790

Izdavači:Povijesni muzej Hrvatske,Muzej za umjetnost i obrt,Muzej grada Zagreba

Za izdavače:Boris Prister,Vladimir Maleković,Zdenko Kuzmić

Autori tekstova:Božidar Gagro, Vladimir Maleković, Jele-na Borošak-Marijanović, Nikša Stančić,Josip Bratulić, Nikola Batušić, ZdravkoBlažeković, Nada Premerl, Ria Durbešić,Biserka Belicza, Marijana Schneider, Ne-la Tarbuk, Stanko Staničić

Autori fotografije:Josip Vranić, Marijan Kumpar

Dizajn kataloga:Borislav Ljubičić

Tisak: ČGP Delo

Naklada: 5000 primjeraka

Kada su prije dvije godine Povijes-ni muzej Hrvatske, Muzej za um-jetnost i obrt i Muzej grada Zagre-ba ujedinili svoje stručne snageoko projekta Hrvatska u vrijemeIlirskog pokreta, učinjeno je to upunoj svijesti da je takav zadataknemoguće ostvariti u okvirima sa-/mo jedne institucije. Radi se na-ime u ovom slučaju o izložbenojzamisli koja, u našim prilikama,predstavlja novinu jer pokušavajedno doba predstaviti u njegovojkompleksnosti, prije svega u ma-nifestacijama njegove duhovne imaterijalne kulture. Projekt je,dakle, već u nacrtu podrazumije-vao slojevitost koju je trebalo arti-kulirati vizualno medijem izložbe.Prvo su povjesničari, arhivisti, fi-lolozi, teatrolozi, povjesničari um-jetnosti i muzikolozi elaboriralinajvažnije pojave i sadržaje Hrvat-skog narodnog preporoda. Znan-stvena obrada materijala potpo-mogla je izdvajanje temeljnih idejakoje su konceptori izložbe ekstra-polirali u njene bitne sadržaje.Muzealcima, i drugim sudjeluju-ćim čimbenicima projekta, bio jezatim postavljen zadatak da jezi-kom izložbe predstave svu slože-nost teme Hrvatskog narodnogpreporoda. Koristim se ovom pri-likom da upozorim na neke njenenajspecifičnije segmente. Prvi putau hrvatskoj povijesti u doba Ilir-skog pokreta susrećemo se s feno-menom potpune politizacije dru-štvenog života, s prvim narodno-snim pokretom; upravo je buđenjenarodne svijesti bilo kohezionasupstancija koja je objedinila razli-čite socijalne slojeve u hrvatskometničkom prostoru. Rodoljubljenije bilo samo ideja nego i podu-zeta akcija, i zadatak je bio naizložbi da dokumentira što se po-stiglo u kulturnom, gospodarskomi društvenom razvitku u promatra-nom razdoblju.

U naše vrijeme, koje se pita o sve-mu i sumnja u nedokazane mito-ve, bilo je nužno svjedočiti o Hr-vatskom narodnom preporodu,

odnosno Ilirskom pokretu, jezi-kom činjenica. Zato su postavljačiizložbe i uveli u vidokrug gledala-ca više od dvije tisuće eksponata.Oni svjedoče o nastanku i razvojuideje moderne hrvatske nacije(koja je tada, kao i danas bila pro-tivstavljena romantičnom priziva-nju modela hrvatske srednjovje-kovne države), dakle o bitki zanovo shvaćanje suvereniteta naci-je; o procesu socijalne integracijekoja se dogodila oko projekta na-cije zasnovane na jedinstvenom je-ziku; o nacrtu ravnopravne zajed-nice južnoslavenskih naroda ute-meljenom na »ilirskom« kultur-nom i političkom identitetu; i omnogim drugim stvarima, narav-no. S muzeološkog gledišta nijebilo dvojbe da se takav složeni sa-držaj može na izložbi prikazati sa-mo multimedijalno.

Toj multimedijalnoj projekciji Hr-vatske u doba Ilirskog pokretaprethodila su, kako je već nazna-čeno, interdisciplinarna istraživa-nja velikog broja (96) znanstvenihi stručnih radnika koji su nailaziliu svom radu na susretljivost zama-lo stotinu muzeja, arhiva, bibliote-ka i naučnih ustanova iz Hrvatske,Slovenije i Srbije, te Austrije iMađarske. U ime Povijesnog mu-zeja Hrvatske, Muzeja za umjet-nost i obrt i Muzeja grada Zagre-ba zahvaljujem svima koji su pri-donijeli znanstvenoj i stručnoj ra-zini ove izložbe, kao i posudioci-ma eksponata. Posebno bih htioistaknuti doprinos dra Nikše Stan-čića i Jelene Borošak-Marijanovićna izradi koncepcije izložbe, teVlaste Brajković, Marine Brego-vac-Pisk i Ele Jurdana, kustosaPovijesnog muzeja Hrvatske, kojesu zajedno s Jelenom Borošak-Marijanović ponijele najveći teretorganiziranja suradnje sa stručnja-cima i ustanovama angažiranim naovom projektu.

Vladimir MALEKOVIĆdirektor Muzeja za umjetnosti obrt u Zagrebu

Nagovještaj boljih vremena uizložbenoj djelatnosti u Hrvatskoju nepune tri godine dobio je uv-jerljivu potvrdu u nizu velikihizložbi. Iako je pozitivna promje-na najviše plod nastojanja zagre-bačkih stručnih krugova i ustano-va, vrijedne akcije uspješno suostvarene i u drugim središtima -u Puli, Splitu, Varaždinu i Osije-ku. No vjerujemo da je to tek po-četak sistematske izložbene obra-de i revalorizacije našeg kulturnognasljeđa i rezultat tek djelimičnogkorištenja velikih mogućnosti kojeimamo. Kroz suradnju na jugosla-venskom i međunarodnom planute se mogućnosti mogu još proširi-ti i obogatiti.Sama činjenica da su se tri ustano-ve, Povijesni muzej Hrvatske, Mu-zej za umjetnost i obrt i Muzejgrada Zagreba, udružile na zajed-ničkom projektu Hrvatska u vrije-me Ilirskog pokreta ukazuje nabarem dvije važne stvari: da sekrupne zamisi mogu ostvariti naj-bolje kada se slože i objedinestručne snage, te da se kompleks-ne izložbe koje tematiziraju čitavojedno vremensko razdoblje ili raz-vojni period jedino mogu potpuni-je obuhvatiti interdisciplinarnommetodom i prikazivanjem više slo-jeva, ako ne i svih, u kojima sezrcali slika vremena i utvrđujestruktura perioda.Ilirski pokret, odnosno hrvatskinarodni preporod, do sada se pre-težno istraživao, tumačio i popula-rizirao sa stajališta najznačajnijih ipresudnih njegovih tekovina: je-zičkih, književnih i političkih. Azato su bile dovoljne studije, knji-ge i savjetovanja.

1790^^ s^.. M S~<L T'

Uz posljednje veliko znanstvenosavjetovanje koje je održano kon-cem ožujka 1966. g. u Zagrebu, upovodu 130-godišnjice hrvatskognarodnog preporoda, priređena jeu Nacionalnoj i sveučilišnoj bibli-oteci izložba dokumenta koji seodnose na ilirski pokret. U šesna-est vitrina bili su raspoređeni ru-kopisi, periodika, knjige i doku-menti, razvrstani kronološkim re-dom. Po zamisli, po ambiciji, poizboru i načinu predstavljanja gra-đe, bila je to više arhivska izložbanego živ i poduzetan izložbeni pri-kaz pokreta njegova vremena.Istine radi valja napomenuti da jespomenuto savjetovanje, na komeje uvodnu riječ dao Miroslav Krle-ža, proširilo tradicionalni jezičko--književno-politički okvir teme,baveći se, između ostalog i sta-njem društvenih i prirodnih naukau vrijeme preporoda, ekonomskimprilikama, pa čak, nimalo bez ra-zloga, stanjem saobraćaja u to vri-jeme u Hrvatskoj.U nas ne postoji neko potpunijeiskustvo u priređivanju izložbi ko-je obuhvaćaju presjeke određenogvremena. Zbog toga je zadatakkoji stoji pred organizatorima sa-dašnje izložbe složen, odgovoran ipo mnogo čemu pionirski. Ali, na-damo se, da su oni dobro proučilidosadašnje primjere takvih izložbikoje su posvećene pojedinom do-bu, pojedinom historijskom vre-menu, što su posljednjih godinauspješno priređivane u svijetu.

Pokazati Hrvatsku u vrijeme ilir-skog pokreta na ovakav način,znači više negoli prikazati samoideju preporodne Hrvatske; značiprikazati i tu ideju u slijedu misli,činjenica, akcija i pojava koje vo-de do njene apstrakcije i do nje-nog ponovnog dijalektičkog pre-tvaranja u materijalnu snagu, aonda i stvarnost povijesnog zbiva-nja koja nosi boju života, ponekadtrivijalnu šarolikost i šarm izgub-ljenog vremena.Ovakvo tumačenje vremena i raz-doblja ilirskog pokreta ne može ine smije zamutiti osnovno historij-sko značenje tog pokreta kao hr-vatskog narodnog preporoda, kaopokreta u kome je utemeljena mo-derna hrvatska nacija. Upravo jena idejama toga pokreta, koji usuštini predstavlja oblik naše građ-anske kulturne revolucije, sadrža-no nekoliko uporišta hrvatske kul-turne tradicije i političkih težnjinajnaprednijih snaga koje su seborile za interese i slobodu hrvat-skog naroda. Sadržana je vjera upokretačku i temeljnu ulogu kul-ture u oblikovanju nacionalne sa-mosvijesti, zatim otvorenost pre-ma kulturnim razmjenama, pove-zivanjima i obogaćujućim posud-bama te, najzad, misao o ravno-pravnom udruživanju i zajedni-štvu, o bratstvu i jedinstvu jugo-slovenskih naroda.Sve i ako su te vrline i plemenitetežnje bile u nesrazmjeru saskromnim okvirima života jednogdruštva koje je tek stupalo na putvlastite modernizacije, ilirski ćepokret ostati svijetao i velik trenu-tak u povijesti Hrvatske.

Božidar GAGROpredsjednik Republičkog komitetaza prosvjetu, kulturu, fizičku itehničku kulturuSocijalističke republike Hrvatske

Izložba »Hrvatski narodni preporod1790-1848.« priređena je s ciljem da sepomoću raznovrsne muzejske i dokumen-tarne građe predstavi javnosti cjelokupnakulturna baština hrvatskih zemalja iz prvepolovice 19. stoljeća.

Muzejski predmeti, arhivska i bibliotečnagrađa ostaci su povijesne stvarnosti, od-nosno tragovi su ljudske djelatnosti prekokojih spoznajemo društvene procese i po-jave, ljudski život i stvaralaštvo.

Problematika ekonomskog, političkog,društvenog i kulturnog razvoja hrvatskihzemalja u prvoj polovici 19. stoljeća kojuizložba na muzeološki način prezentirapodijeljena je u dvije tematske cjeline. Uprvoj je prikazan privredni i društveni raz-voj hrvatskih zemalja u prvoj polovici 19.stoljeća. Druga prikazuje najznačajnijedogađaje hrvatske političke povijesti,književnosti, likovne, kazališne i glazbeneumjetnosti s posebnim naglaskom na zbi-vanjima poznatim kao »Ilirski pokret«.

Izložba započinje prikazom teritorija kojiobuhvaćaju hrvatske zemlje krajem 18. ipočetkom 19. stoljeća na kojem pratimo uokviru postojećeg tradicionalnog feudal-nog sustava osnovne značajke života i dje-lovanja plemićkog staleža kao i karakteri-stike života na selu. Slijedi prikaz rađanjagrađanskog društva na primjeru trgovačkedjelatnosti koja je nastala u povoljnim uv-jetima za izvoz žita i drva i tranzitnogprometa preko sjevernohrvatskog prosto-ra. Istaknuto mjesto zauzima povijestKarlovca (obitelj Vranjican) koji je kaovažno prometno čvorište na spoju vodenihi kopnenih putova, mjesto okupljanja veli-kog broja posjednika lađa za plovidbu naSavi i Kupi, imućnih i utjecajnih veletrgo-vaca i trgovaca, te grad Rijeka kao važanuvoznoizvozni emporij za promet sjeverneHrvatske i Ugarske.

Obrtnička i manufakturna proizvodnja ugradovima sjeverne Hrvatske prikazana jeuglavnom upotrebnim predmetima i pred-metima umjetničkog obrta, a manjim dije-lom dokumentarnom građom. U gradovi-ma tada prevladava obrtnička privreda or-ganizirana u cehovskim okvirima temelje-na na tradicionalnim konzervativnim na-čelima, s polaganim tehničkim napretkom(Varaždin, Zagreb, Karlovac). Naznačenje spori razvitak manufakturne proizvod-nje (kamenina, staklo, tekstil), s izuzet-kom svilarske proizvodnje naročito u Sla-voniji.

U prikazu gradova najznačajnije mjestopripada gradu Zagrebu koji kao pokrajin-ski grad Habzburške monarhije s izraže-nim utjecajima iz srednjoevropskih zema-lja doživljava specifičan razvoj i poprimaobilježje jedinstvenog grada koji oblikuje iobogaćuje stvaralaštvo i kulturu društva.

August Staub: Ljudevit Gaj

Manje tematske cjeline prikazuju svakod-nevni društveni život, zbivanja u kazališ-nom i glazbenom životu, obrazovanje,zdravstvo i medicinu u prvoj polovici 19.stoljeća.Druga tematska cjelina prikazuje najzna-

čajnije političke i kulturne događaje u raz-doblju 1790-1848. uglavnom pomoću ar-hivske građe, rukopisnih ostavština i djelalikovnih umjetnosti grupirane po proble-mima:Politika Hrvatskog sabora i okretanje pre-

FerdinandLutgendorf:AntunMihanović

1 'liftf'tf

ma Ugarskoj 1790; Preteče preporoda;Političke promjene u napoleonske doba,dezintegracija hrvatskih zemalja do 1822.;Obnova ustavnog života 1825.; mađarskipritisak i otpor hrvatskog plemstva; Pro-gramatski spisi od 1830. do 1832. i prom-jene do 1835. Pokretanje »Novina« i »Da-nice« 1835. uloga i značaj Ljudevita Gaja injegovih suradnika - POČETAK HR-VATSKOG NARODNOG PREPORO-DA; Osnivanje političkih stranaka (poli-tička diferencijacija) 1841. borba za pre-vlast u županijama i Saboru 1842-1843.,zabrana ilirskog imena (1843-45); Hrvat-ski sabor-Ugarski sabor 1843; Županijskiizbori - srpanjske žrtve 1845.; pripremeza Hrvatski sabor i odluke sabora 1845.;Ilirski pokret između konzervativne i libe-ralne orjentacije, veze sa strankom mađ-arskih konzervativnih magnata (1845-48),pokušaj izdvajanja stranke Napredovaca1847.; Hrvatski sabor-Ugarski sabor1847.; VRHUNAC ILIRSKOG POKRE-TA; Josipa Vancaš »angažirana žena« uIlirskom pokretu; Revolucionarna zbiva-nja 1848.; Preporodna kretanja u Dalma-ciji; Odjeci preporoda u Istri, Vojna kraji-na u preporodnom razdoblju, Ilirizam iJužni Slaveni.

Jelena Borošak-Marijanović

Hrvatski narodni preporod (Wiederge-burtsbewegung) pripada u red pojava ka-rakterističnih za proces oblikovanja nacijasrednje, istočne i južne Evrope u 19. st.,napose malih, nesamostalnih i neujedinje-nih nacija. Ti su pokreti, pa i Hrvatskinarodni preporod, nastajali istodobno sprocesom prijelaza iz feudalizma u kapita-lizam koji je u prvoj polovini 19. st. usrednjoj i istočnoj Evropi predvodilo plem-stvo i visoko, prije svega trgovačko građ-anstvo. Ono je prijelaz u građansko dru-štvo provodilo na načelima građanskog li-beralizma.Pripremna faza Hrvatskog narodnog pre-poroda započela je 1790. god. kada suutvrđeni okviri političkog položaja banskeHrvatske (Hrvatske i Slavonije) u Habs-burškoj monarhiji, prije svega premaUgarskoj, koji će potrajati sve do 1848.god. Od kraja 18. st. su se u otporu premaekspanzionističkoj politici mađarskogplemstva počeli manifestirati elementi pre-porodnih kretanja, napose kroz problema-tiku oblikovanja standardnog jezika i naci-onalne ideologije. Preporodni pokret jezapočeo 1835. god. i oganizirano je djelo-vao u banskoj Hrvatskoj, dok su u drugim,politički odvojenim, gospodarski slabije

razvijenim i po socijalnoj strukturi različi-tim pokrajinama - u Vojnoj krajini, Dal-maciji i Istri u austrijskom dijelu Habsbur-ške monarhije, te među Hrvatima u Bosnii Hercegovini pod turskom vlasti djelovalesamo manje skupine njegovih pristaša. Hr-vatski preporodni pokret poveden je podimenom Ilirskog pokreta, pri čemu su ilir-skim imenom obuhvaćeni svi Južni Slave-ni. On je bio izraz potreba hrvatske naci-onalne integracije kojoj su na putu stajalipokrajinski partikularizmi. Uz to je izraža-vao integracijske tokove koji su povezivalizemlje na magistralnom komunikacijskompravcu od slovenskih preko sjevernih hr-vatskih zemalja do južne Ugarske (Vojvo-dine) i Srbije. Zbog toga je ideologija hr-vatskog preporodnog pokreta sadržavalaizrazitu južnoslavensku komponentu, kojuje kao ideološki element preuzela iz dijelahrvatske kulturne tradicije. Preporodnipokret okupio je plemstvo i imućnije građ-anstvo, te njihovu inteligenciju, a pokre-tačke poticaje davala mu je skupina mladeinteligencije različita socijalnog porijeklana čelu s Ljudevitom Gajem. Preporod jeod 1835. god. izgrađivao vlastite organiza-cijske forme, te polagao temelje instituci-jama modernog društva (standardni jezik,kulturne i gospodarske ustanove). Izgra-dio je program političke samostalnosti hr-vatskih zemalja u okviru ugarskog dijelaHabsburške monarhije i ujedinjenja Hr-vatske, Slavonije i Dalmacije. God. 1841.došlo je do p'olitičkog rascjepa unutar vo-dećeg društvenog sloja. Od tada se u poli-tičkom životu sukobljavaju mađaronska(mađaromanska) i ilirska Narodna stran-ka, pri čemu ilirska stranka dobiva sveizrazitiju prevagu. Na politička kretanja ubanskoj Hrvatskoj 40-ih godina 19. st. bit-no su utjecale promjene u odnosima izme-đu bečkog dvora i mađarskog plemstva.Hrvatsko plemstvo se protivilo reformnimzahtjevima mađarskog plemstva, ali je odpočetka 40-ih godina u Narodnoj strancisazrijevao građansko-liberalni program, teje 1847. god. ona prihvatila mogućnostukidanja kmetstva.God. 1848. su u teškim uvjetima revoluci-onarnih zbivanja u Habsburškoj monarhijiostvareni brojni ciljevi iz programa Narod-ne stranke. Ban, vlada i sabor djelovali susamostalno, narodni jezik postao je službe-nim, ukinuti su staleški sustav i feudalniodnosi na selu, te je afirmiran stav o ujedi-njenju hrvatskih zemalja i njihovu stupanjuu federalnu zajednicu s ostalim južnosla-venskim zemljama Habsburške monarhije,Ujedinjenom Slovenijom i Vojvodinomsrpskom.

Nikša Stančić

> Muževi ilirske dobe<

i

kJ*

Dolazak grofa Alberta Nugenta u Zagreb 1842.

Nepoznati autor:Stanko Vraz(mat. br. 1232)

PRAVOPISNO-JEZIČNA PROBLE-MATIKA I KNJIŽEVNA OSTVARE-NJA ILIRACA (1790-1847)

Slom reformi Josipa II koje su provođenezajedno s pojačanom germanizacijom uUgarskoj i Hrvatskoj, a zatim odjeci fran-cuske revolucije 1789. bili su poticaj s jed-ne strane nacionalom buđenju mađarskenacije, a s druge strane u Hrvatskoj, Sla-voniji i Dalmaciji težnjom za ujedinjenjemtih povijesnih pokrajina (kraljevstva) ujednu cjelinu. Na mađarski pritisak da seu Hrvatskoj u javne urede i škole uvedemađarski jezik staleški sabor Hrvatskepristao je jedino da se taj jezik uči u ško-lama kao neobavezatni predmet. Tokomcijelog 19. st. sukob na liniji Mađari-Hr-vati odvijat će se i na lingvističkom jezič-nom području. Jezik već u pretpreporod-no doba shvaćen je kao najvažniji konsti-tutivni elemenat nacije, te su jezični pro-blemi dobili središnje mjesto ne samo uzajedničkom ugarsko-hrvatskom saboru,nego i među kulturnim radnicima u Hr-vatskoj, Slavoniji i Dalmaciji, među koji-ma je dolazilo i ranije do pokušaja ujed-

njačenja pravopisa (grafije latinskim slovi-ma), no tek će Gaj u Kratkoj osnovi hor-vatsko-slavenskog pravopisanja - KurzerEntwurf einer kroatischslavischen Ortho-graphie, 1830. predložiti organički pravo-pis, koji će uz neznatne preinake biti prih-vaćen u tiskanim izdanjima nakon 1835.godine. Pravopisom je konačno ujedinje-no cjelokupno područje gdje žive Hrvati.Od mađarskog nametanja svoga jezika uhrvatske urede i škole koje traje od 1790.do revolucionarne 1848. i u Hrvatskoj serazvija svijest o potrebi uvođenja narod-nog jezika u javni život, upravu, školstvo iSabor. Latinski je jezik sve do 1847. biodiplomatički jezik u Hrvatskom saboru,uspješno sprečavajući da Mađari za tufunkciju ne uvedu svoj jezik. Gajevom iz-davačkom politikom od 1835. počinju sestare težnje hrvatskih pisaca ostvarivati:da se stvori jedinstven jezik za sve Hrva-te. Pod imenom ilirski, koji je Gaj samo-voljno uveo za središnje eidicije, Danicu iNovine, željeli su ilirci objediniti sve juž-noslavenske Slavene u političku, kulturnui jezičnu konfederaciju.Kako su vrlo rano i Srbi i Slovenci radije

ostali kod svojih etničkih i nacionalnihimena, ilirsko ime pokrilo je samo hrvat-ske krajeve, te se pod tim imenom konsti-tuirala moderna Hrvatska. Pod ilirskimjezikom podrazumijevao se štokavski dija-lekt, te su dotadašnji književni jezici, kaj-kavski i čakavski, ustuknili pred štokav-skim književnim jezikom, na kome su -uostalom - izašla najznačajnija djela hr-vatske književnosti do ilirizma. Ilirskimjezikom objedinjen je cjelokupni prostorna kome žive Hrvati. Kad je ilirsko imebilo zabranjeno a ponovno uvedeno hr-vatsko, proces ujedinjenja već je bio zavr-šen, a odlukom Sabora 1847. da se hrvat-ski jezik uzdigne na čast i vrijednost diplo-matičkog jezika završena je i diplomatskaborba za hrvatski jezik.Književna djelatnost u Hrvatskoj na po-četku 19. stoljeća sasvim je neznatna pre-ma ranijim razdobljima: ni na kajkavskomni na štokavskom ne javljaju se djela izra-zite književne vrijednosti, a čakavski jeveć ranije prestao funkcionirati kao knji-ževni jezik. Tek je Danica potakla življiknjiževni jezik, a na njenim stranicamaokušali su se svi djelatnici ilirskog pokre-

DHorval^ka, SlavM&ka y Dalmatinca.

Teehaj I. Dana 14. 'Szusheza 1835. Bf. 10.

je verknStvar veltJirtj *reči mala.

Vel ike i dirne s r v a r jmaljatma verkrat »Itvart.

f f CJ/IJ tr,SKJ DOMOVINA.

Lepa naša domovino,Oj junačka zemljo mila,Stare slave dedovino ,D ji bi vabila čestita bila!

Mi la , kano si nam slavna,Mila M nam ti jedina.Mila, kuda si nam ravna,Mila, kuda si planina!

Vedro nebo, vedro čelo,Blaga persa, blage noć!;Toplo lito i toplo delo,Bistre vode, bistre oči:

Vele gore, veli ljudi,Rujna lica, rujna vina,Sitni grom!, silni uđi; —To je tiala domovina!

Ženju šerpi, mašu kose,Ded" *»e žuri, snope broji,Škriptju vozi, brašno nose,Sna-sa preduć malo doji:

i , rog se čuj c ,Oj, oj xvenci, oj, u tmine

f nn.škc domovine!

Lud i/, mraka dalko šija,Po veseloj livadtei,Pesme glasno breg odbija,I*jubni poje k

Kolo vođe, živo kolo,I na berdu, i v dolini,Plelu mladji sve okolo; —Mi smo, pobrc, v domovini!

Magla, Sto li, Unu skriva?Ni l' to uasiit jauk turobni!Tko li raolee smert naziva?Ilf slobodni, il* su robni?

„Rat je, bratjo, rat junaei,Fiiiku hvataj, sablja paši,Sedlaj konjee, hajd peijaci,Slava budi, gdi s« ntii!"

bura, maglaPuca zora, tmina beli,Tuga mine, radost dojdc,—Zdravo slobost, — doimati leži i

Veseli se, tulna aiatl,Padoie ti verli sini,Ko junaci, ko Horvatt,liale kervcu domov

Teci, Sava hltr«, teeiNit* ti Dunaj silu gvbl,Kud li iumii, svetu reehDa svog' doma Horvat

Dok mu njive sunce grije,Dok mu hrastje bura vije,Dok m« raertve grob sakrije,Dok nm živo serdce bijel

Antun Mihanović, Horvatska domovina

ta, pjevajući rodoljubive pjesme (budnicei davorije). Mladi pjesnici - jer svi su ilirciu doba najjačeg bujanja ilirskog pokretabili mladići oko 25 godina - počeli su pje-vati i ljubavne pjesme, proširujući i inačetematiku književnosti, pišući pripovijetke,

drame, putopise, kritike. Književnost jetako postala konstitutivni element politi-ke, odnosno političkog života u Hrvat-skoj. Tokom zrelih godina pokreta, tj. na-kon 1842. kad počinje izlaziti Kolo, izašlasu djela koja su odmah prepoznata kao

vrhunska literarna, tj. umjetnička ostvare-nja (Vraz, Demeter, Preradović, Mažu-ranić).Izdavačka, štamparska i knjižarska djelat-nost na početku 19. stoljeća bila je vrloskromna u Hrvatskoj: tiskaju se pretežno

Note za

t 01.0^)_ l' s ̂

l" l A \ 0 - fr'OlirrK

<t«.t r M . ; .

knjige na njemačkom i talijanskom jeziku,a vrlo malo na hrvatskom jeziku. Ilirskipokret dao je poticaj i štamparstvu, te sutokom tridesetih i četrdesetih godina 19.st. postavljeni temelji modernoj štampar-skoj industriji i organiziranom izdavaštvu.

Josip Bratulić

ILIRSKI POKRET I KAZALIŠTE

Autor promatra konstituiranje kazališta uokviru Ilirskoga pokreta kao sastavni dionacionalno-političkoga programa. Kazali-šte se četrdesetih godina 19. stoljeća nijejoš moglo pretvoriti u čvrstu instituciju,ali je prvi puta u povijesti hrvatske kultu-re djelovalo kao organizacijski i umjetnič-

ki jasno strukturirani dio opće kulturnepolitike. Ilirski pokret pridonio je i profei-onalizaciji hrvatskoga glumišta, jer je iz-vedba Kukulj e viceve drame Juran i Sofijaili Turci kod Siska 10. lipnja 1840. u Za-grebu i prvi profesionalni nastup jednejužnoslavenske kazališne družine. Bili suto novosadski glumci koji su na poziv Ilir-ske čitaonice temeljem potpisanoga ugo-vora stigli u Zagreb. Patriotski zanos nijemogao održati profesionalno kazalište zaduže vrijeme, pa se usprkos nastojanjimaza institucionalizacijom, teatar nije odr-žao. Glumci su početkom 1842. otišli uBeograd, a zagrebačka pozornica ostala jei nadalje prepuštena njemačkim družina-ma. Upornošću Dimitrija Demetra na njojnastupaju povremeno domaći amateri, a iprva hrvatska opera - Ljubav i zloba Va-

troslava Lisinskoga izvedena je 1846. zala-ganjem pjevača-amatera. Važnu ulogu ukonstituiranju nacionalnoga kazališta ima-la je i novija štokavska dramska književ-nost, rođena također u okrilju preporod-noga pokreta. Uz Kukuljevićeve drame unjoj se osebno ističe Teuta Dimitrija De-metra, obrazac povijesne tragedije koja ćeobilježiti čitavo stoljeće nekim značajka-ma svoga žanra. Komedija se javlja tek1846, kada nestaju politički zanosi, paNemčić Kvasom bez kruha slika zakulisnepolitičke igre prigodom lokalnih izbora.Ukupno uzevši, kazalište je u okviru Ilir-skoga pokreta steklo sve pretpostavke na-cionalne institucije, do koje se je razineuzdiglo odlukom Hrvatskoga sabora 1861.

Nikola Batušić

Plesnired zaSlavljanskibal 1848.

Streljački cilj izZagrebačke streljane

GLAZBA U VRIJEME HRVATSKOGNARODNOG PREPORODA

Glazbena kultura u Hrvatskoj u vrijemenacionalnog preporoda (1835-1850) logi-čan je nastavak razvoja koji je započeo udrugoj polovici 18. stoljeća. Mlada imuč-na građanska klasa nakon napoleonskihratova istupa kao pokretač i nosilac novihkulturnih djelatnosti preuzimajući pri to-me oblike zabave prisutne u aristokrat-skim krugovima. Početkom stoljeća u gra-đanskim kućama redovito glazbovanje po-staje praksa, a u to vrijeme počinju djelo-vati i orkestralna tijela sastavljena odamatera. Godine 1827. osnovano je u Za-grebu Društvo prijatelja glazbe (Musikve-rein), a slijedećih se godina takva društvaorganiziraju i u drugim gradovima (Varaž-din 1827, Osijek 1830, Petrinja 1841, Senj1842). Ona su nosioci redovite koncertnedjelatnosti. Uz to u njihovom okviru dje-luju i glazbene škole koje u prvom reduformiraju orkestralne glazbenike.Godine 1787. u Zagrebu je osnovano stal-no kazalište u kojem predstave igraju stra-ne družine na njemačkom i talijanskomjeziku. Hrvatski se jezik na pozornici prviput javlja u ožujku 1833. kada je groficaSidonija Erdodv-Rubido javno otpjevalabudnicu Još Hrvatska ni propala. Nakontoga domaći se jezik sve češče čuje, a 28.ožujka 1846. praizvena je i prva hrvatskanacionalna opera Ljubav i zloba Vatrosla-va Lisinskog.

Osim kazališta i Društva prijatelja glazbeu Zagrebu su djelovala još dva pjevačkadruštva u čijem su sastavu bili i mali in-strumentalni sastavi: Narodno ilirskoskladnoglasja društvo (osnovano 1839. usjemeništu) i Prvo ilirsko glazbeno dru-štvo (osnovano 1840. u Kraljevskoj aka-demiji). Oba su ova društva redovito pri-ređivala koncerte i izvodila uz ostaloskladbe domaćih autora.Skladatelji preporodnog razdoblja u pr-vom redu žele utemeljiti nacionalni glaz-beni izraz kroz skladbe koje izrastaju iznarodne glazbe. Takvo je rezoniranje pro-izašlo iz teze o potrebi pune političke ikulturne afirmacije hrvatskog naroda.Ideja u praksi nije bila uvijek uspješnoprimijenjena zbog nedovoljnog poznava-nja folklora i školovanja izvjesnog brojaglazbenika, te jakih tuđih utjecaja. Skla-datelji preporodnog razdoblja privlače sveone forme koje su prisutne i u drugimevropskim sredinama i tretiraju ih na jed-naki način kao i njihovi suvremenici kojistvaraju na razini početnog stadija razvojanacionalno glazbenog pravca.

Posebno treba istaći formu budnica kojesu svojim preglednim oblikom, jasnimizrazom, jednostavnom fakturom i polet-nom melodijom te vrlo bodrim iako neuvijek vrijednim tekstom bile pogodnekao sredstvo za širenje narodne ideje.Najtalentiraniji domaći glazbenik prve po-lovice 19. stoljeća bio je Vatroslav Lisin-ski (1819-1854), utemeljitelj (moderne)hrvatske opere, (Ljubav i zloba, 1846, Po-rin 1854), solo-pjesme, zborne i orkestral-ne glazbe. Od ostalih spomenimo FerduLivadica (1798-1878), autora uspjelih so-lo-pjesama, i glasovirskih minijatura, Fra-nju Pokornog (1825-1859), skladateljascenske glazbe za kazališne komade, JosipaJuratovića (1795-1879) i Fortunata Pinta-rića (1798-1867), skladatelje crkvene glaz-be, Ivana Padovca (1800-1873) koji jedjelima za gitaru stekao međunarodniuspjeh, Josipa Runjanina (1821-1878),autora budnica, među kojima i Lijepe na-še domovine (od 1891. hrvatske nacional-ne himne). Dobro školovan skladatelj bioje i Juraj Karlo Wisner Morgenstern(1783-1855) koji je, došavši oko 1818. uZagreb, razvio bogatu djelatnost kao pe-dagog, koralist zagrebačke katedrale ikompozitor.Ostali gradovi u sjevernoj Hrvatskoj pointenzitetu glazbenog života zaostajai suza Zagrebom.

Zdravko Blažeković

U preporodom razdoblju ples je bio izuze-tan društveni događaj, a tek potom zaba-va. Bio je mjesto okupljanja ljudi u želji zadruženjem, što su rodoljubi iskoristili zaširenje svoje političke ideje o narodnomjeziku i jedinstvu svih južnih Slavena.Zagreb koji tada broji tek šesnaestak tisu-ća stanovnika organizira plesove u desetakdvorana. Plesovi se objavljuju u dnevnomtisku, a organiziraju se uglavnom u vrijemepoklada. Epoha »sjajnih plesova« započi-

nje u novom kazalištu na Markovu trgu(1835) s velikom redutnom (plesnom) dvo-ranom. Dvije godine kasnije izgrađena je izgrada Streljane u Tuškancu, koja ubrzopostaje jedno od središta društvenog živo-ta. Kao i u Beču pleše se valcer, polka,galop i mazurka, no ubrzo se je zaplesalo i»Horvatsko kolo«. O zavidnoj razini ovihsvečanosti govore i plesni redovi koji sedijele na ulazu u dvoranu. To su karteukrašene perforiranim ili čipkastim ru-bom, lepeze ili knjižice u koje se bilježiime plesača ili plesačice. Brojne plesove opokladama redovito u Danici Ilirskoj ko-mentira Ljudevit Vukotinović koji žarompravog ilirca opisuje svečanosti i upozora-

va na važne momente u nacionalnom pro-gramu preporoditelja. Kao primjer navo-dim ples koji su organizirali »Rodoljubnimladići« u Streljani na kojem su uz plesnired dijelili rodoljubnu pjesmu Stanka Vra-za, a čitavu zgradu Streljane ukrasili sublještavim ilirskim simbolima i transparen-tima s rodoljubnim stihovima. Djevojke subile odjevene u narodne boje, a govorilo sesamo ilirskim jezikom.Politička situacija koja je uslijedila nakonzabrane ilirskog imena (1843) utjecala jena zanos rodoljuba. Oni su se povukli uprivatne kuće, na »sediljke« ili »besede«.Godine 1844. organiziraju se u Streljani»besede« na kojima se uz razgovor, pjeva-

nje, šah i glazbu govore stihovi »domoljub-nih« pjesnika, pa je tako ipak uvijek pri-sutna težnja i ljubav prema narodnom je-ziku.Omiljena društvena igra je i kartanje, pasu u vrijeme narodnog proporoda u Zagre-bu postojale čak tri manufakture karata.Tvorničar karata Josip Back izdao je kartes likovima iz opere »Ljubav i zloba«, tevedutama naših gradova.Novi poticaj razvoju društvenosti dali supreporoditelji osnivanjem društva »Dvora-na« i otvorenjem Narodnog doma s dvora-nom za ples početkom godine 1847. Premavijestima iz tiska osvježeni duh rodoljubljai borba za narodnost ponovo su ispuniliplesne dvorane. Mnogo se piše o Slaven-skom balu održanom u Beču i Parizu godi-ne 1848. na kojemu je sudjelovalo i mnogonaših sugrađana.U manjim gradovima sjeverne Hrvatskekoristi se svakom prilikom za zabavu: naj-češće su to gostovanja kazališnih grupa,glazbene svečanosti ili diletantske predsta-ve koje obično završavaju plesom. Najživ-lji društveni život provodi se u Karlovcu,jakom vojnom i trgovačkom središtu. UVaraždinu se bogatiji građani i plemićiokupljaju u Streljani, a građanske zabavese priređuju u redutnoj dvorani. Društveniživot Krapine zbiva se u hali tvornice ka-menine i u gostionici »K Ilirskoj Danici«.Društvo »štionice krapinske« organiziraloje godine 1846. kazališnu-predstavu na na-šem jeziku i nakon toga »sjajnu bezplatnuvečernju zabavu« u dvorani »domorodca«vlastelina Nestora Kiepacha. I u ostalimgradovima sjeverne Hrvatske plesom i za-bavom potiče se narodna svijest i želja zamaterinjim jezikom po uzoru na Zagrebkao središte ilirske misli.Bogati društveni život Zagreba i nekihdrugih gradova Banske Hrvatske u prvojpolovici XIX. stoljeća neizostavan je dioilirskog nacionalnog programa.

Nada Premerl

ŠKOLSTVO U HRVATSKOJ UPRVOJ POLOVICI 19. STOLJEĆA

U kratkom prikazu školstva u Hrvatskoj uprvoj polovici 19. stoljeća iznijete su samočinjenice relevantne za moguće ili stvarnepromjene nastale u tom razdoblju. Današ-nje područje SR Hrvatske bilo je od IX. dopočetka XX. stoljeća politički podijeljenošto je u školstvu imalo znatnog odrazazbog čega se razlikovao i njegov razvoj.Tijekom cijelog razdoblja organiziranogškolstva u hrvatskim pokrajinama prijetigermanizacija, talijanizacija, te mađariza-cija naročito potkraj 18. i u prvoj polovici19. stoljeća.Gotovo na svim državnim saborima održa-nim od 1805. do 1845. Mađari upornonastoje uvesti mađarski kao službeni jeziku Hrvatsku, što znači i u škole kao obave-zan nastavni predmet, a kasnije i nastavnijezik.Mađarska nastojanja nisu ostvarena zbogotpora dijela saborskih zastupnika iz Hr-vatske kao i protivljenja vladara koji nijete odluke sankcionirao, jer se branio au-strijske interese.Školstvo je bilo organizirano na temelju»Državnog školskog ustava« iz 1805. g.koji se primjenjivao u Austriji i Vojnojkrajini, odnosno clenementa »Ratio edu-cationis . . .« iz 1806. g. što se primjenji-vao u Ugarskoj i građanskoj Hrvatskoj svedo 1845. g. Od 1815. kada su Dalmacija iIstra pripojene Austriji osnovno školstvona tom području sve do pred kraj 19. sto-ljeća djeluje na osnovi »Školskog ustava«iz 1805. g., a gimnazije na osnovi »Gymny-sial Codexa« iz 1808. g.Tridesetih godina 19. stoljeća započinje uHrvatskoj preporodno razdoblje u kojemse javlja mlada, napredna hrvatska inteli-gencija - ilirski preporoditelji koji preuzi-maju prosvjetiteljsku ulogu i teže novomdruštvenom poretku pri čemu nacionalnuideju stavljaju u južnoslavenski i sveslaven-ski okvir, a borba za narodni jezik postajesredišnji preporodni cilj. Prosvjetiteljskiprogram Ilirskog pokreta bogat je i dajetemelj za osuvremenjivanje nacionalnekulture. Međutim, u tom programu škol-stvo zauzima gotovo beznačajno mjesto.Problem osuvremenjivanja školskog siste-ma javlja se tek sporadično.Godine 1832. A. Smodek počinje na za-grebačkoj Akademiji održavati predavanjao hrvatskom jeziku i književnosti, ali nalatinskom, a od 1835. g. A. Mažuranićpredaje hrvatski jezik i književnost u višimrazredima gimnazije. Niti nova naredbaizdana 1845. g. »Svstema scholarum ele-mentarium«, koja je u građanskoj Hrvat-skoj bila na snazi sve do 1874. g., nijeznatnije pridonijela širenju prosvjete u Hr-vatskoj .Tijekom ovog razdoblja valja spomenuti

nekoliko najznačajnijih događaja vezanihuz školstvo: osnivanje katedre za ilirskijezik na zagrebačkoj Akademiji 1845. nakojoj je predavao prvi filolog ilirskog dobaVjekoslav Babukić zaključak Hrvatskogsabora 1847. g. da se narodni jezik uvodi usve urede i škole osnivanje »Učiteljne uči-one zagrebačke« 1849. g., te izdavanje tri-ju prvih pedagoških udžbenika na hrvat-skom jeziku iste godine.Jedan je od najradikalnijih i najzamašnijihpothvata iliraca u nastojanju da reorganizi-raju školski sistem »Osnova temeljnih pra-vila javnog obučavanja za Hrvatsku i Sla-voniju«, što je zapravo bio prijedlog zako-na za organizaciju škola izrađen 1847. g. apodastrijet vlasti zbog revolucionarnih zbi-vanja tek 1849. g. Oktroirani ustav onemo-gućio je prihvaćanje ove »Osnove« u kojojje bio vrlo dobro i stručno razrađen sistemškolstva i koja je, za ono vrijeme, bilaliberalna i demokratska.Raspuštanjem Hrvatskog sabora svi su nje-govi zaključci iz 1848. g. prilagođeni usta-vu. Jedino je ostao nepromijenjen zaklju-čak da je u Hrvatskoj i Slavoniji službenijezik hrvatski.Godine 1850. provedena je u Hrvatskoj»Osnova za organizaciju austrijskih gimna-zija i realki« čime srednje škole dobijajusvjetovni karakter, a nastava se umjesto nalatinskom obavlja na narodnom jeziku.Zagrebačka Akademija pretvorena je uPravoslovnu akademiju.Škole u Dalmaciji i Istri bile su pod direkt-nom upravom Beča, i tek nakon 1848. g.dopušteno je da u osnovnim školama na-stavni jezik bude hrvatski. U srednjim ško-lama odobreno je da se drugi zemaljskijezik uči kao obvezatan predmet nakondonošenja »Privremene naučne osnove«1849. gUkidanjem oktroiranog ustava i uvođe-njem apsolutizma službeni jezik u Hrvat-skoj postaje njemački i nastupa razdobjegermanizacije.

Mr Ria Durbešić

Vaga izljekarneIvana Gajau Krapini

MEDICINA I ZDRAVSTVO U HRVATSKIM ZEMLJAMA U PRVOJ POLOVINI 19. STOLJEĆA

Zdravstvene prilike, javnozdravstvena na-stojanja i veći dio znanstvene i stručnemedicinske publicistike toga doba karakte-riziraju bolesti kao što su kuga, boginje,kolera, influenca, bjesnoća, malarija, škr-let, sifilis, škrljevo i stočne zaraze.Zdravstvena djelatnost bila je organiziranakao civilni, vojni i pomorski sanitet, s kon-centracijom zdravstvenih ustanova i zdrav-stvenog osoblja u gradskim sredinama.Dok je na području Vojne krajine koja jefunkcionirala i kao sanitarni kordon po-svećena veća pažnja stručnoj spremi iosposobljenosti zdravstvenog osoblja amanje izgradnji i osnivanju novih zdrav-stvenih i socijalnih ustanova, u sklopu po-morskog saniteta proširuje se mreža laza-reta - karantena. Na razini civilnog zdrav-stva dolazi do izražaja naglašena potrebaza osnivanjem novih i moderniziranjempostojećih zdravstvenih ustanova. Hospi-tale-ubožnice i samostanske ljekarne po-stepeno zamjenjuju suvremenije bolnice iljekarne. Sredstva za izgradnju, uređenje i

održavanje bolnice gotovo u pravilu dolazeod filantropa, pa većina bolnica ima statusprivatnih zaklada.Fizikalno-kemijske analize ljekovitih izvo-ra daju poticaj većem korištenju i izgradnjikupališta i toplica.Strukturu zdravstvenog osoblja čine školo-vani liječnici-fizići, doktori medicine, ra-narnici-patroni i magistri kirurgije i porod-nrštva, primalje i ljekarnici. Samoliječenjei nadriliječenje široko su rasprostranjeni,dijelom kao odraz niske razine zdravstve-ne kulture a dijelom kao posljedica nedo-voljnog broja školovanog zdravstvenogosoblja.Zahtjevi za osnivanje i otvorenje medicin-skih škola i fakulteta započeti u 18. stolje-ću, nastavljeni su i tijekom prve polovine19. stoljeća. Osim kratkotrajnih uspjeha uTrogiru i Splitu (1806) i Zagrebu (1812)gdje je postignuto otvorenje javnih i pri-vatnih medicinskih škola, te medicinskeškole-fakulteta u Zadru od 1806. do 1811.godine i otvorenja prve primaljske škole u

Zadru 1821. sva ostala nastojanja bila subezuspješna. Centri medicinske edukacijeza studente iz naših krajeva ostali su Beč,Pešta i Padova. Uviđajući da su glanvirazlozi slabog zdravlja, visoke stope pobo-la i pomora odraz i posljedica siromaštva ineprosvijećenosti žitelja liječnici toga dobaaktivno sudjeluju, a često i prednjače ipotiču kulturne, gospodarske i političkeakcije i djelatnosti u sklopu ilirskog pokre-ta i narodnog preporoda. Premda u rutin-skom medicinskom radu nastoje doseći izadržati evropsku i svjetsku razinu, što seočitovalo u relativno brzom prijenosu no-vih metoda i postupka u našu sredinu, onisu u društvenom i spisateljskom radu daliprednost borbi za nacionalni integritet iprosperitet.Od 1845. godine kada je osnovano udruže-nje liječnika u Zagrebu počinju i njihovaorganizirana nastojanja za otvorenje medi-cinskog fakulteta u Zagrebu i reorganizaci-ju zdravstva u Hrvatskoj.Biserka Belicza

Mihael Strov: Portret Josipe Vancaš

ARHITEKTURA I URBANIZAM UHRVATSKOJ U VRIJEME ILIRSKOGPOKRETA

Kao i drugdje u srednjoevropskim zemlja-ma, u Hrvatskoj se u prvoj polovici 19. st.,iako s očitim retardacijama, osjeća presta-nak i nestanak baroka, afirmacija klasiciz-ma i stvaranje podloge za razvitak histori-cizma u drugoj polovici stoljeća. Stoljećezapočinje s oznakama ranog ili kasnobaro-knog klasicizma, da bi se do polovice sto-ljeća izmijenili i ponegdje usporedno teklizreli klasicizam, bidermajer ili kasni ro-mantični klasicizam i oblik jednostavne ar-hitekture bez izrazitih klasicističkih ozna-ka koji je u nas nazvan tradicionalni funk-cionalizam prve polovice 19. st.Zbog slabljenja turske opasnosti gradovise postupno oslobađaju stega obrambenihsustava, bedema i utvrda i vrlo se brzoprovodi integracija novonastalih vanjskihdijelova s unutrašnjim jezgrama. Razvit-kom žitne trgovine neki se gradovi bržerazvijaju (Sisak, Karlovac, Rijeka). To jevrijeme kad se javljaju parkovi u gradovi-ma. Niču drvoredi, na trgovima krajiškihgradova sadi se drveće. U Zagrebu nastajeveliki prigradski park Maksimir. I dalje semijenja struktura gradova. Okrupnjavajuparcele i gradi se reprezentativnija arhitek-tura.Gradeći raznolike sadržaje, od stambenihzgrada, svratišta i kulturnih objekata doljetnikovaca, vila i objekata parkovne arhi-tekture, od crkava do upravnih zgrada,škola i bolnica, graditelji se toga vremenasluže uglavnom klasicističkim oblikovnimsredstvima. Koristeći skladne i uravnote-žene volumene visokih krovišta i pretežnojednostavnih pročelja, postižu arhitekturukoja čvršće definira gradske prostore, aujedno se primjerno povezuje s krajolikomkad nastaje izvan gradova. U unutrašnjostinaglasak stavljaju na ulazne prostore, re-prezentativna stubišta i dvorane koje suobično na katovima. Najkvalitetniji suprimjerci dvorac Januševec, te palače Dra-šković i Domitrović u Zagrebu.Graditelji su pretežno stranci koji dolaze izItalije, Austrije, Pruske, Češke, Moravskeili Mađarske. Jedini do sada poznati doma-ći graditelji su Vicko Andrić, Josip Horvati Aleksandar Brdarić. Reputaciju najzna-čajnijeg graditelja toga vremena još uvijeknosi Bartolomej Felbinger koji je djelovaou Zagrebu i sjevernoj Hrvatskoj. Arhitek-tura koju su gradili ovi, uglavnom do dola-ska u Hrvatsku neafirmirani graditelji po-kazuje sve značajke srednjoevropskog kul-turnog kruga, a svojim je dometima prido-nijela afirmaciji njegovih rubnih područja.

LIKOVNA UMJETNOST UHRVATSKOJ U PRVOJ POLOVINI19. STOLJEĆA

Slikarstvo u Hrvatskoj u ovonr razdobljudoživljava preokret u tematskom i stil-skom pogledu. Gotovo do kraja 18. stolje-ća dominirale su religiozne teme, a portre-te su naručivali plemići. Od početka 19.stoljeća javlja se novi krug naručilaca, gra-đani, koji naručuju portrete u-različitimtehnikama. Napuštajući barok, likovnaumjetnost preko klasicizma prelazi u bi-dermajer. Od grafičkih tehnika kupuju segotovi, uvezeni listovi, jednako portretikao i vedute, dok se sitni grafički proizvodidijelom izrađuju i u zemlji.Budući da je domaća slikarska proizvodnjaskromna, ne može zadovoljiti većim proht-jevima, pa se bogatije narudžbe ostvarujuizvan Hrvatske, naročito u Beču prvih de-setljeća 19. stoljeća. Majstori su: A. G.Rahmel, J. A. Zitterer, F. J. G. Lieder, J.B. Lampi st., W. A. Rieder, P. J. Krafft,J. Ziegler, F. Schrotzberg i drugi.Negdje od oko 1830. godine počinju uHrvatsku češće dolaziti putujući slikari izAustrije, Češke, Bavarske, Italije i susjed-ne Slovenije. Oni svojim kistom bilježeizgled vođa i sudionika Ilirskog pokreta injihovih suvremenika. Značajna su imena:C. v. Mayr, M. Stroy, J. Malignani, M.Brodnik, F. Wiehl, J. Stroberger i T. He-inrich.Od skromnih domaćih ili stalno naseljenihmajstora, kojiput bez veće slikarske nao-brazbe, treba spomenuti imena: A. Keller,M. i V. Volanek, M. Schlechta, F. Schu-bert, te osobito J. Stager. Četrdesetih go-dina djeluje već i nekoliko slikara domaćegporijekla, školovanih u inozemstvu: V.Karaš, I. Simonetti, F. Salghetti-Drioli, I.Skvarčina, te drugi u Primorju i Slavoniji.Zanimljiva je i djelatnost niza slikara-ama-tera.Uvoz grafičkih listova obuhvaća najvišeportrete rađene u Beču, ta vedute iz razli-čitih radionica; potkraj razdoblja već izve-dene prema crtežima domaćih majstora,često učitelja risanja.

Marijana Schneider

KIPARSTVO U HRVATSKOJ UPRVOJ POLOVICI 19. STOLJEĆA

Unutar umjetničkih pravaca koji definirajuprvu polovicu devetnaestog stoljeća kipar-ska djelatnost u Hrvatskoj nastavlja se najoš uvijek jakoj baroknoj tradiciji koja jeprisutna sve do 1830. Novi elementi klasi-cizma tek postupno prodiru što se ponaj-prije manifestira u ornamentici i konstruk-tivnom principu. S obzirom na raznolikostkiparskih tvorbi moguće je cjelokupnuprodukciju tog doba grupirati u pojedinecjeline.U profanom kiparstvu istaknuto mjestozauzima uglavnom importirana portretnaskulptura rađena u antičkom stilu. Običnosu to bila poprsja znamenitih ljudi, primje-rice bista Josipa Vrkljana, rad slavnog tali-janskog kipara Canove.Uređivanje parkova u engleskom stilu uv-jetovalo je potrebu za postavljanjem vrtnihkamenih skulptura. Bečki kipar Kaszmannizradio ih je nekoliko za maksimirski park.Do danas je sačuvan jedino kip »Vrtlarice-Žetelice«.Grobna plastika tog doba imala je priličanznačaj. Ilirsko groblje sv. Jurja u Zagrebuobilovalo je klasicističkim spomenicimapoput onog majci Ljudevita Gaja u oblikuurne postavljene na visokom postamentu.Jedan od čestih motiva grobne plastike bilisu spomenici u obliku sarkofaga, a u ra-skošnijoj varijanti s prikazom pokojnikaobično okruženog alegorijskim figurama.U produkciji sakralnog kiparstva u odnosuna barokno razdoblje osjeća se stagnacija.Promjenom stila prestaju narudžbe za više-katne oltare s mnoštvom kipova, a baro-kna bujnost zamijenjena je blijedom bezi-zražajnošću. Kiparska djelatnost tog vre-mena svodi se uglavnom na intervencije uveć postojećim sakralnim objektima kojese očituju u izradi novih propovijedaonicaili krstionica u klasicističkom stilu i postav-ljanju skromnijih oltara s malim brojemkipova. Svakako treba upozoriti na vrloranu pojavu historicizma koji stapa klasici-zam u formi, a romantizam u inspiraciji,vidljivu na kipovima rađenim za zagrebač-ku katedralu 1847. Kipove je izveo min-henski majstor Sickinger. Ta narudžba uči-njena po nalogu biskupa Haulika upućujena visok nivo i njegovan ukus ondašnjeintelektualne sredine koja ni malo nije za-ostajala za sveukupnim evropskim kultur-nim nastojanjima.

Ivo Maroević

>Gajeva čaša<

PRIMIJENJENA UMJETNOST UHRVATSKOJ U PRVOJ POLOVICI19. STOLJEĆA

Proizvodnja predmeta svakodnevne upo-trebe obavl ja la se u Hrvatskoj u prvoj po-lovici 19. stoljeća u sklopu cehovskih od-nosa i pretežno ručne obrade materijala.Uz obrtničke j a v l j a j u se tada i proizvodidomaćih manufaktura (keramika, staklo),a znatna je i prisutnost uvezenih predmetakoji nalaze svoje mjesto u opremi plemić-kog stambenog prostora i viših slojeva gra-đanstva. Obrtnički i manufakturni proiz-vodi tog vremena svojim oblicima pripada-ju stilskom izrazu bidermajera, tod po-sl jednjeg izdanka klasicizma.Namještaj kojim su se tada opremali stam-beni prostori u sjevernoj Hrvatskoj ima istiili sličan razvoj kao i namještaj ostalihzemalja srednjoevropskog kulturnog kru-ga. Stolarska proizvodnja ci jele monarhijeu to je vri jeme pod snažnim bečkim utjeca-jem, pa ti ut jecaj i imaju odjeka i u našimkra jev ima. Sačuvani primjerci namještajapokazuju karakterist ični razvojni sl i jed. Upočetku su oblici tektonski, strogih zatvo-renih obrisa, a kasni je čvrstoća obris popu-

šta u korist mekših zavojitih l i n i j a . Iz mno-štva anonimnog namještaja tog razdobljamoguće je izdvojiti i rijetka signirana djeladomaćih majstora (Ivan Kraft. AntunGoger).Za razliku od namještaja koji se u to vrije-me izrađuje u sklopu cehovsko-obrtničkeproizvodnje, keramički proizvodi izlaze izdomaćih manufaktura kamenine, krapin-ske i zagrebačke (manufaktura kamenineu Rijeci počela je proizvodnjom još krajem18. stoljeća). Paralelno s time traje u našimkrajevima lončarstvo tradici jskih oblika, au višim slojevima stanovništva uvoz pleme-n i t i j i h keramičkih vrsta, prvenstveno por-culana i kamenine. U vri jeme Ilirskog pre-poroda obljubljene su bile šalice od bečkogporculana ukrašene rodol jubnim natpisi-ma na narodnom jeziku.Krapinska tvornica kamenine osnovana jeoko godine 1800/1802, a u Zagrebu tvorni-ca kamenine počinje radom 1828. godine.

Karte Zagrebačke manufakture JosipaBačka

Proizvodi jedne i druge tvornice jednostav-ni su i funkcionalni, oblikovno i stilskisrodni tadašnjim proizvodima evropskihmanufaktura kamenine i porculana. Proiz-vodilo se raznovrsno posuđe za jelo, j zakavu i čaj kao i ostali predmeti svakodnjsv-ne upotrebe. Površine predmeta su glatke,neoslikane ili su ukrašene modrim, tzv.bečkim rubom. Kasnije se na krapinskimproizvodima jav l ja ju cvjetni motivi. Za za-grebačku proizvodnju tipični su tanjuri sobodima izvedenim na proboj i poslikanimsredišnjim medaljonima.Staklarsku proizvodnju u prvoj polofici19. stoljeća karakteriziraju novi polet i no-va tehnička dostignuća. Na teritoriju Hr-vatske i Slavonije, gdje je staklarska proiz-vodnja već imala tradici ju, otvaraju se no-ve staklane. U Gorskom kotaru osnovanaje 1812. godine staklana u Mrzloj Vodici.U Slavoniji niču staklane u Jankovcu, Mi-rin-Dolu, Zvečevu i Ivanovom Polju. Zna-čajno mjesto imala je staklana u Osredkukraj Samobora, tzv. Glažuta, koja je osno-

SatLjudevitaGaja

vana 1839. godine. Oblici staklenih pred-meta glatki su i ci l indrični, masivnih stijen-ki i zvonolikih koničnih kupa. U ukrašava-nju p r i m j e n j u j e se staklorez, brušenje, ma-tiranje i graviranje, oslikavanje transpa-rentnim emajlnim bojama, a u manjembroju sačuvani su primjerci slojevitog iliprevučenog, ornamentalno brušenog sta-kla. Uz predmete za svakodnevnu upotre-bu proizvode se i razni ukrasni predmetiod kristalnog stakla kojima se obilježujuznačajni događaji i obljetnice. Omil jene sučaše dobrodošlice, tzv. b i l i k u m i . Predmetiposebne namjene nose vrlo često na oploš-ju zapise, monograme i grbove vlasnika,rodoljubne tekstove i stihove.Početkom 19. stoljeća u oblikovanju pred-

klasicistička l in i ja , glatke površine i suzdr-žana dekoracija. U to su vri jeme Varaždini Zagreb najznačajnij i zlatarski centri kon-tinentalne Hrvatske. Zahval jujući žigosa-nju predmeta od srebra, moguće je ustano-viti visoku razinu umijeća domaćih zlatara.

Krajem 18. stoljeća u Zagrebu djeluju maj-stori Johann Michael Lanner i FerdinandEberhad, a u prvoj četvrti 19. stoljećaHenrik Felger, Antonius Hubinek, HenrikWohlgemuth i Josip Haasz. Jedno od naj-većih imena zagrebačkog zlatarstva togvremena svakako je majstor Vinko Leh-mann, autor relativno brojnih sačuvanihradova visoke umjetničke kvalitete. U Va-raždinu djeluje zlatar Juraj Kunić koji sesvojim radovima svrstao u najznačajnijezlatarske majstore tog vremena u Hrvat-skoj .

Modna strujanja u odijevanju prihvaćajuse u to vr i jeme i u našim krajevima u višimslojevima stanovništva. Početkom 19. sto-ljeća to je jednostavna i lepršava modaempira, lakih i prozračnih tkanina. Oko1825. dolazi do postupne transformacije

na. Buđenjem nacionalne svijesti i prisut-nim duhom i l i r i z m a u odi jevanje ulaze no-vi detalj i . Bili su to crvenkapa i surka.J a v l j a se af initet prema odjeći s nacional-nim obil ježjem pa elementi narodne noš-nje ulaze i u građansku odjeću.(Sažetak iz tekstova Djurdjice Comisso,Karmen Gagro, Jelene Ivoš i Stanka Stani-čića.)

Stanko Stanićić

Ilirska surka

NOŠNJA ILIRACA

Prema programu koji su izradili vođe ilir-skog pokreta, među vanjske znakove pokojima se iskazivala pripadnost pokretu, ato znaci i vlastitom narodu, spadala je inošnja. Ilirci se nastoje odijevati na načinblizak narodu, za razliku jednako od općeevropske mode, kao i od nacionalne ple-mićke odjeće, kasnije zvane »magnatskagala«. Glavni je odjevni predmet surka.Bitno je odvajanje od plemićke nošnje ujednostavnijoj tkaniji, najčešće domaćojčohi, umjesto baršuna i brokata. Ukrasaima manje, nema krzna i teških metalnihpuceta s dragim kamenjem. Boje su sme-đa, crvena, bijela i modra. Ukrasi su apli-kacije i gajtani od pozamenterije, a kopčečesto metalni polumjesec i zvijezda, kao

ilirski grb. Prsluk i hlače bojom se usklađ-uju sa surkom, tako da su u nekoj odpreostale tri boje. Na glavi se nosi crven-kapa s vezenim grbom, na nogama pomogućnosti nazuvci i opanci. Kod žena suglavni odjevni predmeti u narodnom stilusurka i poculica s vezom.Za proučavanja ilirske nošnje zanimljivi suu prvome redu sačuvani tekstovi programa(D. Rakovac), prikazi i kasnije sjećanjasuvremenika. Samih odjevnih predmetasačuvano je relativno vrlo malo: po nekoli-ko surki i crvenkapa, manje prsluka, hlačai poculica. Najviše podataka pružaju likov-ni prikazi nastali u to doba: portreti u ulju,akvarelu, crtežu, minijaturi, grafici i dage-rotipiji, kao i nekoliko prizora iz ilirskogvremena, s većim brojem figura u nošnji.Marijana Schneider

• D

alm

acija

• Is

tra

• V

ojna

kra

jina

• O

djec

i ili

rizm

a u

južn

osla

vens

kim

zem

ljam

a

Rije

kaK

arlo

vac

i pu

tovi

prem

a m

oru

Pom

orst

vo

Priv

reda

Ban

ske

Hrv

atsk

e i S

lavo

nije

Nar

odni

dom

Mat

ica

Ilirs

kapo

litič

kevl

asti

l Pol

itičk

aor

ijent

acija

Hira

ca

Srpa

njsk

ežr

tve

1845

.

Hrv

atsk

i sa

bor

!5

I H

rvat

i sa

bo

ii l

»P

ret

i pre

pj

i i

3 >ki 1790

.

jče

»rod

a«

Nap

leo

nsko

dob

a

^

Oku

|

gene dc O

U S

t

l ljanj

enl

ade

raci

je18

35.

i bnov

aav

nog

živo

ta

Hrv

atsk

isa

bor

1832

.

Zabr

ana

ilirs

kog

imen

aK

njiž

evna

dje

latn

ost

Dru

štva

Ista

knut

eos

obe

Hrv

atsk

ina

rodn

ipr

epor

od -

|po

kret

anje

»Nov

ina«

!i

»Dan

ice«

Ilirc

i im

ađar

oni

»Što

nam

jera

vaju

Iliri

«?

priv

reda

na

plem

ićki

m i

man

jima

zdra

vstv

oP

lem

stvo

kaza

lište

plem

stvo

"•

" T

" •

-••••

.v

^-

".

-••":-: •

:.;•

•*""

" "

" "r

".-

.!'.:-"

"• '•'

•/

'•-"'•

/"•••

* "™

1;'̂

V".-:

•."-••

'•-

- •-•

•:.••

.