IPPC direktiva u peradarstvu

»Integrirana prevencija i kontrola onečišćenja« (IPPC) predstavlja integrirani pristup za kontrolu onečišćenja i sprječavanje emisije u zrak, vodu ili tlo, vodeći računa o gospodarenju otpadom kako bi se postigla visoka razina zaštite okoliša u cjelini.

Poljoprivredni otpad

Pojam otpada definiran je kao svaki materijal ili predmet koji vlasnik odlaže, namjerava odložiti ili se traži da budu odložene u skladu sa jednom od kategorija otpada navedenoj u listi otpada. Generalno, razlikuju se dvije kategorije otpada: opasni i neopasni otpad. Prema mjestu nastanka, razlikuje se kućni otpad, građevinski otpad, industrijski otpad, poljoprivredni otpad i otpad sa javnih površina.U poljoprivredni otpad ubraja se: plastika (npr. kontejneri i čaše za proizvodnju rasada), plastične ambalaže (od pesticida, mineralnih gnojiva i dr.), veterinarski proizvodi, građevinski otpad, karton i papir, metal, drvo, staklo, gume, pepeo, životinjski otpad i žetveni ostaci.

IPPC Direktiva 2008/1/EC o objedinjenom sprečavanju i kontroli onečišćenja”.

Cilj objedinjenih uvjeta zaštite okoliša je sprečavanje emisija u zrak, vodu ili tlo gdje god je to moguće,

uzimajući u obzir gospodarenje otpadom, a gdje nije moguće, nastojati minimizirati emisije kako bi se

postigla visoka razina zaštite okoliša u cjelini.

Kako bi se postigao ovaj cilj objedinjeni uvjeti zaštite okoliša zahtijevaju upotrebu najboljih raspoloživih

tehnika (NRT), gdje se pod tehnikama smatra i tehnologija (oprema) kao i način na koji su postrojenja

oblikovana, sagrađena, održavana, korištena i stavljena izvan pogona.

IPPC (Integrated Pollution Prevention and Control), odnosno Direktiva za integrirano sprečavanje i

kontrolu zagađenja europski je propis objedinjenih uvjeta zaštite okoliša, kojom se u hrvatsku

industriju, poljoprivredu i komunalni sektor uvode ujednačeni europski standardni proizvodnje i

upravljanja. Taj dokument ujedno garantira higijensko-zdravstvenu zaštitu osoblja, radne sredine i

okoliša  u kojem se proizvodni pogoni nalaze. Primjena IPPC direktive znatno utječe na smanjenje

emisija štetnih plinova u atmosferu i taloženje štetnih tvari u tlo i podzemne vode. Nadležnost za

provedbu uvjeta Direktive dobilo je Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva.

Direktiva je obavezna za Hrvatsku od početka pregovora o pristupanju Uniji. Ona je toliko je važna da 

njenu primjenu kontroliraju direktno iz Brisela, a njeno  nepoštivanje Unija kažnjava nalogom za

zatvaranje tvrtki i industrijskih postrojenja u državama članicama, ali i novčanom kaznom koju izriče

Europski sud u Bruxellesu. Iako se okolišne dozvole na temelju Direktive administrativno izdaju u

Ministarstvu zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, one su samo djelomično u nacionalnoj

nadležnosti. U konačnici se šalju u Bruxlles, Europska komisija provjerava prijedlog, te svoje mišljenje

o usklađenosti uvjeta šalje natrag u Hrvatsku. Krajni rezultat primjene Direktive jest izdavanja okolišne

dozvole za tvrtku, u trajanju od pet godina.

U Hrvatskoj ima oko 200 pogona, zagađivača i potencijalnih zagađivača, među kojima veći dio čine

farme. U Pristupnom ugovoru Hrvatske i EU, nabrojane su tvrtke, kojima je Ministarstvo uz

konzultacije sa EU, na njihov zahtjev i naknadnu provjeru, odobrilo produžetak prilagodbe IPPC

Direktivi od jedne do tri godine. Među njima su neki pogoni  HEP-

a, Cemexa, Žita d.o.o., KokeVaraždin, Gavrilovića iz Petrinje, Pliva, KIO Keramika,

brodogradilišta Brodosplit i drugi. Svi ostali koji nisu podnijeli zahtjeve za produženje roka prilagodbi,

moraju usavršiti svoje pogone i uvjete proizvodnje i dobiti okolišnu dozvolu do 1.srpnja 2013. godine.

U protivnom, slijedi zatvaranje.

Iako obaveze Hrvatske prema Direktivi o integriranom sprečavanju i zagađenja traju već pet godina, u

zadnjoj godini prije pristupanja u EU posao oko izdavanja okolišnih dozvola tek je na početku. Kako bi

olakšali tumačenja oko 720 propisa koji se moraju uzeti u obzir za izadavnje okolišnih dozvola,

predstavnici i predstavnice Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD) prehrambenih industrija,

poput Agrokora i Žita, konzultantskih agencija, ministarstava zaštite okoliša i ministarstva poljoprivrede

sastali su se početkom listopada u Osijeku. Nakon dva dana analiziranja i objašnjavanja, zaključili su

da je stanje provedbe Direktive u Hrvatskoj vrlo zabrinjavajuće, gotovo kritično.

Slika1. IPPC POSTROJENJA U HRVATSKOJ

Najveći posao čeka stočarsku industriju, a za sada svinjogojske i peradarske farme, kojih je oko 135 000, nelegalno sagrađenih po cijeloj Hrvatskoj. Pretpostavlja se da se broj "nelegalaca" samo u Osječko-baranjskoj županiji kreće oko 20 tisuća objekata. No, nisu to svinjci i kokošinjci na seoskim gospodarstvima, nego farme sa tisućama svinja, goveda i peradi namjenjenih uzgoju, rasplodu i mesnoj industriji. Najveće stočarske industrije su koncentrirane u istočnoj Slavoniji i Baranji, poput Agrokora i Žita.

Problem Direktive za integrirano sprečavanje i kontrolu zagađenja u stočarstvu povezan je s Nitratnom direktivom. Ona propisuje sve: od načina odlaganja stajskog gnojiva, gnojenja njiva tekućim stajskim gnojivom, zaštitu voda od onečišćenja nitratima, sadržaja i kvalitete životinjske prehrane, vođenja evidencije poljoprivredne proizvodnje, porijekla stočne hrane i slično, do certifikata za svaki proizvod

LITERATURA:

http://h-alter.org/vijesti/ekologija/hrvatska-zivez-u-eu/print:true

PRAVILNIK O PROVEDBI MJERE 103 »ULAGANJA U PRERADU I TRŽENJE POLJOPRIVREDNIH I RIBLJIH PROIZVODA U SVRHU RESTRUKTURIRANJA TIH AKTIVNOSTI I DOSTIZANJA STANDARDA ZAJEDNICE« UNUTAR IPARD PROGRAMA