Ivan Goran Kovai - JamaVjerojatno najpotresnije djelo hrvatske knjievnosti znamenita je Goranova poema Jama. Ispjevana u najcrnjim danima Drugoga svjetskoga rata, zlosutno nagovjetavajui pjesnikov kraj, Jama je istinski bolno svjedoanstvo preivjele rtve zloina, strahoviti krik nad uasima rata i ljudske netrepeljivosti, rekvijem kolonama mrtvih prologa stoljea, svevremenska misao o odnosu dobra i zla,stilska i formalna harmonija na temu smrti, jednom rijeju knjievno remek - djelo.I dok bude posljednji ovjek govorio hrvatskim i ljudskim jezikom uope, JAMA e snagom umjetnikog dosega biti trajna osuda zloina i himna ovjekove slobode, istine i ljepote, himna ljudskog dostojanstva.

1. pjevanjeKrv je moje svjetlo i moja tama.Blaenu no su meni iskopaliSa sretnim vidom iz oinjih jama;Od kaplja dana bijesni oganj paliKrvavu zjenu u mozgu, ko ranu.Moje su oi zgasle na mome dlanu.Sigurno jo su treperile pticeU njima, nebo blago se okrenu;I utio sam, krvavo mi liceUtonulo je s modrinom u zjenu;Na dlanu oi zrakama se smijuI moje suze ne mogu da liju.Samo kroz prste kapale su kapiTople i guste koje krvnik naeJo gorom mukom duplja koje zjapiDa bode u vrat zabode mi slae:A mene dragost ove krvi uze,I utio sam kaplje kao suze.Posljednje svjetlo prije strane noiBio je bljesak munjevita noa,I vrisak, bijel jo i sad u sljepoi,I bijela, bijela krvnikova koa;Jer do pojasa svi su bili goliI tako nagi oi su nam boli.O bolno svjetlo, nikad tako jakoI otro nikad nisi sinulo u zori,U strijeli, ognju; i ko da sam plakoVatrene suze s kojih duplje gori;A kroz taj pako bljeskovi su pekli,Vriskovi drugih muenika sjekli.Ne znam koliko ar je bijesni trajo,Kad grozne kvrge s duplja rasti stanu,Ko kugle tvrde, i jedva sam stajo.Tad spoznah skliske oi na svom dlanuI rekoh: - Slijep sam, mila moja mati,kako u tebe sada oplakati...A silno svjetlo, ko stotine zvonaSa zvonika bijelih, u pametiLudoj sijevne: svjetlost sa Siona,Divna svjetlost, svjetlost koja svijeti!Svijetla ptico, Svijetlo drvo! Rijeko!Mjesee! Svjetlo ko majino mlijeko!Al ovu stranu bol ve nisam eko:Krvnik mi ree: - Zgnjei svoje oi!Obezumljen sam skoro preda nj kleko,Kad gr mi aku gustom sluzi smoi;I vie nisam nita uo, znao:U bezdan kao u raku sam pao.2. pjevanjeMokraom hladnom svijestili me ukeDijelili, vatrom podigli me silom;I svima redom probadali ukeKrvnici tupim i debelim ilom"Smijte se!" - ubod zapovijedi prati -Oboce svima pred krst emo dati!"I grozan smijeh, cerekanje, grohotZamnije ko da grohou mrtvaci;I same klae smete ludi hohotPa svaki biem na rtve se baci.A mi smo dalje u smijanju duguPlakali, praznih duplja, mrtvu tugu.Kada smo naglo, ko mrtvi, umukli(Od straha valjda to smo ipak ivi),U red za uke otekle nas vukli,I nijemi bol na stranu sve nas privi;(U muku uli iz ume smo pticu):provlaili su kroz uke nam icuI svaki tako, kada bi se mako,Od bola strana muklo bi zareo."utite!" - rikne krvnik - "nije lako,Al potrebno je da tko ne bi bjeo".I nitko od nas glavom da potreseI drugom slijepcu uti bol nanese.Krvoednike smiri ian lokotI umorni su u hlad bliski sjeli;I zauo se vode mrzli klokotU arku grlu, i glasno su jeli,Ko poslije teka posla; zatim staliJedan sa drugim da se grubo ali.Zaboravili kao da su nas:Zijevali, vjetre putali su glasne.- Eh, jednu malu vidio sam danas...Dobaci netko, uz primjedbe masne.I opet klokot hladna vina ili vodeTrgne slijepce - ica me probode.3. pjevanjeU mome redu poela da ludiNeka ena. Vikala je: - Gori!Ljudi, gori! Kua gori! Ljudi!A ica ljuto poela da poriNabreknute, grozne nae ui.Na tla se ena uguena srui.- Dupljai! ore! Lubanje mrtvakeSove! U duplja dat emo vam ereDa progledate! Vi, orave make!Zarei pijan kolja kao zvjereI slijepcu noem odcijepi liceOd uha to se zaljulja vrh ice.Urlik i teki topot slijepe rtve(to bjee kroz mrak uvis noge die),I brz trk za njom, sred tiine mrtve,I tupi pad, kad lovca no je stieO, taj je spaen! - rekoh svojoj tamiNe opazivi da nas vode k jami.Srce je muklo upljom grudi tuklo;Tad druga srce preko ice zauh.Lupanje ludo naprijed nas je vuklo.(to srce skau kad u mraku plau!)I od te lupe progledah kroz rupe:U jasnom sjaju misli mi se skupe.I vidjeh opet, ko jo ovog jutra,Duboku jamu, jue iskopanu.Napregnuh sluh da ujem kad unutraUz tupi udar prve rtve panu.Otrom svijesti odluuh da brojim:Ja, pedeseti to u redu stojim.I ekao sam. Skupljao sam tonePodatke: tko je ve nestao straga,Tko sprijeda - zbrajo, odbijao, dok poneUdaranje, padovi. Sva snagamozga u jasnoj svijesti se napregnuDa promjene mi panji ne izbjegnu.Negdje je cvrak pjevo; oblak pokriZaas u letu sjenom cijelo polje.uo sam kako jedan krvnik mokri,A drugi stao iroko da kolje.Sve mi to zasja u sluhu ko u vidu.Sa bljeskom sunca na nonome brdu.4. pjevanjeKad prva rtva poela da krklja,uh meki udar, i mesnata vreaPadae dugo. Znao sam: u grkljanDolazi prvi ubod, meu pleaDrugi, a ruka naglo rtvu gruneU jamu gdje e s drugima da trune.Netko se mrtvo ispred mene sloiIl iza mene, riknuvi od straha,A ja udarce silnom svijesti mnoih,Odbijajui pale istog maha,Mada sam svakog - to kriknu, zagrca -utio kao ugriz u dno srca.ovjek iz jame jeco je ko dijete,Tek priklan; cikto jezivo mu glasak.Streptih da raun moj se ne pomete.Tad buknu u dnu bezdna bombe prasak.Tlo se zaljulja. Klonue me svlada.Nestala u spas posljednja mi nada.Al silna svijest panjom me opsjednu:U sluh se ivci, krv, meso i koaNapregli. Zbrojih trideset i jednurtvu; ezdeset i dva boda noa.Sluo sam udar kojom snagom pada,I meni opet vratila se nada.Na jauk iz bezdna sada nova prasneBomba uz tutanj. I mrtva tjelesaPadahu sad uz pljuske manje glasne,Kao u vodu, povrh kae mesa.Uto outjeh da po krvi kliem.Protrnuh: evo, i ja k jami stiem!5. pjevanjeO vidio sam, vidio sve bolje,Ko da su natrag stavljene mi oi:I bijelu kou, i no koji kolje,I rtve (kao jagnjad to se koiaskom pred klanje, al u redu blieKorak po korak mirno k nou stie).Bez prekidanja red se dalje mico- Ko da na elu netko neto dijeli -Nit je tko viko, trzo se, narico;Na ezi stranoj tih su nas eliKo mrtvo klasje koje jedva uti.(To se ula krv to iz grla pljuti.)Korak po korak poli smo; stali opet:Krkljanje, udar, pad i opet korak.Zauh zvuk jae. Ukoen, ko propet,Stadoh. Na usni tue krvi gorakOkus outjeh. Sad sam bio treito jamu eka u redu stojei.Strana mi tama, od sljepoe gora,Sav um pomuti i na ula lee,I za njom svjetlost ko stotine zora:Iskro! Strijelo! Plamene! Snijee!Silno svjetlo bez ijedne sjene,Ko otar ubod igle usred zjene.Drug se preda mnom natrag k meni nago,Kao od gra; onda je zastenjo,Naprijed posrno, uzdahnuo blago -I tihi uzdaj s krkljanjem mu jenjo.Surva se, pljusnu kao riba ZinePreda mnom prostor bezdane praznine.Sve pamtim: naprijed zaljuljah se, natrag,Bez ravnovjesja - kao da sam staoJezive neke provalije na prag,A iza mene drugi ponor zjao.Bijela strijela u prsi mi sinu,Crna me inu s plei. U dubinu.6. pjevanjeU bezdanu uma jeza me okrijepi.Osjetih hladno truplo gdje me titi,Hladnost smrti da mi tijelo lijepi.Strah svijeu sinu: Neka ena vriti!U jami sam - tom drijelu naeg mesa;Ko mrtve ribe studena tjelesa.Leim na leu: kupu hladetine,Mlohave, sluzne, to u krvi kisne,I spas sa jezom iz leda me vine:Svijest munjom blisne kada ena vrisne.Okrenuh se, u groznici tad k vriskuPruih ruku: napipah ranu sklisku.I prvi puta sva ivotna snagaNad leevima stala da se skuplja;Na vrisak skrenuh ruku, i u dupljaLubanje zaboh prste; tijela nagaKo da su sva zavritala u jami -Sav pako jeknu jezivo u tami.Bomba e pasti! Uasnuh se prvo;U gru stranu zgrabih rukom nie.Zakoljak naoh grozan. Le se rvoSa mnom i na me poeo da klie.Krkljo mu grkljan u krvavoj rani;Korake zauh i glasove vani.O boe moj, zagrlila me enaSad zagrljajem druge svoje smrti:Kako joj koa lica nagrbljena...Starice! Bako! I uzeh joj trtiKoate ruke, i arko ih ljubih.inilo mi se: mrtvu majku ubih.uo sam kako umirui stenje,I poelio ludo da oivi.Sve leeve tad molih oprotenje.Outjeh tvrdu usnu gdje se krvi -Obeznanih se. Kad sam opet skidoMrak nesvijesti, jo sam gorko rido.7. pjevanjeUutjeh. Sam sam me truplima lednim,A studen smrti na lea mi sjela,Na udove. U ledu mrtvih ednimVatrama nepca, jezika i drijela.Led smrti uti. U njem pako gori.A nigdje vriska da samoa ori.Taj grozni teret to na meni lei,Ni smrtnim ledom nee da priutiHladnou grla; a biva sve tei:Odjednom skoro viknuh: voda pljuti!ujem gdje s vrha po truplima tee;Ah, studen mlat! - al pee, pee, pee!Po goloj koi, po lenome jarku,Niz trbuh, prsa, slabine i butePotoi studen pali vatru arku,Dube u mesu kanalie ljute.I kad na usnu mlazi arki kapno,Opaljen jezik kusnu ivo vapno!Puna je jama: Na leine lijuVapno da ivim strvine ne smrde.O hvala im, nas mrtve sada grijuPlamenom svoje samilosti... TvrdeLeeve utim: trzaju se goli,Ko mrtve ribe kad ih kuhar soli.Taj zadnji trzaj umirueg ivca,Taj udni drhtaj na kojem sam plivoUini da sam blagosiljo krivca:O gle! jo truplo kraj mene je ivo -To starica me hladnom rukom gladi,Jer zna da moji ne prestae jadi!8. pjevanjeKada se mrtvi val ivota stio,Korake zauh ko daleku jeku:Netko je jamu par puta obio;I nasta mir ko mir u mrtvu vijeku.pomakoh nogu, stegnuh lakta oba -Ko grobar kad se izvlai iz groba.Zaprepastih se: leevi se miu,Kliu nada me, polako se rue -Smiju se, plau, hropou i viu,Pruaju ruke i bijesno me gue...Osjeah nokte, stranjice, bokove,Trbuhe, usta to me iva love.Prestavljen stadoh. Stadoe i oni.Sad je teina manja. Mrtva nogaPala mi preko ramena. Ne goniNitko me vie! - rekoh sebi; - To seO vratu tvome splele enske kose.Prostrujo hladan zrak na moja ustaKroz sloj leeva: izlazu sam blizu!I srknuh utopljeniki: krv gustakroz nosnice u grlo otro briznu.Smijo sam se - al da me netko takoNakreveljena vidje, taj bi plakoIl bi od straha sledio se, nijemPred tom rugobom. Jer, to da se tjeim:Odsad e ljudi mislit da se smijemKad plaem, i da plaem kad se smijeim.Ta prazna duplja, gnijezda grozne tame,Sjeat e svijet na crno drijelo jame.I sama sebe osjeo sam krivimto ostavljam u bezdnu te mrtvace,Jer zrak je ovaj iv... a ja ne ivim...I ekah da me opet natrag bace.Al rana ivim bolom: iv si! ree.Sabrah se. Vlaga! S njom se sputa vee.9. pjevanjeO, nikad nisam oekivo tamuS tolikom enjom. Pazi! rosa klieNiz trupla doe do mene, u jamu!Uaren jezik poeo da lieKaplje sa ruku, nogu mrtvih tijelato su se na me ko lijeb nadnijela.Pomamno sam i divlje se penjo,Gazio prsa i trbuhe grubo -I kad bi mrtav zrak iz trbuha stenjo,Nisam ve trno. Vuko sam i skuboDugake kose, uspinjo se mesom,Podjaren eom kao ludim bijesom.Nisam osjeo bola, straha, stida;Obarah le za leom, grabih plazihPo njima ko po zemlji to se kida.A moda svoju mrtvu sestru gazih,Susjeda vukoh, lomih njenu dragu.e mi je dala bezumlje i snagu.Kad sam se divlje iz jame izvuko,Zaboravih svijest, oprez, da l je mrko:Tlom krvavim sam puzo, tijelo vukoDo trave: zvjerski, ivinski je srko;Uranjo u nju, jeo je i gutoI ko po rijeci livadom sam pluto.Dozvah se: usta, punih trave, leim,Gorim, ledenim: u tekoj sam mori.Spasen! O, kamo, kamo sad da bjeim?Zadrhtah: pjesma krvnikova ori.Daleko. Naim mukama se ruga.I mrnja planu. Ostavi me tuga.10. pjevanjeOdjednom k meni miris paljevineVjetar donese s garita mog sela;Miris iz kog se sve sjeanje vine:Sve svadbe, berbe, kola i sijela,Svi pogrebi, naricaljke, opijela;Sve to je ivot sijo i smrt ela.Gdje je mala srea, bljesak stakla,Lastavije gnijezdo, iz vrtia dah;Gdje je kucaj zipke to se makla,I na traku sunca zlatni kuni prah?Gdje je vretena zuj, misir hljebato s domaim turkom slavi ivot blag;Gdje su okna s komadikom neba,Tiha kripa vrata, sveti kuni prag?Gdje je zvonce goveda iz taleto, ko s daljine, zvuk mu kroz star podU san kapne; dok zvijezde paleStoljea mira nad sela nam i rod.Nigdje plaa. Smijeha. Kletve. Pjesme.Mjesec, putujui, na garita sja:Ugasnuo s dola dalek jecaj esme,Crni se na putu leina od psa...Zar ima mjesto bolesti i mukaGdje trpi, pati, strada ovjek iv?Zar ima mjesto gdje udara rukaI ivi s onim koji ti je kriv?Zar ima mjesto gdje jo vrite djeca,Gdje ima otac kerku, majku sin?Zar ima mjesto gdje ti sestra jecaI brat joj stavlja mrtvoj na grud krin?Zar ima mjesto gdje prozorsko cvijeeRubi jo radost i tai jo bol?Zar ima veeg bogatstva i sreeNego to su krinja i klupa i stol?Iz ume, s rikom gora, prasak mukoZatutnji. Za njim tanad rasprenoCiknu, ko djeca njegova. PijukoNada mnom zvuk visoko, izgubljeno.Bitka se bije. Osvetnik se javlja!Osvijetli me radost snana poput zdravlja.Planu u srcu sva ognjita rodna,Osvetom buknu krvi proliveneSvaka mi ila, i ko usred podnaSunce Slobode razbi sve mi sjene.Dre se smjera garinoga dima,Jurnuh, poletjeh k vaim pucnjevima.Tu ste me nali leati na strani,Brao roena, neznani junaci,Pjevali ste, i ko kad se daniiroka svjetlost, kao boji znaci,Okupala me. Rekoh: zar su snovi?Tko je to pjevo? Tko mi rane povi?Outjeh na elu meku ruku ene;Sladak glas zauh: - Partizani, drue!Poivaj! Muke su ti osveene!Ruke se moje prema glasu prue,Bez rijei, i dosegnuh njeno lice,Kosu i puku, bombu vidarice.Zajecao sam i jo i sad plaemJedino grlom, jer oiju nemam,Jedino srcem, jer su suze maemKrvnikim tekle zadnji puta. NemamZjenice da vas vidim i nemam moi,A htio bih, tugo! - s vama u boj poi.Tko ste? Odakle? Ne znam, al se grijemNa vaem svjetlu. Pjevajte. Jer utimDa sad tek ivim, makar moda mrijem.Svetu Slobodu i Osvetu slutim...Vaa mi pjesma vraa svjetlo oka,Ko narod silna, ko sunce visoka.________________________________Pjesma je razvijena na principu kontrastiranja ili suprostavljanja razliitih vrijednosti. Tako se na samom poetku javlja stih: - Krv je moje svjetlo i moja tama. Ve se iz ovog prvog stiha sluti da e u djelu biti dominantna tri elementa: krv, svjetlo i tama. Prva rije je "krv" - ovdje simbol zvjerstva, zloina, unitenja jer se prosipa, otie i donosi jezu. Ona je i "svjetlo" kao izvor ivota, ali, vidimo, sa njom ide i "tama" koja dolazi nakon svjetla. Tama odnosi pobjedu nad svjetlom i ivot postaje gusti mrak, zavrava u mraku: zloinac, otrim vrhom kame, rtvama vadi oi da bi, na kraju svih muka, rtve zavrile u tami duboke jame.Sam in vaenja oiju izaziva grozu i jezu. Jeza izvire iz slika grozomornih detalja: krv se iz praznih oinjih jama sliva niz lice, krvava krvnikova kama... Uasavajui prizori se uveavaju naredbom delata da rtva - svaka od njih - zgnjei svoje oi. To je ta jeziva slika kojom se zavrava prvo pjevanje. rtva vie nema oi, vid je izgubljen, ali ne i sjeanje na jednu raniju svjetlost, ivotonosnu svjetlost koja simbolie ljepotu ivota i zadivljujue prizor svijeta. Nosioci te svjetlosti su ptica, drvo, rijeka, pa zato i: - Svijetla ptico! Svijetlo drvo! Rijeko! - Mjesee! Svijetlo ko majino mlijeko! Ali ostaje i vizuelni utisak u svijesti jedne druge sablasne, ruilake svjetlosti. To je svjetlost u vidu odbljeska: - blijesak munjevita noa i "bijela krvnikova koa" jer "do pojasa svi su bili goli - I tako nagi oi su nam boli.U drugom pjevanju muenja se nastavljaju, i sva ta muenja imaju za cilj da ovjek to vie obezvrijedi i ljudsko bie poniti: onesvjeene mokraom svjeste, probadaju im ui, biuju ih, kroz ui im provlae icu. Radnju prate zvune slike koje su zamjena za ulo vida: jauk i pla muenika prati objesni smijeh, cerekanje, grohot i neumjesne ale zloinaca: - eh, jednu malu vidio sam danas.Trei dio jame produbjluje patnje rtve: jedna ena zavrava u ludilu; neko je pokuao da pobjegne i taj je bio ubijen. Pored nanoenja fizikpg bola, javlja se i psihiko muenje - uvrede: "Dupljai", "ore", "lubanje mrtvake". Krik rtve sada prelazi u urlik, a put jedini je do jame. rtva, poto je liena ula vida, sluhom pokuava i uspijeva da odredi svoju poziciju u redu i u odnosu na sva deavanja, i da rekonstruie sva zbivanja oko sebe. I dok se muenja smjenjuju i bolovi traju, u prirodi ravnodunost spram stradanja rtava i udesa ljudskog: - negdje je cvrak pjevo.etvrto pjevanje potencira bacanje rtava u jamu: - uh meki udar, i mesnata vrea - Padae dugo... rtva biva dovedena do jame, a onda slijedi jedan udar kame u grlo, drugi u plea. Krike i zapomaganja rtava u jami uutkuje prasak bombe. Tada se gasi i poslednji "jauk", "jecaj" i priklano "ciktanje" rtve u jami. Stravini put do jame, bolje rei do pakla naci ce i stradalnik koji kazuje o zloinu (peto pjevanje). Njegova funkcija je da posvedoi i o deavanjima u jami i da tako prui cjelovitu sliku o zloinu.Od estog pjevanja poinje doivljaj subjekta u jami: polumrtvi ljudi, mrtva i ve hladna tijela klize po krvi i sluzi "kao mrtve ribe studena tjelasa". Osnovno i dominantno osjeanje je sada jeza koja se naroito pojaava u trenutku kada subjekat - umjesto da zaepi usta koja vrite - u one duplje starice zabada svoje ruke. A u drugom pokuaju da se pokrene i "zaroni" ispod leeva i tako nae spas od bombe, subjekat rukom nalazi "zakoljak grozan" i uje kako "krkjla grkljan u krvavoj rani". Stara ena, koatim rukama, hvata ga vrsto, stee u samrtniki zagrljaj dok se brani, ali u sebi duboko jeca to ne moe da je vrati u ivot dok "umirui stenje".Sedmo pjevanje je u znaku polivanja rtava kreom. Jama je puna, ona je sada obilje umiranja i smrti. U osmom pjevanju stradalnik izranja iz gomile leeva dok mu "krv gusta - kroz nosnice otro briznu". Pritajen, on eka vee da izae iz pakla - jame. I gazei "prsa i trbuhe grubo", gonjen stranom ei, izlazi iz jame (deveto pjevanje). e je u stvari strana potreba za ivotom jer, ako toga nema, ko bi posvadoio o uasima to ih zloinac ini. Stradalnik, izaavi iz jame, etvoronoke ide po livadi, puni usta travom i, jedui posnu travu, toli e. Svjastan trenutka i poloaja u kome je, subjekat - umjesto tuge - osjea mrnju, a sa njom ispunjava ga potreba za osvetom.Deseto pjevanje je u stvari evokacija onih momenata i ivotnih prizora i situacija iz kojih govori svijetlost ivota, a koja je sada samo prolost i sjeanje. Naime, vjetar je donijeo miris paljevine, a sa njim je stiglo i saznanje da su delati zapalili selo, da je u vatri izgorjalo sve: kua, kuni prag; sve to je nekad oliavalo ivot, djetinjstvo, trajanje u njegovim najrazliitijim manifestacijama: svadbe, prela, berbe, kola, lastavije gnijezdo pod strehom, koljevka, prozorsko okno kroz koje je- u vrijeme mira i spokoja - subjekat posmatrao pare neba. Sve je sagorjelo - nema ni pjesme, ni kletve, ni smijeha; umjesto toga - zgarita i "na putu leina od psa". Sama pomisao na te slike vodi u protest, u krik oajnika, i sve to u vidu retorskih pitanja kojima kao da nema kraja i koja, sva odreda, ostaju bez odgovora:Zar ima mjesto bolesti i muka,Gdje trpi, pati, strada ovjek iv?Zar ima mjesto gdje jo vrite djeca,Gdj im otac kerku, majku sin?Zar ima mjesto gdje ti sestra jeca,I brat joj stavjla mrtvoj na grud krin?...A onda sledi susret sa oslobodiocima, saznanje da je osveta izvrena i nova svjetlost: - iroka svjetlost, kao boji znaci - Okupala me. To je trenutak kada na rame pada ruka koja tei, greje, koja donosi nenost i vraa vjeru u ljude. Javljaju se i suze kao izraz jedne nove sree:Zajecao sam i jo i sad plaemJedino grlom, jer oiju nemam,Jedino srcem, jer su suze maemKrvnikim tekle zadnji put...Kraj poeme je u znaku pesme, radovanja i svjetlosti. Sada je to ona unutranja svjetlost koja grije i vraa vjeru u smisao ivota; ona je zamjena za fiziku svjetlost, kosmiku, koja je bila na poetku svega, na poetku Jame i ustupila mjesto, prinudom i silom, tami. Ta svjetlost se ovdje, na kraju pjesme, oduhotvoruje, postaje duhovni zanos bia, koji dolazi sa slobodom._______________________________Ivan Goran Kovai (Lukovdol kraj Vrbovskog, 21. 03. 1913. - okolica Vrbnice, kotar Foa, srpanj 1943.), knjievnik. Studirao je slavistiku u Zagrebu. 1935. godine uzima nadimak Goran. Bio je urednik kulturne rubrike "Hrvatskog dnevnika", "Novosti", radio u "HIBZ"-u. Potkraj 1942. godine otiao je s Vladimirom Nazorom u partizane. Proao je s partizanskim brigadama dio Korduna i Banije, velik dio Bosne, Hercegovine i Crne Gore. Ubili su ga etnici. Pisao je pjesme, novele, eseje, kritike i lanke. Za ivota je izdao zbirku pjesama Lirika i knjigu novela Dani gnjeva, u kojoj je prikazao male i nesretne ljude pritisnute siromatvom, djecu svoga rodnog Gorskog Kotara. Poeo je pisati i dva romana Brod na potoku, Boji bubanj, ali ih nije uspio zavriti. Potkraj 1942. priredio je pjesme Ognji i roe i knjigu kritika Eseji i ocjene, u kojima je otkrio nekoliko mladih talenata. Svojom izvornom i snanom zbirkom Ognji i roi, uveo je u nau knjievnost kajkavsko narjeje Gorskog Kotara, koje postoji kao mala jezina oaza. Osobitu brigu posveivao je kulturi jezika, njegovanju stila i rjenika. Prevodio je s francuskog, engleskog, ruskog i slovenskog jezika, ponajvie pjesme. Pisao je i pjesme za djecu. Izvanredna poema Jama (u deset pjevanja, 1943.) jedno je od najpotresnijih ostvarenja iz 2. svjetskog rata; djelo o stravinim faistikim pokoljima, od kojih je i sam stradao. Smrt je snaan motiv i znaajna pokretna snaga Goranove proze, a i itavog knjievnog djela. Sabrana djela izala su mu u sedam knjiga.