UNIVERZITET U SARAJEVU

FAKULTET ISLAMSKIH NAUKA

SARAJEVO

Haris Zulovi

Jehovini svjedoci(esej)

Sarajevo, mart 2014.

ISLAMSKA ZAJEDNICA U BOSNI I HERCEGOVINI

UNIVERZITET U SARAJEVU

FAKULTET ISLAMSKIH NAUKA

SARAJEVO

Haris Zulovi

Jehovini svjedoci

(esej)

Predmet: Savremeni religijski pokretiNastavnik: doc. dr. Samir BegleroviAsistent: mr. Orhan JaiStudent: Haris ZuloviStatus: redovanSmjer: Islamska teologijaBroj indeksa: 2741

Sarajevo, januar 2014.Uvod

JEHOVINI SVJEDOCI Oni su predstavnici cjeline nekonformistickih vjerskih pokreta proizislih iz zidovsko-krscanskog stabIa. Njihovo neumomo hodanje od vrata do vrata obiteljsko je obiljezje njihova vjerskog djelovanja u mnogim zemljama. Jehovini svjedoci svoje podrijetlo vuku iz prvotnog adventizma, po svojem shvacanju Boga bliski su judaizmu (onome Staroga zavjeta), a "fundamentalistiini" su po svojem doslovnom citanju Biblije.Utemeljio ih je 1874. u Sjedinjenim Americkim Drzavama Charles Taze Russel (1852.-1916.), prezbiterijanac, kongregacionalist i na kraju adventist iz Pittsburgha u Pennsylvaniji (tada je ime pokreta bilo Watch Tower and Tract Society of Pennsylvania - of New York). Podrijetlo je tipicno americko: poslovan se covjek posvecuje sirenju svojih vjerovanja uvjeren, nakon prolaznog napu-stanja svakog oblika vjerske prakse, da je Isusov povratak blizu, nevidljiv svijetu, ali vidljiv oimavjernika, a on mu mora biti navjestitelj. Od 1879. do 1880. "kongregacije" se utemeljuju pod imenom Studenti Biblije (Zbiljski biblijski istrazivai), sto je 1931. zamijenjeno novim nazivom Jehovini svjedoci. Nasljednici Ch. T. Russella su: J. F. Rutherford (1869.-1942.), N.H. Knorr (1905.-1977.), F. W. Franz (t 1992.) i M.G. Henshel. (Le Sektes, Jean Vernette, Presses Universitaires de France,1990 6, avenue Reille, Paris, str. 46)

irenjeCilj je samo jedan, propagirati nauk putem tiskovina i posjetima po kucama. Otuda uspjesnost sirenja jer je zapravo svaki vjernik propovjednik. Godine 2000. bilo je 5 783 003 "navjestitelja" (sa simpatizerirna preko 14 000 000), sto znaci jedan navjestitelj na 515 stanovnika u Francuskoj, jed an na 399 u Belgiji, jedan na 252 u Italiji, jedan na 275 u Kanadi, jedan na 54 u Gvadalupi. Sirenje na svjetskoj razini je + 2,3% (au Francuskoj:- 2%). NaukDa bi mogao biti prihvacen kao sudrug, Jehovin svjedok treba prihvatiti odreden broj biblijskih istina ukljucujuCi i vjerovanje temeljeno na svetopisamskirn spisima koji su njima svojstveni. Veliko pitanje koje se postavlja covjecanstvu jest Iegitimnost dominacije Jehove: upravo zbog ovog pitanja on je tako dugo dopustio zlou (Ez 25,17). Isus Krist posjedovao je preegzistentni zivot i bio je podlozan svojem nebeskom Ocu (Iv 14,28). Danas postoji jed an "rob vjeran i mudar na zemlji" kojem su povjereni svi Isusovi zemaljski interesi; Sredisnji kolegij Jehovinih svjedoka taj je rob (Mt 24,45-47). Zavrsila su vremena pogana iii nacija 1914., kraljevstvo Bozje bilo je utemeljeno na nebesima i najavljena je Kristova prisutnost zapoela (Lk 21,7-24; Otk 1,15-12,10). Samo 144 000 krscana primit ce nebesku nagradu (Otk 14,1-3). Harmagedon, to jest bitka velikog dana Boga Svemogucega blizu je (Otk 16,14; 19,11-21). Nakon toga rata slijedi tisucugodisnje Kristovo kraljevstvo koje ce uspostaviti raj na cijeloj zemlji. Prvi ce u tome uzivati sadasnji clanovi "velikog mnostva", "drugih ovaca" Isusovih (Iv 10,16; Otk 7,9-17; 21,3-4). (Prema: Kula strazara, sluzbeno glasilo istoimenoga drustva, 1. travnja 1986.) Povijest svijetaOd 607. godine pr. Kr. (zavrsetak Izraelskog Kraljevstva) Bog viSe nije bio predocavan. Prijelazni datum 1914. oznacavao je kraj jednog razdoblja (kada su Sotona i demoni popadali po zemlji, jer ih je Krist pobijedio) i poetak posljednjeg razdoblja ljudske povijesti koje ce zavrsiti s Harmagedonom za vrijeme ove generacije. Jehovini svjedoci bit ce postedeni i vladat ce u smirenoj sreCi na zemlji, zajedno s pristalicama pokreta (jonadabi, "druge ovce"). Onih 144 000 "pomazanih", nakon sto ce postati duhovna stvorenja, iCi ce u nebo. Vjemici drugih religija, okorjeli grjesnici, poglavari crkava i vlade ("vukovi preruseni u ovce") bit ce posve unisteni po "drugoj smrti" (dusa nije besmrtna). Svaka drzava, skupina iii drustvo strani su za Jehovinog svjedoka; buduCi da su davlovo djelo, Jehovin svjedok njima ne maze pripadati ni putem glasovanja ni sudjelovanjem u udruzenjima pa makar bila i dobrotvorna, niti svojom vojnom ili civilnom sluzbom. On je od toga izuzet, jer pripada jednoj drugoj vladavini, onoj Jehovinoj. Otud odbacivanje svakog ekumenizma i jedno snazno vezivanje na grupu; no jednako tako i snazne zelje za moralnim savrsenstvom i Cistocom zivota. BiblijaSigumost navjestitelja temelji se na doslovnom Citanju Biblije koja im jami dokaze za "svjedoCiti" teze pokreta redovito preradivane i prilagodavane u SrediSnjemu kolegiju u Brooklynu (New York). U tu svrhu Kolegij je pri-redio izdanje svojstveno tom drustvu, Les Saintes Ecritures, traduction du Monde Nouveau (1963.), u kojem egzegeti jednodusno iznose brojne izmjene tekstova kojima je cilj poduprijeti prethodno izneseni nauk. Da bi se zanijekalo Isusovo bozanstvo, iskrivljeni su, na primjer, ovi reci Novog zavjeta: Iv 1,1; Lk 1,30; Iv 8,28; Tit 2,13."Biblijski studiji" po kucama sastojali su se najprije od ucenja u obliku pitanja i odgovora iz njihova temeljnog udzbenika Istina koja vodi u vjeeni ivot (vise od 100 000 000 primjeraka na stotinjak razliCitih jezika), koji je potom zamijenjen udzbenikom Vi cete moCi vjeno ivjeti na zemlji koja je postala Raj. Skola teohatskog ministerija jednosatno je ucenje gdje se propovjednici svakog tjedna vjezbaju kako ce odrati govor na odredenu temu ilustriranu "biblijskim istinama". Medutim, osim toga sto ostavlja dojam velike cvrstine i stabilnosti, nauk Jehovinih svjedoka ima svoje znacajne nestalnosti, a ocigledan primjer za to pomicanje je fiksiranih datuma za "svrsetak sadasnjeg sustava zlih stvari": 1914., 1918., 1925., 1930., 1975., 1986. Promjenjiv nauklste nestalnosti obicaja zapazaju se u suvremenim temeljnim propisima koji su u prijasnje doba bili posve drukcije tumaceni: zabrana transfuzije krvi ili slavljenje raznih obljetnica (koje je u nekim razdobljima bilo prihvaceno ), odbijanje sluzenja vojne obveze (koje nije bilo u pocetku zabranjeno), zabrana prikazivanja Isusa pribijena na kriz (koja se ne moze naCi na prijasnjim publikacijama). Kako bi tom promjenjivom nauku vratili vjerodostojnost, Jehovini svjedoci sluze se dvama postupcima koji se mogu objasniti pomocu dva tipina slucaja. U prvom slucaju neuspjeh u pro-povijedanju posluzit ce kao sastavni dio povecane vjerodostojnosti, slijedom postupka u pet vremena (J. F. Zygmunt): kratko razdoblje opceg razocara-nja; preispitivanje tekstova koji su sluzili kao temelj i spoznaja da se je nesto dobro doista i dogodilo, ali je nevidljivo; ponavljanje dijelova "promasene" propovijedi kako bi je se ukljucilo u novu prorocku shemu; naglasavanje katastrofa, potresa, problema suvremenoga svijeta kako bi pokazali da je Drustvo uvijek imalo pravo kad je najavljivalo svrsetak svijeta kao skori dogaaj. Tekstovi napisani prije propovijedanja tada su preformulirani kako bi mogli odgovarati stvamosti (tekst brosure objavljen prije 1914. koji je najavljivao Harmagedon za "prije 1914." ponovno je tiskan 1923. uz ispravljeni tekst koji glasi "poslije 1914."). U drugom postupku pogreska postaje cak dodatni razlog za vjerovanje jer ona biva oigledan znak da je Jehova upravo udijelio dodatak istini. Doista: "Svjetlost ne prestaje rasti na putu pravednika." Bog, Isus, Trojstvo, JehovaKrscanska tradicija drzala je od samih pocetaka da je umrli i uskrsnuli Isus u punini covjek i u punini Bog. Za Jehovine svjedoke on nije ni jedno ni drugo (u pocetku su ipak priznavali njegovo bozanstvo ). Arhandeo je Mihael prije njegova rodenja, a potom i nakon njegove smrti, ponovno dosao u svom svojstvu andela i duhovnog stvorenja. On nije uskrsnuo u svojem tijelu, a kad se je trebao pokazati pred svojim ucenicima, uzeo je svoje privremeno tijelo koje je potom nakon njegova oCitovanja odmah isceznulo. Njegovo je poslanje bilo jednostavno biti "jedan Bog", Jehovin glasnogovomik. Da bi potvrdili taj nauk istodobno arijanski i doketski, Jehovini svjedoci moraju medutim ipak iskriviti tekstove Novoga zavjeta i navesti druge koji su izvan konteksta (Kol 1,15; Iv 14,28; 1 Kor 15,28). Ova povezanost s arijanizmom oCituje se u izrazitom odbijanju dogme Trojstva (s naglascima monoteistickog fanatizma bliskom odredenim najrigoroznijim judaizmima), koja je prema njima bila izmisljena na Nicejskom saboru (325.) istodobno kad i Isusovo Bozje sinovstvo. Otuda to poslanje koje sebi pripisuju Jehovini svjedoci da oni utemeljuju stovanje Boga- Jedinog, s njegovim istinskim imenom zaboravljenim tijekom stoljeca: Jehova. No, za vecinu (ak osporavanu) egzegeta to ime ne bi trebalo biti izgovarano ni kod Zidova ni kod krscana. Hebrejski, kazu oni ,doista se pise samo sa suglasnicima. Ime Isusovo objavljeno Mojsiju (Izl3,14) pisalo se JHVH. Nekoliko stoljeca poslije Zidovi su iz postovanja prestali izgovarati to sveto ime i nadomjestili su ga drugim rijeCima, osobito s Adonaj (Gospodin). Nekoliko stoljeca nakon Isusa Krista, da bi olaksali itanje Biblije, zidovski ucenjaci (strucnjaci - masoreti) dodali su suglasnicima znakove da oznace samoglasnike. Za ime Jahveh oni su sacuvali suglasnike JHVH i dodali im samoglasnike od Adonaj (a, o, a): to je dalo ime Jahovah ili Jehovah u transkripcijama Biblije pocevsi od 16. stoljeca. U novije su doba Jehovini svjedoci morali preformulirati svoje naucavanje u ovoj toki (Ime koje ostaje zauvijek, 1984., str. 10.), ali u nase doba upotrebljavaju svoj prvotni nain tumacenja. Vrlo strukturirana organizacijaSjediste pokreta (iii Drustva) Kula straiara je u Brooklynu (New York). Temeljna je grupa skupstina, koja ima do 200 clanova, koji se udmzuju u Dvoranu kraljevstva (kraljevstvo Bozje odredeno je da pripravi jedno novo udesno stanje covjecanstva koje ce uskoro biti vidljivo na zemlji; pocelo je vladati 1914., kad je Krist bio ustolicen na nebu). Pokrajina je administrativna cjelina koja obuhvaca dvadesetak skupstina. Vise pokrajina cini oblast; vise oblasti tvori jednu zonu. Svaka je zemlja jedna filijala s betel om, a svaki je od njih povezan s betel om Vodeceg tijela. U svakoj organizacijskoj jedinici postoje nadglednici koji jamce besprijekorno funkcioni-ranje svake administrativne cjeline i osiguravaju unutamju medurazinsku kontrolu. Skupstine se odravaju svakodnevno iii nakon vise dana, a okupljaju Clanove na svim razinama. Memorial spomen na Kristovu smrt 14. nisana zidovskog kalendara (14. dan poslije mladaka u proljetnom ekvinociju) - jedina je svetkovina Jehovinih svjedoka; tada blaguju "simbole" samo "pomazani" Clanovi (ostatak sadasnjih zivuCih od 144 000). Svaki krsteni Jehovin svjedok sudjeluje svakog tjedna osim na skupstini, i uz svoj osobni studij, na tri sastanka; on mora posvetiti najmanje deset sati mjesecno propovijedanju po kucama. Opci pionir navjestitelj je koji se pismeno obvezuje propovijedati barem 80 sati mjesecno (on predvodi 7 biblijskih studija i tijekom tog razdoblja obavlja 35 novih posjeta). Aktivnosti su utvrdene u izvje-scima o djelatnostima Skupstine (svaki Jehovin svjedok mora redovno podnijeti izvjesce o svojoj sluzbi). Centralizirana organizacija i interna kontrola rigorozne su i vrlo razvijene. Svakog mjeseca bilten Notre ministhe du Royaume (Nasa sluzba Kraljevstva) osnazuje unutamju povezanost. Prosvjedni pokretIdeologija i socio-religijska praksa Jehovinih svjedoka tipiCno su prosvjedne te se predstavljaju najprije kao "drustveni analizator". Zauzimanjem svojih stavova protiv sluzenjavojne obveze, transfuzije krvi ili teorije o evoluciji . Jehovini svjedoci doista prisiljavaju instilucije da pokazu svoju represivnu stranu. Svojim "ideoloskim iskrivljenostima" Jehovini svjedoci pridonose, na primjer, razotkrivanju militaristickog duha pojedinih zemalja izlazuCi sebe zatvoru zbog svojih principa savjesti. Oni "raskrinkavaju suvremeno drustveno uredenje suprostavljujui mu utopijski model koji pomocu oprenosti naglasava njegove nedostatke". Time se oni ukljucuju na jedan odredeni nai'in u pokret protukulture sezdesetih i sedamdesetih godina. Pokret je prosvjedovan i time sto svojim protivljenjima predstavlja jednu "eshatolosku, milenaristiCku, utopijsku i radikalnu grupu". On nagovijesta zlatno doba gdje ce, poslije Harmage-dona, ugrozeni postati odabranici. Taj je savrseni svijet ve ostvaren u nacrtu s Udruzenjem. Svaki ga Jehovin svjedok moze potom sebi predoiiti na svoj nacin. (Usp. R. Dericquebourg, Les Temoins de jehovah, dynamique d' un groupe religieux et rapport de institution, Paris - Sorbonne, 1979. Usp. Conscience et Liberte, 33./1987., str. 34-44.)

Drugi vid: Jehovini svjedoci predstavljaju jedno zasebno shvacanje vjerskog zivota. U svojem vjerskom ponasanju vjemici se ne obaziru ni na unutamji zivot ni na savjest. Taj se zivot definira jedino prema nacinu ponasanja koji moze biti vrlo razliCit. Pravi je Jehovin svjedok onaj koji obdrzava cvrsto utemeljen popis tocno odredenih djelatnosti. Obracenje je shvaceno kao organizirano ucenje s ciljem stjecanja nacina ponasanja uz pomoc nagradivanja i kaznjavanja. Ono je uostaIom isprogramirano u sedam stupnjeva koji odgovaraju razdobljima promjene profanog ponasanja produzujuCi se otprilike na sest mjeseci. Jehovini se svjedoci takoder prakticki nikada ne pozivaju na neki duhovni zivot. Oni ne poznaju ni misticku patnju niti znaju za vjersku sunmju: postati i biti Jehovin svjedok znaCi prije svega usvojiti nacin zivota. Tako shvacanje vjerskog zivota podrazu-mijeva jedan od elemenata racionalnosti pokreta i utjecaja koji on vrsi na svoje lanove. Racionalno se sastoji u "modeliranju pojedinca Ciji je zadatak metodicko i trajno sirenje drustva" preko sirenja tiska. Vjerski zivot ne ukljucuje dakle ni njihove osjecaje ni stanje njihove duse; no on se ocituje bezuvjetno u zarkom prozelitizmu ostvarenom tocno odredenim brojem sati propovijedanja i bilancom prodaje, jer sve je bezuvjetno odredeno s preporukom da se u budunosti i poveca. Takav nacin poslovanja vrlo je djelotvoran. Rezultati se trajno povecavaju u svjetskim raz mjerima. Globalno ozracje suvremene krize tome doista na poseban nacin pogoduje.

Zakljuak Prema podacima iz 1973. godine u svijetu ih jebilo1,658.900.Rasprostranjeni sunajvie uSAD, Brazilu,Njemakoj, Francuskoj. Inae, djeluju u preko 20 zemalja.Kod nas se prvi put pojavljuju 1930. godine, kada je uMariboru osnovano Udruenje istraivaa Svetog pisma iudruenje Svjetionik. Nisu bili priznati prije rata, a zavrijeme drugog svjetskog rata djelovali su ilegalno. Naime,1936. godine preselili su svoje sjedite iz Maribora uBeograd, da bi im 1937. bilo zabranjeno da djeluju. Tek1953. godine osnovali su Kransku zajednicu Jehovinihsvjedoka u SFRJ. Te godine u Zagrebu su odrali osnivakuskuptinu i donijeli Ustav.

Ustav je stupio na snagu 13. 9.1953. godine i do danas oni djeluju u skladu sa njegovimodredbama. Najvii im je organ Skuptina Jehovinih svjedoka. Zajednicom, inae, upravlja Glavnopredstavnitvoodsedam lanova,iji mandat traje 4 godine. lanovi su predstavnici pojedinih pokrajina i oniizmeu sebe biraju predsjednika.Najniaimjeorganizacionajedinicareligijskaoptina(skuptina)ijim se lanom postaje dobrovoljno. Zabranili su svojim sljedbenicima da se bave politikom aktivno ukoja bi bila u suprotnosti sa dravnim zakonom. U Bosni i Hercegovini djeluju u Sarajevu, Zenici, Bijeljini, Banjaluci,Tuzli, Mostaru, Jajcu. Izdravaju se, kao i druge vjerske zajednice u SR Bosni i Hercegovini, iskljuivo oddobrovoljnih priloga vjernika. Vrlo su agresivni u pridobijanju novih vjernika i rasturanju svoje tampe. Jehovini svjedoci su 1879. Osnovali asopis Kulastraara,koji izlazi na 80 jezika. Ve 1959. Tira asopisa je bio 3,600.000 primjeraka, a sad izlazi u tirau, preko 6,000.000 primjeraka. asopis izlazi i na hrvatsko-srpskomsrpsko-hrvatskom i na makedonskom jeziku. Svake godine se na vie od 80 jezika tampa 13,000.000 primjeraka Biblije. Sekta ima vrlo razvijenu propagandu. Stavljaju naglasak na izuavanje Biblije, ali insistiraju i na itanju knjiga, broura, literature, publikacija koje izdajenjihov centar u Njujorku, a koje se prevode na nas jezik. Na molitvenim skupovima prouava se ta literatura.(Religije u Bosni i Hercegovini, Ivan Cvitkovi, Tuzla, 1981. Str.31)

8

9