HRVATSKE ZEMLJE U RANOM NOVOM VIJEKU

Dr. sc. Tea Mayhew, docent

Hrvatske zemlje

Geografsko određenje – hrvatske zemlje:

Istra, Kvarner, podvelebitsko primorje, Dalmacija, Dubrovnik

Gorski kotar, Lika, Kordun, Banovina, Zagorje, Međimurje, Posavina, Podravina, Slavonija, Baranja, Srijem

Rani novi vijek

Periodizacija – što je rani novi vijek?

16.-18. st

Hrvatski rani novi vijek (1409.-1799.)

Sadržaj kolegija

Sukob triju imperija na hrvatskom prostoru (Habsburška Monarhija, Mletačka Republika, Osmansko Carstvo)

Ustroj krajeva pod Habsburgovcima

Ustroj krajeva pod Mletačkom Republikom

Ustroj krajeva pod osmanskom vlašću

Ustroj vojnih krajina (habsburška, mletačka i osmanska)

Različiti oblici gospodarstva hrvatskih zemalja (feudalizmi)

Trgovina i komunikacije

Vertikalna i horizontalna strukturiranost društava (plemići, građani, seljaci, vojnici)

Demografska kretanja, migracije i pokretljivost stanovništva (vertikalna i horizontalna)

Kulturni identiteti, utjecaji i razmjene

Vjerska podijeljenost (katolici, pravoslavci, protestanti), reformacija i protureformacija

Svakodnevni život i materijalna kultura

Eko-historijska osnova

Što je eko-historija?

- Geografska osnova koja se mijenja pod utjecajem čovjeka:

- Kultivacija, ruralizacija, urbanizacija

- Militarizacija, devastacija

- Klimatske promijene

- Negativne promjene pod ljudskim utjecajem – zagađenje, istrebljenje, erozije

Kronološki pregled – politička zbivanja

1409.-1420. Venecija uspostavlja svoju vlast nad dalmatinskim komunama

od 1411. učestali upadi Osmanlija na hrvatske teritorije

1493. bitka na Krbavskom polju – gubitak većine hrvatske vojske i hrv. teritorija

1526. bitka na Mohačkom polju – gubitak Slavonije

1527. Ferdinand I. Habsburški postaje Hrvatski kralj

Od 16. st. Organizacija Hrvatske i slavonske vojne granice za obranu od Osmanlija

Od sredine 17. stoljeća ratovi protiv Osmanlija donose oslobađanje teritorija u Dalmaciji, Hrvatskoj i Slavoniji

Sukobi između Habsburgovaca i Mlečana – Uskočki rat – stradavanja u Istri

Dubrovačka Republika – vazalni odnos prema Osmanlijama

Početkom 18. stoljeća Habsburgovci prekidaju dominaciju Mlečana na Jadranu

Slabljenje trgovačke moći Mletačke Republike, ali i Dubrovnika

Reorganizacija teritorija Habsburške Hrvatske i Slavonije nakon ratnih uspjeha protiv Osmanlija – povojačenje Vojne krajine

1797. ukida se Mletačka Republika

Društvene strukture

Razvoj feudalizma – razlika između kontinentalnih i primorskih dijelova

Urbanizacija – izgradnja gradova – veliki utjecaj imaju vojna zbivanja

Komunikacije – trgovina – pomorska i kopnena

Gospodarstvo – ovisno o ratnim zbivanjima – agrikultura, posrednička trgovina, sitni obrti

Izvori

Državni arhivi :

- Zagreb (najviše građe za kontinentalnu Hrvatsku pod Habsburgovcima)

- Zadar (najviše građe za dijelove pod Mlečanima)

- Dubrovnik

- HAZU – arhiv

- Objavljeni izvori – Starine HAZU - Radoslav Lopašić, Emilije Laszovski, Šime Ljubić, Grga Novak

Arhivi u inozemstvu:

- Arhiv u Grazu, Beču, Ljubljani

- Arhiv u Veneciji

- Arhiv u Budimpešti

- Arhivi u Istanbulu

Jezici izvora:

- Latinski

- Njemački

- Talijanski

- Hrvatski (glagoljica, ćirilica)

- Mađarski

- Turski (osmanski, arapsko pismo)

Na granici triju imperija

Ustanovljenje višegraničja – Mletačka Republika, Habsburška Monarhija, Osmansko Carstvo

Stoljeća ratova

16. i 17. stoljeća su neprekidnih sukoba europskih država

Granice su uglavnom nestabilne i pod stalnim promjenama kao rezultat ratnih sukoba i osvajanja teritorija

U 18. stoljeću zamjetna su duža razdoblja mira u istočnoj Europi pa time i granice postaju dugotrajnije

Hrvatske zemlje na razmeđu

Zbog svojeg specifičnog položaja – vrata istoka i zapada, hrvatske zemlje na udaru su prodora mnogih naroda

U ranom novom vijeku ovdje se susreću i sukobljavaju interesi tri velike i važne državne tvorevine: Mletačka Republika, Habsburška Monarhija i Osmansko Carstvo

Svaka od njih zauzima dio teritorija hrvatskih zemalja

Granica/krajina/meja

Podijeljenost hrvatskog etničkog tijela među spomenutim državama uzrokuje specifičan razvoj hrvatskog naroda

Stoga se povijest hrvatskih zemalja u ranom novom vijeku može promatrati kao povijest tromeđe

One se mogu podijeliti u nekoliko regija koje imaju svoju zasebnu povijesnu sudbinu u ranom novom vijeku iako su međusobno povezane

Koncept granice

Granica/međa kao odraz čovjeka prema prostoru tj. okolišu

Etno-konfesionalne skupine

Fragmentacija i segmentacija dovodi do stvaranja regija

Regije označavaju širi prostor ostvarivanja jedne zajednice u najširem kulturnom smislu

kontinuitet granice

Kontinuiteti granica od Rimskoga carsta i određenja područja urbanih sredina – ager publicus

Srednjovjekovne županije kao kontinuitet rimskog prostornog uređenja

Razgraničenje između Mletačke Republike i Ugarsko-hrvatskog kraljevstva poštuje razgraničenje gradskih distrikta

Razgraničenja s Osmanlijama samo su malo drugačija, ali isto slijede liniju distrikta

Eko-historija granice

Granica slijedi prirodne oznake (uzvišine, udoline, potoke, jarke, istaknuto raslinje)

Kad toga nema, prave se umjetni humci

I takva granica ima svoj kontinuitet i usmenu tradiciju

Načela utvrđivanja granice

Granicu utvrđuje pobijdenik (15.-16. stoljeće)

U 17. stoljeću granica se utvrđuje na osnovu mirovnih sporazuma i po načelu uti posiedetis

Nakon sklapanja mirovnog ugovora utvrđuje se granica na terenu

Granica – krajina

Granica u16. – 17. stoljeću nije samo crta razgraničenja

To je široko granično ili krajiško područje ničije ili granične zemlje koje obitava mali broj stalno naseljenih ljudi – graničara – miješane etno-konfesionalne skupine

Česte migracije

Arhitektura granice

Zbog obrane podižu se naselja

Njihova je karakteristika obrambeni sustav bedema, kula i jaraka

Odnosi na tromeđi

Specifičan način života

Latentna prisutnost rata

Stalne sitne čarke, pljačke i otimačine

Međusobne razmjene dobara i trgovina

Uvjete mira i rata diktiraju tri velike sile i njihovi diplomatski odnosi

Ustrojstvo hrvatskih zemalja pod habsburškom upravom

Hrvatske zemlje prije Habsburgovaca

Ugarsko-hrvatski kralj Matijaš Korvin (1458.-1490.)

Njegovu vladavinu obilježili su ratovi protiv Osmanlija i održavanje ravnoteže prema habsburškim i mletačkim intersima

Osniva obrambeni sustavi protiv Osmanlija – Senjska kapetanija, Jajačka i Srebrenička banovina (1466.) što je temelj buduće vojne krajine

Zbog prevelike koncentriranosti na probleme europske politike, zanemaruje obranu protiv Osmanlija

Jagelovići

Iako je Korvin obećao krunu Fridrihu III Habsburgu, te imao nezakonita sina Ivaniša, ugarski i hrvatski plemići krunu predaju češkom kralju Vladislavu II Jageloviću

Njegovo je vladanje obilježeno sukobima oko prijestolje, što su iskoristili Osmanlije za haračenje po hrvatskim zemljama

1493. bitka na Krbavskom polju

Ludovik II premlad stupa na prijestolje nasljedivši sukobe oko prijestolja te osmanske upade

Obranu od Osmanlija osiguravali su krbavski knez Ivan Karlović koji postaje i mletački kondotijer, a od 1521. je hrvatski ban

Obranu od Osmanlija u Slavoniji osiguravao je ban (slavonski) Petar Berislavić koji pogiba 1521.

1521. pada kraljevska utvrda Beograd

1526. bitka na Mohačkom polju – smrt kralja

Izbor Habsburgovaca

- 1527. Sabor hrvatskog plemstva u Cetinu – biraju Ferdinanda I. Habsburškog

- - sabor ugarskog plemstva u Stolnom Biogradu – izabran Ivan Zapolja

- - uslijedile su godine građanskog rata između dviju stranki i dva kralja

- - to iskorištavaju Osmanlije za daljnje širenje u Ugarskoj i Slavoniji

- - 1529. Sulejman Veličanstveni opsjeda Beč

- - skupi troškovi obrane

Konsolidiranje protuosmanske obrane

Osmanlije osvajaju veliki dio Slavonije i stalno upadaju u Kranjsku, te prodiru skroz do Furlanije

Habsburgovci počinju s organizacijom protuobrane

Prvi Vlasi – Uskoci kao prebjezi s osmanskog teritorija naseljavaju se na Žumberku

Veliki gubitak hrvatskih gradova – pad Čazme i Virovitice 1522; 1556. Kostajnice

Skupi troškovi obrane – podnose ih Kranjska, Štajerska i Koruška

Organizacija protuosmanske obrane

Ferdinand reorganizira državni ustroj – podređuje ga potrebama obrane

Naseljava sustavno vlaško stanovništvo – Vlaški statut 1630.

Osmanski napadi zaustavljen u bitki kod Siska 1593. – poraz Hasan-paše Predojevića (osnovao Petrinju)

Istovremeno nastoji zaustaviti širenje protestantizma

1604. zabranjeno nastanjenje protestanata u Hrvatskoj i Slavoniji

Od personalne prema realnoj uniji

Već Ferdinand I. nastoji centralizirati državu opravdavajući se potrebama obrane

Nakon njega hrvatsko i slavonsko plemstvo bira njegova sina Maksimilijana još za njegova života kako bi se osiguralo prijestolje

Hrvatsko i ugarsko plemstvo inzistiralo je na običaju biranja kralja i krunjenju svakog novog izabranog krunom svetog Stjepana

Kralj bira i imenuje bana u Hrvatskoj i Slavoniji

Hrvatska i Slavonija

Svaka ima svojega bana kojeg međusobno bira plemstvo

Postepeno s Osmanskim osvajanjem mijenja se ime hrvatsko i slavonsko

Glavna preokupacija očuvanje teritorija

Ban pod sobom ima plemićku vojsku te je glavni zapovjednik vojske i obrane

Plemići imaju zadatak okupljati vlastitu vojsku radi obrane

Seljačke pobune

Velika pobuna seljaka zimi 1573.

Glavni razlozi – veliki pritisci na seljake, povećanje podavanja, ukidanje prava slobodnih seljaka i sitnih plemića, veliki troškovi ratovanja i slaba obrana od Osmanlija

Problemi s uskocima

Plaćen je svega jedan dio i to u vrijeme ratovanja

Ostali žive od plijena

Uskoci ogorčeni nakon ponovnog gubitka Klisa 1596.

Sukobi s Mlečanima koji je doveo do Uskočkog rata 1615.-1618.

Neposlušni plemići

Plemići nezadovoljni Habsburgovcima zbog centralizacije i slabe organizacije obrane

Osnovana urota – vođe najbogatiji i najmoćniji plemići – Zrinski i Frankapani

Pobunjenici pogubljeni 1571.

Ratovi za oslobođenje

Leopold I. uspio je preokrenuti ratnu sreću i povesti rat protiv Osmanlija (1683.-1699.)

Oslobođen veliki dio hrvatskih teritorija

Konsolidacija v. krajine

Prosvijetljeni Habsburzi

Karlo VI. – pragmatična sankcija – status Hrvatskog kraljevstva u odnosu na Ugarsko

Merkantilistička orijentacija

Proglašenje slobodne plovidbe Jadranom

Stimuliranje stranog kapitala

Poticanje razvoja gradova, manufaktura i trgovine

Gradnja cesta – karolina – povezuje Karlovac s Bakrom

Marija Terezija i Josip II.

Dinastički ratovi – angažiranje krajišnika – barun Trenk

Ulaganje u manufakture i prometno povezivanje

Gradnja Jozefine – cesta koja povezuje Senj s Karlovcem

Reforme u državnoj upravi

Vjerske slobode

Ukidanje pojedinih vjerskih redova

Germanizacija

Leopold II.

Ukida pojedine reforme Josipa II.

Okrunjen za ugarsko-hrvatskog kralja

Ponovno saziva i razdvaja hrvatski od ugarskog sabora

Pravo odvojenih odluka

Hrvatske zemlje pod mletačkom upravom

Istarske komune

Prostorno određenje

• Istarski poluotok dijeli se na tri dijela: crvena (obalna), siva (središnja) i bijela (planinska)

• Kvaliteta zemljišta, a time i prirodnih resursa mijenja se od obale prema unutrašnjosti

• Uvjetovanost razvoja urbanih središta prirodnim resursima

Kontinuitet obalnih komuna

• Obalne komune: Trst, Umag, Novigrad, Poreč, Rovinj, Pula, Labin

• Kontinuitet naseljenosti iz predrimskog razdoblja

• Urbana središta razvijaju se tijekom antike i zadržavaju svoj kontinuitet

Uspostava mletačke vlasti

• U prvoj polovici 15. st. ustanovljava se mletačka vlast na obalnom dijelu Istre (gradovi-komune)

• Unutrašnjost Istre – Pazinska grofovija pod vlašću Habsburgovaca

Teritorijalni sukobi

• Kontinuirani sukobi na granici

• Međusobne pljačke, otimanja i uništavanja s obje strane granice

• Glavni mletački neprijatelji – uskoci

• Sukobi kumuliraju uskočkim ratom – ratom za Gradišku 1615.-1618.

• Sukobi okončani Madridskim mirom 1618. i konačnim ustanovljenjem granice između Mlečana i Habsburgovaca u Istri

Nevolje

• Sukobi oko differenzi – granice – pgranične čarke

• Vjerski sukobi – utjecaj luteranske hereze

• Bolesti – epidemije kuge i malarije

• Glad – nestalni prinosi od poljoprivrede, loši klimatski uvjeti, slabo razvijena obrada zemlje

• Upadi osmanlija – pjačkaški pohodi u 16. st.

• Uskočki rat – gusarenje

• Gubitak vojno-strateškog i prometnog značenja tijekom 18. stoljeća

Kašteli i ruralna Istra

• u zaleđu gradskih komuna nalaze se kašteli i sela

• Broj stanovnika zbog negativnih utjecaja stalno pada pa nedostaje radne snage

• Mletačke vlasti dovode ljude iz Dalmacije i prebjege s osmanske strane – Morlaci

• Promjena etničke strukture stanovništva s obje strane granice

Dalmatinske komune

Uspostava mletačke vlasti

• 1409. Venecija uspostavlja vlast u Zadru, Ninu, Novigradu i Pagu

• Postepeno zauzima i druge komune

• Posljednja komuna koja dolazi pod njihovu vlast je Krk 1480

• Mijenja se vlast – u komunama mletačku vlast provodi mletački plemić – knez, a plemićka vijeća gube značenje

• Središnju vlast predstavlja generalni providur u Zadru

Važnost Dalmacije

• Isprva je važna zbog načina plovidbe, ljudskih resursa i posredničke trgovine

• U 18. stoljeću dobiva na važnosti kao jedina preostala mletačka prekomorska pokrajina

Hrvatske zemlje pod osmanskom upravom

Karakteristike osmanske uprave

Strogo vojno ustrojstvo

22 beglerbegluka – pašaluka – ejaleta ili vijaleta (kraljevstva)

Svaki beglerbeg (paša) ima svoju vojsku, a posebni status zbog granice imaju budimski, temišvarski i bosanski beglerbegovi

Svaki se beglerbegat dijeli na sandžake (tur. – barjak) kojim upravlja sandžak-beg (paša)

Njih je imenovao Sultan

Administrativne jedinice Bosanskog beglerbegluka

Hercegovinia (južna Dalmacija)

Klis (srednja Dalmacija)

Lika (sjeverna Dalmacija i Lika)

Bihać (Pounje)

Cernik (zapadna Slavonija)

Požega (središnja i istočna Slavonija)

Zvornik (Zvornik i Tuzla)

Bosna (središnji dio Bosne – Sarajevo)

Srijem (potpadao je u beglerbegluk Budim i imao sjedište u Iloku)

Uprava sandžaka

Sandžak-beg – imenuje ga sultan, vrhovni je vojni zapovjednik sandžaka (barjaka) i za svoju službu ne dobiva plaću već ima prihode od svojih posjeda (nadarbina)

Niži službenici također imaju prihode (dirlik) od posjeda koji su im dodijeljeni za službu i nisu nasljedni

Jer sva se zemlja smatra državnim dobrom koja se samo daje na upotrebu ili uživanje

Vrste posjeda

Spahije dobivaju zemljište s kojeg imaju pravo ubiranja prihoda u određenoj visini

Nemaju nasljednog prava na taj prihod niti zemlju, ali se to zloupotrebljava

Čiftluk – seosko imanje – posjedi u zakupu za koje se plaća danak

Timar – manji prihod – ispod 400 dukata godišnje

Zeamet – veći prihodi - preko 400 dukata godišnje

Sudbeno-upravna područja

Kadiluci (kaze) – nahije

Kadija – sudija koji provodi sudbenu vlast na osnovu Kurana i za to je plaćen od sredstava kazni

Financijsku upravu provode – emini – najveći prihodi od trgovačkih pristojbi i carina

Društvene promjene

Najviše položaje u početku drže došljaci – visoko plemstvo=asker

Kasnije se miješaju s domaćim stanovništvom i drugim pridošlicama (Albanija, Vlasi)

Feudalna kasta u Bosni oblikuje se od domaćih, najčešće slobodnih seljaka i nešto nižeg plemstva koji prihvaćaju islam i miješaju se s pridošlicama

Razlog prihvaćanja islama je uglavnom pragmatičan

Vjerske razlike

S pravoslavnom crkvom Carstvo sklapa ugovor pa su pravoslavni kršćani tolerirani, dok su katolici kao papini podanici percipirani kao zavjernici

Mnogi prihvaćaju islam kako bi izbjegli harač i umjesto džizije plaćali filuriju

U Lici i Zagori bilo je nekoliko muslimanskih sela gdje su živjeli uglavnom doseljenici

U Slavoniji je najviše islamizirana Požeština

Porezi

Kršćani (raja) bli su dužni plaćati desetinu (ušur) od plodina spahiji i harač (džiziju) tj. glavarinu u gotovu novcu sultanu

Vlaško stanovništvo plaćalo je samo filuriju (dukat) po ognjištu (odžaku)

Devširma – danak u krvi – regrutacija kršćanskih dječaka za janjičare

Odmetnici koji su izbjegavali plaćanje poreza i živjeli uglavnom od pljački bili su hajduci

Izvori

Na osmanskom turskom jeziku – najvećim dijelom se čuvaju u arhivima u Istanbulu

Mali broj narativnih administrativnih izvora

Većinu čine popisi – defteri (katastri) – koji su se radili radi prikupljanja poreza te regrutiranja vojske

Zanimljivi, ali često ne vjerodostojni izvori o životu u Osmanskom Carstvu su putopisi raznih osmanskih dužnosnika

Najpoznatiji Evlija Čelebija

Vojne granice / vojne krajine/ Krajiška društva

Formiranje granice

Začetak za vrijeme kralja Matijaša Korvina od sredine 15. stoljeća

Habsburgovci razrađuju ozbiljnije sustav granice prema Osmanskom Carstvu

Teritorij granice podijeljen je u kapetanije sa sjedištima u najvažnijim utvrdama

Podjela na Primorsku, Hrvatsku i Slavonsku krajinu

Karlovački generalat, Banska krajina, Varaždinski generalat, Slavonski generalat

Krajišnici

Opustjele teritorije oko neposredne granice Habsburzi naseljavaju prebjezima s osmanskog teritorija – Vlasi

Oni uživaju određene porezne povlastice za obaveznu vojnu službu

Osim njih, dio stalnih vojnih postrojbi u utvrdama čine vojnici – plaćenici uglavnom njemačkog porijekla

Značajni je udio onih koji ne primaju stalnu plaću već su nagrađeni ratnim plijenom

Promjene na granici nakon pomicanja granica u 18. stoljeću

Vojna krajina gubi funkciju isključivo obrambenog štita jer nema više ratne opasnosti

Mijenja se status krajišnika

Integriraju se u regularnu habsburšku vojsku

Vojna granica postaje područje gdje Habsburgovci za potrebe svojih europskih ratova regrutiraju vojsku

Povojačeno društvo

Mletačko-osmanska granica

Formiranje mletačke krajine postepeno u drugoj polovici 17. stoljeća

Razlog tome je pomicanje granica prema dalmatinskom zaleđu i oslobađanju velikog dijela teritorija kojeg je trebalo braniti

Krajišnici se po uzoru na Habsburšku Monarhiju, regrutiraju od prebjega s osmanskog teritorija – Morlaka

Uživaju posebni status – oslobađanje od podavanja za usluge vojne službe

Mletački krajišnici

- Mletačka granica hibrid je između habsburške i osmanske

- - Mletački krajišnici su bivši osmanski podanici

- - Donose sa sobom osmanski vojni ustroj

- - Mletačka granica integrirana je administrativnom podjelom u komunalni sustav provincije Dalmacije i Albanije

- - Vrhovni zapovjednik vojske na jednom području je Kapetan (mletački plemić)

- - Njemu su podređeni guvernarduri

- - Sredari

- - Harambaše

Osmanska granica – serhat

Vojno ustrojstvo Osmanskog Carstva – posebni status granice prema Habsburškoj Monarhiji i Mletačkoj Republici

Sustav utvrda u kojoj su profesionalni vojnici – muslimani

Osim janjičara i spahija, važna uloga martolosa – kršćanskih (vlaških) vojnika (vojnuka)

Geografske osnove, gospodarske strukture, razmjene i kretanja

Feudalizmi

Raznolikost geografske osnove i razlike u političkim upravama stvorile su različitosti u feudalnim sustavima u hrvatskim zemljama ranog novog vijeka

Tri osnovne podijele: Hrvatska i Slavonija, Vojna krajina i mletačka Istra i Dalmacija

Zasebni feudalni sustav čine krajevi pod osmanskom upravom

Raznolikost biološke osnove

Sjever Hrvatske i Slavonije obiluje s poljima i brežuljcima pogodnim za zemljoradnju

Nedostatak su močvarna područja uz rijeke (Slavonija)

Središnji dio Hrvatske karakteriziraju planinski lanci s malo obradivih površina, obiluju šumama i pašnjacima

Uvjetovanost biološke osnove i proizvodnje

Većina stanovništva živi na selu u različitim pravnim statusima (kmetovi ili slobodnjaci)

Primarno se bave poljoprivredom, ali i trgovinom kao i obrtima

Primarno se u Hrvatskoj i Slavoniji bave zemljoradnjom, dok se stočarstvom bave dominantno doseljeni Vlasi

Višak proizvoda se prodaje

Poljoprivredna proizvodnja

Glavna vrsta žita koje se proizvodilo za prehranu većine stanovnika bilo je proso

Uzgaja se i pšenica koja je bila skuplja pa se prodavala

U Hrvatskoj se raširio uzgoj vinove loze, a vino se dobro prodavalo

U Slavoniji dugo vremena dominira stočarstvo osobito uzgoj svinja koje se također dobro prodaju

Nakon oslobođenja od osmanske okupacije, Habsburška uprava forsira zemljoradnju

U 18. stoljeću uvode se nove ratarske sorte – krumpir i kukuruz

Zemlja se obrađuje uglavnom ručno i uz pomoć volova

Konji se slabo uzgajaju jer je njihov uzgoj skuplji, a ako se uzgajaju onda su za prodaju i služe za prijevoz (karavane, putnici)

U planinskim dijelovima uzgajaju se stada ovaca, koza

Poljoprivredni proizvodi prodaju se u gradovima

Trgovina

Seljaci prodaju višak svojih proizvoda na sajmovima i trgovištima ili ih izvoze u Primorje i habsburške zemlje

Zamjenjuje se obaveza naturalnih podavanja prema feudalcu s novčanima

To omogućava veću mobilnost seljaka

U 16. st. u zapadnoj Europi dolazi do viška priliva zlata iz J. Amerike što uzrokuje inflaciju tj. pad vrijednosti novca i veću potražnju za poljoprivrednim proizvodima iz istočne Europe

Feudalne obveze “kontinentalne hrvatske”

Plodna zemlja omogućava razvoj feudalnih gospodarstava

Većinu zemlje obrađuju kmetovi koji su u različitim položajima ovisnosti prema feudalnom gospodaru, a ovise o veličini selišta tj. zemlje koju su obrađivali što je određivalo količinu podavanja

“kontinentalni feudalizam”

U najlošijem položaju bili su seljaci bez zemlje – bezemljaši, inkvilini

Dio seljaka bilo je slobodno – bili su privremeno ili trajno oslobođeni od podavanja u zamjenu za obavljanje neke službe, najčešće vojnu službu u feudalčevoj vojsci (banderiji)

Oni nisu imali slobodu seljenja sa feudalčeve zemlje

Predijalci – niži plemići ili seljaci i građani kojima je feudalac darovao zemlju na kojoj su živjeli, bez obaveze tlake i najvećeg dijela podavanja (osim novčane desetine), a u zamjenu za vojnu službu u banderijama

“kmetske obaveze”

Podavanja u naturi sa selišta koja su se mogla zamijeniti za novčana podavanja

Darovi na posebne datume (Božić, Uskrs)

Obaveza rada na alodiju

Tlaka ili rad na održavanju građevina, cesta i sl.

Služenje u pomoćnim vojnim trupama – obrana

Crkvena desetina

Plemićke općine

Niže plemstvo koje je bilo okupljeno u plemićkim općinama (iobagiones castri)

Oni obrađuju svoju zemlju (jednoselci)

Često su u sukobu s feudalcima koji vrše pritisak na njihove “slobode”

Razlike u položaju kmetova

Položaj kmetova varirao je ovisno o općim gospodarskim prilikama

Pojedini feudalci manje su “pritiskali” kmetove i njihov je položaj bio općenito povoljniji (Zrinski i Frankapani)

U Gorskom kotaru i Vinodolu zbog manjka plodne zemlje, kmetovi se manje bave poljoprivredom i više su vezani uz obradu drva i prijevoz trgovačke robe

1785. Josip II donosi patent o slobodi selidbe kmetova, biranja zanimanja i školovanja djece

Gospodarstvo habsburške Vojne krajine

Krajišnici su se osim vojnom službom, bavili zemljoradnjom i stočarstvom

Prevlast stočarstva zbog lakšeg sklanjanja pri neprijateljskom upadu

Sa smanjenjem osmanske opasnosti, vlasti stimuliraju zemljoradnju što je ovisilo o količini plodnog tla

Plodno tlo se dobivalo krčenjem šuma

Uzgaja se: zob, raž, pšenica, ječam, proso i od 18. st. kukuruz

Status krajišnika

Krajišnici su slobodni tj. nemaju feudalnih podavanja

Jedina obaveza je podavanje desetine sa zemlje koja im je dodijeljena za obradu

Sva je zemlja državna, a desetina je državni porez

Krajiško gospodarstvo

Zbog konfiguracije terena u Lici krajišnici se bave tzv. transhumantnim stočarstvom iskorištavajući ljetne pašnjake na mletačkom teritoriju, što Habsburgovci i Mlečani reguliraju međusobnim ugovorima

Od strateške važnosti bila je trgovina solju (s mletačkog teritorija) i šumom (s habsburškog teritorija) – česta krijumčarenja

Prometna povezanost kao ključ trgovine

Putovi koji su na teritoriju Hrvatskog, Slavonskog i Dalmatinskog Kraljevstva postojale prije osmanske invazije prestaju funkcionirati zbog ratne opasnosti u 16. st., ali se postepeno obnavljaju

Osnovni pravci bili su iz Zagreba prema Senju, te iz Slavonije preko Križevaca i Koprivnice do Zagreba

Prometnice

Feudalci na svojim zemljištima stimuliraju cestovnu povezanost (Zrinski)

Putovi su uglavnom karavanski

Zbog izvoza poljoprivrednih proizvoda iz Ugarske i Slavonije u 18. st. raste važnost riječnih plovnih putova (Dunav, Sava, Drava i Kupa) te dalje prema Rijeci

1727. gradi se Karolinska cesta od Karlovca do Rijeke i Bakra

1779. Jozefinska cesta od Karlovca do senja

Karlovac postaje najvažnije prometno čvorište

Veliki problem cestovnom prometu predstavljaju razbojnici (hajduci)

Gospodarske strukture u mletačkoj Dalmaciji i Istri

Ima puno manje obradive zemlje

Gradske komune imaju izrađenu strukturu koju mletačka vlast nasljeđuje

Svaka komuna – grad ili kaštel ima svoje zemljište (ager publicus) tj. contado

Ta je zemlja gradska tj. komunalna ili privatna – crkva, samostani, privatne osobe

Nema velikih zemljišnih posjeda niti feudalaca

Vlastelinstva se nalaze također u okolici gradova ili na otocima

Feudalni odnosi

Feudalni odnosi regulirani su gradskim ili komunalnim statutima (zakonicima) kojih se pridržava mletačka vlast

Odnosi između zemljovlasnika i onoga tko zemlju uzima u najam radi obrade reguliraju se ugovorima (pisanim), odredbama statuta i običajnim pravom

Obrađivač općenito mora davati gospodaru ¼ ili 1/5 prinosa

Kolonije i liveli

Općenito se zemlja mogla davati u zakup kao kolonija tj. zemlju koju obrađuju koloni ili kao najam za novčani iznos = livel

Koloni su bili vezani za zemlju, a imali su i nešto svoje zemlje

Oni su imali određeno mjesto za gradnju kuće

Imali su obvezu naturalnih podavanja = dominikala

Težaci koji obrađuju zemlju kao livel nemaju svoju zemlju, ali nisu za nju niti vezani osim ugovornim obvezama

Utjecaj osmanskih osvajanja

Smanjuje se obradiva zemlja oko gradova, pa i broj vlastelinstava, kolonija i livela

Mnogi se seljaci sklanjaju unutar zidina grada i žive u predgrađu, obrađujući zemlju u neposrednoj blizini gradskih zidina

Zemljoposjednici nastoje pridobiti više zemlje na otocima na uštrb tamošnjih seoskih općina

Zbog teških prilika, smanjuju se obaveze podavanja i sada su 1/7, 1/8 ili 1/10

Oni koloni koji su ostali na osvojenim osmanskim zemljama te nastavili obrađivati zemlju feudalnih gospodara koji su ostali mletački podanici, nastavljaju s podavanjima

Slično je i s bivšim osmanskim podanicima koji su nastavili obrađivati osmansku zemlju pa nastavljaju sa svojim obvezama

Ti su odnosi regulirani sporazumima između Mletačke Republike i Osmanskog Carstva

Promjene nakon oslobođenja od osmanske okupacije – 17. st.

Osvojena zemlja proglašena je državnom i na njoj seljaci imaju obavezu podavanja samo 1/10 kao državni porez

Restituiraju se nekadašnja vlastelinstva ali vrlo sporo

Osnivanje nekih novih vlastelinstava koja su dodijeljena morlačkim vođama – sredarima

Promjene u 17. i 18. Stoljeću

Zbog promijene vlasničkih odnosa na zemljištu novog teritorija, izrađuje se katastar (započinje 1709. godine)

U katastru se upisuje ime zakupnika zemlje, status njegove obitelji, imovinsko stanje (broj životinja i vrsta i količina zemljišta)

To je osnova za uvođenje poreznih obveza

Poteškoće – Grimanijev zakon

Na terenu se odredbe katastra sporo provode i često zloupotrebljavaju

Pojedini morlački vođe nastoje zaposjesti više zemlje

Pojedini koloni nastoje pridobiti više državne zemlje za koju se plaća manji porez i izbjegavaju svoje feudalne obaveze prema svojim gospodarima

Zato mletački providur Grimani nastoji urediti te odnose 1756. godine

Društvene i političke strukture - plemići, svećenici, građani, seljaci i ostali

Osnovna podjela društava starog režima

Vladar

Plemići

Svećenici

Kmetovi

Građani, slobodni seljaci

Ostali

Raslojenost među ovim osnovnim grupama je višestruka

Društvene grupe načelno su zatvorene, ali postoji dinamika među njima i unutar njih

Raznolikost hrvatskih društava

Podijeljenost društava ovisi o nasljeđu te središnjim upravama

U Hrvatskoj i Slavoniji kontinuitet klasičnog feudalnog društva

U mletačkim provincijama u komunama postoji kontinuitet nekih antičkih oblika

U Vojnoj krajini sve je podređeno vojnom sustavu

Hrvatska i slavonija – seljaci

Najveći do stanovništva čine seljaci

Među njima, najviše je kmetova

Jedan dio su slobodni seljaci koji nemaju pravo seljenja, ali su oslobođeni nekih obveza

Predijalci ili seljaci plemići čine jedan mali dio i slobodni su od feudalnih gospodara, ali su gospodarski slabije moći

Vlasi čine zasebnu skupinu seljaka koji se doseljavaju i zadržavaju svoju društvenu strukturu i hijerarhiju. Najčešće su na državnoj zemlji – kraljevi podanici, a rjeđe na posjedima velikaša. Imaju povlastice zbog posebnih službi

Razlike među seljacima

Ovise o njihovim obavezama prema feudalnim gospodarima te mjestima na kojima su naseljeni

Ekonomski se diferenciraju kroz pojavu trgovine kad pojedini imaju priliku obogatiti se

Najteži položaj seljaka uz osmansku granicu koji su stalno izloženi ratnoj opasnosti

Stanovnici gradova

Gradovi imaju kontinuitet iz prethodnih povijesnih razdoblja

Novo-ustanovljeni gradovi su uglavnom mjesta trgovanja – trgovišta na kraljevoj (državnoj) ili privatnoj (feudalčevoj) zemlji

Takva su naselja i središta crkvene administracije – središta župa

U gradovima je stanovništvo raznoliko

Tu žive tzv. literati –visoko obrazovani činovnici koji obavljaju državne službe ili službe vođenja imanja vlastelina, a građanima pružaju pravne usluge za naplatu

Stanovnici gradova

Obrtinici – kovači, obućari, krojači, brijači, mesari, kolari, bačvari, pekari, ljekarnici, ranarnici

Osim njih u većim naseljima žive i liječnici, slikari, učitelji, zabavljači

Oni se udružuju u cehove, gilde i bratovštine

Gradovi koji nastaju od kaštela tj. utvrda imaju poseban status zbog obrane pa su njihovi stanovnici oslobođeni tlake (Grižanski urbar)

Veliki dio stanovnika gradova čine siromasi

U gradovima žive plemići i visoki svećenici

Velikaši imaju svoje palače u gradovima

Gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji

Zagreb/Gradec

Varaždin

Križevci

Krapina

Koprivnica

Virovitica

Požega

Osijek

Vukovar

Ilok

Hrvatsko i slavonsko plemstvo

Nije kompaktna skupina, već se plemići međusobno razlikuju po bogatstvu i utjecaju

Najmoćniji su magnati – nasljedni kneževi (grofovi ili župani, zatim baruni i visoko crkveno plemstvo (prelati)

Srednje plemstvo držalo je imanja do 100 kmetova

Niže plemstvo činili su posjednici s imanjima do 10 kmetova i oni su najbrojniji

Crkveni veleposjednici

Najbogatiji veleposjednik bio je zagrebački biskup ali gubi posjede zbog osmanskih osvajanja

Među crkvenim redovima najbogatiji su pavlini koji drže najviše zemljišnih posjeda

Iza njih su franjevci

Samostani dolaze u posjed različitim darivanjima tzv. legatima

Oni također imaju svoje kmetove, a često drže trgovačke punktove, mlinove, pilane (pavlinski samostan u Crikvenici)

Hrvatske i slavonske plemićke obitelji

Iločki – Ujlaky (Srijem, Slavonija)

Ivaniš Korvin u Hrvatsku iz Ugarske dovodi obitelji: Rattkay, Gyulay, Alapy

Zrinski, Frankapani, Draškovići, Keglevići drže posjede u Hrvatskoj, Slavoniji, Ugarskoj i Kranjskoj

Mnogi gube posjede zbog osmanske okupacije pa se povlače prema sjeveru

Niže i srednje plemstvo

Neki od njih obogatili su se različitim mešetarenjima i trgovinom, upravljajući imovinom magnata

Na taj su se način uzdigli do ranga baruna i grofova

Čikulini, Oršići, Patačići, Vojkovići, Mikulići, Sermagei

Njihovo uzdizanje, uslijedilo je propadanjem nekih starih plemićkih velikaških obitelji

Dio bogatih građana za novac ili službu od kralja dobivaju grbovnice - armalisti

Društvo vojne krajine

Patrijahalno vojno-agrarno društvo

Sačinjavju ga različite tradicionalne zajednice koje su uglavnom orijentirane prema tradicionalnoj poljoprivredi i vojnoj službi

Vojna hijerarhija uvjetuje raslojavanje krajiških društava van feudalno-staleškog sustava ostatka civilne Hrvatske i Slavonije

Krajiška društva

Bitnu ulogu imaju vlaška prava i ovlasti

U pojedinim se generalatima miješaju starosjedioci i novodoseljeni Vlasi koji nemaju jednaka prava

Postoje slobodna, poluslobodna i neslobodna sela, ali ipak nemaju status običnih kmetova

Vojna je vlast institucionalizirana, norme su ustaljene podređene vojnom režimu i ratovanju

Slaba je pokretljivost stanovništva iako kroz vojnu službu postoji mogućnost napredovanja i poboljšanja gospodarskih uvjeta života

Hijerarhija krajišnika

Gornji sloj čine časnici

Njihova sloboda odlučivanja veća je za vrijeme ratovanja

Posjedi koji su im davani za vojnu službu nisu bili nasljedni

Posjed, čast i službu mogli su izgubiti zbog nepoštivanja naredbi

Unutar samih obitelji postojala je hijerarhija (najstariji muški članovi obitelji)

Karakterističan je život u zadrugama iako nije dominantan

Vlasti ga stimuliraju

DRUŠTVO MLETAČKE ISTRE I DALMACIJE

Struktura ustaljene unutar gradskih komuna

Stanovnici su podijeljeni na patricije i pučane

Raslojavanje završeno još početkom srednjeg vijeka

Patriciji (plemići) upravljaju komunom unutar Velikog i Malog vijeća (zatvoreno članstvo

Pučani imaju svoje predstavnike (ograničen broj - 2) – sindike

Pučani se okupljaju u tzv. universitas radi zaštite svojih prava od patricija

Razlika između patricija i pučana nije nužno ekonomska

Tenzije i sukobi između patricija i pučana

Patriciji osim što imaju prava odlučivati o svim aspektima funkcioniranja komune, nemaju nikakvih obaveza

Pučani nemaju dovoljno predstavnika u vijećima da bitno utječu na organizaciju komune i snose sve obveze

Obveze pučana: javni radovi, čuvanje straže na zidinama, rezervne vojne postrojbe (cernide), veslanje na galijama

Imućniji pučani plaćaju drugima da obavljaju njihovu službu

Zbog ovih obveza dolazi do buna pučana

Bune pučana

Najpoznatija buna pučana izbila je na Hvaru 1510. godine pod vodstvom Matije Ivanića i trajala je 4 godine

Mletačka vlast oklijeva uplitati se u te unutrašnje sukobe komuna

Na kraju ipak interveniraju kako bi spasili položaj patricija na otoku, ali i bojeći se sličnih sukoba u drugim dijelovima njihova teritorija kao i u vlastitom gradu - Veneciji

Mletačke intervencije

Odnosi u komuni uređeni su na osnovu običajnog prava i statua

Mlečani s uspostavom svoje vlasti mijenjaju statute u onom dijelu gdje komune mogu birati svoje kneževe tj. poglavare komune

Dio patricija u početku se opire ovim promjenama i otvoreni su neprijatelji Mletačke Republike

Zato takve plemićke obitelji bivaju protjerane iz komuna, prinudno iseljene u Veneciju na nekoliko godina, a njihova imovina konfiscirana

Kad se mletačka vlast ustabilila krajem 15. i početkom 16. stoljeća, te se obitelji vraćaju

Gradsko stanovništvo

Status građana tj. stanovnika grada nije se odmah dobivao nastanjenjem

Mnogi stanovnici, osobito siromašniji, nikad nisu dobili status “cives” – tj. građana već su uglavnom samo bili “habitanti” tj. nastanjeni bez prava građanstva

Veliki dio stanovnika gradova za vrijeme osmanskih upada čine pridošlice tj. izbjeglice

Oni se nastanjuju u predgrađima, obrađuju zemlju u neposrednoj blizini grada i služe u obrani grada

Stanovništvo contada

Contado ili knežija – okolni teritorij gradske komune gdje imućniji građani – plemići tj. patriciji imaju svoje zemljišne posjede

Crkve i samostani također su posjednici pojedinih sela

Vrlo rijetko ima ladanjskih zdanja i vlastelinstava jer ona propadaju zbog osmanskih upada

Seosko stanovništvo ima svoju samoupravu – posobu (vicinia) – gdje se okupljaju svi predstavnici obitelji koje žive u jednom selu i raspravljaju o najvažnijim pitanjima za seosku zajednicu

Udruženje više sela tj. posoba čini ligu

Migracije - Demografska kretanja

Migracije

Pomjeranja stanovništva

Mogu biti unutrašnje i vanjske, mikro i makro

Ovisno o uzrocima dijele se na uvjetovane: gospodarskim prilikama, ekološkim uvjetima (klimatske promjene i utjecaji), ratovima, političkim i vjerskim prilikama, epidemijama bolesti

Migracije ranog novog vijeka

Migracije stanovništva hrvatskih zemalja potaknute su osmanskim prodorima u 15. stoljeću

Nastavljaju se tijekom cijelog ranog novog vijeka zbog ratnih zbivanja

Te su migracije i mikro i makro razmjera

Odvijaju je u valovima

Vlasti ih nastoje usmjeravati i kontrolirati, te poticati

Posljedice migracija

Promjena gustoće naseljenosti pojedinih krajeva

Promjene u etno-konfesionalnom sastavu stanovnika

Promjene u gospodarskim aktivnostima

Ekološke promjene

Historiografija migracija

Migracije ranog novog vijeka u hrvatskim zemljama još uvijek su veliki istraživački izazov

Brojni su dokumenti, međutim nisu sustavno stvarani niti pohranjeni

Potreba interdisciplinarnog pristupa u istraživanju

Institut za migracije i demografska kretanja

Izvori

Nema sustavnog popisa stanovnika niti namjera prije 18. stoljeća – Popis Like i Krbave za 1712.

Za rano razdoblje jedini popisi su urbari i popisi feudalnih obveza pojedinih sela

Migracije se bilježe u kronikama ako su većih razmjera

Prijelazi pojedinih granica bilježe državni službenici ali ti izvori isto nisu sustavni niti pouzdani

Mletački su izvori pouzdaniji i precizniji u praćenju stanovnika

Njihovi službenici (providuri, kneževi, posebni povjerenici – sindici) redovno izvještavaju o stanju stanovnika u komunama te prate iseljavanja i doseljavanja

Najviše ih zanima ekonomski i vojni potencijal stanovnika

Osmanski izvori za demografska kretanja su defteri – popisi stanovnika radi poreza

Slično je u hrvatskim zemljama pod habsburškom upravom gdje vlastelini “broje” svoje kmetove

Ako su doseljavanja sustavna i poticana od vlasti ili plemića onda su i bilježena

Slabije vjerodostojni su podaci o emigratima, osobito za vrijeme zbjegova

Migracije u 15./16. Stoljeću

Na pomjeranja stanovništva – emigraciju utječu: 1. ratna zbivanja tj. osmanska pustošenja i odvođenje stanovnika u robove (prinudne migracije)

Gospodarski razlozi – također uvjetovani osmanskim prodorima zbog kojih propadaju pojedini gradovi i trgovišta

Epidemije bolesti i glad (opet zbog osmanskih upada koji onemogućavaju obradu zemlje)

Pravci emigracije u 15. i 16. st.

Preko mora – južni dio Apeninskog poluotoka (Marke, Molise)

Preko kopna – Gradišće (Burgeland), zapadna Ugarska, južna Slovačka

Pri takvim seobama emigranti se bilježe iz kojeg pravca dolaze pa ih se upisuje kao “Horvat” (postaje najčešće prezime u ovim dijelovima Europe) iako nužno ne označava etničku pripadnost

Imigracije

Opustošena područja Hrvatske (unutrašnjost Dalmacije, Lika, Krbava) prostor su za nova doseljavanja

Osmanlije na tom novo-osvojenom području namjerno doseljavaju novo stanovništvo s područja unutrašnjosti Balkanskog poluotoka

Bilo je i povratka hrvatskog stanovništva na osmanski teritorij nakon prestanka velikih ratnih aktivnosti

Migracije u Slavoniji

Slavonija je zaštićenija od upada Osmanlija do 20.-tih godina 16. stoljeća (utvrda Beograd i Petrovaradin)

Zato migracije idu u tom pravcu iz Hrvatske i Dalmacije (Križevačka, Zagrebačka i Varaždinska županija)

S tim imigrantima se pomjera i “hrvatsko” ime na ovo područje

Migracije pod kontrolom vlastelina

Vlastelini često preseljavaju svoje kmetove iz ugroženih područja Like, Krbave i Dalmacije prema svojim sjevernijim posjedima (Frankapani)

Oni također stimuliraju naseljavanje novih stanovnika na svoje zemlje i daju ima povlastice (Vlasi)

Migracije 16. Stoljeća

Osmanska osvajanja se šire na preostatak tadašnje Slavonije i Dalmacije

Habsburgovci organiziraju obranu i stimuliraju naseljavanje uz liniju razgraničenja

Sustavno doseljavaju Nijemce – Tautche Knechte

Stabilizacija granice i gradnja utvrda omogućava reversibilne migracije tj. povratak odbjeglog stanovništva

Migracije 17. Stoljeća

Stoljeće velikih ratova protiv Osmanlija

Tada se događaju migracije s osmanskog teritorija na područja pod habsburškom i mletačkom upravom

Habsburgovci naseljavaju nove stanovnike na područje Vojne krajine i novo-osvojenih područja

Mlečani osmanske imigrante prebacuju u Istru zbog nedostatka prostora, a tek nakon Morejskog rata 1699. dopuštaju njihovo naseljavanje na novo-osvojena područja

Migracije 18. Stoljeća

Između Habsburgovaca i Mlečana česte su tenzije oko imigrantiskih skupina jer ih svaka od vlasti želi doseliti na svoj teritorij

Zbog nezadovoljstva stanjem u Mletačkoj Dalmaciji, dio imigranata prelazi na Habsburški teritorij u Slavoniji

Posljedice migracija

Potpuna promjena etnografske strukture većine hrvatskih zemalja i nestanak autohtonog stanovništva

Nestanak “kaj” u Slavoniji i nestanak “ča” u Hrvatskoj

Promjene konfensionalne strukture – veliki broj pravoslavnog stanovništva osobito na području Vojne krajine

Demografske promjene ranog novog vijeka

emografske analize potvrđuju veći broj žena u odnosu na muškarce zbog ratova u kojima su muškarci pogibali pa je njihova smrtnost veća

Međutim, promijenila se uloga žena u obitelji koje u nedostatku muške radne snage moraju preuzimati teže poslove te im se time skraćuje životni vijek

Vjerska uprava – katolici, pravoslavci, protestanti

Biskupije u Hrvatskim zemljama

Organizacija biskupija na području hrvatskih zemalja ustanovljena je još u doba ranog srednjeg vijeka sa završetkom pokrštavanja doseljenih Hrvata.

Većina biskupija ima svoje kontinuitete od rimskog razdoblja i pozivaju se na tu tradiciju u slučaju bilo kakvih sporova.

Sporovi s crkvenom vlašću

Crkvena vlast izuzeta je od jurisdikcije državne vlasti. To dovodi do sporova između crkvenih i svjetovnih vlasti osobito na Mletačkom teritoriju.

Mletačka Republika čvrsto zagovara katoličanstvo s pojavom protestantske šizme, međutim vode čak i otvorene sporove koji završavaju ratovima s Papom upravo zbog jusrisdikcije nad crkvenim službenicima

Papa nastupa kao vladar države – svjetovni – Papinska država, ali i kao vrhovni poglavar svih katolika s pretenzijom da bude vrhovni vladar svih kršćana.

Često se jedni interesi preklapaju s drugim pri čemu svećenici ostaju izuzeti od normi i odredbi državnih tj. svjetovnih vladara.

Kada su interesi osobito teritorijalni između Pape i svjetovne države sukobljeni, dolazi do sukoba – rat Cambreiske lige – 1508. – 1511. godine. – Papin interdikt – prokletstvo Mletačke Republike.

Odnos prema drugim vjerama

Sukobi i oko tolerancije inovjeraca – u Veneciji postoje enclave njemačkih protestantskih trgovaca (Fondeco dei Tedeschi), osmanskih muslimanskih trgovaca (Fondeco dei Turchi) i Židova (Getto)

Zaštitnici crkve

Habsburgovci nemaju sporova s Papinskom državom niti s Papom jer se postavljaju kao apostolski zaštitnici što im je i u vladarskom naslovu (sua maesta apostolica)

Podjela crkvene jurisdikcije u Hrvatskoj i Slavoniji prije glavnih osmanskih osvajanja u 16. Stoljeću

Zagrebačka biskupija

Sisačka biskupija

Čazmanska biskupija

Križevačka biskupija

Varaždinska biskupija

Modruška ili Krbavska biskupija

Biskupije u mletačkoj Dalmaciji i Albaniji

Osorska, Krčka, Rapska, Ninska, Zadarska, Šibenska, Skardinska, Kninska, Trogirska, Splitska, Omiška, Makarska, Korčulanska, Hvarska, Dubrovačka, Kotorska, Budvanska

Biskupije u Istri

Koparska (nadbiskupija Iustinapoli), Tršćanska, Novigradska, Porečka, Pićanska, Pulska

Promjene s osmanskim osvajanjem

Osmanskim zauzimanjem glavnine hrvatskih i slavonskih teritorija nestaju pojedine biskupije tj. sele se njihova središta pa na hrvatskom i slavonskom području Čazmanska biskupija prelazi u Zagrebačku, Modruški ili krbavski biskup isprva iz Udbine bježi u Modruš, ali se i od tamo sklanja u Novi u Vinodolu pod zaštitom Frankopana, a onda se seli u Senj gdje zadržava svoje sjedište a biskupija se zove Krbavsko-Modruška ili Senjska.

U Dalmaciji teritoriji biskupija koji su potpali pod Osmansko carstvo zadržavaju kontinuitet kao Skradinska, Makarska i Kninska biskupija, ali unutar drugog državnog ustroja, pa ostaju samo titulari jer ti biskupi imaju otežano djelovanje.

Crkvena kontrola

Stanje biskupija razaznaje se iz dokumenata biskupskih i apostolskih vizitacija. Katolička crkva osobito inzistira u redovnim vizitacijama tj. biskupskim pregledima vlastitog teritorija nakon Tridentskog koncila (1545-1563) kako bi se iskorijenile sve nepravilnosti, eventualne opasnosti od šizme i heretika, te provele odredbe koncila.

Prva poslijetridentinska vizitacija papinog poslanika u našim krajevima bila je 1579. godine – Agostino Valier – koji je ophodio biskupije u Dalmaciji i Albaniji te istri (1580). Iz izvještaja se vidi stanje biskupija – imovinsko, opis stanja crkvenih zdanja, samostana, svećenika, redovnika, vjernika. Ima također puno podataka o općem stanju u ovim provincijama.

Promjene s osmanskim osvajanjima

U kontinentalnoj Hrvatskoj prva vizitacija bila je 1615. godine u Zagrebačkoj biskupiji i one svjedoče o rasulu zbog osmanskih pustošenja.

Najveće promjene nastale su na području Vojne krajine. Tu dolazi do priljeva protestanata preko njemačkih vojnika, ali i veliki broj pravoslavaca (Vlaha) koji se doseljavaju s osmanskog teritorija.

Vjerska netolerancija

Muslimanska vjeroispovijest se ne tolerira u katoličkim zemljama. Oni mogu samo privremeno boraviti u njima zbog poslova, ali svi doseljenici i zarobljenici muslimanske vjere obavezno se moraju pokrstiti po naredbi Pape.

Rimokatolička vjera je jedina dopuštena u hrvatskoj i slavoniji nakon odluke sabora 1606. Kraljeve potvrde 1608.

Promjene u 17. st.

Nakon oslobođenja Like i Krbave od osmanske vlasti 1689. počinje obnova katoličke crkve u tom području pod vodstvom popa Marka Mesića koji je u ova područja doveo mnoge Vlahe katoličke i pravoslavne vjere, te pokrstio mnoge muslimane koji su ostali na tom području poslije uspostave Habsburške vlasti.

Promjene u 17. St

U Varaždinskom generalatu naselja su izmješana u etno-konfesionalnom smislu, dok su u Lici i Krbavi uglavnom monoetnokonfesionalna

U oslobođenoj Slavoniji nastavljaju s djelovanjem franjevci iz Bosne Srebrene.

Dio Slavonije priključen je zagrebačkoj biskupiji, dio pečuhanskoj, a dio pripada novoj obnovljenoj Đakovačkoj biskupiji koja ima jurisdikciju i na dijelu bosanskog teritorija

Obnovljena je i Srijemska biskupija

Josip II

Josip II 1781. Ukida sve crkvene redove osim onih koji se bave njegom bolesnika i aktivnim prosvjetnim radom.

Donosi edikt o vjerskoj toleranciji

Pravoslavci

Većinu čine vlaški doseljenici koji su na novi teritorij doseljeni često i pod vodstvom svojih svećenika ili kaluđera tijekom 16. i 17. Stoljeća

Tada nastaju pravoslavni manastiri Gomirje i Lepavina koji postaju uporište pravoslavnim vjernicima do velikog doseljavanja pravoslavaca krajem 17. St.

U tom razdoblju novopridošli pravoslavci uključujući i svećenike priznaju supremaciju katoličkih biskupa (unijati)

Vlaškim statutom iz 1630. Regulirala se crkvena unija

Velika seoba Srba

Tijekom bačkog rata dolazi do velike seobe Srba pod vodstvom Arsenija III. Čarnojevića, pećkog patrijarha u srijem i Banat (južnu Ugarsku) koji više ne priznaju premoć katoličkih biskupa, niti se ujedinjuju, već zadržavaju svoju crkvenu hijerarhiju i pravoslavne eparhije

Leopold I. im potvrđuje prava na crkvenu autonomiju

Na osnovu toga ustanovljuje se crkvena pravoslavna hijerarhija sa središtem u Srijemskim Karlovcima

Osnivanjem pravoslavnih eparhija neke katoličke crkve pretvaraju se u pravoslavne

Grkokatolici / katolici istočnog obreda / unijati

Nastaju na osnovu politike integracije pravoslavaca u katoličku crkvu tijekom 17. stoljeća

Zadržavaju istočni obred i svoje crkveno vodstvo, ali priznaju vrhovništvo Pape i katoličkih biskupa

Pristaju na podavanje crkvene desetine katoličkim biskupijama

Najviše je grko-katolika bilu na Žumberku gdje su se i doselile prve skupine pravoslavaca, ali je središte grkokatoličke crkve bilo u Križevcima

Protestantizam

Nije uhvatio većeg korijena u Hrvatskoj i Slavoniji upravo zbog potrebe integracije kršćana – katolika protiv najezde Osmanlija

Najviše je protestanata bilo u Istri i Međimurju, a protestantizam se kao kalvinizam širi i u Slavoniji koju su okupirali Osmanlije. Protestantizam imao je najviše odjeka kroz širenje tiskanih knjiga na narodnom jeziku. Među velikašima – plemićima bilo je onih koji su zagovarali protestantizam – Juraj Zrinski

Tiskarstvo

Prve tiskare na hrvatskom jeziku otvarane su već početkom 16. Stoljeća – Senj 1508, Rijeka, 1531, Zagreb 1527, ali zbog straha od širenja hereze bivaju zatvorene

Tiskanjem evanđelja i katekizama na narodnom jeziku imalo je za cilj širiti kršćanstvo i među muslimanima u Bosni – tiskara Ivana Ungnada (varaždinskog vlastelina) u Urachu pod vodstvom Primoža Trubara, a u kojoj su djelovali Stjepan Konzul Istranin i Antun Dalmatin – tiska se na glagoljici, ćirilici i latinici (sredina 16. stoljeća)

Isusovci

Najviše u suzbijanju mogućnosti protestantizma postižu isusovci. Oni početkom 17. stoljeća osnivaju samostane u Zagreb, Rijeci i Varaždinu. Najznačajnije je njihovo djelovanje kroz otvaranje gimnazija gdje su se uglavnom obrazovala plemićka djeca. Zanimljiva je njihova djelatnost i u osnivanju kongregacija građana, te kroz kazališta gdje su se uglavnom uprizoravali vjerski sadržaji, ali su to zameci kazališne djelatnosti u ovim gradovima.

Kulturna razmjena

Renesansa

Razvoj kulturnih i intelektualnih mreža

Povezivanje i razmjena sa susjednim regijama

Razvoj kulturnih središta – dalmatinski gradovi, Dubrovnik – neprekinuta komunikacija s obje strane Jadrana

Utjecaj preko Venecije kao posrednika u kulturnoj razmjeni

Arhitektura

Najočiglednija je razmjena kulturnih dostignuća u arhitekturi dalmatinskih gradova

Tu grade i domaći i talijanski arhitekti te ostali umjetnici

Podjednak razvoj i svjetovne i crkvene arhitekture

Kralj Matijaš Korvin ulaže u izgradnju svojih dvoraca u Budimu, Ostrogonu i Višegradu pod utjecajem talijanskih majstora

Za njega gradi i trogirani Ivan Dunković

Renesansi Korvinov i Jagelovićev dvor

Kralj okuplja na dvoru humaniste i renesansne umjetnike

Na dvoru Ludovika I. djeluje i slikar minijaturist Julije Klović

Renesansni pisci

U kontinentalnoj hrvatskoj pišu se genealogije kraljeva i povijesti Osmanlija

U Dalmaciji stvaraju pisci i pjesnici po talijanskim uzorima (Hanibal Lucić, Petar Hektorović)

Često koriste i prizore iz svakodnevnog života

Utjecaj osmanskih osvajanja

Osmanska osvajanja utječu na tematiku pojedinih pisaca

Pojedini pišu knjige o Osmanlijama (Feliks Petančić)

Drugi pišu agitacije protiv Osmanlija ili protuturske govore (Marulić, Šišgorić, Bernardin Frankapan)

Vidljiva je promjena u arhitekturi

Izgradnja obrambenih susatav gradova i dvoraca

Utjecaj talijanskih arhitekata koji prednjače u tehnologiji obrane od vatrenog oružja

Financijeri i mecene

Najviše ulažu biskupski kaptoli, uprave komuna i plemići

Najveći mecene među plemićima bili su Frankapani i kasnije Zrinski

Renesansna kultura je elitna, ali elite Hrvatske i Slavonije konzervativno se drže gotike, a obrana od Osmanlija financijski ih je iscrpila pa nisu mogli biti pokrovitelji umjetnicima

Kultura gradova i nižih plemića

Varaždin je najživlje kulturno središte Hrvatske i Slavonije

Razvoj tzv. Varaždinskog književnog kruga

Pisci koji pišu i objavljuju na kajkavskom jeziku

Modernizira se i gradska arhitektura uključujući i građanske kuće pod talijanskim utjecajem

Katolička obnova i barok

rotureformacija ili katolička obnova ostavila je traga i u kulturnim obrascima od svakodnevice do sadržaja visoke umjetnosti

Obnova crkvenih zdanja

Rad na prosvjećivanju nižih slojeva

Širenje tiskane književnosti

Prijenos informacija

Razvoj kazališta

Unošenje teatralnosti u vjerske obrede

Barok

Barok je više tragova ostavio u kontinentalnim hrvatskim krajevima

Uglavno utjecaji dolaze iz Venecije i Dubrovnika

Glavni promicatelji barokne kulture su zagrebački biskupoi i kanonici

U primorju tj. Dalmaciji i Istri barok je uglavnom imao odjeka u crkvenoj unutrašnjoj arhitekturi (barokizacija crkava)

Sjeverni utjecaji

Osim Venecije, sada utjecaji dopiru i putem tirolskih majstora

Širi se i tzv. bečki stil

Obnova novoosvojenih gradova u Slavoniji (Osijek)

Dvorci

U to vrijeme Zrinski su na vrhuncu moći pa uvelike ulažu u obnovu palača i dvoraca na svojim posjedima

Ulažu i drugi velikaši kao Rattkayi, Erdody, Jankovići i Draškovići

Književnost

Barokna književnost je odraz katoličke obnove – velika produkcija

Nastojanje povezivanje hrvatskih zemalja kao jedinstvenog kulturnog prostora

Zrinski, Frankapani (Ozaljski krug) Pavao Ritter Vitezović, Juraj Habdelić

Žene u kutluri

Barokno književno stvaralaštvo daje prostora i za žene – pisce

Katarina Frankapan Zrinski, Katarina Patačić

Dubrovačke pjesnikinje