LA CA N, JACQUES m-mi)

J acques Lacan je francuski psihoanalititar, roden u Parizu 13. 4. 1901, prerninuo 9. 9. 1981. u osamdesetoj godini Zivota. Uterneljitelj je PO rnnogotemu jedinstvene i kontro-

erzne struje u psihoanalizi, ali takav je ugled stekao i izvornim i ekscentritnirn metodarna u praksi, i primjenom strukturalistitke teorije znaka na oblikovanje subjekta. Na svojern se polju Lacan probio u tridesetim godinama interpretacijarna temeljnih Freudovib pojrnova; kao prakticirajuki psihoanalititar od 1963. je direktor Pariske freudovske skole (Ecole Freu- dienne de Paris), ali 105 od 1953. na pariskom sveutilistu vodio je tjedne serninare koji su oblikovali najistaknutije predstavnike aktualne francuske intelektualne i znanstvene scene. lpak, Lacan nije sarno poticajna figura sa strane. On Sam, poduzevsi za potrebe psihoana- lize novu teoriju subjekta, takoreki je provalio na teren filozofije i pronasao saveznika u Sartreu, preko njega u Heideggerovoj analitici tubitka. Osirn topike filozofije subjektivnosti (Descartes, Kant, Hegel), i toposi knji2evnosti (Shakespeare, Poe, Mallarrne, Kafka) pred- met su komentara st0 se objavljuju u svescima pod naslovorn Seminar (Le Seminaire, v. npr. Livre XI: Les quatres concepts fondamentaux de la psychoanalyse, Paris 1973, hrv. pr. Zagreb, 1986; Livre VIl: Le transfer!, Paris 1991). Lacanove glavne doktrinarne radove t ine tzv. Spisi (Ecrits, Pariz, 1966), koji sadrze tlanke i predavanja izrnedu 1936. i 1966, to jest reinterpretaciju Freudovih pojrnova u terrninima strukturalne lingvistike Ferdinanda de Saussurea i Rornana Jakobsona. Ponajprije Lacan obraduje Freudovo tumafenje snova i one radove u kojirna se pokazuje otkrike funkcije jezika u psihoanalitiCkom iskustvu. Odatle se izvodi Lacanov utjecaj na brojne i heterogene sljedbenike, od rnatitne skupine praktitara okupljenih oko Jacquesa Alaina Millera, preko teoretitara kao Sto su Moustafa Safouan i filozof Alain Badiou, ili pak afirmirani slovenski filozofi Slavoj Ziiek i MIaden Dolar, te sociolog kulture Rastko Motnik.

PREVRA T SUBJEKTA

Svaka bi prita o kontroverznorn autoru zbog pretjerane upotrebe bila banalna da u Laca- novom slutaju nije doista rezultatnamjernog 1 svjesno preuzetog rizika, nest0 ;to autor mora otrpjeti i spretno odigrati kao neiz- bjeZnu cijenu svoje teorijske izvornosti. Izbo- riti se za povratak izvornome Freudu u psi- hoanalizi, znatilo je morati identificirati iz- vornog Freuda i kapitalizirati ga u novoj psi-

hoanalititkoj teoriji nasuprot vladajutoj neo- freudovskoj psihologiji ega. Drugirn rijeti- ma, htjeti postati psihoanalititarern znatilo je morati postati izvornim i preuzeti unaprijed ironiju izoptenosti. Time nastaje nest0 :to bi se moglo nazvati sindromorn teorijskog nar- cizma, oblikom drzanja teoretizara preko ko- jeg mjesto objektivistitke ravnoteze sustava u neko) teoriji subvertira u svoj realni izvor (go-

Velikani na ie epohe

vor povijesnog subjekta). T o jc mjesto gdje se objektivistitka slika svijeta znanosti pokazuje irnaginarnom, a ono ;to je do tada vrijedilo kao zalihovno - temeljnim. Taj obrat se iz- vodi iz momenta manjka u krititnoj masi in- terpretacija kojc se prema predmetu (svijet u cjelini) odnosc objekitivisticki, a u svojem stvaranju zatvorene slike svijeta ostaju pri- kra6cne za ~posljednji* kamitak ne mogavgi ga prepoznati u tome da je on mjesto njihova govora. Onaj tko razotkrije tu javnu tajnu svoje discipline, preuzima sav njezin terct na sebe a ujedno time i ironiju svojeg polozaja. Lacanov namjerno opskuran i IiermetiCan stil visokog francuskog, tc osobito kultan od- nos upravitelja zaostavztine prema objavlji- vanju ~Seminaraç svjedoci o funkcionalnom poigravanju narcistiCkom slikomvelikog me- Stra Skole.

Lacanova psilioanalitiCka teorija gradi sc iz njegova ncgativnog iskustva s tzv. klasiC- nom psihoanalizom, koju naziva ortodok- snom i Ciju temeljnu nedostatnost cvocira go- tovo u svakom svojem radu. Pretvorena u cc- remonijalnu tehniku, osobito u Americi, psi- hoanaliza jc izgubila svaki smisao Freudova otkrita; ona jc Cista reprodukcija neshvataiija tcmeljiiili Frcudovih pojmova. Promjcna ci- Ija i tclinikc u psihoaiializi dovela jc do od- vracanja intcresa od funkcijegovora i polja jc- zika, do ncstanka najZivotnijili pojmova kao Slo su ncsvjesno i scksualiiost; 10 jc zapravo posljcdica napugtanja ljudskog objckta. Kon- centrirano, poteSko6e u psihoanalizi i s njoni, Lacan vidi na tri podrutja; ponajprije, to jc simbolitki status koji treba dati (antazniama subjckta, odnos?io funkciji uobraziljskog; nadalje, to je kompleks tzv. libidinalnili 01)- jektalnili odnosa te kontra-transfer i formira- nje psihoanalititara. Zato je za Lacana pre- sudan povratak izvornom Freudu, all, para- doksalno, onom Freudu nad kojim sc i Sam Freud tudio: prouCavatelju funkcijc govora. Freud jc, po Lacanu, desifrirao cijelo pod- ruqe jezika nesvjesnog u paranoidnom deli- riju, all jc, k;io da nijc slivacao sve posljcdicc tog otkrica iskoristio samo jedan bitan teksi k on .. je ' ostavio Sclirebcr; sliCno jc, u slutaju m a l o g IIansaç iiitcrvenirao prcko roditelja

lie iskoristivsi most koji je nudio djetctov go- vor. On je svakako vidio paralclu, odnosno

I srodnost iieceiizuriranih oblika govora (vice- vi, pogregke), Cija anarliiCna snaga ima podri- jetlo u nesvjesnom, s asocijacijama iz sna, tog privilegiranog izraza nesvjesnih niotivacija. Medutim, iako ga je taj paralelizam doveo do pitaiija o mogukeni zajednickom podrijetlu govora i snova u nesvjcsnom (nisu li, naime, sukobi Sto uvjc[uju psiliozu uvjetovali i sani individualan govor pacijenta), Freud se dao zavesti historicizmom filologije 19. st., koja je bila opsjednuta tzv. primitivnim jezicima; tako je antinomijsku strukturu sna vidio potvrdenom u pscudoz~ia~~stvenim nalazima Karla Abela da primitivnim jezicima jcdna rijcC istodobno oznaCava neki pozitivan sadrZaj i njegovu suprotnost. Medutim, ta prividiia homologija izmedu postupka sna i postupka tzv. arhajskog ili primitivnog jczika razbija se time :to je jezik kao sustav po nar;ivi sklon anomalijama, koje proizlaze iz same naravi lingvistitkoga znaka. Naime, sustavna strana rada jezika tcCe bas uz porno6 opozi- cija, a lie identiteta - u tome je de Saussu- rcovo terneljiio otkriCc kojc Lacan preuzim.1 za psihoanalizu. Ona jc jedina znanost Ciji su predrnet sredstva i d l j (izljeceiije) jedino dani u jcziku, ocliios~io u govoru pacijcnt;~; x:i razliku od psiliija~rijc, onii lie trazi nikakav m;iterijalan (organski) uxrok bolesti i ne svo- (li je na n j e p , nili izljctenje moZc potvrdili uldanjanjem u7,roka. l~uiividualan govor pa- cijciita, odnosno iijcgovc patoloSke manifc- stacijc, sluzi Z;I prisiup komplcksu koji sc na- ziva govorom iiesvjesnog, odnosno za pristup sinibolici ncsvjcsnog kojc je pravi referent analitiCara. Tako i izljeCcnjc, kojc sc sastoji u oikritu i razrjcScnju nesvjesnog kompleksa, ima jedino mjesto provjere valjanosti induk- cije upravo ponovo u jeziku. Naposlje~ku, sam predmct analizc, pacijent sa svojim psi- liizniom, dan jc samo u njcgovu indiviclu;ll- nom govoru i l l jezit~iom samotumtiCeiij~.

svi ti niomcnti usmjcravaju prcniago~oru subjckta, odnosuo prenla tipitnirn govor~~im postvipcima subjckiivnosti koji sc sa si;ij:ilitta jczika-sustava pokazuju kao rc1o1-itki vihk pozna~ pod imcuom ,>stile. Retorik:~ n c ~ ~ j c -

LACAN, JACQUES

snog podsjeta na stilski inventar tropa i figura - eufemizam, aluzija, antifraza, pretericija, litota; metonimija, rnetafora, sinegdoha, elip- sa - ito u jeziku cine supstitucije izricajnih tabua. Istodobno, ti su momenti u govoru pa- cijenta toeke ubadanja za analiticara kojemu je zadatak individualni govor dovesti u vezu s jedne strane sa simbolikom obihog jezika, koja je nautena, varijabilna i arbitrarna, te s druge strane sa sirnbolom nesvjesnog, koja je spontana, univerzalna i rnotivirana. Pri tome se stil individualnog govora pokazuje kao stvarna spona nesvjesnog i subjektivnog, spo- na koja se uspostavlja - i u tome je drama- tika analiticke prakse - kroz medij jezika- sustava: dok pacijent ulazi u vladajuti, priz- nati jezik, analiticar traZi procijep u torn pro- cesu Citajuti sadrZaj nekog drugog diskursa, diskursa Drugog koji nije identican samo- svjcsnom ja sustavnog jezika, a Zije mjesto drZi oznacitelj - nesvjesni organizator strukture svjesnog jezika. ~0znaCitelj je ono Sto predstavlja subjekt za neki drugi oznacite- l j . ~ U tom srnislu, dakle, oznaciteljem se na- ziva samo onaj oznaCitelj zbog/preko kojeg ¥sv ostali oznacitelji predstavlju subjekt, a u nedostatku kojeg svi ostali ne bi prestavljali niStaç Ujedno, oznacitelj-subjekt ne pripada skupu predstavljenih oznaCitelja; kao takav on je neizgovoriv, all djeluje svaki put kad se izgovori osobno ime. O n je skrivcna strana znaCcnja, 0110 Sto ncdostajc subjcktu koji bi se slivatao utcmcljnim u cogitu, jer oil je 0110

~icmislivo (Spisi, 298). Subjckt postoji uvijek samo intcrsubjek-

~ivno, i u tome je psihoanalitiCka praksa krunski svjedok. U psilioanalitiCkom se isku- stvu pokazuje da svakigovorpostoji sarno kao govor za drugi govor, kao poziv na odgovor, i da sc subjekt takvog govora-za-odgovor konstituira nuzno i jedino u intersubjektiv- nom postavu; Cak i Sutuja stoji za govor jer ona predstavlja poziv analitifaru da odgovori na 0110 Sto pacijent ne iskazuje. StoviSe, upra- VO jc u praznini govora sadrZan poziv na sa- ~ I O naCelo istine, ali na taj nafin da se onaj (ii-ugi u odnosu (analititar) zavede sredstvi-

subjckta u kojirna je subjekt ujedno dan u?.ilak, al i i izvor frustracije. U odnosu anali-

titar-pacijent, frustracija ne proizlazi ni iz mogute Sutnje subjekta (iz otpora predmeta) ni iz Sutnje analiticara (tzv. znajuteg -. subjek- ta); ona proizlazi samo iz spoznaje subjekta tijekorn analize da njegovo bite nikada nije bilo niSta drugo do konstrukcija u njegovoj uobrazilji i da ta spoznaja ugrozava njegovu sigurnost. Zato u rekonstrukciji svoje uobra- ziljske slike subjekt ponovo nailazi na svoje temeljno i nezaobilazno otudenje u kojemu je svoje bitegradio kao-nekc-drugo. Radi se, prema Lacanu (Spisi', 30), o frustraciji subjek- ta-ega koji ne vlada sobom kao objcktom. Zato je njegova agresija usmjerena na anali- ticarevu razgradnju objekta koji je subjekt Sam izgradio u svrhu zadovoljavanja namjera svojeg diskursa, dakle u svrhu stvaranja svo- jeg simbolickog poretka. U tome je razlog za- Sto se imaginarna namjera - stvaranja svoje narcistieke slike, svojeg idealnog i nedodirlji- vog objekta u kojem je za subjekt sadrZan i sav svijet - ne smije odvojiti od simboliCkog poretka u kojem je izrazena: ~NiSta se u tome ne smije Citati s obzirom na subjektovo reflek- sivno Ja (moi) Sto on ne bi mogao ponoviti u obliku svojeg stvarnogja (je), odnosno u pr- vom l i c u ~ (Spisi, 31). Protivno tradicionali- sticko] psihoanalizi te socijalnim i filozof- skim teorijama Sto se oslanjaju na nju, Lacan zna da Freudovo geslo ~ G d j e je bilo 0110, moram postati j a ~ , ne ziiaci da polje nesvje- snogosvaja refleksivno, objektivistitkoju, ne- go da se polje nesvjesnog oslobada preko ju koje se konstituira posredstvom Zclje drugog. Ljudska Zelja, on0 Sto konstituira osobu, na- lazi svoj smisao u zelji drugog, all ne drugog kao onog Sto se Zeii, nego Drugog kao mjesto odakle se zeli: covjek zeii kao (da je) drugi (Spisi, 293).

Na taj zaokret Lacan je naveden otkritern tzv. stadija zrcala u razvoju ljudskog bita (u dobi od 6 do 18 mjeseci), koje predstavlja vri- jeme sedimentacije subjekta u prvotnom ob- liku prije nego Sto se objektivira u dijalektici poistov)etivaii)a s drugim i prije nego Sto mu jezik u univerzalijama uspostavi njego- vu funkciju subjekta. T o je razdoblje kad - fans , clijete kojc jo5 ne govori i koje je rno- torno manic sposobno od m a j m u n ~ i ~ a isle

Velikani naSe epohe