Srpsko Podunavlje u Ranom Srednjem Vijeku

335

Srpsko Podunavlje u ranom srednjem vijeku*

Perica peharFilozofski fakultet

Odjel za arheologiju

RS, 11000 Beograd

ika Ljubina 18-20 [email protected]

UDK 904 8497.11) 06/10) 94 (497.11) 06/10 Primljeno: 29. 4. 2012. Izvorni znanstveni rad

Napadi Avara i Slavena na podunavske gradove i njihovi upadi u centralne oblasti Ilirika u drugoj polovini 6.

stoljea doveli su do sloma bizantske upravne vlasti u prvim desetljeima 7. stoljea. Posljedica ovih promjena bila je znatno smanjenje populacije s podruja sjevernog Ilirika, zamiranje gradova, ruralnih sredina, privrede u cjelini, kao i gaenje nekada vane mree putova.Sporadini nalazi materijalne kulture, koji se mogu datirati u 7. i 8. stoljee, nedovoljan su pokazatelj obnove orga-niziranog ivota na prostoru uz nekadanju sjevernu granicu Carstva. Istraivanja antikih gradova, poput Sirmija, Singidunuma, Marguma i Viminacija, nisu pruila zadovoljavajue podatke o obnovi ivota na ovim prostorima u razdoblju koje su vezuje uz doseljavanje Slavena na spomenute prostore. Nita bolji rezultati nisu postignuti ni prilikom istraivanja drugih brojnih lokaliteta du Dunava, ili u samoj unutranjosti centralnog Balkana. Obnova ivota na ovim prostorima moe se jasnije pratiti u 9., i posebno tijekom 10. i 11. stoljea, na temelju brojnijih nalaza koji ukazuju na postupno oivljavanje privrede i irenje populacije, prije svega u nekadanjim antikim gradskim centrima, ravnicama i rijenim dolinama.

Kljune rijei: srpsko Podunavlje, rani srednji vijek, naselja, nekropole, crkvena organizacija* Ova studija je nastala u okviru projekta Procesi urbanizacije i razvoja srednjovekovnog drutva, koji podrava Ministarstvo prosvete i

nauke Republike Srbije (br. 177021).

336

Dani Stjepana Gunjae

UVODNA RAZMATRANJASlom bizantske vlasti poetkom 7. stoljea oznaio je

na prostoru centralnog Balkana poetak novog razdoblja, tijekom kojeg je dolo do brojnih promjena. Naputen limes, kao i nepostojanje jedinstvenog sistema obrane, omoguili su trajno naseljavanje Slavena, koji su izmeu ostalog zaposjeli i podruje Podunavlja. Promatrano s aspekta suvremenih geopolitikih podjela, srpsko Podu-navlje zapoinje u unutranjosti Panonske nizine, gdje su se tijekom ranoga srednjeg vijeka odvijali kulturno-povijesni procesi koji se znatno razlikuju od onih koji

su se odvijali na Balkanu, najprije uslijed dominacije

Avara, a potom i Ugara. Stoga je pozornost usmjerena

samo na nalazita smjetena na desnoj obali Dunava, i to od Beograda do ua Timoka, kao i u zaleu ovog dijela Podunavlja. Osim toga, radom su obuhvaeni i lokaliteti na desnoj obali Save u srpskoj Posavini, kako bi se jasnije sagledalo ranosrednjovjekovno razdoblje na prostoru nekadanjega sjevernog Ilirika.

Kronoloki promatrano, ovo razdoblje obuhvaa nekoliko stoljea. Dok je donja granica prilino jasno deinirana, utvrivanje gornje granice izaziva odreene tekoe, budui da postoji nekoliko bitnih povijesnih dogaaja koji bi se mogli oznaiti kao zavretak ranoga srednjeg vijeka na prostoru centralnog i istonog Bal-kana. Jedan od njih predstavlja slom prvog Bugarskog Carstva u vrijeme Ivana Cimiskog (969. 976.), dok se drugi vezuje uz uspjeno okonan pohod Bazilija II. (976. 1025.), kada je ponovno uspostavljena vlast nad Balkanom, praena administrativnom i crkvenom reor-ganizacijom. Ipak, u oba sluaja uspjeh je bio relativno kratkog daha, budui da poslije sloma Bugarskog Car-stva dolazi do ustanka i uspona Samuila (946. 1014), dok se nakon smrti Bazilija II. nie nekoliko ustanaka na vraenom teritoriju. Stoga se kao gornja granica ra-nosrednjovjekovnog razdoblja uzima dolazak dinastije Komnena na vlast 1081. godine, tijekom ije je vlada-vine Bizantsko Carstvo konsolidirano.

Razdoblje od gotovo etiri stoljea moe se podijeliti na dvije faze, iju liniju razgranienja predstavlja pokrta-vanje pridolih plemena, a do kojeg dolazi tijekom tree etvrtine 9. stoljea. Iako je pokrtavanje predstavljalo dugotrajan proces, a ne in, kristijanizacija vladajue klase poganskih naroda otvorila je prostor za intenzivniji utjecaj

Bizanta na Balkanski poluotok. Potvrdu za ovakvu tvrdnju

nalazimo i u ostacima materijalne kulture, budui da se javlja sve vei broj nalaza bizantskog porekla, ukljuujui i bizantski novac. S druge strane, nuno je istaknuti da su, pokrteni od strane bizantskih sveenika, Bugari i Srbi kao centar nove religije prihvatili Konstantinopol, ime je u velikoj mjeri bila odreena i njihova daljnja sudbina, budui da su se u kulturno-politikom smislu vezali za prijestolnicu Bizantskog Carstva.

HORIZONT 7. DO PRVE POLOVINE 9. STOLJEA

Malobrojni su pisani izvori koji svjedoe o doga-ajima na prostoru Balkana u ovom razdoblju. Iz pera bizantskog cara Konstantina VII. Porirogeneta (913. 959.) saznajemo da su se u vrijeme Heraklija (610. 641.) na Balkan, uz njegovu dozvolu, naselili Srbi i Hrvati, pri emu su se Srbi najprije naselili u Solunskoj temi. Ipak, nakon odreenog vremena oni kreu natrag preko Dunava, ali brzo se pokaju i uz posredovanje stra-tega Beograda ponovo dobiju dozvolu za naseljavanje na teritoriju Carstva, ovaj put u Paganiju, Zahumlje, Travu-niju i zemlju Konavljana. Naseljavanje novih plemena

LEGENDA Naselje Nekropola Horizont 7. - sredine 9. stoljea Horizont druge polovine 9. - kraja 11. stoljea

Sl. 1. Ranosrednjovjekovna naselja i nekropole u srpskom

dijelu Posavine i Podunavlja

1. Beograd; 2. Boljetin; 3. Branievo; 4. Brestovik; 5. Brza Palanka; 6. ezava; 7. Gamzigrad; 8. Gospoin vir; 9. Gra-bovica; 10. Grocka; 11. Hajduka vodenica; 12. Kolari; 13. Korbovo Pesak; 14. Kostol; 15. Ljubievac; 16. Mavanska Mitrovica; 17. Mihajlovac Blato; 18. Mihajlovac-Kula; 19. Mirijevo; 20. Mokranjske stene; 21. Morava; 22. Pesaa; 23. Prahovo; 24. Ram; 25. Ravna na Dunavu; 26. Ravna - Slog; 27. Ribnica; 28. Ritopek; 29. Seona; 30. Tekija; 31. Ub; 32. Ue Slatinske reke; 33. Vajuga - Korbovo; 34. Vajuga Pesak; 35. Velesnica; 36. Veliki Gradac; 37. Veliko Gradite; 38. Vina; 39. Vinjica; 40. Zlot Prevalje; 41. Zveka.

337

Perica pehar Srpsko Podunavlje u ranom srednjem vijeku

bilo je u oba sluaja praeno i njihovim pokrtavanjem od strane sveenika iz Rima.1 Nekoliko desetljea po-slije, u vrijeme vladavine Konstantina IV. (668. 685.), na prostor oko ua Dunava u Crno more doseljavaju se Bugari. U pokuaju da sprijei gubitak teritorija car je ubrzo, 680. godine, poduzeo pohod koji su Bugari odbili i tako sauvali svoju nezavisnost.2

Dolazak Slavena i Bugara, kao i njihovo trajno nase-ljavanje na Balkanu, ostavili su dalekosene posljedice. Pridoli narodi ubrzo su poeli s formiranjem svoje drave, koje su katkad u veoj, a katkad u manjoj mjeri bile samostalne. Njihovo teritorijalno irenje dovelo je do sukoba s Bizantom, koji je najveeg neprijatelja imao u Bugarima, budui da su oni prvi uspjeli stvoriti jaku dravu. Njihov uspon bio je silovit, tako da su ve 713. godine kroz Trakiju doprli do Konstantinopola i opustoili okolinu prijestolnice,3 dok su 811. godine u izravnu sukobu uspjeli poraziti i ubiti Nikefora I. (802. 811.).4 Usponu Bugarske iao je na ruku i vjerski raskol unutar Carstva, koji je trajao od poetka 8. do sredine 9. stoljea. Ikonoklastika kriza, kao i sukobi Bizanta s Arabljanima, uvjetovali su da stupanj bizantskog utjecaja na Balkanu bude sveden na najmanju moguu mjeru, 1 DAI: 31, 32; 1996, 156.2 1996, 139-140.3 1996, 163.4 1996, 200.

tako da se i uspostavljanje dravnosti novonaseljenih naroda odvijalo prilino samostalno.5

Poput povijesnih izvora, i arheoloka svjedoanstva rane faze ranosrednjovjekovnog razdoblja u Podunavlju malobrojna su (sl. 1). Uglavnom je rije o naseljima, o ijem postojanju govore ostaci poluukopanih kua, kao i ulomci keramike, dok su ostali pokretni nalazi, uklju-ujui i novac (sl. 2), izuzetno rijetki.

Najranije nalazite ovog razdoblja nalazi se na podru-ju sela Mihajlovac, na lokalitetu Kula (sl. 1/lok. 18). Na ovome vieslojnom lokalitetu pronaeno je naselje iz 7. stoljea, s veim brojem poluukopanih pravokutnih kua, dimenzija 2 x 2,5 do 3,5 x 3,5 m. Kue su uglavnom imale zemljane pei, iako su pronaene i dvije kamene. Unutar objekata otkriveni su ulomci keramike, koji su podijeljeni u tri grupe (sl. 3/A/1-2). Prvu grupu ine rukom raeni lonci i peke, drugu lonci raeni na sporom kolu i ukraeni eljem, a posljednju lonci, poklopci i amfore bizantskog porijekla koji su izraeni na brzom kolu.6

Istovjetno su datirani i ulomci keramike, otkriveni na

vieslojnom nalazitu Velesnica (sl. 1/lok. 34). Rije je o rukom raenim loncima sive boje, koji su loe peeni i ponegdje su bez ornamenata, ili ukraeni valovnicom i horizontalnim linijama (sl. 3/B/1-3). Ovom horizontu najvjerojatnije pripada i sluajan nalaz bronane lune ibule, koja s gornje strane ima sedam valjkastih doda-taka, dok trapezoidna stopa zavrava maskom u ljud-skom obliku.7 Fibule ove vrste, nainjene prvenstveno od bronce, prvi je prepoznao J. Werner kao slavenske i datirao ih u 7. stoljee. Prema njegovoj tipologiji, nalaz iz Velesnice pripada tzv. tipu Sparta-Linkuhen-Cosoveni (sl. 3B/4).8 Prema novijim saznanjima dokazano je da se ove ibule zaista mogu vezati za Slavene, ali i za Germane, iji se utjecaj jasno uoava u ornamentici, te Turke (Kutrigure) i Sarmate (Alane).9

Na podruju sela Ljubievac, na lokalitetu Obala (sl. 1/lok. 15), pronaen je srednjovjekovni naseobin-ski horizont, datiran u kraj 7. ili poetak 8. stoljea, kojem pripada devet krunih pei, od kojih su samo dvije ouvane u cjelini. Otkrivene kalotaste pei bile su postavljene oko velike jame nepravilna oblika, pre-ma kojoj su bile okrenute svojim otvorom (sl. 3/C/1). Na prostoru izmeu pei uoeni su ulomci keramike, fragmenti ivotinjskih kostiju, kao i tragovi gorenja, 5 1968.6 1983, 115-116, . . 95-96; Jankovi

1986, 443-445, ig. 1-2.7 Vinski 1958, 31; Ercegovi-Pavlovi, Mini 1986, 289, sl. 1/1-2.8 Werner 1950, 151-152, Abb. 2.9 Werner 1950, 150-172; 1990: 17-22; Vagalinski 1994,

264-265, 293-294; Vida, Vlling 2000, 26-31, Abb. 9.

LEGENDA Pojedinani nalazi novca Ostave novca Nalazi peata

Sl. 2. Ranosrednjovjekovna nalazita novca i peata u srpskom dijelu Posavine i Podunavlja

1. Beograd; 2. Branievo; 3. Gamzigrad; 4. Grocka; 5. Hajduka vodenica; 6.Mavanska Mitrovica; 7. Morava; 8. Prahovo; 9. Ram; 10. Ub; 11. Veliki Gradac; 12. Veliko Gradite.

338


pri emu keramiki materijal prije svega ine posude s debljim stjenkama, ija je povrina katkad mogla biti ukraena valovnicom (sl. 3/C/2-4).10

Oko 4 km jugoistono od Brze Palanke, na uu Slatinske reke u Dunav (sl. 1/lok. 31), nalaze se ostaci antike i ranobizantske utvrde.11 Oko utvrde iz 6. sto-ljea, na lokalitetu Dunav, istraena je povrina od 600 x 250 m, na kojoj je pronaeno naselje iz 8.-9. stoljea s ostacima brojnih poluukopanih kua (sl. 4/A/1). Rije je o malim kvadratnim objektima, dimenzija od 2 x 2 do 4,5 x 4,5 m, kao i o peima, koje su bile nainjene od kamena ili zemlje. Tri pei bile su odmaknute od na-selja i u njima je pronaena troska, to bi moda moglo svjedoiti o obradi metala.12 Najvei dio keramikog materijala pripada fazi 8.-9. stoljea, koju karakteriziraju ulomci malih lonaca, ukraenih viestrukim valovnicama (sl. 4/A/2), dok su nalazi s kraja 9. i poetka 10. stoljea, odnosno 11. stoljea, zastupljeni u znatno manjoj mjeri.13

Od malobrojnih pokretnih nalaza od 7. do sredine 9. stoljea, koji ne pripadaju keramikom materijalu, treba izdvojiti dva kasnoavarska bronana pojasna jezica (sl. 4/B/1-2), s kraja 8. ili poetka 9. stoljea,14 otkrivena na lokalitetu Veliko Gradite, gdje se u antikom periodu nalazio Pincum (sl. 1/lok. 36).

Istom vremenu pripada i nekoliko naunica,15 slu-ajno otkrivenih na prostoru izmeu Morave, antikog Marguma (sl. 1/lok. 21) i Branieva (sl. 1/lok. 3). Izdva-jaju se lunulaste naunice s privjeskom u obliku trokrake ili peterokrake zvijezde, ukraene pseudogranulacijom, koje su datirane u 8.-9. stoljee (sl. 4/C/7-8). Treba spomenuti i slino datirane lijevane naunice s jednim loptastim privjeskom, pri emu je spoj alke i privjeska uglavnom ukraen nizom granula (sl. 4/C/1-5).

O obnovi ivota u Podunavlju od 7. do sredine 9. stoljea svjedoi i ponovni protok novca skromna in-tenziteta, koji zapoinje, sudei prema nalazima, u vri-jeme Teoila (828. 842.). Njegovi kovovi otkriveni su u Mavanskoj Mitrovici, arealu nekadanjeg Sirmija (sl. 2/ lok. 6),16 Grockoj, gdje je sluajno otkriven solid (sl. 2/ lok. 4),17 kao i u okolini Morave (sl. 2/ lok. 7).1810 Popovi, Mrkobrad 1986, 310-312, sl. 3, 10-13.11 pehar 2010, 41-42 s navedenom literaturom.12 , . 1984, 197; Jovanovi, Kora, Jankovi 1986, 384-

387, sl. 18.13 , . 1984, 197-198, sl. 197; Jovanovi, Kora,

Jankovi, 1986, 385-387, sl. 19.14 Bugarski 2008, 87 s navedenom literaturom, ig. 2-3.15 2007, 366-367 s navedenom literaturom, . 2.16 Popovi, V. 1978a, 185-188; , 2006, 31.17 , 2006, 31-32.18 Popovi, V. 1978a, 185-188; , 2006, 31.

HORIZONT DRUGE POLOVINE 9. DO KRAJA 11. STOLJEA

Po okonanju vjerskih sukoba, koji su se zavrili pobjedom ikonoila, dolazi do konsolidacije Carstva i njegova postupnog uspona. Pridoli narodi nisu se mogli suzbiti samo orujem, pa ih je Bizant poeo pokrtavati, to je za cilj imalo paciikaciju, te jaanje kulturno-po-litikog utjecaja. Prvi takav pokuaj, usmjeren na Veli-ku Moravsku, zavren je neuspjehom. Ipak, djelatnost brae Konstantina (irila) i Metoda bila je od velikog znaaja, budui da je stvorena prva slavenska abeceda (glagoljica) i prevedeno je Sveto pismo, to je omoguilo vrenje Boje slube na slavenskom jeziku.19 U isto vri-jeme bugarski knez Boris (852. 889.) poziva franake sveenike, na to Bizant pod prijetnjom oruja primorava Bugare da 864. godine prihvate kranstvo od bizantskih sveenika.20 Iako se u pisanim izvorima ne navodi tono kad su sveenici iz Konstantinopola ponovo pokrstili Srbe, pretpostavlja se da je do njega dolo nedugo poslije kristijanizacije bugarskog plemstva.21

Borba za primat izmeu Konstantinopola i Rima vo-dila se ve stoljeima, iako je pitanje vjerske jurisdikcije prikrivalo stvarne razloge neslaganja, koji su leali u irenju politikog utjecaja. Tako je bugarska crkva, koja je teila osamostaljenju, bila prinuena da se naizmjenino vezuje uz Rim i Konstantinopol, koji je napokon 869./870. godine Bugare nagradio autokefalnom arhiepiskopijom.22

Daljnji uspon Bugarske vezuje se uz Simeona (893. 927.), koji se 917. godine proglasio carem Bugara i Bizantinaca. Sukob Bugara i Bizanta osjeao se i u Sr-biji, gdje su suprotstavljene strane na vlast naizmjenino dovodile svoje tienike. Simeonu je polo za rukom uspostaviti Bugarsku patrijariju, koju je Roman Leka-pen (920. 944.) priznao za kanonsku.23 Nakon smrti Simeona sklopljen je mir izmeu zaraenih strana. Na due staze, ovo je znailo pobjedu Bizanta i jaanje njezina kulturnog i politikog utjecaja.24 Prevlast Bi-zanta prihvatili su i Srbi. Tako je aslav Klonimirovi (927./928. oko 950.), koji je pobjegao iz Bugarske i vratio se u Srbiju, zatraio od Romana Lekapena pomo, koji ga je podrao kao arhonta.2519 1996, 225-227; , 1996, 156.20 , . 1978, 33-34 ;

1996, 227-229.21 Theoph. Cont. V, 291,1-292,13.22 , . 1978, 33; 1995, 3; 1996,

227-231.23 1995, 4-5, 8; 1996, 248-257.24 1996, 257-260.25 DAI 32.

339


A

1

2

B

1

2

3

4

C

1

2

3

4

Sl. 3. A Mihajlovac; B Velesnica; C Ljubievac

340


A

1

2

B

1

2

C

1 2 3

4 5 6

7 8 9

D

1 2

ranovizantijskoutvrenje

Dunav

Sl. 4. A Ue Slatinske reke; B Veliko Gradite; C Oblast izmeu Morave i Branieva; D Kostol

341


Nakon nekoliko desetljea relativnog mira, Nikefor Foka II. (963. 969.) najprije je 965. godine grubo odbio bugarskom poslanstvu platiti danak, a zatim je, uz pomo ruskog kneza Svetoslava (964. 972.), napao Bugarsku. Iako su Rusi odnijeli pobjedu nad Bugarima, Bizant nije izvukao nikakvu korist, budui da je Foka ubijen u zavje-ri, pa je na prijestolje doao Ivan Cimiski (969. 976.). Iako su se Rusi u meuvremenu pridruili Bugarima, Bizant je 971. osvojio najprije Preslav, a potom potukao i ruske snage. Na taj je nain okonano Prvo bugarsko carstvo, dok je bugarska patrijarhija svedena na nivo metropolije i podinjena Konstantinopolu.26

Poslije smrti Ivana Cimiskog na prijestolje dolazi

Bazilije II. Bugaroubojica (976. 1025.), koji se ve u prvim godinama vladavine suoio s tzv. Drugim ustan-kom komitopula, pod vodstvom Samuila (976. 1014.), koji je vrlo brzo proirio svoj teritorij i ponovo usposta-vio bugarsku patrijariju. Tek po smirivanju situacije na istonim granicama Carstva, 1001. godine poinje vojna ofenziva na Samuilovo Carstvo, koja je okonana 1014. godine, kada je Samuilova vojska opkoljena i unitena u klancima Belasice.27

U Bugarskoj zatim dolazi do unutranjih borbi pa Bazilije II. tek 1018. godine sveano ulazi u Ohrid, oznaavajui tako da je rat protiv Bugara uspjeno za-vren. I dok je u ratu bio nemilosrdan, u miru se Bazilije II. pokazao kao pomirljiva i taktina osoba. Ohridsku patrijariju pretvorio je u autokefalnu arhiepiskopiju kojom su upravljali arhiepiskop i episkopi slavenskog

porijekla, dok je sluba obavljana na slavenskom jeziku. Na taj je nain pruena ruka pomirenja pokrtenim Sla-venima, koji su preteno inili stanovnitvo osvojenih podruja. Podruje koje je zauzimala Simeonova drava podijeljeno je na temu Bugarska s centrom u Skopju,

temu Paristrion ili Paradunavon (Silistrija), zatim temu oko ua Save u Dunav sa sjeditem u Sirmiju, i temu Dalmacija. Nasuprot tome, Duklja, Raka, Zahumlje i Bosna su, poput Hrvatske, ostale u vlasti lokalnih knee-va, ali kao vazalne drave. Za vrijeme vladavine Bazilija II., kao upravne oblasti umjesto Rasa i Morave spominju se Srbija () i Sirmij, kojima je najvjerojatnije upravljao Konstantin Diogen.28

Po smrti Bazilija II. Bizantsko Carstvo zapoinje opadati. Bazilijevi nasljednici, u elji da ekonomski 26 Ioannis Scylitzae 434/20-438/2; , . 1978, 35-36;

1995, 8-9; 1996, 272-279, 281-282.27 Ioannis Scylitzae 461/5-464/22; 1995, 22-24;

1996, 283-288, 294-295; 1998, 122-124.

28 Ioannis Scylitzae 457/9-476/24; Gelzer 1983; 1995, 25-26, 55-59; 1996, 295-298; 1997, 38-39; 2004, 173-174, s navedenom literaturom.

ojaaju dravu, uvode i za Slavene novani porez, umje-sto dotadanjeg plaanja u naturi. Drugu mjeru protiv Slavena predstavljalo je imenovanje Lava ohridskim arhiepiskopom umjesto Slavena Jovana, 1037. godine. Nepopularnost ovih mjera uvjetovala je nekoliko ustana-ka na osvojenom teritoriju. Propadanje Carstva dostie vrhunac u vrijeme Romana IV. Diogena (1068. 1071.), koji je u bitci kod Manzikerta 1071. godine zarobljen, a bizantska vojska unitena. Bolja vremena za Carstvo uslijedila su tek poslije dolaska Alekseja I. Komnena

(1081. 1118.) na vlast.29Iz druge polovine 9. do 11. stoljea potjee daleko

vei broj nalazita s ostacima materijalne kulture, to govori o intenzivnijoj obnovi ivota. Pored naselja i nekropola, iz ovog razdoblja potjeu i ostaci crkvene arhitekture, kao i predmeti osobne pobonosti, koji svje-doe o irenju kranstva i jaanju crkvene organizacije. Od pokretnih nalaza istie se i znatno vea koliina novca, koji je sigurni pokazatelj obnove ivota, kao i olovni peati, koji svjedoe o ponovnom uspostavljanju administrativne uprave.

Na podruju sela Kostol, na mjestu nekadanje mo-ne antike i kasnoantike utvrde Pontes (sl. 1/lok. 14),30 utvreni su ostaci srednjovjekovnog naselja, nekropola, kao i nekoliko ostava.

Najstarijoj fazi pripada naselje iz 9.-10. stoljea smjeteno na sjevernoj padini, s ostacima kua koje su bile ukopane u ranobizantski sloj. Kue s drvenim zido-vima imale su pravokutni tlocrt, pod od nabijene zemlje s ostacima jama od greda i kolaca i po jednu kamenu

pe u uglu (sl. 4/D/1-2). Najstarija kua, datirana prema nalazu kresiva u obliku lire u 9. stoljee,31 negirana je kuom, koja je prestala biti koritena u vrijeme Bazilija II. Najmlae je stanite pak upotrebljavano do sredine 12. stoljea, o emu govori novac Manuela I. Komnena (1143. 1180.). Pokretne nalaze prije svega ine ulomci keramike, ali i brusovi, rvnjevi i prljeni. Nakon to je naselje naputeno, formiran je naseobinski sloj s peima razliitog oblika, u kojem je pronaena keramika 11. stoljea.32

Tijekom istraivanja otkriveno je i nekoliko osta-va. Iz jedne potjeu eljezni stremeni, srpovi i kope (sl. 5/A/1-5), a drugu, koja je bila pohranjena u pitosu, 29 Ioannis Scylitzae 527/5-533/18, 543/11-545/2;

1996, 304-330.30 pehar 2010, 31-32 s navedenom literaturom.31 Beloevi 1980, 119-12032 , 1980, 23, . 27-28; , ,

- 1984, 44-46, . 28; - 1985, 192-196, . 1-2, 32; 1997, 28-29, . 39-40.

342


inili su bronana kadionica i bronani okovi knjige.33 Osim toga, tu je i ostava u kojoj su se nalazili eljezne alatke i bronani bokal (sl. 5/B/1-7), koja je pohranjena najvjerojatnije u vrijeme osvajanja Ivana Cimiskog.34 Bronani bokal visok je 20,5 cm (sl. 5/B/7), s lunom drkom, koja je s otvorom posude spojena razjapljenim eljustima glave pantere, iza koje se nalazi ptica, dok je na spoju s trbuhom ovan. Na bokalu se nalazi natpis na grkom jeziku, koji se prevodi kao Glas Gospodnji nad vodama uskrsnua (Psalam Davidov, 3:29).35 Slian bokal, s identinim natpisom, otkriven je u ostavi iz Vrapa koja je argumentirano datirana u kraj 7. stoljea.36 Razlika u dataciji dvaju gotovo identinih bokala mogla bi govoriti o injenici da je nalaz iz Kostola due bio u upotrebi, budui da eljezne alatke s kojima je pohranjen po obliku podsjeaju na alat iz poljoprivrednih ostava pronaenih na prostoru june Dobrude, koji je datiran u 10., odnosno poetak 11. stoljea.37

Bronana kadionica, okovi knjiga, kao i bokal s natpisom na grkom jeziku mogli bi se moda svrstati u predmete bogosluja. Kako tijekom istraivanja nisu uoeni ostaci kamene crkve, postavlja se pitanje je li ona moda bila nainjena od drveta. Ipak, treba ostaviti otvorenu i mogunost da su u ostavu pohranjene drago-cjenosti donesene s drugog mjesta.

Naseobinskom horizontu 9.-10. stoljea pripadaju i jame s kostima razliitih ivotinja. Tako je u jednoj jami kraj dva lonca ograena kamenom pronaena glava ovce, dok je ispod jedne kue otkrivena jama sa skeletima dvaju pasa, pri emu je jedan bio pokriven kamenom, iznad kojeg su se nalazili ulomci srednjovjekovne kera-mike i keramiki uteg. Ovakvi primjerci sahranjivanja javljaju se u pogrebnom obredu koji je karakteristian za balkansko-dunavske kulture.38

Jugoistono od naselja nalazila se ranosrednjovje-kovna nekropola s 25 istraenih grobova, u kojoj su pokojnici obaju spolova i svih uzrasta bili polagani izravno u grobne rake. Pronaen je vrlo mali broj priloga u samo etiri groba, pri emu nakit iz grobova 43 i 52 omoguava datiranje u 9.-10. stoljee.39 Osim toga, na prostoru uz antiki most otkrivena je jo jedna nekropola, datirana u 11.-12. stoljee.4033 , 1987, 81, . 12-16, 1.34 - 1987, 118, 136, . 3; T. I/6.35 - 1987, 136.36 Werner 1986.37 2000.38 , , - 1984, 45-46;

- 1987, 117.39 , , - 1984, 46, . 32-33.40 , , - 1984, 46-47.

Na lokalitetu Ravna-Slog, u blizini antikog utvr-enja Timacum Minus (sl. 1/lok. 26), otkrivena je sred-njovjekovna nekropola sa 65 grobova, od kojih je 38 bilo bez priloga. Istraeno je 12 mukih, 20 enskih, 29 djejih grobova, dok u 4 sluaja nije bilo mogue izvriti identiikaciju spola ili dobi. Nekropolu karakterizira sahranjivanje na redove, koje je najee obavljeno u jednostavnim rakama.41

Kako bi se stekao uvid u grobni inventar ove nekro-pole, koji ujedno odreuje i njezinu dataciju, osvrnut emo se na nekoliko grobova. Tako iz groba 2142 potjeu i dvije srebrne naunice s 4 bikonine jagode i granuli-ranom alkom, datirane u 10.-11. stoljee (sl. 6/A/1-2),43 dok dio inventara groba 34 (sl. 6/B) ine tri bronane naunice s bikoninom jagodom i staklastim dodatkom s donje strane, trakasti prsten s ploastom ovalnom glavom, ukraen motivom koncentrinih krugova kao i manji, polomljeni bikonini lonac crvenkaste boje.44 Analogni primjerci naunica susreu se na avarskim nekropolama od 8. do 10. stoljea,45 kako je datiran i lonac,46 dok se prsten vezuje za 10.-11. stoljee.47 Grob 46 nudi zanimljiv inventar (sl. 6/C), budui da su u njemu otkriveni ivotinjski rog, no, sjekira, kao i polo-mljeni vr naranaste boje s dvije drke,48 koji se datira u posljednju treinu 9. i prvu polovinu 10. stoljea.49 Grob 63 govori o neto bogatijoj osobi,50 budui da je u njemu otkriveno, izmeu ostalog, est srebrnih etverojagodnih naunica s granuliranom alkom (sl. 6/D/1-6), koje su datirane u 9.-10. stoljee.51

Nekropola je na osnovu nalaza datirana izmeu kraja 9. i prve polovine 11. stoljea, kada je proces kristijani-zacije na centralnom Balkanu bio u zaetku. O ovome, izmeu ostalog, svjedoe keramike posude u 22% grobova, od kojih su neke slomljene, kao i nalazi alata, oruja ili kotanih predmeta. Sve to govori o tome da je ovdje najvjerojatnije pokopana kranska populacija s jakom poganskom tradicijom,52 o emu prije svega govori obredno lomljenje keramikih posuda.41 Jovanovi, Vuksan 2005, 233-235, 238-241, Plan 7.42 Jovanovi, Vuksan 2005, 183-184, grave 21, Pl. II/21.43 Jovanovi, Vuksan 2005, 212 s navedenom literaturom.44 Jovanovi, Vuksan 2005, 184-185, grave 34, Pl. III/34.45 Dostl 1966, 33, obr. 7/21-23.46 Dostl 1966, 81, T. XVI/3, LVI/1, LXVIII/3; 1976,

382, 396, O. 24/1, 34/3, 74/6, 117/2.47 1976, 376-377; 1992, 82, kat. br. 93/8,17;

Jovanovi, Vuksan 2005, 217.48 Jovanovi,Vuksan 2005, 187, grave 46, Pl. IV/46.49 Fiedler 1992, 146, G VII/1-2.50 Jovanovi, Vuksan 2005, 189, grave 63, Pl. VI/63.51 Dostl 1966, 37, obr. 9/11; Jelovina 1976, 102-103.52 Jovanovi, Vuksan 2005, 238-241.

343


A

1

2

3

4

5

B

1

2 34

56

7

C

1

2

3

D

Sl. 5. A-B Kostol; C Mavanska Mitrovica; D ezava

344


Na teritoriju dananje Mavanske Mitrovice na loka-litetu Zidine, u ageru nekadanjeg Sirmija (sl. 1/lok. 16 sl. 2/lok. 6), nalaze se ostaci srednjovjekovnog naselja i nekropole.53 Otkrivene su poluukopane kue, uglavnom kvadratnog tlocrta, dimenzija 3,5 x 3,5 do 4,5 x 4,5 m, s podom od nabijene zemlje ili ulomaka opeke, dok se u kutu ili uza zid nalazi pe od gline ili opeka povezanih blatom.54 Bogat keramiki materijal, koji ine razliiti tipovi lonaca, podijeljen je u tri skupine.55

Na lokalitetu je pronaen i ranokranski objekt iz 4. stoljea, nad kojim je u 10. stoljeu podignuta crkva s jednom apsidom, koja je ubrzo izgorjela. Njezina gradnja moda je vezana uz misionarski rad sveenika iz zapadne Europe, koji ovamo stiu poslije pada Pre-slavske Bugarske 971. godine. Crkva je potom obnov-ljena, ovaj put s tri potkoviaste apside (sl. 5/C/1), oko 1000. godine u vrijeme Samuilovih osvajanja, ili nakon

1018. godine, tj. ponovne uspostave bizantske vlasti na Balkanu, na osnovu nalaza folisa klase A2.56 Crkva je dugo bila u upotrebi, da bi tijekom 13. stoljea postala dio Benediktinskoga samostana.57

Oko ove crkve formirana je srednjovjekovna ne-kropola na redove sa 172 groba, od kojih 40 potjee iz najstarije, 76 iz srednje faze, a fazi koja se vezuje uz Benediktinsku crkvu pripada 43 groba, dok ih 13 nije datirano. Prve dvije faze nije bilo mogue kronoloki razdvojiti, tako da se one datiraju u razdoblje od 11. do kraja 12. ili poetka 13. stoljea. Pokojnici su sahranji-vani u jednostavne rake, koje su katkad imale grobnu konstrukciju. Skeleti su bili u ispruenom poloaju, dok su im ruke bile postavljene u razliite poloaje.58

Iz grobnice 18 nainjene od opeka povezanih mal-terom, otkrivenu uz istoni dio junoga zida, potie srebrni kri s pozlatom (sl. 5/C/2). Na aversu se nalazi prikaz raspetog Krista odjevena u perizomu, iznad ije se glave nalazi tabula ansata s upisanim X. Na reversu je grki natpis KE/B/O/I//I/T/O (vertikalni krak) i FO-ROTAI (horizontalni krak), koji se prevodi sa Gospode, pomozi onome koji ovo nosi. Nalaz je datiran od 10. do 12. stoljea,59 dok je slian primjerak koji se uva u Njemakoj datiran od 9. do 12. stoljea.60 Otkrie kria 53 Mini 1980, 66-67.54 Mini 1980, 9-11, 12-16, 76, ig. 4-7.55 Mini 1980, 23-46, 78, Pl. I-XIII.56 , . 1975, 267-268.57 Popovi, V. 1980, V-VI; Ercegovi-Pavlovi 1980, 23, tombe 8,

64-67.58 Ercegovi-Pavlovi 1980, 1-6, 65.59 Ercegovi-Pavlovi 1980, 18-20, tombe 18, 41, 50, Pl. XX/

tombe 18.60 Welt von Byzanz 2004, 312, kat. br. 534-539.

moglo bi svjedoiti u prilog tvrdnji da je ovdje sahranjen biskup, budui da su krievi nainjeni od plemenitih me-tala predstavljali insignije crkvenih velikodostojnika.61

O obnovi ivota na ovom prostoru u razdoblju izme-u druge polovine 9. do 11. stoljea svjedoi novac Lava VI. (886. 912.) te folis Konstantina VII. i Romana II., kovan izmeu 950. i 959., a potom i najbrojnija skupina ove vrste nalaza, 26 anonimnih folisa klase A2 kovanih u razdoblju izmeu 976. i 1030./1035. godine. Po smrti Bazilija II. dolazi do smanjenja cirkulacije novca, budui da je pronaen znatno manji broj anonimnih folisa klase C (1042. 1050.), folisa Konstantina X. iz 1059./1060. godine te kovova Romana IV. Diogena (1068. 1071.).62 Pored pojedinanih primjeraka otkrivena je i ostava s novcem, u kojoj su najbrojniji anonimni folisi klase A2.63

Tijekom 11. stoljea, u vrijeme cara Diogena Roma-na, ovdje se nalazilo sjedite bizantske aktivnosti protiv Ugara, koje se od 70-ih godina 11. stoljea premjeta u Ni i Branievo.64 Na ivu prepisku koja se sa Sirmijem odvijala tijekom 11. stoljea upuuju nalazi brojnih peata, iako treba istaknuti da nekoliko njih potjee i iz 10. stoljea.65

Srednjovjekovna obnova ivota na prostoru dana-njeg Beograda (sl. 1/lok. 1) uoena je na irem pro-storu nekadanje singidunumske utvrde.66 Na savskoj padini istraeni su ostaci slavenskog naselja s dvjema fazama ivota, koje se ne naslanjaju izravno jedna na drugu, budui da je spomenuti prostor upotrebljavan i kao nekropola.67 Osim toga, u sjeverozapadnom dijelu Gornjeg grada pronaene su poluukopane trapezoidne kue s peima, ija je osnova bila uokvirena kamenjem (sl. 7/A/1).68 Ve spomenuto ranoslavensko naselje na savskoj je padini, poslije zamiranja, djelomino negirano nekropolom, o kojoj e poslije biti vie rijei. Ubrzo su, tijekom 11. stoljea, ukopane nove kue, od kojih je u jednoj, dimenzija 3,20 x 4,20 m, u jugozapadnom uglu bila kamena pe. U sloju iznad naputene kue pronaen je novac Ivana II. Komnena (1118. 1143.).6961 1982, 124-135.62 Popovi, V. 1978a, 185-188; , 2006, 31.63 Popovi, V. 1978a, 194-195.64 2008, 300-301.65 , 2008, 457-458; 2008,

473-485.66 O poloaju antikog i kasnoantikog utvrenja usporediti:

Popovi, . 1997, s navedenom literaturom; , . 2006, 42-47 s navedenom literaturom.

67 Marjanovi 1973, 9-10; - 1978, 12; M 1988, 126-127.

68 -- 1992, 29-33, 51, . 4.69 Marjanovi 1973, 11, 14-15.

345


A

1 2

34

1

23

4

B

1 2 3 456 7

8

9

10

C

1

2

3

4

123 45-7

89

10

Ulomci keramikeposude

Ulomci keramikeposude

1

2

3

4

56

D

1 2 3 4

5 6

7 8

9

10

123 4 56

7 8

9

10

E1

2

Sl. 6. A-D Ravna; E Pesaa

346


Pregled ranosrednjovjekovne keramike produkcije na prostoru Beogradske tvrave zasniva se na nekoliko zatvorenih cjelina, datiranih novcem Romana I. (931. 944.) ili putem anonimnih folisa grupe A2. Moe se zakljuiti da keramiku produkciju 9. 11. stoljea pr-venstveno ine lonci, za iju je izradu rabljena lokalna glina s primjesama pijeska (sl. 8/A-D). Keramika je raena na sporom, runom kolu, i ukraavana mehaniki, alatkama. Ukraena je ravnim ili valovitim linijama, kao i utiskivanjem noktiju. Kao novost javljaju se i reljefni

znakovi na dnu posude, koji ne predstavljaju peate radionica.70

Na Savskoj padini i dijelu Zapadnog podgraa otkri-vena je i nekropola iz 10.-11. stoljea na redove, s 55 skeletnih ukopa, koja je djelomino negirala slavensko naselje 8.-9. stoljea. Pronaeno je 17 mukih, 1 enska i 17 djejih individua, dok za 14 pokojnika nije bilo mo-gue utvrditi spol. Pokojnici su polagani izravno u rake orijentirane mahom u pravcu jugozapad sjeveroistok, dok su u jednom grobu pronaeni ostaci dasaka. Sahra-njeni su u ispruenom poloaju, s rukama prekrienima na grudima, dok su u pojedinim sluajevima noge bile savijene. Grobni inventar pronaen je samo u 12 grobo-va.71 Neki od nalaza, poput naunice s dvije uplje jagode iz groba X, izmeu kojih su na kariku namotani navoji ice, datirani su u 9.-10. stoljee (sl. 7/A/4).72 Iz groba 41 potjee i srebrna grozdolika naunica (sl. 7/A/2),73 koja se datira od prve polovine 9. do druge polovine 10.

stoljea.74 Od nalaza izvan grobova istie se naunica s granuliranim koljencem, koje se javljaju od sredine 9.

do sredine 11. stoljea,75 iako su najzastupljenije tijekom druge polovine 9. i 10. stoljea.76 U grobovima su ot-kriveni i predmeti osobne pobonosti, kojima pripadaju razliiti tipovi kriolikih privjesaka od bronce, datirani u 10.-11. stoljee.77

Dodatan uvid u obnovu srednjovjekovnog ivota na prostoru Beogradske tvrave (sl. 2/lok. 1) pruaju nalazi novca 10.-11. stoljea. Najstarije bizantski kovovi vezuju se uz Romana I. Lekapena (931. 944.), dok su najbrojniji anonimni folisi grupe A2, kojima pripada 13 komada. Slijedi jedan anonimni folis grupe C, kao i kov

Nikefora III. (1078. 1081.). Iz 11. stoljea potjeu i nalazi ugarskog novca Andrije I. (1046. 1061.) i dva 70 1994, 31, 40-43, 113, sl. 12-15.71 - 1989, 17-21, 42-43.72 - 1989, 22-23, . 9a.73 - 1989, 22-23, 39, . 7, 10.74 Hrub 1955, 230-231.75 Hrub 1955, T. 78/1-2.76 - 1989, 26-27, . 26.77 - 1989, 28-30, 33-34, . 28-30, 52-55.

anonimna kova dinastije Arpadovia (1095. 1161.).78 Osim toga, iz urbane jezgre suvremenog Beograda, s vie lokacija, potjeu nalazi novca Romana I. i Bazilija II.79

O vanosti Beograda u politici Bizanta prema Uga-rima nakon Bazilijevih osvajanja govore i dva nalaza

peata, od kojih je jedan datiran folisom A2 klase, dok se drugi vee uz drugu polovinu 11. ili poetak 12. stoljea.80

Na desnoj obali Velike Morave, na njezinu uu u Dunav (sl. 1/lok. 21; sl. 2/lok. 7), nalazio se antiki Margum, koji je tijekom srednjega vijeka prerastao u episkopalno sjedite Morava.81 Naalost, spomenuti je prostor u velikoj mjeri uniten meandriranjem Velike Morave, tako da su istraivanja obavljena na nekoliko lokacija ukazala na postojanje nekoliko prapovijesnih

slojeva: antikog i kasnoantikog, kao i srednjovje-kovnog horizonta od 10. do 13. stoljea, kojem pripada naselje, kao i nekropola s inhumacijom.82

Budui da su rezultati istraivanja sumarno objav-ljeni ili se nalaze u fazi pripreme za objavu, vrlo bitne podatke o ivotu na ovom prostoru tijekom ranoga srednjeg vijeka pruaju sluajni nalazi novca. Najraniji kov horizonta druge polovine 9. 11. stoljea predstavlja nomizma Bazilija I. (867. 886.), poslije ega slijede kovovi Romana I., Nikifora II., Konstantina VII. Poriro-geneta (913. 959.), Ivana Cimiskog, Bazilija II., kao i srebrni kov ugarskog kralja Andrije I. (1046. 1060.).83 Osim toga, iz trokuta Margum Golubac Petrovac potjee jo gotovo sto primjeraka novca, koji su mahom pojedinani nalazi, izuzimajui ostavu od 6 primjeraka folisa grupe A2,84 kao i ostavu od 14 anonimnih folisa Bazilija II. i Konstantina VIII.85 Pored nalaza novca, kao nepobitno svjedoanstvo intenzivne obnove ivota u 10.-11. stoljeu javljaju se olovni peati, koji svjedoe o prepisci koja se ovdje odvijala.86

S prostora ramske utvrde kao bitan nalaz izdvaja se ostava nomizmi (sl. 2/lok. 9), koje su kovane od vreme-na Bazilija I. (867. 886.), preko Romana I. Lekapena (920. 944.) i Konstantina VII. (913. 959.), dok su dva najmlaa primjerka vezana uz Ivana I. Cimiskog 78 1987, 89-90, 93-94.79 , 2006, 31-32.80 2008, 459-461.81 Gelzer 1893, 52-53; , . 1978, 35 i bilj. 23-26.82 -, , 1950, 143-163; ,

1994, 120-121.83 -, , 1950, 143-160; ,

2006, 31-32; 2007, 205.84 1988, 87.85 , 1997, 133-134.86 2008, 485-488.

347


A

1

2

3

4

B

1

2

3

4 5 6

Sl. 7. A Beograd; B Veliko Gradite

348


(969. 976.), u vrijeme ijih je ratova s Bugarima ostava i pohranjena.87 O vanosti ove utvrde svjedoe, kao i u sluaju Morave, peati 10.-11. stoljea.88

S nalazita Veliko Gradite, antike utvrde Pincum (sl. 1/lok. 36; sl. 2/lok. 12) potjeu dvije ostave pohra-njene u keramike posude, pri emu je u jednoj bio nakit, predan Narodnom muzeju u Poarevcu, a u drugoj osam zlatnika koje su strunjaci ovog muzeja datirali u 10. ili poetak 11. stoljea. Sama ostava novca nije predana muzeju, i u meuvremenu joj se izgubio trag. Ostavu nakita ine etiri para srebrnih naunica (sl. 7/B/2) i dva prstena, od kojih je jedan srebrni, a drugi bronani (sl. 7/B/5-6). Naunice se dijele na dva para grozdo-likih s po jednim koljencem sa strane (sl. 7/B/3), par grozdolikih s po dva koljenca sa strane i na naunice s etiri jagode (sl. 7/B/4). Jedan prsten ima ploasti kruni fasung sa staklenim umetkom, kao i prsten s kupastom

glavom. Posudu u kojoj je bila pohranjena ostava pred-stavlja manji lonac, raen na sporom kolu, koji je bio crveno peen (sl. 7/B/1).89 Na temelju dobro datiranih analogija naunice su datirane u kraj 10. do poetka 11. stoljea.90 Osim toga, ovdje je otkriven i bronani okov maarskog porekla, datiran u 10. stoljee.91

Na lokalitetu ezava, koji se nalazi 18 km nizvod-no od Golubca, nalaze se ostaci antike utvrde (sl. 1/lok. 6), identiicirane kao Castrum Novae.92 Tijekom iskopavanja unutar ranobizantske utvrde otkrivena je srednjovjekovna nekropola s 32 pokojnika koja se na-lazila oko i unutar bazilike iz 6. stoljea. Sahranjivanje je obavljano u jednostavnim rakama, dok su skeleti bili uglavnom isprueni. Neki grobovi imali su rustine konstrukcije, dok je arheoloki materijal pronaen samo u osam grobova.93

Iz groba 5 potjee ogrlica i par naunica od posrebre-nog bakra (sl. 5/D), koje su pojedini autori datirali u 17. stoljee.94 Ogrlicu ine uplje jagode, koje su nanizane po tri jedna na drugu i u tri reda, pri emu je na najniu jagodu ovjeen privjesak bademastog oblika. S druge strane naunice su sastavljene od nanizanih privjesaka, koji su povezani dvostrukom uvijenom icom, koja izlazi 87 , 1997, 132-133; ,

2006, 158, . . 609.88 Nesbitt, Oikonomides 1991, 103, 195-196; 1997,

173.89 , 1974, 125, T. I-II.90 Va 1954, 78; Hrub 1955, 232-233; Kostrzewski 1962, 180;

Trk 1962, 23-25, T. IX-XI; Beloevi 1980, 154-155.91 Bugarski 2008, 92-93, ig. 7.92 1984, 91, 95-102, . 9.93 - 1984, 123, . 1.94 - 1984, 123-125.

kroz kalotasti dodatak. Ovakav tip nakita datira se na

temelju poznatih analogija od 10. do 11. stoljea, iako se na podruju Mediterana javlja i tijekom 13. stoljea.95

Na lokalitetu Pesaa, na uu istoimene rjeice (sl. 1/lok. 22) nalaze se ostaci kule pravokutnog tlocrta iz 3. stoljea, koja je u kasnijem razdoblju dodatno utvrena. Osim toga, pronaena je i srednjovjekovna nekropola na redove sa skeletnim sahranjivanjem. est grobova nalazi se u kuli i oko nje, dok je grupa od pet grobova udaljena od kule oko 15 m prema istoku. Pokojnici ori-jentirani u pravcu zapad istok polagani su oprueni u jednostavne rake s rukama uglavnom prekrienima na karlici ili grudima, dok su u dva sluaja ruke bile ispru-ene. U pojedinim sluajevima uoeni su ostaci neke vrste grobne konstrukcije, od ulomaka opeke i kamena, uglavnom oko glave i sa strane, a rjee kod nogu, dok je u pet grobova ispod glave pokojnika otkrivena manja ploa ili opeka, koje predstavljaju uzglavlje.96

Okomito postavljene opeke kod nogu pokojnika

na strani okrenutoj preminulom imale su urezan kri, a u dva sluaja i natpis. Natpis iznad groba 1, gdje je sahranjena muka osoba, moe se dvojako protumaiti (sl. 6/E/2). Naime, budui da po nekim tumaenjima nat-pis predstavlja kombinaciju irilice i glagoljice, mogao bi se proitati kao do tebe. U suprotnom, ako je itav natpis na glagoljici, predstavljao bi ime pokojnika Fe-dor. Na drugoj je pak opeci mogue proitati tri irilina znaka (sl. 6/E/1), koja se mogu protumaiti kao Mara ili Marija, dok po nekima oni predstavljaju skraenicu od majka Boja. Budui da u grobovima nisu pronaeni pokretni nalazi, na temelju oblih slova glagoljice nekro-pola se datira u 10.-11. stoljee.97

Oko 2 km uzvodno od ua Poreke reke, s lijeve strane ua rjeice Paprenice nalazi se Veliki Gradac (sl. 1/lok. 36; sl. 2/lok. 11), antika Taliata. Po svemu sudei, utvrda je unitena krajem 6. stoljea. ivot je ob-novljen u 10. stoljeu, da bi u 11. stoljeu bila dozidana i jedna polukruna kula (sl. 8/E). 98

Na prostoru antike tvrave pronaeno je naselje s 18 kua razliitih dimenzija, od kojih su ostale uglavnom ouvane samo podnice, dok su zidovi najvjerojatnije bili od drveta i lijepa. Naselje je prema rijeima istraivaa imalo dvije faze, koje je kronoloki teko odvojiti.99 Unutar kua pronaeni su ulomci keramike, pri emu 95 2001, 341-346, . 1-2; 2010, 77-80 s navedenom

literaturom, . 50.96 1984, 171-173, . 1.97 1984, 173-175, . 2-3, T. II/2.98 , . 1981, 17-23, . 9-13.99 , . 1981, 37-39, . 15.

349


A

1

5

2

3

4

6

7

8

9

10

11

B

1

2

3

4

5

6

7

8

9

1011

C

1

2

3

4

5

6

7

8

9

1011

D

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

11

12

E

Sl. 8. A Beogradska tvrava, lonci grupe I; B/1-2, 4-6 lonci grupe II; B/3, 7-11 lonci grupe V; C/4-8 lonci grupe III; C/1-3, 9-11 lonci grupe IV; D ree zastupljeni tipovi lonaca; E - Veliki Gradac, osnova utvrdjenja;

350


Sl. 9. A B - Gamzigrad

A

1

2 3

4

5

6

7

8

9

10

11 12

13

B

1

2

3

4

5

6

7

8

9

1011

12

1314

15 16

17

351


keramiki materijal s kraja 9. i 10. stoljea ine prije sve-ga lonci oker i svijetlosive boje, raeni na runom kolu. Keramika 11. stoljea gotovo je iskljuivo oker boje, iako se susreu i ulomci sive boje. Raena je podjednako na runom i nonom kolu, pri emu su u najveoj mjeri zastupljeni lonci, amforoidne posude, zdjele i vrevi, svi ukraeni eljem.100

Uz ostatke stambene arhitekture pronaeni su i ostaci manje jednobrodne crkve, dimenzija 12,5 x 6,5 m, iji su zidovi bili od kamena vezana malterom, a pod od opeka. Na podu je otkriven bronani pozlaeni novac Bazilija II. koji datira crkvu u prvu polovinu 11. stoljea, dok nalaz ranog kova Manojla I. Komnena na krunitu zida, iz vremena zapune crkve, svjedoi o vremenu prestanka njezine uporabe. Stoga se moe pretpostaviti da je cr-kva graena kad i samo naselje.101 Pored manje crkve, otkrivena je jo jedna, vea, koja je ustvari obnovljena crkva s krstionicom iz 6. stoljea. Nalazi keramike, kao i novac Ladislava I. (1077. 1095.) datiraju crkvu od 10. do 11. stoljea.102 Postojanje dvije crkve, koje su moda u jednom trenutku bile u istovremenoj upotrebi, kao i gradnja kule u 11. stoljeu, govore o tome da su ostaci antike utvrde bili dobro ouvani u ovom razdoblju, te da je utvrda imala znaajnu ulogu, s obzirom na smje-taj u blizini doline Poreke reke koja je vodila prema unutranjosti Balkana.

Po prestanku ivota unutar naselja, oko i iznad vee crkve formirana je nekropola na redove, sa skeletnim

sahranjivanjem. Sahranjivalo se u jednostavne rake, a

pronaeni su i ostaci rustine arhitekture, kao i jedan kenotaf graen lomljenim kamenom vezanim malterom. Pokojnici su se polagali oprueni, dok su im ruke bile prekriene na grudima ili preko karlice. Nekropola se datira u 11.-12. stoljee.103

U Gamzigradu, na prostoru antike palae Felix Romuliana (sl. 1/lok. 7; sl. 2/lok. 3), pronaeni su ostaci srednjovjekovnog naselja i nekropole.104

Naseljima pripadaju kue manjih dimenzija (do 4 x 4 m), od kojih su mahom ostale ouvane podnice od opeka ili nabijene zemlje. Unutar kua nalazile su se kamene pei, dok su zidovi bili graeni od drva ili kamena.105 Kao karakteristian nalaz horizonta 10.-11. stoljea izdvajaju se dvije ostave alata. Prvu, koja je pripadala

100 , . 1981, 47-51, 51-55.101 , . 1981, 41-42.102 , . 1981, 44-46.103 1970, 235-236, 238-239.104 , . 1984a, 142, 144-146; Jo 1997, 501-509;

, . 2010, 208-209; Petkovi 2011, 276-8.105 , . 1984a, 142-144; , . 2010, 203-204,

206-207.

kovau, ine devet pari klijeta i etiri ekia (sl. 9/A), a drugu brojne poljoprivredne alatke i dijelovi konjske opreme (sl. 9/B).106

Opticaj novca u iroj okolini Gamzigrada zapoinje krajem 9. ili poetkom 10. stoljea, o emu govori folis Lava VI. (886. 912.),107 kao i sluajan nalaz solida Konstantina VII. i Romana II.108

ZAKLJUNA RAZMATRANJASvjedoanstva o prvoj fazi ranosrednjovjekovnog

razdoblja u srpskom dijelu Podunavlja krajnje su oskud-na. Rije je prije svega o ostacima manjih naselja, koja se nalaze u neposrednoj blizini kasnoantikih utvrda (sl. 1/lok. 1, 15, 18, 33) ili su podignuta na prostoru koji nije bio upotrebljavan tijekom kasnoantikog razdoblja (sl. 1/lok. 1). Samo je u sluaju ua Slatinske reke utvreno da se ostaci znatno veeg naselja nalaze i unutar utvrde. Meutim, prema rijeima istraivaa, objekti nisu podi-zani unutar postojeih bedema, ve su ih negirali.109 Sve to govori o tome da pridoli stanovnici nisu imali potrebe za fortiikacijama, ili nisu znali iskoristiti prednosti koje su bedemi pruali. O relativno niskom stupnju drutvene organizacije govori i seoski karakter naselja, dok male

poluukopane kue kvadratnog tlocrta, s drvenim zido-vima oblijepljenima lijepom i krovovima na dvije vode pokrivenim drvetom110 svedoe o populaciji skromnih ekonomskih mogunosti. Slina naselja pronaena su i u unutranjosti centralnog Balkana, na lokalitetima Prilipac kod Poege111 i Panjevaki rit kod Jagodine.112

Pokretni nalazi, prije svega ulomci keramike, poput

onih iz Mihajlovca113 ili Vajuge-Peska,114 takoer svjedo-e o siromanoj populaciji, dok je nakit, najee nai-njen od bronce, naen u manjim koliinama.115 Takoer treba istaknuti da iz ovog razdoblja, s lokaliteta Veliko Gradite (sl. 1/lok. 36), antikog Pincuma, potjeu na-lazi, koji su prepoznati kao ranoavarski.116

106 , . 1984a, 155-156, . 125-126; 2003, 73-74, . 33-34.

107 , 2006, 31.108 , 2006, 58, . . 620.109 Jankovi, . 1984, 197-198; Jovanovi, Kora, Jankovi 1986,

385-387.110 1997, 116, 145-147.111 2005.112 1997.113 Jankovi, . 1986, 443-445, ig. 1-2.114 Marjanovi-Vujovi 1986, 188-192, sl. 37-46.115 2007, 366-367, . 2.116 Bugarski 2008, 87 s navedenom literaturom, ig. 2-3.

352


Iako su Slaveni spaljivali svoje pokojnike, u nekim

sluajevima sve do 14. stoljea,117 na podruju suvre-mene Srbije, juno od Save i Dunava, nisu uoene ne-kropole s urnama,118 kakve su nam poznate s teritorija Hrvatske119 ili Bugarske.120 Osim toga, iz ove ranosred-njovjekovne faze zasad su nepoznate i nekropole sa ske-letnim sahranjivanjem. Izuzetak bi mogli predstavljati lokalitet Grocka u blizini Beograda (sl. 1/lok. 10)121 i Kolari (sl. 1/lok. 12),122 nedaleko od Smedereva, odakle prema rijeima autora potjee nakit iz 8.-9. stoljea, ot-kriven u grobovima. Kako ne raspolaemo ilustrativnim prilozima, ovu tvrdnju treba uzeti s rezervom.

Povijesni podaci vezani uz ovo razdoblje takoer su oskudni. Najranija svjedoanstva govore o naseljavanju Srba i Hrvata na Balkan poetkom 7. stoljea te o nji-hovu pokrtavanju.123 Kasnija svjedoanstva potjeu iz druge etvrtine 9. stoljea, kada dolazi do sukoba Srba i Bugara, koji su dotad ivjeli u miru.124 Do sukoba je dolo u razdoblju izmeu 836. i 852. godine, s tim to pojedini autori smatraju da razlog za izbijanje sukoba lei u politikim potezima cara Teoila (829. 842.), koji je protiv Presijama (836. 852.) pokrenuo srpskog kneza Vlastimira.125 U srpskom dijelu Podunavlja na tri je lokaliteta pronaen Teoilov novac (sl. 2/lok. 4, 6-7),126 to predstavlja poetak ponovne cirkulacije bizantskih kovova na ovom prostoru.

Nedugo zatim dolo je do novog rata izmeu Srba, koje su vodili Vlastimirovi sinovi, i Bugara, pod vodstvom

Mihajla Borisa, u razdoblju izmeu 852. i 867. godine. Sukob je i ovaj put zavren pobjedom Srba, koji su zaro-bili Vladimira, sina bugarskog kneza. Ubrzo je sklopljen mir, a Srbi su zarobljenika ispratili do granice Rasa.127

Kao to se moe vidjeti, povijesni izvori ne svjedoe o dogaajima u Podunavlju. Iz raspoloivih podata-ka moe se zakljuiti da su Srbi jo uvijek daleko od podunavskih oblasti, dok Bugari tek pokuavaju uspo-staviti prevlast nad centralnim Balkanom.128 U svjetlu

117 1954, 63-65, 188-192, 37-46.118 pehar 2010a, 216.119 Petrinec 2009, 13-14.120 Fiedler 1992.121 -- 1977, 81-82.122 -- 1984, 13; Jankovi, Jankovi 1990, 95.123 DAI: 31, 32.124 DAI: 32.125 1927, I/2, 344-346.126 Popovi, V. 1978a, 185-188; , 2006, 31-32.127 DAI: 32. Jo uvijek ostaje nejasno predstavlja li oblast Rasa, ili

sam Ras, granicu srpske drave, iji se teritorij nalazilo zapadno.128 O bugarsko-srpskim odnosima u srednjem Podunavlju tijekom

prve polovine 9. stoljea, kao i o zonama koje zaposjedaju slavenska plemena usporediti: Komatina 2010.

tih podataka, nositelje ostataka materijalne kulture od

7. do sredine 9. stoljea, koji su pronaeni u oblasti Podunavlja, treba najvjerojatnije traiti u pripadnicima slavenskih plemena koji su preli Dunav u prvom valu nakon sloma limesa poetkom 7. stoljea.

U drugoj polovini 9. i tijekom 10. stoljea i dalje dominiraju seoska naselja, koja se jo uvijek nalaze u blizini kasnoantikih utvrda. Tako su u Kostolu (sl. 1/lok. 14) istraene pravokutne poluukopane kue s drvenim zidovima, koje su imale pod od nabijene zemlje, kao i kamene pei koje su se nalazile u uglu. Ostaci materijalne kulture i dalje su krajnje siromani, iako se u keramikom materijalu 10. stoljea susreu i bizantski importi.129

Nemirna vremena, koja su uslijedila krajem 10. i

poetkom 11. stoljea, dovela su do pohranjivanja niza ostava. Tako s ovog lokaliteta potjee nekoliko ostava, koje se prije svega sastoje od razliitih poljoprivrednih alatki, ali i bronanih kadionica, bronanih okova za knji-gu te bronanog bokala s natpisom na grkom jeziku, koji se prevodi kao Glas Gospodnji nad vodama uskrsnua.130

Uvid u funerarnu praksu tijekom 9. i 10. stoljea pru-a nekropola sa skeletnim sahranjivanjem, otkrivena na lokalitetu Ravna-Slog, u blizini antike utvrde Timacum Minus (sl. 1/lok. 26), datirane od kraja 9. do 11. stoljea. Kao glavna osobina istie se prisutnost keramikih posu-da u 22% grobova, od kojih su neke ritualno lomljene.131 Slina pojava pronaena je na podruju sela Zveka (sl. 1/lok. 40), gdje je u djejem grobu kao prilog prona-en keramiki lonac manjih dimenzija, crveno-sive boje, ukraen horizontalno urezanim paralelnim linijama, datiran u 9.-10. stoljee.132 Zanimljivo je napomenuti da najvei dio keramikih posuda s lokaliteta Ravna-Slog po obliku odgovara nalazima s podruja Bugarske iz srednjeg i donjeg Podunavlja. Poganski rituali kod ske-letnog sahranjivanja uoeni su i na podruju Hrvatske133 i Bugarske.134 Ovakvo sahranjivanje najbolje svjedoi o dugotrajnom procesu kristijanizacije, kao i postupnom

prelasku s poganske na kransku funerarnu praksu.Postupno premjetanje naselja iz neposredne blizine

kasnoantikih utvrda u prostor branjen bedemima, kao i otkrie ne tako uobiajenih ostataka materijalne kulture u Kostolu (sl. 1/lok. 14), poput okova knjiga ili kadionice, 129 , 1980, 23, . 27-28; , ,

- 1984, 44-46, . 28.130 , 1987, 81, sl. 12-16, plan 1; -

1987, 118, . 3; T. I/6.131 Jovanovi, Vuksan 2005, 233-235, 238-241, Plan 7.132 Todorovi 1966, 62-63, T. X/8; -- 1977,

82.133 Petrinec 2009, 271, 278-279.134 1976, . 1, 435-437.

353


mogli bi govoriti o populaciji koja je posjedovala odreen stupanj organizacije. Ostaje otvoreno pitanje je li rije o Branievcima (Moravcima), ili Timoanima, za koje iz povijesnih izvora znamo da su posjedovali odreeni stupanj drutvene i dravne organizacije.135 Takoer, ne treba iskljuiti ni mogunost da su bitnu ulogu u uspo-stavljanju organizacije ovih slavenskih plemena imali

upravo Bugari, koji tijekom druge polovine 9. i prve

etvrtine 10. stoljea biljee znaajnu ekspanziju. Ipak, treba napomenuti da pokretni nalazi bugarskoga kultur-nog kruga nisu uoeni u srpskom dijelu Podunavlja, uz iznimku keramikog materijala iz nekropole Ravna-Slog.

Tijekom 10. i 11. stoljea dolazi do intenzivnijeg zaposjedanja podunavskog prostora, to je svakako u vezi s daljnjim jaanjem Bugarske, osobito u vrijeme Samuila, ali jo vie s osvajanjima Bazilija II., pod ijom vlau Bizant ponovo uspostavlja granice na Dunavu, dok je zaposjednut i nekadanji Sirmij. U ovom razdo-blju stanovnitvo se postupno naseljava unutar antikih i kasnoantikih fortiikacija, kao to je sluaj s Mavan-skom Mitrovicom, Velikim Gradcem i Gamzigradom, pri emu je na Velikom Gradcu, prema rijeima istrai-vaa, tijekom 10.-11. stoljea podignuta jedna kula.136 Iako dolazi do naseljavanja unutar prostora zatienog bedemima, izgled stanita ne mijenja se bitno, tako da i dalje dominiraju jednostavne pravokutne poluukopane

kue s drvenim zidovima i peima.Brojni sukobi, koji su obiljeili kraj 10. i poetak

11. stoljea, uvjetovali su i pohranjivanje ostava novca (sl. 2), koje su pronaene na razliitim lokalitetima, kao i raznovrsnog pokretnog materijala, poput nakita u

Boljetinu137 i Velikom Graditu,138 odnosno dviju ostava alata u Gamzigradu.139

Tijekom druge faze ranosrednjovjekovnog razdoblja dolazi i do ponovnog uspostavljanja crkvene organiza-cije, na to upuuju i pisana svjedoanstva, koja govore o Slavenu koji je 878. godine bio episkop Beograda.140 S druge strane, arheoloki su potvreni ostaci kamenih crkava u Mavanskoj Mitrovici, Velikom Gradcu i Gam-zigradu, koji su datirani u kraj 10. ili 11. stoljee. I dok je postojanje crkve s vie graevinskih faza u Mavanskoj Mitrovici povezano s postojanjem episkopalnog sjedita 135 Annales Einhardi 6; 1978, 20-21 s navedenom

literaturom.

136 , . 1981, 17-23.137 - 1970, 83; - 1986, 9,

T. II-III.138 , 1974, 125, T. I-II.139 , . 1984, 155-156, . 125-126; 2003, 73-74,

. 33-34.140 , . 1978, 33.

u Sirmiju, ostaci crkvene arhitekture s preostala dva lo-kaliteta upuuju na uspostavljanje crkvene organizacije i u mjestima koja, sudei prema za sad raspoloivim podacima, nisu bila episkopalni centri.

Postupno prihvaanje kranstva moe se pratiti i preko pogrebnog rituala, budui da se od sredine 11. sto-ljea prakticira samo skeletno sahranjivanje, bez grobnih priloga. Kao speciini nalazi unutar grobova javljaju se do tad nepoznati predmeti osobne pobonosti,141 poput bronanih enkolpiona s natpisom na grkom jeziku, koji potjeu s lokaliteta Ravna na Dunavu (sl. 1/lok. 25).142 Iz ovog razdoblja potjee i nekropola na lokalitetu Pesaa (sl. 1/lok. 22), u kojoj su pronaene okomito postavljene opeke kod nogu pokojnika s natpisom na pismu koje je,

sudei prema tumaenjima autora, kombinacija irilice i glagoljice.143 Ipak, ak ni u neposrednoj blizini episkop-skih sjedita nije dolo do potpunog naputanja poganskih obiaja. Tako je u Mavanskoj Mitrovici, u grobu 226, bila sahranjena pokojnica, koja je istovremeno nosila bronani enkolpion, ali i amulet od ivotinjskog zuba (sl. 5/C/3).144

O sve intenzivnijoj okupaciji podunavskog prostora

svjedoe i nalazi novca, ija se cirkulacija od druge polo-vine 9. stoljea postupno poveava, da bi svoj maksimum doivjela za vrijeme Bazilija II., tj. za vrijeme njegovih osvajanja tijekom prve etvrtine 11. stoljea. Nakon toga se optjecaj novca polako smanjuje, da bi tek od vladavine Alekseja Komnena ponovno poeo znaajnije cirkulirati. Bronani kovovi pronaeni du Dunava u zoni izmeu Mavanske Mitrovice i Velikog Gradca prije svega pri-padaju Baziliju II. i Konstantinu VIII., dok se na prostoru

izmeu Prahova i Nia javljaju u veoj mjeri i kovovi koji se vezuju uz drugu i treu etvrtinu 11. stoljea. Zlatni i srebrni kovovi pak u veoj mjeri na Balkan stiu tek od kraja 10. i poetka 11. stoljea, budui da se tijekom 10. stoljea prakticira robna razmjena (u ovcama i kravama). Od ove prakse nije odustao ni Bazilije II. nakon svojih

osvajanja, tako da je praksa plaanja poreza u novcu uve-dena tek poslije. Kao i kod bronanih kovova, i zlatni je novac najbrojniji na podruju oko Mavanske Mitrovice i Beograda, gdje su se kraj episkopskih sjedita najvjero-jatnije nalazili i administrativni centri.145

Usporedo s ponovnim uspostavljanjem protoka

novca, kao potvrda obnove bizantske vlasti na Balka-nu javljaju se i nalazi olovnih peata, koji svjedoe o 141 Na prostoru obuhvaenom ovim radom konstatirano je svega

pet nekropola s kojih potjeu predmeti osobne pobonosti. Usporediti: pehar 2010a, ig. 2.

142 - 1984, 254-255.143 1984, 173-175144 Ercegovi-Pavlovi 1980, 22, tombe 226, Pl. XXI/tombe 226.145 1993, 79-80; Radi 2010, 201-203.

354


ponovnom uspostavljanju centralne vlasti. Najvei broj pronaenih primjeraka potjee iz Mavanske Mitrovice, Beograda, Morave i Velikog Gradita (sl. 2), u kojima su se oito nalazila uporita bizantske vlasti u srpskom Podunavlju od kraja 10. stoljea.

Raspoloivi pisani podaci i ostaci materijalne kul-ture samo donekle osvjetljavaju procese reokupacije

Podunavlja nakon sloma limesa poetkom 7. stoljea. Osobito su oskudni podaci od 7. do 9. stoljea, dok je broj raspoloivih informacija za 10. i 11. stoljee znatno vei. Ovaj pregled ranosrednjovjekovnih nalazita u srpskom dijelu Podunavlja ni u kom sluaju ne prua konane odgovore. Njegov je primarni cilj predoiti presjek raspoloivih podataka, kao i uputiti na posto-jee probleme i nedoumice, koje tek trebaju rasvijetliti budua arheoloka istraivanja.

IZVORI

DAI

Constantine Porphyrogenitus De administrando impe-rio, ed. Gy. Moravcsik, prijevod s engleskog R. J. H. Jenkins, Budapest 1949.Annales Einhardi

Annales Einhardi a. 741-829, u: Monumenta Germania Historica, Scriptores I, ed. G. H. Pertz, Hannoverae 1819, 124-218.Ioannis Scylitzae

Georgius Cedrenus Ioannis Scylitzae ope ab I. Bekkero suppletus et emandatus II, Bonnae 1839.Theoph. Cont.

Theophanes Continuatus, ed. I. Bekkerus, Bonnae 1838.

LITERATURA

A 1990A. . A, M K , M , T, I, 1990, 3-86. 1983 , . . , 1983.

, 2005. , . , , 38-39 (53-54) (2002-2003), 2005, 331-390.-- 1977. --, , 1977.-- 1984. --, VIII-XVIII , 1984.-- 1992. --, II, XXXIX, 1992, 29-56.Beloevi 1980J. Beloevi, Materijalna kultura Hrvata od VII do IX veka, Zagreb 1980. 1994. , , 1994. 2010. , . , 2010.Bugarski 2008

I. Bugarski, Early Medieval inds from Veliko Gradite and the apperance of Late Avar Belt elements along the Southern bank of the Middle Danube, Archaeologia Bulgarica XII, Soia 2005, 87-95. 2007. , () 2004. , 1, 2007, 197-206.Dostl 1966

B. Dostl, Das Vordringen der grossmhrischen ma-teriellen Kultur in Nachbarlnder, Magna Moravia, Praha 1966.- 1970. -, - , XX, 1970, 83-95.

355


Ercegovi-Pavlovi 1980C. Ercegovi-Pavlovi, Les ncropoles romaines et mdivales de Mavanska Mitrovica, Sirmium XII, Beograd 1980.- 1984. -, , , XXXIII-XXXIV, 1984, 253-258.- 1986. -, , 1986.Ercegovi-Pavlovi, Mini 1986S. Ercegovi-Pavlovi, D. Mini, Site d`habitation medi-eval a Velesnica, Fouilles de 1981, y: III, . . , 1986, 289-301. 1968. , , 11, 1968, 55-65.Fiedler 1992

U. Fiedler, Studien zu Grberfeldern des 6. bis 9. Jahr-hunderts an der unteren Donau 1-2, Bonn 1992., 1980. , . , . 1979, , : I, . . , 1980, 7-25., 1987. , . , Castrum Pontes. 1981. 1982. , : IV, . . , 1980, 71-116., , - 1984. , . , . -, Castrum Pontes. 1980. , : II, . . , 1984, 25-54.Gelzer 1893

H. Gelzer, Ungedruckte und wenig bekannte Bistmer-verzeichnisse der orientalische Kirche II, Byzantinische Zeitschrift II, Weisbaden 1893, 22-72.

Hrub 1955

V. Hrub, Star Mesto, Praha 1955. 1987. , , 10, 1987, 88-110. 1988. , (491-1092) , 11, 1988, 87-97. 1993. , XI , 16, 1993, 79-90., 1997. , . , , 20, 1997, 131-144., . 1984. , . 1980. , : II, . . , 1984, 197-198., . 1984a. , , : , . . , . , . , 1984, 142-160.Jankovi, . 1986. Jankovi, Le site d`inhabitation medieval. Kula pres du village Mihajlovac, : III, . . , 1986, 443-446., . 2010. , , : Felix Romuliana , . . , 2010, 201-212.Jankovi, ., Jankovi, M. 1990. Jankovi, M. Jankovi, Sloveni u jugoslovenskom Podunavlju, Beograd 1990., . 1981. , X-XI , 1983.

356


Jelovina 1976

D. Jelovina, Starohrvatske nekropole, Split 1976., 1994. , . , 1989. 1990, XXVI, 1994, 107-122.Jovanovi, Kora, Jankovi 1986A. Jovanovi, M. Kora, . Jankovi, L`embouchure de la riviere Slatinska reka, : III, . . , 1986, 378-400. 1997. , , : , . . , 1997, 501-509.Jovanovi, Vuksan 2005S. Jovanovi, M. Vuksan, Medieval necropolis, u: Ro-man and Medieval necropolis in Ravna near Knjaevac, ed. M. Vasi, Belgrade 2005, 175-275.Komatina 2010P. Komatina, The Slavs of the Mid-Danube Basin and the Bulgarian expansion in the irst half of the 9th Cen-tury, 41, 2010, 55-80.Kostrzevski 1962J. Kostrzevski, O pochodzeniu polskich ozdb srebrnych, Slavia Antiqua IX, Praha 1962, 139-211. 1978. , , XXV, 1978, 17-24. 1996. , , 35, 1996, 155-173. 1997. , 1018. , 36, 1997, 31-42. 2008. , II, : . , , . . , 2008, 473-501.

, 2008. , . , , : . , , . . , 2008, 455-472. 1992. , , 1992.-, , 1950. -, . , . , . 1947. , I, 1950, 143-164.Marjanovi 1973G. Marjanovi, Slavic Belgrade, Balcanoslavica 2, Pri-lep-Beograd 1973, 9-15. 1988. , , : , , . . , 1988, 124-134.- 1978. -, , XXV, 1978, 7-14.- 1984. -, , , XXXIII-XXXIV, 1984, 123-126.- 1985. -, IX-X , 2, 1985, 192-196.- 1987. -, , : IV, . . , 1980, 117-119.- 1989. -, , XXXVI, 1989, 17-44.

357


1997. , , 1997. 1970. , , XX, 1970, 233-247.Mini 1980D. Mini, Le site d`habitation de Mavanska Mitrovica, Sirmium XI, Beograd 1980. 1984. , , , XXXIII-XXXIV, 1984, 171-149. 2001. , , XVII/1, 341-348., 1974. , . , , XXIII, 1974, 126-129. 1982. , . , 1982. 1996. , , 1996.Nesbitt, Oikonomides 1991Catalogue of Byzantine seals at Dumbarton Oaks and in the Fogg museum of art I, eds. J. Nesbitt, N. Oikono-mides, Washington 1991. 1954. , , 1954.Petrinec 2009M. Petrinec, Groblja od 8. do 11. stoljea na podruju ranosrednjovjekovne hrvatske drave, Split 2009.Petkovi 2011S. Petkovi, Late Roman Romuliana and Mediae-val Gamzigrad from the end of 4th to 11th Centuries AD, u: Keszhtely-Fenkpuszta im kontext sptantiker kontinuittsforschung zwishen Noricun und Moesia,

Castellum Pannonicum Pelsonense, vol. 2, ed. O. He-inrich-Tamska, Budapest-Leipzig-Keszhtely-Rahden/Westf. 2011, 267-282. 1997. , VII , 36, 1997, 173-199. 1998. , , 1998.Popovi, M. 1997M. Popovi, Antiki Singidunum: Dosadanja otkria i mogunosti daljih istraivanja, Singidunum 1, Beograd 1997, 1-18., M. 2006. , , 2006., . 1975. , , XXIV-XXV, 1975, 265-268., . 1978. , IX XI , XXV, 1978, 33-40.Popovi, V. 1978aV. Popovi, Cataloque des monnaies byzantines du Mu-se de Srem, in: Sirmium VIII. tudes de numismatique danubienne. Trsors, lingots, imitations, monnaies de fouilles IVe au XIIe sicle, ed. V. Kondi, Rome-Belgrade 1978, 181-195.Popovi, V. 1980V. Popovi, Predgovor, in: Les ncropoles romaines et mdivales de Mavanska Mitrovica, Sirmium XII, Beograd 1980, V-VI.Popovi, Mrkobrad 1986P. Popovi, D. Mrkobrad, Prospection par sondage de la localite Ljubievac - Obala, u: III, . . , 1984, 308-328.Radi 2010V. Radi, The circulation of Byzantine gold and silver coinage in the central Balkans at the end of the 10th and during the 11th Century, 28, 2010, 201-213.

358


, 2006. , . , , 2006. 2005. , , 21, 2005, 327-342. 1995. , I. , 1995. 2007. , , 23, 2007, 363-390.pehar 2010

P. pehar, Materijalna kultura iz ranovizantijskih utvr-enja u erdapu, Beograd 2010.pehar 2010a

P. pehar, By their fruit you will recognize them - Chri-stianization of the Serbia in Middle Ages, Funeralia Lednickie 12, eds. W. Dzieduszycki, J. Wrzesiski, Pozna 2010, 203-220. 1966. , e. , 8, 1966, 60-63.Trk 1962

G. Trk, Die bewohner von Halimba im X und XI Ja-hrhundert, Budapest 1962. 1997. , , , VII-X , 9, 1997, 207-210Vagalinski 1994L. Vagalinski, Zur Frage der ethnischen Herkunft der spten Strahlebibeln (Finger- oder Bgelibeln) aus dem DonauKarpatenBecken (M. 6. 7. Jh.), Zeitschrift fr Archologie 28, Berlin 1994, 261-305.

Va 1954Z. Va, Madai a Slovan ve svtle archeologickch nlez X-XII stolet, Slovensk archeologia II, Praha 1954, 51-93. 1984. , Castrum Novae, XXXIII-XXXIV, 1984, 91-122.Vida, Vlling 2000T. Vida, T. Vlling, Das slawische Brandgrberfeld von Olympia, Rahden/Westf 2000.Vinski 1958Z. Vinski, O nalazima 6. i 7. stoljea u Jugoslaviji sa posebnim osvrtom na ostavtinu iz vremena prvog avarskog kaganata, Opuscula Archaeologica 3, Zagreb 1958, 3-57. 1976. , ( VI-IX . ), 1976.Welt von Byzanz 2004

Die Welt von Byzanz europas stliches Erbe. Glanz, Krisen und Fortleben einen tausendjhringen Kultur, ed. L. Wamser, Mnchen 2004.Werner 1950

J. Werner, Slawische Bgelibeln des 7. Jahrhunderts, u: Reinecke Festschrift, eds. G. Behrens, J. Werner, Mainz 1950, 150-172.Werner 1986

J. Werner, Der Shatzfund von Vrap in Albanien, Wien 1986. 1927. . , I, 1-2, 1927. 2003. , Felix Romuliana - 50 , 2003. 2004. , ( ), 2004.

359


Summary

Serbian Podunavlje in the early Middle Ages

Key words: Serbian Podunavlje, early Middle Ages, settlements, necropolises, church organisation

The collapse of Byzantine power in this area at the beginning of the 7th century marked the start of a new era in the central Balkans during which many changes occurred. The abandoned borders, as well as the non-existence of a single system of defence enabled the Slavs to permanently settle in the Balkans. This work examines sites situated on the right bank of the Danube from Bel-grade to the Timok estuary, as well as in the hinterland of this part of Podunavlje. Locations on the right bank of the Sava in Serbian Posavina are also included.

Chronologically, this period covers a span of almost four centuries which can perhaps be split into two basic phases divided by the Christianisation of the newly ar-rived tribes, which occurred during the third quarter of the 9th century. Although Christianisation was a long process, and not a single event, the conversion of the

ruling class of the pagan peoples opened the door to the

stronger inluence of Byzantium on the Balkan penin-sula. Thus early medieval sites of the irst phase date from the 7th to the irst half of the 9th century, while the second phase lasted from the middle of the 9th to the end

of the 11th century.The archaeological evidence from the irst phase of

the early medieval period in the Serbian part of Podu-navlje is very modest. It mainly comprises the remains of small settlements raised in the immediate vicinity of late-Antiquity forts or in places which were not used during late Antiquity. Remains of a larger settlement on the estuary of the river Slatinska is the only known case where the settlement is partially located within the for-tiications. As buildings were not constructed inside the existing walls, this would suggest that the newly arrived inhabitants did not need or did not know how to exploit the advantages offered by the walls. The rural nature of the settlements also indicates the relatively low level of organisation with simple, partially dug-in houses. Similar settlements have also been found in the interior of the central Balkans, in the locations of Prilipac near

Poega and Panjevaki Rit near Jagodina. Portable items, mostly fragments of ceramics, also indicate a poor popu-lation, while jewellery, most frequently made of bronze,

appears only sporadically. It should be emphasised that inds established as early Avar in the locality of Veliko Gradite also originate from this period.

Although the Slavs cremated their dead, in some

cases all the way up to the 14th century, no necropolises with urns have been found in the area of todays Serbia, and there are currently no known necropolises with skeletal burials from the early medieval phase. Excep-tions could be the locations of Grocka near Belgrade and Kolari not far from Smederevo.

Historical data for this period is also sparse. The earliest data mentions the migrations of Serbs and Croats to the Balkans at the beginning of the 7th century and their conversion to Christianity, while later evidence originates from the second quarter of the 9th century when the conlicts between the Serbs and Bulgarians began. In the Serbian part of Podunavlje coinage of Em-peror Theophilos has been discovered in three locations representing the beginning of the renewed circulation of Byzantine currency in this area. A new war broke out between the Serbs and Bulgarians in the period between 852 and 867 which this time ended in a Serbian victory and the capture of Vladimir, son of the Bulgarian duke,

after which peace was established.From all of the above it appears that the Serbs were

still far from the Podunavlje region in the 9th century while the Bulgarians were just attempting to establish their authority over the central Balkans, and the material culture in the period from the 7th to the mid-9th century in this area should probably be connected with the Slavic tribes who crossed the Danube in the irst wave at the beginning of the 7th century.

In the second half of the 9th and during the 10th century, rural settlements continued to be predominantly built near late-Antiquity forts. For example, rectangular, partially dug-in houses with wooden walls, rammed-earth loors and stone hearths in the corners have been excavated in Kostol. The remains of material culture are still extremely poor, although Byzantine imports are also to be found in the ceramic material of the 10th century. The troubled times at the end of the 10th century led to the burial of a series

360


of caches such as several caches found in Kostol, mainly containing various agricultural tools, but also bronze censers, bronze book mounts, and a bronze jug with an inscription of Christian content in Greek.

An insight into funeral practice in the 9th and 10th

centuries is offered by necropolises with skeletal buri-als at the location of Ravna-Slog. Their main charac-teristic is the presence of ceramic ware in 22% of the graves, sometimes ritually smashed. A similar situation has been established within the village boundaries of Zveka, where a small ceramic pot of reddish-brown colour, decorated with horizontally engraved parallel lines and dated to the 9th or 10th century was found in a childs grave. It is interesting that the most ceramic pots from the locality of Ravna-Slog correspond in shape to inds from central and lower Podunavlje. The presence of pagan rituals in skeletal burials has also been estab-lished in Croatia and Bulgaria. Such burials illustrate the long-lasting process of Christianisation and the gradual transfer to Christian funeral practice.

The relocation of settlements from the direct vicinity of late-Antiquity fortiications into the area defended by the walls, as well as the discovery of unusual remains of material culture in Kostol, could indicate a population

which possessed a certain level of organisation. The question remains whether these were the Branievci tribe (Moravians) or the Timoani tribe. We should not exclude the possibility that the Bulgarians, who enjoyed signiicant expansion during the second half of the 9th and irst quarter of the 10th century, had an important role in the organisation of these Slavic tribes. However, it should be mentioned that portable inds of the Bulgar-ian cultural circle have not been found in locations in the Serbian part of Podunavlje, with the exception of ceramic material from the necropolis of Ravna-Slog.

During the 10th and 11th centuries the Podunavlje

area was more intensely occupied, which is certainly connected with the further strengthening of Bulgaria, but even more with the conquests of Basil II, under whose rule Byzantium re-established its borders on the Danube. In this period the population gradually moved inside the earlier fortiications, but despite this the appearance of their homes did not change signiicantly. Simple rectan-gular houses with wooden walls and hearths continued to be partially dug in. Numerous conlicts at the end of the 10th and beginning of the 11th century also resulted in the burial of caches of money and various potable mate-rial, such as jewellery, in Boljetin and Veliko Gradite, as well as two caches of tools in Gamzigrad.

The church organisation was re-established during the second phase of the early medieval period, as wit-nessed by written sources mentioning a certain Slav who was Bishop of Belgrade in 878. Archaeologists have also conirmed the remains of stone churches in Mavanska Mitrovica, Veliki Gradac and Gamzigrad, dated to the end of the 10th and the 11th century. While the existence of the church in Mavanska Mitrovica is connected to the existence of the episcopal seat in Sirmium, the remains of church architecture in the other two locations suggest that church organisation was also established in places which, it appears, were not episcopal centres.

The gradual acceptance of Christianity can also be followed through burial rituals, as from the mid-11th century only skeletal burial without grave goods was practised. Speciic inds within the graves include previ-ously unknown objects of personal piety, such as bronze encolpia with inscriptions in Greek from the location of Ravna on the Danube. The necropolis in Pesaa also originates from this period, where bricks have been found by the legs of the deceased with inscriptions in a script which is a combination of Cyrillic and Glago-lithic. However, pagan customs were not completely abandoned, even in the immediate vicinity of episcopal centres. For example, in Mavanska Mitrovica, in grave 226, a woman was buried wearing a bronze encolpion as well as a bears tooth as an amulet.

Finds of coins also provide evidence of the ever more

intensive settlement of the Podunavlje area, increasing

in circulation from the second half of the 9th century to reach its peak during the reign of Basil II. After this,

the circulation of money slowly reduces and was only signiicantly re-established during the rule of Alexios Komnenos. Bronze coinage found along the length of the

Danube is mainly ascribed to Basil II and Constantine VIII, while coinage from the second and third quarters of the 11th century also appears in the area between Prahovo and Ni. Gold and silver coinage appears in the Balkans in greater quantities only from the end of the 10th and beginning of the 11th century, as exchange of goods was still present during the 10th century. Basil II did not stop this practice after his conquest and payment of taxes in money was only introduced later. As with bronze coin-age, gold coins are most numerous in the areas around

Mavanska Mitrovica and Belgrade, which apart from being episcopal seats were probably also administrative centres. This is conirmed by inds of lead seals, found in the greatest quantities in Mavanska Mitrovica, Bel-grade, Morava and Veliko Gradite.

Documents

Srpsko Podunavlje u Ranom Srednjem Vijeku