IRIS uMREŽAvanje Vodič za upućivanje i pružanje socijalnih

Projekat �nansira Evropska unija

Facebook /irissnetworkwww.iris-see.eu [email protected] Twitter /IRISsNetwork

IRIS uMREŽAvanjeCivilno društvo za zaštitu korisnika u sistemu upravljanja migracijama

Vodič za upućivanje i pružanjesocijalnih usluga migrantima

u Bosni i Hercegovini

Vodeći partner na projektuInicija�va za razvoj i saradnju (IDC), Srbija - posvećena socijalnoj i ekonomskoj inkluziji ugroženih kategorija stanovništva i zaš�� njihovih ljudskih [email protected] /idc.serbia

Partneri na projektuASB SEE, Nemačka - Arbeiter Samariter Bund - je ak�vno uključena u povrataki reintegraciju izbeglica i raseljenih lica, socijalno-ekonomskog uključivanja marginalizovanih grupa, obezbeđivanje integracije Roma i jačanje civilnog društva u jugoistočnoj Evropi. [email protected]

LIR CD, Bosna i Hercegovina, želi da pruži svoj doprinos kako bi poli�ke i programi socio-ekonomskog razvoja bili adekvatni i efikasni.www.lircd.org [email protected]

Otvorena Porta - La Strada, Makedonija – Open Gate La Strada - je organizacija posvećena borbi pro�v nasilja i trgovine ljudima, koja ima za cilj izgradnju društva u kome su ljudska prava široko poštovana i svi građani imaju jednake mogućnos� za socijalno-ekonomsku nezavisnost. www.lastrada.org.mk [email protected]

Inicija�va ARSIS, Albanija – organizuje kvalitetne programe za decu koja pripadaju ugroženim grupama, mlade, žene i porodice izložene riziku kroz saradnju sa državnim ins�tuacijama i organizacijama civilnog druš[email protected]

SOS Podgorica, Crna Gora - radi na otklanjanju svih oblika nasilja i diskriminacije nad ženama i djecom kroz obezbjeđivanje servisa podrke, obrazovne programe i javno zastupanje u cilju stvaranja efikasnog sistema socijalne i druge zaš�te osoba sa iskustvom [email protected] /sostelefonpodgoricaTwitter /sospodgorica

Vodič za upućivanje i pružanje socijalnih usluga migrantima u Bosni i Hercegovini

IRIS NETWORKingCSOs for protection sensitive migration management

Izdavač: LIR civilno društvo (LIR CD)Kralja Petra II br. 9, 78000 Banja Luka, Bosna i Hercegovina www.lircd.org mail: [email protected] Tel: +387 51 926260, +387 65 538 216 Fax: +387 51 926260

Urednik: Biljana Zgonjanin

Autor: Olivera Vuković

Tiraž: 150

Banja Luka, 2018. godina

Sva prava zadržana. Sadržaj ove publikacije se može slobodno koristiti ili kopirati u nekomercijalne svrhe uz obavezno navođenje izvora.

Ova publikacija je izrađena uz pomoć Evropske unije. Sadržaj ove publikacije je isključivo odgovornost autora i ne predstavlja nužno stavove Evropske unije.

Ovaj projekat je finansiran od strane Evropske unije

IRIS uMREŽAvanje – Civilno društvo za zaštitu korisnika u sistemu upravljanja migracijamaPeriod implementacije: decembar 2017 – april 2021

Vodeći partner: Inicijativa za razvoj i saradnju (IDC), Srbija; Partneri na sprovođenju Projekta: ASB SEE (Nemačka), LIR CD (Bosna

i Hercegovina), Otvorena Porta – La Strada (bivša Jugoslovenska Republika Makedonija), Inicijativa ARSIS (Albanija) i SOS Podgorica

(Crna Gora)

Mjesto sprovođenja Projekta: Srbija, Bosna i Hercegovina, bivša Jugoslovenska Republika Makedonija, Albanija, Crna Gora i države

članice EU

Opšti cilj Projekta: Osnaživanje organizacija civilnog društva (OCD) kako bi bili efikasni i odgovorni nezavisni akteri u društvu i

jačanje njihovih kapaciteta za dijalog sa institucijama koje utiču na kreiranje politika i proces odlučivanja.

Specifični ciljevi Projekta: a) jačanje uticaja civilnog društva putem osnaživanja kapaciteta organizacija civilnog društva

koje su pružaoci usluga za aktivno angažovanje u cilju zaštite korisnika u sistemu upravljanja migracijama; b) angažovanje u

strukturiranom građanskom dijalogu na svim nivoima sa institucijama koje promovišu uključivanje OCD u javno donošenja

odluka i reformske procese kako bi se poboljšalo pružanje usluga migrantskoj populaciji.

Ciljne grupe: 1) IRIS mreža; 2) Najmanje 200 članova OCD koje su pružaoci socijalnih usluga u državama korisnicama IPA sredstava

obuhvaćenim Projektom; 3) Najmanje 20 OCD u državama korisnicama IPA sredstava obuhvaćenim Projektom; 4) Ugrožene i

marginalizovane grupe i pojedinci uključujući sve kategorije migranata u državama korisnicama IPA sredstava obuhvaćenim

Projektom; 5) 10 resornih ministarstava za socijalnu zaštitu i upravljanje migracijama u regionu Zapadnog Balkana; 6) 200 javnih

funkcionera u državama korisnicama IPA sredstava obuhvaćenim Projektom; 7) Donosioci odluka na nivou Evropske unije i

na nacionalnom niovu u državama korisnicama IPA sredstava obuhvaćenim Projektom; 8) Najmanje 20 novinara u državama

korisnicama IPA sredstava obuhvaćenim Projektom; 9) Šira javnost u državama obuhvaćenim Projektom.

Krajnji korisnici: 1) Ministarstva nadležna za upravljanje migracijama i sprovođenje politika socijalne zaštite; 2) Kancelarije nadležne

za saradnju sa organizacijam civilnog društva u 5 zemalja Zapadnog Balkana; 3) Jedinice lokalne samouprave u regionu Zapadnog

Balkana; 4) OCD koje su pružaoci socijalnih usluga; 5) Institucije EU, različite mreže sa sjedištem u državama članicama EU, organizacije

i zainteresovane strane uključene u proces socijalnog uključivanja i pitanja vezana za migracije; 6) Mediji; 7) Korisnici socijalnih usluga

na lokalnom nivou.

Rezultati: 1. Povećan kvalitet socijalnih i pravnih usluga koje pružaju OCD kroz aktivnosti izgradnje kapaciteta; 2. Povećana otpornost

i socijalna kohezija lokalnih zajednica kroz inicijative umrežavanja civilnog društva; 3. Jačanje nacionalne/regionalne koordinacije

OCD i javnih institucija u upravljanju migracijama; 4. Uticaj na reformske procese u regionu Zapadnog Balkana kako bi se poboljšalo

pružanje usluga migrantskoj populaciji

Glavne aktivnosti: Stub 1. Izgradnja kapaciteta; Stub 2. Uticaj politika; Stub 3. Podizanje svjesti

O IRIS mrežiRegionalna mreža za jačanje kvaliteta u pružanju socijalnih usluga (IRIS), osnovana 2012, je jedina regionalna mreža koja okuplja OCD

pružaoce socijalnih usluga u jugoistočnoj Evropi. Sastoji se od 7 nacionalnih mreže pružaoca različitih socijalnih usluga u Albaniji,

Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, bivša Jugoslovenska Republika Makedonija, Kosovu*, Crnoj Gori i Srbiji i okuplja 203 organizacije -

članice koje pružaju različite vrste socijalnih usluga za stara i iznemogla lica, osobe sa invaliditetom, djecu/omladina u riziku, žene

žrtve nasilja, Rome, migrante i tražioce azila i druge članove ugroženih društvenih grupa. Cilj IRIS mreže je jačanje uloge organizacija

civilnog društva pružaoca socijalnih usluga širom jugoistočne Evrope i kreiranje okruženja u kom su ove organizacije prepoznate kao

partneri od strane javnog sektora. Osim toga, IRIS mreža ima za cilj da omogući dinamičnom civilnom društvu aktivno učestvovanje

u javnoj raspravi o demokratiji, ljudskim pravima, socijalnoj inkluziji i vladavini prava sa dovoljnim kapacitetima da utiče na kreiranje

politike i procese odlučivanja. Mreža se usredsređuje na povećanje posvećenosti i kapaciteta mreža organizacijama civilnog društva

(OCD) kako bi doprinjele većoj participaciji građana i njihovom uticaju na procese reforme javnog sektora putem analize, praćenja i

zastupanja, kao i jačanja mreža OCD koje se bave pružanjem socijalnih usluga.

Sadržaj

UVOD – Sistem socijalne zaštite u BiH-trenutno stanje 7

I ANALIZA PRAVNOG I INSTITUCIONALNOG OKVIRA ZA PRUŽANJE SOCIJALNE ZAŠTITE MARGINALIZOVANIM

GRUPAMA I MIGRANTIMA 10

ANALIZA PRAVNOG OKVIRA ZA SOCIJALNU ZAŠTITU BiH 10

ANALIZA INSTITUCIONALNOG OKVIRA ZA SOCIJALNU ZAŠTITU BiH 11

MIGRACIONA POLITIKA BiH, PRAVNI I INSTITUCIONALNI OKVIR U BiH 12

Migraciona politika 12

Analiza pravnog okvira upravljanja migracijama BiH 13

Analiza institucionalnog okvira za upravljanje migracijama 15

Republika Srpska (RS) 18

ANALIZA PRAVNOG OKVIRA SOCIJALNE ZASTITE I PRAVNI OKVIR KOJI UKLJUČUJE MIGRANTE 18

ANALIZA INSTITUCIONALNOG OKVIRA RS 20

ORGANI NA ENTITETSKOM NIVOU RS ZA UPRAVLJANJE MIGRACIJAMA 21

Federacija Bosne i Hercegovine (FBiH) 22

ANALIZA PRAVNOG OKVIRA SOCIJALNE ZAŠTITE I MIGRANTE 22

ANALIZA INSTITUCIONALNOG OKVIRA Federacije Bosne i Hercegovine 25

ORGANI NA ENTITETSKOM NIVOU ZA UPRAVLJENJE MIGRACIJAMA - FBIH 26

Brčko Distrikt BiH (BD) 26

ANALIZA PRAVNOG OKVIRA SOCIJALNE ZAŠTITE I MIGRANTE 26

ANALIZA INSTITUCIONALNOG OKVIRA BD 27

BRČKO DISTRIKT BIH - ORGANI NA ENTITETSKOM NIVOU 28

II TRENUTNA SITUACIJA MIGRANATA U BiH 29

III ORGANIZACIJE CIVILNOG DRUŠTVA KAO PRUŽAOCI SOCIJALNIH

USLUGA MIGRANTIMA I DRUGIM UGROŽENIM GRUPAMA, DRŽAVNE INSTITUCIJE I CILJNE GRUPE 31

Metodologija istraživanja u izradi analize 31

Rezultati istraživanja OCD 31

Rezultati istraživanja - Djeca izbjeglice i migranti uključujući djecu bez pratnje i razdvojenu djecu 34

Državne institucije 37

IV PREPORUKE ZA DALJE UKLJUČIVANJE OCD U PRUŽANJU SOCIJALNIH USLUGA MIGRANTSKOJ POPULACIJI 37

V PREPORUKA ZA REGIONALNE AKCIJE VEZANE ZA UMREŽAVANJE OCD I UTICAJ NA POLITIKE EU 39

VI OGRANIČENJA ISTRAŽIVANJA I/ILI POTREBE KOJE SU SE POKAZALE

KROZ OVO ISTRAŽIVANJE, A KOJE BI MOGLE DA BUDU PREDMET

BUDUĆIH ISTRAŽIVANJA? 40

LITERATURA 42

UVODSistem socijalne zaštite u Bosni i Hercegovini

- trenutno stanjeBosna i Hercegovina je zemlja u tranziciji koja se svakodnevno

suočava sa izazovima na svim poljima društvenog djelovanja.

Posljedice ratnih dešavanja 90-ih godina su još uvijek prisutne,

te ona predstavlja i jednu od najsiromašnijih zemalja Evrope-

bruto društveni proizvod (BDP) po glavi stanovnika je 28% od

prosjeka zemalja Evropske Unije. Prema podacima Ujedinjenih

naroda (UN), 17,9% stanovništva u Bosni i Hercegovini živi sa

primanjima nižim od 235 KM mjesečno, odnosno, ispod linije

koja označava kritično stanovništvo. To znači da je svako šesto

domaćinstvo u zemlji siromašno. Prema zvaničnim podacima,

oko 48% stanovništva u BiH živi na granici siromaštva, sa

mjesečnim primanjima oko 416 KM1. UN istraživanja pokazuju

da svaki šesti stanovnik BiH živi od 3-5 KM dnevno ili 90-150 KM

mjesečno.2 Procjenjuje se da je 2017. godine ispod apsolutne

linije siromaštva živjelo 27% od ukupnog broja stanovnika, što

je oko 890.000 stanovnika BiH. To indirektno pokazuju i procjene

Svjetske banke iz 2017. godine da je 24% stanovništva u BiH

siromašno. U BiH se značajan dio bruto društvenog proizvoda

izdvaja za budžetske transfere za socijalnu zaštitu (stalna novčana

pomoć, dječija zaštita, zaštita civilnih žrtava rata, civilne osobe

sa invaliditetom, boračke naknade uključujući i ratne invalide),

1) - Izvor: Centri civilnih inicijativa, Izvještaj o monitoringu rada Vijeća ministara 01.01.2018 31.03.2018.

2) - Izvor: Bosnia and Herzegovina: Poverty Assessment, Svjetska banka, Izvještaj br. 25343-BIH, str. 127.

3) - Izvor: Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine

4) - Izvor: Analiza i monitoring stanja i prioritetnih problema marginalizovanih grupa u BiH.maj 2018, UN istraživanja i podaci Svjetske banke

a bruto društveni proizvod za djelatnost zdravstvene i socijalne

zaštite za 2016. godinu je iznosio 4,59% i za 2017. godinu 4,52%.3

U poređenju sa zemljma u regionu, BiH za socijalnu zaštitu

izdvaja manje od zemalja u regiji. 4

Siromaštvo u BiH se najčešće mjeri indikatorima vezanim za

potrošnju, dok se višedimenzionalnost siromaštva posmatra

kroz zdravstvo, obrazovanje, mogućnost zapošljavanja i pristup

ustanovama socijalne zaštite. Prema posljednjim dostupnim

podacima Agencije za statistiku Bosne i Hercegovine, 16,9%

stanovništva živjelo je u relativnom siromaštvu. Prema

posljednjem zvaničnom godišnjem izvještaju o implementaciji

Strategije razvoja Jugoistočne Evrope, stopa zaposlenosti

regije jugoistočne Evrope iznosi 51,4%, tako da BiH zaostaje za

cijelom regijom za 8,2 procentna poena. Izvještaj o socijalnoj

uključenosti Bosne i Hercegovine za 2016. godinu ukazuje

na to da je osobama izloženim riziku od siromaštva i socijalne

isključenosti neophodna urgentna podrška za potpuno učešće u

ekonomskom, socijalnom i kulturnom životu.

Socijalno uključivanje kao koncept je osnov socijalnih politika

u zemljama EU, kao i njihove uzajamne koordinacije. Zakoni

na nivou entiteta regulišu pitanja iz oblasti socijalne zaštite na

7

različite načine. U Federaciji Bosne i Hercegovine sistem socijalne

zaštite uključuje preko 30 ministarstava i institucija, dok Republika

Srpska ima centralizovan sistem socijalne zaštite i ujednačenu

zaštitu na nivou entiteta, u okviru četiri ministarstva, a samim

tim i efikasniji sistem socijalne zaštite. Jedan od strateških

ciljeva razvoja Bosne i Hercegovine podrazumijeva smanjenje

siromaštva i socijalne isključenosti. Zbog finansijskih ograničenja

na svim nivoima vlasti, prava socijalne zaštite propisana zakonima

iz ove oblasti nisu u potpunosti provedena u praksi, tako da

se neke beneficije ne isplaćuju ili se iznosi smanjuju. Centri za

socijalni rad/ službe socijalne zaštite nemaju dovoljno kapaciteta

za procjenu potreba ugroženih skupina, niti finansijskih sredstava

za pružanje odgovarajuće podrške. Spor privredni oporavak,

loše makroekonomske performanse i neadekvatno ekonomsko

upravljanje i dalje rezultiraju kontinuirano visokom stopom

nezaposlenosti, velikim brojem radno sposobnog stanovništva

isključenog sa tržišta rada te, posljedično, visokom stopom

siromaštva u Bosni i Hercegovini, kao i usložnjavanjem problema

socijalne isključenosti. Bosna i Hercegovina na svom tranzicijskom

putu, kao i putu ka pridruživanju Evropskoj uniji, suočena je

sa velikim izazovima u prilagođavanja svog zakonodavstva sa

zakonodavstvom Evropske unije. U zemlji postoji oko 260.000

korisnika programa socijalne zaštite, odnosno, po 7 procenata

stanovnika iz svakog entiteta, a još 125.000 korisnika registrovano

je za programe dječije zaštite (2% stanovnika u FBiH i 6% u RS). 5

Sistem socijalne zaštite je izuzetno osjetljiv i kompleksan, a da

bi se ostvario socijalni razvoj u Bosni Hercegovini, neophodna

su ulaganja i resursi koji su zbog slabe ekonomske razvijenosti

zemlje neizvjesni, a čije odustvo može dovesti do daljnje

5) - Izvor: Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, Izvještaj o socijalnoj uključenosti BiH, 2017

6) - Izvor: Ministarstvo sigurnosti; MIRA (april - maj 2018)

7) - Izvor: Ministarstvo sigurnosti i UNHCR

socijalne deprivacije građana.

Migrantska kriza je stvarnost koja neizbježno prožima društvo

Bosne i Hercegovine i koja zahtijeva adekvatan sistemski odgovor.

Imajući u vidu različite društvene implikacije koje mogu biti

rezultat ovog procesa, neophodno je ojačati sisteme odlučivanja

u Bosni i Hercegovini, na nacionalnom i lokalnom nivou. Sporost

u rješavanju problema koje sa sobom nosi migrantska kriza, mogu

imati dalekosežne posljedice, te je neophodno definisati pristup,

mehanizme i pravce djelovanja koji ujednačavaju potrebe

migranata, ali i potrebe i interese zemlje. Ekonomske i socijalne

promjene koje se konstantno odvijaju u Bosni i Hercegovini, čine

socijalnu sigurnost građana sve neizvjesnijom, a njena garancija

je osnov ekonomske dobrobiti i preduslov zadovoljenja socijalnih

potreba svih građana.

Broj izbjeglica i migranata koji su stigli u Bosnu i Hercegovinu (BiH)

bilježi znatan porast krajem 2017. godine. Za razliku od prosjeka

od 32 dolaska mjesečno zabilježenih u periodu januar-novembar

2017, u decembru je broj dolazaka dostigao brojku od 198. Trend

je nastavljen u 2018. godini i broj registrovanih dolazaka se više

ili manje udvostručavao svaki mjesec ove godine, povećavajući

se sa 237 u januaru na 2.557 u maju6. Kao što je navedeno u

izveštaju o multi-sektorskoj inicijalnoj brzoj proceni (MIRA) od

aprila do maja 2018. godine, iako broj registrovanih dolazaka još

nije dostigao nivo humanitarne krize, trenutni trend zahtijeva

povećanu podršku, angažman i koordinaciju od strane raznih

aktera, kao i više sredstava. Od početka godine do oktorba 2018

registrovan je ulazak 18.245 migranata u Bosnu i Hercegovinu, čiji

krajnji cilj su zemlje Zapadne Evrope7.

Cilj ovog Vodiča je da prikažu pravni i institucionalni okviri

8 Vodič za upućivanje i pružanje socijalnih usluga migrantima u Bosni i Hercegovini

na svim nivoima u BiH za pružanje usluga socijalne zaštite

ugroženim grupama i migrantima, migraciona politika, pravni

i institucionalni okvir upravljanja migracijama u BiH, te prikaže

uloga OCD u pružanju socijalnih usluga kako ugroženim/

marginalizovanim grupama tako i migrantima i preporuke za

dalje uključivanje OCD u pružanju socijalnih usluga migrantskoj

populaciji i preporuka za regionalne akcije vezane za umrežavanje

OCD i uticaj na politike EU.

9


Ustav Bosne i Hercegovine, svojim članom II - Ljudska prava

i osnovne slobode, garantuje da će Bosna i Hercegovina

osigurati najviši nivo međunarodno priznatih ljudskih prava i

osnovnih sloboda, dok ustavi entiteta definišu osnovne principe

ostvarivanja prava iz socijalne zaštite. Uživanje prava i sloboda

iz Ustava Bosne i Hercegovine i međunarodnih sporazuma koje

Ustav nabraja u svom Aneksu I, garantuje se svim licima u Bosni

i Hercegovini, bez diskriminacije po bilo kom osnovu kao što su

pol, rasa, boja, jezik, vjera, političko ili drugo mišljenje, nacionalno

ili socijalno porijeklo i sl.

Socijalna zaštita u Bosni i Hercegovini je u nadležnosti entiteta

Republike Srpska i Federacije BiH, te i u nadležnosti kantona i

Brčko Distrikta. Država Bosna i Hercegovina i njeni zajednički

organi nemaju suštinske nadležnosti u oblasti socijalne zaštite.

Samim tim, na nivou države se nisu razvili organizacioni

kapaciteti za neposrednu implementaciju mjera socijalne zaštite

preme korisnicima. Ne postoji jedinstven strateški okvir razvoja

socijalne zaštite, niti postoje zajedničke politike u ovoj oblasti.

Entiteti uređuju sisteme socijalne zaštite u skladu sa svojim

potrebama, resursima i strateškim opredjeljenjima. U tome su

potpuno nezavisni i ne postoji nikakva obaveza međusobnog

usklađivanja mjera i postupaka u procesima ostvarivanja prava

i pružanja usluga socijalne zaštite prema korisnicima. Za razliku

od Republike Srpske koja ima jedinstven sistem upravljanja

na cijeloj svojoj teritoriji, nivo Federacija BiH je nadležan samo

za uspostavljanje osnove socijalne zaštite, a kantoni uređuju

neposredne mehanizme implementacije. Brčko Distrikt, kao

posebna administrativna jedinica ima posebne propise u ovoj

oblasti, iako je veličinom i značajem na nivou lokalne zajednice, u

oblasti kreiranja i implementacije politika, ponaša se kao entitet.

Odgovornost provođenja socijalne zaštite u BiH je podijeljena

između viših (entiteti, kantoni) i nižih organa vlasti (jedinice

lokalne samouprave). Odgovornost za finansiranje mjera

socijalne zaštite podijeljena je između entiteta, kantona i jedinica

lokalne samouprave.

Zakonima su definisane prioritetne grupe korisnika (djeca, stara

lica i lica sa invaliditetom) i specifična stanja socijalne potrebe

koja ih kvalifikuju kao potencijalne korisnike sistema socijalne

Analiza pravnog okvira za socijalnu zaštitu BiH

I ANALIZA PRAVNOG I INSTITUCIONALNOG OKVIRA ZA PRUŽANJE SOCIJALNE ZAŠTITE MARGINALIZOVANIM GRUPAMA I MIGRANTIMA

11

zaštite (siromaštvo, invaliditet, porodično stanje, maloljetnička

delinkvencija, rizična ponašanja, nasilje u porodici, trgovina

ljudima, zloupotreba psihoaktivnih supstanci i sl.).

Migranti nisu specificno tretirani kao korisnici sistema socijalne

zaštite. U skladu sa tim, zakonom su definisane vrste intervencija

koje sistem pruža građanima kada se nađu u stanju socijalne

potrebe. Zakonima su izdvojene one intervencije koje se

smatraju osnovne i čije obezbjeđivanje je obavezno na čitavom

području za koje je Zakon nadležan (osnovna prava). U skladu

sa specifičnostima socijalnih problema zakonima je omogućeno

da lokalne zajednice definišu i druge intervencije koje bi bile

usmjerene na zadovoljavanje novih potreba korisnika (proširena

prava).

Analiza institucionalnog okviraza socijalnu zaštitu BiH

Uspostavljanje i osnivanje institucionalnih mehanizama i ustanova

za oblast socijalne zaštite i pružanje usluga iz ove oblasti, kao

i obezbjeđivanje sredstava za finansiranje socijalne zaštite u

nadležnosti je entiteta, kao i nižih nivoa vlasti, kantona u Federaciji

Bosne i Hercegovine, Brčko distrikta i lokalnih zajednica. Prema

zvaničnim podacima Agencije za statistiku u BiH u 2016. godini

na području BiH postoji 106 Centara za socijalni rad (49 u Republici

Srpskoj i 57 u Federacije BiH) i 35 službe socijalne zaštite koje djeluju

pri opštinama (22 u FBiH i 13 u RS). Centri su preopterećeni velikim

brojem korisnika i administrativnim poslovima, nemaju dovoljan

broj stručnjaka i vrlo često, tehnički nisu dovoljno opremljeni.8

Ministarstvo civilnih poslova BiH nadležno je za usklađivanje

planova entitetskih vlada, definisanje okvirne strategije u oblasti

socijalne zaštite, koordinaciju sa nadležnim entitetskim organima

na izradi nacrta bilateralnih ugovora, praćenje i izvještavanje

o sprovođenju međunarodnih ugovora o socijalnim pravima i

socijalnoj zaštiti i učešće na državnim bilateralnim razgovorima radi

utvrđivanja zajedničkih principa, ugovora i sporazuma o socijalnoj

zaštiti i socijalnom osiguranju s državama potpisnicama ugovora.

8) - Agencije za statistiku u BiH iz 2016.godine

Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH nadležno je za

pitanja izbjeglih i raseljenih lica, izradu, koordinaciju i praćenje

sprovođenja politika BiH koje se tiču ovih kategorija stanovništva,

usklađivanje planova koji se donose na drugim nivoima vlasti,

koordinaciju sa entitetskim organima i izradu okvirnih strategija

u vezi sa ostvarivanjem prava ranjivih i marginalizovanih grupa,

djece, mladih, Roma, osoba sa invaliditetom, civilnih žrtava rata i

dr. Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH nadležno je i za

praćenje i izvještavanje o pojavama diskriminacije i praćenje

ostvarivanja ravnopravnosti spolova. U vezi sa navedenim,

Ministarstvo ima nadležnost da prati sprovođenje Aneksa VII,

praćenje poštovanja i ostvarivanja ljudskih prava u BiH, te praćenje

sprovođenja međunarodnih konvencija i drugih međunarodnih

akata koji se tiču ljudskih prava.

Institucionalni mehanizmi nadležni za oblast socijalne zaštite

i ostvarivanje usluga socijalne zaštite imaju ograničenu ulogu,

nadležnosti i ovlaštenja koji se ogledaju u utvrđivanju osnovnih

principa i koordinacije aktivnosti, usklađivanja planova sa različitih

nivoa vlasti i utvrđivanje okvirne strategije.


Politika i regulisanje pitanja migracije, izbjeglica i azila se u skladu

sa članom III, stav (1), tačka (f ), Ustava Bosne i Hercegovine nalazi

u nadležnosti institucija na državnom nivou.

Migraciona politika

Podaci iz 2000. godine o ilegalnoj migraciji stranih

državljana koji preko teritorije Bosne i Hercegovine nastoje

preći u zemlje Zapadne Evrope su ukazivali da je Bosna i

Hercegovina postala tranzitni centar dobro organizovanog

međunarodnog kriminala koji se bavi krijumčarenjem ljudi.

• U prvom kvartalu 2001. godine urađena je Informacija o

stanju u oblasti imigracije i azila u kojoj je prezentovano

činjenično stanje iz ove oblasti i identifikovani tipovi.

• Ilegalne migracije, uzroci koji su doveli do postojećeg

stanja kao i prijedlog mjera za prevazilaženje nastale

situacije. Vijeće ministara BiH je 10.05.2001. godine

razmatralo i usvojilo navedenu informaciju, što je postala

dobra polazna osnova za daljnji rad na stavljanju pod

kontrolu ilegalnih kretanja stanovništva i prvi dokument

koji je definisao ciljeve i osnove za politiku imigracija u

BiH.

• Drugi dokument koji je definisao politiku i razvoj

imigracionog i azilantskog sistema je Akcioni plan u

oblasti imigracija i azila koji je usvojilo Vijeće ministara

BiH 06.04.2004. godine, u kojem su definisane oblasti

viza, granice, imigracija i azila i svaka razvijena odvojeno,

sa jasno postavljenim ciljevima, definisanim zadacima i

nosiocima realizacije istih.

• Od 2008. godine politika u oblasti migracija i azila

bila je definisana Strategijom u oblasti migracije i azila

i Akcionim planom 2008- 2011, koja je usvojena

od strane Vijeća ministara BiH 13.11.2008. godine.

Navedeni dokument prezentuje razvoj imigracionog

i azilantskog sistema, trenutno stanje, definiše ciljeve,

aktivnosti, rokove i nosioce realizacije za oblasti: viza,

granice, imigracija, azila i zaštite stranaca žrtava trgovine

ljudima. Vijeće ministara BiH je donijelo 19.03.2009.

godine Odluku o imenovanju Koordinacionog tijela za

praćenje implementacije strategije u oblasti imigracije

i azila i Akcionog plana za period 2008-2011. godina

(,,Službeni glasnik BiH” broj 32/09).

• Takođe, Vijeće ministara BiH je dana 12.06.2012. godine

usvojilo narednu Strategiju u oblasti migracija i azila i Akcioni

plan za period 2012 - 2015. godina. Ova Strategija je nastala

kao rezultat potrebe da se nastavi već uspostavljena praksa

sveobuhvatnog planiranja aktivnosti i izrade dokumenata

koji predstavljaju okvir, kako u kontekstu nastavka pozitivnih

trendova upravljanja migracijama i azilom, tako i u smislu

aktuelnih nastojanja ka što bržem integrisanju naše države

u članstvo Evropske unije. Vijeće ministara BiH je donijelo

23.01.2013. godine Odluku o formiranju Koordinacionog

tijela za pitanja migracija u Bosni i Hercegovini (,,Službeni

glasnik BiH” broj 10/13, 64/13 i 1/14 ).

• U 2016. godini je urađena nova Strategija u oblasti

Migraciona politika BiH,pravni i institucionalni okvir u BiH

13

migracija i azila i Akcioni plan za period 2016-2020.

godina. Vijeće ministara BiH je na svojoj 50. sjednici

održanoj 30.03.2016. godine razmotrilo i usvojilo

Strategiju u oblasti migracija i azila i Akcioni plan 2016-

2020. godina.

Analiza pravnog okvira upravljanja migracijama BiH9

Od 2000. godine do 2016. godine donešeno je pet zakona koji

regulišu oblast migracija i azila u BiH.

Prvi propis kojim su na nivou Bosne i Hercegovine regulisana

pitanja migracije i azila bio je Zakon o imigraciji i azilu BiH koji

je stupio na snagu krajem 1999. godine (,,Službeni glasnik

BiH” broj 23/99).

Značajan napredak u smislu poboljšanja pravnog okvira

kojim se regulišu pitanja kretanja i boravka stranaca u Bosni

Hercegovini, postignut je usvajanjem Zakona o kretanju

i boravku stranaca i azilu, krajem 2003. godine (,,Službeni

glasnik BiH„ broj 29/03 i 4/04 i 53/07).

Razvojem acquis-a Evropske unije pojavila se i potreba

promjena ili dopuna značajnog broja odredbi Zakona

donesenog 2003. godine. Kako bi se uskladilo BiH

zakonodavstvo u oblasti migracija i azila sa zakonodavstvom

Evropske unije i Šengenskim sporazumom, kao i riješili

nedostaci koji su se pojavili u primjeni važećeg Zakona,

donesen je novi Zakon o kretanju i boravku stranaca i azilu koji

je stupio na snagu u maju 2008. godine (,,Službeni glasnik BiH”

broj 36/08). Ovaj Zakon je izmijenjen i dopunjen u novembru

2012. godine donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama

Zakona o kretanju i boravku stranaca i azilu (,,Službeni glasnik

BiH” broj 87/12).

Takođe, od 2014. godine su otpočele aktivnosti oko donošenja

9) - Migracioni profil u BiH 2017

dva nova zakona: Zakona o strancima i Zakona o azilu. Zakon

o strancima je usvojen 10. novembra 2015. godine i stupio

je na snagu 25.11.2015. godine (“Službeni glasnik BiH”, broj

88/15), a Zakon o azilu je usvojen 9. februara 2016. godine i

stupio je na snagu 27.02.2016. godine (“Službeni glasnik BiH”,

broj 11/16).

U skladu sa odredbama Zakonu o strancima (“Službeni glasnik

BiH”, broj 88/15) i Zakona o azilu (“Službeni glasnik BiH”, broj

11/16) donešeni su sljedeći podzakonski akti:

• Pravilnik o ulasku i boravku stranaca (,,Službeni glasnik Bi

H” br. 25/16 ),

• Pravilnik o nadzoru i udaljenju stranca iz Bosne i

Hercegovine (,,Službeni glasnik Bi H” broj 28/16 ),

• Pravilnik o zaštiti stranaca žrtava trgovine ljudima

(,,Službeni glasnik Bi H” broj 79/16 ),

• Pravilnik o standardima funkcionisanja i drugim pitanjima

značajnim za rad lmigracionog centra (,,Službeni glasnik

Bi H” broj 55/16),

• Pravilnik o sadržaju, načinu vođenja i korištenja službenih

evidencija o strancima (,,Službeni glasnik BiH” broj 51/16),

• Pravilnik o registrovanju biometrijskih karakteristika

stranaca (,,Službeni glasnik Bi H” broj 55/16),

• Odluka o utvrđivanju opravdanih razloga humanitarne

prirode za produženje privremenog boravka državljanima

Sirijske Arapske Republike (,,Službeni glasnik BiH” broj 93/17),

• Pravilnik o azilu (,,Službeni glasnik Bi H” broj 69/16 ),

• Pravilnik o izgledu i sadržaju zahtjeva za izdavanje putne

isprave za izbjeglice, (,,Službeni glasnik BiH” broj 64/16),

• Pravilnik o izgledu i sadržaju putne isprave za osobe bez


državljanstva i putnog lista za strance (,,Službeni glasnik BiH”

broj 41/16),

• Pravilnik o putnom listu za strance (,,Službeni glasnik Bi H”

broj 65/16 ),

• Pravilnik o putnoj ispravi za osobu bez državljanstva

(,,Službeni glasnik BiH” broj 65/16 ),

• Pravilnik o putnoj ispravi za izbjeglice (,,Službeni glasnik Bi

H” broj 65/16 ),

• Odluka o utvrđivanju godišnje kvote radnih dozvola za

zapošljavanje stranaca u Bosni i Hercegovini za 2016. godinu

(,,Službeni glasnik BiH” broj 100/15),

• Odluka o najmanjem iznosu sredstava potrebnim za

izdržavanje stranaca za vrijeme namjeravanog boravka u BiH

(,,Službeni glasnik BiH” broj 91/17),

• Odluka o određivanju međunarodnih graničnih prelaza u

Bosni i Hercegovini na kojima se mogu izdavati vize (Službeni

glasnik BiH broj 66/16 i 15/17),

• Odluka o vizama (,,Službeni glasnik Bi H” broj 3/15, 47/17 i

73/17),

• Pravilnik o centralnoj bazi podataka o strancima (,,Službeni

glasnik Bi H” broj 19/17),

• Pravilnik o načinu ostvarivanja zdravstvenog osiguranja

osoba kojima je priznata međunarodna zaštita u Bosni i

Hercegovini (,,Službeni glasnik BiH” broj 16/17),

• Pravilnik o smještaju, načinu rada, funkcioniranju i kućnom

redu u lzbjegličko prihvatnom centru “Salakovac” (,,Službeni

glasnik BiH” broj 29/17),

• Pravilnik o načinu ostvarivanja prava na obrazovanje osoba

kojima je priznata međunarodna zaštita u Bosni i Hercegovini

(“Službeni glasnik BiH”, broj 42/17),

• Pravilnik o načinu ostvarivanja prava na socijalnu pomoć

osoba kojima je priznata međunarodna zaštita u Bosni i

Hercegovini (,,Službeni glasnik BiH”, broj 43/17),

• Pravilnik o načinu ostvarivanja prava na rad osoba kojima

je priznata međunarodna zaštita u Bosni i Hercegovini

(“Službeni glasnik BiH”, broj 52/17).

• Odluka o formiranju Koordinacionog tijela za pitanja

migracija u BiH („Službeni glasnik BiH“ broj 10/13, 64/13,

1/14)

U skladu sa odredbama Zakona o kretanju i boravku stranaca i

azilu (,,Službeni glasnik BiH” broj 36/08 i 87/12) na snazi su još

sljedeći podzakonski akti koji se primjenjuju do donošenja novih

podzakonskih propisa po Zakonu o strancima i Zakonu o azilu:

• Pravilnik o pokriću troškova vraćanja i stavljanja stranca pod

nadzor (,,Službeni glasnik BiH” broj 2/09),

• Pravilnik o obavezama prevoznika i organizatora turističkog

ili sličnog putovanja (,,Službeni glasnik BiH” broj 17/09 i

69/13),

• Pravilnik o standardima funkcionisanja i drugim pitanjima

značajnim za rad Azilantskog centra (,,Službeni glasnik BiH”

broj 86/09),

• Pravilnik o izdavanju viza za dugoročni boravak (VIZA D) i

postupanju kod izdavanja takvih viza (,,Službeni glasnik Bi H”

broj 104/08),

• Pravilnik o izdavanju kratkoročne vize (Viza „C”) i aerodromske

tranzitne vize (Viza „A”) u diplomatsko-konzularnim

predstavništvima BiH (,,Službeni glasnik BiH” broj 69/13),

• Pravilnik o evidenciji državljana BiH koji se vraćaju po

sporazumu o readmisiji (Sluzbeni glasnik BiH 63/11)

• Strategija u oblasti migracija i azila i Akcioni plan za period

15

2016-2020 usvojena od strane Vijeća Ministara BiH 2016

• Strategija za prihvat i integraciju BiH državljana koji se

vraćaju po osnovu sporazuma o readmisiji 2015-2018.

Kao korisnike prava u sistemu socijalne zaštite, Zakon definiše

svako lice koje se nađe u stanju socijalne potrebe, a koje

ispunjava Zakonom propisane uslove. Zakoni o socijalnoj zaštiti

u oba entiteta i Brčko Distriktu ne definišu posebno migrante kao

korisnika socijalne zaštite nego imaju prava kao i svako lice koje

se nađe u stanju socijalne potrebe. Prava koja migranti mogu

ostvariti u socijalnoj zaštiti su definisana Zakonima o socijalnoj

zaštiti u entitetima i Brčko Distriktu.

Analiza institucionalnog okvira za upravljanje migracijama

ORGANI NA DRŽAVNOM NIVOU

A1. Predsjedništvo Bosne i Hercegovine

Podrazumijeva tripartitno rotirajuće Predsjedništvo, koje

je odgovorno za vođenje vanjske politike BiH, uključujući

zaključenje međunarodnih ugovora Bosne i Hercegovine,

otkazivanje i uz saglasnost Parlamentarne skupštine, ratifikovanje

takvih ugovora, te predstavljanje i ostvarivanje članstva Bosne i

Hercegovine u međunarodnim i evropskim organizacijama i

institucijama.

A2. Vijeće ministara Bosne i Hercegovine

Vijeće ministara Bosne i Hercegovine je organ izvršne vlasti, a čine

ga predsjedavajući i predstavnici devet državnih ministarstava

i djeluje na državnom nivou kao centralna Vlada BiH. Vijeće

ministara Bosne i Hercegovine je nadležno za donošenje

odluka, zaključaka i rješenja, nacrta i prijedloga zakona, analiza,

informacija, strategijskih dokumenata, programa, sporazuma,

protokola i drugih akata. Svaki ministar ima svog zamjenika iz

različitih konstitutivnih naroda u odnosu na ministra.

U nastavku slijede ministarstva, upravne organizacije i druga

tijela koja su direktno odgovorna za upravljanje migracijama:

Ministarstvo sigurnosti

Ministarstvo sigurnosti osnovano je 2003. godine, a nadležno je

za zaštitu međunarodnih granica, unutrašnjih graničnih prelaza i

regulisanje prometa na graničnim prelazima BiH; sprečavanje i

otkrivanje počinilaca krivičnih djela terorizma, trgovine drogom,

krivotvorenja domaće i strane valute i trgovine ljudima i

drugih krivičnih djela sa međunarodnim ili međuentitetskim

elementom; međunarodnu saradnju u svim oblastima iz

nadležnosti ministarstva, prikupljanje i korištenje podataka od

značaja za sigurnost BiH, organizaciju i usaglašavanje aktivnosti

entitetskih ministarstava unutrašnjih poslova i Brčko Distrikta

Bosne i Hercegovine u ostvarivanju bezbjednosnih zadataka

u interesu BiH. Ministarstvo sigurnosti kreira, stara se i provodi

politiku useljavanja i azila u BiH, uređuje procedure i način

ustroja službe u vezi kretanja i boravka stranaca u BiH i donosi

prvostepene odluke po zahtjevima za međunarodnu zaštitu

stranaca u BiH i odgovorno je za drugostepeno odlučivanje po

žalbama stranaca u vezi ulaska, kretanja i boravka stranaca u BiH.

Granična policija Bosne i Hercegovine

Granična policija BiH (ranije Državna granična služba) je osnovana

2000. godine, kao policijsko tijelo odgovorno za obavljanje

policijskih poslova vezanih za nadzor i kontrolu prelaska granice

BiH što podrazumijeva osiguranje nepovredivosti državne

granice, zaštite života i zdravlja ljudi, sprječavanja i otkrivanja

krivičnih djela i prekršaja, te otkrivanja i pronalaska njihovih

počinilaca, sprječavanja nezakonitih prekograničnih migracija

i sprječavanja i otkrivanja drugih opasnosti za javnu sigurnost,

pravni poredak i nacionalnu sigurnost. Od osnivanja Ministarstva


sigurnosti BiH 2003. godine, Granična policija BiH se nalazi

u sastavu ovog ministarstva. Granična policija BiH u oblasti

provođenja imigracijske legislative kontroliše kretanje stranaca

preko granice BiH, u skladu sa Zakonom o strancima i Zakonom

o azilu, odbija ulazak stranaca u BiH u slučajevima kad ne

ispunjavaju propisane uslove za ulazak u BiH i pod definisanim

uslovima donosi rješenja o odbijanju ulaska, u izuzetnim

slučajevima propisanim navedenim zakonom izdaje vize na

granici, vrši poništenje ili skraćenje roka važenja vize.

Služba za poslove sa strancima

Služba je upravna organizacija u sastavu Ministarstva sigurnosti,

s operativnom samostalnošću za vođenje poslova i rješavanje

pitanja iz svoje nadležnosti, osnovana radi obavljanja upravnih

i inspekcijskih poslova vezanih za kretanje i boravak stranaca

u Bosni i Hercegovini, rješavanje u upravnim stvarima po

zahtjevima stranaca kao i ostalih poslova propisanih Zakonom

o strancima i Zakonom o azilu, te drugim zakonima i propisima

kojima se regulišu prava, obaveze i druga pitanja u vezi s

kretanjem i boravkom stranaca. Služba za poslove sa strancima

je osnovana Zakonom o Službi za poslove sa strancima 2005.

godine, dok je sa operativnim radom počela 01.10.2006.

godine.

Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA)

Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) je upravna

organizacija u okviru Ministarstva sigurnosti BiH, sa

operativnom samostalnošću, osnovana radi obavljanja

policijskih poslova. SIPA se u okviru svojih zakonom definisanih

nadležnosti bavi sprečavanjem, otkrivanjem i istragom

krivičnih djela iz nadležnosti Suda Bosne i Hercegovine, a

posebno organizovanog kriminala, terorizma, ratnih zločina,

trgovine ljudima i drugih krivičnih djela protiv čovječnosti

i vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom. SIPA je, u

sadašnjem kapacitetu, započela sa svojim aktivnostima

2004. godine i naslijedila je „Državnu agenciju za informacije

i zaštitu”.

Obavještajno-sigurnosna agencija (OSA)

Obavještajno sigurnosna agencija u oblasti imigracionog

zakonodavstva nadležna je za sigurnosnu provjeru za strance

u svrhu utvrđivanja razloga sigurnosti BiH.

Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice

Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice nadležno je za

praćenje i provođenje međunarodnih konvencija i drugih

dokumenata iz oblasti ljudskih prava i osnovnih sloboda,

kreiranje i provođenje aktivnosti na ispunjavanju obaveza BiH

u pogledu prijema u evroatlanske integracije, a posebno u

vezi sa primjenom Evropske konvencije o ljudskim pravima

i osnovnim slobodama i njenim protokolima; praćenje i

izrada informacija o standardima i aktivnostima u oblastima

ljudskih prava; staranje o pravima i pitanjima izbjeglica u BiH

nakon utvrđivanja njihovog statusa; prihvat i zbrinjavanje, na

razdoblje do 30 dana, bh. državljana koji se vraćaju u Bosnu

i Hercegovinu na temelju Sporazuma o readmisiji; kreiranje

i provođenje politike u BiH u oblasti povratka izbjeglica i

raseljenih lica u BiH, projekata rekonstrukcije i obezbjeđenje

drugih uslova za održiv povratak, te kreiranje politike BiH

prema iseljeništvu.

Ministarstvo vanjskih poslova

Ministarstvo vanjskih poslova nadležno je za provođenje

utvrđene politike BiH, te za razvoj međunarodnih odnosa,

zastupanje BiH u diplomatskim odnosima prema drugim

državama i međunarodnim organizacijama; saradnju sa

17

međunarodnim organizacijama, predlaganje Predsjedništvu

Bosne i Hercegovine učlanjenje, odnosno učešće BiH u

radu međunarodnih organizacija; pripremanje bilateralnih i

multilateralnih sporazuma; vršenje poslova u vezi sa boravkom

i zaštitom prava i interesa državljana BiH na stalnom i

privremenom boravku u inostranstvu i domaćih pravnih lica u

inostranstvu, te podsticanje, razvijanje i koordinacija saradnje

sa iseljeništvom iz BiH. Ministarstvo vanjskih poslova u oblasti

provođenja imigracijske legislative priprema Vijeću ministara

BiH, prijedoge odluka o državama čijim državljanima nije

potrebna viza za ulazak u BiH, prijedloge odluka za države

čiji državljani mogu ući u BiH sa drugim dokumentom osim

pasoša, kao i prijedloge odluka oslobađanja od pribavljanja

vize nosioca posebnih vrsta putnih isprava. Također,

Ministarstvo vanjskih poslova realizuje migracionu politiku

posredstvom izdavanja viza u Diplomatsko-konzularnim

predstavništvima BiH.

Ministarstvo pravde

Ministarstvo pravde nadležno je za administrativne

funkcije vezano za pravosudne organe na državnom nivou;

međunarodnu i međuentitetsku pravosudnu saradnju;

obezbjeđivanje da zakonodavstvo BiH i njegova provedba na

svim nivoima budu u skladu sa obavezama BiH koje proizilaze

iz međunarodnih sporazuma; saradnju sa Ministarstvom

vanjskih poslova i entitetima na izradi međunarodnih

bilateralnih i multilateralnih sporazuma; poslove upravne

inspekcije nad izvršavanjem zakona; te za pitanja udruženja

građana, vođenje registara udruženja građana i nevladinih

organizacija koje djeluju na teritoriji BiH. Ministarstvo

pravde odgovorno je za inspekciju upravnih postupaka svih

ministarstava i drugih civilnih organa, uključujući one za

upravljanje migracijama i azilom.

Ministarstvo civilnih poslova

Ministarstvo civilnih poslova je nadležno za poslove

državljanstva, upis i evidenciju građana, zaštitu ličnih

podataka, prijavljivanje prebivališta i boravišta, lične isprave,

putne isprave, te druge poslove propisane zakonom. U oblasti

imigracija zaduženo je za definisanje putnih isprava za strance.

Direkcija za evropske integracije

Direkcija za evropske integracije osnovana je Zakonom

o Vijeću ministara BiH 2002. godine, sa zadatkom da

koordinira proces integracije Bosne i Hercegovine u Evropsku

uniju. Direkcija je preuzela nadležnosti bivšeg Ministarstva

za evropske integracije Bosne i Hercegovine. Direkcija

za evropske integracije je nadležna, između ostalog, za

koordinaciju poslova na usklađivanju pravnog sistema BiH sa

standardima za pristupanje EU (acquis communautaire).

Sud Bosne i Hercegovine

Sud BiH ima jurisdikciju nad krivičnim djelima kojima se

narušavaju državni zakoni BiH, ako su ista predviđena zakonom,

i može djelovati u cilju rješavanja međuentitetskih sporova kod

implementacije zakona. On može i presuđivati kod predmeta

koji se odnose na međunarodne ugovore kao i pitanja o

sprovođenju međunarodnog i domaćeg kaznenog zakona.

U okviru svoje krivične nadležnosti, Sud Bosne i Hercegovine

je nadležan za krivična djela utvrđena Krivičnim zakonom

Bosne i Hercegovine i drugim zakonima Bosne i Hercegovine.

U okviru upravne nadležnosti Sud Bosne i Hercegovine je

nadležan da odlučuje po tužbama protiv konačnih upravnih

akata, donesenih u vršenju javnih ovlaštenja. Sud BiH u oblasti

provođenja imigracijske legislative odlučuje, kao drugostepeni

organ, po tužbama stranaca na rješenja Ministarstva sigurnosti

u postupcima po zahtjevu za međunarodnu zaštitu, a i u oblasti


imigracionog zakonodavstva sve odluke Ministarstva sigurnosti

su podložne sudskom preispitivanju.

Ustavni sud BiH

Ustavni sud BiH djeluje na državnom nivou, te ima isključivu

nadležnost odlučivanja o svim sporovima koji proisteknu iz Ustava

između dva entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili

oba entiteta, ili između institucija Bosne i Hercegovine, kao i

nadležnost da odluči da li je bilo koja odredba ustava ili zakona

jednog entiteta u skladu sa Ustavom. Ustavni sud je nadležan

da utvrdi kompatibilnost zakona sa Ustavom BiH, sa Evropskom

konvencijom o ljudskim pravima i osnovnim slobodama i njenim

protokolima, ili sa zakonima Bosne i Hercegovine; ili u pogledu

postojanja ili domašaja nekog opšteg pravila međunarodnog

javnog prava.

Analiza pravnog okvira socijalne zastite i pravni okvir koji uključuje migrante

Ustav Republike Srpske u članu 43. propisuje obavezu Republike

Srpske da osigura pomoć i socijalnu zaštitu svim građanima

koji su nesposobni za rad i nemaju sredstava za izdržavanje.

Ustav garantuje posebnu zaštitu djece, maloljetnika, majki i

porodica. Ustavom je propisano da se osnovna ljudska prava i

slobode ostvaruju direktno na osnovu Ustava, a da se uslovi za

ostvarivanje prava utvrđuju zakonom. U slučaju nesaglasnosti

Ustava Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, primjenjuju se

one odredbe koje su povoljnije za pojedinca.

Na nivou Republike Srpske najvažniji zakoni kojima se garantuje

pravo na socijalnu zaštitu i utvrđuju mehanizmi za ostvarivanje

socijalne zaštite i usluga socijalne zaštite jesu:

• Zakon o socijalnoj zaštiti („Službeni glasnik Republike Srpske“

broj 37/12, 90/16);

• Zakon o dječijoj zaštiti („Službeni glasnik Republike Srpske“

broj 114/17);

• Porodični zakon („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj

10) - Izvor Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite RS

54/02, 41/08, 63/14);

• Zakon o zaštiti od nasilja u porodici (“Službeni glasnik

Republike Srpske”, broj: 102/12, 108/13, 82/15);

• Zakon o zaštiti civilnih žrtava rata Republike Srpske

(prečišćeni tekst) (“Službeni glasnik Republike Srpske”, broj:

24/10);

• Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i

zapošljavanju invalida (“Službeni glasnik Republike Srpske”,

broj: 37/12, 82/15)10

U prvoj polovini 2017. Godine je usvojena Strategija za

unapređenje društvenog položaja lica sa invaliditetom 2017-

2026 RS od strane Narodne skupštine.

Zakon o socijalnoj zaštiti propisuje da se prava po osnovu

socijalne zaštite, pod uslovima utvrđenim zakonom, realizuju u

vidu novčanih davanja, pružanja usluga socijalne zaštite i drugim

mjerama koje se pružaju pojedincu, članu porodice ili porodice

u cjelini, a radi zadovoljavanja socijalnih potreba i sprječavanja

nastanka socijalnih problema.

Prava u socijalnoj zaštiti u Republici Srpskoj su: novčana pomoć;

Republika Srpska

19

dodatak za pomoć i njegu drugog lica; podrška u izjednačavanju

mogućnosti djece i omladine sa smetnjama u razvoju; smještaj

u ustanovu; zbrinjavanje u hraniteljsku porodicu; pomoć i njega

u kući; dnevno zbrinjavanje; jednokratna novčana pomoć i

savjetovanje (čl. 20).

Broj korisnika osnovnih prava iz Zakona o socijalnoj zaštiti i njihov

udio u ukupnom broju korisnika, u 2017. godini.11

PRAVO BROJ KORISNIKA

NOVČANA POMOĆ 4,751DODATAK ZA POMOĆ I NJEGU DRUGOG LICA 25,512PODRŠKA U IZJEDNAČAVANJU MOGUĆNOSTI DJECE

I OMLADINE SA SMETNJAMA U RAZVOJU349

SMJEŠTAJ U USTANOVU SOC. ZAŠTITE 1,071

ZBRINJAVANJE U HRANITELJSKU PORODICU 392

POMOĆ U KUĆI 220

DNEVNO ZBRINJAVANJE 286

JEDNOKRATNA NOVČANA POMOĆ 10,481

SAVJETOVANJE 0

UKUPNO 43,062

Pored prava utvrđenih zakonom, jedinice lokalne samouprave

u Republici Srpskoj mogu da utvrde i druga, tzv. proširena

prava i usluge, u skladu sa potrebama stanovništva, te uslove i

kriterije za njihovo ostvarivanje. Među ova prava spadaju pravo

na personalnu asistenciju za lica sa invaliditetom, stanovanje

uz podršku, zaštićeno stanovanje, pomoć u zbrinjavanju

punoljetnih lica nakon napuštanja ustanova ili hraniteljskih

porodica, jednokratna pomoć u naturi, usluge javne kuhinje,

pomoć za školovanje djece iz socijalno ugroženih porodica,

pomoć u vaspitanju i obrazovanju djece sa smetnjama u razvoju,

subvencionisanje komunalnih troškova siromašnim porodicama,

pomoć u stambenom zbrinjavanju siromašnih porodica, troškovi

sahrane korisnika prava, usluge SOS telefona, kao i druga prava

i usluge prema potrebama jedinica lokalne samouprave. Sva

11) - Bilten socijalne, porodične i dječije zaštite RS, 2017

navedena prava u socijalnoj zaštiti su relevantna i za migrante

ako se nađe u stanju socijalne potrebe, a koje ispunjava Zakonom

propisane uslove.

Korisnici socijalne zaštite su pojedinci, članovi porodice i porodica

u cjelini, koji imaju prebivalište u Republici Srpskoj i nalaze se u

stanju socijalne potrebe, a ne mogu je zadovoljiti svojim radom,

prihodima i korištenjem drugih izvora definisanih ovim zakonom

(član 16. stav 1.). To su prije svega djeca bez roditeljskog staranja,

djeca sa smetnjama u fizičkom i psihičkom razvoju, djeca čiji

je razvoj ometen porodičnim prilikama, vaspitno zanemarena

i zapuštena ,djeca žrtve nasilja i žrtve trgovine ljudima te djeca

kojima je zbog posebnih okolnosti potrebna socijalna zaštita

(elementarnih nepogoda, ratnog stradanja, izbjeglištva, migracije,

repatrijacije, smrti jednog ili više članova porodice, dugotrajnog

liječenja, otpusta iz ustanove ili drugih nepredvidivih okolnosti).

Punoljetna lica mogu biti korisnici socijalne zaštite ukoliko se radi

o: materijalno neobezbijeđenim i za rad nesposobnim licima,

starim licima bez porodičnog staranja, licima sa invaliditetom,

licima sa društveno negativnim ponašanjem i licima kojima

je zbog posebnih okolnosti potrebna socijalna zaštita. Prema

Zakonu o socijalnoj zaštiti Republike Srpske, punoljetni korisnici

socijalne zaštite su i žrtve zloupotrebe psihoaktivnih supstanci,

žrtve nasilja u porodici i žrtve trgovine ljudima. Kao korisnike

prava u sistemu socijalne zaštite, Zakon definiše svako lice koje

se nađe u stanju socijalne potrebe, a koje ispunjava Zakonom

propisane uslove što uključuje i mogrante.

Finansiranje prava po osnovu socijalne zaštite i sufinansiranje

rada ustanova socijalne zaštite definiše se Zakonom o socijalnoj

zaštiti koji predviđa nekoliko izvora finansiranja sistema socijalne

zaštite: a) iz javnih prihoda koji se obezbjeđuju u budžetu

Republike i jedinica lokalne samouprave; b) iz donatorskih


sredstava (pravnih i fizičkih lica) i iz priloga građana, c) te vlastitim

sredstvima korisnika socijalne zaštite. Ministarstvo zdravlja i

socijalne zaštite RS, u 2017. godini, po različitim osnovama

u Budžetu Republike ukupno je obezbijedio 26,650,777.98

KM (22,339,495.98 KM za sufinansiranje prava korisnicima,

2,477,949.00 KM za sufinansiranje rada ustanova socijalne zaštite

čiji je osnivač Republika, 1,833,333.00 KM za finansijsku podršku

Javnom fondu za dječiju zaštitu). Visina finansiranja prava iz

budžeta lokalnih zajednica u 2017. godini bila je 54,320,894.70

КМ, a visina sufinansiranja prava od strane Republike u 2017.

godini. je 22,339,495.98 KM, ukupno 105,789,117.66 KM.

Vlada u RS u svom Programu rada za 2018. planirala je usvajanje

sljedećih zakona i strategija:

• Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o profesionalnoj

rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju invalida

• Zakon o društvenom preduzetništvu Republike Srpske

• Zakon o socijalnom stanovanju

• Strategija razvoja preduzetništva žena Republike Srpske za

period 2018-2022

• Strategija za unapređenje položaja starijih lica u Republici

Srpskoj za period 2018-2027

• Strategija unapređivanja i razvoja podrške porodicama u RS

2018-2023

Usvajanje ovih zakona i drugih dokumenata javnih politika, bilo

bi veoma značajno za poboljšanje položaja marginalizovanih

grupa u BIH uključujući i migrante.

Analiza institucionalnog okvira Republike Srpske

U Republici Srpskoj za socijalnu zaštitu nadležna su četiri

ministarstva:

• Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite;

• Ministarstvo rada i boračko invalidske zaštite i

• Ministarstvo za porodicu, omladinu i sport

• Ministarstvo za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske

Socijalna, porodična i dječija zaštita, kao i zaštita osoba sa

invaliditetom su u pretežnoj nadležnosti Ministarstva zdravlja

i socijalne zaštite Republike Srpske. Za pitanja dječije zaštite u

Republici Srpskoj je osnovan i Fond dječije zaštite, preko kojeg se

vrši transfer javnih prihoda prema korisnicima prava po osnovu

Zakona o dječijoj zaštiti. Boračko-invalidska zaštita je u Republici

Srpskoj u nadležnosti Ministarstva rada i boračko-invalidske

zaštite Republike Srpske, koje utvrđuje jedinstvenu politiku i

zakonodavstvo za ovu kategoriju i finansira posebna davanja

koja se ostvaruju prema zakonima iz ove oblasti. Oblast razvoja

porodičnih vrijednosti i pronatalitetne politike se sprovodi

putem Ministarstva za porodicu, omladinu i sport Republike

Srpske. Oblast povratka raseljenih lica i izbjeglica u nadležnosti

su Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske.

Navedena ministarstva nadležna su i za praćenje primjene

propisa iz ove oblasti, a u skladu sa važećim zakonima i drugim

propisima.

Da bi se sprovodile javne politike iz oblasti socijalne zaštite

osnivaju se ustanove socijalne zaštite. Ustanovu socijalne zaštite

može osnovati Vlada, jedinica lokalne samouprave, te pravno i

fizičko lice, u skladu sa zakonom koji uređuje sistem javnih službi.

Ustanove socijalne zaštite su: zavod za socijalnu zaštitu, centar

za socijalni rad, ustanova socijalne zaštite za smještaj, ustanova

socijalne zaštite za dnevno zbrinjavanje i usluge, centar za

pomoć i njegu u kući, gerontološki centar, centar za socijalnu

rehabilitaciju lica sa invaliditetom, centar za vaspitanje djece i

omladine, centar za djecu i omladinu sa smetnjama u razvoju,

21

prihvatilište i savjetovalište.

Prema Zakonu, poslove iz djelatnosti socijalne zaštite, osim

navedenih ustanova, mogu obavljati udruženja građana i druga

lica u skladu sa zakonom. Prema Zakonu o socijalnoj zaštiti

Republike Srpske pravna i fizička lica koja pružaju usluge socijalne

zaštite, dužna su da korisniku pruže podršku za aktiviranje

vlastitih potencijala za samostalno zadovoljenje socijalnih

potreba, produktivan život u zajednici i prevazilaženje zavisnosti

od socijalne zaštite, te smanjenje rizika od socijalne isključenosti.

Takvo zakonsko određenje omogućilo je rad privatnih ustanova

socijalne zaštite i djelovanje nevladinih organizacija i korisničkih

udruženja na poslovima pružanja usluga neposredne pomoći

i podrške korisnicima. U 2015. godini nastavljen je intenzivan

proces usklađivanja rada postojećih privatnih domova za starija

lica i rada nevladinih organizacija i korisničkih udruženja iz ove

oblasti. Tokom prošle godine, 2017, proces usklađivanja sa

Zakonom o socijalnoj zaštiti završilo je sedam privatnih domova

za starija lica i četiri nevladine organizacije. Nažalost, nema

posebne evidencije o OCD koje pružaju socijalne usluge, bez

obzira jesu li formalno dio sistema socijalne zaštite ili ne.

Pored navedenih ustanova, postoje i posebne mjere kojima se

pružaju usluge socijalne zaštite. Jedna ovakva mjera propisana

je Zakonom o zaštiti od nasilja u porodici, a odnosi se na

zbrinjavanje žrtava nasilja u porodici u sigurnu kuću. Sigurna

kuća predstavlja posebnu mjeru zaštite od nasilja u porodici,

kojom se obezbjeđuje siguran smještaj i pomoć žrtvama nasilja u

porodici, a ovu mjeru može realizovati pravno lice. Prema Zakonu

o zaštiti od nasilja u porodici, centar za socijalni rad ili služba

socijalne zaštite može žrtvu nasilja u porodici, uz njen pristanak,

privremeno zbrinuti u sigurnu kuću radi osiguranja fizičke zaštite

i ostvarivanja prava i interesa žrtve. Sigurna kuća mora ispunjavati

utvrđene standarde u pogledu prostora, opreme i kadra, a

ministar za porodicu donosi pravilnik o standardima za realizaciju

sigurne kuće. Sigurna kuća se upisuje u registar koji takođe

donosi resorni ministar. Sredstva za privremeno zbrinjavanje i

smještaj žrtava nasilja u porodici u sigurnim kućama osiguravaju

se iz budžeta Republike Srpske u iznosu od 70%, a iz budžeta

jedinica lokalne samouprave u iznosu od 30% od utvrđene cijene

smještaja žrtve.

Organi na entitetskom nivou Republike Srpske za

upravljanje migracijama

Davanje većih nadležnosti državnim organima za upravljanje

migracijama imalo je direktan uticaj na ulogu entitetskih organa.

Prije osnivanja Granične policije BiH (ranije Državna granična

služba) 2000. godine, entitetska ministarstva unutrašnjih

poslova držala su relativno široke nadležnosti kod upravljanja

migracijama, uključujući obaveze granične kontrole i djelovanje

„Odjela za strance” unutar svakog ministarstva unutrašnjih

poslova. Trenutno, obaveza sprovođenja upravljanja migracijama

unutar teritorije prebačena je sa kantonalnog/regionalnog

nivoa ministarstava unutrašnjih poslova na Službu za poslove sa

strancima unutar Ministarstva sigurnosti. Služba je i osnovana

sa ciljem da se izmijeni situacija nedovoljnog finansiranja i

decentralizacije sistema u kojem su djelovali inspektori za strance

i koja je rezultirala neefikasnošću, jer je nadležnost inspektora za

strance prestajala izvan granica kantona/entiteta u kojem su bili

zaposleni. Pored toga, ovlasti inspektora varirale su u zavisnosti

od relevantnog kantonalnog/entitetskog nivoa zakonodavstva.

Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske

Nadležnosti Ministarstva unutrašnjih poslova Republike

Srpske uključuju, između ostalih civilnih i sigurnosnih istražnih

odgovornosti, podršku državnim organima nadležnim za

upravljanje migracijama, a prvenstveno Službi za poslove sa


Analiza pravnog okvira socijalne zastite i migrante

Ustav Federacije BiH garantuje u članu II, između ostalog,

ostvarivanje prava na socijalnu zaštitu, te zaštitu porodice i djece.

Za Federaciju BiH je specifična i podjela nadležnosti između

vlasti entiteta i kantona. Na nivou Federacije Bosne i Hercegovine

najvažniji zakoni kojima se garantuju i priznaju prava na socijalnu

zaštitu i utvrđuju uslovi, mehanizmi i način ostvarivanja usluga

socijalne zaštite su:

• Zakon o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata

i zaštite porodice sa djecom („Službene novine Federacije

BiH“ broj 36/99 i 54/04, 39/06 ,14/09, 45/16);

• Porodični zakon Federacije Bosne i Hercegovine („Službene

novine Federacije BiH“ broj 35/05, 41/05);

• Zakon o zaštiti od nasilja u porodici Federacije Bosne

i Hercegovine (“Službene novine Federacije Bosne i

Hercegovine”, broj: 28/13);

• Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i

zapošljavanju invalida („Službene novine Federacije BiH“ broj

9-10/10);

Strategija za unapređenje prava i položaja osoba sa invaliditetom

12) - Izvor: Zakoni - Ministarstvo rada i socijalne politike Federacije BiH

2016-2021 je usvojena 2016. godine od strane Vlade FBiH.12

U Federaciji BiH nadležnost za socijalnu politiku i socijalnu zaštitu,

pa tako i ostvarivanje prava i usluga socijalne zaštite u zajedničkoj

je nadležnosti između Federacije i kantonalnih vlasti. Prava iz

socijalne zaštite osiguravaju se kroz federalni i kantonalne zakone

o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodica sa

djecom. Federalni zakonom je uspostavljen okvir na osnovu

kojeg kantoni donose svoje zakone usaglašene sa federalnim,

s tim da kantoni mogu proširiti obim prava, ali ne mogu ići

ispod minimuma predviđenih federalnim zakonom. Nadležni

organi kantona, u skladu sa ustavom i federalnim zakonom, bliže

uređuju djelatnost socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i

zaštite porodice sa djecom.

Zakon o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata

i zaštite porodice sa djecom Federacije BiH uređuje socijalnu

zaštitu, zaštitu civilnih žrtava rata i dječiju zaštitu. Ovim

jedinstvenim zakonom uređuje se i osnivanje i finansiranje

ustanova socijalne zaštite.

Prava iz socijalne zaštite utvrđena Zakonom o osnovama

socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa

djecom Federacije BiH su: novčana i druga materijalna pomoć;

strancima, u postupcima prijave i odjave boravka stranaca i

na zahtjev Službe za poslove sa strancima pruža podršku u

postupcima prisilnog udaljenja stranaca iz BiH, te vrši poslove

provjere identiteta i državljanstva u vezi zahtjeva za povratak bh.

državljana po sporazumima o readmisiji.

Ministarstvo uprave i lokalne samouprave

Ministarstvo uprave i lokalne samouprave vrši upravne i druge

stručne poslove koji se odnose na državljanstvo, matične knjige,

lično ime, jedinstveni broj građana i vrši druge poslove u skladu

sa zakonom i drugim propisima Republike Srpske i Bosne i

Hercegovine.

Federacija Bosne i Hercegovine

23

osposobljavanje za život i rad; smještaj u drugu porodicu; smještaj

u ustanove socijalne zaštite; usluge socijalnog i drugog stručnog

rada; kućna njega i pomoć u kući. Propisom kantona mogu se

utvrditi i druga prava iz socijalne zaštite u skladu sa programom

razvoja socijalne zaštite i njegovim mogućnostima. Sva navedena

prava u socijalnoj zaštiti su relevantna i za migrante ako se nađu

u stanju socijalne potrebe, a koji ispunjavaju Zakonom propisane

uslove.

Korisnici socijalne zaštite su lica koja se nalaze u stanju socijalne

potrebe i to: djeca bez roditeljskog staranja; vaspitno zanemarena

djeca; vaspitno zapuštena djeca; djeca čiji je razvoj ometen

porodičnim prilikama; lica sa invaliditetom i lica ometena u

fizičkom ili psihičkom razvoju; materijalno neosigurana i za

rad nesposobna lica; stara lica bez porodičnog staranja, lica sa

društveno negativnim ponašanjem; lica i porodice u stanju

socijalne potrebe, kojima je usljed posebnih okolnosti potreban

odgovarajući oblik socijalne zaštite. Propisima kantona može se

proširiti krug korisnika socijalne zaštite u skladu sa programima

razvoja socijalne zaštite i specifičnim prilikama u kantonu. Kao

korisnike prava u sistemu socijalne zaštite, Zakon definiše svako

lice koje se nađe u stanju socijalne potrebe, a koje ispunjava

Zakonom propisane uslove što uključuje i migrante.

Sredstva za finansiranje socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava

rata i zaštite porodice sa djecom obezbjeđuju se u skladu sa

propisom Federacije i kantona iz: budžeta općine, budžeta

kantona, ulaganja osnivača ustanova, ličnog učešća korisnika,

legata, poklona i zavještanja, kao i iz drugih izvora. Budžet

Federalnog minstarstva za rad i socijalnu zaštitu u 2017. godini

iznosio je 454.957.315,000 KM.

Na nivou BiH i Federacije BiH ne postoji baza podataka o socijalnim

uslugama iz dva razloga: nema lex specijalis zakona o socijalnim

uslugama koji definiše socijalne usluge – vrste i pružaoce, a

i trenutni zakoni ne prepoznaju OCD kao pružaoce socijalnih

usluga. U Federalnom zakonu o socijalnoj zaštiti kroz definisanje

ustanova socijalne zaštite bliže se definišu samo pojedine

socijalne usluge (npr. smještaj djece i odraslih i sl.). U skladu sa

zakonom postoji i Pravilnik o standardima za rad i pružanje usluga

u ustanovama socijalne zaštite u FBiH koji definiše minimalne

funkcionalne i strukturalne standarde za pružanje pojedinih

socijalnih usluga, ali samo u ustanovama socijalne zaštite ne

i za OCD. Primjer dobre prakse je da u Federaciji BiH postoji

evidencija o pojedinim socijalnim davanjima (SOTAC), http://

www.comp-it.com.ba/sotac/. SOTAC je softwerska platform koja

omogućava evidentiranje svih korinika socijalne pomoći kao i

sve oblike primljene pomoći u FBiH od strane Centra za socijalni

rad, odjeljenja i službe, kantonalna ministarstva i Federalno

ministartvo za rad i socijalnu politiku. Osnovna karakteristika ove

aplikacije je složenost koja proizilazi iz teritorijalne organizacije

FBiH (federacija, 10 kantona i 78 opština), zakona koji donose FBiH

I kantonalna ministarstva i veliki broj kategorija korinika socijalne

pomoći koji su obuhvaćeni zakonom o socijalnoj pomoći, zaštiti

civilnih žrtava rata, kao i zaštititi porodica sa djecom. Evidentiraju

se korisnici socijalne zaštite, starostna dob, lokacija, vrsta prava.

Korištenjem ove baze podataka smanjuje se mogućnost pojave

malverzacije, npr. ostvarenje prava na novčanu naknadu jedne

osobne na više lokacija, skraćuje se vrijeme obrade podataka,

smanjuju se troškovi obrade podataka i administrativni troškovi.

Kantoni

Kantoni imaju nadležnosti utvrđene Ustavom Federacije BiH i

ustavom kantona. Jedna od isključivih nadležnosti kantona je

sprovođenje socijalne politike i uspostavljanje službi socijalne

zaštite. Socijalna politika je u zajedničkoj nadležnosti sa

Federacijom BiH, jer Federacija je nadležna da utvrđuje ovu


politiku, a kanton da je sprovodi. Kanton može, u skladu sa

Ustavom Federacije BiH dio svojih nadležnosti prenijeti ili

delegirati na općine.

Prava na socijalnu zaštitu različito su regulisana kantonalnim

propisima iz ove oblasti. Hercegovačko-neretvanski, Zapadno-

hercegovački, Tuzlanski, Bosansko-podrinjski i Srednjebosanski

kanton svojim zakonima utvrđuju ista prava kao i Zakon o

osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite

porodice sa djecom Federacije BiH. Zeničko-dobojski kanton,

pored prava utvrđenih federalnim zakonom priznaje i pravo

starateljstva i nadzora. Kanton Sarajevo, dodatno predviđa

novčanu naknadu za pomoć i njegu od strane drugog lica.

Unsko-sanski kanton dodatno predviđa subvencionisanje

stanarine, grijanja, struje i sahrane najugroženijim kategorijama

stanovništva. Posavski i Kanton br. 10, dodatno, pored prava

koja utvrđuje federalni zakon, priznaju i prava na savjetovanje

i pomaganje u prevladavanju posebnih teškoća; pomoć za

izdržavanje i jednokratnu pomoć; doplatak za pomoć i njegu i

ličnu invalidninu; osposobljavanje za samostalan život i rad; brigu

van porodice i druge pomoći, a zakon Kantona br. 10 predviđa još

i pravo na pomoć i njegu u kući.

Zakon o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata

i zaštite porodica sa djecom Federacije BiH, propisuje korisnike

socijalne zaštite koji kao takvi imaju status korisnika i na nivou

kantona, a to su, kako je već navedeno: djeca bez roditeljskog

staranja, vaspitno zanemarena djeca, vaspitno zapuštena

djeca i djeca čiji je razvoj ometen porodičnim prilikama; lica sa

invaliditetom i lica ometena u fizičkom ili psihičkom razvoju;

materijalno neobezbijeđena i za rad nesposobna lica; stara

lica bez porodičnog staranja; lica sa društveno negativnim

ponašanjem; lica i porodice u stanju socijalne potrebe, kojima je

zbog posebnih okolnosti potreban odgovarajući oblik socijalne

zaštite. Zakonima Hercegovačko-neretvanskog, Zapadno-

hercegovačkog, Srednje-bosanskog i Bosansko-podrinjskog

kantona u Federaciji Bosne i Hercegovine, propisani su isti

korisnici socijalne zaštite kao u federalnom zakonu. Tuzlanski

kanton, u zakonu kojim reguliše socijalnu zaštitu, dodatno, kao

korisnike socijalne zaštite predviđa lica izložena zlostavljanju i

nasilju u porodici. Unsko-sanski kanton kao korisnike socijalne

zaštite definiše disfunkcionalnu porodicu i lica i porodice koje

nemaju dovoljno prihoda za podmirenje osnovnih životnih

potreba. Kanton Sarajevo, dodatno, kao korisnike socijalne

zaštite definiše i lica i porodice čija primanja nisu dovoljna

za podmirenje osnovnih životnih potreba, kao i lica izložena

zlostavljanju i nasilju u porodici. Zeničko-dobojski kanton u

korisnike socijalne zaštite ubraja i lica zavisna o psihoaktivnim

supstancama. Herceg-bosanski kanton 10 ima malo drugačije

definisane korisnike socijalne zaštite u odnosu na federalni

zakon i ostale kantone, te prema zakonu koji u ovom kantonu

reguliše oblast socijalne zaštite, u korisnike spadaju: djeca bez

roditeljskog staranja, vaspitno zanemarena i zapuštena djeca,

djeca čiji je razvoj ometen porodičnim prilikama (što je isto kao

i u zakonu Federacije BiH); tjelesno ili mentalno oštećeno ili

psihički bolesno dijete, te dijete prema kojem je ili bi trebala biti

primjenjena mjera porodične ili kazneno pravne zaštite; tjelesno

ili mentalno oštećeno ili bolesno odraslo lice, starije, nemoćno ili

drugo lice koje zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju ne

može udovoljiti osnovnim životnim potrebama; drugo lice koje

je u nevolji zbog poremećenih odnosa u porodici, zavisnosti o

alkoholu, drogama, ili drugim opojnim sredstvima ili zbog drugih

oblika društveno neprihvatljivog ponašanja i drugih uzroka.

Kantonalni zakoni sadrže identične odredbe o finansiranju prava

iz socijalne zaštite kao Federalni zakon. Takođe, iz općinskog

budžeta finansiraju se: materijalni troškovi i plate zaposlenicima

25

u ustanovama socijalne zaštite koje osniva općina; općinska

udruženja osoba sa invaliditetom, udruženja CK, javne kuhinje ;

druga prava za korisnike socijalne zaštite: penzionere, učenike,

porodiljem, osobe sa invaliditetom kao i socijalno ugroženi

pojedinci i porodice (pomoć za sanaciju individualnih objekata,

pomoć za troškove ukopa, pomoć za troškove smještaja,

za troškove lijekova i liječenja, urgentne socijalne pomoći

pojedincima itd), koja svojim propisima utvrđuju općine.

Vlada FBIH u Programu rada za 2018. je planirala usvajanje

sljedećih zakona:

• Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o posredovanju u

zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba

• Zakon o djelatnosti socijalnog rada u Federaciji BiH

• Zakon o socijalnim uslugama u Federaciji BiH

• Zakon o psihološkoj djelatnosti u Federaciji BiH

• Zakon o podršci porodicama s djecom u Federaciji BiH

• Zakon o osnovama socijalne zaštite u Federaciji BiH

• Zakon o organizacijama i reprezentativnim organizacijama

osoba sa invaliditetom u Federaciji BiH (Radni tekst upućen

kantonima na sugestije i mišljenje)

• Zakon o jedinstvenim načelima i okviru materijalne potpore

za osobe sa invaliditetom (Aktivnosti na pripremi radnog

materijala)

• Strategija zapošljavanja u Federaciji BiH (2018-2020)

Analiza institucionalnog okvira Federacije Bosne i Hercegovine

U Federaciji Bosne i Hercegovine nadležnosti za socijalnu politiku

i socijalnu zaštitu su podijeljene između federalnog nivoa vlasti

i kantona, a kantoni mogu podijeliti nadležnosti kao zajedničke

nadležnosti kantona i općina ili samo kantonalne ili samo

općinske nadležnosti.

U Federaciji BiH za socijalnu zaštitu nadležna su tri ministarstva:

• Ministarstva rada i socijalne politike Federacije BiH

• Ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno-

oslobodilačkog rata

• Ministarstva raseljenih lica i izbjeglica

Socijalna, porodična i dječija zaštite i zaštita lica sa invaliditetom

su u pretežnoj nadležnosti Ministarstva rada i socijalne politike

Federacije BiH. Zaštita civilnih žrtava rata je takođe u nadležnosti

federalnog Ministarstva rada i socijalne politike. Boračko-

invalidska zaštita se u Federaciji BiH ostvaruje putem nadležnog

federalnog Ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno

oslobodilačkog rata nadležnog za prava vojnih invalida i porodica

palih boraca, koje utvrđuje jedinstvenu politiku i zakonodavstvo

za ovu kategoriju i finansira posebna davanja koja se ostvaruju

prema zakonima iz ove oblasti. Oblast povratka raseljenih lica i

izbjeglica su u nadležnosti federalnog Ministarstva raseljenih

lica i izbjeglica. Federalno Ministarstvo rada i socijalne politike

nadgleda sprovođenje zakona kojima se reguliše socijalna

politika, socijalna zaštita i sistem usluga socijalne zaštite, te prati

usaglašenost i primjenu federalnog zakona na kantonalnom

nivou. U Federaciji Bosne i Hercegovine djelatnost socijalne

zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom

obavljaju federalno Ministarstvo rada i socijalne zaštite i deset

kantonalnih ministarstava nadležnih za oblast socijalne zaštite i

zaštite porodice i djece.

Neposredno ostvarivanje prava na socijalnu zaštitu i usluga

socijalne zaštite vrši se u ustanovama socijalne zaštite koje

pružaju usluge kojima se u cjelini ili djelimično zadovoljavaju

socijalne i druge potrebe korisnika socijalne zaštite. Ustanove

se osnivaju radi zbrinjavanja određenih kategorija korisnika


socijalne zaštite i obavljanja stručnih i drugih poslova socijalne

zaštite. Ustanove se osnivaju na nivou federacije, kantona i na

nivou lokalnih zajednica (općina).

Prema federalnom, zakonu, ako propisom kantona nije drugačije

utvrđeno, ustanove se osnivaju kao: centar za socijalni rad;

ustanove za djecu (i to za djecu bez roditeljskog staranja, za

vaspitno zanemarenu i zapuštenu djecu, za djecu ometenu u

fizičkom ili psihičkom razvoju, kao i dnevni centri); ustanova za

odrasla i stara lica; ustanova za socijalno- zdravstveno zbrinjavanje

invalidnih i drugih lica i ustanova za dnevni boravak korisnika

socijalne zaštite. Osnivanje i rad ustanova uređuje se propisom

kantona. Izuzetak su ustanove od značaja za Federaciju, čije

osnivanje i rad se uređuje federalnim propisom. Ovu djelatnost

mogu obavljati i humanitarne organizacije, udruženja građana,

vjerske zajednice i organizacije koje one osnivaju, građanin

pojedinac i strana fizička i pravna lica.

Organi na entitetskom nivou za upravljenje migracijama - FBiH

Ministarstvo unutrašnjih poslova Federacije BiH

Ministarsvo unutrašnjih poslova Federacije BiH nadležno je, za

sprečavanje i otkrivanje kaznenih djela međunarodnog kriminala

i terorizma, neovlaštene trgovine drogom i organizovanog

kriminala, pronalaženje i hvatanje počinitelja tih djela, raspisivanje

i objavljivanje i NTERPOL-ove međunarodne, federalne i

međukantonalne potrage, saradnju sa nadležnim tužiteljstvima u

vezi obrade kaznenih slučajeva, poslove državljanstva Federacije,

zaštitu ljudskih prava i građanskih sloboda u oblasti unutrašnjih

poslova, te za druge poslove iz svoje nadležnosti.

U oblasti imigracionog zakonodavstva dužno je, na zahtjev

Službe za poslove sa strancima, pružiti podršku Službi za poslove

sa strancima u postupcima prisilnog udaljenja stranaca iz BiH, te

vrši poslove provjere identiteta i državljanstva u vezi zahtjeva za

povratak bh. državljana po sporazumima o readmisiji.

Kantonalna ministarstva unutrašnjih poslova

Kantonalna ministarstva unutrašnjih poslova u oblasti

imigracionog prava nadležna su za podršku Službi za poslove

sa strancima, u postupcima prijave i odjave boravka stranaca

i na zahtjev Službe za poslove sa strancima na podršku u

postupcima prisilnog udaljenja stranaca iz BiH, te vrši poslove

provjere identiteta i državljanstva u vezi zahtjeva za povratak bh.

državljana po sporazumima o readmisiji.

Brčko DistriktAnaliza pravnog okvira socijalne zaštite i migrante

Statut Brčko distrikta, u članu 8. reguliše nadležnost vlasti Distrikta

u oblasti socijalne zaštite. Pored Statuta, uslovi za ostvarivanje

ustanovljenih prava propisuju se zakonima koje donosi Brčko

distrikt, pod uslovima i na način utvrđen Statutom.

Na nivou Brčko distrikta, najvažniji zakoni kojima se garantuje

pravo na socijalnu zaštitu i utvrđuju uslovi, mehanizmi i način za

ostvarivanje socijalnih usluga su:

• Zakon o socijalnoj zaštiti Brčko Distrikta BiH („Službeni glasnik

Brčko Distrikta BiH“, broj 1/03, 4/04, 19/07,2/08, 21/18);

• Zakon o dječijoj zaštiti Brčko Distrikta BiH („Službeni glasnik

Brčko Distrikta BiH” br. 51/11 – prečišćen tekst, 3/15, 21/18);

27

• Porodični zakon („Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH“, broj

23/07).13

Nadležnost za socijalnu zaštitu u Brčko distriktu ima Vlada Brčko

distrikta BiH.

Zakon o socijalnoj zaštiti Brčko Bistrikta BiH uređuje socijalnu

zaštitu na teritoriji Brčko distrikta. Pod zakonom propisanim

uslovima, mogu se ostvariti sljedeća prava iz socijalne zaštite:

usluge socijalnog i drugog stručnog rada; novčana i druga

materijalna pomoć; osposobljavanje za život i rad maloljetnih

lica sa posebnim potrebama i odraslih invalidnih lica; smještaj

u ustanovu socijalne zaštite ili u drugu porodicu i kućna njega

i pomoć u kući.

Korisnici prava na socijalnu zaštitu su: građani koji su nesposobni

za rad, koji nemaju sredstava za život i srodnika koji su zakonom

obavezni i u mogućnosti da im osiguraju izdržavanje, i građani

i porodice koji svojim radom i po osnovu rada, kao i po osnovu

imovinskih prava usljed posebnih okolnosti ne mogu da

osiguraju dovoljno sredstava za zadovoljavanje životnih potreba.

Prema važećem Zakonu o socijalnoj zaštiti, korisnici socijalne

zaštite su lica koja se nalaze u stanju socijalne potrebe. Među

maloljetnicima to su djeca bez roditeljskog staranja, ometeni u

fizičkom ili psihičkom razvoju, vaspitno zanemareni i zapušteni,

ili je njihov razvoj ometen porodičnim prilikama, zlostavljana

djeca. Među punoljetnim korisnicima nalaze se materijalno

neobezbijeđena lica, za rad nesposobna lica, stara lica bez

porodičnog staranja, invalidna lica, lica sa društveno negativnim

ponašanjem, ostala lica u stanju socijalne potrebe kojima je zbog

posebnih okolnosti potrebna socijalna zaštita, zlostavljana lica,

samohrani roditelji. Vlada Brčko Distrikta može proširivati krug

korisnika socijalne zaštite u skladu sa planovima razvoja socijalne

zaštite.

13) - Izvor: Zakoni - Odjeljene zdravstva i ostalih usluga, pododjeljenje socijalne zaštite BD

Finansijska sredstva za ostvarivanje prava obezbjeđuju se u

budžetu Distrikta, a prihodi se prikupljaju doprinosima, porezima,

donacijama i drugim načinima, а u skladu sa odredbama Zakona

o socijalnoj zaštiti Brčko Distrikta. Budžet za pododjeljenje za

socijalnu zaštitu 2017. godine je iznosio 20,004,623.54 KM.

Shodno članu 6. Stav 2. pružaoci socijalnih usluga mogu biti

fizička i pravna lica (pa i udruženje građana) s tim da to moraju

da rade preko registrovanih ustanova socijalne zaštite (pogledati

član 68. sa izmjenama iz 2018., član 69,76, 81. – stav 9.)

Zakonom o dječijoj zaštiti Brčko distrikta utvrđena su sljedeća

prava: naknada za vrijeme porodiljskog odsustva; majčinski

doplatak; pomoć za opremu novorođenčeta; doplatak za djecu,

te posebni psihosocijalni tretman bračnih drugova koji žele

djecu i trudnicama. Korisnici ovih prava su roditelji i djeca pod

zakonom propisanim uslovima.

Sredstva za ostvarivanje navedenih prava obezbjeđuju se u

budžetu Distrikta, doprinosima, porezima, donacijama i drugim

načinima u skladu sa Zakonom.

Analiza institucionalnog okvira Brčko Distrikta

U Brčko Distriktu socijalna zaštita i usluge socijalne zaštite

ostvaruju se putem Pododjeljenja za socijalnu zaštitu, koje

djeluje u okviru Odjeljenja za zdravstvo i ostale usluge Vlade

Brčko distrikta, a koje pokriva cijelu teritoriju Distrikta. Usluge

socijalne zaštite, prema Zakonu, pruža centar za socijalni rad

i ustanove socijalne zaštite koje se mogu osnovati u javnoj,

privatnoj i mješovitoj svojini. Ustanove koje se osnivaju odlukom

Skupštine distrikta su: Centar za socijalni rad; ustanove za djecu

(za djecu bez roditeljskog staranja; za vaspitno zanemarenu i

zapuštenu djecu; za djecu ometenu u fizičkom ili psihičkom

razvoju); ustanova za odrasla i stara lica; ustanova za socijalno-


zdravstveno zbrinjavanje invalidnih i drugih lica; ustanove za

dnevni boravak korisnika socijalne zaštite. Ovdje postoji izuzetak

„ustanove za odrasla i stara lica, kao i ustanove za dnevni boravak

korisnika socijalne zaštite, mogu osnovati pravna ili fizička lica.“ –

pogledati izmjene zakona iz 2018. (član 9).

Iako Zakon o socijalnoj zaštiti Brčko distrikta propisuje mogućnost

osnivanja ustanova socijalne zaštite za pružanje usluga socijalne

zaštite, Brčko Distrikt nema javnih ustanova za smještaj korisnika

i za svoje potrebe koristi usluge ustanova koje djeluju na teritoriji

Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine.

Brčko Distrikt - organi na entitetskom nivou

Policija Brčko distrikta BiH u oblasti migracionog prava dužna

je, na zahtjev Službe za poslove sa strancima, pružiti podršku

Službi za poslove sa strancima u postupcima prisilnog udaljenja

stranaca iz BiH, te vrši poslove provjere identiteta i državljanstva

u vezi zahtjeva za povratak bh. državljana po sporazumima o

readmisiji.

29

Broj izbeglica i migranata koji su stigli u Bosnu i Hercegovinu (BiH)

bilježi znatan porast krajem 2017. godine. Za razliku od prosjeka

od 32 dolaska mjesečno zabilježenih u periodu januar-novembar

2017. godine, u decembru je broj dolazaka dostigao brojku od

198. Trend je nastavljen u 2018. godini i broj registrovanih

dolazaka se udvostručavao svaki mjesec ove godine, povećavajući

se sa 237 u januaru na 18.245 u oktobru 2018. Legalne migrante

službenici Granične policije BiH otkrivaju svakodnevno, a prelaze

na 2 granična prelaza i to iz pravca Srbije u Višegrad i Zvornik u

BiH a druga ruta je iz Grčke, preko Albanije, Crne Gore i prelaze

granicu u Hercegovini Trebinje i u Dubrovniku – Hrvatka. Putevi

se spajaju u Sarajavu, Unsko-sanskom kantonu i od nedavno u

Prijedoru. Odatle izbeglice i migranti idu prema Hrvatskoj i dalje

u druge države članice EU, uglavnom u Njemačku i skandinavske

zemlje. Trenutno na prostoru Unsko-sanskog kantona nalazi oko

3.753 migranata.14

Smještani kapaciteti: Sarajevski Imigracioni centar u Lukavici

ima 160 osoba, maksimalan broj, nacionalne strukture slične

kao u Srbiji - Avganistan, Pakistan, zemlje Magreba, Iran, Irak,

Sirija. Drug veći imigracioni centar se nalazi u Salakovcu kod

Mostara „Centar za azil Salakovac“ koji je primio 296 migranta. Svi

migranti koje se nalaze u azilnom centru su dobili azil i zaštitne

dokumente, higijenske pakete, hranu, odjeću, obuću, liječničku

pomoć i ostale živote potrebštine.

14) - UNHCR – Refugee and migrant situation in BiH - situation update 14/10/2018

15) - Ministarstvo sigurnosti BiH 05/09/2018

Operativni štab za pitanja migracija u BiH je izjavio da su u

toku građevinski radovi u prihvatnim centrima u Bihaću, gdje

se vrši sanacija krova, postavaljanje stolarije i izgradnja vanjske

ograde, čime će se poboljšati uslovi za boravak migranata

koji se trenutno nalaze u ovom centru, a istovremeno se vrši

rekonstrukcija objekta u Ušivku kod Sarajeva. U migracioni centar

“Bira“ koji je u fazi rekonstrukcije biće smještene osobe koje su

do sada boravile u Borićima, gradskim parkovima, napuštenim

objektima i privatnim smještajima, oko 300 migranata i izbjeglica

iz ranjive kategorije stanovništva, odnosno žene, djece i stariji

maloljetnici. Zaključeno je da se nastave aktivnosti na opremanju

i stavljanju u funkciju objekta Agrokomerca kod Velike Kladuše,

dok će u objektu Sedra kod Cazina u naredne dvije sedmice biti

prošireni kapaciteti za prijem do 400 migranata iz najugroženijih

kategorija, odnosno porodica sa djecom.15

Primijećeno je da su nezakonite migracije sve bolje organizovane,

sa povećanim postotkom povratka migranata ponovnom

nezakonitom prelasku granica, čime se povećava pritisak na

državne resurse BiH. Kao rezultat ciljanih i strateških inicijativa

financiranih od strane EU i bilateralnih donatora, niz struktura i

mehanizama koji se odnose na upravljanje migracijama su na

snazi u BiH i kapaciteti nadležnih tijela su adekvatni za upravljanje

sadašnjom situacijom. Međutim, te strukture i mehanizmi su

uspostavljeni kao odgovor na situaciju u datom trenutku, tako

II TRENUTNA SITUACIJA MIGRANTA U BIH


da će se nadležna tijela u zemlji vjerovatno teško boriti sa sve

većim brojem nezakonitih migranata iz zemalja van regiona, bez

pružanja daljnje podrške i ciljane intervencije.

Povratak i readmisija su problematični: Bosna i Hercegovina je

potpisala ugovore o readmisiji sa drugim zemljama u regionu,

takođe su potpisani ugovori i sa Turskom i Moldavijom, ali još

nisu ratifikovani. Iako je u zadnjih nekoliko godina bilo mnogo

bilateralnih pregovora sa zemljama van regiona, vrlo malo je

ugovora o readmisji potpisano. Sporazum o readmisiji sa Turskom

sadrži nedovoljno formulisanu klauzulu o državljanima trećih

zemalja. Dakle, povratak državljana treće zemlje u Tursku nije

sistematska procedura u okviru sporazuma kako je navedeno.

U praksi to ne predstavlja ugovor koji bi omogućio povratak

državljana treće zemlje/nezakonitih migranata iz regiona, a BiH

ulaže veliki dio svog ograničenog proračuna na identifikaciju i

transfer tih migranata iz jedne zemlje u drugu.

Dok nacionalni sistemi u BiH uključuju mehanizme koji

omogućavaju dobrovoljni povratak nezakonitih migranata u

zemlje porijekla, učinkovitost tih mehanizama je otežana zbog

nedostatka sredstava, a time je povratak nezakonitih migranata

iz zemalja van regiona u zemlju porijekla rijetka praksa. Značajan

problem sa kojim se suočava BiH po pitanju povratka ilegalnih

migranata je nedostatak mehanizama za pozitivnu identifikaciju.

Ovo pitanje je naglašeno porastom ilegalnih migranata iz

zemalja izvan regiona, od kojih većina nisu u posjedu bilo kakvih

identifikacionih dokumenata. Jačanje mehanizama za saradnju

sa van-regionalnim zemljama porijekla tih migranata bi poslužilo

skraćivanju procesa utvrđivanja identiteta i povećalo mogućnosti

za njihov učinkovit povratak.

Medjunarodne i lokalne organizacije koje se bave pitanjima

migracija u BiH su: Međunarodna organizacija za migracije (IOM),

Visoki komesarijat Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR) i Ured

residentne koordinatorice Ujedinjenih naroda i UNICEF. Također

formirana je koalacija sastavljena od Međunarodnog foruma

solidarnosti – Emmaus-a (IFS-Emmaus-a), Save the Children-a,

SOS Kinderdorf-a, Fonda za djecu Ujedinjenih naroda (UNICEF-a)

i World Vision-a kako bi pratili djecu izbjeglica i migranata u

BiH. Fondacija BH inicijativa žena, Vaša prava i Fondacija lokalne

demokratije su potpisale sporazum sa Ministarstvom za ljudska

prava i izbjeglice u cilju pružanja psiho–socijalne i pravne

pomoći izbjeglicama i azilantima/cama u prihvatnim centrima.

Žene sa Une, članice IRIS mreže pružaju usluge (kutak za majke

i bebe i siguran kutak za djecu) namijenjene djeci izbjeglicama

i migrantima kao dio humanitarnog zbrinjavanja osoba koje

legalno i/ili ilegalno borave u Bosni i Hercegovini u Unsko-

sanskom kantonu, finansiran od strane UNICEF-a. Pomoć / Info

Desk je jedna od usluga koje pruža Udruženje građana “Otaharin”,

članica IRIS mreže, a podrazumijeva pružanje potrebnih

informacija i pomoć povratnicima, migrantima i drugim

marginaliziranim i ranjivim grupama u Bijeljini i Živinicama.

Bijeljina i Živinice su gradovi sa velikim brojem Roma, a time i

povratnicima sa azila iz zapadno-evropskih zemalja. Nakon

povratka, oni imaju veliki problem sa sistemom u pronalaženju

rješenja socijalnih, zdravstvenih i obrazovnih aspekata koji utiču

na njihovo socijalno uključivanje. Druga usluga koju pruža

Otaharin je “Referalni mehanizmi kao direktna podrška socijalno

ugroženima” finansiran od strane GIZ-a. Ciljna grupa su pripadnici

Romske manjine, migranti, povratnici i drugi socijalno ugroženi.

Pored gore navedenih nevladinih organizacija Crveni krst/križ i

nacionalne humanitarne organizacija Merhamet, Caritas pomažu

migrantima i izbjeglicama u BiH.

31

Cilj sprovođenja istraživanja i analize je procjena kapaciteta

organizacija civilnog društva-pružaoca socijalnih usluga starim

i iznemoglim licima, osobama sa invaliditetom, ženama žrtve

nasilja, djeca u riziku i i migrantima, te poznavanje pravne

regulative i preporuke za uključivanje OCD u pružanju socijalnih

usluga migrantima.

Koristile su se sljedeće metode prikupljanja podataka:

• Desk analiza pravnih dokumenata u oblasti socijalne

zaštite i migracione politike kako bi se utvrdio aktuelni

institucionalni i pravni okvir,

• Dubinski intervjui sa zaposlenima u relevantnim

institucijama koja se bave pitanjima socijalne zaštite,

• Upitnik za utvrđivanje kapaciteta, poznavanje pravne

regulative u oblasti socijalne zaštite i migracione politike u

BiH organizacija civilnog društva pružaoca socijalnih usluga,

članica IRIS mreže, kako bi mogle da aktivno učestvuju u

procesu pomoći migrantima i

• Dubinski interviju sa učesnicima istraživanja (OCD) kako

bi se razjasnile nedoumice iz upitnika i produbila znanja o

poznavanju socijalne zaštite na lokalnom i nacionalnom

nivou, kao i poznavanje regulative koja se odnosi na

migrante i iskustvo u radu sa njima.

• Intervjui sa djecom migranatima gdje je korišćena multi-

sektorska procjena vezana za oblasti zaštite, ishrane,

zdravlja, obrazovanje, neprehrambeni poizvodi.

III ORGANIZACIJE CIVILNOG DRUŠTVA KAO PRUŽAOCI SOCIJALNIH USLUGA MIGRANTIMA

I DRUGIM UGROŽENIM GRUPAMA,DRŽAVNE INSTITUCIJE I CILJNE GRUPE

Metodologija istraživanja u izradi analize

Rezultati istraživanja OCDUpitnik je upućen svim članovima mreže i odziv se može ocjeniti

kao odličan (od 22 OCD, 22 je popunilo upitnik). Prikupljeni su

upitnici iz različitih djelova BiH, oba entiteta (RS i FBiH) i Brčko

Distrikta.

Dobijeni podaci se mogu koristiti kao indicija za dalje akcije i

mjere koje se mogu sprovoditi radi unapređenja rada organizacija

i njihovih kapaciteta.


IRIS mreža Bosne i Hercegovine je neformalna grupa organizacija

civilnog društva sa cijele teritorije Bosne i Hercegovine koja

broja za sad 22 članica, a umrežena sa još 6 nacionalnih mreža

iz Albanije, Crne Gore, Hrvatske, Kosova*, bivše Jugoslovenske

Republike Makedonije, Srbije i čini IRIS regionalnu mrežu.

Članice mreže su pružaoci socijalnih usluga starim i iznemoglim

licima, osobama sa invaliditetom, djeci/omladini u riziku, ženama

žrtve nasilja i migrantima.

Mreža je nastala kao težnja prirodnom povezivanju organizacija

civilnog društva pružalaca usluga socijalne zaštite u cilju

poboljšanja kvaliteta i obima pružanja usluga ugroženim,

siromašnim i socijalno isključenim grupama stanovništva Bosne

i Hercegovine.

Uloga IRIS mreže BiH je ojačavanje kapaciteta organizacija

civilnog društva koje se bave pružanjem usluga socijalne zaštite

zbog unapređenja položaja i obezbeđivanja dostojanstvenog

života najugroženijim grupama stanovnika BiH i uticaj na reforme

javnog sektora socijalne zaštiti u Bosni i Hercegovini.

Kroz upitnik OCD su dali kratak pregled usluga koje pružaju

za gore pomenute korisnike, definisali prepreke u pružanju

tih usluga, koje zakone primjenjuju u svom radu i sa kojim

institucijama sarađuju pri implementaciji zakona socijalne zaštite.

Zaključak na osnovu prikupljenih podataka je da je proces

strateškog planiranja u oblasti socijalne zaštite visoko zastupljen

u oba entiteta gdje su aktivne organizacije IRIS mreže. Strateški

planovi se vide kao djelimično i dosta važan dokument

organizacijama civilnog društva u planiranju svojih aktivnosti,

a u 3 opštine ne postoji Strateški plan, i to u Mostaru, Bihaću i

Sanskom Mostu sa preporukom da se izradi. Lokalni strateški

planovi su koristan okvir za rad nevladinih organizacija u onim

gradovima u kojima postoje. Lokalni planovi prepoznaju

tradicionalne ciljne grupe koji imaju pravo na korištenje usluga

iz sistema socijalne zaštite. Migranti nisu prepoznati kao ciljna

grupa u lokalnim strateškim dokumentima.

Kapaciteti organizacija koje pružaju usluge socijalne zaštite

se razlikuju i u velikoj mjeri su u korelaciji sa ocjenom znanja o

zakonima o socijalnoj zaštiti. Interesantno je da i sami pružaoci

usluga socijalne zaštite sopstvena znanja ne ocjenjuju kao

odlična, već da prepoznaju prostor za unapređenje sopstvenih

znanja u ovoj oblasti. To bi u velikoj mjeri olakšalo rad

pružaocima usluga, ali i omogućilo pružanje kvalitetnijih usluga.

Na pitanje poznavanja zakonske regulative u BiH koja se odnosi

na migrante najveći broj organizacija je istakao da ne poznaje

zakonsku regulativu, a samo par organizacija je svoje znanje

ocijenilo kao “djelimično”, to upozorava na potrebu informisanja i

podizanja svjesti o migracionoj politici i regulativi u BiH. U onim

slučajevima kada se ocjenjuju znanja kao pozitivna, posredno se

može zaključiti da je riječ o pravima povratnika po sporazumu o

readmisiji. Ovo je polje na kome treba raditi i gdje se značajno

mogu unaprijediti kapaciteti.

Organizacije IRIS mreže pokazale su zainteresovanost da pružaju

usluge migrantima. One organizacije koje imaju značajnije

kapacitete u realizaciji redovnih aktivnosti pokazuju sposobnosti

i proaktivnost u radu sa migranata i oni su i iskazali spremnost

da rade sa ovom populacijom i da razvijaju usluge koje bi im

bile korisne. Organizacije IRIS mreže bi željele da svoja znanja i

vještine koje imaju u pružanju usluga socijalne zaštite iskoriste i

Organizacije IRIS mreže

33

u pružanju usluga za migrante. To bi bila psihosocijalna podrška,

rad sa djecom ili ženama, pomoć u uključivanju u društvo.

Takođe, generalni problem OCD je izvor finansiranja jer 90%

organizacija zavisi od stranih i nacionalnih donatora-projektno

orijentisani, a tek 10 % se mogu samofinansirati i usmjeravati

sredstva za potrebe ugroženih korisnika. Sve aktivnosti zavise

od eksternih fondova i kvalitet i dužina trajanja usluge zavise

od produženja ugovora ili od pronalaženja novih donatorskih

sredstava. Tek nekoliko organizacija je održivo i ima stabilno

finansiranje. To je glavni izazov i za realizaciju aktivnosti sa

migrantima.

Veliko polje za dalji rad je jačanje znanja za rad sa migrantima.

Organizacije iskreno ističu da postoje kulturološe prepreke,

možda i predrasude u radu sa pripadnicima drugih kultura i da bi

senzibilizacija bila jako korisna.

Na osnovu urađenog istraživanja većina organizacija (90%)

nema iskustva o upravljanju migracijama niti postoji sistem

upućivanja migranata na terenu. Rješavanje o priznavanju statusa

međunarodne zaštite (izbjeglički/migrantski status, supsidijarni

status) donosi Ministarstvo sigurnosti BiH. Azil je izbjeglički

status ili status supsidijarne zaštite koji se daje strancu ili licu

bez državljanstva. Izbjeglički status se dodjeljuje u slučaju ako

imaju osnovan strah od progona zbog rase, vjere, nacionalnosti,

političkog mišljenja ili pripadnosti određenoj društvenoj grupi

i uslijed tog straha ne mogu ili ne žele da se stave pod zaštitu

njihove države porijekla ili države uobičajenog mjesta boravka.

Supsidijarna zaštita se dodjeljuje u slučaju ako ne ispunjavaju

uslove za priznanje izbjegličkog statusa ako se ne mogu vratiti

u njihovu državu porijekla ili državu uobičajenog mjesta boravka

ukoliko postoje ozbiljni razlozi za vjerovanje da će se suočiti sa

stvarnim rizikom ozbiljnog kršenja ljudskih prava i sloboda,

poput smrtne kazne ili pogubljenja, mučenja, nehumanog

ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, ili ozbiljnom i

individualnom prijetnjom životu ili fizičkom integritetu zbog

opšteg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutrašnjeg

oružanog sukoba.

Odmah prilikom prvog kontakta sa Graničnom policijom ili

Službom za poslove sa strancima, migrant mogu tražiti azil. Kada

kažu Graničnoj policiji da žele da traže azil ili da se boje vratiti

u državu porijekla, Granična policija BiH će odmah obavijestiti

mjesno nadležnu organizacionu jedinicu Službe za poslove sa

strancima radi njihovog preuzimanja, gdje će dobiti potvrdu o

iskazanoj namjeri traženja azila i uputiće ih u azilantski centar

ukoliko im treba smještaj. Nakon iskazane namjere traženja azila,

Sektor za azil Ministarstva sigurnosti će evidentirati njihov zahtjev,

registrovati ih i izdati im karton tražioca azila. Ukoliko migrant

posjeduju putnu ispravu, istu će privremeno oduzeti Sektor za

azil Ministarstva sigurnosti, do donošenja finalne odluke po

zahtjevu za azil. Sektor za azil će obaviti intervju sa njima i donijeti

odluku o zahtjevu za azil najkasnije u roku od šest mjeseci, a

izuzetno u roku od 18 mjeseci od podnošenja zahtjeva za azil.

Tokom ovog procesa migrant mogu boraviti u BiH do donošenja

finalne odluke po zahtjevu za azil, i mogu tražiti prevodioca i

besplatnu pravnu pomoć od početka postupka azila. Takođe, u

toku postupka azila migrant imaju pravo na:

• Informisanje o postupku, pravima i obavezama koje

proizilaze iz njihovog statusa;

• Smještaj u centar za tražitelje azila, a mogu boraviti i na

privatnoj adresi ukoliko sami mogu obezbijediti smještaj

(Centar za tražitelje azila se nalazi u mjestu Delijaš u Trnovu,

Selakovo u Mostaru);

• Primarnu zdravstvenu zaštitu;


• Pristup osnovnom i srednjem obrazovanju;

• Pristup tržištu rada ako odluka po njihovom zahtjevu za azil

nije donešena nakon 9 mjeseci od podnošenja zahtjeva za

azil, a razlozi nedonošenja odluke se ne mogu njima staviti

na teret;

• Pristup besplatnoj pravnoj pomoći (Za besplatnu pravnu

pomoć mogu se obratiti

• Ministarstvu pravde BiH ili NVO Udruženju Vaša prava BiH );

• Praćenje toka postupka na jeziku koji razumiju ili za koji se

osnovano pretpostavlja da razumiju;

• Psihosocijalnu pomoć (Za psihosocijalnu pomoć mogu se

obratiti NVO Fondacija BiH Inicijativa žena);

• Imaju pravo na kontakt sa predstavnikom UNHCR-a.

Djeca izbjeglice i migranti uključujući djecu bez pratnje i razdvojenu djecu16

Druga ciljna grupa koja je intervjuisana su djeca sa pratnjom

i djeca bez pratnje i razdvojena djeca. S obzirom na to da je

ukupan broj djece izbjeglica i migranata, uključujući djecu bez

pratnje i razdvojenu djecu, još uvijek relativno nizak, a geografske

lokacije sa većim grupama izbjeglica i migranata su poznate,

korištena je mješavina praktičnih i svrsishodnih metoda odabira

uzoraka. Odabrane su sljedeće lokacije za prikupljanje podataka:

Bihać, Velika Kladuša i Centar za azil ‘Salakovac’ kod Mostara.

Intervjuisano je 20 djece i/ili njihovih staratelja na odabranim

lokacijama iz Afganstana, Sirije, Iraka, Irana, Pakistana, Palestine

i ostalih zemalja. Korištena metodologija je multi-sektorska

procjena vezana za oblasti zaštite, ishrane, zdravlja, obrazovanje,

neprehrambeni poizvodi s ciljem da odredi potrebe i rizika koji se

odnose na zdravlje, prehranu i zaštitu izbjeglica i djece migranata

i prioritete za potrebnu reakciju.

16) - Unicef, Emmaus, Save the Children, SOS Children Villages, World Vision-Quick assessment of children and migrants, June 2018.

Ključni nalazi koju su definisani su zaštita, ishrana, zdravlje,

obrazovanje i neprehrambeni porizvodi:

Zaštita

- Djeca sa pratnjom -

• Pet najvećih faktora stresa za djecu izbjeglice sa pratnjom

i djecu migranate u BiH bili su: 1) nedostatak skloništa,

odnosno smještaja 2) nedostatak hrane 3) hladno vrijeme i

4) biti daleko od kuće 5) napadi.

- Djeca bez pratnje i razdvojena djeca -

• Tri četvrtine djece bez pratnje i razdvojene djece odvojeno je

od svojih roditelja/porodice duže od godinu dana, a gotovo

polovina djece više od dvije godine. Svako treće dijete je

navelo da samo rijetko ima kontakte, te svako deseto dijete

uopšte nije imalo kontakt sa roditeljima /porodicom.

• Svako peto dijete bez pratnje i razdvojeno dijete bilo je bez

smještaja/skloništa.

• Nijedno od djece bez pratnje i razdvojene djece nije bilo

upoznato o bilo kakvom zakonskom staratelju koji im je

imenovan.

Takođe vrijedi napomenuti, mada nije direktno procijenjivan, i

nizak nivo svijesnosti o opasnostima od mina. Ovo je posebno

zabrinjavajuće jer je Unsko-sanski kanton, u kojem se nalazi

trenutno sa najveći broj izbjegličke i migrantske populacije, jedno

od područja koja su najviše ugrožena minama u BiH, posebno

područje u blizini granice sa Hrvatskom/mjesta potencijalnih

graničnih prelaza.

Ishrana

• Tek nešto više od polovine dojenčadi 0-12 mjeseci su dojena.

35

• Više od polovine djece ne jede sedmično dovoljno svježeg

voća, svježeg povrća i mesa.

Zdravlje

• Jedna trećina djece prijavila je da je imala zdravstvene

probleme od početka svog putovanja, od kojih više od jedne

trećine nije dobilo nikakvo liječenje, navodeći finansijske

poteškoće, nedostatak pristupa zdravstvenim uslugama,

nespremnost da traže pomoć ili neznanje o tome koga da

pitaju za pomoć.

• Četvrtina djece navodno nije bila uopšte vakcinisana, dok je

dvije trećine djece navodno primilo neke vakcine. Međutim,

manje od jedne petine djece su vakcinisana protiv glavnih

dječijih bolesti (MMR-Ospice, zaušnjaci i rubeola, hepatitis b,

polio, tetanus, difterija i veliki kašalj).

Obrazovanje

• Iako procjena nije bila fokusirana na obrazovanje, nekoliko

djece i njihovih roditelja, posebno onih koji su namjeravali

ostati (neko vrijeme) u BiH, tokom intervjua je izrazilo

zanimanje za osnovno ili srednje obrazovanje, kao i neke

oblike aktivnosti vezane za rani razvoja djeteta/predškolske

aktivnosti.

Neprehrambeni proizvodi

• Procijenjeno je da više od polovine djece koja imaju pratnju,

je nosilo neadekvatnu odjeću i čak štaviše neprimjerene

cipele za to godišnje doba.

• Što se tiče djece bez pratnje i razdvojene djece, bile su

navedene četiri prioritetne potrebe: 1) internet, 2) odjeća, 3)

tuš i toalet, i 4) hrana. Internet, često ključni komunikacijski

kanal da se ostane u kontaktu sa porodicom i prijateljima,

spominje više od tri četvrtine ove djece.

Ključni prioriteti koji traže hitnu reakciju:

Osigurati da:

• Sva djeca bez pratnje i razdvojena djeca, kao i djeca sa

pratnjom i njihove porodice i njihova rodbina u pratnji,

dobiju odmah smještaj/sklonište.

• Sva djeca, sa pratnjom ili bez pratnje, dobiju hitnu medicinsku

pomoć (pregled) i potrebnu odjeću, obskrbu higijenskim

proizvodima i odgovarajuću hranu (uključujući tri obroka

dnevno i dodatke kao što su vitamini, ukoliko je to potrebno).

• Sva djeca bez pratnje i razdvojena djeca, odmah dobiju

zakonskog staratelja.

• Sva djeca bez pratnje i razdvojena djeca, kao i djeca

s pratnjom i njihove porodice Angažovati relevantne

dječje psihologe i stručnjake za pružanje specijaliziranog

psihosocijalnog savjetovanja djeci i osigurati da ti psiholozi

pregledaju i identificiraju djecu koja potencijalno trebaju

specijaliziranu brigu i zaštitu, npr. u slučajevima djece bez

pratnje i razdvojene djece, kada se radi o rodno zasnovanom

nasilju ili žrtvama krijumčarenja ljudima.

• Uspostaviti sigurne kutke za djecu kako bi osigurali sigurno

i zaštićeno okruženje za djecu u procesu traženja azila i

migracije, gdje djeca mogu učiti, igrati se i imati koristi od

psihosocijalnog savjetovanja.

• Poboljšati postojeće uslove smještaja kako bi osigurali

odgovarajuće standarde zaštite djece, uključujući i razvijanje

politike zaštite djece.

• Osigurati dostupnost i pristup pravnoj pomoći/savjetovanju

djeci izbjeglicama i migrantima i njihovim porodicama kao

i djeci bez pratnje i razdvojenoj djeci na jeziku koji mogu

razumjeti.


• Pružiti informacije djeci, a posebno djeci bez pratnje i

razdvojenoj djeci o njihovim pravima na traženje azila,

dostupnosti i pristupa osnovnim socijalnim uslugama te o

rizicima kao što su nasilje, zlostavljanje, trgovina ljudima,

eksploatacija i pružiti im savjete o tome kako umanjiti te

rizike, na jeziku koji mogu razumjeti.

• Poboljšati i ubrzati procedure azila, posebno za djecu bez

pratnje i razdvojenu djecu.

• Osposobiti/obrazovati saradnike koji rade direktno sa djecom

o tome kako adekvatno prenijeti informacije djeci, imajući u

vidu osjetljivost za kulturološka pitanja.

• Dalje procijeniti sposobnosti i potrebe za obukom onih

stručnjaka koji rade izravno s djecom migrantima i

izbjeglicama.

• Dalje procijeniti poveznice između djece koja prolaze kroz

BiH i krijumčara kako bi se definisale odgovarajuće strategije

reagiranja i osiguralo da mjere zaštite ne dovode do daljnjih

rizika za djecu.

• Da imaju pristup stalnom psihosocijalnom savjetovanju.

Državne institucije

Urađeni su intevjui sa 5 zaposlenih u relevantnim institucijama

koja se bave pitanjima socijalne zaštite (Federalno ministarstvo

rada i socijalne politike, Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite

RS i Pododjeljenje socijalne zaštite / Centar za socijalni rad Brčko

Distrikt) što nam je omogućilo da uradimo pravnu i institucionalnu

analizu za pružanje socijalne zaštite marginalizovanim grupama

uključujući i migrante i definisano je da Zakoni o socijalnoj zaštiti

u oba entiteta i Brčko Distriktu ne definišu posebno migrante kao

korisnika socijalne zaštite nego imaju prava kao i svako lice koje

se nađe u stanju socijalne potrebe. Prava koja migranti mogu

ostvariti u socijalnoj zaštiti su definisana Zakonima o socijalnoj

zaštiti u entitetima i Brčko Distriktu.

37

Na osnovu analize organizacija civilnog društva-pružaoca

socijalnih usluga definisane su sljedeće preporuke:

• Izraditi Strategiju zbrinjavanja i pomoći migranatima na

državnoj i entitetskoj razini;

• Zajedničko definisanje uloge države/entiteta i uloge OCD-a

u pružanju pomoći migrantima;

• Uskladiti državne i entitetske zakone sa stvarnim potrebama

migranata, razumjevanje kulturoloških različitosti migranata;

• Povećati informisanost o pravima migranata i o migrantima

uopšte;

• Bitno je čvršće povezivanje i komunikacija među

organizacijama i sa institucijama koje su nadležne za tu

oblast, kao i sigurna finansijska podrška. Pored toga, za

OCD koje pružaju pomoć migrantima, važno je da dobiju

kvalitetnu edukaciju koja će im pomoći da prevaziđu

kulturne razlike i eventualno jezičke barijere;

• Osigurati finasijska sredstva da bi se osigurali ljudski resursi

koji su u OCD uvijek problem zbog nedostatka sredstava;

• Jačanje iskustva u radu sa marginalizovanim grupama i

jačanje kapaciteta stručnog osoblja (psiholog, socijalni

radnik, učiteljica), te razviti program i metodologiju rada

sa djecom i porodicama, povezanost sa relevantnim

institucijama;

• Organizovanje porodičnih grupnih konferencija za ciljne

grupe IRIS mreže, uključujući i migrante u cilju postizanja

alternativnih mjera za rješavanje problema u porodici;

• Organizovanje kulturoloških medijacija-kulturološki

medijatori za migrante;

• Izraditi relevantne Stretegije koje mogu doprinjeti razvoju

socijalnog rada u krznim situacijama;

• Sprovoditi aktivnosti zajedno sa porodicama, a ne samo

sa izdvojenim pojedincima, zatim iste sprovoditi u cijelim

zajednicama, raditi sa vladom i lokalnim upravama u cilju

postizanja boljih rezultata;

• Obuka o zakonskoj regulativi i mogućnostima koje zakoni

i institucije BiH pružaju migrantima za vrijeme njihovog

boravka u BiH, kao i jasne naznačene mehanizme upućivanja

i pregled svih socijalnih usluga koje su na raspolaganju

migrantima koji borave u BiH;

• Ocjena OCD da li ispunjavaju uslove za rad sa migrantima,

podrška lokalne zajednice i donatorska sredstva;

• Uticati na obezbjeđenje finansijskih sredstva kako bi OCD

IV PREPORUKE ZA DALJE UKLJUČIVANJE OCD U PRUŽANJU SOCIJALNIH USLUGA

MIGRANTSKOJ POPULACIJI


imale mogućnost da pomognu migrantima, posebno usljed

nadolazeće zimske sezone gdje će im biti potrebno sklonište

i obezbjeđenje osnovnih životnih potreba;

• Identifikovanje i licenciranje OCD da rade sa migrantima,

po programskom i teritorijalnom principu. Institucije na

državnom nivou (Ministarstvo sigurnosti i Ministarstvo

za ljudska prava i izbjeglice u partnerstvu sa entitetskim i

kantonalnim ministarstvima socijalne zaštite i Odjeljenja BD)

bi trebale procijeniti kapacitete OCD koje su zainteresovane

da rade sa migrantima u pogledu stručnih ljudskih i

materijalnih kapaciteta, te napraviti plan djelovanja, kako po

uslugama tako i područjima djelovanja, te na osnovu toga i

podržati njihove aktivnosti.

Obrazloženje: rad sa migrantima je vrlo osjetljivo pitanje i ne

smije se dozvoliti da sa njima rade organizacije koje nemaju

iskustva, stručne kapacitete i vještinu za rad sa ovim posebno

ranjivim kategorijama.

• Potrebno osigurati koordinaciju između OCD kako bi se

osigurao maksimum podrške;

• Uticati na izmjenu postojećih pravilnika i procedura za

registarciju migranata.

39

• Napraviti Strategiju zbrinjavanja i pomoći migranatima na

regionalnoj razini;

• Izraditi relevantne Stretegije koje mogu doprinjeti razvoju

socijalnog rada u krznim situacijama na regionalnom nivou;

• Koordinacija organizacija koje se bave ovim problemima;

• Jačanje kapaciteta OCD koja se bave ovim pitanjima i

definisati mehanizame za rano upozoravanje dolaska

migranata;

• Definisati sistem upućivanja migranata na regionalnom

nivou;

• Koordinacija nacionalnih tijela i institucija na regionalnom

nivou i uspostavljanje regionalne baze podataka za

evidenciju migranata;

• Otvaranje regionalnih fondova za rad sa migrantima.

V PREPORUKA ZA REGIONALNE AKCIJE VEZANE ZA UMREŽAVANJE OCD

I UTICAJ NA POLITIKE EU


Glavni problem ograničenja istraživanja je nadležnost socijalne

zaštite u Bosni i Hercegovini, jer država Bosna i Hercegovina i

njeni zajednički organi nemaju suštinske nadležnosti u oblasti

socijalne zaštite nego entiteti i Brčko Distrikt. Dalje, neprecizna

evidencija ili nedostajuća evidencija o uslugama socijalne zaštite,

podijeljene nadležnosti kada je riječ o migrantima, preveliki

broj drugih zahtjeva na sistem socijalne zaštite su također

definisana ograničenja. Posebno treba naglasiti da je potrebno

uraditi bazu podataka sa pružaocima usluga i popis usluga u

saradnji sa lokalnom samoupravom i ministarstvima i izlazak

na teren, jer često lokalne samouprave nemaju podatke o OCD

kao pružaocima socijalnih usluga tako da to zahtjeva snow ball

metod gdje se od jednog saznaje za druge pružaoce usluga.

Kada se posmatra stanje obezbjeđivanja usluga u sistemima

socijalne zaštite u BiH mogu se konstatovati sljedeći problemi i

izazovi:

• Nedovljno definisani standardi usluga socijalne zaštite,

posebno se to odnosi na usluge koje se definišu opštinskim

odlukama o proširenim pravima.

• Nepostojanje procedura licenciranja pružalaca usluga.

• Nepostojanje organizacionih resursa za provođenje

permanentnog procesa licenciranja pružalaca usluga i

programa socijane zaštite.

• Nepostojanje zakonske obaveze da jedinice lokalne

samouprave moraju usvajati godišnje odluke o proširenim

pravima.

• Nedostatak specifičnih usluga socijalne zaštite kojima bi se

zadovoljile potrebe građana koji se nađu u stanju socijalne

potrebe u Federaciji BiH i Brčko Distriktu.

• Nedovoljno postojanje strateških planova razvoja usluga

socijalne zaštite na lokalnom nivou.

• Nedostatak istraživanja potreba građana za socijalnim

uslugama na nivou lokalne zajednice.

• Potreba za dodatnim senzibilisanjem donosilaca odluka na

nivou lokalnih zajednica.

• Slaba informisanost korisnika socijalne zaštite o

nadležnostima sistema i pravima koja proizilaze iz zakona.

• Slabi stručni resursi nevladinog i privatnog sektora za razvoj i

pružanje usluga socijalne zaštite građanima.

VI OGRANIČENJA ISTRAŽIVANJA I/ILI POTREBE KOJE SU SE POKAZALE KROZ OVO ISTRAŽIVANJE, A KOJE BI MOGLE DA BUDU PREDMET BUDUĆIH ISTRAŽIVANJA?

41

• Slabo razvijene prakse razmjena iskustava i dobrih praksi

između lokalnih zajednica u oblasti pružanja usluga socijalne

zaštite.

• Nedovoljno postojanje ustanova socijalne zaštite i stručnih

institucija koje bi davale podršku pružaocima usluga

socijalne zaštite (npr. komora socijalne zaštite, zavod za

socijalnu zaštitu, ustanove socijalne zaštite za smještaj itd.).

• Jačanje kapaciteta stručnih radnika u ustanovama socijalne

zaštite u cilju kvalitetnijeg pružanja usluga.

• Nedovoljno korištenje postojećih resursa nevladinog sektora

i volonterskog rada u pružanju usluga socijalne zaštite.

• Povećan broj korisnika sistema socijalne zaštite kojima je

pružanje socijalnih usluga najadekvatniji vid socijalne

podrške (stara lica, lica sa invaliditetom).


• Komparativna analiza uloge civilnog društva u pružanju usluga socijalne zaštite na Zapadnom Balkanu 2014, ASB/SeCons

• Centri civilnih inicijativa, Izvještaj o monitoringu rada Vijeća ministara 01.01.2018 31.03.2018.

• Bosnia and Herzegovina: Poverty Assessment, Svjetska banka, Izvještaj br. 25343-BIH, str. 127.

• Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine

• Analiza i monitoring stanja i prioritetnih problema marginalizovanih grupa u BiH.maj 2018, UN istraživanja i podaci Svjetske banke

• Migracioni profil Bosne i Hercegovine 2017.

• Analiza i monitoring stanja i prioritetnih problema marginalizovanih grupa u BiH.maj 2018, UN istraživanja i podaci Svjetske banke

• Bilten socijalne, porodične i dječje zaštite RS, 2017.

• Zakoni - Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite RS

• Zakoni - Ministarstvo rada i socijalne politike Federacije BiH

• Zakoni - Odjeljene zdravstva i ostalih usluga, pododjeljenje socijalne zaštite BD

• Ministarstvo sigurnosti BiH

• UNHCR – Refugee and migrant situation in BiH - situation update 14/10/2018

• Unicef, Emmaus, Save the Children, SOS Children Villages, World Vision- Quick assessment of children and migrants, June 2018.

Literatura:

Projekat �nansira Evropska unija

Facebook /irissnetworkwww.iris-see.eu [email protected] Twitter /IRISsNetwork

IRIS uMREŽAvanjeCivilno društvo za zaštitu korisnika u sistemu upravljanja migracijama

Vodič za upućivanje i pružanjesocijalnih usluga migrantima

u Bosni i Hercegovini

Vodeći partner na projektuInicija�va za razvoj i saradnju (IDC), Srbija - posvećena socijalnoj i ekonomskoj inkluziji ugroženih kategorija stanovništva i zaš�� njihovih ljudskih [email protected] /idc.serbia

Partneri na projektuASB SEE, Nemačka - Arbeiter Samariter Bund - je ak�vno uključena u povrataki reintegraciju izbeglica i raseljenih lica, socijalno-ekonomskog uključivanja marginalizovanih grupa, obezbeđivanje integracije Roma i jačanje civilnog društva u jugoistočnoj Evropi. [email protected]

LIR CD, Bosna i Hercegovina, želi da pruži svoj doprinos kako bi poli�ke i programi socio-ekonomskog razvoja bili adekvatni i efikasni.www.lircd.org [email protected]

Otvorena Porta - La Strada, Makedonija – Open Gate La Strada - je organizacija posvećena borbi pro�v nasilja i trgovine ljudima, koja ima za cilj izgradnju društva u kome su ljudska prava široko poštovana i svi građani imaju jednake mogućnos� za socijalno-ekonomsku nezavisnost. www.lastrada.org.mk [email protected]

Inicija�va ARSIS, Albanija – organizuje kvalitetne programe za decu koja pripadaju ugroženim grupama, mlade, žene i porodice izložene riziku kroz saradnju sa državnim ins�tuacijama i organizacijama civilnog druš[email protected]

SOS Podgorica, Crna Gora - radi na otklanjanju svih oblika nasilja i diskriminacije nad ženama i djecom kroz obezbjeđivanje servisa podrke, obrazovne programe i javno zastupanje u cilju stvaranja efikasnog sistema socijalne i druge zaš�te osoba sa iskustvom [email protected] /sostelefonpodgoricaTwitter /sospodgorica

Documents

IRIS uMREŽAvanje Vodič za upućivanje i pružanje socijalnih