šuma Mittelfranken jedna je od šest regionalnih šumskih uprava Bavarske.

Najzastupljenija smreka Prema udjelu vrsta drveća, najzastupljenije vrste su

smreka (48%), obični bor (23%) i bukva (11%), a slijede ostale meke listače (6%), hrast lužnjak (5%), tvrde listače (3%) i ariš (2%). Važno je istaknuti daje 56,5 posto bavar­skih državnih šuma prvenstveno namijenjeno ekološko-biološkoj i zaštitnoj funkciji (424 tisuće ha) - zaštiti voda, odmoru i rekreaciji, zaštiti tla, klimatskoj funkciji, zaštiti od imisija i buke i dr. U uređivačkim elaboratima naglašava se za svaki odsjek prioritetna funkcija šume kojoj su podređene gospodarske funkcije. Tako od ukupne površine državnih šuma, prema Zakonu o zaštiti prirode, na gospo­darske šume otpada 33,2 posto, parkovi prirode čine 32,4 posto, zaštićeni krajolici 26,6 posto, zaštitne šume 5,3 po­sto, a nacionalni parkovi 2,5 posto. Zanimljivo je da sličan tretman imaju i privatne šume te šume korporacija.

Stimulacija za privatne šume U sklopu Ministarstva prehrane, poljoprivrede i

šumarstva djeluje posebna Služba za unapređenje gospoda­renja u privatnim šumama, a privatnici od države dobivaju stručnu i financijsku pomoć. Pomoć dolazi do izražaja po­sebice kada su šume zahvaćene kalamitetima i prirodnim katastrofama. Uz neke iznimke, u zadnjih dvadesetak godi­na u gospodarenju privatnim šumama ostvarivao se dobi­tak.

Na spomenutoj površini, 2,5 milijuna hektara, drvna zaliha je 650 milijuna kubika ili prosječno 260 m'' po hek­taru, dok je godišnji prirast oko 7,7 m^/ha. Budući da je najviše državnih šuma u visokom gorju, prirast je niži (6,6 m^/ha), a u privatnim šumama čak 8,6 m^/ha. U državnim šumama tzv. prosječni godišnji ctat iznosi oko 3,15 miliju­na kubika, što je 4,2 m^/ha, a sječivi etat je u pravilu dvije trećine drvnog prirasta koji se ocjenjuje na 4,95 milijuna m^ godišnje. U sklopu sječiva etata najzastupljenije vrste drva su smreka, jela i duglazija (65%), a slijede obični bor,

Samonikla mješovita sastojina jek, smreke i bukve kao najpoželjniji oblik za produkciju drveta, s bogatstvom Jlore i faune

ariš i borovac (19%), bukva i ostale listače (10%), hrast lužnjak i crveni hrast (3%) te ostale vrste (3%). S obzirom na to da se u gospodarenju prakticira postupno prorjedivanje do visoke starosti podmlatka i mladika (20 i više godina), u sječivom etatu ne razlikuje se prethodni i glavni prihod. U SR Njemačkoj je godišnja potreba za dr­vom 1,1 m-̂ po stanovniku.

Prašuma obične smreke u gornjem dijelu Bavarske

18 / Časopis Hrvatske šume

Smanjivanje zaposlenih Na početku prošle godine u

bavarskoj državnoj Upravi bilo je zaposleno 3610 radnika, od čega 2241 državni činovnik i 682 na­mještenika, a ostali su bili radnici zaposleni na poslovima svih djelat­nosti u šumarstvu. Financiranje dr­žavnih činovnika provodi se preko Ministarstva financija, visina njiho­vih plaća utvrđena plaćevnim raz­redima, a napredovanje u službi od­vija se zasebnim propisima. Pod izravnom ovlasti ministarstva je šest uprava šuma te Uprava Nacional­nog parka »Bavarska šuma« u Miin-chenu. Na površini 750 tisuća hek­tara bavarskih šuma ima 160 šuma­rija, a prosječna površina jedne šumarije iznosi 4867 ha. Navedeni prostor čini 611 državnih rcvira, a voditelj revira je šumarski inženjer, koji obavlja sve stručne poslove, uz izravnu pomoć 2-3 stalno zaposlena šumska radnika. Do 2000. godine planira se broj zaposlenika smanjiti do 20 posto. Bitno je istaknuti da u bavarskom šumarstvu nema jedi­nica za transport drvnih sortimana i za šumsko građevinarstvo, a nave­dene poslove obavljaju poduzetnici. Zanimljivo je da su čak i motorne pile u vlasništvu stalno zaposlenih šumskih radnika, dok su alati, uređaji i strojevi za obavljanje uz­gojnih i zaštitarskih radova neri­jetko u vlasništvu šumarije.

Škola za šumske radnike Sudionici stručnog putovanja bili su smješteni u inter­

natu Škole za šumske radnike u Niirnberg-Btichenbtihlu te su se detaljno upoznali s obrazovanjem šumskih radnika, teoretskom i praktičnom nastavom i s drugim oblicima djelovanja ove obrazovne ustanove. Osnovna izobrazba provodi se u trajanju tri godine, a polaznici stječu stupanj kvalificiranog radnika i zvanje šumarski stručni radnik. Moguće je i dopunsko obrazovanje za zvanje majstora šumskog rada, koji ima funkciju predradnika. Dopunska škola traje 6 mjeseci, a predradnik podučava polaznike kao učitelj. U srednjim šumarsko-tehničkim školama šumarski stručni radnici mogu tijekom dvije godine izobrazbe steći zvanje šumarskog tehničara. Obično se kao voditelji revira zapošljavaju u privatnim i korporativnim šumama. Za oba­vljanje poslova voditelja šumarske službe revira u šumariji treba imati završen studij na šumarskom fakultetu ili u vi­sokoj stručnoj šumarskoj školi. Nastava traje 8 semestara a potrebno je obaviti i jednogodišnji vježbenički staž. Upra­vitelj šumarije mora imati završen šumarski fakultet u

trajanju 9 semestara, a za upraviteljsku funkciju mora se pripremati dvije godine na mjestu referenta. Polaznici škole za šumske radnike smješteni su u komforno uređenom internatu, gdje imaju organiziranu prehranu, a u športskim dvoranama i na vanjskim terenima stječu fizičku kondiciju. U školi se posebno naglašava humanistički i ergonomski pristup svim šumskim radovima, a škola ima i socijalnu službu te savjetovalište i službu za siguran rad. Praktičan rad u ovoj ustanovi provode i studenti šumarskog fakulteta. Sudionici studijskog putovanja upoznati su s posebnim sa-diljem za sadnju sadnica listača i četinjača, cirkularnom motornom pilom na njezi mladika i čišćenju guštika i đr., a imali su priliku vidjeti sječu stabala i izradu drvnih sorti­mana šumskim procesorom u sastojini običnog bora.

Građani najbolji čuvari šume U režiji šumarije i škole izgrađuju se posebni biotopi

flore i faune, s toje značajan dio općeg ekološkog pokreta, a time se pojačava biološko-zaštitna funkcija šume i njezina estetska vrijednost. Primjerice, uz dalekovode, naftovode.

Časopis Hrvatske šume / 19

škola za obrazovanje šumskih radnika u NUrnhergu

plinovode i slično sadi se divlje voće u svrhu stvaranja uvjeta za proširenje ptičjeg fonda te ostalih životinja koje se hrane šumskim plodovima. Zanimljivo je da se stara stabla listača (osobito bukva, hrast i grab) ostavljaju u šumi u stojećem stanju do fizičkog raspadanja, radi životinjskog svijeta koji sa šumskom florom čini poseban biotop. U šumarskim školama, u šumama za odmor i rekreaciju, na­cionalnim parkovima i u značajnim šumskim krajolicima nalaze se staze za upoznavanje drveća i grmlja i rckreacij-sko-športski objekti. Značajno je istaknuti da se navedeni oblici boravka u šumi stimuliraju u sklopu škole, šumarije i grada Niirnbcrga, a građani kao najbolji čuvari šume imaju je pravo koristiti na navedene načine.

Uzgajanju šuma posebna pozornost Po strukturi vrsta drveća bavarske šumske sastojine su

uglavnom monokulture, koje su osnovane potkraj prošlog stoljeća, a posebno se to odnosi na nizinski dio Bavarske. Prirodni ekosustav u to vrijeme potpuno je narušen zbog orkanskih oluja i masovne pojave potkornjaka, stoje dove­lo do velikih kalamiteta. Na prirodnim stojbinama lužnjakovih šuma osnivane su kulture običnog bora i nešto manje smreke, ariša, duglazije i borovca. Većina ovih sa-stojina danas je stara od 100 do 120 godina.

Uzgajanje šuma osnovna je djelatnost bavarskog šumarstva, a teorija i praksa uzagajanja temelji se na prevođenju kultura četinjača u mješovite sastojine, s listačama samoniklih vrsta. Bavarski se šumari koriste pritom dvjema osnovnim metodama: prirodnim po-mlađenjem na površinama s pričuvnim starijim stablima hrasta, bukve, javora, jasena, lipe, trešnje, johe, graba te

ostalih listača i umjetnim načinom odnosno unošenjem sjemena i sadnica pod zastorom krošanja. S obzirom na to da jc obični bor heliofitna vrsta, unesene vrste se u podstojnoj etaži uspješno razvijaju, a njihov se razvoj ubrzava blagim proredima nadstojne etaže. Biološko-uzgojnc značajke običnog bora su takve da je kao pojedinačno stablo otporan a vjetar, ima duboko korijenje sa žilom srčanicom i jakim postranim korijenjem, otporan je na suncožar, snijeg, niske temperature i štetnike. Njega podmlatka i mladika te čišćenje guštika provodi se usporedno pod zastorom krošanja, a unošenje sjemena listača je potkraj ophodnje običnog bora, koja se kreće od 120 do 160 godina, budući da se u toj starosti postiže potrebna tehnička i financijska zrelost. U godinama manjka sjemena u sastojine se unose sadnice listača iz šumskih rasadnika ili iz prirodnog podmlatka.

Zaštita podmlatka od divljači Pomoću kultivatora priključenog na traktor obavlja se

priprema tla u prugama širine 2 m, a toliki jc razmak između pruga. Sjetva žira obavlja se pretežito ručno, a ko­risti se i sijačica. Pošumljavanje sadnicama, starosti jedne ili dvije godine, uglavnom se provodi ručnim sadilicama, sadi-Ijima i asovima, oruđima prilagođenim tlu, vrsti i starosti sadnica. Pomoću oruđa-priključaka na traktor ili motornu pilu najčešće se obavlja strojna sadnja, a ručnim i strojnim načinom poslovi na njezi i čišćenju koji čine 12 posto šumskouzgojnih radova. Budući da jc podmladak znatno ugrožen od srneće i jelenske divljači i divljih svinja, izrađuje se stanovit broj zaštitnih ograda. Cjelokupni troškovi osnivanja, njege, zaštite i ograđivanja mješovitih šumskih kultura godišnje iznose 14 tisuća DEM po hekta-

20 / Časopis Hrvatske šume

Prirodno naplodivanje grupimičnim gospodarenjem u lužnjakovoj sastojim kod Niirnherga

ru, a biološka reprodukcija u ukupnim izdatcima sudjeluje sa 17 posto.

Velika otvorenost šuma Prosječni godišnji etat državnih šuma je oko 13,5 mi­

lijuna kubičnih metara, a uvjeti iskorišćavanja šuma su različiti. Naime, u brdsko-planinskom području gornje Bavarske glavna vrsta drvcta je smreka, a u nizinskom, sla­bo brežuljkastom području donje Bavarske prevladava obični bor. S obzirom na to da su četinjače glavne vrste drveća, tehnologija sječe, izrade i realizacije prilagođena je navedenim vrstama. Sječa i izrada je u potpunosti mehani­

zirana, a obavlja se prema zahtjevu kupca i važećem stan­dardu, dok se prodajom sortimana ostvaruje oko 90 posto prihoda državnog šumarstva. Srednja udaljenost privlačenja je do 250 m, jer je otvorenost šuma oko 40 m/ha, a geološka podloga i tlo pogodni su za izgradnju šumskih cesta s tvrdim kolnikom. Šumske prometnice pretežito gra­de privatni poduzetnici preko javnih natječaja. Premda se poduzetništvo u iskorišćivanju šuma znatno prakticira, mo­nopol nad prodajom drvnih sortimana je u ovlasti državnog šumarstva. Prikrajanjc, primanje i obračun drvnih proizvo­da obavlja revirnik, a podatci se unose u terenski odnosno uredski kompjutor. Kompletan obračun plaća za sve rad-

Srneća divljač - opasnost za novoosnovane šumske kulture

Časopis Hrvatske šume I 21

nikc u izravnoj proizvodnji obavlja se najednom mjestu, u Augsburgu, povratna infromacija šalje se zbog kontrole u šumariju, a plaće se doznačuju na žiroračun radnika. Rado­vi u iskorišćivanju šuma Bavarske nisu komplicirani zbog vrlo povoljnih uvjeta te u ukupnim izdatcima šumarstva sudjeluju s oko 30 posto. Potrebno je istaknuti daje cjelo­kupna djelatnost iskorišćivanja šuma podređena njezi sa-stojina.

Prema stabilnim šumskim ekosustavima Unatoč velikoj zastupljenosti monokultura i jednolikoj

zastupljenosti biljnih zajednica i ekološko-gospodarskih ti­pova šuma, posao stručnjaka na uređivanju je kompleksan, jer se teži uzgajanju mješovitih stabilnih šumskih ekosusta­va. Osnove gospodarenja za državne šume rade se tako da svaka šumarija ima jedan uređajni elaborat. Uvedena je j e ­dinstvena metoda kontrolnog praćenja na fiksnoj »ma­gnetskoj točki«, a snimanje se radi na površino 500 m^. Svaka revizija uređajnog elaborata započinje zrakoplovnim snimanjem šumske površine, a naknadnim radom geodeta i uredivača nastaju elaborat i detaljna gospodarska karta. Na jednoj šumariji nalazi se 600 do 800 stalnih inventurnih točaka, a cijena radova na uređivanju šuma iznosi oko 200 DEM/ha ili 150 D E M po fiksnoj invcnturnoj točki. Uređivanje šuma služi se prednostima kompjutorske obra­de podataka, a u zadnje vrijeme radi se na novom projektu, uključujući i primjenu Zemaljskog informacijskog sustava (GlS-a).

Unapređenje ekologije i zaštite šuma U općoj potrebi zaštite prirode i čovjekova okoliša,

ekologija i zaštita šuma imaju osobito značenje, jer šuma, kao stabilan ekosustav s raznolikošću biljnog i životinjskog svijeta, pedosferc i hidrosfere, bitno utječe na cjelokupnu klimu te ima golem utjecaj na čovjeka i njegovu zajednicu. Stoga i Osnove gospodarenja daju uvijek prednost ekološko-zaštitnim funkcijama, a zatim gospodarskoj. Cilj je u gospodarenju šumom stvaranje vitalnih i stabilnih mješovitih šumskih zajednica četinjača i listača. Globalnim državnim prostornim planom, kojim se reguliraju tehnički zahvati u prostoru (prometnice, elektrovodovi i dr.), obu­hvaćeno je unapređenje ekologije i zaštite šuma, a poseb­nom zakonskom regulativom zaštićuju se prirodna, kultur­na i povijesna dobra, uz visoku ekološku svijest građana.

U okviru zaštite šuma posebice se pozornost poklanja dijagnostičko-prognostičkoj službi. Najčešći štetnici na četinjačama su borovi savijači, prelci i potkornjaci, a na listačama gubar i mrazovci. Povremeno se, prema potrebi, provodi protiv štetnika zamagljivanje iz zrakoplova, što iza­ziva sukobljavanje šumara i predstavnika pokreta »zelenih«. Osim biotskih čimbenika, štete u šumi izazivaju jaki vjetro­vi, studen, snjegolomi i lavine. Na temelju praćenja umi­ranja šuma došlo se do podataka daje oštećenost svih vrsta šumskog drveća zadnjih godina u regresiji, a iznosi oko 25 posto.

Sumi se važno mjesto daje kao prirodnom spremniku zavodu, njezinim klimatskim utjecajima, zdravstvenoj i so­cijalnoj funkciji. Stoga se obrazovanjem korisnika šumskih površina nastoje štete svesti na minimum i dobiti maksi-

Podizanjc hiihoi't' sastojine na staništu smreke

malne koristi. Jedna od takvih ustanova je Šumska škola u Grunwaldu, predgrađu Miinchena, koja daje osnovne in­formacije građanstvu o životu šume. Tako je, primjerice, u prirodnoj lužnjakovoj šumi izgrađena šetačka staza sa stajalištima na kojima se mogu dobiti osnovni podatci o najzastupljenijim vrstama drveća, grmlja i zeljastog bilja te o životu i strukturi šumske sastojine i njezina ekosustava. Posjetitelji mogu doznati o načinu gospodarenja šumom, zaštiti prirode... Zanimljivo je da se u posebnom paviljonu održavaju povremene izložbe o šumi, šumarstvu, lovstvu.

Sizarni oblik breze u šumskom tezavatu pod utjecajem s»/;n;,i i lula

22 / Časopis Hrvatske šume

»Sveto« drvo lipa - sastavni je dio bavarskih krajolika

njezinoj flori i fauni, a u malom ograđenom prostoru (ga-teru) uzgajaju se divlje svinje. Mnoge se informacije o mogućnosti učenja u prirodi mogu naći u brošurama i pro­spektima koje izdaje Ministarstvo za prehranu, poljoprivre­du i šumarstvo.

Značajan novac od države Planiranje u šumarstvu obavlja se kratkoročno i dugo­

ročno po Osnovama gospodarenja, na temelju godišnjih planova za tekuću proizvodnju i poslovanje te za razdoblje od 10 i 20 godina. Godišnji proizvodno-fmancijski plan zasniva se na globalnim podatcima: prosječnom godišnjem etatu, vrijednosti drvnih proizvoda (oko 490 mil DEM) i prosječnoj cijeni (153 DEM/m^). U ukupnom prihodu vrijednost drvnih proizvoda sudjeluje 88%, zalihe 8%, spo­redni proizvodi 4%, lov i ribolov 3% te ostalo 3%. U ukup­nim troškovima sječa i obrada sudjeluju 21 posto, izvlačenje drva 10%, režija središnjih službi 11%, uprava šumarije 29% itd. Iskorišćivanje šuma čini 3 1 % troškova, režijski troškovi uprave i prodaje 40%, biološka repro­dukcija 17% te ostali (sporedni) troškovi 12%. U dogovoru s Ministarstvom financija ove godine je iz državnog proračuna planirano izdvojiti 50 milijuna D E M za pokriće planskog gubitka državnih šuma, no već iduće godine taj iznos bit će smanjen na 15 milijuna DEM. Nakon usklađivanja donosi se plan na razini državnih šuma, a gledajući dugoročno, stječe se dojam da se proizvodno-fi-nancijski plan ne temelji na dobiti već se uvažavaju općekorisne funkcije šume kao značajnog životnog čimbe­

nika. Stoga država iz svog proračuna izdvaja svake godine značajan novac za šumarstvo.

Sudionici stručnog putovanja po Bavarskoj stekli su korisne spoznaje o šumarstvu SR Njemačke, a prema riječima mr. Juraja Zelića, bili su svijesni svoje uloge u predstavljanju hrvatskog šumarstva i domovine Hrvatske pa su uoči puta načinili odgovarajuće stručne pripreme. Osim sudjelovanja u stručnom dijelu, bili su i gosti Hrva­tske misije u Niirnbergu, okupljalištu naših ljudi na privre­menom radu u SR Njemačkoj. Snimci:]. Zdić

Obični bor - prilagodljiva vrsta nizinskog dijela bavarskih šuma

Časopis Hrvatske šume / 23

ŠUMARIJA ILOK

Reintegracija u šumarstvu

Istočno od istoka Piše: Miroslav Mrl<obrad

Automobil s bjelovarskom registracijom ostavljamo u Vinkovcima jer »dalje se ne može«. U nakani da obidemo dio reintegriranog hrvatskog područja u

Podunavlju, područje šumarije Ilok, ispriječila se U N T E S -ova rampa. Nemate plavog kartona i ne možete u U N T A -ES-ovu zonu, kažu domaćini u vinkovačkoj upravi. Svatko tko ulazi u to područje, mora imati plavu propusnicu na kojoj piše »Carr Pass for Freedom of Mouvement in the UNTAES Region«, otprilike; propusnica za slobodno kre­tanje područjem automobilom. Oni koji su unutar kontro­lirane zone, takav papir ne trebaju.

Šumarija Ilokjedna je od šest šumarija koje su potpisivanjem Sporazuma o reintegraciji hrvatskoga Podunavlja 25. lipnja ove godine posljednje uključene u sustav hrvatskoga šumarstva (uz Vukovar, Beli Manastir, Dardu, Batinu i Tikveš). Najmanja šumarija Hrvatskih šuma smještena je na krajnjem istoku Republike, »istočno od istoka«, kako neki vole reći, izbočena i s tri strane okružena granicom prema SRJ. Do nje treba proći Mirkovcc, Ilaču i druga sela prema Vukovaru. Na ulasku u Mirkovce, nekad tvrdu srp­sku bazu i oazu, pa i granicu s »Krajinom«, sada U N T A E S -ovu zonu, mješovita policija nezainteresirano nas propušta jer smo u automobilima vinkovačke oznake. U Mirkovci-ma Arkanova benzinska pumpa s ćiriličnim oznakama, kao uostalom i u gotovo svim selima i gradovima kojim prola­zimo. U Vukovaru na crpki INE piše »samo za kune«. Sve je ovdje još na početku, jer se sporazum tek počeo pri­mjenjivati. Reintegracija je proces u kome je, po svemu ovome sudeći, najvažnije - strpljenje. U kolopletu svega i svačega na cestama UNTAES-ova područja susrećemo tako automobile s čak šest (!) registracijskih oznaka i »sve vrijede«. Dakle: hrvatske pločice, one iz bivše SRJ sa zvijezdom, bosanske krajinske s četiri »C«, hrvatske krajin­ske s srpskom zastavom, potom automobile s plavom oz­nakom policije TPS i konačno UNTAES-ove pločice. Da, vidjeli smo ijedan »bijesni« crni automobil na kome je jed­nostavno bila pločica s imenom »Mirko«!

Susret s istinom Vukovar je susret s istinom, tužnom, teškom ne­

vjerojatnom. Ruševina do ruševine, sve tako poznato s TV ekrana, u stvarnosti - nepojmljivo. Voda u rječici Vuki pr­ljava, ustajala. Do vukovarske šumarije prolazimo najživljim dijelom grada, pokraj tržnice gdje caruje zakon ponude i potražnje u najizvornijem obliku i gdje se prodaje i šverca sve. Tu se živi. Ureduje se u blizini i jedan stam­beni objekt. U dijelu grada, koji se zove Petrova gora, pojc-

Od velikog podruma na gospodarstvu »Pajzoš« ostao je tek kamen na kamenu...

dinih ulica jednostavno nema. Ostatke prekriše korov i tra­va, jednako kao na izlazu iz grada, u Mitnici, uz Iločku cestu gdje s lijeve i desne strane prvih ulica nema.

Prema Iloku slijedimo Dunav koji se lijeno valja u svoj svojoj širini, ostavljajući Vučedol, Ovčaru (da, onu Ovča­ru), Sotin.

Prije rata, a ovdje će se tom povijesnom odrednicom još dugo mjeriti vrijeme i događaji točno se određujući o kojem se ratu radi. Šumarija Ilok je gospodarila s 1750 ha šuma i šumskog zemljišta. Već taj podatak čini ju specifičnom, no uz ovu najistočniju šumariju »Hrvatskih šuma« u sastavu vinkovačke uprave vezano je još nekoliko posebnosti. Šumarija je u »ono vrijeme« najveći dio prihoda ostvarivala od vinogradarstva, oko 45 posto, lovstvo je osi­guralo daljnjih 15 posto, a ostatak šumarska djelatnost. To je i razumljivo jer na ovom se području sjeklo tek oko 12000 kubika godišnje, uglavnom lipe koja je zastupljena s 18 posto u strukturi etata. Od ovih 1750 ha šume sad je otpalo još 400 ha vojvođanskog dijela koji je ostao »s one strane«.

- I s ceste se može vidjeti daje dio šume devastiran, da ponegdje izgleda kao šljivik, govori pred ulazu u Ilok upra­vitelj Šumarije ing. Žarko Lončar. Ostao je tek I. i II. dobni razred, ostali su nam samo poslovi čišćenja i saniranja stanja. Masovno se sjeklo nakon 1995. godine, nakon Bljeska i Oluje.

Nekada i sada Šume jedine gospodarske jedinice »Iločke šume« ugla­

vnom su iza Iločke zaobilaznice, prema granici sa SRJ. Tu više ne djeluje ni UNTAES već granična policija. Ne zna

24 / Časopis Hrvatske šume

se je li to područje minirano i koliko je minirano. To tek treba ispitati. Uglavnom, opasno je ići u šumu. Od službe­no ukupno 38 zaposlenih, 24 radnika su na terenu koji pokriva UNTAES. Bilo ih je pet više, no otišli su. Dio ra­dnika je raspoređen u susjedne šumarije (Cerna, Vinkovci i druge) jer zasad u Iloku nemaju što raditi. Šumarija je tek vraćena u hrvatsko šumarstvo, upravitelj tek preuzeo dužnost. Radi se nešto u prorcdama i na čišćenju, sijeku se stabla uz rub, neki »špicevi« koji su ostali. Ovdje smo nekad prodavali sve što se moglo i od toga smo živjeli, kaže Lončar. I ovaj mjesec dosta smo tržili, za početak je dobro.

zgradi zajedno zastave HDZ-a i SDSS-a. Župnik u crkvi Sv. Kapistrana, Marko Malović, koji je cijelo ratno vrijeme proveo u Iloku, priča o uzastopnim pokušajima miniranja crkve, obrani, restaura­ciji koja je nužna zbog mnogih oštećenja, a najviše se veseli što će konačno postaviti nova vrata na crkvi, stradala u miniranju. Nije previše pričao o teškoćama koje

SUMARUAILOK

U bezumnom razaranju nije ostala pošteđena ni šumarska kuća na »Pajzošu« koja je mogla ugostiti 70-ak gostiju.

Zgrada Šumarije Ilok - šest godina starija i zapuštenija.

Ilok djeluje uspavano, utonuo u padine Fruške gore. Ulice se gube medu drvećem, dojam zastalog vremena pojačava previše trave po rubovima ulica koju nitko ne čisti. Nitko ne zna točan broj žitelja u ovom trenutku, računa se oko 5000. Prije rata grad je s Bapskom, Sarengra-dom i Mohorom imao dvostruko više stanovnika. Glavna ulica spušta se strmo prema Dunavu, u čaršiji na jednoj

je preživio, te o radnim akcijama čišćenja grada i drugima u koje se išlo »pod moraš«, jer nije bilo ni vremena. Bit će vremena da se jednog dana sve to ispriča (ili napiše). U decentno uređenoj ponovno otvorenoj restauraciji u Dvor­cu ima dosta gostiju, a našla se tu i grupa gospodarstvenika koja u Iloku razgovara o pretvorbi i privatizaciji lokalnih privrednih subjekata. Radnici Hrvatske elektroprivrede na

Sest godina nakon Prošlog se mjeseca grad na Dunavu prisjetio tužne

obljetnice svoje tragedije. Prije šest godina, 17. listopada 1991. pod stalnim prijetnjama razaranja, koje je pona­vljao pukovnik J N A Grahovac, Hrvati su napustili Ilok želeći sačuvati svoj grad od sudbine Vukovara. Prije toga, uz buku topovskih i tenkovskih granata koje su padale po Vukovaru, vodeni su već bezuspješni razgovo­ri o mogućem suživotu kao još jedna iluzija ratne stvar­nosti. Jedna priča opisuje trenutak bezumlja. Već spo­menuti pukovnik, koji je držao grad pod opsadom, bio je tih dana gost u jednoj kući kod samog mosta na Du­navu. Nakon objeda bio je ponuđen pićem, na nesreću domaćina na stolu se našlo bansko pivo. Napustivši kuću odmah im se s druge strane zahvalio - dvijema tenkovskim granatama na kuću. Bio je to posljednji ul­timatum i Hrvati, koji su činili 70 posto pučanstva ovo­ga grada, na poziv svoga gradonačelnika, akademskog

kipara Mršića, napustili su svoj grad. Iseljenjem je osob­no rukovodio Mihalj Kertes. Samo mali broj njih je ostao svjedočiti o teškim ratnim godinama, o bogatim kućama i stvarima koje su ostavili iza sebe i iz kojih je sve to nestalo, o »dragovoljnim« radnim akcijama u koji­ma su sudjelovali. Potpisivanjem Sporazuma o reinte­graciji te ovećeg broja drugih dokumenata stvoreni su pravni okviri za povratak prognanih. Neće to dakako biti nimalo jednostavno, jer sve su kuće mahom pune -u njima su neke druge izbjeglice. Znakovito je tek po potpisivanju Sporazuma bilo to da su iz grada, ali i iz drugih mjesta hrvatskoga Podunavlja, natovareni ka­mioni kretali put SRJ. U kućama su ostajali stanari i najnužnije stvari čekajući da istjeraju pravdu po nekoj od točaka Sporazuma. I to je reintegracija! Ma što to u ovim okolnostima značilo, s njom se treba suočiti. Tre­bat će vremena, strpljenja, razumijevanja... .

Časopis Hrvatske šume / 25

ulazu u grad razvlače nove kablove - to se priprema nova mreža kojom će se Ilok strujom napajati iz Hrvatske. I čuveni podrumi nekadašnjeg O O U R - a Vinogradarstvo u sastavu Vupika s još čuvenijima iločkim tramincem i graševinom neoštećeni su i iz njih će ponovno poteći kva­litetno vino. Samo da bude dovoljno grožđa.

U zgradi Šumarije Ilok sve je gotovo kao prije šest go­dina, tek nije još onako uredno. Brojni lovački trofeji na zidovima upraviteljeve sobe podsjećaju da je lovstvo ovdje oduvijek bilo važan čimbenik. U šumarijskom dvorištu, međutim, ništa nije isto. Jedan traktor »na klocnama«, jedan u dijelovima, sve u svemu. Šumarija posjeduje »dva i pol traktora«.

- A nekada smo ih imali 10, jedan kamionet, tri teren­ska vozila, prisjeća se Lončar. Razoreno je i uništeno poljo­privredno dobro kojim je gospodarila šumarija za čime osobito žale. Lončar je šumar, lovac i vinogradar, može i obratno ili bilo kojim redom, a tako je bila ustrojena i Šumarija. Gospodarila je prije rata s 84 ha prvoklasnih vi­nograda na ekonomiji »Pajzoš«, imala vlastiti podrum kapa­citeta 40 vagona vina, godišnje je proizvodila 600 tisuća li­tara vina. Podrum je sada u ruševinama, sve je preuzela trava i korov, svuda uokolo porazbacana oprema za preradu grožđa. Potpuno su uništena i devastirana dva velika ugo­stiteljska objekta. Šumska kuća i Titova vila gdje su živjeli čuvari i koji su mogli ugostiti 70-ak ljudi. Vinograd je potpuno zapušten, tek 14 ha se ove jeseni pokušalo kultivi­rati i iskoristiti. Lovstvo je organizacijski bilo u sastavu SGP »Jelena« i namicalo je dio prihoda. Godišnje se proizvodilo i prodavalo oko 11-12 tisuća kg mesa, dijelom se izvozilo, a od odstrjela trofeja nabralo bi se preko 100 tisuća DM. Prema posljednjem brojenju divljači, 1991. godine tu je bilo 450 jelena lopatara, 50 komada muflonske divljači, oko 150 divljih svinja te 100 komada srneće divljači. Bili su tu i lovački objekti, sada srušeni, konji i fijakeri za vožnju i lov, tu je i 33 km visoke ograde. Sada ni konja ni fijakera. Šumarija je tada zapošljavala 63 radnika te oko 35 sezonaca u tijeku većeg dijela godine, od rada u šumariji živjelo je gotovo 100 obitelji.

Novi početak Šumarija je, moglo bi se reći, opet na nekom početku.

Sadašnje prijelazno razdoblje pod UNTAES-om sporogje koraka, no u datim okolnostima i jedino moguće. Koliko sporog i koliko kompleksnog, potvrdit će i podatak da sadašnji upravitelj iločke šumarije koji je prije šest godina prognan iz svoje kuće i koji se sada vratio, još ne može u svoj dom. U njemu je izbjeglica iz okolice Slatine. Kada će u svoju kuću, tko zna? Kaže da ni šef policije u Iloku još ne može u svoju kuću! Uglavnom, sada svakodnevno iz lovačke kuće u Kunjevcima kod Vinkovaca (50-ak km) putuje na posao u Ilok. U svoje zdanje, prekrasan samo­stanski kompleks u selu Šarengradu, nadomak Iloka, nisu se vratile ni sestre karmelićankc koje su ga napustile 1991. godine. Samostan je zasad prazan.

Ovo je oduvijek bilo posebno šumarstvo, reći će inž. Stjepan Lončar, šef proizvodnog odjela u Upravi šuma Vinkovci, ovdje su šumari bili i vinogradari i lovci. A sada je sve to devastirano, uništeno. Da bi se bar nešto vratilo, trebat će pomoć cjelokupne zajednice. Ponajprije trebat će programi koji će vratiti i zaposliti ljude.

Foto: M. Mrkobrad, M. Presdan

U uredu upravitelja šumarije sve je na svome mjestu: in^. Žarko Lončar, novi upravitelj na novom početku

Uspavani ^rad: panorama Iloka ulonulo^ u šuum na padimima Fruške ^i^ore. U pozadini iza iločke zaobilaznice su šume kojima gospodari šumarija i za koje se ne zna u kojoj su mjeri minirane.

Od 84 ha prvoklasnih vinograda u vlasništvu šumarije najveći dio izgleda ovako.

26 / Časopis Hrvatske šume

Tu se živi: tržnica u Vukovaru Crkva Sv. Kapistrana ostala je čitava, oštećena iztmtra i mitiiranih ulaznih vrata

PALANKA

Časopis Hrvatske šume / 27

KOPAČKI RIT

GLASOVITI ZOOLOŠKI REZERVAT

Pod (ne) brigom UNTAES-a Zbog trenutnih političkih (ne)prilil<a svi zakonsl<i propisi i odredbe o zaštiti prirode su izvan snage. Faunom Kopačkog rita »upravljaju« ribokradice, zvjerokradice i drugi ljudi nečasnih namjera

Piše; Darko GETZ

Tijekom Domovinskog rata, a i ranije, među redovite posjeti­telje Kopačkoga rita ubrajaju se i gospoda Kardoš, Stjepan i sin m u Goran. Poznati reporteri Televizije iz Zagreba u

Kopački rit dolaze više od 40 godina. Kada su u pitanju Kardoši, uvijek postoji samo jedan cilj: zabilježiti kamerom (filmskom ili videotrakom) kakav zanimljivi događaj, kakvu trenutnu zanimlji­vost karakterističnu za ovaj prostor. Privuče im pozornost rika jelena, mriješćenje šarana, dolazak divljih gusaka iz sjeverne Eu­rope ili jednostavno okom kamere obilaze prcdivne pejsaže Kopačkoga rita koji sugeriraju današnjim ljubiteljima prirode Pa­nonsku nizinu od prije 2000 i više godina.

U Kopački rit se dolazi iz dvaju pravaca. Jedan je pravac kraći i ide od Osijeka, pored sela Podravlja, do glavnog baranjskog nasipa »Drava-Dunav«, a odavde put vođi do Janči-rita, Linjak-bare i Remeta. Od remetinske je kuće Kopačko jezero udaljeno oko 15 minuta hoda, ukoliko je vodostaj nizak. Drugi put, kojim su posjetitelji prije rata najčešće dolazili u Kopački rit, vođi ce­stom Marije Tcrczije (biljska cesta) do Bilja i dalje prema selu Kopačevu i Sakadašu. Ovisno o klimatskim uvjetima, do Kopačkoga jezera, Hulova i Dunava moglo se doći čamcem, te­renskim automobilom, konjskom spregom, jašeći na konju ili pješice.

Da bi se uopće došlo u Baranju, a posebno Kopački rit, do­nedavno se moralo ishoditi odobrenje UNTAES-a (United Na -tions Transitional Administration Estern Slavonia). Za novinare je to bio akreditiv (Public Affaris Office Press Accreditation) za »slobodu kretanja i slobodu obavljanja profesionalnih novinarskih dužnosti«. Za pravodobno dobivanje propusnice možemo zahva­liti ljubaznoj novinarki UNTAES-a, Jasni Heiđcr koja je uvijek našla način da pomogne svojih kolegama.

Kod Linjak-bare u blizini Linjak-bare manje-više u svim vremenskim pri­

likama nailazimo na veći ili manji broj automobila. Netko bi mogao pretpostaviti, s obzirom na trenutno geopolitičko stanje, da su to službeni policijski automobili. Međutim njihovi vlasnici su - osječki ribiči. Utabane staze u kanal Sakadaš, limenke ko-kakole, najlonske vrećice, više uginulih i osušenih riba i dvadese­tak ribolovaca, slika j e toga poslijepodneva na kanalu Sakadaš. Nezainteresirani za naš dolazak, ravnodušno nas pozdravljaju, usredotočivši pozornost na svoje ribolovne štapove. Sve u svemu, bila bi to uobičajena ribička atmosfera poznata s obala naših rijeka da nije u pitanju posebni zoološki rezervat »Kopački rit« gdje je svaki ribolov označen kao ribokrađa, što je strogo kažnjiv po zakonskim propisima Republike Hrvatske.

Kilometar dalje kod Lutonje, u blizini jednoga vrbovog šumarka na obali spomenutoga kanala, često susrećemo sive

St'akodiicfna sitka na Sakadašu: kolona automobila pored ustave »Kopačevo«, Većina vlasnika automobila bavi se ribokradotn

čaplje. Nekada je to bio znak čuvarima da ovdje nema ljudi. Izla­zimo iz automobila i uzimamo fotoaparate, Goran stavlja viđeo-kameru na stativ. Ptice poplašenc uzlijeću. Kamera ili puška pti­cama je na stotinjak metara isto.

Prizor me podsjeća na jednu epizodu iz čuvene TV-serije National Geographic Society. Snimatelj sjedi pored gnijezda alba-trosa (Diomeđea sp.) i snima ga na udaljenosti od jednog metra. Ptica pozira snimatelju, nimalo se ne plaši, vjerojatno čovjeka doživljava kao neko čudno bezopasno stvorenje. Na Antarktiku slične scene s kraljevskim pingvinima. Kamera snima mladunca medu pingvinovim nogama zacijelo nije udaljenija od ptice više od pola metra. Zašto to nije moguće u Kopačkoin ritu ili na kome drugom mjestu u Hrvatskoj?

Jednom prigodom u nevezanom razgovoru nedavno umrli glasoviti hrvatski ornitolog Drago Rucner pričao je o nestanku mnogih vrsta ptica iz mnogih poznatih gnjczđišta između ostalog s ušća Neretve i Hutovog blata.

Hulovo blato i ušće Neretve izgvibilo je značenje obitavališta i gnjezdište ptica močvarica. Odavde su ih, osim izvođenjem hi-dromelioracije, otjerali i lovci (ili krivolovci). Ona nepregledna

Bez neke bojazni ribokradice dolaze čak iz Sombora, Koluta, Bezdana (Vojvodina), Osijeka, Bilja, B. Manastira i drugih mjesta iz Baranje i

Slavonije

28 / Časopis Hrvatske šume

jata pataka i lisaka, koja bi u sumrak preletjela greben da bi došla do močvare, dio su poglavlja povjesnice Hercegovine. Zanimljivo je da se tamo i lastavice plaše ljudi jer talijanski gosti s Kara-otoka pucaju i na njih. Od toga neizmjerno bogatoga ptičjeg svijeta južne Hercegovine ostala je vrlo lijepa ornitološka zbirka ptica u Metkoviću i nedavno objavljena knjiga o pticama doline Neretve s divnim ilustracijama Vlade Pfeiffcra. Pomišljam da istu sudbinu očekuje i Kopački rit.

Nesumnjivo daje problem zaštite životinja i ptica močvarica u odgoju našeg puka. Nagon za ubijanjem je oblik atavizma naslijeđen iz prošlosti, usađen u genima naših ljudi i dugo će na ovim prostorima biti uzrok potiskivanja divljih životinja.

Lovcima su slični ribolovci. Bez imalo obzira prema živo­tinjskom svijetu zoorezervata danonoćno se zadržavaju na mjesti­ma namijenjenim pticama močvaricama. Loveći ribu, zakidaju ih za jedini izvor prchrane-ribu. Kormorani bi nesumnjivo u manjem broju odlazili na ribnjake i pričinjali štetu kada bi im se omogućio nesmetani opstanak na području Kopačkog rita. Štete na ribnjacima mogle bi biti znatno manje jer, podsjetimo se, u ovom trenutku, na Sakadašu i Novom kanalu ribari su prije rata znah uloviti 10-15 vagona riba.

Promjene u ekosustavu Tijekom šestogodišnje okupacije Kopačkoga rita pejsaž se u

pojedinim njegovim dijelovima znatno promijenio. Srbi su zbog vojnih razloga posjekli šumu na Zadnju i oko sela Kopačeva. Nekadašnji mladici (»maladi«) izrasli su u visoku šumu. Kruna baranjskoga nasipa prekrivena j e kamenom. Poznati lokaliteti Mađarska bara, Zadanj, Pavlova greda. Općinski pašnjak, Janči-rit, Borbaj, koje su vodograditclji gotovo isušili pa je zaprijetila opasnost od agrokulturne devastacije prirode, sada su ponovno pod vodom i pružaju sliku nekadašnjega Kopačkoga rita od prije izgradnje nasipa iz 1967. godine. Štoviše, ove su se godine na ovom području ponovno gnijezdilc liske, čubasti gnjurci, mla-kuše i, zanimljivo, jedan par crvenokljunih labudova (Cygnus olor) sa šest mladunaca. Sve u svemu, sa stajališta ornitologije stanje j e daleko povoljnije od onoga potkraj 1990. godine kada su pod zakupom (arendom) pojedini mještani Darde, Bilja i Kopačeva bili preorali veće dijelove Mađarske bare, Pavlove grede i O p ­ćinskog pašnjaka i zasijali ih kukuruzom i drugim poljodjelskim kulturama. Postojala je i namjera gradnje »divljih« vikendica.

Na žalost, s nasipa nismo čuli onu poznatu riku beljskihjele-na. Ranijih godina, ne samo predvečer nego i tijekom dana, broj­ni su jeleni rikom priopćavali svoju nazočnost. Znali smo zabi­lježiti sedam, osam i više »rikajućih« jelena. Preleti močvarica bili su učestaliji. Divlje patke bi u jatima preletjele nasip, čaplje bi dolazile iz pravca ribnjaka ili s Drave, a krici ptica lisaka i gnjuraca bili su jednako učestali kao i kreket žaba. Na kruni i pokosu na­sipa okupile bi se bijele i crne rode, ponekad se moglo izbrojati pedeset i više ptica.

Jelenska divljač je bezdušno progonjena. Za vrijeme ovo­godišnje poplave (a i prošlogodišnje) jeleni koji su doplivali do nasipa, postali su žrtve zvjerokradica. A nekada, prije rata, u takvim bi se okolnostima nasipi i divljač danonoćno čuvali. Evi­dentno je da su postrojbe Ujedinjenih nacija ( U N P R O F O R , UNTAES) potpuno zakazale. Prema Povelji i zadatcima ove hu­manitarne institucije postoji i obveza zbrinjavanja i zaštite divljih životinja i prirode kao cjeline.

Uspostavom ustavno-pravnog ustroja Hrvatske na tlu Ba­ranje morat će se hitno onemogućiti masovna ribokrada koja bi se mogla označiti kao veliki ekološki problem. Brojni ribokradice (100 do 1000) koji su svakodnevno prisutni na području zoore­zervata uznemiruju životinje, upliću se u biološki lanac prehrane, love ribu koja j e namijenjena (biološki gledano) drugim živo­tinjskim vrstama. Tijekom jesenje seobe mnoge vrste ptice neće moći sletjeti na Kopačko jezero koje je praktično 24 sata pod »okupacijom« zvjerokradica i ribokradica. Postavlja se pitanje gdje

Na kraju kanala Sakadaš. Zadovoljstvo je (knvo)loviti u zoorezervatu »Kopački rit«

će sletjeti tih 20-50 tisuća gusaka, ako je veći dio Kopačkoga jeze­ra zaposjednut osobama nečistih namjera. U tu skupinu uvrstili bismo i izvjesnog Talijana V. T. koji gotovo cijele godine lovi močvarice pa i na Kopačkom jezeru.

Dolazimo do 17. km spomenutog nasipa. Donedavno ovdje je bila neprijateljska vojska. U strateško-vojnim planovima nala­zimo se u prostoru razdvajanja. Sada je sve mirno, samo kreket žaba i nesmiljeni komarči koji su posebno napasni u prevečernjim satima. Plan da se ode do jezera Sakadaš otpada jer je prijelaz makadama prema staroj pjeskovito-glinenoj kruni nasi­pa dosta strm, barem za naš automobil. Okrećemo se na uskom prostoru nasipa i vraćamo. Kod Janči-rita na staroj osušenoj vrbi primjećujemo četiri crne rode. Čekaju da se ribokradicc sklone s

Ribokradica na jezeru Sakadaš 6. nijna 1997. godine u 10,30 sati

obližnjih bara pa da i one dođu do kakva zalogaja. Za koji dan, možda već sutra, put će ih odnijeti u daleku Afriku. Bilo im sret­no i vratile se dogodine.

Umjesto zaključka - preporuka Sažimajući današnji obilazak glasovitog zoološkog rezervata

»Kopački rit« iz rakursa zaštite prirode i edukativnog ekoturizma, predlažemo da se nakon uspostave vlasti, hrvatskih državnoprav­nih institucija hitno onemogući devastacija ihtiofaune i kretanje neslužbenih osoba nasipom sela Podravlje-Sakadaš koji prolazi zoorezervatom. Ustavu »Kopačevo« treba staviti u nadzor Službe za ekologiju koja će odlučivati o potrebi puštanja naplavnih voda i ribe na prostor Beljskoga jezera (Stare Drave) namijenjenog športskom ribolovu i drugim sličnim aktivnostima. Osobito treba što prije osposobiti ckoturistički punkt »Sakadaš« s brodicom »Liska« i nastaviti s ekološkom edukacijom učenika i ostalog pučanstva. Nema sumnje da djelatnike Kopačkog rita očekuju veliki poslovi.

Časop is Hrvatske šume / 29

Slavonski ovijaš Tekst i snimci: Z. Peičević

S tari slavonski hrastici stvarani su tijekom stoljeća, a čovjek ih je samo u nekoliko decenija potpuno iskorijenio. Posljednji stari hrastovi posječeni su u vremenu od 1946.

do 1951. godine u području Spačvc (Vinkovci). I tako su gorostasna stabla hrasta lužnjaka postupno nestajala

zbog nesmiljene eksploatacije hrastika. Ponegdje se nade koji hrast dugovječniji od pet ljudskih generacija. Tako je na području Vukovarsko-srijemske županije, općina Županja, u blizini željezničke stanice Drenovci u šumskom predjelu Južno Radiševo (šumski bazen Spačva) ostavljeno 10 starih slavonskih orijaša da prkose vremenu i čovjeku i da pokažu kako su nadživjeli sve ljudske prognoze o propasti.

Zub vremena učinio je svoje. Više od 380 godina stari hrast lužnjak, pravi »orijaš« kojemu su zbog udara groma i olujnog nevremena pokidane i posljednje grane, nije imao više snage da preživi. Da bi takve rijetke primjerke slavonskih orijaša sačuvali za buduće generacije, odlučeno je da se posiječe i trupac sačuva. Akcija spašavanja tekla je sporo, ali je bila uspješna.

Perač orijaša postavljen je u dvorištu Šumarskog muzeja u Bošnjacima, nedaleko Županje, a drugi dio stabla u vinkovačkom središnjem parku ispred Brodske imovne općine.

30 / Časopis Hrvatske šume

KOPAČKI RIT

O vih su dana dnevne novine »Glas Slavonije« i »Večernji list« opširno izvještavali o velikom slavlju u selu Kopačevu kraj Osijeka u Baranji. Kao u vrijeme slavonskog kirvaja sjatilo se u selo

Kopačcvo, umjesto običnoga puka, gospoda općinski načelnici, pa i neko­liko uvaženih promicatelja europske zaštite prirode.

Uvodničar jednih poznatih novina je napisao: »Takav prizor teško da bi izrežirao i Jifi Menzel: dok je u seoskom

Domu kulture, u Kopačevu, dr. Jozesf Mikuška, na međunarodnoj kon­ferenciji Biseri prirode u području sliva Drave i Dunava i jedinice lokalne samou­prave držao predavanje naslovljeno Čuvajmo prirodu da bismo od nje mogli živjeti, iz pomoćnih prostorija iste zgrade izlazilo je nekoliko muškaraca ruku prepunih drvenih rašlji s kojih su, poput krvavih grozdova, visjeli nabodeni šarani i štuke. Ta riba, koju je uslast, sat-dva kasnije, pojelo pedesetak sudionika skupa i bar još toliko gostiju, ulovljena je prethodne večeri na jezeru Sakadašu, dijelu posebnog zoološkog rezervata. Parka prirode Kopački rit, zbog čije se zaštite, očuvanja i promicanja sastao uvaženi skup. Znanstvenici s doktorskim titulama, medu kojima su bili i predstavnici međunarodnih udruga za zaštitu prirode Worlđ VVildlife Funda iz Austrije i Euronatura iz Njemačke - tako su prošlog četvrtka, 15. listo­pada, na groteskni način postali sudionicima krivičnog (d)jela, osladivši se ribom čije je izlovljavanje Zakonom o zaštiti prirode (članak 7.) izričito zabranjeno.«

Uz ribu i vino promicatelji nekih (vratimo se stvarnosti) zakašnjelih ideja apsolviranih prije četrdeset i više godina, pokušali su uz blagonaklo­no odobravanje predstavnika međunarodnih nevladinih udruga, kao stoje The World Wiede Fund For Nature (WWF), Euronatura iz Radolfzcla iz Njemačke i drugih, ponovno oživjeti davno odbačenu floskulu da ekosu­stav Kopačkoga rita može istovremeno biti prostor za životinje (Zoo-re-zervat) i profitabilno ribolovište, lovište visoke divljači i ribička voda lo­kalnoga stanovništva i turista.

»Čuvati prirodu i živjeti od nje« U promicanju ideje o iskoristivosti resursa Kopačkog rita zaslužni su

neki bivši djelatnici Pedagoškoga fakulteta i nekolicina čelnika opčine u Bilju, koji se u javnim medijima diče krilaticom »Čuvati prirodu i živjeti od nje«. Želja je bila da se potakne tradicionalni ribolov (?), lov i druge slične aktivnosti poznate otprije dok Kopački rit još nije bio proglašen zaštićenim objektom prirode.

Međutim, kad se pomno prati ta problematika o promjeni statusa Kopačkoga rita i u svezi s time razne inicijative (u kojima se isprepliću različiti interesi), među ostalim i iz Hrvatske akademije znanosti i umjet­nosti (HAZU), ogranka iz Osijeka, kod manje upućenog promatrača stva­ra se nedoumica.

Tako bi po prijedlogu profesora Mikuške Park prirode Kopački rit trebao postati nacionalni park. Ideju o nacionalnom parku zdušno podu­pire općinski načelnik ne shvaćajući (ili su u pozadini neke druge namjere) da, ukoliko Sabor Hrvatske preimenuje Park prirode Kopački rit u nacionalni park - prestaje svaka mogućnost korištenja ovoga prostora u

• * * * ^ •'• %ag^ie!!-riSfc

Kopački rit, bara Sakadaš

Divljačko ubijanje životinja u jezeru Sakadaš u Kopačkom ritu

Balkanci, uslast! Teško kršeći zakone, uvažena gospoda sudjelovala u ritualnom ubijanju riba. Hoće li to nabijanje propisa i zaštićene prirode na ražanj biti kažnjeno?

Piše: Darko Getz

privredne svrhe, dakle i privredni ribolov, lov na visoku divljač i močvarice, uzgoj i korištenje šuma itd., što će u svakom slučaju razočarati mnoge potencijalne ribare i lovce koji su se ponadali obećanjima, tj. vračanju statusa Kopačkoga rita otprije 1967. godine.

No o tome nekom drugom prilikom. Vratimo se ritualnom ubijanju riba (nema boljega naziva) na Sakadašu u srcu Zoo-rezervata, koje se zbilo 15. listopada ove godine u ranim prijepodnevnim satima pred mnoštvom promatrača, novinara i fotoreportera.

Svi koji su u tome sudjelovali povrijedili su - Zakon o zaštiti priro­de. Zakon o ribolovu. Krivični zakon itd., jer je Kopački rit 1967. Ukaza-om Sabora Republike Hrvatske proglašen UPRAVLJANIM PRIROD­NIM REZERVATOM, dakle zaštićenim dijelom prirode. Tada je još imao »uže« i »šire« područje koje je novim Zakonom o zaštiti prirode iz 1976. preciznije definirano, pa je tako »uže« područje postalo Specijalnim zoološkim rezervatom, a »šire« Parkom prirode Kopački rit uz istovreme­no donošenje nekoliko rješenja o granicama zaštićenoga područja.

U svemu tome je najznačajnije daje zakonodavac odredio ponašanje ljudi prema fauni i flori Kopačkoga rita. Tako u čl. 7., stavak 2. spomenu­tog zakona stoji: »U posebnom rezervatu nisu dopuštene radnje koje bi

mogle narušiti svojstva zbog kojih je proglašen rezervatom (branje i uništavanje biljaka, uznemirivanje, hvatanje i ubijanje životinja, unošenje alohtonih vrsta, mclioracijski zahvati, razni oblici gospodarskog i ostalog korištenja i slično)«.

Nijemac i komarči U članku 124., stavak 1. Krivičnoga zakona Republike Hrvatske piše:

»Tko lovi ribu i druge vodene životinje za vrijeme lovostaja ili u vodama u kojima je lov zabranjen, kaznit će se novčanom kaznom ili zatvorom do šest mjeseci. Ulov i sredstva za lov mogu se oduzeti«.

U članku 195. istoga Zakona piše: »Tko ošteti ili uništi spomenik kulture ili posebno zaštićeni objekt prirode, kaznit će se novčanom kaz­nom ili zatvorom do tri godine«.

Stoga se može očekivati pokretanje krivičnog postupka protiv počinitelja nasilja nad životinjama i naplata odštete po postojećim pravil­nicima i cjenovnicima za ubijene životinje a koja propisuje akti spomenu­tih zakona. Ti događaji u Kopačkom ritu kod mnogih građana Osijeka izazivaju čuđenje, kao što čuđenja izazivaju i novinska izvješća o krvavom ritualnom ubijanju i nabadanju životinja na ražnjeve za pečenje. Očigledno, poruku koju je tako uvjerljivo izrekao Zakonodavac netko nije razumio ili se na nju oglušio. Jesmo li građani srednje Europe ili Balkanci iz poludivljih plemena. Zašto netko u Hrvatskoj, u Osjcčko-baranjskoj županiji, želi biti Balkanac, a ne mittelcuropljanin, i nas ostale na to »nagovara«, posve je nerazumljivo.

Zoorezervat Kopački rit je baština hrvatskoga puka, naše zemlje ali i Europe, Ainerike i cijeloga svijeta, pa ne može postati privatnom prćijom nekih odabranih »Indijanaca« gospodina načelnika. Kad bi se proglasio nacionalnim parkom, još će se više internacionalizirati, postati svijetskiji. Nacionalni park Yelowstone je isto toliko američki i u vlasništvu ondašnjih Indijanaca koliko i naš hrvatski i Hrvata.

Veliki indijanski poglavica Seattle je u pismu upućenom 1854. god. predsjedniku Sjedinjenih Američkih Država pokušao objasniti koliko zrak, voda, sunce, vjetar i sva živa bića mogu biti osobna imovina pojedi­naca ili skupine ljudi: »Kako možete prodavati i kupovati nebeski svod iznas nas, toplinu zemlje? Taje misao nama strana. Ako ne posjedujemo svježinu zraka ili žubor vode, kako ih možemo kupovati.«

Na kraju, umjesto pouke istinito svjedočanstvo iz vremena prije rata. Jednom postarijem Nijemcu s fotoaparatima i dalekozorom bio je za

vrijeme posjeta Kopačkom ritu, da mu se olakša boravak, ponuđen sprej protiv komaraca, no on ga je otklonio uz riječi: »Zašto da ih tjeramo i trujemo, konačno, mi smo ti koji komarce uzncmiravamo u njihovom obitavalištu, a tih nekoliko kapi krvi koje će oni popiti neće me dovesti u životnu opasnost. Kada izađem iz Kopačkoga rita, možda ću prihvatiti vašu ponudu.«

Nadamo se da će ubuduće životinje Kopačkoga rita imati potpunu zaštitu, čemu će vjerojatno pripomoći i Općinsko državno odvjetništvo i nadležne ustanove iz Zagreba.

Snimili: D. Hedl i D. Getz

Bogat ali nezakonit ulov ribe u Posebnom zoološkom rezervatu »Kopački rit« 15. listopada 1997. godine

Riba iz mreže

Časopis Hrvatske šume / 31

IZ ZUPANJSKE POSAVINE

Perom i kamerom 0 okolišu

V

Lijepi primjeri zaštite • Učenici čiste šumu • Suma kao nadahnuće za slikare

Tekst i snimci: Stjepan Tonnić

0: autohtonosti i ljepoti slavonske šume i Virova kazuje i narodna pjesma: »Nema raja I do mog kraja slavonskog...» Mi ćemo se pozabaviti lijepim primjerima zaštite ' okoliša. U tome su svoj prilog dali i znanstvenici, kao što su doc. dr. Đuro Rauš

(Šumski rezervat »Radiševo« kod starih Drcnovaca) i prof. dr. Dragica Gucunski (Autohto­nost »Virova«). Idući njihovim stazama ovih listopadskih dana po šumama spačvanskog basena, diveći se zlatnožutim bojama i uživajući u šuštanju opaloga lišća, bilježili smo pe­rom i kamerom o okolišu, na sreću, sve češćoj temi razgovora o zaštiti ljudske okoline. Ali pođimo redom.

Pokret prijatelja prirode Na sastanku članova ogranka »Lijepa naša«, održanog u Osnovnoj školi »Ivan Kozarac«

u Županji polovicom listopada o. g., iznesen je primjer osnovaca i srednjoškolaca. Oni su, u Pokretu prijatelja prirode, pod vodstvom svojih učitelja, poput g. Mirka Sarčevića iz Županje, čistili zagađene dijelove šume i pomagali lovcima kod hranilišta za divljač i u zaštiti ptičjih gnijezda. Sudionici spomenutog skupa razgovarali su i o ekologiji jučer, danas i sutra. Jedan od zaključaka bio je da se na adresu 13 osnovnih i tri srednje škole u Županji i ostalih 15 mjesta županjske Posavine uputi molba da se u proljeće i jesen učenici oslobode nastave po jedan dan koji bi proveli u šumi. Drugi je zaključak izbor članova Komisije za popis spomenika prirode, kao što su stoljetni div-hrastovi u šumi »Radiševo«, ginkho biloba - najstarija stablašica na žemlji (u Bošnjacima), Sophorc japonicc (skupina žalosnih vrba iz dalekog Japana na županjskom groblju) i dr.

Iz rasprave smo izdvojili i zabilježili rečenice koje bi mogle biti maksime - »Svaki čovjek ima pravo na svoje mjesto za stolom prirode, ali pitanje je koliko pridonese tome stolu«, »Ekologija i ekonomija i po ctimologiiji riječi trebale bi biti 'rođene sestre'«, »Stari papir šumu čuva...«

Šumarski muzej i spomenik prirode N i g. Antun Leaković, dipl. ing. šumarstva, sada na čelu Općinskog poglavarstva

Bošnjaci, nije nam mogao odgovoriti kada će Šumarski muzej (konačno) biti otvoren. Stara zgrada bivše škole usred Bošnjaka obnovljena je, a prostorije opremljene za novu svrhu. U kapelicu uz krovište na katu, iznad glavnog ulaza, ponovo je stavljen kip Majke Božje, izrađen u hrastovom drvu, djelo Branka Bazine, šumarskog djelatnika iz Vrbanje. U malom parku toga muzeja nalazi se jedinstveni spomenik prirode - j e d a n od 12 hrastova orijaša iz šume »Radiševo«. Dobio je »kapu« od crijepa, a sačuvana mu je i kora, pa je doista lijep ukras kome se mnogi dive, pokušavajući ga bezuspješno obgrliti.

Suma kao inspiracija za slikare Suma Rabra kod Vrbanje već nekoliko godina stjecište je slikara-umjetnika koji na

svoja platna prenose njezinu izvornu ljepotu. Tako će biti i na ovogodišnjoj slikarskoj ko­loniji »Rebra '97«. Virovi su vječna tema slikara i snitnatelja. Potrošeno je mnogo boja i filma. Nije ni čudo, jer u toj oazi, netaknutom dijelu prirode, sačuvana je autohtonost ptica i riba kakve obitavaju samo u tome raju za ribiče i uopće ljubitelje prirode. Naše dvije fotografije prikazuju detalje sa toga šumskog potoka: Virovi, kako god okreneš sliku - pre­lijepi su. Na drugoj vidimo divni sag.

Članovi Pokreta prijatelja prirode u gradiću na Savi predlažu uvođenje fotokritike -staklom zaštićeni pano s aktualnim snimljenim detaljima o neprimjerenom odnosno neci­vilizacijskom odnosu (postupku) prema vlastitoj okolini. Da spomenemo slučaj sova i vrana u Županji: ispred hotela »Jelen«, u gustim krošnjama američkog jasena, smjestila se skupina od 30-ak sova ušara. Nekome su »smetale«, pa ih je rastjerao petardama, ali nikome ne smeta mnoštvo vrana koje se oglašuju kao gačci. U golemim jatima često zacrne nebo iznad Županje i svojim užasnim kriještanjem prava su napast za ljudsko naselje. A trebalo je samo poskidati njihova gnijezda pa bi nestale.

I na kraju: neka ova naša fotoreportaža posluži kao prilog promidžbi očuvanja i zaštite okoliša, poglavito naših šuma.

32 / Časopis Hrvatske šume

SJEMENSKE SASTOJINE NA ZAPADNOM PAPUKU

Do kvalitetnom šumskoj^ sjemena N a području Uprave šuma Požega nalazi se 1365 ha sjemen­

skih sastojina, od čega na priznate sjemenske sastojine otpada 182 ha, a izabrane sastojine zauzimaju površinu

1183 ha. Najveće sastojine su na prostoru šumarije Caglin: u gospodarskoj jedinici »Južna Krndija« II smještena je priznata sje­menska sastojina hrasta kitnjaka, veličine 90 ha, a u gospodarskoj jedinici »Sjeverni Dilj« II nalazi se izabrana sastojina bukve, na površini 388 ha.

Nedavno je na području šumarije Kamenska, u gospodarskoj jedinici »Zapadni Papuk zvečevački« boravio mr. Karmelo Poštenjak iz Šumarskog instituta Jastrebarsko. U nazočnosti stručnih suradnika Odjela za uzgajanje, zaštitu i ekologiju, ing. Luke Miloševiča i ing. Zlatka Lisjaka te upravitelja šumarije, ing. Hrvoja Zdelara, obavio je bonitiranje sjemenskih sastojina na ovom području (46 ha). Riječ je o izabranim sastojinama obične breze i gorskog javora, priznatoj sastojini obične jele i dvjema sastojinama običnog javora i jednoj običnog jasena koje su u po­stupku izabiranja.

Nakon izvršenog bonitiranja i upisivanja u propisane obra­sce, upućen je zahtjev Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva Republike Hrvatske. Komisija koju odredi Ministarstvo, donijet će rješenje o upisu navedenih sastojina u registar sjemenskih sa­stojina Hrvatske.

Osim bonitiranja, mr. Poštenjak je u odjelu 61 sakupio češere s dvaju stabala obične jele koji su visoki oko 30 m. Oda­brao je jedno zdravo stablo (vitalnost 0) i jedno bolesno (vitalnost 3a), s velikom osutošću krošnje. Sa svakog je stabla sakupio oko 60 češera, a jelovo sjeme bit će laboratorijski analizirano u jastre-barskom Šumarskom institutu. Nakon analize moći če se uspore­diti razlika u kvaliteti sjemena između zdravog i bolesnog stabla. Prigodom penjanja na stabla ovaj poznati stručnjak za šumsko sjemenarstvo pokazao je zavidnu vještinu i odvažnost, služeći se pritom uzetom, penjalicama i sjekiricom.

I. T o m i ć Snimke: Z. Lisjak, I. Tomić, H. Zddar

L ^iimiii\lioj \a'.toitni f>ot^koi; lai'ora Kamenska)

:dpadnom Papuku luimaitia

Žučna diskusija o prchornom načinu gospodarenja Uz pomoć penjalica, užeta i sjekirice do jelovih češera

Časopis Hrvatske šume / 33

SAVJETOVANJE 0 PREBORNOM GOSPODARENJU

Strpljivo i oprezno

N a nedavno održanom savjetovanju o prebornom gospodarenju u Voćinu, na području Uprave šuma Našice, u nazočnosti predstav­nika požeške i našičke taksacije, našičkog Odjela za uzgajanje

šuma te predstavnika šumarija Voćin i Ccralije, prof. dr. Radovan Križance je održao kraće predavanje, a zatim smo išli na teren u gospodar­sku jedinicu »Djedovica-Trešnjevica«, gdje smo na pojedininr stajalištima raspravljali o problematici gospodarenja prebornim šumama. Dr. Križance govorio je o biti ovoga načina gospodarenja koje se obavlja na cijeloj površini gospodarske jedinice, odnosno cijela površina šume je pomladna površina. Govorilo se o značenju difuznog svjetla kao uvjeta opstanka biljaka u sastojini. Najbolje je krenuti od grupimičnog gospodarenja, postupno otvarajući sklop grupe stabala. Treba voditi računa o vjetru fenu, koji »odnese« CO^ i sasuši biljke u donjem dijelu sastojine. Osobitu pozornost potrebno je usmjeriti na doznaku stabala: načelo je da treba doznačivati ona stabla koja smetaju boljima od sebe. Najprije valja doznačiti sanitarna stabla, a tek onda obilježiti stabla za re­dovnu sječu.

U bukovo-jelovim šumama prirodno je da se ove dvije vrste izmjenjuju, jer dobro podnose zasjenu (skiofiti). Tako će pod jelom obvezno doći bukva i pod bukvom jela. Zašto je u prirodi tako, još nije znanstveno dokazano, no sigurno je da prirodu treba oponašati. Zbog dugog pomladnog razdoblja, treba tijekom gospodarenja biti strpljiv, a kod doznake stabala vrlo oprezan. Na prvom stajalištu u šumi, u odjelu 24 a, gdje je stanište jele, istaknuto je da bukvu valja ostaviti, jer ako ostane samo jela, doći će do zakiseljavanja tla. Tijekom doznake ne treba žuriti, a dnevno je optimalno doznačiti oko 5 ha. Na drugom stajalištu (granica između 24. i 25. odjela) hrast kao hcliofit dolazi pojedinačno te za njega treba puno svjetla, stoga je svjetlo sa strane i difuzno svjetlo vrlo značajno za njegovu regeneraciju. U ovom slučaju teško je donijeti odluku, jer nema gotovih recepata. Prijedlog je da se skiofiti (bukva, jela)

Sudionici savjetovanja ispred geološkog spomenika prirode »Rupnice«

odstrane, a hrast da ostane. Bitno je omogućiti da sastojina postigne do­voljan prirast i da se osigura podmladak koji je ovdje razvijen. Rasprava se vodila i u odjelima 26 i 28 u kojima su dosad provedene oplodne sječe.

Prije doznake mora se na temelju podataka iz uredajnog elaborata izračunati koliko stabala smijemo doznačiti po hektaru, uz uvažavanje rasporeda stabala. Na području našičke Uprave šuma ima oko 4000 ha prebornih šuma u kojima se na preboran način gospodari samo u gj. »Djedovica-Trešnjevica«. Sudionici savjetovanja prilikom povratka s terena nakratko su se zadržali ispred »Rupnice«, geološkog spomenika prirode, proglašenog 1948. godine. Riječ je o iskristaliziranom augitnom andezitu, vrlo rijetkih oblika, što je jedinstven primjer u Hrvatskoj. Zauzima površinu 0,24 ha a u sastavu je gospodarske jedinice »Djedovica-Trešnjevica«.

I. Tomić Snimke: Z. Lisjak, I. Tomić, II. Zdelar

hkn lili n ni ditoiiiii atidezii u ^^cološhoni •^poiiitiiikii prirode »Rupnice«

Prije Uspinjanja na slabio ireba pripremiti uže Prehorna sastojina u ^gospodarskoj jedinici »Djedouica-Trešnjeuica« (odjel 1.7a}, šumarija Voćin

34 / Časopis Hrvatske šume

POSJETILI SMO ŠUMARIJE PLASKI I SABORSKO

Normalno - unatoč problemima Piše: V. Pleše

Život se ponovo vraća u Plašćansku udolinu, stoje vidljivo na svakom koraku. Obnavljaju se kuće, otvaraju nova radna mjesta, škole se pune učenicima. Slika je to Plaškog i Sabor­

skog danas, dvije godine nakon oslobodilačke akcije »Oluja« u ko­lovozu 1995. g.

Prije dvije godine, neposredno nakon »Oluje«, posjetili smo ovaj kraj i zatekli slike nimalo nalik današnjima. Saborsko je bilo potpuno sravnjeno sa zemljom, iz preostalih ruševina kuća raslo je drveće i drač... Plaški - kuće cijele, ali prazne, jedini život -stoka koja besciljno luta ulicama i dvorištima kuća. Nasreću, rat i ratne slike sad su daleko iza nas.

»No, i danas se osjećaju tragovi rata i ratnih razaranja, osjećat će se još godinama, zbog tona mina koje su posijane u šumama ovoga kraja. Trebat će godine dok se ove šume ne očiste od mina i kad će se sa sigurnošću odlaziti u šumu«, govore upravitelj šumarije Plaški Branko Sabljak, dipl. inž. šum., i šumarije Sabor­sko Dubravko Hodak, dipl. inž. šum. Obojica su mladi ljudi, šumarski stručnjaci iz ovoga kraja, a za upravitelje šumarija ime­novani su 17. kolovoza 1995. g.

Šumarija Plaški i Saborsko rade u sastavu Uprave šuma Ogulin. Područje obaju šumarija prostire se na nadmorskoj visini od 450 do 700 m. Prevladavaju mješovite sastojine jele i bukve, a ponešto ima ariša i običnog bora.

Šumarija Saborsko bila je ukinuta davne 1954. g., alije pono­vo osnovana 1995. g. Kako se još nije pronašao prikladan prostor za smještaj šumarije Saborsko, ona radi u istoj zgradi, na istoj adresi u Plaškom sa šumarijom Plaški.

Šumarija Plaški Uobičajeno je da se prigodom posjeta Šumariji spomene i

njezina »osobna iskaznica«, kako mi to novinari volimo reći, pa zato krenimo sa šumarijom Plaški. Površina na kojoj gospodari iznosi 7920 ha. Desetgodišnja je drvna zaliha 1.581.829 m^, od čega crnogorice 738.161 m"* i bjclogorice 843.668 m''. Desetgodišnji ctat iznosi 264.776 m"*, a desetgodišnji prirast 38.623 m"*. Nažalost, zbog nemogućnosti rada u šumi na cijelom području koje pokriva šumarija (minirani teren) godišnji etat kreće se oko 10 000 m^ bruto drvne mase.

Područje Šumarije podijeljeno je u tri gospodarske jedinice. Krasnica, Glava-Borovac i H u m . Radi se uglavnom samo u g j . Krasnica, jer su ostale dvije minirane. Ukupno minirana površina na području šumarije Plaški iznosi 2267,87 ha. Ukupno je mini­rano cesta u dužini od 15,25 km. Za ceste za koje se pretpostavlja da su minirane dužina iznosi oko 10,60 km.

Pregledom terena na području Šumarije ustanovljeno je da tijekom rata srpski okupatori nisu napravili nekih većih šteta na sastojinama. Sjekli su uglavnom stabla uz prometnice, a odvozila su se na preradu na jednu od 26 pilana na okupiranom području.

»Za sada srećom nismo imali nesreća na radu, unatoč okol­nostima u kojima radimo«, govori upravitelj Branko Sabljak, dipl. inž. šum.

Šumarija se ekpirala i stručno, ima 17 zaposlenika, od kojih je polovina u izravnoj proizvodnji. Nedostaje još stručno tehničko osoblje, a posebno jedan šumarski inženjer.

Uprai'itelji šumarije Saborsko i Plaški ispied zgrade šumarije u Plaškom, (lijevo) Dubravko Hodak dipl. inž. šum., upravitelj šumarije Saborsko i

(desno) Branko Sabljak dipl. inž. šum. upravitelj šumarije Plaški Snimila: V. Pleše

-rri^rr • L I 1

***

ŽAvot se pomalo vraća u Plaški. Novootvorena pilana u Plaškom. Snimila: V. Pleše

Pogled na g.j. »Titra-Javornik« šumarija Saborsko. Snimila: V. Pleše

Časopis Hrvatske Šume I 35

Pogled na jezero Blata, i g.j. »Krasnica« šumarije Plaški. Zbog dugotrajnog pomanjkanja oborina, voda u jezeru je presušila.

Snimila: V. Pleše

Šumarija Saborsko gospodari na površini od 6450 ha. De­setgodišnja drvna zaliha iznosi 1.709.639 m \ od toga je crnogori-ca 1.150.096 m-* i bjclogorice 559.613 m^. Desetgodišnji etat iznosi 259.709 m-̂ , a desetgodišnji prirast 41.853 m' . Šumarija je podijeljena u tri gospodarske jedinice - Titra-Javornik, Bršljanovica i Pištenik.

»Radi se u sve tri gospodarske jedinice, istina, u nešto smanjenom obujmu, kako zbog miniranog terena tako i zbog nedostatka potrebnog kadra«, govori upravitelj Dubravko Hodak, dipl. inž. šum.

Sume u okolici ličkih Jesenica krile su i ovakve tajne - rezervoari za gorivo bivše Jugoslavije. Gorivo je bilo namijenjeno zračnoj luci u Bihaću.

Snimila: V. Pleše

Zbog miniranog terena, dosta stradava i divljač. Tijekom 1997. vrijedni zaposlenici Šumarije napravili su i

nešto šumarsko-uzgojnih radova, no zbog mina nije se moglo obaviti pošumljavanje terena. U šumariji Saborsko je zaposleno 17 zaposlenika, od toga polovina u izravnoj proizvodnji, a pola je stručno-tehničko osoblje.

Napustili smo terene šumarija u Plašćanskoj dolini, uz želju da im rad što prije na terenu postane sigurniji, te da zaposlenici šumarije Saborsko dobiju nove radne prostore.

IZ ŠUMARSKOG DRUŠTVA DELNICE

Obilje stručnih tribina

Tijekom jeseni šumarsko društvo Delnice posjetilo je Slavoniju. Delnički šumari ispred vodotornja u Vukovaru.

Tijekom prošle godine H Š D proslavilo je 150. obljetnicu po­stojanja. Kao sastavni dio HŠD-a djeluje Šumarstvo društvo Delnice, koje ima 176 članova.

Ove godine, sukladno Programu rada, i aktivnosti Šumar­skog društva Delnice bile su vrlo raznolike, od organiziranja tra­dicionalne šumarske zabave, prigodnih šumarskih tribina pa sve do stručnih ekskurzija.

Tijekom 1997. g. planirano je održavanje šest stručnih tribi­na tematski vezanih uz gljivarstvo, ekologiju, uređivanje šuma...

Do sada su realizirane tri teme na stručniin tribinama: »Proširenje Nacionalnog parka Risnjak«, »Osnove gljivarenja« i »Pravilnik o uređivanju šuma«.

Organizirane su i dvije akcije pošumljavanja, te jednodnevni izlet na Hahlić.

Sredinom listopada organizirana je stručna ekskurzija u Sla­voniju, posjet Upravi šuma Vinkovci. Delnički šumari posjetili su šumarije Ccrna, Otok i Vrbanju, a preko UNTAES-a organiziran im je posjet Vukovaru i Iloku.

Stručne ekskurzije potrebne su i korisne kako zbog međusobnog druženja i upoznavanja ljudi koji rade u »Hrvatskim šumama« p.o. Zagreb tako i zbog međusobne razmjene iskustava vezanih za rad u struci. Uloga Hrvatskog šumarskog društva je da svojim radom pridonosi ne samo popularizaciji struke, već da njegovi članovi svojim doprinosom svaki djeluje na unapređenju šumarstva u cjelini.

»Hrvatsko šumarsko društvo je nestranačka strukovna udru­ga. Želja nam je da članovi naše Udruge budu i drvari, a stoje po Statutu Udruge i moguće«, napominje predsjednik Šumarskog društva Delnice Damir Delač, dipl. inž. šum. V. P.

36 / Časopis Hrvatske sume

NASA NAJVEĆA GRABLJIVICA

Orao stekavac i u spačvanskim sumama Tekst: Darko Beuk, snimci: Zvonko Peičević

U blizini gnijezda štelovca ne bi trebalo obavljati nikakve radove dok roditelji sjede na gnijezdu i othranjuju mladunčad

Orao stekavac Foto: Z. Peikvić

O rao stekavac je naša najveća grabljivica, dužine tijela od 75 do 86 cm, dužine krila 60 do 66 cm i rasponom krila do 250 cm. Glava i vrat mu je svijetlosmeđi, a ostali dio tijela

tamnosmeđi. Rep m u j e dug oko 35 cm, bijele boje u starijih orlova, a u mladih crn, dužina kljuna mu je 9 do 10 cm.

Naši orlovi pripadaju panonskoj populaciji orlova štekavca, od kojih najveći dio živi između Drave i Dunava. Hrane se najčešće ribama i močvarnim pticama, ali i otimaju plijen slabijim grabljivicama. U nedostatku hrane, pored aktivnog lova, u ishrani koriste i lešine. To ukazuje na veliku prilagođenost te vrste na život u nizinskim močvarnim predjelima. Upravo ti različiti načini ishrane omogućivali su ovoj velikoj grabljivici opstanak do današnjih dana.

U spačvanskom bazenu gnijezdi se nekoliko parova ovih najvećih grabljivica, no ovdje postoji ozbiljna opasnost da ćemo uskoro poželjeti vidjeti štekavca i njegovo gnijezdo. Orao se gnijezdi u blizini voda bogatih ribom, na dominantnim stablima hrasta (prsnog promjera preko 80 cm) i starim topolama (prsnog promjera preko 150 cm), tj. u sastojinama koje su u fazi obnove ili će to biti u najskorije vrijeme. Stekavac pravi gnijezdo u krošnji na rašljastoj grani, najčešće na visini između 25 i 26 me­tara.

Budući da do sada nismo poduzimali nikakve konkretne mjere radi zaštite ovih nekoliko orlova, to ćemo morati što prije učiniti kako bismo im omogućili opstanak. U akciji očuvanja ovih grabljivica moramo svi zajedno djelovati, svi od taksacijske službe, do šumskih stručnih radnika. U blizini se ne bi smjeli obavljati nikakvi radovi. Ako moramo izvršiti sve predviđene sječe i ostale radove, tada možemo i moramo poslove planirati u vrijeme kada j e gnijezdo napušteno. Velike negativne posljedice mogu nastati kada se šumski radovi izvode u vrijeme ležanja na jajima (veljača-ožujak), jer bi tada hladnoća ili gavrani i sive vrane u trenutno napuštenim gnijezdima mogli uništiti jaja. Višegodišnjim promatranjem jednog para, opazio sam da orlovi

ISPAO IZ GNIJEZDA Dugogodišnji član lovačkog društva iz Prkovaca, sela

nedaleko Županje, Slavko Bičanić, unazad pet godina u šumi, gospodarskoj jedinici »Merolino« kojom gospodari Šumarija Cerna, našao je mladog orla štekavca koji je najvjerojatnije ispao iz gnijezda. Strogo pazeći na mladog orla štekavca, pružajući mu svakodnevno optimalne uvjete za normalan razvoj i napredovanje, naša najveća ptica gra­bljivica izrasla je u pravog orla štekavca, stoje rijetkost za naše prostore. Z. P.

redovno podižu jedno ili dvoje mladih, što ohrabruje, iako do danas nije zapaženo da se mladi orlovi zadržavaju na području spačvanskog bazena. Vjerojatno mnogi, tražeći svoje lovno područje i mjesto gniježdenja, ne dozive spolnu zrelost. Među osnovnim razlozima opadanja brojnosti štekavca jesu promjene njegovih staništa i čovjekovo neprestano uznemiravanje. Njegov način ishrane krije opasnost od trovanja kemijskim preparatima.

Ribokrađe s mrežama su također opasnost za orlove, jer or­lovi, u želji da uhvate ribu, ulijeću u mrežu i tako se najčešće uguše. Poneki lovac i danas kada je rijetkost vidjeti ovu grabljivi­cu, bez razmišljanja diže pušku, željan lovine. Sve to, uz sve veće zagađivanje prirodne sredine, polako, ali sigurno smanjuje broj­nost već sada vrlo male populacije orlova štekavaca.

U nastojanju da se sačuva ova rijetka i lijepa ptica angažiraju se renomirani europski i naši ornitolozi, znanstveni instituti, društva za zaštitu te Republički zavod za zaštitu prirode i drugi koji promatraju i proučavaju ptice. Doprinos toj vrijednoj akciji trebali bismo dati u obliku konkretnih mjera i mi šumari spačvanskog bazena i time nastaviti našu dugogodišnju tradiciju u očuvanju ljepota i bogatstva prirode užeg zavičaja.

Časopis Hrvatske šume / 37

IZ ŠUMARSKE POVIJESTI

Na slici /slijeva/: Kniiioslav Pupić, dipl. inž. šum., upravitelj Uprave šuma Del­nice, prof. dr. se. Radovan Križanec, Damir Moean dipl. inž. šum., zamjenik direktora »Hrvatskih šuma«, Marijan Sagovac, dipl. inž. šum., pomoćnik direktora »Hrvatskih šuma«, akademik Dušan Klepac

Snimila: A. Kudin

U Delnicama predstavljena knjiga akadennika Dušana Klepca »Iz šumarske povijesti Gorskog kotara u sadašnjost«

Sklad goranskog čovjeka i šume Kao rođeni Goranin, akademik Klepac znao je napraviti vrlo lijep sklad između goranskog čovjeka i šume

U Delnicama je 24. listopada ove godine predstavljena javnosti knjiga akademika Dušana Klepca »Iz šumarske povijesti Gorskog kotara u sadašnjost«. Promocija je održana pod pokroviteljstvom javnog

poduzeća »Hrvatske šume« p. o. Zagreb. U ime direktora »Hrvatskih šuma« p. o. Zagreb Anđelka Serdarušića

nazočne je pozdravio Marijan Sagovac, dipl. inž. šum., pomoćnik direk­tora, a u ime domaćina, Uprave šuma Delnice, upravitelj Krunoslav Pupić, dipl. inž. šum.

O znakovitosti same knjige kako za Gorski kotar i goranske šumar-nike, tako i za svekoliko hrvatsko šumarstvo govorio je Damir Moćan, dipl. inž. šum. zamjenik direktora »Hrvatskih šuma« p.o. Zagreb.

»Hrvatske šume« p.o. Zagreb od samog su osnutka njegovale izdavaštvo stručnih i znanstvenih djela iz područja šumarstva, pa je tako uz njihovu potporu tiskano i ovo djelo. Ova knjiga došla je na vrijeme na ove naše goranske prostore i popunila prazninu koja se osjeća već godina­ma nakon tiskanja knjige »Gorski kotar« osamdesetih godina, jer u međuvremnu nije tiskana niti jedna slična publikacija.

Knjiga akademika Dušana Klepca nije pisana po narudžbi, već je, prema riječima autora, nastala iz vlastite pobude. Kao rođeni Goranin, akademik Klepac znao je u knjizi napraviti vrlo lijep sklad između goran­skog čovjeka i šume.

Težište je knjige uglavnom na jednoj temi, gospodarenju goranskim šumama od davnih vremena do danas. Podijeljena je u devet poglavlja, a uz šumarsku problematiku obrađene su i teme vezane uz ekologiju, go­spodarstvo i demografiju ovoga kraja.

U jednom od poglavlja ove knjige skupljeni su podaci i o šumarskim stručnjacima Goranima, a za tisak su ih priredili Alojzije Frković, dipl. inž. šum., šumarski savjetnik, i Hranislav Jakovac, dipl. inž. šum., tajnik HŠD. Zanimljivo je i poglavlje knjige u kojoj je obrađen životinjski svijet u Gorskom kotaru, a taj posao obavio je Josip Malnar, dipl. inž. šum.

Poglavlje knjige »Od godine 1990.-1995« odnosi se na sadašnjost šumarstva Gorskog kotara, a uz pomoć raznolikih tablica koje je izradio mr. se. Boris Pleše, rukovoditelj Odjela za uređivanje šuma Delnice htjela se napraviti usporedba taksacijskih elemenata tijekom godina.

Rukopis je recenzirao prof. dr. se. Radovan Križanec, s tim što je poglavlje o životinjskom svijetu recenzirao prof. dr. se. Dominik Raguž.

Znanstvena savjetnica dr. se. Katica Ćorkalo pridonijela je da knjiga bude napisana dobrim hrvatskim književnim jezikom. Da bi knjiga lijepo izgledala, pobrinuo se Miljenko Vrebčević, dipl. inž. geodezije, tehnički urednik knjige, a inače zaposlenik »Hrvatskih šuma« p. o. Zagreb.

Promociji knjige u Delnicama uz goranske šumare bili su nazočni njihovi kolege šumari iz cijele Hrvatske.

V. Pleše

Opsežno uređivanje Prema planti ove godine delnički uređivači trebali bi obaviti radove na

oko 12000 ha državnih i privatnih šuma. Kako su radovi na redov­nim revizijama Osnova i programa gospodarenja izvršeni ili su u

tijeku, planirani zadaci u uređivanju šuma bit će izvršeni do kraja godine, govori mr. Boris Pleše, dipl. inž. šum., rukovoditelj Odjela.

Terenski radovi obavljeni su u potpunosti za g. j . : »Široka draga«, »Lužina«, »Oštrovica«, »Ribnjak«, »Lukovđol«, »Osojnik«, »Risnjak«. Kan­celarijski radovi obavljeni su za g. j . ; »Gložac«, »Gluhe drage«, »Sušica«, »Platak«, »Kupa«.

Zbog proširenja granica Nacionalnog parka Risnjak u tijeku je izrada izvanrednih revizija Osnova gospodarenja.

Daje za delničke uredivače posla dosta, o tome najbolje govore poda­ci: na području delničke Uprave šuma državne šume »pokrivaju« 97000 ha u 44 gospodarske jedinice. Privatne šume nalaze se u 15 gospodarskih jedinica i zauzimaju 28 000 ha.

Pored izrada Osnova i programa gospodarenja za državne i privatne šume, u delničkom uređivanju izvode se i geodetski poslovi snimanja gospodarske podjele i obnove međa.

Do 1980. g. u delničkom Odjelu za uređivanje šuma izrađeno je 12 osnova gospodarenja na osnovi tipologije. Iste godine započela je i izrada pedoloških karata u mjerilu 1:25000.

Fitocenološko kartiranje započelo je 1981. g. Pedološke i fitocenološke karte osnova su za izradu tipoloških karata.

Od 1994. g. delnički uređivači započeli su raditi na digitalizaciji kara­ta. Te godine izrađena je g. j . »Podvodenjak« šumarije Delnice u digital­nom obliku.

Digitaliziran je slojni plan, gospodarska podjela, katastarske čestice, putevi i šumske vlake, vodotoci, kartirani su uzgojni radovi. Sve to je snimljeno na disku i može se umnožavati s raznolikim podlogama i u neograničenom broju primjeraka.

U odjelu za uređivanje šuma Delnice radi 18 zaposlenih, osam šumarskih inženjera, od kojih je jedan magistar znanosti, jedan geodetski inženjer, te šest šumarskih i tri geodetska tehničara.

V. P.

38 / Časopis Hrvatske šume

u LIPOVCU JE OBNOVLJENA ZGRADA ŠUMARIJE

Temelj za revitalizaciju šumarstva istočne Hrvatske Direktor »Hrvatskih šuma« p.o. Zagreb, dipl. inž. Anđelko Serdarušić je otkrio ploču s natpisom, a potpredsjednik Sabora Vladimir Seks je presijecanjem vrpce otvorio novoobnovljenu zgradu Šumarije Lipovac

Tekst: Antun Zlatko Lončarić i Zvonko Pejčević Snimci: Tomislav Lulić i A. Z. Lončanć

U četvrtak 30. listopada 1997. godine svečanim skupom obi­lježeno je otvaranje novoobnovljene zgrade Šumarije Lipovac, Uprave šuma Vinkovci. U Domovinskom ratu do temelja je

srušena zgrada Šumarije koja je osnovana 1949. godine. Svečanim presijecanjem vrpce, koje je obavio potpredsjednik Sabora Vladimir Seks, na najbolji način se potvrđuje odlučnost naše Vlade i »Hrva­tskih šuma« p.o. Zagreb, da se šumarstvo vraća u obnovljeni Lipovac, mjesto koje se nalazi na istočnoj granici Hrvatske. Obnovljena po­slovna zgrada Šumarije tako će iznova biti temelj za realizaciju zacr­tanih planova obnove šumskog bogatstva ovog kraja Istočne Hrva­tske.

Uz nazočnost mnogobrojnih uzvanika i gostiju, pored Vladimi­ra Seksa, ovom značajnom događaju obnove porušenog Lipovca, pri­sutni su bili i Đuro Perica, saborski zastupnik i dopredsjednik Odbora za nacionalnu sigurnost, prof. dr. Stanislav Sever, pomoćnik u Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva, Marino Golob, predsjed­nik Upravnog odbora »Hrvatskih šuma« p.o. Zagreb, Rudolf Konig, župan Vukovarsko-srijemske županije, prof. dr. Mladen Figurić, dekan Šumarskog fakulteta u Zagrebu, Anđelko Serdarušić, dipl. inž., direktor »Hrvatskih šuma« p.o. Zagreb, dr. Joso Gračan, ravna­telj Šumarskog in.stituta Jastrcbarsko, te brojni šumarski stručnjaci iz cijele Hrvatske, članovi stručnog kolegija »Hrvatskih šuma« p.o. Za­greb, brojni gosti iz Vinkovaca i zaposlenici Šumarije Lipovac i Uprave šuma Vinkovci.

U pozdravnom govoru, upravitelj Uprave šuma Vinkovci, Darko Beuk, dipl. inž. šumarstva, naglasio je da se u realizaciji ovog projekta naišlo na veliko razumijevanje u Direkciji »Hrvatskih šuma« p.o. Zagreb, prije svega u osobi direktora inž. Anđelka Serdarušića. Mjesto Lipovac, ovdje na krajnjem istoku Hrvatske ima ključno mjesto ne samo u šumarstvu, već i u cijelom gospodarstvu naše zemlje. Prve zapise o Lipovcu nalazimo već u XI. i Xn. stoljeću, ali na žalost crkva sv. Luke iz XrV. stojeća koja je bila u funkciji sve do 1945. godine, u ovom Domovinskom ratu potpuno je uništena.

Šumarija Lipovac gospodari sa 6585 ha šuma i šumskog zemljišta u tri gospodarske jedinice. Do Domovinskog rata drvna zaliha kretala se do milijun i šesto tisuća kubnih metara vrlo kvalitet­nih sastojina hrasta lužnjaka, s godišnjim prirastom od preko 36.000 m^. Ali pored stradanja našeg naroda u ovom Domovinskom ratu

\oi'ii ^i^uida Suniarijc LipoiML, L'pmt'i iiiitia l'inkovci

Brojnim okupljenim gostima pozdravni govor uputio je upravitelj Uprave šuma Vinkovci, dipl. inž. Darko Beuk

Direktor »Hrvatskih šuma« p.o. Zagreb, dipl. ini. Anđelko Serdarušić naglasio je da je ovo već treća šumarija koju u Podunavlju obnavljamo i predajemo na

upravljanje našim zaposlenicima povratnicima, poput mnogih do sada u oslobođenim krajevima Hrvatske, vlastitim sredstvima

stradale su i naše šume. Još uvijek se obavlja inventarizacija šuma kako bi se došlo do pravih podataka o nastalim štetama u proteklih šest godina okupacije, te kako bi se mogla provesti sanacija dcvasti-ranih šumskih sastojina, uz nužno dcminiranje terena i prometnica. Tako da će ova obnovljena zgrada šumarije, u kojoj se nalaze i tri stana za njene djelatnike biti značajan temelj za realizaciju pred nas postavljenih zadataka, prije svega u obnovi šumskog bogatstva ovog kraja Lijepe naše.

Otkrivajući ploču na zgradi Šumarije, direktor Anđelko Serdarušić, dipl. inž., naglasio je da smo i ovu zgradu šumarije poput mnogih do sada već obnovljenih u mnogim krajevima oslobođenim

Časopis Hrvatske šume I 39

Obnovljenu zgradu Šumarije u Lipovcu blagoslovio je župnik lipovački Mirko Jokić

u akcijama »Oluji« i »Bljesku« obnovili vlastitim sredstvima i opre­mili kompletnim namještajem i opremom kako bi se šumarska djelatnost mogla odvijati u punom planskom opsegu. Šumarstvo je i ovdje nositelj gospodarske aktivnosti ovog kraja i od nas svi očekuju da povratkom svih naših do sada prognanika, a od sada povratnika, omogućimo novi gospodarski zamah i tako na najbolji način ople­menimo prirodno bogatstvo kojim raspolažemo, a koje nam je dano na povjerenje, u interesu cjelokupnog razvoja i napretka naše hrva­tske države, u čije stvaranje je i utkano mnogo šumarskih života u ovih šest godina.

Šumarija Lipovac prvi je gospodarski objekat obnovljen u ovom Srijemskom trokutu, a poslije one u Vukovaru i Iloku, ovo je treća šumarija kojom »Hrvatske šume« p.o. Zagreb preuzimaju gospoda­renje nad šumskim bogatstvom u hrvatskom Podunavlju.

Potpredsjednik Sabora Vladimir Seks presijecanjem vrpce predao je na korištenje novoobnovljenu zgradu i imao je čast da zajedno sa Đurom Pericom prvi ude u

nove prostorije

Brojnim uvaženim gostima i uzvanicima direktor Anđelko Serdarušić, dipl. inž., obećao je da će i dalje poslovodstvo »Hrvatskih šuma« p.o. Zagreb ulagati

u obnovu i revitalizaciju šumarstva na svim oslobođenim područjima

UPRAVA SUMA DELNICE

Vađenje sadnica i skupljanje sjemena Ovogodišnja jesenska kampanja vađenja sadnica u rasadniku u

Kuželju dclničke Uprave šuma započela je 23. rujna i potrajala sve do sredine listopada. »Za to vrijeme izvađeno je oko 250 000

sadnica za potrebe državnih šuma i 50 000 sadnica za potrebe privatnih šuma. Vadile su se uglavnom sadnice smreke obične, starosti 2+2.«, go­vori nam voditeljica Rasadnika Katica Krstanović-Alić dipl. inž. šum.

Tijekom 1997. g. u rasadniku u Kuželju proizvedeno je oko 500 000 sadnica smreke, jele, ariša, duglazijc, običnog bora. Proizvedeno je u manjim količinama i ponešto od hortikulturnih vrsta, tuja, pačemprcs, berberis...

Jesenje i godišnje doba u kojem ljudi ne skupljaju samo plodove, to jest hranu, da bi lakše prezimili, već ih i spremaju da bi ih iduće godine mogli ponovo posaditi. Tako i naši šumari skupljaju sjeme s drveća u priznatim sjemenskim sastojinama, da bi iduće godine mogli od sku­pljenog sjemena dobiti kvalitetne klijance.

Tradicija skupljanja sjemena na području delničke Uprave šuma sta­ra je više od tridesetak godina. Skupljanju sjemena iz vlastitih priznatih sjemenskih sastojina pridaje se osobita pozornost tijekom posljednjih nekoliko godina. Urod sjemena prati se zapravo kontinuirano, od proljet­ne cvatnje pa sve do jesenskog ubiranja, a tako se prati i zdravstveno stanje i kakvoća sjemena.

Ovogodišnje skupljanje sjemena započelo je u priznatoj sjemenskoj sastojini Odsjek 17 B g. j . »Miletka«, šumarija Vrbovsko. Skupljeno je 1126 kg češera jele obične, od čega se očekuje oko 100 kg sjemena.

40 / Časopis Hrvatske sume

l'adeuje sudiiuii smreke obične, starosti (2+2) Snimila: V. Pleše

U g. j . »Lužina«, šumarija Rijeka, skupit će se češeri sa sjemenskih stabala grčke jele.

U tri priznate sjemenske sastojine skupit će se i oko 1500 kg češera smreke obične, od čega se očekuje oko 30 kg sjemena.

Trušenje sakupljenih češera obavit će se u zajedničkoj trušnici »Hr­vatskih šuma« p.o. Zagreb pri Šumarskom institutu Jastrebarsko, a do sjetve u proljeće iduće godine sjeme će biti pohranjeno u hladnjačama Šumarskog instituta u Jastrebarskom.

Na području delničke Uprave šuma prikuplja se uglavnom sjeme jele obične, smreke obične, bukve obične, zelene duglazije, američkog borovca, običnog i crnog bora.

Za potrebe Uprave šuma Delnice poslove prikupljanja češera sa sta­bala obavit će Gorska služba spašavanja iz Delnica.

V. P.

POPIS RASADNIKA KOJI OSIM ŠUMSKIH SADNICA IMAJU I VELIKI IZBOR UKRASNOG DRVEĆA I GRMLJA

/

1 2 3 4 5 6 7 8 9

10 11 12 13 14

[l5

RASADNIK

NAZIV

Višnjevac Gajić Lisičine Hajderovec Močile Zelendvor Župetnica Lukavec Brestje Oštarije Podbadan] Frančeskija Bočina Voštarnica Cernik

TELEFON

(031) 151 191 (031)611 128

(034) 255-064 (048) 631-496 (042) 714-299 (048) 843-490 (01) 734-817 (01) 2002-770 (047) 584-016 (053) 781-567 (052) 737-015 (020) 681-330 (023) 25 668 (035) 369-569

LOKACIJA

ŠUMARIJA

OSIJEK NAŠICE VOĆIN KUTJEVO KOPRIVNICA VARAŽDIN KRIŽEVCI V. GORICA

DUGO SELO JOSIPDOL CRIKVENICA BUJE METKOVIĆ ZADAR N. GRADIŠKA

UPRAVA ŠUMA

OSIJEK

NAŠICE

POŽEGA

KOPRIVNICA

ZAGREB

OGULIN SENJ BUZET

SPLIT

N. GRADIŠKA