5/24/2018 Hume Samoubojstvo

1/8

1

O samoubojstvu

David Hume (1711-1776)

Znaajna prednost koja proizlazi iz filozofije sastoji se u nadmonomprotuotrovu to ga ona nudi protiv praznovjerja i lane religije. Svi sudrugi lijekovi protiv te kune bolesti uzaludni ili barem nesigurni.Jednostavan zdrav razum i svjetovna praksa koji sami zadovoljavajuveinu ivotnih svrha tu se pokazuju neuinkoviti: povijest nam, kao isvakodnevno iskustvo, nudi sluajeve ljudi obdarenih najveimsposobnostima za poslove i zanimanja, koji su cijeli ivot uali u ropstvunajveeg praznovjerja. ak i vedrina i dobrostivost udi koje ubrizgujumelem u svaku drugu ranu ne nude nikakav lijek protiv tako snanogotrova; kao to moemo posebice opaziti kod ljepeg spola koji, premdaobino posjeduje te bogate darove prirode, osjea da su mu mnoge njegoveradosti unitene tim dosadnim nametljivcem. Kad, meutim, pouzdanafilozofija jednom stekne vlast nad umom, praznovjerje se uinkovitoodstranjuje, i moe se rei da je njena pobjeda nad tim neprijateljempotpunija nego nad veinom poroka i nesavrenosti svojstvenih ljudskojnaravi. Ljubav ili ljutnja, ambicija ili krtost, korijene se u udi isklonostima koje i najpouzdaniji razbor jedva da je ikad sposoban upotpunosti ispraviti. No kako je praznovjerje utemeljeno na pogrenommnijenju, ono mora odmah nestati im istinita filozofija udahne valjanijimosjeajima vie moi. Natjecanje je tu slinije onom izmeu bolesti i lijeka: inita ne moe sprijeiti uinkovitost drugog osim ukoliko je laan iizvjetaen.

Suvino je na ovom mjestu veliati zasluge filozofije, izlaui opakusklonost tog poroka od kojeg ona lijei ljudski um. Praznovjeran je ovjek,kae Tulije, bijedan u svakom inu, u svakoj ivotnoj zgodi. ak i spavanje,

koje ukida sve druge brige nevoljnih smrtnika, njemu donosi predmetnovog straha, dok ispituje svoje snove i nalazi u tim nonim vienjimaproricanje buduih nesrea. Mogao bih dodati da, premda samo smrt moestaviti konanu toku na njegovu bijedu, on se ne usuuje utei tompribjeitu, ve dalje produuje svoje bijedno postojanje iz pukog straha dane uvrijedi svog stvoritelja, koristei mo kojom ga je to dobrohotno bieobdarilo.Taj okrutni neprijatelj otima nam darove Boga i Prirode, i unato

Izvornik: David Hume, Of Suicide(1755). Tekst hrvatskog prijevoda Vande Boievi preuzet

je iz Vanda Boievi, Filozofija britanskog empirizma, kolska knjiga, Zagreb 1996, str. 453-461.

5/24/2018 Hume Samoubojstvo

2/8

2

tome to bi nas samo jedan korak uklonio iz te oblasti boli i tuge, njegovalukavstva nas i dalje prikivaju uz omrznuti bitak, koji je postao jadan

uglavnom zahvaljujui njegovom doprinosu.Oni koje su ivotne nevolje navele na nunost pribjegavanja tom

sudbonosnom lijeku primijetili su da e se, ukoliko im neblagovremenabriga njihovih prijatelja uskrati tu vrstu smrti koju su si pripravili, rijetkokad odvaiti na bilo koju drugu, niti e sakupiti toliko odlunosti drugiputa koliko je potrebno da ispune svoje namjere. Naa je strava pred smrutako velika da kad nam se smrt prikae u bilo kojem drugom obliku, osimu onom s kojim je ovjek uspio pomiriti svoju uobrazilju, ona poprima noveuase i nadvladava njegovu nejaku hrabrost. No kad se prijetnjepraznovjerja udrue s tom prirodnom straljivosti, nije udo da to ljudimau potpunosti uskrauje svu mo nad njihovim ivotima; budui da tajneljudski tiranin od nas odvlai ak i brojne ugode i uitke kojima nasprivlai jaka naklonost. Pokuajmo stoga ovdje povratiti ljudima njihovuprirodnu slobodu ispitujui sve uobiajene argumente protivsamoubojstva, pokazujui da taj in moe biti osloboen svakog nametanjakrivnje ili odgovornosti, to je u skladu s osjeajima svih antikih filozofa.

Ako je samoubojstvo krivino, ono je nuno krenje nae dunostibilo prema Bogu, naem blinjem ili nama samima.

Da bismo dokazali da samoubojstvo ne predstavlja krenje naedunosti prema Bogu, moda e nam biti dovoljna sljedea razmatranja.Kako bi upravljao materijalnim svijetom svemoni je Stvoritelj ustanovioope i nepromjenjive zakone po kojima se sva tijela, od najvee planete donajmanje estice materije, zadravaju unutar svojeg vlastitog djelokruga ifunkcije. Kako bi upravljao ivotinjskim svijetom, on je sva iva biaobdario tjelesnim i duhovnim moima; osjetilima, strastima, nagonima,pamenjem i prosudbom, kojima su gonjena i upravljana tijekom ivota toim je odreen. Ta dva odjelita naela materijalnog i ivotinjskog svijetaneprestance zadiru jedno u drugo te uzajamno koe ili unapreujudjelovanje onog drugog. Moi ovjeka i svih drugih ivotinja ograniene su

i usmjeravane prirodom i svojstvima okolnih tijela, a preinake i uinci tihtijela neprestance se mijenjaju djelovanjem svih ivotinja. Rijekezaustavljaju ovjeka pri njegovom prolaenju povrinom zemlje; a kad ih sepravilno usmjeri, podaruju svoju silu kretanju strojeva koji slue ovjekovojkoristi. Pa mada se oblasti materijalnih i ivotinjskih moi ne dre potpunoodvojeno, iz toga ne proizlazi nikakav nesklad ni nered u tvorevini.Naprotiv, iz mjeavine, zdruivanja i suprotnosti svih tih razliitih moineivih tijela i ivih stvorenja nastaje ono zauujue suglasje i srazmjerkoji nam nude najizvjesniji dokaz najvie mudrosti.

5/24/2018 Hume Samoubojstvo

3/8

3

Boja providnost ne pojavljuje se neposredno u bilo kojem djelovanju,ve svime upravlja pomou tih opih i nepromjenjivih zakona koji su

ustanovljeni jo na poetku vremena. Svi dogaaji, u jednom smislu, mogubiti proglaeni radnjama Svemogueg, svi oni proizlaze iz moi kojima jeon obdario svoja stvorenja. Kua koja se uruava pod svojom vlastitomteinom nije uruena njegovom providnou vie od one koja je unitenaljudskim rukama; niti su ljudske sposobnosti manje njegovo djelo no to suto zakoni kretanja i gravitacije. Kad su strasti u igri, kad prosudba upravlja,kad udovi sluaju, sve su to Boja djelovanja; i na tim je naelima ivogsvijeta on ustanovio upravljanje svemirom podjednako kao i na onimaneivog svijeta.

U oima tog beskonanog bia koje jednim pogledom zahvaanajudaljenije oblasti svemira i najrazdvojenija vremenska razdoblja svaki jedogaaj podjednako vaan. Nema nijednog dogaaja, koliko god da jevaan za nas, koji bi bio izuzet iz opih zakona koji upravljaju svemirom, ilikoji bi bio posebno odreen za njegove neposredne radnje i djelovanja.Revolucije u dravama i carstvima ovise o najmanjim hirovima ili strastimapojedinih ljudi; a ivoti ljudi skrauju se ili produuju zbog najmanjihnezgoda u zraku ili prehrani, sunevoj svjetlosti ili oluji. Priroda i daljenastavlja svoje napredovanje i djelovanje; pa kad bi opi zakoni bili ikadprekinuti pojedinim boanskim htijenjem, bilo bi to na nain koji potpunoizmie ljudskom opaanju. Pa kao to, s jedne strane, elementi i drugineivi dijelovi tvorevine nastavljaju svoje djelovanje ne obazirui se naposebna zanimanja i okolnosti ljudi, tako su i ljudi preputeni svojojvlastitoj prosudbi i slobodi odluivanja pri razliitim potresima u materiji,pa mogu upotrijebiti svaku sposobnost kojom su obdareni kako bi osiguralisvoju lagodnost, sreu i ouvanje.

Koje je onda znaenje onog naela da ovjek koji, umoran od ivota,te gonjen patnjom i bijedom, hrabro nadvlada svaki prirodni strah od smrtii poduzme bijeg iz tog okrutnog prizora; da takav ovjek, velim, navlai nasebe ogorenje svog stvoritelja, zadrijevi u posao boje providnosti, te

naruivi poredak u svemiru? Hoemo li ustvrditi da je Svemogui za sebena neki poseban nain osigurao raspolaganje ivotima ljudi, te da tajdogaaj nije zajedno s drugima podvrgao opim zakonima koji vladajusvemirom? To je oigledno lano. Ljudski ivoti ovise o istim zakonima kaoi ivoti svih drugih ivotinja; a oni su podvrgnuti opim zakonima materijei kretanja. Uruavanje kule ili ubrizgavanje otrova unitit e ovjekapodjednako kao i najneznatnije stvorenje: poplava uklanja svaku stvar bezrazlike koja naie unutar domaaja njena bijesa. Kako su dakle ljudskiivoti zauvijek ovisni o opim zakonima materije i kretanja, pitamo je liovjekovo raspolaganje vlastitim ivotom krivino zato to je u svakom

5/24/2018 Hume Samoubojstvo

4/8

4

sluaju krivo povrijediti te zakone, ili ometati njihovo djelovanje? To se,meutim, ini besmislenim. Sve su ivotinje u pogledu svog vladanja u

svijetu preputene svojoj vlastitoj smotrenosti i vjetini, pa su u potpunostiovlatene da, dokle god dosie njihova mo, izmijene svako djelovanjeprirode. Bez primjene tog ovlatenja ne bi mogle opstajati ni trenutka. Svakiin, svaki pokret ovjeka, uvodi novine u poredak nekih dijelova materije iskree ope zakone kretanja s njihova uobiajena toka. Spajajui, dakle, tezakljuke, nalazimo da ljudski ivot ovisi o opim zakonima materije ikretanja, te da ometanje ili izmjena tih opih zakona nije nikakvo zadiranjeu posao providnosti. Nema li svatko tko je od znaaja svoj vlastiti ivotslobodno na raspolaganju? I ne smije li on zakonito koristiti tu mo kojomga je priroda obdarila?

Da ponitimo oevidnost tog zakljuka, moramo pokazati razlogzbog kojeg bi taj poseban sluaj bio izuzet. Je li to zbog toga to je ljudskiivot od tako velike vanosti da raspolagati njime predstavlja preuzetnostljudske smotrenosti? No ovjekov ivot nema za svemir nikakvu veuvanost od ivota kamenice. A ak i kad bi bio od tako velike vanosti,prirodni ga je poredak ustvari podredio ljudskoj smotrenosti i tako nasnatjerao na neophodnost odluivanja o njemu u svakoj zgodi.

Da je raspolaganje ljudskim ivotom do te mjere sauvano kaoposebna oblast Svemogueg da bi raspolaganje vlastitim ivotom za ljudepredstavljalo povredu njegovih prava, podjednako bi krivino bilo idjelovati u svrhu ouvanja ivota kao i njegova unitenja. Ako skrenemustranu kamen koji pada na moju glavu, naruavam prirodni tok i upadamu posebnu oblast svemogueg, produujui svoj ivot mimo vremenskograspona koji mu je on doznaio opim zakonima materije i kretanja.

Vlas kose, muha, kukac, u stanju su unititi to mono bie iji je ivotod tolike vanosti. Zar je besmisleno pretpostaviti da bi ljudska smotrenostsmjela zakonito raspolagati onim to ovisi o tako beznaajnim uzrocima?

Da skrenem Nil ili Dunav s njihovog toka, ne bih poinio nikakavzloin, kad bih i bio u stanju ostvariti takve namjere. U emu onda lei

zloin ako se nekoliko unci krvi skrene s njihova prirodnog puta?Zamiljate li da se ja alim na providnost i proklinjem to to samstvoren ako odem iz ivota i stavim toku na bitak koji bi me, da se nastavi,uinio nesretnim? Daleko sam ja od takvih osjeaja. Ja sam samo uvjeren uinjenino stanje, koje vi sami doputate kao mogue, naime da ljudskiivot moe biti nesretan te da bi moje postojanje, kad bi se dalje produilo,postalo nepodobno. No ja zahvaljujem providnosti kako na dobru koje samve uivao tako i na moi kojom me obdarila da izbjegnem zlu koje mi

5/24/2018 Hume Samoubojstvo

5/8

5

prijeti.1Vi ste ti kojise alite na providnost, glupo zamiljajui da nematetakvu mo, vi koji morate i dalje produavati mrski bitak premda je

optereen patnjom i boleu, stidom i siromatvom.Ne nauavate li vi da se, kad me neko zlo snae, premda ono dolazi

od pakosti mojih neprijatelja, moram utei providnosti, te da postupci ljudipredstavljaju djelovanja Svemogueg, ba kao i uinci neivih bia? Kadpadnem od svog vlastitog maa, dakle, ja podjednako primam smrt iz rukuBoanstva, kao i da ju je prouzroio lav, odron ili groznica. Podlonostboanstvu koje zahtijevate pri svakoj nevolji u koju zapadnem ne iskljuujeljudsku vjetinu ni marljivost, ako je mogue da njihovom pomouumaknem i izbjegnem nevolju: pa zato onda ne bih smio primijeniti jednosredstvo, ba kao i drugo?

Da moj ivot nije moj vlastiti, bilo bi krivino da ga dovodim uopasnost i da njime raspolaem. Nijedan ovjek ne zasluuje naziv Herojaako ga slava ili prijateljstvo vode u najvee opasnosti, niti netko drugizasluuje prijekor kao Bijednik ili Nitkov ako svoj ivot okona iz istih ilislinih pobuda.

Ne postoji bie koje posjeduje bilo koju mo ili sposobnost, a da ju neprima od svog stvoritelja, niti postoji bilo koje drugo bie koje bi, ma kakonepravilnim inom, moglo naruiti plan providnosti, ili unerediti svemir.Postupci tog bia podjednako su Boje djelo kao i lanac dogaaja koji ononaruava, pa koje god naelo prevagnulo, moemo, upravo na temelju tograzloga, zakljuiti da je za Boga bilo najpoeljnije. Bilo ono naelo ivog ilineivog, razboritog ili nerazboritog, uvijek je isti sluaj: njegova je moizvedena iz vrhovnog stvoritelja i na podjednak je nain shvaeno uporetku njegove providnosti. Kad strah od patnje prevagne nad ljubavi zaivot, kad voljna radnja preduhitri uinke slijepih uzroka; to je samoposljedak onih moi i naela koja je on usadio u svoja stvorenja. Boanska jeprovidnost jo uvijek nenaruena i smjetena daleko iznad domaajaljudskih prijestupa.2

Nepoboan je in, kae staro rimsko praznovjerje, skrenuti rijeke s

njihova toka ili dirnuti u prirodne povlastice. Nepobono je, kaefrancuskopraznovjerje, cijepiti se protiv malih boginja ili prisvajati posao providnostinamjernom proizvodnjom poremeaja i bolesti. Nepobono je, kaesuvremeno europskopraznovjerje, staviti toku na na vlastiti ivot i time sepobuniti protiv stvoritelja; pa zato onda ne bi bilo nepobono, velim ja,graditi kue, obraivati zemlju, broditi oceanom? Kod svih tih radnji mikoristimo nae moi uma i tijela kako bismo unijeli neke novine u prirodni

1Seneca: Epistolae, 12: I zahvalimo bogu da nijedan ovjek ne moebiti zadran na ivotu.

2 Tacit: Anali, knjiga I, 79.

5/24/2018 Hume Samoubojstvo

6/8

6

tok; ni kod jedne od njih ne inimo neto vie. Sve su one stoga podjednakonevine ili podjednako krivine.

Ali tebe je providnost postavila kao straara na poseban poloaj, pa kad ga

napusti, a da nisi opozvan, podjednako si kriv zbog pobune protiv svemonog

vladara, ime si se izvrgnuo njegovom nezadovoljstvu. Pitam se zato vizakljuujete da me je providnost postavila na taj poloaj? to se mene tie,nalazim da svoje roenje dugujem dugakom lancu uzroka, od kojihmnogi, pa ak i oni glavni ovise o voljnim radnjama ljudi. No providnost jerukovodila svim tim uzrocima i nita se u svemiru ne dogaa bez njena pristanka i

sudjelovanja.Ako je tako, onda se ni moja smrt, koliko god izabrana voljno,ne deava bez njezina pristanka; pa kad god patnja i tuga toliko nadvladajumoje strpljenje da postanem umoran od ivota, mogu zakljuiti da samopozvan sa svog poloaja najjasnijim i najizrazitijim nainom.

Izvjesno je da me providnost u ovom trenutku postavila u ovuprostoriju: no zar je ne smijem napustiti kad to smatram prikladnim, a dase time ne izlaem prigovoru da sam napustio svoje mjesto ili poloaj? Kadbudem mrtav, naela od kojih sam sastavljen jo e uvijek vriti svoju uloguu svemiru, i bit e podjednako korisni u tom velianstvenom ustroju kao idok su sainjavali individualno stvorenje. Razlika u odnosu prema cjelininee biti vea no izmeu mog boravka u prostoriji i na svjeem zraku.Jedna je promjena za mene znaajnija od druge, ali ona to nije i u odnosu nasvemir.

Neka je vrst svetogra zamiljati da bilo koje stvoreno bie moenaruiti svjetski poredak ili zadrijeti u posao providnosti. To pretpostavljada to bie posjeduje moi ili sposobnosti koje nije dobilo od svog stvoritelja,i koje nisu podreene njegovoj upravi i vlasti. Bez sumnje, ovjek moeporemetiti drutvo i time izazvati nezadovoljstvo Svemogueg; noupravljanje svijetom smjeteno je daleko iznad njegova domaaja i nasilja.Pa na koji nam nain Svemogui pokazuje da je nezadovoljan radnjamakoje uznemiruju drutvo? Pomou naela koja je usadio u ljudsku prirodu ikoja nam udahnjuju osjeaj grinje savjesti ako smo sami krivi za te radnje,

a osjeaj osude i neodobravanja ako ih ikad primijetimo kod drugih.Ispitajmo sada, u skladu s predloenom metodom, pripada li samoubojstvotakvoj vrsti radnji i predstavlja li ono prekraj nae dunosti prema naemblinjem i prema drutvu.

ovjek koji se povlai iz ivota ne nanosi nikakvo zlo drutvu. Onsamo prestaje initi dobro; pa ako je to prekraj, onda je prekraj najnievrste.

Sve nae obaveze da inimo dobro drutvu ini se podrazumijevajuneto reciprono. Ja primam dobrobiti od drutva i stoga trebamunapreivati njegove interese, no ako se potpuno povuem iz drutva,

5/24/2018 Hume Samoubojstvo

7/8

7

jesam li i dalje obavezan? Doputajui, meutim, da su moje obaveze dainim dobro stalne, one ipak imaju neka ogranienja; ja nisam obavezan

uiniti neko malo dobro drutvu nautrb velike tete po mene. Zato bihonda trebao produiti bijedno postojanje zbog neke neznatne prednostikoju bi drutvo moda od mene primilo? Ako se na raun dobi i nemoizakonito smijem povui iz bilo koje slube, i u potpunosti iskoristiti svojevrijeme branei se od tih nevolja, i ublaavajui to je vie mogue nevoljesvog budueg ivota; zato ne bih smio odjednom prekratiti te nevoljeradnjom koja za drutvo nije nita vie kodljiva?

No pretpostavimo da vie nije u mojoj moi da unapreujem interesejavnosti; pretpostavimo da sam joj na teret; pretpostavimo da moj ivotprijei neku osobu da bude puno korisnija javnosti. U takvim sluajevimamoje povlaenje iz ivota moralo bi biti ne samo nevino ve i hvalevrijedno. Veina ljudi, uostalom, koji dospijevaju u ikakvo iskuenje danapuste postojanje nalaze se u slinim okolnostima. Oni koji imaju zdravlje,ili mo, ili vlast, obino imaju bolje razloge da budu svijetom oraspoloeni.

Neki ovjek je upleten u zavjeru u ime javnog interesa; osumnjien jei uhien; prijeti mu se mukama; po svojoj vlastitoj slabosti on zna da eizvui iz njega tajnu: da li bi netko takav mogao paziti na interese javnostibolje no da brzo okona svoj bijedni ivot? Takav je bio sluaj slavnog ihrabrog Strozija iz Firence.

Ili, pretpostavimo da je neki zlotvor pravedno osuen na sramotnusmrt; moemo li zamisliti neki razlog zbog kojeg on ne bi smio preduhitritisvoju kaznu i spasiti se sve one tjeskobe razmiljanja o njenom neumitnompribliavanju? On ne zadire u posao providnosti vie no to je to uiniosudac koji je naredio njegovo pogubljenje; a njegova dobrovoljna smrtpodjednako je korisna za drutvo, oslobaajui ga jednog tetnog lana.

Da samoubojstvo moe esto biti u skladu s interesom i s naomdunosti prema sebi samima, ne moe dovesti u pitanje nitko tko doputa dastarost, bolest, ili nesrea moe ivot pretvoriti u teret i uiniti ga gorim aki od unitenja. Ne vjerujem da je ovjek ikad odbacio ivot dokle god je bio

vrijedan odravanja. Nae prirodno uasavanje od smrti tako je veliko daneznatne pobude nikad nee biti u stanju da nas s njome pomire; papremda okolnosti ovjekova zdravlja i sudbine moda i ne izgledaju kao dazahtijevaju taj lijek, moemo barem biti sigurni da je svatko tko mu je bezvidljivog razloga pribjegao bio muen tako neizljeivom prikraenou ilitmurnim raspoloenjem koje mu je moralo zatrovati svaki uitak i uinitiga tako jadnim kao da je bio optereen najteim nesreama.

Ako pretpostavimo da je samoubojstvo zloin, na njega nas moenatjerati samo kukaviluk. Ako pak nije zloin, i smotrenost i hrabrosttrebali bi nas obavezati da se odmah oslobodimo postojanja, kad nam ono

5/24/2018 Hume Samoubojstvo

8/8

8

postane teret. To je jedini nain na koji moemo biti korisni drutvu, slueikao primjer koji bi, da ga se nasljeduje, svakom sauvao izglede za sreu u

ivotu te bi ga uinkovito oslobodio svake opasnosti ili bijede.3

3Lako bi bilo dokazati da je samoubojstvo podjednako zakonito i po kranskompravu kao to je

bilo i za pogane. U Svetom pismu ne postoji ni jedan jedini tekst koji ga zabranjuje. To znaajno i

nepogreivo pravilo vjere i prakse koje nuno nadzire svu filozofiju i ovjekovo umovanje prepustilo

nas je u toj pojedinosti naoj prirodnoj slobodi. Preputanje providnosti uistinu se preporuuje u

Svetom pismu; no to podrazumijeva samo pokoravanje neizbjenom zlu, a ne onom koje bi se moglo

ispraviti smotrenou ili hrabrou. Ne ubij oito je miljeno tako da iskljui samo ubijanje onih nad

ijim ivotom nemamo nikakve ovlasti. Da taj propis, kao i veina propisa Svetog pisma, mora bitipreinaen razborom i zdravim razumom, postaje jasno iz prakse sudova koji zloince kanjavaju

smrtnom kaznom unato slovu zakona. No ak i kad bi ta zapovijed i bila izriito protiv samoubojstva,

sada ne bi imala ovlasti jer su svi Mojsijevi zakoni ukinuti, osim onog to je ustanovljeno zakonom

Prirode. A mi smo ve uznastojali dokazati da samoubojstvo nije zabranjeno tim zakonom. U svim

sluajevima kranii poganistoje na potpuno istom stanovitu; Catoi Brutus, Arriai Portia, djelovali su

herojski; oni koji danas nasljeduju njihov primjer trebali bi dobiti iste hvale od potomstva. Mo

poinjanja samoubojstva Plinije smatra prednou koju ljudi posjeduju ak i pred samim Boanstvom.

Bog ne moe, ak i kad bi htio, poiniti samoubojstvo, tu vrhovnu blagodat koju nam je udijelio uza sve kazne

ivota. (knjiga II, pogl. 5)