ŠIJAČKI - os-vkorajca-kaptol.skole.hr · SVETI NIKO DARE NOSI Svake godine u mjesecu prosincu obilježavamo dan koji će biti pamćen srcima djece i kada odrastemo. Toga nas dana

OSNOVNA ŠKOLA VILIMA KORAJCA, KAPTOL

ŠIJAČKI ZVON


ŠIJAČKI ZVON

UVODNA RIJEČ

IMPRESSUM:

Nakladnik: Osnovna škola Vilima Korajca

Školska 12

34334 Kaptol

tel: 034/231-040

e-mail: [email protected]

Ravnatelj: Nino Diklić, prof.

Urednice: Alenka Šljivečka, prof. i Marija Mihalović, prof.

Novinari: Dora Ana Đurčević (8.c), Ljubinka Markušić (8.c),

Kristina Mijoković (8.c), Petra Perić (8.c), Andrea Tomazić (8.c)

Grafičko oblikovanje: Ivica Nitraj

Na naslovnici: Anita i Antonija Bobonja, II.a razred

Drage čitateljice i čitatelji Šijačkog zvona,

nadamo se da ćete u broju koji je pred

vama pronaći zanimljive i korisne

sadržaje.

Javite nam se s vašim idejama,

prijedlozima i radovima putem e-maila

[email protected] ili nas

potražite u školskoj knjižnici.

Koristimo priliku da se zahvalimo svim

učenicima i nastavnicima koji su

doprinijeli nastanku još jednog broja

Šijačkog zvona.

Alenka Šljivečka i Marija Mihalović,

urednice

SADRŽAJ

Uvodna riječ ............... 2

Događajnica ............... 3

Uređenje škole ............... 4

Obilježili smo ............... 6

Književni kutak ............... 8

Edukacija ............... 10

Učenici na djelu ............... 11

Naši najuspješniji .............. 14

Razgovor ugodni ............... 16

Eko kutak ............... 18

Iz života župe ............... 19

Sportski kutak ............... 21

Zanimljivosti ............... 23

Mozgalice ............... 24

mailto:[email protected]


ŠIJAČKI ZVON

OGAĐAJNICA

PUDARIJADA PROŠIRENA TRADICIJSKIM IGRAMA

Kako se neki zanati ne bi zaboravili a običaji izgubili, ponovno je upriličena manifestacija za sve

ljubitelje domaće hrane i pića.

Dana 10. rujna 2011. godine u organizaciji Općine Kaptol i

Udruge vinogradara, vinara i voćara obilježeni su dani pudara ili

popularna Pudarijada. Manifestacija, koja je održana na športsko-

rekreacijskom centru, privukla je brojne posjetitelje i pudare. Sa

zadovoljstvom je ovu pudarsku manifestaciju posjetio dožupan

Ferdinand Troha. Napomenuo je kako će zasigurno potpomagati i

promicati ovakva kulturna događanja. Predstavljene su značajke

pudara i mnogo se moglo saznati o povijesti ovih vrijednih čuvara

grožđa. U glazbenom su dijelu programa nastupala razna kulturno-

umjetnička društva, a posebno nas je razveselio nastup TS Castrum.

Natjecateljsko ozračje privuklo je brojne pudare koji su za

posjetitelje pripremili izobilje pudarskih kotlića. Mirisu ovog

slavonskog specijaliteta nitko nije mogao odoljeti. U završnici večeri

održane su pudarske igre. Posjetitelji su se okušali u brojnim

sportskim natjecanjima - bacanju kamena s ramena, trčanju u

vreći, vožnji u "trakaču", nošenju košare na glavi, nogometu i

potezanju konopa. Ljubinka Markušić i Andrea Tomazić, VIII.c

DOMAĆINI ŽUPANIJSKOG NATJECANJA IZ BIOLOGIJE

Gotovo stotinu mladih biologa, učenika sedmih i osmih razreda osnovnih te srednjih škola s prostora

naše županije, okupilo se u jutarnjim satima 14. ožujka 2012. godine u našoj školi s jednom namjerom – pokazati

što bolje znanje iz biologije. Učenici su došli u pratnji svojih nastavnika koji su raspoređeni u ispitna, nadzorna i

provedbena povjerenstva. Ugodan boravak poželio im je uvodnim notama naš školski zbor pod vodstvom

nastavnice Marije Brblić. Kako bi sve proteklo u najboljem redu pobrinule su se nastavnice biologije i kemije

Dalija Valiček i Ana Ganzberger. Nakon jednosatnog rješavanja testova znanja, učenici su se okrijepili i nastavili

razmjenjivati dojmove o pitanjima i zadatcima s kojima su se susreli. Svim je sudionicima nastavnica Dalija

Valiček uručila zahvalnice, a najboljima su podijeljene diplome. Od naših su učenika na natjecanju sudjelovali

Elizabeta Metzger (8.a) i Dominik Lončarević (8.c) osvojivši 14. i 15. mjesto.

Mladi biolozi na djelu: rješavanje

testova

Učenici OŠ J. Kempfa predstavili su

svoj istraživački rad

Kristina Mijoković, VIII. c

IZABRAN NOVI RAVNATELJ ŠKOLE

S obzirom da je naš dugogodišnji ravnatelj prof. Mato Nosić otišao u mirovinu, ravnateljska stolica

ostala je upražnjena. Školski odbor naše Škole, na svojoj je sjednici održanoj 10. travnja 2012. godine, izabrao

novog ravnatelja. Nakon provedenog javnog natječaja za ravnatelja je, u idućem petogodišnjem mandatu,

izabran naš pedagog Nino Diklić. Ono što slijedi je potvrda ravnatelja od strane Ministarstva znanosti,

obrazovanja i športa te imenovanje od strane Školskog odbora. Novoizabrani ravnatelj se zahvalio na povjerenju

uz obećanje da će savjesno raditi na unaprijeđivanju Škole i ostvarivanju planiranih projekata. Kristina Mijoković, VIII.c

Kaptolčanke su uistinu ukrasile svečanost.


ŠIJAČKI ZVON

Sve teče po planu

REĐENJE ŠKOLE

VRIJEME JE ZA GRIJANJE!

Nakon više od dva i pol desetljeća

grijanja na drva modernizirali smo

kotlovnicu naše škole.

Od ove zime toplinsku ćemo energiju

dobivati – peletima. Riječ je o biogorivu koje

se radi od drvnih ostataka te ima visoku

energetsku učinkovitost.

- Peć se automatski pali i gasi, postiže i održava

temperaturu na koju se postavi te ima automatsko

doziranje. To joj daje prednost pred dosadašnjim

grijanjem na drva. S obzirom na to da se radi o

novoj tehnologiji, sve je puno elektronike

što je čini zahtjevnijom pri korištenju –

rekao je naš domar Davor iz

dosadašnjeg iskustva s korištenjem

peći.

Vjerujemo kako će ovo biti

vrhunsko rješenje za ekonomično i

komforno grijanje uz niske

troškove.

Petra Perić, VIII.c

ZATOPLJENJE U ŠKOLSKOJ DVORANI

Završen je veliki projekt uvođenja

toplozračnog grijanja u školsku športsku dvoranu.

Izgradnjom nove školske dvorane ostao je

problem zagrijavanja tog velikog prostora tijekom

zimskog razdoblja. Naime, grijači u dvorani su

zagrijavali hladni vanjski zrak koji je potom

ispuštan u prostoriju. Na takav je način bilo teško

ugrijati dvoranu, posebice tijekom

najhladnijih dana u

godini.

Poteškoća je

otklonjena uvođenjem toplozračnog grijanja. Time

je završena rekonstrukcija kompletnog sustava

grijanja u našoj obrazovnoj ustanovi. Stvoreni su

adekvatni uvjeti za rad čime je posebno zadovoljan

nastavnik tjelesne i zdravstvene kulture, Zdravko

Vranković.

- Jako sam zadovoljan ovom investicijom naše

škole. Smatram da se radi o uistinu velikoj uštedi,

čak preko 50 %, što će vrijeme i pokazati.

Jučerašnja jutarnja temperatura dvorane bila je

10° C, svaki naredni sat rasla je za 2° C. Kada

temperatura dosegne 17° C, za njeno je održavanje

dovoljan samo jedan grijač. Prijašnjih zima nismo

mogli postići toliku temperaturu sa sva četiri

uključena grijača - zadovoljno je rekao nastavnik

Vranković. Našim su učenicima također poboljšani

uvjeti izvođenja nastave TZK jer sada mogu obući

majice kratkih rukava bez bojazni da će im biti

hladno.

Danima smo nestrpljivo očekivali završetak radova.

Slavica Kljajić, VIII.c

Završni radovi na novoj školskoj peći


ŠIJAČKI ZVON

Sve su male ručice željele pozdraviti Nikolu.

Sveti je Nikola posjetio i naše

područne škole.

BILJEŽILI SMO

HVALIMO PLODOVE ZEMLJE!

Dani kruha - dani zahvalnosti za plodove zemlje obilježeni

su 12. listopada 2011. godine.

Koliko je zajedništvo važno, pokazali su nam učenici naše škole

prigodnim programom i bogatim blagdanskim stolom. Uvodne note

odsvirao je školski zbor, a oduševljeno su dočekani članovi

dramske i literarne skupine. Završnu riječ imao je preč. Josip Klarić

koji je blagoslovio Božje darove i podijelio s nama radost

zahvalnosti.

Govoreći o važnosti kruha svagdanjega prečasni nas je potaknuo da

hranimo i svoju dušu kruhom nebeskim. Podsjetio nas je na

Kristove riječi: „Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo

od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta.“ – usp. Ivan 6,51 Andrea Tomazić, VIII. c

Donosimo vam nekoliko mudrih izreka o kruhu:

Tko tebe kamenom, ti njega kruhom! Otišao je u svijet trbuhom za kruhom!

Kruh je to sa sedam kora! Dao mu je kruh u ruke!

Nemam ni za kruh! Radim za kruh!

Ne traži kruha preko pogače! Težak je to kruh!

Dobar je kao kruh!

SVETI NIKO DARE NOSI

Svake godine u mjesecu prosincu

obilježavamo dan koji će biti pamćen srcima djece i

kada odrastemo. Toga nas dana posjećuje sveti

Nikola, spremajući u naše čizmice čokolade i

bombone, igračke, ali i pokoju dobru želju i savjet.

I ove je godine sveti Nikola u našoj školi

dočekan smijehom, radosnim pljeskom i povicima.

Oni mlađi s nepovjerenjem su gledali šašavog

Krampusa koji je trčao uokolo, škakljajući ih i

zadirkujući. No, sveti je Nikola objasnio učenicima

da ga Krampus sluša te da nije nimalo opasan.

Pohvalio je učenike zato što su bili dobri i vrijedni

te ih darivao bombonima. Naši su ga mališani

nagradili pljeskom i pjesmom uz obećanje da će i

dalje biti dobri i marljivi, kako u školi, tako i kod

kuće.

Susret učenika sa svetim Nikolom pripremile su

naše vjeroučiteljice, a djeca su zaista uživala u

zajedničkom druženju i bombonima.

Slavica Kljajić, VIII. c

Slastice su brzo nestajale s prepunih stolova.


ŠIJAČKI ZVON

Marko Andrijević, II.a

Dragi sveti Nikola,

ove godine bio sam bolji nego lani. Više sam slušao

mamu i tatu. Puno sam pomagao mami u kući, a

tati što je trebalo po dvorištu. Slušao sam

učiteljicu i popravio sam ocjene. I dalje ću se

truditi da budem još bolji jer su me mama i tata

upisali na mali nogomet. Želja mi je da dobijem

nogometnu loptu. Ako bude nešto drugo i to će me

razveseliti. Unaprijed ti hvala. Otjeraj samo

zločestog Krampusa.

Tvoj Marko


ŠIJAČKI ZVON

„MIR VAM I DOBRO!“

Kako bi navijestila početak zimskih

praznika i kraj prvoga obrazovnog razdoblja, u

školi je upriličena božićna svečanost. Priredba je,

pod nazivom „Mir i dobro“, održana 23. prosinca

2011. godine. Učenici su nam sa zadovoljstvom

pokazali sve točke koje su pripremili i uvježbali

sa svojim učiteljicama i učiteljima. Raznolikim

su programom uveli posjetitelje u čaroliju

božićnog ugođaja. Na originalne i maštovite

načine pokazali su svoja pjevna, plesna,

recitatorska i glumačka umijeća. Predbožićno blagostanje i radost zaživjeli su i u

našim područnim školama. Radost Božića smo u

srcima ponijeli u svoje domove. Andrea Tomazić, VIII. c

Plesna umijeća učenica prvih razreda. Rado se plesalo i kolo

Svojom su nas izvedbom oduševili učenici područne škole Podgorje.

Mažoretkinje su ponovno zablistale.

Recital koji su izveli učenici područne škole Alilovci bio je pun pogodak.

SJEĆAMO SE VUKOVARA

Kobni 18. studenog 1991. godine ostat će

vječno zapamćen u hrvatskoj povijesti. Tog je dana

pao herojski grad Vukovar.

I ove je godine u našoj školi prigodnim

programom obilježena obljetnica pada grada heroja.

U predvorju škole održan je kratki prigodni

program u sjećanje na žrtve Vukovara. Panoe smo

ispunili

učeničkim likovnim i literarnim ostvarajima te

zapalili svijeće. Sjećanje na ovu tragediju obilježili

smo krasnoslovima, a za uzvišeni ton ove

manifestacije zaslužan je i naš školski zbor.

Učenici sedmih i osmih razreda gledali su

televizijski prijenos svečanog programa Dan

sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. - 2011.

Najviše su se istaknuli učenički

literarni radovi.

„Vukovar, Vukovar gori na braniku

svoje Hrvatske...“


ŠIJAČKI ZVON

NJIŽEVNI KUTAK

ŠALE, TRICE, ZVRNDALICE

Nezaboravni književno-lutkarski susret održan je u našoj školi 7. studenog 2011. godine za učenike razredne

nastave te polaznike predškole.

Naši će učenici zasigurno dugo pamtiti lutkarsko-

umjetničku čaroliju gošće Jadranke Čunčić-Bandov.

Scenski igrokazi, veseli stihovi, razigrani i šaljivi

razgovori uistinu su donijeli radost na dječja lica. Lutke-

likovi koji izlaze iz korica knjiga i dječjih časopisa odmah su

se sprijateljili s našim učenicima. Neki od njih će zasigurno

nastaviti živjeti u srcima mnoge djece.

Bubamara je osvojila publiku.

Učenici su imali priliku uživati u lutkama izrađenim iz najrazličitijih (i najneobičnijih) materijala te

sudjelovati u izvođenju predstave. Cjelokupna je lutkarska animacija bila popraćena srdačnim smijehom

i gromoglasnim pljescima. Kristina Mijoković, VIII.c

Otkrili smo nove glumačke

talente.

Hvala našoj gošći na

predivnom druženju.


ŠIJAČKI ZVON

Svi su pozorno slušali priču

o Aničinim pletenicama

TITO BILOPAVLOVIĆ - UMJETNIK RIJEČI

U sklopu Mjeseca hrvatske knjige u našoj je školi

gostovao književnik Tito Bilopavlović.

Književni je susret održan 15. studenoga 2011. godine u

športskoj dvorani naše škole. Naš nas je gost uvelike nasmijao,

oduševio i razdragao. Pribivali su učenici petih razreda, koji u

obveznoj lektiri obrađuju njegov autobiografski roman Paunaš, i

učenici šestih razreda.

Nama susjedna Nova Gradiška njegovo je mjesto rođenja i

odrastanja, školovanja i nestašnih pustolovina. Književnik Tito

Bilopavlović je napisao mnoge knjige, a jedna od najpoznatijih je

zasigurno Paunaš, knjiga za djecu koja je dobila brojne nagrade.

– Paunaš mi je najdraža knjiga koju sam napisao jer opisuje moje djetinjstvo. Opisani su događaji kad sam bio

star otprilike kao vi sada, oko jedanaest, dvanaest godina. Bilo je to vrijeme ispunjeno slobodom te lijepim

događajima. Ostale knjige koje sam napisao su djelo mašte – rekao je Tito Bilopavlović o svojoj knjizi koja je

do sada doživjela desetak izdanja u nekoliko izdavačkih kuća.

- Imao sam već blizu 35 godina kada mi je Ivan Kušan rekao da pišem odlične

priče za odrasle i pitao me bi li pokušao napisati kratku priču za djecu. Tada

sam napisao svoju prvu priču, Paunaša, koja je objavljena u Modroj lasti.

Svidjela se čitateljima te sam napisao još jednu priču za sljedeći broj

časopisa. Za svaki sam novi broj pisao jednu priču i tako je nastalo moje

najpoznatije djelo - ispričao nam je o Paunašu.

-Drago mi je što sam posjetio vašu školu – rekao je književnik Tito.

S obzirom da je ovogodišnja manifestacija Mjeseca hrvatske knjige posvećena pjesništvu, Tito nam je čitao

pjesme iz svoje zbirke "Oprostite, volim vas". Osim što su mu pjesme redom zabavne i duhovite, takva je i

književnikova interpretacija istih te komunikacija s učenicima. Otkrio nam je da jako voli životinje i ni sam ne

zna koja u njegovoj poeziji i prozi nije opjevana i opisana. Govorilo se i o – ljubavi. Pisac nam je rekao kako je

velika odgovornost biti voljen te savjetovao kako ljubav treba pokazivati, a ne kriti. Ispričao nam je anegdotu

kako je kao mladić pred ogledalom vježbao izjavljivanje ljubavi na kineskom jeziku. Svi smo nestrpljivo

iščekivali saznati tko je Anica koja se često spominje u njegovim djelima.

– Anica je bila moja velika simpatija i sjedila je u klupi ispred mene u osnovnoj školi. Imala je jako dugu plavu

kosu koja je uvijek bila uredno povezana u pletenice. U prvom i drugom razredu nisam gotovo ništa naučio jer

sam neprestano gledao njene plave uvojke kojima je zavodnički mahala po mojoj klupi - ispričao nam je sa

smiješkom.

Književni susret je protekao u ugodnom razgovoru i brojnim pitanjima učenika. Hvala našem gostu na divnim

trenutcima koje je podijelio s nama! Dora Ana Đurčević, VIII. c

Mnogi su željeli autogram poznatog književnika.


ŠIJAČKI ZVON

Promjena razine hormona utječe na

fizički i psihički razvoj

Svi smo se složili da je predavanje

bilo vrlo poučno

DUKACIJA UČENIKA (I UČITELJA)

ČEMU SU NAS POUČILI STUDENTI?

Dana 20. listopada 2011. posjetili su nas studenti šeste

godine Medicinskog fakulteta, Sveučilišta u Zagrebu. Održali su

iscrpno predavanje o pubertetu za učenike petih i šestih razreda.

Bilo nam je vrlo zanimljivo i postavili smo im brojna pitanja. Našoj

znatiželji nije bilo kraja, a oni su strpljivo odgovarali na postavljena

pitanja.

Saznali smo da je pubertet razdoblje velikih promjena koje traje

nekoliko godina. Događaju se promjene fizičkog izgleda, ponašanja

te emocionalno sazrijevamo. Bude se romantični osjećaji, sve je

veće zanimanje za suprotni spol, a tu je naravno i želja za

osamljivanjem. Stavovi o sebi, svojoj obitelji, prijateljima, cijelom

svijetu, čine se nekako drugačiji. Kritičniji smo prema svom(i tuđem) izgledu i često nezadovoljni uspjehom u

školi. No, sve je to normalno i potpuno prirodno. Točan početak ovih promjena kod svakoga može biti drukčiji,

ali sigurno je da djevojčice ulaze u pubertet ranije nego dječaci. Naučili smo da svatko proživljava pubertet na

svoj način. Dok su neki nesigurni i zbunjeni, drugi su previše samouvjereni i ne shvaćaju svoje pogreške. Svi mi

tražimo više slobode i mogućnosti samostalnog odlučivanja. Ipak, sjetimo se da će i ovo razdoblje brzo završiti i

da se pubertet neće previše odraziti na naš školski (ne)uspjeh.

Anamarija Preisler, V. b

ŠTO JE BULLYING?

Nasilje, zlostavljanje, bullying, agresija…

Doista je mnogo termina koji opisuju ponašanje što

ga vrlo često nalazimo među djecom u školama, na

igralištima ili vrtićima. Koliko je važno reagirati i

spriječiti nasilje, pokazali su nam studenti šeste

godine Medicinskog fakulteta iz Zagreba. Učenicima petih i šestih razreda

održali su zanimljivo predavanje pod nazivom „Vršnjačko nasilje“ 23.

veljače 2012. godine.

Tako smo naučili da se nasilno ponašanje (bullying) definira kao:

1. namjerno (kada postoji jasna namjera da se nekoga povrijedi, dakle u tu

definiciju ne ubrajamo ponašanja kao što je slučajno gurkanje,

igranje koje završi padom i sl.)

2. ono u kojem postoji nerazmjer snaga (jači-slabiji; grupa-

pojedinac)

3. ono koje se ponavlja kroz duže vrijeme (tjedan, mjesec, polugodište…).

Uzroci nasilja su različiti - od društva koje (makar nenamjerno) pridaje veliku pozornost ovom ponašanju, škole

koja ponekad ne djeluje preventivno, pojedinca koji može imati razvijene određene stavove, iskustvo, ali i

genetsku predispoziciju, te možda najvažnije – one najuže pojedinčeve okoline – obitelji.

Ne smijemo zaboraviti kako djeca uče najviše iz obiteljskog okruženja. Ako dijete u obitelji ne vidi kontroliranje

emocija, ako ga roditelji podržavaju ili ne kažnjavaju nasilje, ono će u sebi razviti stav da je nasilje prihvatljivi

oblik ponašanja.

Ljubinka Markušić, VIII. c


ŠIJAČKI ZVON

ŠIJAČKI ZVONČIĆI

MUKE PO IVANU

Naš je Ivan, kako bi se reklo, „drukčiji od drugih“. Učenik je 7. a razreda i to, posebno je naglasio,

odličan. On je vizualan tip. Sve što vidi zapamti. Vidio je kako je Višnja Stahuljak napisala 411 stranica o

Donu od Tromeđe pa mu se zavrtilo u glavi. Ipak,u svemu vidi poveznicu s književnošću. Čim sam ga zamolila

za nekoliko rečenica i objasnila mu da je to sve za dobrobit školskog lista, nasmijao se i rekao: „Može fotka

samo dok popravim zurku!“ Zaključila sam kako je danas prilično teško biti novinar. Tako on čita Modru lastu i

kaže: „Gle, školske su uniforme opet in! Napokon više neću morati paziti u čemu idem u školu!“ Malo sam

istraživala i proučavala njegove uspjehe, čisto da ga iznenadim pitanjima. Strastveni je igrač šaha, malo tko ga

može pobijediti. Od svih predmeta u školi najbolje mu leži matematika. Što je drugima kamen spoticanja, njemu

je čista zabava. Kad sam ga pitala je li osvojio nagrade i na kakvim je sve natjecanjima bio, skromno je

prihvatio: „Na svakom sam Županijskom natjecanju iz matematike bio prvi, osim u četvrtom razredu. Tada sam

zauzeo tek drugo mjesto.“ Prošle je godine na Državnom natjecanju iz matematike u Opatiji osvojio drugo

mjesto. Trenutno se priprema za natjecanja iz geografije, povijesti i, naravno, matematike. Kaže da već kasni na

dodatnu nastavu iz njemačkog jezika. Eh, kad malo bolje razmislim, takvi su vjerojatno bili svi „veliki umovi“.

Blago školi koja ih ima. Zapravo je dobro što o sebi nije puno otkrio. Ovako ću svoje vjerne čitatelje držati u

neizvjesnosti do sljedećeg broja školskoga lista! Andrea Tomazić, VIII.c

BOŽIĆ IZ MAŠTE

Božićna noć.

Mjesec počiva na plavom snijegu.

Na osvijetljenom prozoru trošne kućice

nevesela lica dječice.

Velika jelka, bjelinom ogrnuta,

zasja odjednom svjetlošću s neba

i prosu u mahu dječici miloj

sve što njihovom srcu treba.

Vjeru u ljubav i bolje sutra,

nadu u život i ljepša jutra.

Svu noć je sipilo blaženstvo s visina.

U san su usnula dječica mila,

slušajući Njegov glas iz daljina:

Spokojna noć vam božićna bila.

Na vašem putu zvijezda će sjati

jer moja vas ruka čuva i prati.

Manuela Delić, 8.b

MOŽDA....

Kad budeš shvatio

zašto te krišom gledam ispod trepavica,

zašto ti želim pokazati matematiku i

podijeliti s tobom zadnji bombon...

Kad budeš shvatio

zašto kasnim u školu baš kada kasniš i ti,

i zašto obožavam nogomet (koja glupa

igra)...

.....možda me barem primijetiš,

makar usput, u prolazu, slučajno,

i osluhneš kako mi srce kuca

sto na sat Marta Ljevar, 6. a


ŠIJAČKI ZVON

BOŽIĆNA OBMANA

Ma i sad se grohotom nasmijem kad se prisjetim tog Božića i svojih božićnih iluzija do tada. „Kako sam

samo bila naivna“, kažem si sad iz ove perspektive.

Eee, da, dragi djed Božićnjak uvijek bi se i na vrijeme pobrinuo za mene da ispod bora dobijem baš ono što sam

željela. „Kako je samo znao što želim?“ i to sam se uvijek pitala..

I nikad me nije iznevjerio.

Tako sam, i tog jutra, skočila iz kreveta, činilo mi se, prije svih. Ali, miris kruha i kolača već se širio

cijelom kućom i osjećao se pravi božićni ugođaj. I naša okićena jelka kao da je jače zatreptala od miline kad me

ugledala, a i ja nju. Bila mi je tako tajnovita jer sam znala da ju je noću posjetio Djedica i ispod nje ostavio

darove.

„Ali, gle, što je sad ovo? Pa gdje su darovi? „ Naprosto nisam mogla vjerovati i sve sam panično pretražila, ali

nigdje ništa…. .“Božić bez darova, ma krasno!“ Sjećam se kakav me užas tada spopao od glave do pete,

nevjerica, bijes i kako sam, na rubu plača, onako čupava, u pidžami, pojurila u maminu sobu.

A onda opet šok i nevjerica: starci su užurbano umotavali poklone i što su htjeli biti brži, to im je sve

ispadalo iz ruku. A tek kad su spazili mene na vratima. Ostali su potpuno zabezeknuti. Kakva je samo teška

tišina parala sobu. Moj bijes polagano je prešao u razočarenje. I dok sam nijemo buljila u razbacane sjajne

papire, nisam ni slušala „pričicu“ kojom je tata pokušao ublažiti stvar.

Obmana je bila razotkrivena i sve mi je u trenu postalo jasno. Teško sam prihvatila tu strašnu spoznaju

odrastanja, ali ona mi je donijela jednu sasvim novu: Božić sam gledala drugim očima i željela sasvim druge

želje koje je ponekad teško ostvariti. Antonija Marinac, 8.b

POMAGANJEM DRUGIMA POSTAJEMO BOLJI

Bilo je to davno. Bila sam još klinka, završila treći razred, ali pošto su me roditelji uvijek učili redu,

dobro sam znala neke stvari. Znala sam da treba pomagati drugima u nevolji, pomoći starijim osobama,

prijateljima oko zadaće ili nekih problema. I činila sam to kad god sam imala priliku… sitnice, ali meni su puno

značile.

No, prava prilika ukazala mi se baš toga ljeta, toga dana kad me mama poslala u trgovinu. Sva ponosna

i važna, s punom košarom u ruci, zastala sam pred trgovinom ne bi li me još tko spazio i pohvalio. No, pogled mi

se odmah zaustavio na starijoj gospođi kojoj su stvari ispadale iz ruku posvuda naokolo. Dok bi jednu pokupila,

druga bi joj ispala pa se od svega toga opasno zajapurila u licu. Odmah sam priskočila, dohvatila tjesteninu i čaj

od kamilice s poda i već su u tren bili na pravom mjestu, u košari na biciklu.

E, kako su zablistale njene oči i ispunile se toplinom i zahvalnošću, a u meni sve nešto zaigralo od

sreće. Zahvalila mi je i pitala, naravno, čija sam. Nije me poznavala, pa smo se i upoznale, a dobro sam upamtila

njezine riječi kako je danas rijetko da ti netko tako svesrdno pomogne. Još jednom mi je srdačno zahvalila i u

ruku mi utisnula čokoladicu rekavši kako ima isto toliku unučicu koju neizmjerno voli. A ja, ja sam bila toliko

ponosna i ispunjena, toliko sretna, ali i zbunjena te sam krenula bez svoje košare. Ali moja nova prijateljica

doviknula je za mnom i smijući se, pokazala na moju korpu.

Eto, dobro se dobrim vraća. Sve sam, od riječ do riječi, ispričala mami i tati. Pohvalili su me, a tata je na kraju

dodao kako sam ista on. Mislim da ću se uvijek sjećati tog dana i moći se pohvaliti kako sam pomažući drugima

otkrila u sebi radost davanja i primanja.

(za natječaj Pomaganjem drugima postajemo bolji Amanda Bobonja, 6.a

Pisanica mala u travi

moga vrta zasjala i

svakog stvora, svaki cvijet,

svaku pčelu u letu

podsjetila da slavi se

Uskrs u svijetu.

Amanda Bobonja, 6.a

PUT OD CVIJEĆA

Ima jedan put od cvijeća -

do livada i do sunca

gdje stanuje moja sreća…

Ima jedan put od cvijeća –

gdje se trči, igra, pjeva

i lovicom traži sreća….

Ima jedan put od cvijeća…

čaroban i prepun smijeha

u snovima iz daleka,

tu me moja sreća čeka.

Romana Ronta, 6.a


ŠIJAČKI ZVON

DJECA – ČUVARI PRIRODE

Priroda je naša najveća ovozemaljska ljepota, ona je neprocjenjivo blago koje treba znati čuvati. Ona je

nešto tako veličanstveno i neprocjenjivo naspram sitnog ljudskog stvora, a taj ju se LJUD drzne uništavati.

Ona je tako surova, a tako pitoma.

Ona je nemilosrdna, a tako ustrajna zaštitnica i hraniteljica.

Ona je budućnost Zemlje i Zemljana, i moje Hrvatske.

Ona uzima i daje, ona zna što čini, ali LJUD…očito ne zna.

I tako LJUD, napredujući u svojoj tehnologiji, nije ni svjestan da time uništava prirodu oko sebe, pa i samoga

sebe.

On stvara, i stvara, i misli da je nepobjediv.

On krči šume i pravi tvornice.

On baca smeće i ispušta otpad u rijeke i mora.

On mijenja klimu, godišnja doba i vrijeme---

I uvijek se iznova čudi kako se to priroda poigrava s nama, otkuda tolike prirodne katastrofe: poplave, oluje,

potresi, polarne zime i pustinjska ljeta…

I ja sam LJUD. Ali mali LJUD koji prirodi ne čini ništa loše. Možda poneki papirić ili urezano ime na

stablu…ali puno toga učim o zaštiti okoliša i pokušavam se toga pridržavati. No, mi mali ne možemo preuzeti

potpunu brigu na svoja leđa i očekujemo da nas odrasli LJUDOVI nauče i podrže. Mi ipak činimo male, ali bitne

korake.

Jesu li ti koraci i oni danas na satu hrvatskog jezika kada smo naveli kako nas je zgrozio odbačeni hladnjak u

potoku u kojem se više ne možemo kupati?!? Ili hrpe otpada koje nalazimo planinareći našim Papukom?!? Ili to

da rijetko srećemo životinje i zaštićene biljke u šumi? Kako je teško naići na grm božikovine, ili polje jaglaca!!?

Da, to su naši koraci i mi mali LJUDOVI bili bismo sretni da možemo učiniti puno više. Da možemo

pokrenuti akcije čišćenja okoliša i na svakom koraku postaviti upozorenja odraslima da smo svjesni kud nas to

vode. Upozoriti ih da na to nemaju pravo, nego dužnost sačuvati prirodu za nas i naše potomke.

Zato, čim dobijem priliku učinit ću svoj najveći i najvažniji korak: čuvajući prirodu i zdrav okoliš

poticati svijest LJUDOVA da je opstanak prirode uvjet i našeg opstanka.

(Za natječaj – Volim Hrvatsku, tema Djeca - čuvari prirode)

Matej Lovrić, 8.b

LJUBAV PREKO „FEJSA“

Sve je počelo na „fejsu“. Jedan bezvezni status iz dosade, ni spomena vrijedan…ljubavni biser iz moje

radionice. I samo što je osvanuo na mom zidiću, stigao je taj sudbonosni „lajk“ od mr. Tajnstvenoga.

Ustvari, znala sam tko je dotični „mister“, tako da mi je srce istog trena zabrektalo kao parni stroj….uhh

…a iznad glave stotinu upitnika. Nisam mogla vjerovati da bi glavna „faca“ škole, lomitelj ženskih srca i

umišljeni „mamin sin“ lajkao moj glupi status.

E, lebdjela sam tako u oblacima čitav jedan dan i svaki odmor bio je put u raj. Bili su to samo pogledi,

ali pogledi koji su mnogo obećavali. Pogledi za koje bih bez dvoumljenja stavila život na kocku. A tek

ljubomorni pogledi ostalih cura, osim moje najbolje frendice, naravno, sjekli su me poput mača sa svih strana. I

ostalo je samo na pogledima, ali sam jedva dočekala poslije škole upaliti svoj facebook profil. Čekala još neki

njegov komentar, a nisam imala hrabrosti ništa napisati.

Prolazili su dani, no „mister“ se više nije pojavljivao na mome profilu, ali na profilu drugih cura- jeste.

Moja stranica postala je pusta bez njega i sve što bih objavila bilo mi je glupo i besmisleno. Danima sam

očajavala i buljila u zaslon…

A onda sam, jedno obično popodne, valjda uz pomoć svojeg anđela čuvara, otvorila novu fb stanicu, ali

čvrsto odlučila otvoriti i novu stranicu života.

Antonija Marinac, 8.b


ŠIJAČKI ZVON

Kako je ova matematika zanimljiva!

ČENICI NA DJELU...

ČAŠA, KONAC...I MATEMATIKA!

Dogodilo se i ono neočekivano - naši su

prošlogodišnji sedmaši nestrpljivo očekivali

nastavni sat matematike! Nastavnik Josip

Blagojević potrudio se uvesti malo kreativnosti u

ovaj, većini učenika, neomiljen nastavni predmet. –

Nismo znali da mjerenje opsega kruga može biti

tako zanimljivo – složili su se učenici.

Učenici su pod vodstvom nastavnika radili

pokus u skupinama. Pomagala potrebna za

izvođenje pokusa bila su čaše, konac i ravnala.

Koncem se omotala čaša te se dužina prenijela na

ravnalo. Dalje nije bilo teško izračunati opseg

kruga. Cilj je ove aktivnosti bio mjerenjem „otkriti“

vezu opsega kruga i njegovog polumjera.

Uz ovakav praktičan rad i trud vjerujemo u

bolje matematičke uspjehe!


VESELE ZAMKE

Tijekom Mjeseca hrvatske knjige (od 15. listopada do 15. studenoga) Knjižnice grada Zagreba tradicionalno

organiziraju Nacionalni kviz za poticanje čitanja namijenjen učenicima osnovne škole.

Ovogodišnji kviz VESELE ZAMKE u čast 100. obljetnice rođenja Grigora Viteza, po prvi se puta provodio

on-line (http://www.knjiznica.hr/kviz).

Naši su učenici razredne nastave "opustošili" fond školske knjižnice posuđujući slikovnice, zagonetke,

pjesme i igrokaze Grigora Viteza. Djela ovog dječjeg pjesnika učenici su čitali s velikim užitkom i zanimanjem.

U prostoru školske knjižnice mladi su čitači s lakoćom rješavali pitanja kviza. Uz odlično znanje, nismo imali

nikakvih poteškoća.

Naša se Iva Zrnčić, učenica IV.b razreda, jako razveselila kada je saznala da je upravo ona pobjednica ovog

kviza. -Rješavanje kviza mi nije bilo nimalo teško jer volim puno čitati. Osim lektire, koju obvezno čitam, dosta

čitam i u slobodno vrijeme. Voljela bih se i sama možda jednog dana okušati u pisanju priča – veselo je rekla

mlada ljubiteljica knjiga. Andrea Tomazić, VIII.c


ŠIJAČKI ZVON

ŠKOLA PLIVANJA

Za učenike četvrtih razreda matične i područnih škola organizirana je škola plivanja.

Učenici su u razdoblju od 15. do 28. studenoga 2011. godine, u pratnji svojih učitelja, svakodnevno

autobusom putovali u Orahovicu. U odmaralištu Crvenoga križa „Merkur“ osim škole plivanja realizirala se i

redovna nastava. Dok je

jedna skupina učenika bila

na plivanju, druga je imala

nastavu.

Ni studen nas nije omela

u vodenim

akrobacijama.

U školi plivanja nismo zapostavili školske obveze.

Iako su neki već i prije škole plivanja bili plivači, većina njih savladala je ovu

vještinu puno bolje pod stručnim vodstvom instruktora plivanja. Nakon položenih

plivačkih ispita učenici su dobili prigodne diplome kojima se dokazuje njihova

novostečena vještina.

Čestitke našim hrabrim plivačima!

I na kraju...najljepše se izraziti poezijom:

Iz kupaćih gaćica

vire guze,

a meni od smijeha

idu suze. Leon Marčinković, IV.b

Jednog dana u Orahovicu krenuli smo mi,

sretni su bili baš svi.

Bilo je super kad smo došli,

kasnije smo iscrpljeno kući pošli. Lea Ivanešić, IV.a

Kada piše oprez mokri pod

morate paziti jer bi mogli

ugroziti svoj hod. Antonio Đeker, IV.a

Plivam amo - tamo, lijevo - desno

Osjećam se potpuno urnebesno!!

Želim plivat k´o riba ili žaba

ne želim tamo stajat k´o baba!! Iva Zrnčić,

IV.b

Kad u bazen uđemo

kao kamenje potonemo.

No to nije istina prava

jer nas na površini drži šuplja glava. Milana Zeba,

IV.b

Tamo skačemo naglavačke,

kao s drveta mačke. Noema Tafra,

IV.a


ŠIJAČKI ZVON

Uz Torticu je bilo lakše rješavati zadatke

KLOKAN BEZ GRANICA

Četnaesto po redu

Međunarodno matematičko

natjecanje "Klokan bez granica"

održano je i ove godine u

suorganizaciji Hrvatskog

matematičkog društva s

djelatnicima naše škole.

Dana 15. ožujka 2012. godine u

12 sati i 30 minuta u našoj se

školi okupilo

četrdesetak učenika od drugog do

osmog razreda. Svi su natjecatelji na

početku natjecanja dobili

simbolične poklone uz koje je

bilo lakše prionuti na zadatke.

Natjecanje se organizira svake godine u ožujku,

istoga dana, u isto vrijeme, u svim zemljama

sudionicama. Sastoji se od 24 zadatka za najmlađe

sudionike (Ecoliers), odnosno 30 zadataka za

starije natjecatelje. Zadatci su raznovrsni i

poredani od lakših prema težima. Za svaki je

zadatak ponuđeno pet odgovora od kojih je samo

jedan ispravan. Igra - natjecanje se

samofinancira članarinom

sudionika - natjecatelja.

Prikupljena se sredstva koriste

za organizaciju natjecanja i

simbolične poklone svim

natjecateljima te za nagrade

najboljima – rekao nam je

nastavnik Josip Blagojević.

Najbolje rezultate među našim

učenicima postigli su:

1. Saša Mutić (3. a) u kategoriji

Leptirići zauzela je visoko 87. mjesto od mogućih

414 natjecatelja u ovoj skupini.

2. U kategoriji Benjamin najbolje rezultate bilježe

Anamarija Mutić (7.a) koja je na 163. mjestu te

Vjekoslav Filipović (6.b) na 393. mjestu.

Dora Ana Đurčević, VIII.c

KORISNO I INTERESANTNO

Stotinjak mladih fizičara iz osnovnih i

srednjih škola Požeško-slavonske županije u subotu

25. veljače 2012. godine sudjelovalo je u radu treće

Zimske škole fizike. Izvrsnim domaćinom ponovno

se pokazala požeška Gimnazija. Zimsku školu

fizike organizirali su Agencija za odgoj i

obrazovanje, Županijsko stručno vijeće učitelja

fizike Požeško-slavonske županije i profesori fizike

Gimnazije u Požegi s ciljem popularizacije fizike

među učenicima. Pokrovitelj ovog događanja bila je

Požeško-slavonska županija.

Naše najbolje fizičare na ovo jednodnevno druženje

poveo je nastavnik Marko Svjetličić. Osmaši koji su

sudjelovali u ovom edukativnom programu su: Tin

Pujić, Josip Zeba, Kristina Mijoković, Ljubinka

Markušić, Andrea Tomazić, Pavao Pavić i Martina

Ciganović.

Ovogodišnji se program sastojao od tri predavanja.

Putovanje u tajne znanstvenog rada učenicima je

predstavila dr.sc. Ana Petrić (FER), o temi

ionizirajućeg zračenja oko nas govorio je stalni gost

dr.sc. Milko Jakšić (IRB), a predavanje Zvijezde i

planeti održao je mr.sc. Ivan Romštajn

(Zvjezdarnica Zagreb).

Učenici su prošli i kroz četiri radionice koje su

održali vrsni znanstvenici i predavači porijeklom iz

Požege. Danom provedenim u Gimnaziji, naši su

učenici jako zadovoljni – posebno su oduševljeni

posjetom školskoj zvjezdarnici.

Naši mladi fizičari na okupu.

Marljivo smo prionuli na zadatke.

- Zimska škola fizike mi se uistinu svidjela. Ako budem imao prilike, svakako bih volio

ponovno sudjelovati. Predavanja koja smo slušali približila su nam fiziku kao znanost i

dobili smo dobar uvid u široko područje istraživanja kojim se bave fizičari. Najviše mi se svidio dio u kojem smo

izvodili pokuse koji su nas sve ostavili bez daha. Mislim da je ovo događanje zaslužilo sve pohvale – podijelio je

s nama svoje dojmove Tin Pujić, učenik VIII.b razreda.


ŠIJAČKI ZVON

AŠI NAJUSPJEŠNIJI

SUDJELOVANJE UČENIKA NA ŽUPANIJSKIM NATJECANJIMA

ONI SU OSTAVILI TRAG...

- hrvatski jezik: Kristina Šnajder (8.b) – 11. mjesto

- engleski jezik: Josip Zeba (8.b) – 12. mjesto

- njemački jezik: Denis Perić (8.c) – 6. mjesto

Ljubinka Markušić (8. c) – 7. mjesto

Kristina Šnajder (8.b) - 9. mjesto

Kristina Mijoković (8.c) – 11. mjesto

- povijest: Kristina Mijoković (8. c) – 11. mjesto

Josip Zeba (8. b)- 19. mjesto

Ema Đurčević (7.b) – 14. mjesto

Emanuel Lovrić (7.a) – 10. mjesto

- geografija: Emanuel Lovrić (7. a) – 8. mjesto

Danijel Stracenski (7.a) – 7. mjesto

- kemija: Josip Zeba (8. b) – 10. mjesto

- fizika: Josip Zeba (8.b) – 11. mjesto

- informatika: Dora Ana Đurčević (8.c) - 7. mjesto

Tin Pujić (8. b) - 3. mjesto

Josip Prkačin (8. c) - 5. mjesto

- tehnička kultura: Ivan Majstorović (8.c) – 3. mjesto

Josip Prkačin (8.c) - 2. mjesto

- vjeronaučna olimpijada: Josipa Šipura (8.b), Martina Ciganović (8.b), Kristina Šnajder (8.b), Dora Ana

Đurčević (8.c) – 12. mjesto

ŽUPANIJSKO NATJECANJE IZ MATEMATIKE

Ovogodišnje Županijsko natjecanje iz

matematike održalo se u prostorijama Gimnazije

13. ožujka 2012. godine.

Naš je matematički genij Ivan Manović (7.a) uistinu

briljirao i zauzeo nedostižno 1. mjesto. Postigao je

uistinu zavidan rezultat, od 50 mogućih bodova

Ivan je imao čak 45 dok je učenik s osvojenim

drugim mjestom imao samo 17 bodova.

Učenici Anamarija Mutić (7.a) i Vjekoslav Maks

Filipović (6.b) osvojili su izvrsno 3. mjesto.

Najmlađi natjecatelj iz naše škole, Mihael

Čosić (4.b), zauzeo je 15. mjesto.

- Neki su od zadataka bili teški i komplicirani, no to

mi je predstavljalo još veći izazov. Inače u

slobodno vrijeme volim rješavati matematičke

zadatke. Sretna sam zbog postignutog rezultata,

smatram to velikim uspjehom. – ponosno je izjavila

naša matematičarka Anamarija.

- Naša škola se, kao i do sada, istaknula odličnim

rezultatima. Primijećeno je da smo među tri škole

koje konstantno imaju odlične matematičare. Ivan i

njegov brat Mato, naš bivši učenik, uvjerljivo su

„pomeli“ konkurenciju. Kao Vjekoslavov mentor

mogu reći da sam ponosan jer je napredovao.

Naime, prošle je godine bio na 6. mjestu, a sada je

zauzeo 3. mjesto – rekao nam je nastavnik Josip

Blagojević.

Čestitamo našim učenicima i njihovim mentorima

Josipu Blagojeviću, Mariji Bunčić i Ivici Luliću!



ŠIJAČKI ZVON

Nagrada, kao i

boravak u Šibeniku,

jako su me obradovali

Nagrađeni učenici u pratnji nastavnice

Melisande.

PONOVILI USPJEH NA LIDRANU

I ove su godine naši najkreativniji učenici

sudjelovali na Lidranu – literarnom, dramskom i

novinarskom stvaralaštvu.

Županijska je smotra

održana u Pakracu, u

organizaciji Osnovne škole

braće Radića.

Sudjelovale su sve

osnovne i srednje škole

Požeško-slavonske

županije. Iako ne broji puno

učenika, naša je škola imala

predstavnike u sva tri

izričaja. Dramska je skupina izvela igrokaz „Naša

je sreća od svemira veća“. Je li lako ili teško biti u

Ivanovoj koži pokušala je objasniti Andrea

Tomazić, učenica VIII. c razreda, člankom „Muke

po Ivanu“.

Učenica VI.a razreda, Marta Ljevar, svojom

pjesmom „Možda“ zadivila je sve prisutne i

pozvana je na državnu smotru u Šibenik u pratnji

mentorice Melisande Lujić.

Zahvaljujući mladoj

novinarki iz osmog razreda,

Kristini Mijoković, doznali smo

sve o životu najstarije stanovnice našega kraja.

Njezin je intervju s bakom Rezom također

predložen za državnu smotru. Ponosni smo na sve

naše sudionike i čestitamo im na sudjelovanju i

postignutim uspjesima! Dora-Ana Đurčević, VIII. c

„DJECA – ČUVARI PRIRODE“

Turistička zajednica Požeško-slavonske

županije je u osnovnim školama i dječjim vrtićima

provela akciju Hrvatske turističke zajednice

VOLIM HRVATSKU 2012. Uz ovu tradicionalnu

ekološko-edukativnu akciju ove smo godine mnogo

naučili o

prirodi.

Naši su

učenici i

ove

godine

bili

uspješni u

likovnim

i

literarnim

izričajima. Matej Lovrić svojim je literarnim

radom, uz mentorstvo nastavnice Melisande Lujić,

osvojio treće mjesto na županijskoj razini.

Članovi tročlanoga povjerenstva proglasili

su najbolje radove 13. travnja ove godine na

prigodnoj svečanosti. Požeško-slavonski župan

Marijan Aladrović, ujedno i predsjednik Turističke

zajednice Požeško-slavonske županije, najboljima

je uručio priznanja i bogate novčane nagrade.

Novčana će nagrada zasigurno dati podršku radu

likovnih i literarnih grupa. Ovo je hvalevrijedna

akcija koja prvenstveno ima za cilj očuvanje i

zaštitu prirode i okoliša te ljepšu, cvjetnu i uređenu

Lijepu Našu.

Zeleno priznanje, koje je uručeno

sudionicima natječaja, dobio je Ivan Manović za

svoj likovni uradak uz mentorstvo nastavnice

Ljiljane Gašpar.

Dora Ana Đurčević, VIII. c


ŠIJAČKI ZVON

AZGOVOR UGODNI...

Rad koji je osvojio 1. mjesto na županijskoj razini Lidrana

… „I BITI STAR, A BITI MLAD!“

Intervju s bakom Rezom

Gospođa Terezija Vargić, znana kao baka Reza, ima 90 godina. Rođena je 1921.g. u Podgorju. Nije ona nalik

na moderne superbake. Višeg je rasta, vitka, jednostavno obučena i prilično se dobro drži za svoje godine.

Morila ju je bolest, glad i rat,no nasmijano me je dočekala i uvela u svoj skromni dom. Rado me primila u

toplinu svojega doma i povela u svoje vrijeme, u neki drugi svijet bez televizije, kina i velikih trgovina, naučivši

me kako zapravo male stvari čine čovjeka.

1. Recite mi nešto o sebi i svom životu.

Ah, što da kažem. U mjesecu svibnju ću navršiti 91 godinu. Ostala sam bez muža u 21. godini života. Konj ga je

zbacio i na mjestu je ostao mrtav. Jedina su mi radost bile moje dvije kćeri. Nikad se više nisam udavala. Bavila

sam se poljoprivredom, a neko smo vrijeme imali krave. Djevojčice su bile male i trebalo im je priskrbiti odjeću

i obuću, a bilo je dana da smo jedva imale za hranu. Već je tada bilo teško živjeti na selu. Trebalo je mnogo

toga nabaviti, a ja sam jedina bila glava obitelji. Nisam mogla birati poslove pa sam radila i u šumi, cijepala

drugima drva i čuvala stoku. Često sam kod imućnijih gospođa ličila prostorije ili pospremala pa bi mi one

zauzvrat dale masti, jaja i nešto mesa. Prehranjivale smo se od bilja i šipka, trudom vlastitih ruku. Danas su

moje kćeri sretno udane. Jedna živi u Zagrebu, a druga u Požegi. Imam troje unučadi i troje praunučadi.

2. Sjećate li se kako je tada bilo polaziti školu?

Svi smo tada voljeli školu, to su bila drukčija vremena. Kod kuće smo radili teške poslove, nitko nas nije štedio.

Bilo je teško školovati se, nismo imali novca i mogućnosti, morala sam puno raditi. Tada nije svatko mogao ići u

školu jer je trebalo pomoći roditeljima obrađivati zemlju. Svaki smo dan išli pješice preko polja i po nekoliko

kilometara. Ponosno mogu reći da sam u školi uvijek bila među najboljim učenicima.

3. Pamtite li neku anegdotu iz školskih dana?

Sjećam se kako u to vrijeme nismo imali bilježnice i olovke pa smo pisali na male pločice. Imali smo tako malu

spužvu i kredu pa se svatko morao strogo brinuti za svoju pločicu. Ja sam jednom prilikom slučajno sjela na

svoju pločicu i ona se prepolovila na dva dijela. Kad je učiteljica to vidjela, naljutila se i kaznila me. Morala

sam do kraja dana stajati u kutu učionice. Najviše me pogodilo to što više nisam imala na čemu pisati pa sam

cijeli dan proplakala.

4. Kako provodite svoje vrijeme? Vidim da nemate televizor.

Još od đačkih dana volim književnost i čitam sve što mi dođe pod ruku. Unuci mi znaju „posuditi“ svoje knjige

za lektiru pa onda zajedno čitamo i natječemo se tko će brže pročitati. Oko mene se svi žale na bolesti, na reumu

i promjene vremena. Ja ne volim takve razgovore. Ono što me zaista ispunjava je pisanje pjesama. Već niz

godina pišem pjesme. One su mi uvijek davale snagu i bile su mi uporište u životu. Na pisanje me najviše

potaknula moja narav i dobra volja; ja jednostavno uživam dok pišem. Televizor mi ne treba, važno mi je da

imam papir i olovku pa stihovi sami dolaze.

5. Odakle crpite inspiraciju za pisanje?

Pjesme sam često znala napisati i „na stojećki“, kako bi naši mladi rekli, kao od šale. Sve moje pjesme imaju

uporište u stvarnom životu. Zahvalna sam Bogu na svemu što mi je darovao. Zapravo kroz prirodu, koju je

darovao čovjeku, želim mu prikazati zahvalu pa većina mojih pjesama govori o prirodi. Sjećam se kako sam

jednom dobila inspiraciju dok sam čistila luk. Tada je bila strašna mećava kakvu ja nisam u životu vidjela. Na

primjer, pjesma „Baka i slavuj“ nastala je 2005. godine prilikom proslave mog 84. rođendana. Ujutro sam se

ustala i sama sebi čestitala. Ptičice su u tom času počele tako lijepo pjevati. Sjela sam na kućni prag i utonula u

misli kada će mi stići unučad. Ali, dogodila se jedna pojava. Sletio je slavuj na polusuhu granu bazge koja je


ŠIJAČKI ZVON

bila blizu mene i započeo svoje pjevanje okrenut prema meni. U isti mah zapjeva i kukavica u bašći moje kuće,

usitni svoj glas kao da je vesela i ode u šumu. A ja, sjedeći na pragu, pokopčala sam da to oni meni čestitaju.

Prilikom operacije štitnjače i doktoru sam posvetila nekoliko stihova. Najsretniji mi je trenutak u bolnici bio

kada su rekli da idem kući:

„Petog dana šalje Draško kući.

Vi ste svoje preležali dane,

nema više nikakve rane.

Vesel Draško kanda broji novce:

Hajde, bako, da vadimo konce!“

6. Koje su tematike Vaših pjesama?

Svoje sam pjesme uvijek posvećivala prekrasnoj prirodi. Majka priroda nas rijetko može iznevjeriti, ljudi su

češće ti zbog kojih nas boli duša. Još i sada, u svojoj devedesetoj godini, dođe mi ideja koju jednostavno zapišem

na papir. Tako sam jednom, čekajući poštara, dobila ideju iz koje je nastala ova pjesma:

„Kišna jesen mi znademo što je,

došla zima da nabroji svoje.

Prozori se redom zalediše,

a uz prozor sjenica uzdiše.

To vidila jedna baka stara,

kraj prozora čekala poštara.

Ljuta zima i spori i koči;

O, moj Bože, neće poštar doći…“

Ljudi su često znali ostati u čudu pročitavši moje pjesme jer su bile istinite, proživljene.

7. O čemu najviše volite pisati pjesme?

Srcu mi je najdraža pjesma koju sam posvetila našoj kapelici svete Katarine.

„Kada crkvu sagradiše

Svetu Katu pribojiše,

Oltar njoje posvetiše

Pa se Bogu pomoliše.

Sveta Kato prava s' mučenica

Našem selu budi zaštitnica.

Povijest tvoju mi smo znali,

Tebi ovo mjesto dali.

Ne daj Bože da te itko skine

Tko bi gledo Požeške doline.

Od Krndije pa do Dilja

Ti si ovdje najstarija.

Crkva stara neka je

Na mlađima svijet ostaje.“

Vjerujem da ću još, ako doživim i ako me pamet bude služila, pisati o svojoj sada već starosti.

8. I za kraj, recite nam što je tajna Vašeg dobrog raspoloženja i dugovječnosti?

Kroz život treba ići visoko uzdignute glave. Ne smijemo dopustiti brigama i nevoljama da nas zamore i ukradu

osmijeh s lica. Treba živjeti pošteno i ne sramiti se svog rada i sudbine koju nam je Bog odredio. Mržnja je

najveća bol u tijelu koju ne liječe nikakve tablete, samo oprost i molitva. Mladima bih poručila da više cijene

prijateljstvo i obitelj, prave vrijednosti koje se nikada neće istrošiti. Kristina Mijoković, VIII. c


ŠIJAČKI ZVON

Dok su djevojčice sadile cvijeće...

...dječaci su se posvetili čišćenju

školskog jezerca

Procvjetali su prvi školski jaglaci.

KO KUTAK

OREZIVANJE VOĆAKA

Domar Davor i Damir imaju pune ruke posla.

Dolaskom lijepog vremena naš domar Davor i čika Damir

uhvatili su se radova u našem školskom voćnjaku – učenicima

najdražem mjestu održavanja satova razredne zajednice. Najprije su

krenuli s orezivanjem jabuka, a zatim su na red došla i ostala stabla.

Nakon obavljenog posla voćnjak je spreman za proljetnu cvatnju. S

nestrpljenjem očekujemo prve plodove naših voćaka!

Iva Zrnčić, IV.b

UČIMO OD NAJMLAĐIH!

Da imaju radnu naviku od malih nogu, već su nam prošle školske

godine pokazali učenici

područne škole Alilovci.

Sate matematike i

hrvatskoga jezika

upotpunili su radom na

svježem zraku. Zasukanih

rukava krenuli su na

uređenje školskoga okoliša.

Uz pomoć učiteljica Josipe

Tauš-Vidić i Valentine

Pranjić vrlo su brzo dvorištu vratili proljetni sjaj. Vrijedne su

ručice zasadile nove ruže, orezale živicu i uredile malo jezerce iza

škole. Nadolazeći topliji dani zasigurno će biti ugodniji u urednom

školskom dvorištu. Andrea Tomazić, VII. c

NOVO RUHO NAŠEG IGRALIŠTA

Dolaskom toplijih dana naše se školsko nogometno igralište

iznenada zazelenilo. Kako bi mlade nogometne nade mogle postizati

bolje rezultate, stigla je nova umjetna trava. Uz marljive stanovnike

općine i učenici naše škole su također dali svoj doprinos u fizičkim

aktivnostima.

Igralište je spremno za nove pobjede.

Andrea Tomazić, VIII. c

VILIM U CVIJEĆU

Jednog nas je jutra dočekao ugodan prizor. Na školskom nas je ulazu

čekao Vilim okružen prvim proljetnim jaglacima. Učenici razredne

nastave sa svojim su se učiteljicama potrudili uljepšati Vilimovu

statuu. Boravak na svježem zraku zasigurno će biti puno ugodniji uz

uređeni krajolik.

Lucija Domić, V.b


ŠIJAČKI ZVON

Ponovno združeni u molitvenom hodu

Z ŽIVOTA ŽUPE

PREKO KRIŽA, KROZ MRAK GROBA, DO SVJETLA USKRSA

Sve je započelo

godine Gospodnje 2000. kada je

nekolicina učenika, njih desetak,

prvi put krenula na korizmeni

hod po Župi. I ove je godine

nastavljen hod za križem. Ovom

malom žrtvom nastoje produbiti

svoju vjeru te shvatiti važnost

zajedništva i povezanosti svih

župljana. Tom hodu su se

pridružili i stariji župljani koji,

unatoč svojim godinama i

bolestima koje ih pritišću, žele

osjetiti zajedništvo.

Svake nedjelje tijekom korizme hodočasnici obiđu

jednu župnu filijalu. Hodeći za križem Kristovim

posjećuju sela naše Župe – Ramanovce, Alilovce,

Češljakovce, Golo Brdo, Doljanovce i Stare

Bešince. Kruna hoda je noćni križni put koji

vjernici obavljaju u noći Kristove agonije. Bdjeti s

Kristom i proživjeti djelić Njegove muke prava je

priprava za Vazam.

Rekordan broj zabilježen je 2008.

godine na hodu prema

Ramanovcima, kada su hodočastile

čak 144 Božje ovčice.

- Hodočastimo nedjeljama,

krećemo oko 8 sati ujutro, a

vraćamo se u 14 sati. Malo mi je

teže hodati, treba doći do tamo.

Zadnji put nas je bilo 120 i svaki

put nas je sve više – rekao nam je

Denis Perić, učenik 8.c razreda.

-Najviše mi se sviđa to što

pješačimo i istovremeno

molimo krunicu, a često je

predvode krizmanici – oduševljeno će Josip

Prkačin, također učenik 8.c razreda.

- Snimili smo i film o našem korizmenom hodu, a

svi prilozi od prodaje DVD-a idu za potrebe Župe

(ozvučenje kora). Velika je to stvar i svakako ju je

trebalo zabilježiti – rekla je naša vjeroučiteljica

Ljubica Maljur.

Kristina Mijoković, VIII.c

ŽUPNI CARITAS

„ Što učiniste jednom od moje najmanje braće, meni učiniste! „ (Mt 25,45)

Da je kršćanski i ljudski pomagati ljudima u potrebi, najbolje svjedoče volonteri našeg Župnog Caritasa.

Udruga ima desetak volontera, ali pomažu i ostali župljani. Zajedno s odraslima u rad su uključeni i učenici naše

škole. Raznim akcijama u koje nastoje uključiti što veći broj župljana, prikupljaju materijalna sredstva kojima

pomažu potrebitima. Aktivni su tijekom cijele godine, a najviše u došašću i korizmi. Prodaja kolača i krafni,

adventskih vijenaca, oslikanih boca, ukrasa za bor i drugih rukotvorina jedan su od načina prikupljanja novčanih

sredstava.

"Na taj način Župni Caritas pokušava doći do sredstva za rad. Od prikupljenih sredstava kupuje se isključivo

hrana za 30 potrebitih obitelji. Prikupljamo odjeću i ostale stvari koje dijelimo ljudima. Svake godine nastojimo

stipendirati barem jednog studenta koji ostvaruje izvrsne rezultate, a nema financijskih sredstava za studij",

kazala je Manuela Čakalić, voditeljica Caritasa.


ŠIJAČKI ZVON

GLAZBENA ZVIJEZDA NAŠE ŽUPE

INTERVJU SA ŽUPNIKOM JOSIPOM KLARIĆEM

Naša novinarka Ljubinka u razgovoru sa svećenikom.

S osmjehom na licu i otvorena srca rado nas je ugostio novi

župnik, preč. Josip Klarić. Iskreno i strpljivo nam je odgovarao na pitanja. U

njegovu nam je društvu bilo jako ugodno i zanimljivo te smo ga bolje

upoznali.

1. Budući da o Vama znamo malo, gotovo ništa, recite nam nešto o sebi,

svom djetinjstvu i prvim godinama svojega života.

Rođen sam u Slavonskom Kobašu 1955. godine na ušću Orljave pokraj Save.

Tamo sam završio šest razreda osnovne škole, a sedmi i osmi nastavio sam u

Vrbovi, gdje mi je stric Josip Klarić bio župnik. Kasnije sam završio Katoličku gimnaziju. Cijelo moje školovanje

glazba je imala posebno mjesto. Nakon završene srednje škole, osjetio sam poziv za svećenika i otišao u malo

sjemenište u Zagrebu. Nastavio sam voljeti glazbu i svirati solo gitaru u bendu. Godine 1969. upisao sam

sjemenište, a 1973. Katolički bogoslovni fakultet. Godine 1980. zaređen sam za svećenika. Zatim sam bio

kapelan u Novoj Kapeli, župnik u Vrbju kod Nove Gradiške, gdje sam i osnovao dječji bend „Nazaret“ i pjevački

zbor „Žabice“. Šesnaest godina kasnije prešao sam u župu Lipik i tamo osnovao pjevačku skupinu „Cvrčci“. Od

1998. do 2002. godine bio sam odgojitelj svećeničkih kandidata u Zagrebu. Godine 2002. imenovan sam

župnikom u Velikoj, a 2008. postao generalni vikar požeške biskupije. Eto, sada sam u Kaptolu.

2. Jeste li rado pohađali školu, čitali lektiru? Koju biste knjigu preporučili nama mladima?

Volio sam čitati od kada se sjećam. U osnovnoj školi sam volio putopise, privlačila su me putovanja u egzotične

krajolike. U srednjoj sam školi s posebnim žarom čitao ruske klasike. Od lektirnih djela svakako bih preporučio

Malog princa, a od duhovnih Psihologiju prijateljstva.

3. Tko je bio Vaš uzor tijekom djetinjstva?

Najveći uzor mi je bio pokojni stric Josip Klarić. On je bio svećenik pa sam, eto vidite, krenuo njegovim

stopama.

4. Zašto ste i kada odlučili postati svećenik?

Još krajem osnovne škole javila mi se želja za svećeničkim pozivom. Moja se odluka učvrstila tijekom obilaženja

župa dok sam bio u sjemeništu.

5. Poznajete li našeg prethodnog župnika i kako Vam se sviđa u našoj župi?

Poznavao sam ga iz sjemeništa i bogoslovije. Naime, generacijski smo vrlo blizu, mlađi sam jednu godinu od

preč. Nikole Jušića. U Kaptolu mi se sviđa zato što ima lijepog svećeničkog posla.

6. Možete li izdvojiti neku zanimljivost iz Vašeg svećeničkog života?

Doživio sam puno radosnih događaja kao svećenik u radu s djecom i njihovim roditeljima. Najviše sam pažnje

posvećivao vjeronauku i liturgiji (slavljenju mise). Među najljepšim uspomenama su mi hodočašća mladih i

djece, scenska i glazbena ostvarenja s mladima, osobito u Vrbju s bendovima „Nazaret“ i „Žabice“.

7. Što je za Vas sakrament pomirenja?

Sakrament pomirenja razvio se od nekadašnje prakse u crkvi koja se zvala duhovni razgovor. Danas se

preporučuje, kao duhovno vodstvo, duži razgovor i pouka prilikom sakramenta pomirenja. Ponekad sam u toj

službi znao provesti i više od sat vremena.

razgovarala: Ljubinka Markušić, 8. c


ŠIJAČKI ZVON

PORTSKI KUTAK

ALFA I OMEGA ŽENSKE KOŠARKE

RAZGOVOR S KOŠRAKAŠKIM TRENEROM

Tijekom prošlogodišnjih proljetnih

praznika u našoj se školskoj športskoj dvorani

košarkaška lopta našla bezbroj puta u košu. „Trice“

su pogađale mlade zagrebačke košarkašice pod

budnim okom svog trenera Željka Ciglara.

– Ovakvi kontrolni treninzi uobičajeno se

organiziraju za vrijeme školskih praznika.

Uspijemo dobiti bolji uvid u stanje igračkog kadra.

Od dvadeset i četiri djevojčice, koliko ih je sada

ovdje, odabiremo njih šesnaest koje započinju

pripreme za Europsko košarkaško prvenstvo –

pojasnio nam je trener.

Svaki pokret igračica pozorno je s klupe

promatrao još jedan trener. S obzirom na njegovu

značajnu ulogu u ovom športu zamolili smo ga za

razgovor. Marijan Pasarić, umirovljeni košarkaški

trener, otkrio nam je svoju veliku ljubav prema,

čemu drugome nego, košarci.

- Počeo sam se baviti košarkom još kao maturant

srednje škole. Bilo je to 1946. godine, između

Božića i Nove godine – živo se prisjeća trener

Marijan kao da se zbilo jučer. – Već tada sam bio

drugi najbolji strijelac u saveznoj ligi tadašnje

bivše države. U to vrijeme sam postao trener

košarkašica, a nedugo nakon toga osvojili smo

prvenstvo grada Zagreba – rekao nam je o svojim

prvim postignućima. Marijan Pasarić bio je

prvi trener ženske reprezentacije. O njegovim

uspjesima svjedoči i sudjelovanje na svjetskim

prvenstvima. Vodio je žensku reprezentaciju na

svjetsko prvenstvo u Peruu koje je održano 1964.

godine. Niz godina je trenirao ŽKK Jedinstvo

Trešnjevka koji je punih trideset godina bio najbolji

u Republici Hrvatskoj.

- Stvorio sam najjači ženski košarkaški klub u našoj

zemlji. Vodio sam sve moguće selekcije i osvojio

sva moguća prvenstva koja postoje. Imam mnoštvo

plaketa i pohvala te osvojen trofej grada Zagreba i

trofej Vlade Republike Hrvatske – rekao nam je

ponosno.

Aktivni trener je prestao biti krajem

sedamdesetih godina prošloga stoljeća te je postao

savjetnik za šporske škole. U mirovini je od 1998.

godine, a zadnjih je petnaestak godina koordinator

za mlađe kategorije u športskom savezu. Iako živi u

Zagrebu sentimentalno je vezan za Kaptol te voli

boraviti ovdje.

- Mogu reći da sam imao uspješnu športsku

karijeru te omogućio mnogim košarkašicama da

postignu isto. Čitav niz mojh igračica je po

košarkaškim klubovima diljem svijeta. Zasigurno

znate za poznate košarkašice Sanju Ožegović i

Ružicu Meglaj-Rimac. Između ostalih, i njih dvije

sam otkrio i trenirao te su do danas uistinu puno

postigle u svojoj karijeri. Od poznatijih bih izdvojio

i bračni par Rimac pri čemu sam također aktivno

sudjelovao – rekao nam je sa smiješkom.

Trener Marijan pravi je dokaz kako je uz

puno ljubavi i truda moguće polučiti velike uspjehe

u onom što zaista volite i uživati u tome.

Košarkašice s trenerima, Marijan

Pasarić – lijevo i Željko Ciglar – desno.



ŠIJAČKI ZVON

RUKOMETAŠICE SE ISTAKLE SVOJOM BORBENOŠĆU

U organizaciji Školskog saveza održano je

24. 11. 2011. godine županijsko natjecanje u

rukometu za djevojčice u sportskoj dvorani OŠ Fra

Kaje Adžića u Pleternici.

Na natjecanju je nastupilo sedam školskih sportskih

društava koji su razvrstani u dvije skupine. Skupinu

A činila su četiri društva i to ŠŠD Sloga (OŠ J.

Kempf, Požega), ŠŠD Slavonac (OŠ Fra K. Adžića,

Pleternica), ŠŠD Šijak (OŠ V. Korajca, Kaptol) i

ŠŠD Mladost (OŠ Mladost, Jakšić). U skupini B

natjecala su se tri društva ŠŠD Sokolovac (OŠ A.

Kanižlić, Požega), ŠŠD Lipik (OŠ Lipik) i ŠŠD

Sokol (OŠ D. Cesarić, Požega).

Nakon odigranih utakmica po skupinama

pobjednici skupina su igrali finalnu utakmicu.

U svim utakmicama naše su rukometašice

pokazale izuzetnu borbenost i želju za pobjedom,

ali momčad Lipika je zasluženo osvojila prvo

mjesto u županiji i tako osigurala nastup na

poluzavršnom natjecanju regije Istok.

Za našu su školu zaigrale sljedeće

rukometašice: Martina Ciganović (8.b), Mihaela

Lončarević (6.b), Barbara Mazanik (7.b), Tamara

Kopunić (7.b), Petra Perić (8.c), Ivana Grgić (8.a),

Manuela Puljašević (7.a) te Dora Ana Đurčević

(8.c).

- Pripremali smo se oko mjesec dana, cure

su solidno igrale. Sve su ekipe bile podjednakih

snaga osim Lipika koji su bili znatno bolji. To se

vidjelo u njihovoj formi i kvaliteti jer imaju

rukometni klub u kojem svakodnevno vježbaju.

Naše su rukometašice izborile šesto mjesto – rekao

je nastavnik Zdravko Vranković.

Andrea Tomazić, VIII. c

BIJELO VS. CRNO

Šah – igra u kojoj je bitna isključivo

vještina igrača, a ne sreća. Raširen je po čitavu

svijetu i nema nijednog dijela zemlje kojem je ova

igra nepoznata. Rijetki znaju da su šah u Europu

donijeli Arapi koji su 711. godine zagospodarili

Pirinejskim poluotokom. Ova drevna igra omiljena

je i u naših učenika koji svake godine sudjeluju u

županijskom šahovskom prvenstvu.

Ovogodišnje je prvenstvo održano 6. prosinca

2011. godine u prostorijama Šah kluba u Požegi.

Mušku su skupinu činili sljedeći učenici: Gabrijel

Jurković (IV.b), Vjekoslav Maks Filipović (VI.b),

Ivan Manović (VII.a), David Ciganović (VII.b) i

Leonardo Marijanović (VII.b).

dok su se dječaci plasirali na posljednje, peto

mjesto.

– Zadovoljan sam postignutim rezultatima

jer je konkurencija zaista bila veoma jaka. Najviše

me iznenadio Gabrijel Jurković. Bio je najmlađi u

skupini, ali je svojom taktikom pokazao izuzetnu

talentiranost. Pokazao je uistinu velik interes za šah

i mislim da bi mogao biti prilično uspješan šahist

nastavi li trenirati. Predložio sam mu da se učlani

u šahovski klub kako bi napredovao u igri –

ponosno je rekao nastavnik Zdravko Vranković. Andrea Tomazić, VIII. c

SPRETNE GIMNASTIČARKE

Županijsko natjecanje u gimnastici

održano je u maloj dvorani Osnovne škole fra Kaje

Adžića u Pleternici 14.ožujka 2012 .godine. U

ovom su se, jednom od najopasnijh sportova,

okušale četiri ženske ekipe. Najviše uspjeha imali

su učenici ŠŠD Sloga (OŠ J. Kempfa, Požega) koji

su osvojili prvo mjesto u kategoriji djevojčica i

dječaka.

Našu su školu predstavljale učenice: Tina

Tušek (IV.b), Manuela Puljašević (VII.a),

Marijela Juranović (VI.a) i Romana Ronta (VI.a)

pod vodstvom nastavnika Zdravka Vrankovića.

Osvojile su ukupno 273,50 bodova te zauzele

četvrto mjesto. Čestitke curama!

Kristina Mijoković, VIII.c


ŠIJAČKI ZVON

KAPTOLAČKI NOGOMETAŠI POKAZALI KARAKTER

Dana 20. listopada 2011. godine održano

je županijsko prvenstvo u malom nogometu. Prvi je

dio natjecanja održan u Velikoj, a završni u

Pleternici. U poluzavršnici smo izborili izvrsno

drugo mjesto dok smo u ukupnom poretku bili

četvrti od trinaest ekipa.

- Za našu su školu zaigrali sedmaši Kristijan

Vidović, Marko Kljajić i Pavle Pranjić te osmaši

Matija Romić, Tin Pujić, Matej Lovrić, Leo Mikić,

Josip Kanižaj, Antonio Matić i Ivan Hruška. Jako

sam zadovoljan drugim, odnosno četvrtim mjesto,

iako sam očekivao da ćemo biti prvi. Nogomet je

takav, ovaj put na našu štetu. Imali smo vrlo jaku

ekipu. Relativno brzo smo primili puno golova, no

kasnije smo gotovo dostigli rezultat. Najprije smo

gubili 5:0, zatim došli do 5:4 da bismo završili

rezultatom 6:4. Pokazali smo vrlo zavidnu i

kvalitetnu igru. Bravo, dečki! – oduševljeno će

nastavnik Zdravko Vranković.

Naša se nogometna ekipa izvrsno pripremila.


ANIMLJIVOSTI

MI PLEŠEMO...

Kako bi naši osmaši usavršili svoje plesno umijeće, pobrinuo se nastavnik tjelesne i zdravstvene

kulture, Zdravko Vranković. Tijekom hladnih zimskih dana učenici su se zagrijavali uz korake bečkog valcera. -

Nekolicina njih se isprva sramila plesati i radije su željeli igrati nogomet ili košarku. Svi su do sada uistinu

napredovali, a neki su pokazali iznimna plesna

umijeća - rekao je nastavnik Vranković.

Plesni su tečaj otvorili Matej i Marta.

"Ma kakav Ples sa zvijezdama, nisu nam ni do

koljena!"

JEDAN NEOBIČAN SAT RAZREDNIKA

- Bilo je nezaboravno! Toliko smijeha i zabave na

jednom mjestu – jednoglasni su bili učenici VIII.c

razreda. U pratnji razrednice Ivane Banje proveli

smo zaista zanimljiv sat razrednika u prirodi.

Povela nas je u potragu za bombonima koji su bili

skriveni na školskom igralištu. Skupljanje bombona

bilo je poput prave „borbe pijetlova“ jer smo svi

bili natjecateljskog duha i željni pobjede. Nakon

uspješne potrage na red je došla igra s jajima.

Naime, primjenjujući taktiku hokeja na ledu (jaje i

štap), trebali smo „dovesti“ jaje do cilja. – Jaja su

letjela na sve strane! U

roku od pet minuta sva

su bila porazbijana –

pohvalili su se učenici.

Ovakav sat

priželjkujemo i u

budućnosti.

- Jaje nam je poslužilo kao lopta – rekla je Dora Ana.

Andrea Tomazić, VIII.c


ŠIJAČKI ZVON

OZGALICE + ZABAVA + MATEMATIČKI PROBLEMI

Slavni matematičari i logičari, učenici i nastavnici, naoštrite olovke i učite kroz zabavu.

VICEVI

RIMLJANI

Pita učiteljica Pericu: - Perice, što znaš o starim Rimljanima?

Perica: - Znam da su svi pomrli.

DUKATI

Zašto plavuša nosi jogurt oko vrata?

Jer na njemu piše dukat.

ZVIJEZDA

Što plavuša radi po noći na krovu kuće sa sendvičem u ruci?

Čeka zvijezdu majonezu.

POLICAJAC

Došao Perica kući i kaže: -Znam jedan dobar vic o policajcima -,

a tata mu kaže: -Sine, znaš da sam ja policajac. Perica: -Znam, tata,

zato ću ga tebi ispričati dvaput.

KOLIKO JE DOZVOLJENO

Pregazila plavuša četiri čovjeka. Zaustavi ju policajac i kaže joj : -Jeste li normalni, upravo ste pregazili četiri

čovjeka! Plavuša će na to: - A koliko je dozvoljeno? odabrala: Andrea Tomazić, 8.c

NEZGODA

Mališan zove tatu iz kupaonice:

- Tata, tata, četkica za zube mi je pala u wc školjku!

Otac dođe, baci četkicu u smeće i objasni sinu:

- Kupit ćemo ti novu. Ova je sad puna bakterija.

Na to će mališan:

- Onda bolje da i tvoju bacimo, upala mi je u školjku još prošli tjedan.

SJEME

Uđe čovjek u dućan za kućne ljubimce i zamoli prodavača:

- Molim Vas sjeme za ptice!

- A koliko ptica imate?

- Pa...nijednu, ali posadio bih nekoliko! odabrala: Ljubinka Markušić, 8.c

KNJIŽEVNE PREMETALJKE

ZGRADE I BRDO BUHA ŠUNKA VANI – pazi dobro, stani!

Ovaj je izričaj To je pisac, viče Roko!

pretjerana šala. Glavni junak mu je

Možda vas je ipak s duhovima Koko!

malo nasmijala?

(Ivan Kušan)

Premetaljka ova

od petnaestak slova

zagrebačka je priča

pisca Pavličića.


ŠIJAČKI ZVON

(Dobri duh Zagreba)

(NE)OBIČNE ZAGONETKE

UMJETNI BLIZANCI

Gospodin Mind sastavio je dva robota i nazvao ih Robi Jedan i Robi Dva. Slični su kao jaje jajetu, mogu se

kretati poput ljudi, čak i govoriti.

Prilikom montaže Robija Dva došlo je do kratkog spoja, tako da taj robot stalno laže. Robi Jedan govori, kao što

je predviđeno, uvijek istinu.

Još se jedna pogrješka potkrala gospodinu Mindu: zaboravio je obilježiti robote.

„Tko je sad tko?“ pita obojicu. „Moj brat kaže da je on Robi Jedan, gospodine“ odgovori jedan od robota. Koji?

(Odgovor dolazi od Robija Dva, lašca. Robi Dva kaže: „ Robi Jedan kaže da je on Robi Dva.“ Ta izjava je lažna

jer Robi Jedan, koji uvijek govori istinu, nikada ne bi tvrdio da je on netko drugi. Robi Jedan ne može izgovoriti

tu rečenicu jer drugi, dakle Robi Dva, lažac, nikada ne bi izgovorio istinu: „Ja sam Robi Dva.“)

DVA LICA

Maks i Lena igraju se na tavanu gdje je prilično prljavo i mračno. Kad im je dosta igre, spuste se ljestvama dolje.

Lenino lice je potpuno sivo od silne prašine, no Maksovo lice ostalo je čisto. Unatoč tome, on se odmah požuri

oprati.

Zašto?

(Kad ugleda Lenino lice, Maks misli da je i on tako prljav. Lena vidi čistoga Maksa i zato joj ne pada na pamet

da se mora umiti.)

PAKET

Čovjek leži mrtav na livadi, a pored njega leži paket.

Što se dogodilo?

(Čovjek je padobranac. Pored njega je paket s padobranom koji se nije otvorio.)

PSIHOTEST

U ZDRAVOM TIJELU ZDRAV DUH

Jeste li znali da je 25. svibnja Svjetski dan športa? A zasigurno znate da je šport jedan od najboljih način da

održite tijelo u dobroj formi i ojačate imunitet? Rješavajući zabavni psihotest, otkrijte koliko vam je važna

tjelesna aktivnost.

1. Sutra ujutro moraš na tjelesni. Što to za tebe

znači?

a) tlaka

b) obveza

c) uživancija

2. Izuzev nastave tjelesne kulture, baviš li se još

kojim športskim aktivnostima?

a) Da, treniram neki šport u športskom klubu.

b) Da, kad kod mogu, idem sam/sama ili s

prijateljima na školsko igralište ili rolati/trčati.

c) Ne, i tjelesni mi je previše.

3. Prijatelj/prijateljica živi na desetom katu

nebodera, a ti si došao do njega/nje po bilježnicu iz

matematike. Što radiš?

a) Idem dizalom do desetog kata.

b) Ma kavo dizalo, idem stubama.

c) Zvonim prijatelju/prijateljici da se spusti i

donese mi bilježnicu.

4. Na svoje izvannastavne aktivnosti najčešće

idem...

a) biciklom,

b) javnim prijevozom ili me odvezu roditelji,

c) pješice.

5. Vikend volim jer...

a) su na TV-u najbolje serije i filmovi,

b) mogu po cijele dane biti vani s prijateljima,

c) nema škole.

6. Dnevno hodam/trčim...

a) manje od kilometra,

b) od 1 do 3 kilometra,

c) više od 3 kilometra.

7. Najčešće trčim kada...

a) vježbam, a to je barem jedanput tjedno,

b) sam na tjelesnom,

c) kasnim u školu.

8. Smatram se športskim tipom osobe.

a) Uopće se ne odnosi na mene.

b) Uglavnom se odnosi na mene.

c) Potpuno se odnosi na mene.


ŠIJAČKI ZVON

a b c

1 1 2 3

2 3 2 1

3 2 3 1

4 2 1 3

5 1 3 2

6 1 2 3

7 3 2 1

8 1 2 3

8 – 13 bodova: PANJINA

O..Pa ti si stvarno poput nekog starog panja koji godinama lijeno stoji pokraj seoskog puta i ne pada mu na

pamet da se pomakne. Sigurno postoji šport koji bi ti se svidio, a tijelo bi ti bilo zahvalno da ga počastiš s malo

aktivnosti. Trgni se što prije!

14 – 18 bodova: REKREATIVAC

Poput starih Grka, i ti voliš uživati u umjerenosti. Malo, ali s guštom. Voliš se gibati i biti fizički aktivan, ali

ništa više nego ostatak ljudi. To je dovoljno za zdrav život, ali pokušaj se možda upisati u neki špotski klub ako

već nisi. Ondje bi mogao naći i nove prijatelje pa će ti trening postati užitak i u društvenom smislu.

19 – 24 boda: OLIMPIJAC

Ti se upale mišića ne trebaš bojati jer si u izvanrednoj formi. Za tebe nema ljepšeg osjećaja od dobrog umora

nakon kvalitetno odrađenog treninga. Tako treba! Samo tako nastavi svoj put prema Olimpijskim igrama,

London ti je promaknuo, ali Rio de Janeiro čeka samo tebe!

VAŽNO JE ZDRAVO (I KVALITETNO) SE HRANITI!

Jednog zimskog jutra u OŠ Vilima Korajca za vrijeme velikoga odmora ...

Andrea Tomazić i Kristina Mijoković, VIII. c

Društvo, kako su ovi čvarci i

kobasice ukusni!

Ajmo ih što prije smastit dok nas

cure i nasci nisu primijetili.

Ma šta oni znaju, ja

ću sam sve pojest...

He, he ni mi se ne predajemo

lako!

Samo neka dečki toliko pričaju,

sve ćemo im pojesti!

Najbolja je

domaća 'rana!

Documents

ŠIJAČKI - os-vkorajca-kaptol.skole.hr · SVETI NIKO DARE NOSI Svake godine u mjesecu prosincu obilježavamo dan koji će biti pamćen srcima djece i kada odrastemo. Toga nas dana