Upload
others
View
2
Download
0
Embed Size (px)
Citation preview
0
IDEA WSDC WIFI NVO
VIJEĆE MREŽA
PRAVDE GRAD
SARAJEVO VLADA
KS
“Ovaj projekat je omogućila velikodušna podrška američkog naroda putem Američke
ambasade u Sarajevu i svi stavovi, mišljenja i zaključci izneseni u projektu ne
odražavaju nužno stav Američke ambasade ili Vlade SAD, već isključivo autora.“
1
GENERALNI CILJ:
Doprinijeti promociji tolerancije i inter-
etničkog pomirenja među mladima različitih
etničkih i geografskih pozadina kroz
povezivanje u zajedničkim aktivnostima i
inicijativama, ističući sličnosti između njih i
učeći ih da u isto vrijeme prihvate razlike
SPECIFIČNI CILJEVI:
Educirati mlade u oblasti održivog mira,
ističući važnost tolerancije i poštivanja
drugih kroz upotrebu kritičkog mišljenja i
argumentirane rasprave umjesto inter-
etničkih animoziteta.
Ojačati mlade da dignu svoj glas i
zagovaraju za promjene u društvu, posebno
na polju obrazovanja kroz rušenje
predrasuda, kao i da postanu aktivno
uključeni u neophodne obrazovne reforme i
promjene u lokalnim zajednicama.
Ojačati mlade da postanu pokretači
pozitivnih promjena u bh. društvu kroz
zaštitu ljudskih prava njihovih vršnjaka i
ostalih građana, posebno marginaliziranih i
ranjivih grupa.
SADRŽAJ
NAZIV PROJEKTA: “ALL DIFFERENT – ALL EQUAL:
YOUTH INTER-ETHNIC RECONCILIATION CAMPS”
AKTUELNI PROJEKT: “All
Different – All Equal: Youth Inter-
Ethnic Reconciliation Camps”
O projektu 1
Uvod 2
Pjesmom da ti kažem 3
Razgovor sa povodom –
pomirenje 5
Moja priča 6
Debatanti kažu – debatom do
trajnog mira 7
Stripom da ti kažem 8
Uradite sami 9
Motivacijska priča o
interetničkom dijalogu 10
Mediji o pomirenju – Stvarni
napredak moguć, u BiH je važna
izgradnja pomirenja
11
Mediji o pomirenju – Izložba
„Izučavanjem historije do
pomirenja“
12
Mediji o pomirenju – Novi
prijedlog Zakona o neradnim
danima
13
Zimski debatni kamp 15
Debatologija 44
Umjesto kraja 45
2
Slovo o pomirenju
Reče jednom poznati: „Ne čudim se ljudima što se boje
mraka, nego se čudim ljudima što se boje svjetla.“
Pomiriti se mogu samo zavađeni, oni koji se svađaju, oni
koji ratuju, a većina debatanata na ovom kampu nije bila ni
rođena u vrijeme dok je rat bio u našoj zemlji.
Pa kako oni mogu da se mrze, njihov jedini grijeh (ako je
grijeh) jeste što žive u izolovanim sredinama gdje ne mogu
vidjeti, čuti, upoznati i družiti se s onima koji imaju drugačije
ime, koji Boga drugačije zovu i obraćaju Mu se na drugačiji
način.
Oni ne dozvoljavaju da ih tama sredine (predrasude) iz koje
potječu spriječi da izađu na svjetlo.
Kao što gusjenica misli da cijeli svijet predstavlja njeno drvo
a nakon što odbaci košuljicu kreće na put kao leptir
shvatajući da je svijet mnogo veći. Leteći livadom susreću
druge leptire koji imaju drugačije šare na krilima. Ali i te šare
su lijepe kao i njihove.
Krila mladim ljudima za njihov priv let daje CKD koji im
omogućuje da na Jahorini – livadi susretnu druge divne
leptire s kojima mogu obilaziti cjetove (gradove) diveći se
njihovoj šarolikosti i raznovrsnosti.
Vratit će se leptiri kućama i govoriti o cvijeću i šarama
drugih leptira, a to ne mogu bez svjetlosti. Čije se to šare
vide u tami?
Prof. Edin Balta
UVOD
AKTUELNI PROJEKT: “All
Different – All Equal: Youth Inter-
Ethnic Reconciliation Camps”
Za vas pišu:
Edin Balta, Gazi Husrev-
begova medresa Sarajevo;
Abdulah Bećirović,
Ekonomska škola Brčko;
Meliha Saračević, Prva
Bošnjačka gimnazija
Sarajevo;
Neda Adžić, SŠC „Pero
Slijepčević” Gacko;
Amira Sejdinović, SŠ „Pere
Zečevića” Odžak;
Armin Šehović, Gimnazija
Visoko;
Snežana Ćokić, Gimnazija
Istočno Sarajevo;
Ahmed Omerović, Behram-
begova medresa Tuzla;
Albin Softić, Srednja
tehnička škola Tešanj;
Sabahudin Ćeman,
Gimnazija „Musa Ćazim
Ćatić” Tešanj; Aida Sahačić,
Gimnazija „Mustafa
Novalić” Gradačac; Nasiha
Mulahalilović, MSŠ Čelić
Ilustracije radili:
Dilara Muharemović, KŠC
„Don Bosco”, Žepče;
Mehdin Omić, Gimnazija
„Mustafa Novalić”Gradačac
3
Riječi u slici...
oslat ću ti jedan cvijet
pet da mi ukrasiš svijet
ailovi su poslani
svi su prezadovoljni
ekoše nam kristalno jasno
norman broj tu se sast’o
egujte ljubav, mir i dobro
to bi bilo od nas hrabro!
Ivana Franjić Tubić, KŠC Srednja medicinska škola
Sarajevo
PJESMOM DA TI KAŽEM
P
O
M
I
R
E
NJ
E
AKTUELNI PROJEKT: “All
Different – All Equal: Youth Inter-
Ethnic Reconciliation Camps”
4
Alaj mi je večeras po volji,
Debatant je i stari i novi
Onog prvog za tebatu vežem,
Onog drugog pomalo i stežem...
Alaj mi je večeras po volji, večeras po volji,
Debatant je i stari i novi
Misli brzo na folove,
Da zabiješ i golove,
Debata ti mnogo dobro dala,
Ljudi moji, nije ovo šala
Misli dobro i nauči
Debatanta ti ne muči,
Ja je pit'o i Sanja mi reče,
Debatiraj skoro svako veče...
Ti govori ne stidi se,
Kraj debate ne vidi se,
Debata ti mnogo toga dala,
Kako bi što više toga znala
PJESMOM DA TI KAŽEM
AKTUELNI PROJEKT: “All
Different – All Equal: Youth Inter-
Ethnic Reconciliation Camps”
5
A o temi su razgovarali:
Da li smatrate da sva tri konstitutivna naroda u BiH
doprinose i rade na međusobnom pomirenju?
Smatram da postoje malobrojne grupe unutar svih
etničkih sredina koje rade na interetničkom pomirenju,
ali nažalost nemaju podršku države. Rezultat njihovih
nastojanja je slabo vidljiv jer u medijima nisu
predstavljeni i jer mediji uglavnom nerado prenose
pozitivna dešavanja u vezi sa pomirenjem.
Koliko je pomirenje važno za ostvarenje trajnog i
održivog mira u BiH?
Mislim da je pomirenje jedan od glavnih preduslova za
kreiranje trajnog i održivog mira. Mir i ne možemo
nazvati mirom ukoliko konačno ne krenemo naprijed
uvažavajući jedni druge i nudeći jedni drugima, toliko
potrebnu, ruku pomirenja.
Rade li škole dovoljno na međusobnom
pomirenju?
Kao i u svemu drugome
postoje pozitivni i negativni
primjeri. Postoje škole u
BiH koje ne poznaju
nikakav oblik saradnje sa
školama iz drugog entiteta,
dok postoje škole koje
mnogo sarađuju sa
školama iz drugog entiteta.
Škole koje su članice CKD-
a mnogo međusobno sarađjuju bez obzira na njihovu
lokaciju i učenici vrlo rado učestvuju u međuškolskim /
međuentitetskim posjetama. Mislim da trebamo još
više takvih aktivnosti u kojima će mladi imati priliku
družiti se sa kolegama iz drugog entiteta. Posebno
želim akcentirati važnost ove saradnje između
geografski bliskih škola gdje kratkoročna saradnja vrlo
lako može preći u dugoročnu saradnju.
Razgovor s povodom – pomirenje
AKTUELNI PROJEKT: “All
Different – All Equal: Youth Inter-
Ethnic Reconciliation Camps”
Prof. Nedeljka Adžić – Neda
Prof. Alma Ahmethodžić
6
Ilustrirajte svoju priču...
Prof. Albin Softić
Moj komšija sadi kornišone i od toga živi. Ali
kad dođe sezona branja kornišona, ne može
sve da proda. Pronašao sam na internetu
poziv jedne fabrike za preradu voća i povrća iz
Doboja. To je bio poziv građanima da prodaju
svoje proizvode i sigurna prilika za mog
komšiju. Iako je u prvi mah bio skeptik, jer je
mislio da zbog prethodnih ratnih dešavanja
firma iz Doboja neće željeti da otkupi robu iz
Tešnja, taj posao se isplatio mom komšiji na
obostrano zadovoljstvo. Loša iskustva iz
prošlosti nam mogu predstavljati kočnicu, ali
potreba za saradnjom, za životom u
sadašnjosti je jača. Ona nas gura dalje, da
prevaziđemo nesuglasice, jer...kad ćemo živjeti
ako ne sada, lijepo nas podsjećaju riječi
velikog Cicerona.
MOJA PRIČA O POMIRENJU
AKTUELNI PROJEKT: “All
Different – All Equal: Youth Inter-
Ethnic Reconciliation Camps”
7
Ponešto u slici
Što gradi mostove? Razmišljanje i zdrava
komunikacija. Kome to nedostaje? Mladima. Kako
se to može naučiti? Preko debate. Osim toga
mladi iz cijele BiH-a uče i jedni od drugih. Debata
dovodi i promovira neke od najperspektivnijih
mladih osoba, također ih međusobno upoznaje,
što otvara ogromne prilike za potencijalnu
saradnju. Kako debatanti mogu pomoći
interetničkom pomirenju u BiH-a? U
konzervativnoj sredini koja je naučila gledati stvari
iz samo jedne perspektive; liberali, ljudi s
izraženom sposobnosti kritičkog mišljenja, nailaze
na otpor. Nekad izgleda da su potpuno sami sa
svojim idejama. No postoje načini da se ti nositelji
promjena povežu, spoznaju da nisu sami i koliko
su zapravo sposobni. Njihova uloga u
interetničkom pomirenju može biti ključna.
Debatanti razmišljaju kritički, a kritika osuđuje
mržnju koja vam predstavlja problem. Također
promoviraju zajedništvo, naučeni su argumentirati
svoje tvrdnje, sposobni su da pokažu drugima
koliko mržnja koči državu i da je zapravo
bespotreba, više debatanata donosi više razumnih
zaključaka, što je korak bliže prema interetničkom
pomirenju.
Dino Hasić, Srednja medicinska škola Mostar
Aiša Pobrić , Gimnazija Musa Ćazim Ćatić Tešanj
Amin Mavrić, Karađoz-begova medresa Mostar
Armina Artuković, Gimnazija Musa Ćazim Ćatić Tešanj
DEBATANTI KAŽU – DEBATOM DO TRAJNOG
MIRA
AKTUELNI PROJEKT: “All
Different – All Equal: Youth Inter-
Ethnic Reconciliation Camps”
Ponešto u slici
8
Tema stripa
U ovom stripu je
prikazano
povezivanje
različitih osoba
kroz debatu.
Pogledajmo kako
nastaju zajedničke
ideje koje
ujedinjuju
debatante cijele
BiH.
STRIPOM DA TI KAŽEM
AKTUELNI PROJEKT: “All
Different – All Equal: Youth Inter-
Ethnic Reconciliation Camps”
9
ragi čitatelji, pred
vama je scenarij
radionice koji
možete sami
realizirati u
manjoj ili većoj
grupi.
Nije bitno da li ste
profesor ili
učenik, NVO
aktivista ili
naprosto
građanin koji želi
podići svijet ljudi
oko sebe o
ZNAČAJU
INTERETNIČKOG
DIJALOGA
Savladavanje predrasuda
Ciljevi: Povećanje svijesti učesnika u vezi sa problemima
komunikacije, stereotipiziranja, predrasuda. Ova vježba je prilika da
se s ljudima susretnemo na potpuno drugačiji način. Učesnici: do 30
osoba
Trajanje: 60-90 minuta
Priprema: Napisati i pripremiti nekoliko tema o kojima će učesnici
razgovarati. Koraci:
I KORAK - UVOD: Zamolite učesnike da ustanu. Recite im: "Molimo
vas da zatvorite oči i da se krećete naokolo. Odaberite partnera za
razgovor samo na osnovu dodira!
II KORAK - TOK IGRE Učesnicima zadati temu, pošto su oba
partnera govorila o temi opet će se kretati naokolo i tražiti novog
partnera. Postupak će se ponoviti sa 4 teme. Skinuti povez i
zamoliti da nađu osobu koju bi voljeli upoznati. Neka tri minute sa
njima razgovaraju.
III KORAK - REFLEKSIJA Nakon tri minute zamolite učesnike da
sjednu sa svojim partnerima i da svako od njih predstavi svog
partnera grupi na sljedeći način: "Ime ovog partnera je ... i po mom
mišljenju najbitnije kod njega je...
PRIMJERI ZA PITANJA Za korak I. - Šta me sprečava da sada
zaista budem ovdje? Kako obično reagujemo u novoj grupi. Moji
osjećaji, stavovi, ponašanje? Šta volim kod sebe, a šta ne vidim? ...
Za korak II. - Kako je bilo razgovarati sa osobom koju ne vidite i ne
poznajete? Da li ste bili iznenađeni kada ste otvorili oči i ugledali
partnera? Da li su se vaši osjećaji ili pretpostavke o čovjeku
promjenili, kako i zašto?
URADITE SAMI – RADIONICA O POMIRENU
AKTUELNI PROJEKT: “All
Different – All Equal: Youth Inter-
Ethnic Reconciliation Camps”
Prof. Nasiha
Mulahalilović i
Prof. Danijela
Zuletović
10
Dragi čitatelji,
pred vama je
motivacijska
priča, kakvih
uvjereni smo, ima
mnogo oko vas.
Na temelju ove
priče postavili
smo za vas teze
za debate, a vi ne
zaboravite:
- Pažljivo istražiti
temu
- Uraditi
brainstorming
- Kreirati
argumente
- Pripremiti
unakrsno
ispitivanje
I konačno
DEBATIRAJTE
Zimski debatni kamp je za mene ovih dana bio inspiracija da
razmišljam o pomirenju, ne samo zato što je jedna od tema kampa i
interetničko pomirenj. Šta se zapravo dogodilo? Jednog dana dok
sam radio u radionicama sa kolegama, izašao sam iz sale da
prikupimo neke materijale i dok sam prolazio pored stola za kojim je
sjedila grupa učenika pozvao me jedan od njih i pitao me da li bih
mu dao intervju jer je taj intervju bio jedan od njegovih zadataka.
Još dok sam slušao molbu, razmišljao sam da li da prihvatim ili
odbijem. I prihvatio sam. Debatantova pitanja su bila korektna ali i
zahtjevna, a tema je bila interetničko pomirenje. Jedno od pitanja
bilo je: „Mislite li da je pomirenje u BiH deklarativno ili stvarno i da li
BiH društvo čini dovoljno da ono postane stvarno?“
Ovo pitanje me natjeralo da razmišljam da li je učinjeno dovoljno i
da li škole čine dovoljno da dođe do pomirenja. I onda razmišljajući
sjetio sam se da je u proteklom periodu u mojoj školi najviše učinio
debatni klub, a vjerujem da je tako i u drugim školama. Obzirom na
kompleksnost procesa pomirenja nužno je da ovom pitanju
posvetimo više pažnje, jer mladi u BiH naprijed mogu samo ako
dođe do iskrenog pomirenja, a doprinos debatnih klubova je
ogroman.
MOTIVACIJSKA PRIČA O INTERETNIČKOM DIJALOGU
TEZE ZA DEBATU:
1. Debatni klubovi promoviraju interetničko
pomirenje
2. Debatni klubovi trebaju biti inicijatori
interetničkog pomirenja kroz debatne aktivnosti
3. Debatni klub treba biti dio svake škole
4. Kulturu dijaloga treba uvesti u škole kao
obavezni predmet;
AKTUELNI PROJEKT: “All
Different – All Equal: Youth Inter-
Ethnic Reconciliation Camps”
11
Mediji o pomirenju
Je li danas
situacija u BiH
bolja ili gora
nego prije 20
godina?
Koliko strane
organizacije
pomažu
očuvanju mira u
BiH?
Šta mislite, ko
je
najodgovorniji
za
uspostavljanje
održivog mira u
BiH?
Pridaje li se
pomirenju u BiH
dovoljan
značaj?
Analizirajmo zajedno:
AKTUELNI PROJEKT: “All
Different – All Equal: Youth Inter-
Ethnic Reconciliation Camps”
http://www.vecernji.ba/stvarni-napredak-moguc-
u-bih-je-vazna-izgradnja-povjerenja-1049105
12
Mediji o pomirenju
Riječi u slici
AKTUELNI PROJEKT: “All
Different – All Equal: Youth Inter-
Ethnic Reconciliation Camps”
http://vakat.ba/index.php/kultura/item/16195-izlozba-
izucavanjem-istorije-do-pomirenja-u-zgradi-delegaciji-eu-u-bih
13
Mediji o pomirenju
Riječi u slici
AKTUELNI PROJEKT: “All
Different – All Equal: Youth Inter-
Ethnic Reconciliation Camps”
14
Mediji o pomirenju
Riječi u slici
AKTUELNI PROJEKT: “All
Different – All Equal: Youth Inter-
Ethnic Reconciliation Camps”
http://otvoreno.ba/novi-prijedlog-zakona-o-neradnim-danima-u-
bih-pogledajte-sta-se-ukida-a-sta-nastavlja-slaviti/
15
U periodu 10.01. - 14.01.2016. održan je Zimski debatni kamp u Hotelu Bistrica
na Jahorini. U ovoj aktivnosti su učestvovale mlade osobe iz sljedećih gradova:
Bijeljina, Banja Luka, Brčko, Čelić, Donji Vakuf, Gacko, Gradačac, Istočno
Sarajevo, Kakanj, Kladanj, Mostar, Novi Grad, Odžak, Prijedor, Prozor,
Sarajevo, Srebrenik, Tešanj, Tuzla, Usora, Visoko, Zenica i Žepče. Cilj Kampa
je bio educirati mlade o važnosti pomirenja, tolerancije i međusobnog
uvažavanja u procesu ostvarivanja pozitivnih promjena u bh. društvu.
Na Kampu je učestvovalo 119 osoba: 48 muškaraca i 71 žena.
AKTUELNI PROJEKT: “All
Different – All Equal: Youth Inter-
Ethnic Reconciliation Camps”
ZIMSKI DEBATNI KAMP
JAHORINA, 10. – 14.01.2016.
40%
60%
Spolna struktura učesnika Zimskog debatnog kampa (10. -
14.01.2016.)
Muškarci
Žene
16
AKTUELNI PROJEKT: “All
Different – All Equal: Youth Inter-
Ethnic Reconciliation Camps”
17
AKTUELNI PROJEKT: “All
Different – All Equal: Youth Inter-
Ethnic Reconciliation Camps”
18
Ante Kudić, Opća gimnazija Prozor
Poštovana gospođo Balagić,
Želio bih da se prijavim za učešće na Zimskom debatnom kampu na Jahorini. Za kamp sam
saznao od svojih prijatelja preko društvenih mreža. Trenutno pohađam treći razred opće
gimnazije u Srednjoj školi Prozor.
Najznačajniji dio mog života je omladinski aktivizam, točnije Asocijacija Srednjoškolaca u
Bosni i Hercegovini. Kroz moj aktivizam sam stekao sposobnosti liderstva, organizacije i
vođenja raznih vrsta projekata, komunikacije, timskog rada. Pored toga smatram da sam
racionalan, ne osuđujem, pokušavam razumjeti druge, gledam stvari iz više različitih
perspektiva. Ne sudim ljudima po etničkoj pripadnosti, vjeri, spolu, seksualnoj orijentaciji,
rasi; jednostavno ne vjerujem u stereotipe. Znam da se izražavam i potkrijepim svoje tvrdnje
argumentima, posjedujem solidne vještine javnog govorništva.
Iskreno, nikad nisam prisustvovao pravoj debati. U Prozoru nemamo, niti smo kad imali,
debatni klub, tako da nisam imao neku priliku. Pokrenuo sam jednomjesečne sastanke
srednjoškolaca, profesora i menadžmenta škole gdje mi rješavamo obrazovne probleme
kroz zdravu komunikaciju, koje je nedostatak upravo i izvor mnogih problema. Pored toga bi
želio da osnujem i debatni klub, i smatram da bi mi ovo iskustvo uvelike moglo pomoći, vidio
bih kako to zapravo izgleda i pokušao bi prenijeti stečeno znanje na svoju zajednicu. Uz to
bih vjerojatno još više unaprijedio vještine koje sam spomenuo da posjedujem.
U velikom mi je interesu da prisustvujem ovom kampu, nadam se da ćete uzeti u obzir sve
što sam napisao.
S poštovanjem,
Ante Kudić
AKTUELNI PROJEKT: “All
Different – All Equal: Youth Inter-
Ethnic Reconciliation Camps”
MOTIVACIJSKA PISMA - NAJBOLJI
19
Sreten Krstić, Tehnička škola „Mihajlo Pupin” Bijeljina
Poštovani,
Zovem se Sreten Krstić, imam 17 godina i dolazim iz Bijeljine.
Pohađam srednju Tehničku školu "Mihajlo Pupin" Bijeljina.
Ono što me ispunjava, jeste volonterizam i aktivizam.
Volonter sam u Crvenom krstu od 6. razreda osnovne škole. Kroz aktivnos u Crvenom krstu,
upoznao sam se sa svime i svačim. Od početka mog volontiranja sam i aktivni učesnik
takmičenja u Pružanju Prve pomoći, gdje sam se istakao kao kapiten ekipe iz Bijeljine. Kao
osnovac takmičio sam se u raznim kviz-takmičenjima. Koordinator sam nekoliko projekata i
humanitarnih akcija. Nedavno sam promovisan u predsjednika omladine Crvenog krsta
grada Bijeljina. 07.12. mi je uručena zahvalnica za doprinos u našem gradu od našeg
Gradonačelnika.
Što se aktivnosti tiče, za sada uspješno, radimo na projektu "A ZAŠTO JA NEMAM
PAKETIĆ", koji se realizu unazad 6 godina.
Takođe bih istakao neke od prethodnih projekata i volonterskih aktivnosti.
-Završni balkanski kup iz odbojke, oktobar 2015; volonter
-"NE VOZI BRŽE NEGO ŠTO LETI TVOJ ANĐEO ČUVAR", oktobar 2015; koordinator
-Kamp "ZAPALI AKTIVIZAM", avgust 2015: učesnik
-Humanitarna akcija "Marka za male Iliće", jul 2015; volonter
-Omladinski kamp Crvenog krsta Amajlije, jul 2015; učesnik
-Takmičenje iz pružanja Prve pomoći Teslić, maj 2015; učesnik
-3. državno takmičenje srednjoškolaca u preduzetništvu Sarajevo, april 2015; učesnik
- PR. tim Aktivni mladi (sada, Hoću.ba), Doboj, april 2015
- Ljetni Omladinski Kamp 2 (LJOK2), Jahorina, avgust 2014; učesnik
-Susreti mladih Republike Srpske, Trebinje, avgust 2014; učesnik
-Volonterski kamp "Srce, ruke, lopata" 2014, Bijeljina; učesnik
-Omladinski kamp Crvenog krsta Dvorovi, 2014; učesnik
-Ostale aktivnosti Crvenog krsta
Instruktor sam Diseminacije i Promocije Humanih Vrijednosti, kao i Trafiking-Borba protiv
trgovine ljudima.
Od kampa očekujem da se dobro provedem, sklopim nova prijateljstva, naučim nešto novo,
steknem nova iskustva, ponovo posjetim našu Olimpijsku planinu, da odaberete dobru ekipu
(odlična, ozbiljna i otkačena ekipa iz Bijeljinskog Crvenog krsta se prijavljuje), dobru hranu i
smještaj u šta ne sumnjam, kao i gostoprimstvo domaćina, dobru zabavu prije svega, i sve
ostalo što valja i treba da bude :D
Srdačan pozdrav,
Sreten Krstić
AKTUELNI PROJEKT: “All
Different – All Equal: Youth Inter-
Ethnic Reconciliation Camps”
MOTIVACIJSKA PISMA - NAJBOLJI
20
Emina Đapo, Druga gimnazija Sarajevo
Postovani,
Ja sam Emina Đapo, imam 17 godina i dolazim iz Sarajeva. Idem u Drugu gimnaziju i cetvrti
sam razred. Do svoje sedme godine zivjela sam u Australiji, Sydney. Tecno govorim
engleski, a ucim njemacki i talijanski. Odkad znam za sebe, vannastavne aktivnosti su dio
moje svakodnevnice. Svestrana sam i volim probavati nove stvari, te upoznavati nove ljude.
Za Vas zimski debatni kamp sam saznala preko koordinatorice mog lokalnog tima (ASuBiH)
Adne Sokolovic. Odmah me je ovaj kamp zainteresovao jer mnogo volim ucestvovati u
debatama, a i moje kolege mi cesto govore da sam dobra u tome. Takoder, svidja mi se
lokacija jer Jahorina je jedna od najljepsih planina u BiH sa odlicnom ski stazom, a meni je
skijanje najdrazi zimski sport.
Volontiranje je nedavno postala moja strast. Pokusavam da se ukljuljucim u sto vise
projekata i da sam sto redovnija na sastancima. Trenutno sam aktivan clan u Asocijaciji
Srednjoskolaca u Bosni i Hercegovini (ASuBiH). Ponosan sam clan nacionalnog odbora
EYPa (European Youth Parlament). Nedavno sam ucestvovala u projektu InterCity Teatar
Projekat (ITCP) koji je u sklopu NVO NarkoNe. U tom projektu 20 mladih iz citave BiH su na
sedmodnevnom kampu na Igmanu uvjezbali predstavu “Budenje proljeca” Frenka
Venekinda uz pomoc mentorice, profesionalne glumice Dzenite Imamovic Omerovic.
Predstava je izvodjena u gradovima iz kojih volonteri dolaze i to je zaista bilo jedno oh
najljepsih iskustava u mom zivotu. Takodjer ucestvovala sam na projektu “Film u glavi” u
kojem smo Sanja Milovic i ja rezirale kratki dokumentarac “Musko doba”. Nas film se
prikazao na dva filmska festivala: Sarajevo Film Festival i Pravo ljudski. Idem na radionicu
glume koju vode Damir Kustura i Sanjin Arnautovic. Imala sam cast da glumim u jednoj
italijanskoj prestavi u okviru Mess festivala. Isla sam na radionicu glume kod Jasne Diklic 2
godine i sa tom ekipom smo napravili dvije predstave, koje osim u Sarajevu su jos bile
izvodjene i u Beogradu i Bosanskom Petrovcu. Takoder, povremeno volontiram na razlicitim
manifestacijama\festivalima kao sto su npr. hostesa na “SCC: Dani mode” ili u SARTRu, te
na SFFu.
Ja sam jedna jako pozitivna i vesela osoba. Manogo volim da se druzim i upoznajem nove
ljude, pogotovo na kampovima ili edukacijama. Tu se sastanu inovativni ljudi koji vjeruju u
bolju buducnost i aktivizam. Ljudi koji su kao ja. Na taj nacin sticem lijepa prijateljstva koja
mogu trajati cijeli zivot. Ambiciozna sam i ustrajna. Nikada ne odustajem, ma koiko god da
mi je mrsko ili tesko i na to sam jako ponosna. Zelim da iskoristim ovaj zimski raspust, da ne
bude samo ”sa kafe na kafu” i smatram da je ovo savrsena prilika za mene. Takodjer, teme
koje ste naveli da bi u kampu obradivali su me dojmile. Pogotovo interetnicko pomirenje jer
ne znam nista o tome.
Nadam se da svojim kvalifikacijama, iskustvom i osobinama zadovoljavam Vaše zahtjeve.
Radujem se Vasem odgovoru, nadam se pozitivnom.
Srdacan pozdrav!
AKTUELNI PROJEKT: “All
Different – All Equal: Youth Inter-
Ethnic Reconciliation Camps”
MOTIVACIJSKA PISMA - NAJBOLJI
21
Enes Sačić, Četvrta gimnazija Sarajevo
Postovani,
Zovem se Enes Sacic, i ucenik sam Cetvrte gimnazija Ilidza-Sarajevo na drustvenom
izbornom podrucju. Kao neko ko se odlucio za ovaj seminarski poziv, zelim da aktivno
ucestvujem na medjunarodnim projektima poput ovoga. Obzirom da sam pronasao sebe u
ovome, odlucio sam da se prijavim za seminar i ponudim znanje koje sam stekao kako u
skoli tako i u saradnji sa mnogim strucnjacima iz zemlje i inostranstva. Radio sam kao
volonter u mnogim institucijama u BiH i izgradio sebe kao ličnost. Neki od nevladinih
organizacija u kojima sam su ASUBiH, Crveni Kriz. Pored ovih nevladinih organizacija radio
sam i velike projekte koje su vezane za nasu domovinu. Aktivni sam clan vijeca ucenika u
skoli, koji je svojim trudom i zalaganjem mnogo toga postigao u skoli. Jako sam pozitivna
osoba, brzo sklapam prijateljstva i komunikativan sam.
Zelim da se prijavim na oglas za ZIMSKI DEBATNI KAMP koji mi je prijateljica preporucila.
Smatram da, zahvaljujuci gore pomenutim sposobnostima, mogu pomoci u razlicitim
poslovima kojima se bavite i doprinjeti kvalitetu vasih projekata. Nadam se da ce te uvidjeti
prednosti koje moje znanje pruza.
Verujem i da ce Vasa organizacija imati koristi od mog angazmana, a meni ce sa druge
strane biti od velike koristi sticanje istrazivackih vjestina i upoznavanje novih prijatelja.
S postovanjem,
Enes Sacic
AKTUELNI PROJEKT: “All
Different – All Equal: Youth Inter-
Ethnic Reconciliation Camps”
MOTIVACIJSKA PISMA - NAJBOLJI
22
Niti jedan most na našim rijekama nije nikao sam. Izgradili su ga ljudi. Ni mostovi među
ljudima ne niču sami. Grade ih ljudi.
Kada u XXI. vijeku, kao još uvijek mlad i entuzijastičan prosvjetni radnik, susrećete sa
situacijom da vaši učenici znaju mnogo o Aboridžinima i indijanskoj kulturi, da su posjetili
Sijetl i Pariz, ali ne i Tuzlu nađete se pred zidom. Shvatite da živite u zemlji tako podijeljenoj
i tako blizu udaljenoj da, i u slučaju da postoji, i najbolja volja da se zid pređe teško može da
vam pomogne. Podijeljeni smo i u tišini zavođeni neprijatelji bez želje da se mirno i bez
znanja da to pomirenje uspostavimo. I čini nam se da nema pomoći i da mu kao jedinka
ništa nećemo promijeniti. A onda vas ta želja i volja za zavirivanjem iza zida ponesu i vi se
drznete da proturite glavu iza zida - osnujete debatni klub i uključite se u CKD.
Postojeći dio mreže klubova CKD-a vi sebe u većinu svojih učenika dovodite u situaciju da
rodite na interetničkom pomirenju i uspostavljanju mostova među mladim ljudima u BiH.
Htjeli vi to ili ne, bio vam to cilj i plan ili ne, vi to svakodnevno činite. Kroz seminare,
takmičenja i međuklupska druženja članovi vašeg kluba i vi sami, polako i ispočetka
nesigurno provirujete „s one strane“ i upoznate svijet koji tako živi i postoji. Došavši u
situaciju da petoro učenika iz Banje Luke vodim na državno debatno takmičenje čiji domaćin
je bila medresa iz Tuzle, bila sam prilično zbunjena. Trebalo je petoro srpske djece odvesti u
Tuzlu gdje bi debatovali i spavali u medresi. Čuvši da je jedan od njih do tad čuo za Tuzlu
samo kao grad u kojem je njegov otac ranjen, osjetila sam svu težinu naše situacije.
Ipak zahvaljujući debati, volji i želji da se bori i bude prvi, ali i roditeljima koji su spremni
preći zidove povela sam svoju malu družinu sa one strane zida. Došli smo u svijet identičan
našem uz male običajne razlike. Debatovali smo na probleme vršnjačkog nasilja i uvidjeli da
nas oni, nažalost, spajaju. Pobijedili smo. Banjalučki gimnazijalci pobijedili su tuzlansku
medresu u Tuzli. Ne da bi bio ispoštovan nacionalni ključ i ne jer je bio naš red, već zato što
smo u debati bili bolji. Učenice iz medrese, glave pokrivene maramama najveselijih boja,
slušale su tog gospodina u kravati kako priča o suštini pravoslavlja istovremeno slušajući o
osnovama islama. Reći će neko da suštinski ne činimo ništa da je debata samo prazna
priča bez posljedica u stvarnom životu. Neko drugi će se osvrnuti na činjenicu da debata
postoji već 18 godina, a da pomirenja nema. Da, nema ga u cijeloj zemlji. Da, debata jeste
priča bez realnih posljedica u djelima.
Ali, gospodo draga, ne doprinosimo mi pomirenju time što Tuzla za mog učenika više neće
biti samo grad u kojemu je njegovom ocu odsječena ruka, već i grad u kojem je on postao
državni prvak i spoznao istost djevojčica sa šarenim maramama sa samim sobom? Prešavši
zid, sagradili smo most za sebe i za još po nekoga ko se drzne poći našim putem. Pomireni
smo.
AKTUELNI PROJEKT: “All
Different – All Equal: Youth Inter-
Ethnic Reconciliation Camps”
ESEJI - PROFESORI
Branka Kukić, Gimnazija Banja Luka
23
„Res, non verba“ – „Djela, ne riječi“
„O tempora, o mores“ – „ Čudnih li vremena, čudnih li običaja“
U vremenu kada je in naći uvredu za drugoga i kada svako misli da je samo on, upravo
postoji neko ili neki ljudi koji misle da latinska izreka AUDIATUR ET ALTERA PARS – što
znači: čujmo i drugu stranu, nije izgubila smisao. Pojedinac i društvo mogu prosperisati
samo ako su spremni čuti i tuđe mišljenje bez obzira da li je to pozitiva ili negativna kritika.
Izoliran pojedinac ili zajednica su pogodno tlo za razvoj predrasuda, strahova, mržnje i
sukoba sa drugim i drugačijim. U nedostatku tačnih informacija čovjek je spreman naći ili
izmisliti nešto kako bi lakše shvatio kao što je grmljavinu objašnjavao kao Božju srdžbu.
Čuti drugog ne znači automatski izgubiti svoje. Riječ ima svoju težinu, ne veli se uzalud da i
gvozdena vrata otvara. Danas je riječ djelo. Samo je problem što je to češće loše djelo, a ne
dobro. Uputiti drugome lijepe riječi oplemenjuje. Kaže se da je i osmijeh sadaka, a sadaka
znači dobro djelo.
Debatni klubovi su rasadnici dobrih djela. U tim rasadnicima sadimo zdravo drveće, a ne
trulo i zatrovano pesticidima (čitaj predrasudama) koje će dalje širiti. Tu se sastaju,
upoznaju, druže i razumijevaju riječi – dobra djela. Pametni, mladi ljudi koji žive u različitim
sredinama upoznaju jedni druge, razmijenjuju iskustva.
Ad Factum je klub koji sudjeluje u svim aktivnostima CKD-a kroz seminare, takmičenja,
kampove. Ostvaruje saradnju sa drugim debatnim klubovima u zemlji. Pohvalno je što se
kontakti nastavljaju i nakon takmičenja ili seminara putem društvenih mreža.
Odlične saradnje sa klubovima iz Mostara, Banje Luke, KŠC, Sarajeva su potvrda rečenog.
Sumnju rečena na rad CKD-a od onih ljudi koji nisu dobro upoznali sa radom istog s
osmijehom odbijam uz argumente da CKD dugo traje i porodica klubova je sve veća. Rijetka
je sekcija ili organizacija u zemlji koja uspijeva kontinuirano ostvariti napredak.
Uz CKD do sloge!
AKTUELNI PROJEKT: “All
Different – All Equal: Youth Inter-
Ethnic Reconciliation Camps”
ESEJI - PROFESORI
Edin Balta, Gazi Husrev-begova medresa Sarajevo
24
„Nema meni jedne strane, dok si ti na drugoj strani“ (Đ. Balašević)
Mostovi nisu samo obične građevine od kamena, betona ili željeza kojim se premošćuje
neka voda. Oni su ruke koje spajaju obale i ljude i predstavljaju simbol života, ljubavi i
prijateljstva. Mostovi nisu živa bića i ne govore, ali ipak imaju svoju dušu. Naš nobelovac Ivo
Andrić je zapisao: „Most pokazuje mjesto gdje je čovjek naišao na zapreku i nije zastao pred
njom već je povezao sve ono što iskrsne pred našim duhom, očima i nogama. Prema tome
mostove grade plemeniti ljudi koji ne žele gledati zapreke među ljudima, narodima i
svjetovima.“
Centar za kulturu dijaloga je neimar (graditelj) koji je spoznao da je mir najstarija iskonska
želja čovječanstva. Žudnja od Habila i Kabila (Abela i Kaena), žudnja još od trojanskog rata,
žudnja višestoljetnog kamenog stećka, Gorčina. Mir je prije svega duhovni rast, duhovni let
pojedinca, glasnika koji poruku mira nosi i prije cilja ne staje.
Nakon Debatnog Kampa u Neumu, u našoj školi, poslije nastave, omiljena učionica
učenicima je postala prostorija Debatnog kluba. To je jedna sasvim mala učionica, ali njezini
prozori gledaju na vrlo velik svijet. Svijet bez reda i sa mnogo razdora, a to su stanja u
kojem jedni ne razumiju govor drugih. Stanje u kojem čovjek čini drugima ono što ne želi da
drugi čine njemu.
U našoj učionici Debatnog kluba, kroz debatu učimo da debatu ne čini pojedinac već tim, i
ako želiš da ideš brzo, možeš ići sam, ali ako želiš da ideš daleko moraš ići s drugim. Na
debati učimo da se izgovorena riječ ne može vratiti, zato ako govorimo naša riječ mora biti
vrjednija od naše šutnje. A kada nasuprot nas stane protivnička ekipa, da bez obzira koju
tezu da branimo ili osporavamo, još nismo naučili da ako osjetimo srdžbu za vrijeme debate,
znači da više ne debatujemo zbog istine, nego zbog sebe.
Mnogo je onih koji na rad našeg kluba gledaju sa podozrenjem jer smatraju da je CKD mala
porodica koja ne može da promijeni stanje u državi. Naš debatni klub, u mreži debatnih
klubova CKD-a, na život u našoj domovini ne gleda kao na ružno vrijeme gdje treba stati i
čekati da prođe, jer rane koje se kriju, sporo i teško zacjeljuju.
Dok pišem ovaj esej na Zimskom debatnom kampu na Jahorini, čujem glasove mladosti,
glasove koji nose toplinu i dah voljene domovine. Umiven svjetlošću snage i volje u okviru
porodice CKD-a pređoše most i shvatiše da se ljudi iz Mostara, Sarajeva, Banja Luke dijele
samo na dobre i loše. „Pravo putovanje se ne sastoji od traženja novih krajolika, nego u
gledanju drugim očima“ (M. Prust)
AKTUELNI PROJEKT: “All
Different – All Equal: Youth Inter-
Ethnic Reconciliation Camps”
ESEJI - PROFESORI
Harun Macić, Karađoz-begova medresa Mostar
25
„Zagledajte se duboko u sebe, i ono što ćete naći unutra, nećete naći da postoji mi-vi-oni,
nego da je sve mi i da zajedno koračate u budućnost. Ne stvarajte zidove, stvarajte
mostove“ (papa Franjo)
Mreža debatnih klubova, interetničko pomirenje, vršnjačko nasilje, diskriminacija i sl. Samo
su neki od pojmova koji su preplavili sve medije i cjelokupnu javnost. Osobito, u posljednje
vrijeme, vrijeme sukoba, mržnje i zla. I to mržnje i zla posijanog nekad u prošlosti, bremena
koje nosimo vijekovima. I čemu sve to? Kakav svijet stvaramo, kakav život živimo? Ova
pitanja su pitanja kojih su iz dana uz dana svjesniji svi, posebice mladi naraštaji koji žele
živjeti u interetničkom društvu u Bosni i Hercegovini, našoj državi.
Rekoh, našoj, jer to je moja i tvoja domovina, dragi slušatelju. I možda sam ju za nečiji ukus
previše „idealizirala“ ili pak „pokudila“, no cilj mi je pokazat da mi u svom okruženju moramo
napraviti prvi korak. Pitat ćete sigurno: A kada to moj debatni klub kroz mrežu debatnih
klubova CKD-a pomaže interetničkom pomirenju i uspostavljanju mostova među ljudima u
BiH? Škola u kojoj radim jest sustav katoličkih škola za Evropu, multikulturna i
multikonfesionalna škola. Sama ta činjenica već najavljuje viziju, viziju interetničkog
pomirenja među mladima, njihovim roditeljima i društvu.
Voditi debatni klub u školi čiji učenici, roditelji i voditelji mnogo očekuju pomalo je „sklizak
teren“. No, povezati mlade različitih uvjerenja, konfesija i svjetonazora u jednom debatnom
programu je neprocjenjiva vrijednost. Scenski prikaz radionica, edukacijski seminar neki su
od segmenata kojima se bave članovi mog debatnog kluba. I to su zapravo radionice koje
naši učenici rade s ljubavlju i entuzijazmom, entuzijazmom prema glavnom cilju,
interetničkom pomirenju. No, unatoč tomu, često čujemo komentare poput onih da je debata
gubljenje vremena, kako ima zanimljivijih aktivnosti itd. Je li, po našem sudu, zbližavanje
mladih ljudi gubljenje vremena, što je to zanimljivije od ovoga?! Naučiti lijepo govoriti,
ophoditi se srdačno, razvijati kritičko mišljenje. Sve navedeno je put rema miru. Jer su
pomirenje i gradnja mostova naša budućnost, svijetla budućnost novih debatnih klubova,
škola i društva. Neka naši debatni klubovi stvaraju život i svijet po mjeri čovjeka!!!
AKTUELNI PROJEKT: “All
Different – All Equal: Youth Inter-
Ethnic Reconciliation Camps”
ESEJI - PROFESORI
Emilija Pavićević, KŠC - Opća realna gimnazija Sarajevo
26
„Niko nije rođen da bi mrzio druge ljude zbog njihove boje kože, njihove životne pripadnosti,
povijesti ili njihove religije. Ljudi mogu naučiti mrziti, mogu se naučiti i ljubavi, jer ljudsko
srce ljubav osjeća mnogo prirodnijom od njene suprotnosti.“ Nelson Mendela
Mladi ljudi su budućnost našega društva i u njih moramo ulagati, a za to kao prosvjetni
radnici imamo dva najjača oružja, a to su odgoj i obrazovanje. No da bi isto urodilo
promjenom na bolje, uvijek se iznova moramo podsjećati temeljne zadaće istih. To nikako
nije prvenstveno ovladavanje nepreglednim mnoštvom informacija znanja, umijeća i vještina
– ne osporavajući njihov značaj. Temeljna zadaća je buđenje LJUDSKOSTI i ljubavi koju je
u nas utisnula priroda ili Bog.
U našem jeziku na to svojim korijenom aludira već i sama riječ obrazovanje. Obrazovati
znači oblikovati svoj obraz. Zato sintagma „imati svoj obraz“ znači biti pošten, častan i
dostojanstven. A ljepota će našeg obraza, na čije smo oblikovanje pozvani, uvijek biti
razmjerna našoj sposobnosti da na licu drugih ljudi razaznajemo i potičemo ljudskost.
To je moguće ukoliko škola nije mjesto autoritativne komunikacije – podignuta glava,
ušutkivanja, prijetnji i isključivanja – nego slobodnog dijaloga u čijem će okrilju svi ti
sudionici i partneri. Ovo nam daje dobar razlog da sve sudionike unutar škole, vas dragi
učenici, nastavnici, pedagozi, direktori, roditelji pozovemo na razmišljanje o dosadašnjim
odnosima u našoj školi, kako pozitivna ljudskost, uzajamnost i ljubav u svim područjima.
Prvenstveno da bi školom i šire vladala solidarnost i zajedništvo, svi sudionici zajedno
moraju osmisliti PRAVILA PONAŠANJA ista isticati na javnim glasilima, oglasnim pločama i
debatama javnog karaktera. Na iste pozivati i one najtvrđeg karaktera, jer kao što rekoh
ljubav je po prirodi ili Bogu u srcima svih nas i tu razgovarati argumentima o temama koje
nas bole, a tiču se svakodnevnice. Pravila su npr.: imam pravo na izražavanje vlastitih ideja,
na slušanje, na ljubazno postupanje, osobnost. Upoznavanjem različitosti kroz zajedničke
vrednote koje nas povezuju u jednu obitelj. Kao npr. Bajram, Božić, Vaskrs koji svi
pripremamo, obilježavamo, uživamo, živimo. Od panoa do debate, preko radionice utječemo
na druge ljude. A već čujem one prigovore koji će reći pedagogija je demagogija, ili to vam
je ideologija, ali tako su mislili i velikani čiji ipak krajnji zaključak (potaknuti globalizaciju) da
je i sukob pozitivno rješenje (Hans Küng). Praviti mostove na osnovu svih ideja je ipak
moguće jer mi smo ti koji imamo najmoćnije oružje i tako utječemo na mlade ljude. Jer ćemo
samo debatom kod njih otkloniti predrasude i razviti kritičko mišljenje, buditi radoznalost
spram drugih kultura i na koncu sporazumjeti oko zajedničkih vrijednosti u našim različitim
životnim područjima kako i suživot uspio (raspravljajući o onome što nas boli!)
AKTUELNI PROJEKT: “All
Different – All Equal: Youth Inter-
Ethnic Reconciliation Camps”
ESEJI - PROFESORI
Danijela Zuletović, KŠC – Srednja medicinska škola
Sarajevo
27
ЉУДСКА ПРАВА У БИХ МЕЂУ СРЕДЊОШКОЛЦИМА ТРЕБАЈУ БИТИ
ПРОМОВИРАНА
Као што је свима познато, људска права се на сваком кораку крше и не поштују,
нажалост такав је случај и у средњим школама у БиХ. Имајући у виду прошлост БиХ
ово је само посљедица тих дешавања која су погодила нашу земљу прије 20 година.
Без обзира на чињенично стање, ми морамо више урадити да се људска права у БиХ
поштују.
Проблем видим у неефикасном школском систему који само кажњава и грди и не даје
прилику младима да се образују и васпитају на прави начин, као што то раде
цивилизоване земље и друштва. Наравно да је извор овог проблема међу
наставницима, професорима и управи школе који су често нијеми на захтјеве младих
и у већини случајева циљ је само испунити норму и отићи кући. У таквом окружењу
млади немају чврсту потпору и често подлегну притиску околине која је озбиљно
заражена лошим понашањем, мржњом...
Оно што бих ја издвојио као рјешење јесте увођење обавезних разредних часова на
којима би стручне особе заједно са ученицима и професорима разговарали о
проблемима који муче младе, о насиљу и наравно о људским правима у школи. Други
дио овог плана биле би активности на пољу презентовања кршења људских права у
школи. Свака секција би на себи својствен начин једном седмично у холу школе
презентовала ученицима и професорима на који начин се крше људска права и како
спријечити кршење људских права.
Уколико дјецу из образовно-васпитних установа пустимо напоље, у живот, а не дамо
им праву лекцију да морају поштовати туђа права, створићемо друштво у коме ће се
млади свакодневно враћати оним навикама за које сматрамо да смо их оставили иза
себе прије 20 година . Зато сви заједно, и као ученици, и као професори, морамо да се
потрудимо да спријечимо насиље у нашим школама, али и да спријечимо и апсолутно
искоријенимо кршење људских права.
Ако не сад, сутра ће већ бити прекасно.
AKTUELNI PROJEKT: “All
Different – All Equal: Youth Inter-
Ethnic Reconciliation Camps”
ESEJI – DEBATANTI (napredni)
Бојан Белензада, Гимназија Бањалука
28
Segregacija i diskriminacija učenika u mom gradu ne smiju biti model za život
Zajedništvo i međusobna ljubav definitivno trebaju biti prve riječi koje svako dijete treba da
nauči.
Koliko god smatrali da smo različiti u nama vječito dominiraju i najveću funkciju čine težnja
ka dobru i činjenju dobra. Segregacijom i diskriminacijom ne možemo ostvariti ni trun dobra.
Godinama segregacije i diskriminacije ne možemo ostvariti onoliko koliko možemo ostvariti
za nekoliko trenutaka dobrote. Kada shvatimo da segregacija i diskriminacija nisu način
djelovanja i način življenja i te dvije negativne osobine zamijenimo sa dobrotom i težnjom ka
činjenju dobra ova naša mala država će biti mjesto za poželjeti sa ljudima iz snova.
Kada bi barem dio one mržnje i težnje ka diskriminaciji usmjerili na neke pozitivne vrline,
društvo bi za vrlo kratko vrijeme uvidjelo nevjerovatne promjene i nevjerovatne pomake.
Živjeti zajedno znači i misliti zajedno, a to je ključ ka napretku.
I kao što kaže Mark Tven:
„Dobrota je jezik kojeg gluhi mogu čuti i slijepi vidjeti...“
AKTUELNI PROJEKT: “All
Different – All Equal: Youth Inter-
Ethnic Reconciliation Camps”
ESEJI – DEBATANTI (napredni)
Ahmedin Hurić, Gazi Husrev-begova medresa Sarajevo
29
Улога дебатних клубова у помирењу и успостављању трајног мира у БиХ
Дебата посједује прегршт потенцијала. Првенствено, рекламира снагу аргумента, а не
аргумент снаге. Затим, обједињује младе људе и промовише међуетничка дружења и
дијалог. Дебата нас исто тако обогаћује многим знањима која могу да играју веома
значајну улогу приликом одрастања и академског усавршавања. Међутим, поред
многих изузетно значајних ефеката које посједује, дебата није довољно заступљена.
Неопходно је радити на даљој промоцији дебате у школама. Значајан корак би
представљало увођење дебате као наставног предмета. Увођењем дебате у основне
школе, ученици би стицали основна знања о аргументованим расправама и активно
их користили приликом школовања. Дебата би затим директно помогла приликом
успостављања трајног мира. Млади људи би схватали значај дијалога заједно са
међусобним уважавањем. Количина сукоба би била сведена на минимум. Сарадњу
дебатних клубова могуће је оснажити организовањем заједничких активности. Поред
актуелних активности, дебатни клубови могу организовати додатна дружења на којима
би се акцентовала потреба успостављања трајног мира. На поменутим дружењима
иновативну идеју представљало би промовисање нових дебатних формата. У том
случају се поред међусобног уважавања развијају и додатне дебатне вјештине.
Неопходно је акценотвати потребу дебате у
данашњем друштву. Исказивање личног
мишљења се може постићи искључиво
уважавањем туђег. У случају да се дебата
успостави као непремостив сегмент
образовања, млади људи ће подићи сопствену
свијест и радити на промоцији међусобног
уважавања али и трајног мира. Дебата развија
демократске доктрине једног друштва, те с тога
она је дужна заузети кључну улогу у образовању младих и амбициозних капацитета
Босне Херцеговине. Јер се само тако, постиже сигурности и наглашава потреба
трајног мира.
AKTUELNI PROJEKT: “All
Different – All Equal: Youth Inter-
Ethnic Reconciliation Camps”
ESEJI – DEBATANTI (napredni)
Јовица Јовић, Гимназија Бањалука
30
Segregacija i diskriminacija učenika u mom gradu ne smije biti model za život
Najprije bih volio da definišem ključne pojmove
Segregacija (lat. segregare – razlučiti, rastaviti) je razdvajanje ljudi na osnovu različitih
kriterja koji se u pravilu kose sa načelima ljudskih prava i sloboda.
Diskriminscija (lat. discriminare – odvajati, praviti razliku)
U samoj definiciji ovih riječi vidimo da su neprimjeren model za život civilizovanog čovjeka u
dvadestprvom vijeku. Ako se razdvajamo, nepoštujemo, ne trpimo, znači da nemamo
napretka. A činjenica je da je svijet postao jedna lepeza nacija, vijera i rasa, i da je jedini
način da se ta lepeza opstane na ovim burnim vjetrovima ekonomske krize, meterooloških
nepogoda, te stalnih previranja taj da se ujedinimo i zajdeno odgovorimo na sve izazove
koji nas čekaju. Jer, segregacija i diskriminacia su, šta više, sramni za čovjeka 21. vijeka te
su apsolutno neprihvatljivi.
Prepoznavanje je jednostavno. Događa se da skupina ljudi istih ili sličnih nacionalnih,
vjerskih i rasnih osobina izdvajaju pojedinci koji nisu slični njima. Te izdvojene osobe nad
kojima je izvršena diskriminacija i segregacija možemo da prepoznamo po povučenosti i
nesigurnosti, te gotovo uvijek po nezadovoljstvu samim sobom.
Smatram da riješenje leži u upoznavanju mladih te omogućavanjem da međusobno
učestvuju u raznim društveno korisnim akcijama. Na taj način će se ostvariti komunikacija i
interakcija a oni sami će da upoznaju jedni druge. Na taj nain stvorićemo jedno zdravo
društvo bez diskriminacije i segregacije koje je spremno na prosreitet i veliki korak naprijed
ka unapređenju naših odbrambenih mehanizama na sve nedaće koje nam današnji svijet
pruža.
Stoga smatram da je eliminisanje segregacije i diskriminacije krucijalno za razvoj kako mog
grada, tako i kompletnog društva.
AKTUELNI PROJEKT: “All
Different – All Equal: Youth Inter-
Ethnic Reconciliation Camps”
ESEJI – DEBATANTI (napredni)
Ivan Ilić, Opća Gimnazija KŠC-a Banja Luka
31
Људска права у Босни и Херцеговини требају бити промовисана на сљедећи
начин
Крај Другог свјетског рата и страхоте које су пратила разарања у вишегодишњим
планетарним сукобима неминовно су означили почетак развоја људске мисли о
васпостављању општих и оквирних норми хуманитета. Њихов темељ ударен је
доношењен Повеље о људским правима у Уједињеним нацијама. Босна и
Херцеговина се обавезала Анексом 6 Дејтонског мировног споразума на поштовање
ове повеље и људских права. То су преузели и устави ентитета, ако говоримо о
ентитетским надлежностима.
Сматрам да као примјер добре праксе, ако је ријеч о промовисању људских права,
најважнију улогу имају институције власти, и то поготово извршне власти (владе
односно министарства). Ресорна министарства треба подстаћи да се кроз низ
активности и пројеката у чијем фокусу треба да буду млади људи, промовишу основна
људска права, којих смо ми често свјесни али их занемарујемо или фројдовски речено
„потискујемо“.
Тежиште ових активности бих поставио на кампове које организује и Центар за
културу дијалога, јер сва друга идејна рјешења која временски обухватају период од
дијела дана или читавог дана могу имати краткорочне резултате док вишедневни рад,
дружење и заједничко размишљање о проблему може да успостави дугорочна
рјешења односно усвајања основних знања о људским правима.
На крају истичем да у Босни и Херцеговини више него и у једној другој земљи овог
брдовитог Балкана треба промовисати људска права, права која штите достојанство
сваког појединца, те му омогућавају несметан живот по властитим нахођењима и
плановима.
AKTUELNI PROJEKT: “All
Different – All Equal: Youth Inter-
Ethnic Reconciliation Camps”
ESEJI – DEBATANTI (napredni)
Марко Ромић, Гимназија Бањалука
32
Uloga debatnih klubova u pomirenju i uspostavljanju trajnog mira u BiH
„U zemlji mržnje najviše mrze onoga ko ne umije da mrzi“. Živimo u mraku mržnje i
pokušavamo napredovati sa mržnjom zauzvrat, a ustvari ulazimo u još veći mrak. Toliko smo u
mraku, da je daleko vraćati se po ljubav. Tako smo se lahko navikli na mrak, i već uživamo u
svom sunovratu. Ne uviđamo neprirodnost situacije. Vratiti se po ljubav je moguće, samo je
potrebno vjerovati i graditi novi put povratka, jer stari je već zatrpan. Okrenuti se nazad, ne
znači da smo prestali ići naprijed, ako je pravo 'naprijed' iza nas. Možda su i moje oči navikle na
mrak, i da stvar bude gora, ja vjerovatno nisam nikada ni vidio svjetlo, ali ovog ću puta slušati o
svjetlu. Pričat će mi sretnici koji jesu vidjeli, i ja ću tako snažno da im povjerujem. Zavoljet ću
ljubav, jedino pravo svjetlo u životu. Zavoljet ću i neću za nove generacije dopustiti da im se
priča o ljubavi. Pošto je pobjeda nad samim sobom, najveća pobjeda, prvo ću pobijediti sebe, a
zatim svaku mržnju drugih umanjiti svojom ljubavlju. Mene pobjeđuju veliki umovi, i uživam svoj
poraz. Dostojevski, Tolstoj, Zola, Dikens i drugi su moji odgajatelji. „Bojim se čovjeka koji je
pročitao samo jednu knjigu.“ Bojim se jer ne zna ništa o slobodi, ništa o vrijednosti mira, ništa o
ljubavi. Kao debatanti trebamo pokrenuti incijativu da se u školskoj biblioteci upriliči lista koja će
sadržati imena najaktivnijih članova i čitaća tog mjeseca, te nagrada za najaktivnijeg. Moramo
promovisati ljubav prema obrazovanju i čitanju. Potrebno je mijenjati na bolje, a bar u ovakvom
stanju, to nije toliko teško. U jednom stalnom terminu, prigodnom za većinu učenika škole,
izvodivo je organizovati javne debate na teme tekućih problema i stanja naše države, te na taj
način buditi kritičke stavove kod mladih, buditi osjećaj potrebe za promjenom koja je tako realna
i izvodiva, a i pružiti mladima priliku da se informišu o samom debatnom klubu i možda priključe
radu. Za uspjeh uzimam i situaciju u kojoj mladi uz pomoć debatnih klubova bar uviđaju ovaj
sunovrat i sve neispravnosti u zemlji. Ukoliko se broj članova unutar debatnog kluba poveća na
jedan potpuno viši nivo, izvodivo je organizovati i takmičenje unutar debatnog kluba kroz
također javno debatiranje. Debatni klub bi svakako dobio na značaju i brendu ukoliko bi se i
javno promovisao kroz gradske internet portale. Pošto se slažem sa krilaticom, 'misli globalno,
djeluj lokalno', naše zaključke donesene na debatama, bismo sprovodili i primjenjivali na nivou
lokalne zajednice, a sve u okviru nama izvodivog. Kada govorimo o mreži debatnih klubova,
nisam upoznat sa funkcionisanjima takmičenja, no smatram da loša ideja ne bi bila ni da se
organizuje liga debatnih klubova sa svime što ona donosi, a to su stalna okupljanja, činjenica da
preduslov nije nikakva ogromna organizacija, bolje upoznavanje i sklapanje još čvršćih
prijateljstava i u konačnici potencijalna riješenja problema.
Debatanti trebaju preuzeti tu žrtvu u potrazi za svjetlom. Pomirenje i ljubav su tu, samo trebamo
dobru argumentaciju i sa 'ovdje su' će preći u 'u nama su'.
AKTUELNI PROJEKT: “All
Different – All Equal: Youth Inter-
Ethnic Reconciliation Camps”
ESEJI – DEBATANTI (Početnici)
Adin Provalić, Gimnazija Visoko
33
Људска права у БиХ међу средњошколцима требају бити промовирана
Под појмом људска права подразумијевамо: Појам људских права односи се на
концепт који се базира на идеји да људска бића имају универзална природна права,
или статус, независно од правне јурисдикције или других одређујућих фактора као што
су етницитет, држављанство и спол.(изворВикипедиа); што значи да смо сви једнаки, и
да сви имамо иста права.
Сматрам да се школе данас недовољно залажу, и не пружају довољно пажњу
промоцији људских права, још од основних школа. Једна седмица која је посвећена
томе, није довољна, да дјеца која су још увијек незрела, и не знају како треба, тако
мало уче и слушају о тој теми, те као такви неедуковани, одлазе у средњу школу гдје
стварају проблеме, које могу да имају велике посљедице. Због тога, смо свједоци
данас да је стопа вршњачког насиља (како вербалног тако и физичког) у порасту. То
се већином дешава због слабих „казни“ за оне који крше људска права као и због
слабог надзора над дјецом у школама, али и због истог тог заказивања родитеља и
околине који игноришу проблем.
Један од најбољих начина да промовишемо међу средњошколцима људска права, а
који ми као дебатанти можемо реализовати јесте организовањем разних радионица и
јавних дебата, које заправо и показују један вид међусобног уважавања те културу
дијалога, и подижу свијест нашег друштва о датом проблему. Ту би учествовала и
ПЕПСИ (педагог, психолог и социјални радник служба), те приближила се ученицима,
проналазила рјешења, помагала, савјетовала и стремила ка заједничком циљу-
промовисању људских права. Такође, у те пројекте би могли да се укључе и други
дебатни клубови, као и ученици који нису чланови клуба, како би се што већи број
људи обухватио, а то је заправо и наш циљ, да што више људи учествује у
реализацији истог.
AKTUELNI PROJEKT: “All
Different – All Equal: Youth Inter-
Ethnic Reconciliation Camps”
ESEJI – DEBATANTI (Početnici)
Софија Мијовић, Гимназија Бањалука
34
ULOGA DEBATNIH KLUBOVA U POMIRENJU I USPOSTAVLJANJU TRAJNOG MIRA U
BiH
„Lijepe riječi ne koštaju mnogo. Ali ipak mnogo postižu.“
Debata je formalna diskusija u kojoj dvije suprotstavljene strane razmijenjuju argumente u
prilog različitim mišljenjima povodom jedne teme, poštujući unapred dogovorena pravila.
Većina članova debatnih klubova u debatu su ušli laički, neznajući šta ih čeka. Ali u trenutku
kada su zakoračili u debatu ona ih je uzela ka sebi,uvela ih u taj svijet ravnopravnosti i
kulture. Debata svoje članove uči samostalnom i timskom radu,razvijanju komunikacijskih i
govorničkih vještina, kritičkom razmišljanu, boljem upoznavanju društvenih pitanja. I kroz nju
se stiču nova poznanstva, prijateljstva koja su zasnovana na zajedničkom interesu. Debatni
klubovi su mnogo napravili i mnogo sada rade da se poštuju ljudska prava, da se zaustavi
vršnjačko nasilje i da svi živimo u ravnopravnosti i slozi. Da bi debata postigla još veći
uspjeh, ja kao član debatnog kluba, smatram da se trebaju što češće održavati takmičenja,
kampovi, međuklupska druženja...
Tu bi članovi razmjenjivali svoja iskustva,naučili nešto novo, stvarali nova prijateljstva, širili
kasnije svoja iskustva i tu ljubav prema debati u svoju okolinu koja traje vječno.
AKTUELNI PROJEKT: “All
Different – All Equal: Youth Inter-
Ethnic Reconciliation Camps”
ESEJI – DEBATANTI (Početnici)
Darija Cvijić, JUŠC „Đuro Radmanović“ Novi Grad
35
Segregacija i diskriminacija učenika u mom gradu ne smiju biti osnova za život
Fenomen „Dvije škole pod jednim krovom“ najvidljiviji je primjer segregacije u školama u BiH.
Razumijem da roditelji žele očuvati ono što smatraju svojom tradicijom, ali svi mi moramo shvatiti da
bez obzira na vjeroispovijest živimo u jednoj državi i prolazimo kroz iste probleme, a razlikujemo se
samo po imenima i karakterima. Najveći problem je to što ljudi odgajaju svoju djecu tako da gledaju
samo vlastito etničko porijeklo, a pripadnike ostalih smatraju manje vrijednima. "Nitko nije rođen da
mrzi drugu osobu zbog boje njegove kože, ili njegove prošlosti, ili njegove religije. Ljudi nauče mrziti,
a ako oni mogu naučiti mrziti, oni mogu naučiti i voljeti, jer ljubav je ljudskom srcu puno prirodnija od
njene suprotnosti. " Grad u kome ja živim, Srebrenik, je mali gradić u Tuzlanskom kantonu, sa
ukupno 75% stanovnika islamske vjeroispovijesti i 25% pripadnika ostalih religija. Međutim, naše
područje nije bilo toliko zahvaćeno ratom, i nije dolazilo do naglih selidbi što je rezultiralo time da
pripadnici sve tri religije već desetljećima žive zajedno u miru i slozi. Na području opštine Srebrenik
postoji samo jedna mješovita škola, koju pohađamo svi mi koji živimo tu, ili u okolnim naseljima, i još
nikad se nije dogodio nijedan slučaj diskriminacije na vjerskom, ili bilo kojem drugom osnovu.
Možda je to zato što su se ljudi nakon toliko godina srodili jedni sa drugima, razvili snažne emocije i
međuljudske odnose, a možda je i zato što nas zaista nije briga koje je neko vjeroispovijesti, dok
god nam odgovara kao osoba. U školi zaista nije bitno da li se zoveš Mehmed ili Ivan, jer je znanje i
ponašanje, dobro i loše, jedino po čemu se naši učenici ističu kod profesora zaposlenih u školi. Par
puta smo moji drugari i ja javno raspravljali o alarmantnom stanju koje se odvija u nekim dijelovima
naše voljene domovine, i svaki put bi ostali bez teksta jer ne možemo da shvatimo da je to zaista
naša realnost. Djeci je zaista zabranjeno da se druže, zaljubljuju jedni u druge samo zato što ne
vjeruju u isto?! Zašto da dopuštamo istim ljudima koji nisu spriječili prošli rat, iako su mogli, da i
nama kvare budućnost? Određene vrste diskriminacije koje društvo tolerira i dalje prenosi otvaraju
mogućnosti za pojavu novih vrsta diskriminacije. Ako su, naprimjer, određene etničke grupe
diskriminirane u obrazovanju, to obično znači da neće dostići jednak stepen učešća u sferi
zapošljavanja, pristupa dobrima i uslugama, pristupa zdravstvenom osiguranju i slično. Ono što mi
učenici moramo učiniti je dokazati odraslima i vlastima da želimo zajedničku budućnost u kojoj će
vladati ljubav i prijateljstvo, a ne ponižavanja i mržnja. Debatni klubovi mogu mnogo doprinijeti
povećavanju svijesti kod svojih vršnjaka kreiranjem debata na teme segregacije i diskriminacije u
školama, te javnim debatama na osnovu kojih bi učenici vidjeli sve prednosti zajedničkog
obrazovanja i mane odvajanja jednih od drugih. Osnovni ciljevi debate su prevazilaženje stereotipa i
predrasuda, donošenje valjanih zaključaka, te razvoj govorničkih vještina. Sve ovo nam uveliko
može pomoći u borbi protiv diskriminacije i segregacije u školama, ali i van njih, ali samo ako želimo
promjenu.
AKTUELNI PROJEKT: “All
Different – All Equal: Youth Inter-
Ethnic Reconciliation Camps”
ESEJI – DEBATANTI (Početnici)
Dženana Pedljić, MSŠ Srebrenik
36
AKTUELNI PROJEKT: “All
Different – All Equal: Youth Inter-
Ethnic Reconciliation Camps”
Vaše poruke i utisci o Kampu
„Jako mi je lijepo, ja volim druženje. Svi koji mogu neka se priključe
debatnim klubovima kako bi stekla razna iskustva ali i prijatelje za čitav
život.”
Dilara Muharemović (KŠC „Don Bosco“ Opća gimnazija Žepče)
„Ovaj kamp mi se dopada jer prevazilazimo sve razlike i shvatamo da
smo svi isti. Ovo je jedan lijep primjer kako trebamo mi mladi
funkcionisati i razmišljati i kakav treba da nam bude pogled na
budućnost.”
Milica Kulina (JU Srednjoškolski centar Istočna Ilidža)
„Kamp je veoma zanimljiv budući da smo tu svi zajedno okupljeni te na
edukativan način nam se predočava da su razlike bogatstvo.”
Monika Vrbić (KŠC „Don Bosco“ Opća gimnazija Žepče)
„Što više ovakvih kampova kako bismo širili horizonte, te kako bismo
postali ne samo građani našeg grada nego građani svijeta!“
Marko Romić (Gimnazija Banja Luka)
37
AKTUELNI PROJEKT: “All
Different – All Equal: Youth Inter-
Ethnic Reconciliation Camps”
Vaše poruke i utisci o Kampu
„Ovaj kamp je jedno jako lijepo druženje i lijepo iskustvo. Svaka
osoba koja voli druženja, rad, novo iskustvo, treba da se uključi u
CKD i da bude dio tima. Sve pohvale za organizaciju. Ne bih da
duljim, dođite i uvjerite se! Sretno!“
Kristijan Glavaš, prof. (Mješovita srednja škola „Sjepana Radića“,
Žabljak-Usora)
„Ovaj kamp je veoma koristan jer je mladima poslao glasnu
poruku mira koja će se daleko čuti i dugo odjekivati.“
Aleksandar Nedić, student, Brčko
Najljepši vid druženja, učenja, provoda i promorianja pozitivnih,
miroljubivih ideja. Od mladog svijeta na ovom kampu treba učiti.
Aida Sahačić, prof. (Gimnazija „Mustafa Novalić“ Gradačac)
38
Zimski debatni kamp na Jahorini bio je jedno veliko iskustvo. Bio je to odličan početak 2016.
godine. Pored toga što smo stekli određeno znanje, usavršili neke vještine, dobili smo nešto
što nema cijenu. To nešto su novi prijatelji, nova poznanstva. Došli smo na kamp
nepoznavajući jedni drugi, ali ubrzo smo se sprijateljili, pokazali smo da postoji nada za
bolju budućnost u BiH. Dolazili smo iz različitih krajeva BiH, različiti karakteri, različite
životne priče, različite vjeroispovijesti, a bili smo isti. Te razlike su bile naše bogatstvo,
bogatstvo ove države. I da, bilo je važno naučiti nove stvari, usavršiti neke vještine, ali
važnije je bilo upoznati nove ljude, ljude kojih ćemo se uvijek rado prisjećati, i s kojima ćemo
nastaviti prijateljstvo. Smatram, mogu to slobodno reći, da smo pokazali da postoje čvrsti
temelji za mir u ovoj državi. Kao mlađe generacije bili smo primjer mnogima.
Doticali smo se teških tema, tema o vršnjačkom nasilju i interetničkom pomirenju. Vidjela
sam da su učesnici kampa zaista željeli da pomognu, željeli su da riješe probleme koji se
nameću, željeli su da budu korisni za ovo društvo. Svako od nas učešćem napravio je korak
ka boljoj budućnosti, ka boljem društvu. Iako nam se ti koraci pojedinačno možda čine
malima, oni to nisu. U tih pet dana mi možda nismo riješili sve probleme koji su se nametali,
ali smo sigurno postavili čvrste temelje.
Bilo je i sekcija. Svako se mogao u nečemu okušati, pronaći. Nije bilo važno da li je to
pjevanje, gluma, ples, debatne novosti, webinar ili nešto drugo. Svako je uložio podjednako
truda i rada, a pri tome se i zabavio.
Na kraju kampa, imali smo svečano zatvaranje koje će, vjerujem, mnogima ostati dugo,
dugo u sjećanju. Pokazali smo i dokazali da se borimo za napredak.
I kakvo bi to iskustvo bilo da nije bilo emocija? Radovali smo se, smijali se, pjevali, plesali,
radili, spremali debate, funkcionisali smo kao jedno. Odlazak s kampa, rastanak sa
prijateljima, svima je teško pao. Neki su uspjeli zadržati suze, neki nisu, ali sigurno niko nije
ostao ravnodušan.
Za sebe mogu reći da sam otišla bogatija nego što sam došla. Otišla sam bogatija za nove
prijatelje, za nova iskustva. Mi smo u toku tih pet dana stvarali uspomene, a uspomene su
neprocjenjive. Njih nosimo sa sobom dok smo živi, jednu našu malu vječnost.
Željela bih da završim citatom Meše Selimovića:
"Bogatstvo je za mene ono što mogu ponijeti bilo gdje da odem, a to su uspomene. One ne
mogu propasti, ne mogu se potrošiti, ni izgubiti, niti mi ih neko može ukrasti."
A mi smo stvorili uspomene na koje treba da budemo ponosni.
Ajla Kurbašić, Srednja tehnička škola Tešanj
AKTUELNI PROJEKT: “All
Different – All Equal: Youth Inter-
Ethnic Reconciliation Camps”
Moja iskustva sa Zimskog debatnog kampa na Jahorini
39
Prijateljstvo + Pomirenje + Ljubav + Vjera u bolje sutra = Zimski debatni kamp na Jahorini
Iskustvo koje smo stekli učešćem na
zimskom debatnom kampu ove
godine zasigurno će nam svima
pomoći da sigurnije kročimo u vlastitu
budućnost. Pored toga što smo svi
marljivo radili na pripremi za
debatovanja, uspješno smo stigli
pripremiti i tačke glume, plesa i
pjevanja. Rad, red i disciplina doveli
su do očekivanih rezultata zadnjeg
dana kampa, kada smo sa puno
pažnjom svi posmatrali vrhunske
debate i borili se, kako sa emocijama
koje su u nama budili govori i eseji,
tako i sa mamurlukom od prethodne
noći. Naime, treće noći kampa
proslavljala se Pravoslavna nova godina. Te treće noći svi smo slavili bez obzira na vjeru i
nacionalnost. Uspjeli smo dokazati da su mladi jedini koji se bore, NE SAMO MIR, NEGO
ZA POMIRENJE. Teme o kojima se razgovaralo tokom ovog petodnevnog kampa u
mnogima bude strah i gase riječi kojima toliko silno žele ponovo 'zapaliti vatru' u ovoj državi,
no mladi su i ovoga puta dokazali svoju moć. Moć znanja, moć edukacije, moć bezuvjetne
ljubavi. Iskreno, veoma sam sretna što sam bila dio ovog kampa i CKD putovanja kroz
edukaciju, veoma sam sretna što bar jedan djelić mene pripada CKD obitelji. A ono što meni
pripada jesu nova poznanstva i po jedan djelić srca svakog prijatelja kojeg sam stekla na
kampu. Ponekad nas bolje razumije upravo neko drugačiji od nas, neko ko nam ne može
suditi po prošlosti i onome što smo bili, neko ko nas vidi upravo onakve kakvi jesmo sada i
ponekad je to razumijevanje jedino što nam treba.
Kampovi ovog tipa uče nas da ne žmirimo na svaku različitost koja se pojavi među nama,
da se ne krijemo od drugih i drugačijih, nego da otvorimo kako oči, tako i srca, pred nečim
drugačijim i prihvatimo druge onakvim kakvi jesu. Iako smo kroz cijeli kamp čuli mnogo
citata i poruka velikih pisaca i kritičara, cijenjenih mislilaca i filozofa, poruka koju svi zajedno
nosimo u nama jeste:
SVI RAZLIČITI – SVI ISTI.
Selma Nakić, Srednja tehnička škola Tešanj
AKTUELNI PROJEKT: “All
Different – All Equal: Youth Inter-
Ethnic Reconciliation Camps”
Moja iskustva sa Zimskog debatnog kampa na Jahorini
40
AKTUELNI PROJEKT: “All
Different – All Equal: Youth Inter-
Ethnic Reconciliation Camps”
Reagiranja nakon Kampa
Cijenjeni u CKD-u, želim da Vam se zahvalim u moje i
u ime moje ekipe na predivnih pet dana. Naučili smo
mnogo toga, super smo se proveli, upoznali nove ljude
i naravno usavršili svoje takmičarske sposobnosti.
Vama želim također da se zahvalim i zbog
nevjerovatne organizovanosti, zbog vašeg strpljenja i
naravno zbog vašeg nesebicnog prenošenja znanja
nama mlađim debatantima.
S poštovanjem, Inela Subašić .
41
AKTUELNI PROJEKT: “All
Different – All Equal: Youth Inter-
Ethnic Reconciliation Camps”
Reagiranja nakon Kampa
Draga naša Nadina i cijeli CKD tim, namjerno počinjem
ovako ovaj meil jer nemam drugih riječi sem ovih da
izrazim zahvalnost u ime mojih debatantica i moje lično
za divnih 5 dana koje smo proveli na Jahorini. Ono što
je najbolje mjerilo svega su debatanti, koji su puni
pozitivne energije i volje da nastave dalje da se bave
debatom a to je najviši uspjeh. Ovu priliku koristim da
pohvalim grupu 3 glumaca koji su vježbali za vrijeme
pauza, koji su prvenstveno jedna divna grupa mladih
pozitivnih, kreativnih i odgovornih ljudi jer
su uspjeli da pored svojih
obaveza da pomažu drugim grupama i zato
se osjećam dužnom da ih pohvalim kako vama tako i
njihovim trenerima. Vama svima u CKD želim što više
uspješnih, radnih i veselih dana. Veliki pozdrav od svih
članova debatnog kluba Modus.
S poštovanjem, Alma Ahmethodžić prof.
42
AKTUELNI PROJEKT: “All
Different – All Equal: Youth Inter-
Ethnic Reconciliation Camps”
Reagiranja nakon Kampa
Draga Nadina,
nadam se da ste se zasluženo odmorili nakon još
jedne uspješne organizacije Kampa sa svima u CKD-u
na čelu sa direktoricom Vlaisavljević. Čast mi je bila i
ovoga puta učestvovati na kampu i upoznati nove
ljude i susresti ponovo stare prijatelje, te se nadam
skorijem zajedničkom druženju. Pored toga, želim da
uputim pohvale kako zbog rasporeda radionica, tako i
smještaja, te se nadam da će svi u BiH naučiti gdje je
taj čuveni Donji Vakuf kako se ne bi i slijedeći put
zadesile ove tragikomične situacije :D Ali opraštamo i
ovaj put...
Od početka slijedećeg polugodišta nastavljam sa
izvještajima našeg aktivnog debatnog kluba. Još
jednom hvala Vam na svemu što ste učinili za nas tih
pet, nezaboravnih, dana, jer sam se za kratko vrijeme
uspjela vezati za sve ljude koji su prisustvovali kampu.
Veliki pozdrav!
Naida Mlinarević
43
Nakon Kampa nas je telefonskim putem kontaktirao i prof. Muhedin Lemeš (MSŠ
Kakanj) koji je pohvalio organizaciju Kampa, i čiji kratki govor i riječi hvale
prenosimo u nastavku (dakako da parafraziramo jer ne snimamo razgovore ). Mi
samo želimo reći da je Kamp uspjeh svih nas i da bez divnih profesora i još divnijih
debatanata ne bismo mogli uspjeti!!!
AKTUELNI PROJEKT: “All
Different – All Equal: Youth Inter-
Ethnic Reconciliation Camps”
Reagiranja nakon Kampa
„Ja sam danas pričao o vama sa direktoricom škole u
Zenici. I rekao sam da je CKD super! Ja sam njoj
ispričao šta radite. Nisam ja od velikih riječi ali sam joj
prepričao govor profesorice iz Banja Luke. Pa nije li
ogromna stvar da je odvela učenike iz Banja Luke
pred tuzlansku Kapiju? Ja ne znam niti jednu
organizaciju da je spojila ovoliko različitih učesnika.
Još kada se sjetim proslave Pravoslavne nove godine
na Jahorini. Svi slave. Niko ne pita kako i zašto. Svima
je lijepo i svi uživaju. Svi znamo kako se ko zove i opet
skupa slavimo, pričamo, pjevamo i već jedva čekamo
da se ponovo sastanemo. CKD radi ono što političari
neće da urade. CKD se trudi da pomiri ljude i da svi
krenemo dalje zajedno i da svi zajedno gradimo
budućnost. Jedni bez drugih smo jadni! Jedni sa
drugima mnogo toga možemo! Ma šta mnogo! Jedni
sa drugima sve činimo mogućim!”
44
DEBATOLOGIJA
U januaru smo govorili o sljedećim
temama:
Prijedlog Zakona o neradnim danima u BiH
promovira pomirenje i jednakost?
Pomirenje na Balkanu koči politika?
Da li negiranje obilježavanja dana RS
dovodi do još većeg raskola između tri
kostitutivna naroda u BiH?
Saradnja Srbije i BiH je vrlo važna za
pomirenje u cijelom Regionu?
Riječi u slici
AKTUELNI PROJEKT: “All
Different – All Equal: Youth Inter-
Ethnic Reconciliation Camps”
45
UMJESTO KRAJA
AKTUELNI PROJEKT: “All
Different – All Equal: Youth Inter-
Ethnic Reconciliation Camps”
ZA VAS SU PISALI: Edin Balta, Abdulah Bećirović, Meliha Saračević, Nedeljka
Adžić, Amira Sejdinović, Armin Šehović, Snežana Čokić,
Ahmed Omerović, Albin Softić, Kristijan Glavaš, Sabahudin
Ćeman, Danijela Zuletović, Aida Sahaćić, Nasiha
Mulahalilović
46
01. Svjetski dan mira
15. Dan vjerskih sloboda
25. Svjetski dan borbe protiv lepre
MEĐUNARODNI PRAZNICI
U JANUARU
JAUAR KROZ DATUME
47
ZA „CENTAR ZA KULTURU DIJALOGA“ Sanja Vlaisavljević
IZVRŠNA UREDNICA Nadina Balagić
REDAKCIJA Tijana Ljuboje, debatni klubovi, Anja Gengo, Amela Ibrahimagić, Amer Musić, Anesa Vilić,
Nadina Balagić, Zoran Marčeta DTP
Anesa Vilić
WEB INFO Nadina Balagić
IZDAJE I UMNOŽAVA Centar za kulturu dijaloga
Debatne novosti, br. 01. Januar, 2016. godine
SVAKO UMNOŽAVANJE I KORIŠTENJE SADRŽAJA IZ NOVINA JE VEOMA
POŽELJNO! Cijena: 0 KM + obaveza da ponekad napišete članak za novine Izlazi mjesečno, a nekada i
češće
Fra Anđela Zvizdovića 1 71 000 Sarajevo
Bosna i Hercegovina +387 33 203 668
TRN: 1610000047260060 Raiffeisen banka BiH
[email protected] www.ckdbih.com
CKD STRANICA:
https://www.faceb
ook.com/groups/1
34200443968/?fre
f=ts
DEBATOLOGIJA:
https://www.faceb
ook.com/Debatolo
gija?fref=ts