Ima dana kad covjeku nista ne ide od ruke, ali ovo sto se danas dogodilo zasluzilo je uci u kronike kao primjer loseg dana.Probudilo me sunce koje je sebi pronaslo put kroz gusti zastor, reflektiralo se od ogledala na ormaru,pogodilo budilnik i svijetlilo mi pravo u desno oko. Kako sam ovu noc lose spavao ustajanje u 6:30 mi nije bas prijalo, pa onako u polusnu krenem prema kupaoni i bauljajuci lupim svom snagom malim noznim prstom u nogu kreveta.Vristeci pocnem skakutati na jednoj nozi,poskliznem se na stazu zalamatam rukama i u ocajnickom pokusaju da se zaustavim dohvatim stajacu lampu, oborim je a sjenilo me pogodi u 'korijen' nosa.Napola slijep od bola dovucem se do kupaone, pridjem umivaoniku i umjesto hladne vode pustim vrucu.Uhvatim se za umivaonik u pokusaju da se smirim i nadjem se na podu skupa sa umivaonikom.Sve mi se to ucini kao ruzan san, pogotovo zato sto sam tek sada ustanovio da na lijevo oko nista ne vidim, pa stanem medju krhotine umivaonika, pogledam ogledalo i vidim da mi je lijevo oko potpuno zatvoreno od ujeda komarca, a nos poceo vec oticati. Kako sam umivaonik otpremio u vjecna lovista, nagnem se nad kadu u namjeri da se umijem i puknem glavom koliko sam mogao u rucicu tusa, pobjesnim i otrgnem je iz lezista,voda pocne sikljati na sve strane, ja otrgnem zastor tusa i prebacim ga preko gejzira tako da se voda sliva u kadu i pobjegnem u kuhinju.Zena se, jasno, probudila od tolike galame, zatvorila je vodu u kupaoni pa dosavsi sva rascupana u kuhinju pita me sto se desilo. Ja se jos uvijek tresem i kazem da cu joj sve objasniti za par minuta kad se smirim i popijem kafu.Zena pristavi kafu i krene se pocesljati govoreci: "Molim te zakuhaj ti kafu." Jos uvijek ne shvacajuci sto mi se to desilo, dohvatim kasicicu i posudu za secer koja mi isklizne iz ruke i tresne me u mali nozni prst otekao od od udarca u krevet. U bijesu bacim kasicicu prema sudoperu, pogodim bocu sa sredstvom za pranje posudja koje prsne i kap sredstva poleti prema meni. Mogao bih se zakleti da sam kao u usporenom filmu gledao kap koja leti pravo prema mom licu ne uspijevajuci da se pomaknem niti za milimetar,sve dok se nije elegantno smjestila u mojemu desnom oku. Uhvatim se za oko a drugom rukom mahinalno mahnem i prevrnem vodu za kavu sa sporeta koja me, jasno dohvati po nogama. Za napomenuti je da imam kratke hlace a voda je upravo prokljucala. Urlam i probudim i djecu koja dolete u kuhinju razgoracenih ociju pitajuci se jesu i mi sve na broju kad onako rascupan, jednog oka zatvorenog, drugog krvavo-crvenog i oteklog nosa a drzim se za nogu i urlam.Siguran sam da vecina nece povjerovati da je ovo istina, ali da je to sve u stvari bio samo pocetak to ne vjerujem ni ja koji sam to morao osjetiti na vlastitoj osurenoj kozi.Kad sam se uspio smiriti i staviti hladan oblog na rumeno-bjelkaste podkoljenice, sjednem za stol i pokusam sjediti da ne pomaknem ni jedan dio tijela jer se bojim da ce se serija nastaviti.Nakon 15-tak minuta i kafa je na stolu (zena je na srecu preuzela opasne radnje na sebe), pa je pokusavam popiti bez da isprzim usta. Sad se vec neki strah uvukao u mene i ne usudjujem se ustati i nastaviti posao, jer sam za danas planirao napraviti okvire za komarce (mreze koje se postavljaju na prozore kao zastita od ulaska komaraca), a to podrazumijeva rad sa elektricnim pilama, busilicama i drugim vrlo opasnim alatima.Popio sam kafu, smirio zivce i sad mi vec cijela situacija izgleda smijesna, pa kad sam objasnio zeni sve sto se desilo, skupa se smijemo, i srknem kavu, dodje mi smijeh, kafa poleti nazad, a kako je pokusavam zadrzati,ona, jasno, nadje laksi put i proleti kroz nos,bolno me podsjecajuci da je jos uvijek vrela. Sad vise ne mogu niti urliknuti, vec samo zacvilim, zena se srlozala pod stol od smijeha, djeca vriste i lupaju se po nogama, ja krenem da ublazim bol hladnom vodom pa dograbim bocu mineralne iz hladnjaka naspem punu casu i pri prvome gutljaju primjetim da sam uzeo bocu sa domacom 50-postotnom rakijom dobivenu od punca nekoliko dana prije.Parajuci osjecaj u grlu vrati mi rakiju na pocetnu poziciju, a kako je izlaz jos uvijek zatvoren,rakija krene, jasno, kroz nos.Moram reci da ne pijem alkohol pa je okus zestokog pica ionako neugodan, a kad ga pri tome moram osjecati i u nosu ionako oprzenom kafom, pokusavam natjerati sebe da se onesvijestim, sto mi naravno ne polazi za rukom.Zena mi dodaje mineralnu (onu pravu) i nakon nekoliko pokusaja uspijevam progutati i osjetiti olaksavajucu hladnocu u grlu. Djeca se jos uvijek valjaju po podu od smijeha a ja bih najradije natjerao i njih da inhaliraju vrucu kafu.Smjestim se ponovo za stol, u mislima pitam svevisnjega:"Jel' ti to meni namjerno?", i nakon dobrih pola sata uspijem se koncentrirati i krenem do butige kupiti novi umivaonik.Jasno da nakon svega i sama pomisao da vozim auto baca me u paniku, ali ipak uspijevam polako i odmjeravajuci svaki pokret dovesti novi umivaonik doma. Pripremim sebi alat, zena je u medjuvremenu uklonila krhotine starog umivaonika, i ocajan ustanovim da dimenzije umivaonika ne odgovaraju prikljuccima u zidu, pa moram izbijati plocice i postavljati nove prikljucke, jer stari se umivaonici vise ne proizvode.E sad tek krece nevolja.Sjednem ponovo u auto i krenem kupiti plocice, cijevi za vodu, britve i ostalo sto ce mi trebati, predhodno pomno razmislivsi i zapisavsi da se ne bih opet vracao.Dovezem se do butige, za divno cudo nadjem odmah mjesto za

parkiranje, i sa ceduljom u ruci udjem u butigu.Prodavac me cudno gleda, mogu mislit na sto mu licim ovako natekao zakrvavljenih ociju, a ja mu pokusavam objasniti sto mi treba jer jos ne mogu normalno govoriti zbog opekline u ustima. Na to se covjek poce smijati,u meni raste gnijev i sve ga ljuce gledam."Molim vas, dajte mi ovo, zuri mi se!", a on jos vise u smijeh."Ma nemojte mi se smijat, stvarno mi se zuri!" a on se vec previja od smijeha. U meni kulminiralo kad me u to kupac iza mene po ramenu:"Gospodine, vi govorite ogledalu!" Ja onako zamagljenog pogleda skiljav na jedno oko nisam ni primjetio da se obracam odrazu prodavca u ogledalu. Totalno izblamiran, pocrvenim i pokunjeno dodam cedulju sa spiskom stvari prodavcu koji mi trazeno uredno spakuje u vrecicu. Ja izvadim novcanik i drhtavih ruku okrenem ga naopako, sitni novac se raspe po podu butige, prodavac jos uvijek nasmijan, obidje oko pulta i sagne se da mi pomogne skupiti novac. U to se otvore vrata butige i tresnu pognutog prodavca po glavi. Ovaj zalamata unatrag, gurne me a meni ispadne vrecica sa nosacima za umivaonik i nepogresivo me pogodi u (sigurno predpostavljate) mali nozni prst.Zakrijestim i doskakucem do pulta, prodavac se drzi za glavu, ja skrgucem zubima, kupac koji je vec bio u butizi se previja od smijeha a onaj sto je vratima odalamio prodavca zacudjeno gleda sto se dogadja. Sad me odjednom uhvatio strah da mozda ne donosim i drugima nevolju samim svojim prisustvom, pa nabrzinu platim kupljeno i brze-bolje sjednem u auto da se vratim u nesigurnost vlastite kuce, jer ovako jos riskiram da me ljudi premlate na ulici ako skontaju da sam personificirani baksuz.Jedva sam presao 500 metara kad mi pred auto iskoci policajac i skrene me u stranu. E, sad jos ako se i njemu sto dogodi, mislim se, garantovano idem u zatvor.Covjek me iznenadjeno pogleda (nikakvo cudo, vjerojatno misli da sam upravo sudjelovao u masovnoj tuci) i ljubazno zatrazi dokumenta. Pokusavajuci da izvucem novcanik iz zadnjeg dzepa na hlacama, naslonim se nesretno na bolni nozni prst, trgnem nogom sa kvacila, auto poskoci naprijed (jer je jos uvijek u brzini) i predje jadnom policajcu preko noge.Majko moja,pomislim i brzo ugasim motor, ne primjecujuci pri tome da se zadnji kotaca jos uvijek nalazi na nozi jadnog covjeka. Pogledam ga, a on iskolacio oci i odjednom se poceo preznojavati i govoriti mi nesto nerazumljivo, mlataratajuci rukama. Ja krenem da izadjem iz auta, a on histericno pokazuje da pomaknem vozilo,sto ja sasvim krivo protumacim da nastavim voziti, pa startam motor i brzo se ukljucim u promet s osjecajem olaksanja.Sljedeceg momenta primjetim da zamnom juri policijsko vozilo sa ukljucenom sirenom, a ja jos mislim da moraju negdje hitno ici pa su me zbog toga i pustili, ali se urlajuce auto postavi pred moje i zaustavi me nasred ceste.Sad mozete zamisliti scenuolicijsko auto pod sirenom u ulici prepunoj prolaznika i vozila blokira promet i zaustavlja mene. Policajac sepajuci izlazi iz auta,ja takodjer sepajuci, natecenog lica izlazim ne kontajuci sto se dogadja. Ljudi oko nas zabezeknuto gledaju spektakl a ja molim zemlju da se otvori i proguta me.Pomaknemo se u stranu da pustimo promet da ide dalje, ja zbunjeno pokusavam dokuciti o cemu se radi, a izbeceni policajac mi vristi na uho kako sam mu pregazio nogu i gura mi alkotest pod nos. Pa kako i ne bi, trijci i pokusavam objasniti da nisam primjetio da sam mu spljeskao nogu, i da mi je zao.On mi ne vjeruje vec kontrolira alkotest a ovaj pokazuje nulu (sto ja ne vjerujem, s obzirom kako mi danas ide) i trazi moje isprave. Dam mu papire a on ode do auta i sjedne pa deset minuta nesto zapisuje i razgovara preko radio-veze, valjda upozorava sve da ako me primjete prvo pucaju pa onda postavljaju pitanja.Napokon, izadje iz auta, odrzi mi lekciju o ponasanju u prometu i naredi da vozim. Sav stretan sjednem u auto ne uzevsi svoje papire. Policajac pruzi dokumenta a ja zalupim svom snagom vrata automobila i sa uzasom konstatiram da je ruka policajca sa mojim papirima unutar mog auta dok se ostatak nalazi jos uvijek vani a sudeci po boji lica nalazi se kratko pred prelazom iz krutog u plinovito agregatno stanje. Pogled mi ocajnicki trazi njegovog kolegu da me spasi od upotrebe sluzbenog oruzja u obrambene svrhe, sto mu na kraju krajeva ne bih mogao ni zamjeriti, i pokusavam se nekako stopiti sa sjedalom. Vec mi pada na pamet da moram igrati na smanjenu uracunljivost, kad drugi policajac svog povrijedjenog kolegu odvede do auta, dajuci meni znak da sto prije nestanem, vjerojatno sluteci da bi sljedece minute provedene u mojem drustvu mogle biti kobne po nekoga.Dodajem gas i napokon stignem doma. Odlucim da zeni nista ne ispricam, vjerojatno mi ne bi ni vjerovala i sve radove odlozim za sutra, jer danas ne bih docekao vecer, kako je krenulo.Tusirati se mozemo i vani, vrijeme je lijepo a jedan dan bez umivaonika se moze pretrpjeti.Kad se stariji sin vratio iz skole, ispricao nam je kako se po skoli prica da je neki manijak danas u gradu demolirao jednu butigu, bjezao od

policije po gradu te pretukao jednog policajca.Pade mi na pamet Homer Simpson kad je procitao horoskop: Dan ce biti kao i svaki drugi.Prokletstvo, sve gore i gore.

... P.S. E stvarno ovo je smjesno...gori dan nisam vidio...hahaha!