Industrijska ekonomika i politika P2 - efos.unios.hr · • Za period Druge industrijske revolucije obično se uzima razdoblje između 1870. i 1914. godine, iako su neke promjene

Industrijska ekonomika i politika, prof.dr.sc. Vladimir Cini i doc.dr.sc. Nataša Drvenkar, Ekonomski fakultet u Osijeku

2016./2017.

Industrijska ekonomika i

politika – P2

Industrijska ekonomika i

politika – P2Prof.dr.sc. Vladimir Cini i doc.dr.sc. Nataša Drvenkar,

Katedra za nacionalnu i međunarodnu ekonomiju, Ekonomski fakultet u Osijeku,

Sveučilište J. J. Strssmayera u Osijeku, ak. 2016./2017. godina

2016./2017.prof.dr.sc. Vladimir Cini i doc.dr.sc. Nataša Drvenkar,

Industrijska ekonomika i politika

Industrijska ekonomika i politika u globalnoj perspektivi

– razvoj industrije kroz povijest

• Znanstveno-tehnološka revolucija pokrenuta izumima poput parnog stroja, motora s unutrašnjim izgaranjem, izmjenične struje i mikročipa promijenila je cijeli svijet; usavršavanjem parnog stroja, James Watt je 1782. godine pokrenuo industrijsku revoluciju koja je postavila temelje današnje industrije, u kojoj su ručnu snagu počeli zamjenjivati strojevi.

• Proizvodnju pojedinačnih proizvoda zamjenjivala je industrijska proizvodnja velikog obujma; razvojem industrijskih pogona, razvijala se i nova društvena klasa – radnici, koja prije nije postojala.



„Kako odrastamo razum se ojačava i postajemo još više i više

sistematičniji i kreativniji. Ali ti prvi impulsi, na prvi pogled

neproduktivni, oni su najveći trenutak i mogu snažno oblikovati

naše sudbine.“ (Nikola Tesla)


2016./2017.

• Industrija je osnovno i opće sredstvo intenzivne proširene reprodukcije, što znači da je u svakom sljedećem periodu vremena proizvodnje i u naturalnom obliku kao i u novostvorenoj vrijednosti veća od prethodnog perioda računajući po jednom stanovniku (Farkaš, 1963.).

• Industrija omogućava da se brojne sirovine iskoriste na nezamislive načine i pretvore u tržišno-prihvatljive proizvode.

• Kroz proizvodnju različitih proizvoda, industrija širi svoje tržište s nacionalnih na međunarodna.






2016./2017.

• Nakon početne inovativne eksplozije koja je doprinjela povećanju proizvodnje upotrebom strojeva u proizvodnji, dogodile su se i brojne druge društvene, gospodarske i socijalne promjene:

• Alfred Nobel 1867. godine pronalazi dinamit, • Bell 1876. godine konstruira prvi telefon,• Robert Fulton 1807. godine gradi prvi parobrod, • George Stephenson 1814. godine gradi prvu upotrebljivu parnu lokomotivu te nešto kasnije,

1850. godine prvu željeznicu (više o tome u: Toynbee, 1956.; Bernard, Ranki, 1996.)…

• U drugoj polovici 19. i na početku 20. stoljeća došlo je do novih spoznaja u znanosti i brojnih novih tehničkih otkrića koja su dovela do pojave Druge industrijske revolucije kojom se postavljaju temelji produktivnosti:

• Vrijeme električne energije i nafte omogućilo je razvoj raznih novih grana industrije (kemijske, elektrotehničke, farmaceutske i automobilske industrije).

• Počeci automobilske industrije ogledaju se kroz konstruiranje prvog automobila s unutrašnjim izgaranjem 1885. godine (Otto, Diesel).

• Pod utjecajem fordizma ili, konkretnije, primjenom pokretne trake u proizvodnji 1908. godine razvijaju se nove organizacijske metode i rješenja koja su rezultirala velikim rastom produktivnosti i pojavom specijalizacije u proizvodnji (više o tome u: Morazé, 1976.; Mnjevac, 2002.; Sudaić, 2002.).






2016./2017.





Izvor: German Research Center for Artificial Intelligence (DFKI), 2013.

Video – 4. Industrijska revolucija: https://www.weforum.org/agenda/2016/01/the-fourth-industrial-revolution-what-it-means-and-how-to-respond/


2016./2017.

• Prema Crkvencu (1993.), industrijalizacija se pokazala kao neophodna pretpostavka za gospodarski razvoj gotovo svake zemlje.

• Proizvodnost rada prerađivačke industrije znatno je veća od one u tradicionalnoj poljoprivredi jer su proizvodi raznovrsniji i pogodniji za razmjenu, što omogućava visoku specijalizaciju.

• Urbanizacijom se, koja je usko povezana s industrijalizacijom, smanjuje stopa prirodnog prirasta stanovništva � to ubrzava rast domaćeg proizvoda po stanovniku, a zatim i životnog standarda.

• Veći prihodi domaćinstva uvjet su za povećanje odnosa štednje prema potrošnji, time i za povećanje stope investicija, što pak opet ubrzava razvoj.

• Razvoj industrije i široka primjena njenih proizvoda ima veliki povratni utjecaj na razvoj poljoprivrede (poljoprivredna mehanizacija i kemikalije) i drugih gospodarskih grana (promet, trgovina, građevinarstvo).



• Uloga industrije u stvaranju uvjeta za produktivniji rad i podizanje životnog standarda stanovništva proizlazi iz činjenice kako je ona najosjetljivija na znanstveno-tehnološka dostignuća koja bitno mijenja ulogu čovjeka u proizvodnim procesima, mijenja organizaciju proizvodnje, grade efikasniju društvenu organizaciju, unapređuju odnose ljudi u proizvodnji te otvaraju neslućene perspektive sveopćeg napretka.

• Svojom propulzivnošću, industrija prodire u svaku gospodarsku strukturu mijenjajući druge djelatnosti pomoću novih organizacijskih rješenja i postupaka (suvremeni transport, trgovina, bankarstvo, kultura).




2016./2017.

Kolijevka industrijske revolucije bila je Velika

Britanija - Zašto upravo ona?

• Velika Britanija je imala tzv. „sreću“ zbog uvjeta nužnih da postane industrijski pionir.

• Raspolagala je prirodnim viškom sirovina: vodom, željezom i ugljenom ili, kako bismo mogli dodati na temelju Landesovih (1969., u: Crafts i Harley, 2002.) zaključaka,

• dobru demografsku strukturu, tj. velik broj radne snage u poljoprivredi; stopa rasta stanovništva, kako je isticao Toynbe (1884.) prije 1751. godine bila je 3%, između 1781. i 1791. godine već je bila 9%, a između 1791. i 1801. godine 11%;

• osim dobre demografske strukture, ističe Landes (2003.) imala je kapital: niske kamatne stope, sve bogatiji srednji stalež željan novih izuma;

• i u konačnici, imala je tržište: širenjem imperija imala je prevlast na morima i snažnu trgovačku mornaricu za trgovinu i prijevoz robe širom svijeta.





Izvor: Crafts, N., 2002., London Scool of Economics


2016./2017.

• Početkom osamnaestoga stoljeća Britanija je bila ispred ostalih zemalja u kućnoj proizvodnji (sustavu putting out), u korištenju fosilnog goriva, u tehnologiji presudnih grana koje će činiti srž industrijske revolucije (tekstil, željezo i energija).

• I pritom, treba nadodati i efikasnost britanske komercijalne poljoprivrede i transporta.

• Za razliku od drugih zemalja, poljoprivreda u Britaniji nije bila osnovica moći konzervatizma, već snaga u korist ekonomskih promjena (Landes, 2003.).

• Isto tako, mineralni resursi nisu pripadali kruni, već vlasniku zemlje.

• Nigdje drugdje nisu ceste i kanali bili odraz privatnog poduzetništva kao u Britaniji. Britanski su investitori izgradili mnogo više cesta, zbog najboljih poslovnih razloga, i gostionice da se u njima korisnici nahrane i prespavaju –dakle, bili su odgovor na potrebu, a ne na prestiž. Te su ceste i kanali ubrzavali rast i specijalizaciju. Sustav u kojemu su trgovci davali materijal da ga se obrađuje u kućnoj radinosti, obično na selu.






2016./2017.





Izvor: Allen, R., C. (2006), Oxford University


2016./2017.

• Osim tih principa, u Britaniji nisu postojala ograničenja ulaska u djelatnosti koja su stezala većinu kontinentalnih društava (primjerice protjerivanje protestanata iz Francuske, isključivanje Židova iz raznovrsnih zanimanja, uključivanje prema „časnim roditeljima“).

• Upravo radi takve slobode, prognani tkalci iz južne Nizozemske donijeli su tajne „novih draperija“, seljaci umijeća odvodnjavanja i intenzivnije poljoprivrede, Židovi iskustvo javnih i privatnih financija i tome slično (Landes, 2003.).

• Indijska tekstilna industrija bila je, u to vrijeme, izuzetno jaka, ali kako Raychaudhuri (u: Landesu, 2003., str. 291) ističe: „ako je nužda majka izuma, njezin pritisak u indijskom slučaju nije bio uporan.“

• Naime, ponuda rada je bila elastična, tako da je bilo lakše i ekonomičnije unajmiti dodatne radnike nego težiti promjenama tehnologije. Na to se može nadovezati izreka Buchanana (1807., „A Journey from Madras“, u: Landes, 2003.): „rijedak je u Indiji pokušaj da se bilo što postigne strojevima kad to može biti obavljeno ljudskim radom“.






2016./2017.

• I upravo u tom osamnaestom stoljeću niz je izuma preobrazio britansku preradu pamuka i urodio novim načinom proizvodnje –tvorničkim sustavom.

• Prvi uređaj koji je koristio paru da stvori vakuum i pokreće pumpu patentirao je u Engleskoj Thomas Savery 1698. godine – to je bio temelj za prvi parni stroj, ali je bio jako rastrošan u pogledu energije.

• Čak je 15 godina trebalo da se taj stroj prilagodi za kružno kretanje, kako bi mogao pokretati kotače industrije (Landes, 2003.).

• Tvornica znači jedinstvenu proizvodnu jedinicu (radnike stavljene zajedno pod nadzor) uz korištenje središnjeg, u pravilu neživog izvora energije. Bez središnjeg izvora energije imamo manufakturu (Landers, 2003., str. 241).

• Tvornica predstavlja i veće proizvodno poduzeće s mehaniziranim procesom proizvodnje i podjelom rada u tom procesu (Anić, 2006.).



• Wertheimer-Baletić (1996.) ističe, empirijska istraživanja demografske povijesti pojedinih zemalja pokazuju da je opadajuće kretanje i niska brojčana razina vitalnih stopa općenito karakteristična za zemlje koje je zahvatio proces modernizacije društva i njegovi parcijalni, međusobno povezani procesi -industrijalizacija, urbanizacija, širenje obrazovanja i širenje zdravstvene zaštite, koje naročito djeluje na smanjenje mortaliteta dojenčadi i male djece i na primjenu sredstava.

• TEORIJA DEMOGRAFSKE TRANZICIJE! Murphy, M., u:

Lee I Reher, 2011.


2016./2017.



• Ukupni rast godina koje se procjenjuju za početak industrijske revolucije nije bio brz i upravo se zato vode brojne polemike oko godine početka Prve industrijske revolucije.

• Sam odgovor na pitanje zašto ukupni rast nije bio brži jest u tome što je industrijska revolucija:

• a) bila neujednačena i dugotrajna po svojim učincima,

• b) počela je i procvala u nekim granama prije nego u drugima,

• c) ostavljala je za sobom i čak uništavala stare djelatnosti stvarajući nove i

• d) nije zamijenila stare tehnologije preko noći, niti je to mogla.

• Kako Landes ističe (2003.), čak ni svemoćni kompjutor nije eliminirao pisaći stroj, a kamoli olovku i papir.




2016./2017.



• Za period Druge industrijske revolucije obično se uzima razdoblje između 1870. i 1914. godine, iako su neke promjene uočene već i 1850.-ih godina.

• Od 1870.-ih godina iznimno ubrzanje industrijalizacije, osobito u Njemačkoj (posebice nakon ujedinjenja 1871. godine) i SAD-u, počinju ugrožavati britansku industrijsku nadmoć. Ovo je razdoblje kada su se na gospodarskom obzoru počeli javljati prvi industrijski „šampioni“ (Njemačka, Velika Britanija i SAD) natječući se kroz sve brojnije inovacije i invencije.

• Industrijalizaciju Europe nije omogućio samo razvitak tehnologije nego i nedavno oslobođenje nove radne snage – kmetova.

• Drugi val industrijalizacije temeljio se na novim industrijskim djelatnostima (posebice zbog otkrića i primjene električne energije i nafte): kemijskoj industriji, strojarstvu i proizvodnji čelika (posebice nakon uvođenja Bessemerova postupka).

• Henry Bessemer je 1855. godine patentirao postupak dobivanja tzv. mekog čelika koje je smanjilo udio ugljika u željezu pa je dobiven čvršći proizvod raznovrsnije namjene: željezničke pruge, brodovi i oružje (Povijest, 2007.)




2016./2017.

• Ovo razdoblje može se nazvati razdobljem „mikroinvencija“ (Mokyr, 1998.), kojima, kroz tehnološki progres, dolazi do znatnih poboljšanja u kvaliteti proizvoda i povećanju produktivnosti, brojnih invencija i inovacija u energiji, materijalima, kemikalijama i medicini.

• Uloga znanosti dolazi do sve većeg značaja, posebice kroz testiranja hipoteza, eksperimentiranje, znanstveno promišljanje i spajanje sa tehničkom izvedbom, jer cijelo razdoblje prije toga bilo je više oslonjeno na pragmatičnost i primijenjeno znanje – znalo se da se nešto radi na određeni način, ali se često nije znalo zašto upravo na taj način i zašto uopće neke „stvari“ rade, stoga nije bilo znatnijih pomaka u fleksibilnosti i poboljšanjima (Mokyr, 1998.).

• Počeci automobilske industrije ogledaju se kroz konstruiranje prvog automobila s unutrašnjim izgaranjem 1885. godine (Otto, Diesel u Njemačkoj).

• Pod utjecajem fordizma ili, konkretnije, primjenom pokretne trake u proizvodnji 1908. godine razvijaju se nove organizacijske metode i rješenja koja su rezultirala velikim rastom produktivnosti i pojavom specijalizacije u proizvodnji, ili bar specijalizacije u proizvodnji koja je najsličnija onoj u suvremenoj industriji (više o tome u: Morazé, 1976.; Mnjevac, 2002.; Sudaić, 2002.).

• Prvi svjetski rat i Fordovo uvođenje tehnologije pokretne trake u SAD-u, potaknuli su, nužno, britansku industriju na promjene. Osim pokretne trake, Ford je uspio načiniti jeftin automobil (Model T) koji se mogao proizvesti i prodati u velikim količinama – približio je luksuz prosječnim američkim građanima.



Izvor: Chandler, A.,Jr. (1964.) Giant Enterprise: Ford, General Motors, and the Automobile Industry. New York: Hartcourt, Brace, and World u: Puth, R.C. (1993.) American Economic History. Fort Worth: The Dryden Press



1908.

63.500 automobila� 825 – 1000 $

1914.

260.720 automobila –Model T � 440 –490$

Do 1916.

Oko pola milijunaautomobile � 345-360 $ (40% ukupneameričkeproizvodnje)


2016./2017.



• Koristi industrijskog napretka mogu se ostvariti isključivo ukoliko su postojeći preindustrijalizirani uvjeti kao i očekivane koristi od industrijalizacije dovoljno jaki da prevladaju postojeće prepreke i da omoguće oslobađanje onih snaga bitnih za industrijsku politiku (Gershenkron, 1962. U: Cimoli, Dosi, Nelson, Stiglitz, 2009.).

• Danas visoko razvijene industrijske zemlje svoj vrhunac industrijskog udjela u BDP-u ostvarile su sedamdesetih godina prošlog stoljeća.

• Bitno je napomenuti kako, bez obzira na smanjeni udio industrije u BDP-u i smanjenom broju zaposlenih u industriji, industrija ne gubi na značaju već dolazi do reindustrijalizacije ili „evolucije“ industrije ka postindustrijskom društvu kojeg obilježava spoj industrijske proizvodnje, znanja, suvremene tehnologije i usluga.

• Mijenja se na način da se razvijaju neki novi pravci industrijske proizvodnje temeljeni isključivo na znanju, informacijskoj tehnologiji, biotehnologiji i ostalim novim tehnologijama.

• Svojevrsna industrijska „evolucija“ (UNIDO, 2009.) može se shvatiti kao proces povećanja sofisticiranosti. Proizvodnu sofisticiranost treba shvatiti u širem smislu u kojem ona obuhvaća istodobno i „teške“ i „meke“ tehnologije u svim fazama proizvodnog procesa (primjerice dizajn, logistika, marketing i slično).




2016./2017.

• Prema Rowthornu i Ramaswamyju (1997.), deindustrijalizacija nije nužno negativan fenomen � Ona je samo posljedica industrijske dinamike u razvijenim zemljama.

• Sljedeća tri kretanja izazvala su zabrinutost u naprednim gospodarstvima u:

• 1) smanjenje zaposlenih u industriji,

• 2) stagnacija prosječnih plaća i porast nejednakosti u plaćama od 1973.-ih godina u SAD-u, i

• 3) masivni porast nezaposlenosti početkom 1970.-ih u Europi.



glo

ba

liza

cija

• Rowthorn i Ramaswamy (1997.) su utvrdili sljedeće: • 1) deindustrijalizacija je prvenstveno odraz uspješnog gospodarskog razvoja;

• 2) na taj razvoj nije u velikoj mjeri utjecao razvoj slobodne trgovine;

• 3) velike razlike u strukturnoj nezaposlenosti pretežito su nastale zbog specijalizacije u trgovine između razvijenih zemalja i, zadnje,

• 4) udio domaćeg ulaganja u industriju relativno je stabilno, a najvažniji čimbenik deindustrijalizacije je sustavna tendencija rasta produktivnosti u proizvodnji, koji raste brže nego u sektoru usluga.

• Tako je, primjerice, u SAD-u stopa zaposlenih u industriji sa 28% 1965. godine pala na 16% 1994. godine; U Japanu se taj proces počeo odvijati nešto kasnije – sa 27,4% 1973. godine na 23% 1994. godine, a u EU-15 sa 30% 1970. godine na 20% 1994. godine.




2016./2017.



• Usprkos ratu i svim trgovinskim ograničenjima, godine 1960. Japan je proizveo 482.000 automobila i izvezao oko 8%;

�deset godina kasnije proizveo ih je 5,3 milijuna i izvezao 1,1 milijun;

�1974. Japan je zamijenio Zapadnu Njemačku kao najveći svjetski izvoznik automobila;

�šest godina kasnije, izvezao je oko 6 milijuna vozila i ostavio za sobom SAD kao najveći proizvođač automobila na svijetu (Cusumano, u: Landes, 2003.).




2016./2017.

… Industrijsko restrukturiranje?

• Industrijsko restrukturiranje može se pojmiti na dva načina. • Prvo, može ukazivati na sektorske promjene u outputima i drugo,

• industrijsko restrukturiranje može se pojaviti unutar same industrije kako se poduzeća moderniziraju, prisvajaju nove tehnologije, mijenjaju proizvodne procese, povećavanju obujam proizvodnje i povećavaju kvalitetu proizvoda (Huss, 1992., u: Machado, 1995.).

• U suvremenim tržišnim gospodarstvima, reindustrijalizacija je posljedica prelaska u tzv. četvrtu fazu industrijskog razvoja (specijalizacija), kao i procesa priprema za ulazak u petu (postindustrijsku) fazu razvoja koju obilježava primjena industrijskih metoda i sredstava rada, gotovo u svim djelatnostima, čime granica između industrije i ostalih djelatnosti u velikoj mjeri postaju neodređene.



• Kroz inovativnost industrija može napredovati i evoluirati.• Inovacije su snažan pokretač razvoja i svojevrstan ključ za zapošljavanje i rast

produktivnosti, a temeljen prvenstveno na znanju i njegovoj kasnijoj primjeni i prenošenju (OECD, 2010.).

• Pojam reindustrijalizacije označava proces transformacije gospodarske strukture na osnovu razvoja krupne strojarske industrije i primjene industrijskih metoda i sredstava rada u drugim proizvodnim i neproizvodnim djelatnostima, a na odgovarajući način i u neprivrednim djelatnostima (Adžić, 2009.).




2016./2017.

• Cripps, Wolleb, Ciffolilli i Khurasee (2009.) sumirali su utjecaj globalizacije 20. i 21. stoljeća kroz nekoliko zaključaka:

• Međunarodni gospodarski sustav sada je politički isprepleten prisutnošću međunarodnih institucija i pripadajućih pravila i zahtjevima šire javnosti;

• U smislu veličine, postojeća globalizacija obuhvaća zemlje poput Kine, Indije i zemalja bivšeg Sovjetskog saveza, poduplavajući radnu snagu koja ima pristup globalnom tržištu;

• Sama priroda trgovine značajno se promijenila i „trgovina idejama“ sve više dobiva na značaju;

• Preraspodjelna priroda globalizacije naglašava temeljne značajke globalne tržišne integracije.



„Teorija slobodne trgovine nije jamstvo Djeda Mraza da će svi ostvariti dobitak. Njegova klasična i neoklasična verzija

ne sprječava gubitak za sve. Ipak, vjetrovi ekonomske povijesti mogu neke zagrijati, a neke zamrznuti neovisno o

distributivnoj pravdi.“

(Samuelson, 2001., u: Mendoza, 2003.).




2016./2017.

• Vertikalna fragmentacija proizvodnje noviji je fenomen globalizacije. Ona vodi povećanju trgovanja intermedijarnim proizvodima (dijelovima i komponentama), ali isto tako i u uslužnim sektorima u smislu (trgovanje „zadacima“).

• Tu se često onda može javiti problem „izvornosti“ samog proizvoda – postavlja se pitanje koji je udio koje zemlje u dodanoj vrijednosti finalnog industrijskog proizvoda.



• Prema Adžić (2009.), globalizacija ima izuzetan utjecaj na strukturne promjene u industriji i šire. Taj se utjecaj očituje u nizu sljedećih obilježja:

• Tehnologija i ljudski kapital vjerojatno će biti najvažniji inputi globalnog proizvodnog sistema, a najvažniji inputi već su postali vidljivi: kvaliteta, raznovrsnost, inovativnost, rast uslužnog sektora, globalna dostupnost, sačuvana regionalna i kulturna specifičnost;

• Integracijom funkcija i poslova, necjenovna konkurencija postaje značajna koliko i cjenovna konkurencija, a organi izvršne vlasti, javna i privatna administracija vođenjem diferenciranih, ali usuglašenih ekonomskih, razvojnih, obrazovnih i socijalnih politika moraju izgraditi unutrašnju međunarodno konkurentnu proizvodnu strukturu i stvoriti uvjete za generiranje i implementaciju mikroinovacija;

• U tijeku je proces dematerijalizacije proizvodnje kao odraz iscrpljenosti obrazaca masovne proizvodnje, promjena u životnom standardu i navikama potrošača i povećanju ekološke osviještenosti;

• Raste kvaliteta opće globalne komunikacije radi eksponencijalnog rasta komunikacija i kooperacija na globalnoj razini.




2016./2017.

• Sučeljavanja stare industrijske politike i liberalizma dovela su do dva bitna intelektualna i operativna polja:

• 1) uloge inovativnosti i istraživanja, i

• 2) uloge teritorija i formiranja kooperativnih klastera (Bianchi i Labory, 2006.).

• Naftna kriza, godine stagnacije i inflacije determinirali su snažnu potrebu za novim pokretačima ekonomskog rasta.

• Iz toga su proizašle brojne ekonomske teorije poput Henceove teorije rastakoja se, uz ostale faktore, temeljila i napretku u tehnologiji (Romer, 1986.) i ljudskim vještinama (Lucas, 1988.).

• Znanost postaje generator novih ekonomskih mogućnosti i uz napredak informacijsko-komunikacijske tehnologije stvara novu ekonomiju koja nužno zahtjeva redefiniranje industrijskih struktura.



„Kako biste postigli konvergencijsku razinu najrazvijenih zemlja, morate uhvatiti korak s

proizvodima koje one proizvode“ (Hawngov “novi pristup”, u: O'Connor i

Kjöllerström, 2008.).



• Industrijska raznolikost i sofisticiranost � u smislu automatizacije, virtualne proizvodnje, poslovnih procesa, customizacije, mikro-sistema, naprednih i pametnih materijala, nano-tehnologije i bio-tehnologije.


2016./2017.



Pojava tehnološkog skoka (eng. technology leapfrogging)

• Otvoreno tržište, multinacionalne korporacije i nove informacijske tehnologije postali su nove snage ekonomskog rasta i razvoja današnjeg globalnog gospodarstva, a koje prisiljavaju promjenu ekonomske politike mnogih zemalja (Chang i Rowthorn, 1995., u: Bairoch i Kozul-Wright, 1996.).

• Prema Domazetu (2010.), treći faktor čine sljedeći elementi: • 1) sustav inovacija,

• 2) potpora poduzetnicima za rast i razvoj,

• 3) znatno podizanje edukacije i vještine stanovništva, uključujući i veću razinu obrazovanosti institucija radi revitalizacije zajednice,

• 4) investicije u tzv. tradable sektor,

• 5) kombinaciju efikasnosti investicija i realne kamatne stope kao bitnog elementa razvoja i

• 6) nove odnose rada i kapitala.




2016./2017.

• Solow (1957.) je istaknuo kako su, u dugom roku, tehnološke promjene glavni resurs rasta produktivnosti, dok su R&D glavni izvori tehnoloških promjena (Romer, 1990.).

• Zajedničkim djelovanjem, ključni su elementi u prijelazu prema ekonomiji znanja“ ili novoj ekonomiji, a samim time, rastu produktivnosti i konkurentnosti nacije (Mowery i Rosenberg, 1989.).

• Dinamika industrijalizacije u odnosu na velike strukturne transformacije koje mijenjaju uloge različitih gospodarskih djelatnosti, generator su i tehnoloških i organizacijskih inovacija (Cimoli, M., Dosi, G., Nelson, R., Stiglitz, J.E., 2009.).



totalni faktor produktivnosti (TFP) je glavni faktor rasta

• Industrijska raznolikost i sofisticiranost � u smislu automatizacije, virtualne proizvodnje, poslovnih procesa, customizacije, mikro-sistema, naprednih i pametnih materijala, nano-tehnologije i bio-tehnologije.



Pogledati i: Lovrinčević, Ž. (2009.) Tehnološka složenost i struktura ponude i potražnje industrijskih proizvoda u

Hrvatskoj. Ekonomski pregled, 60 (11), str. 541


2016./2017.

Prisjetimo se…

• Freeman i Perez (1988., u: Dicken, 2003.) izdvajaju četiri osnovna tipa tehnoloških promjena:

• Inkrementalne inovacije: progresivne modifikacije postojećih proizvoda i procesa, kreiranih na način „learning by doing“ (učenje kroz rad) i „learning by using“ (učenje korištenjem);

• Radikalne inovacije: diskontinuirani događaji koji drastično mijenjaju postojeće proizvode ili procese; potreban je klaster takvih inovacija, jer pojedinačne drastične inovacije neće imati efekt po ekonomski sistem;

• Promjene tehnoloških sistema: ekstenzivne promjene u tehnologiji koje djeluju na više područja ekonomskog sistema, kreiraju nove gospodarske sektore, a kombiniraju radikalne tehnološke inovacije s primjerenim organizacijskim inovacijama;

• Promjene tehničko-ekonomske paradigme: izuzetno širok spektar revolucionarnih promjena, utjelovljena u nove tehnološke sisteme; imaju tako značajne efekte da u cijelosti mijenjaju „stil“ proizvodnje i managementa u cijelom sustavu.



• Rodrik (2006.) i njegovi kolege konstruirali su indeks stupnja sofisticiranosti izvoznih proizvoda temeljen na dohotku po stanovniku (BDP po stanovniku) zemalja koje ih proizvode.

• Taj indeks, poznat kao „PRODY“ predstavlja razinu dohotka po stanovniku koji ostvaruju zemlje izvozom određenog proizvoda.

• Tako je moguće izračunati komparativnu prednost svake zemlje u nekom proizvodu.

• Jednadžba PRODY glasi: �� = Ʃ (�� /��)

Ʃ� ��/��

��

, gdje � predstavlja

BDP po stanovniku zemlje, �� /�je udio dodane vrijednosti proizvoda u ukupnom izvozu zemlje i Ʃ ��/��

agregatna vrijednost

proizvoda svih zemalja koje izvoze taj proizvod.




2016./2017.

• UNIDO (2009.) uvodi novu mjeru stupnja sofisticiranosti proizvoda ili industrijske djelatnosti, tzv. P-soph.

• Ukoliko je P-soph indeks nekog proizvoda visok onda on ukazuje da je proizvod proizveden u visoko razvijenoj zemlji.

• P-soph pokazatelj predstavlja ponderirani prosječni BDP-a po stanovniku svih zemalja koje proizvode neki proizvod, gdje su ponderi proizvodni intenzitet sektora u svakoj zemlji.

• Ipak, nužno je ostati oprezan prilikom ovakve klasifikacije, jer odjeća i namještaj su klasificirani kao nisko tehnološki proizvodi i industrijski odjeljci, ali se intenzivno proizvode u visoko razvijenim zemljama. Stoga je nužno znati razliku između „sofisticiranosti“ i „tehnologije“.

• Istraživanje UNIDO-a pokazalo je kako postoje značajni izuzeci ove klasifikacije. Naime, Etiopijska obućarska industrija nije ne sofisticirana iako dolazi iz nerazvijene zemlje. Umjesto konkuriranja masovnom proizvodnjom, strategija etiopijskeobućarske industrije je strategija „niša“ – proizvodnja tradicionalnih proizvoda pomoću tradicionalnih etiopijskih materijala i tehnika. Naglasak je stavljen na izgradnju imidža i proizvodnju dodatnih potrepština (torbe i sl.). „Taytu – Made inEthiopia“ proizvodi plasiraju se na tržišta EU, SAD-a i Japana.






2016./2017.



Dodatno za analizu i pripremu gradiva:

• Radošević, D. (2013.), Za razvojnu strategiju Hrvatske 2014.-2020., Ekonomski pregled, 64(3), str. 187-201, dostupno na: http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=154728

• Obadić, A. (2001.), Industrijska politika kao dio ekonomske politike, Ekonomski pregled 52(5-6), str. 645-666, dostupno na: http://hrcak.srce.hr/28743

• Družić, I., Penava, M., Raguž, I., (2002.), Strukturni učinci deindustrijalizacije, dostupno na: http://web.efzg.hr/RePEc/chapters/chapter12-02.pdf

• Jurčić, Lj., Aralica, Z. (2009.), Značenje tehnologije u stvaranju dodane vrijednosti u Hrvatskoj, Zbornik Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, 7(2), str. 141-159, dostupno na: http://hrcak.srce.hr/44435

• Jurčić, Lj. (2011), Hrvatska industrijalizacija: Kad instrumenti postanu ciljevi, Perspektive 1(2), dostupno na: http://www.inicijativa.com.hr/files/Perspektive-broj-2.pdf i http://www.inicijativa.com.hr/izdvojeno/kad-instrumenti-postanu-ciljevi

• Strategija pametne specijalizacije RH, NN br.32, 2016., dostupno na: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/dodatni/439965.pdf

• SWD (2016), Izvješće za Hrvatsku 2016, dostupno na: http://ec.europa.eu/europe2020/pdf/csr2016/cr2016_croatia_hr.pdf

• MINGO (2014), Industrijska strategija RH, dostupno na: http://www.mingo.hr/page/kategorija/industrijska-strategija-republike-hrvatske-2014-2020



Documents

Industrijska ekonomika i politika P2 - efos.unios.hr · • Za period Druge industrijske revolucije obično se uzima razdoblje između 1870. i 1914. godine, iako su neke promjene