DR. J. H. TILDEN SVE BOLESTI NASTAJU USLIJED ZATROVANJA

DR. J. H. TILDEN

SVE BOLESTI NASTAJU USLIJED ZATROVANJA

Posvetato bi lijenik ili laik mogao traiti vie od uen ja o uzroku bolesti koje nudi savreno razumijeva nje svih takozvanih bolesti? Poznavanje uzroka daje i laiku potrebno znanje kako izbjei nastanak bolesti i kako je izlijeiti. Kad ljudi znaju kako izbjei bolest, tada poznaju i imunizaciju koja razumno imunizira. Odgovarajue znanje o tome stoje zapravo bo lest i to je prouzrokuje, ljudsko je spasenje, a ako ga se moe postii sa samo toliko napora koliko tre ba da bi se pomno i promiljeno proitala knjiga Tokemija ili zatrovanje krvi", onda ni laik ni stru njak nemaju isprike za svoje neznanje. Znati znai moi. Znati kako biti zdrav najvea je mo. Malo ljudi zna ita o uzroku bolesti. Njima je ova knjiga posveena i ona e ih osloboditi medi cinskog praznovjerja. J. H. Tilden

Izdavaev predgovor

Dr. John H. Tilden, sin lijenika, rodio se u Van Burenburgu, u saveznoj dravi Illinoisu, 21. sijen ja, 1851. Medicinsko obrazovanje postigao je u Cincinnatiju (Ohio) na uilitu Eclectic Medical Institute", koli osnovanoj 1830. u znak protesta protiv onovremenih alopatskih i homeopatskih ko la. 1872. primio je doktorat iz medicine. Koliko smo mogli doznati, njegov otac je bio dr. Joseph G. Tilden, koji je 1837. doao iz Vermonta u Kentucky gdje je se i oenio. Dr. John H. Tilden poeo je lijeniku praksu u Nokomisu (Illinois), potom godinu dana u St. Louisu (Missouri), zatim u Litchfieldu (Illinois) do 1890., kad je preao u Denver (Colorado). U Denveru se smjestio u poslovnom sreditu grada, dijele i konzultorij s nekolicinom drugih lijenika. Poslij e j e otvorio sanatorij i kolu u predgrau Denvera. Vodio je sanatorij i kolu do 1924., kad je sve u pola cijene prodao dru. Arthuru Vossu iz Cincinnatija, s nakanom da se posveti pisanju i predavanji ma. Meutim, ubrzo je shvatio da ne moe bez svoje kole, pa je nakon nekog vremena kupio dva stana6

na aveniji Pensylvaniji u Denveru, spojio ih i otvo rio novi sanatorij sa kolom, za stoje morao od pri jatelja pozajmiti novac za kupovinu. To se zbilo vjerojatno 1926. godine. Ova kola je radila sve do doktorove smrti 1. rujna, 1940. Upravo tih ranih godina njegove prakse u Illino isu dr. Tilden je poeo sumnjati u lijeenje bolesti li jekovima. Njegovo sveobuhvatno prouavanje, posebno itanje medicinskih lanaka europskih me dicinskih kola, kao i njegovo vlastito razmiljanje, doveli su ga do zakljuka da mora postojati nain na koji se moe ivjeti bez oblijevanja, pa su upravo u to vrijeme njegova razmiljanja o toksemiji poela dobivati svoj oblik. Od poetka prakse u Denveru Doktor nije rabio lijekova nego je primjenjivao svo ju teoriju o ienju tijela od otrova kako bi se po tom prirodi omoguilo da sama lijei. Uio je bolesnike kako izbjegavati zatrovanja i ouvati zdravo tijelo od oboljenja. Beskompromisni idealist i strogi disciplinarac Doktor nije traio vrijeme na onima koji se nisu htjeli odrei izopaenih navika, ali je prema svojim pacijentima i uenicima bio pri jatelj i zatitnik. 1900. godine poeo je objavljivati mjesenik pod imenom The Stuffed Club" (Uobraeni klub"), koji je izlazio do 1915., kad je.promijenio 7

ime, najprije u Filozofija zdravlja", a 1926. u Pre gled i kritika zdravlja". lanke za svoj asopis pisao je redovito u ranim satima, od tri do sedam. Cilj a sopisa nije bila novana zarada ve irenje Doktoro va uenja. S vremenom se krug itatelja proirio, ne samo ovdje u Americi nego i u inozemstvu, ak i u Australiji, ali nikad nije dolo do novanog prihoda, jer Doktor nije doputao da asopis postane sred stvo za oglaavanje, koliko god su to traile reklamr ne agencije. Kako se otkrilo nakon njegove smrti, Doktor je nakon ezdeset i osam godina prakse osta vio neznatan imetak. Njegov ivot je bio uzor portvovnosti, predanosti u slubi. Uvijek je traio istinu, a kad bije naao, prionuo bi uz nju neslomlji vom voljom. U svoje vrijeme Doktor je umjesto potpore od medicinske profesije doivljavao samo najei otpor i osudu. Frederic N. Gilbert

KazaloPosveta Izdavaev predgovor Predgovor Lijeenje ne postoji Svijetu treba kirurka znanost Jesu li palijative uope potrebne? Da, venerine bolesti se mogu izlijeiti bez kemikalija! Nadraujua sredstva podmuklo razaraju Uvod u toksemiju Protumaena toksemij a Vrij ednost simptomatologij e Istina kakvom je vide slavni ljudi Znanstveni pokusi Krize Sve bolesti su u poetku bile bezazlene Mentalitet opora Prosudimo zajedno! Kako izmjeriti beskonano? 18 19 21 34 39 45 53 59 63 65 68 69 9 5 6 11 13 16 17

8

Toksemija je temeljni uzrok svih takozvanih bolesti Smrtonosni mikrobi Svijet medicine trai izljeenja Mikrobi kao uzrok bolesti Vanost nervne energije Zastoje iscrpljenje uzrok, a ne bolest? Opa iscrpljenost Uravnoteenost Imunizacija Dijagnoza kao medicinska obmana Definiranje akutne zloudnosti Sto dovodi do smrtnosti? Saetak Uzroci nervne iscrpljenosti Navike koj e nervno iscrplj uj u Osvrt Nekoliko savjeta Tjelovjeba dra. Tildena 10 71 73 76 78 80 85 90 100 113 116 124 125 127 129 134 155 157 159

PredgovorOtkad postoji, ovjek trai nekog spasitelja, a kad ne trai spasitelja, trai lijek. ovjek vjeruje u paternalizam, oekuje dobiti neto za nita, a ne shvaa da plaamo najviu cijenu za ono to nam je ve dano. Spasenje je bolje zasluiti nego ga jednostavno prihvatiti. Umjesto kupovanja, prosjaenja ili krae lijeka bolje je prestati razvijati bolesti. Bolest je ovjekovo vlastito djelo, pa je od gluposti kupovan ja lijeenja gore biti tolika neznalica i vjerovati u li jeenje; Lane teorije o spasenju i lijeenju pretvorile su ovjeka u mentalnog prosjaka, umjesto da bude prosuditelj svog vlastitog spasenja i povrh svega svoj vlastiti lijenik, uinile su da bude rob profesije koja ne moe izlijeiti samu sebe od bolesti, niti je otkrila jedan jedini nain lijeenja kroz sve vjekove ovjekova postojanja na zemlji. Sluamo o dijetalnim lijeenjima, dijetetiarima, ravnomjernim obrocima, mesnim, vegetarijan skim i ostalim dijetama, o kemijski pripremljenim jelima svih vrsta. itateljsko opinstvo je zasuto stotinama zdravstvenih asopisa i tisuama zdravJl

Ouvanje energije je najvea terapeutska zadaa 84

Toksemija olakava razumijevanje bolesti 120

stvenih savjeta. Ima na tisue lanaka o zdravlju pi saca koji zdravlje ne bi prepoznali da ga sretnu na ulici. Fanatizam, netrpeljivost, glupost i komercijalizam glavni su sastojci dijetetskog sklopa o kojem sada javnost raspreda. Lijek je ono to svijet hoe, a lijek je ono to lije nici i vraari prividno prave, ali u najboljem slua ju dobiva se samo olakanje. Periodinost koja karakterizira sve poreme aje tjelesnih funkcija prividno potvruje tvrdnje prodavaa zdravlja da je njihov lijek iz lijeio bolesnike, meutim istina je da takozvana bolest ide svojim tokom". Istina je da je takoz vana bolest bila kriza zatrovanja, a kad je otrov izluen do ispod podnosive razine, oboljelost je' prola i zdravlje se automatski vratilo. Ali bolest nije izlijeena, jer uzrok (iscrpljujue navike) i dalje postoji, otrov se jo uvijek gomila i u odre enom trenutku opet e doi do krize. Ukoliko se uzrok zatrovanja (toksemije) ne otkrije i ne ot kloni, kriza e se ponavljati sve dok funkcionalni poremeaji ne prerastu u organsku bolest. Sva je profesija zauzeta brigom oko toksemijskih kriza: lijei (?) i samo lijei (?), sve dok kroni na bolest ne ovlada bilo kojim organom koji je bio arite toksinske krize. 12

Lijeenje ne postojiPriroda se normalizira kad prestanu iscrpljujue navike. Ne postoji izljeenje u opem smislu rijei. Ako netko ima duhansko srce", to mu je lijek? Prestati puiti, razumije se! Ako je srce oslabljeno potresima, kao to se to vidi kod kockara ili burzov nih pekulanata, stoje tomu lijek? Kemikalije? Ne, nego uklanjanje uzroka! Svaku takozvanu bolest duha i tijela stvaraju iscrpljujue navike. Prehrambena i dijetetska pomahnitalost koja upravo vlada medicinskim nalovnicama upuuje svijet na dijetu koja e ih izlijeiti od njihovih pojedinanih boljki. Vlada miljenje da e neka posebna dijeta izlijeiti reumatizam ili bilo koju drugu bolest. Ni dijeta ni hrana nee izlijeiti nijednu bolest. Uzdravanje od jela, poinak u postelji i odvi kavanje od loih duevnih i tjelesnih navika do pustit e prirodi da izlui nakupljene toksine. Nakon toga, ako se loe navike uklone i bude iv jelo razborito, zdravlje e se vratiti i ostati, IZLIJEENI e ostati takvim! Ovo vrijedi za svaku takozvanu bolest. Da, vrijedi i za tvoju bo lest, ti koji pie kako bi doznao vrijedi li Tilde-

nov nain lijeenja i za tvoj sluaj. Zar ne shvaa da zakon i red vlada svemirom? I da je isti od zvjezdane praine do kamena, od kamena do biljke, od biljke do ivotinje, od ivotinje do ovjeka, od ovjeka do uma i od uma do Vrhov nog Uma - do Boga. Jednom rijei, zakon i red ispunja svemir, kako juer, tako danas i zauvijek i isti je za sve od zvijezda do uma, od elektrona do uma. Toksemija tumai kako univerzalni za kon djeluje u zdravlju i bolesti. Jedna bolest je ista kao druga, jedan ovjek kao i drugi ovjek, jedan cvijet kao i svaki drugi, ugljik je isti u kruhu, eeru, ugljenu i dijamantu. Da, jedna bolest moe biti izli jeena (?) kao i svaka druga, osim ako je uniten or gan u kojem se dogaala toksemina kriza. Na primjer, ako se ustrajno pogreno jede, kiselovrenje e najprije nadraiti sluznicu eluane opne, nadraajem e prvo nastati upala, zatim ir, pa za debljanje i otvrdnue, koje e na koncu prijei u rak. Medicinski svijet se bori ne bi li otkrio uzrok raka. A radi se o krajnjoj toki upalnog procesa, iji nepo sredni poetak moe biti bilo kakav nadraaj. Ko nac je degeneracija zbog pomanjkanja kisika i hrane, a tijekom degeneracije otpadne tvari ulaze u krvotok, stvarajui kronino septino zatrovanje zvano kancerozna kahemija, odnosno rakom uzro kovana oronulost. 14

Bolest je opa oznaka potpune iscrpljenosti, pa se za razumijevanje fiziologije i patologije treba, kao i u biologiji, vrsto drati evolucije, inae e po vremeno doi do krivih zakljuaka. Moderne kure i imunizacije su isprazne smetnje. Utemeljene su na pogrenoj postavci zakljuivanja od uinka, to jest bolesti, do uzroka. Ustanovi, se koji organ dugovremeno trpi od toksemije, recimo, ir na elucu, pa se ir kirurki ukloni. Ili su to uni kamenci, pa ih se izvadi, ili je to fibrozni tumor na materici, koji se onda izree. Isto se moe rei i za ostale posljedice. Medicin sko oruje je usmjereno na mnoge posljedice, to javno mnijenje smatra uspjenom borbom protiv bolesti, a ustvari se radi o besmislenom uklanjanju posljedice. Meutim, nije to najgora pogreka. Ki rurzi nemaju ni pojma o uzroku tih istih posljedica koje oni tako vjeto uklanjaju. I u ostalim zabludama prevladava isti manjak poznavanja uzroka. U lijeenju bolesti nedostatka, odsutni elemenat se dodaje iz laboratorija, ali nita se ne ini da bi se organ vratio u normalno stanje. Zato? Zato to medicinska znanost nije otkrila za to organi prestaju normalno djelovati, a dok ne doe do toga otkria, znanstvene pogreke e se nastaviti. 15

Svijetu treba kirurka znanostAko sakaenje (nepotrebna operacija) zahtijeva devet stotina devedest i devet zahvata da bi se usa vrila vjetina potrebna u tisuem sluaju, o potrebi vrhunske kirurgije trebalo bi pitati osakaene mase. Je li rat potreban? Kako bi na to odgovorilo onih 7 485 000 ubijenih u (Prvom) svjetskom ratu, kad bi im se takvo pitanje postavilo? Po procjeni daje po svakom ovjeku izgubljeno 5 000 dolara dolazi se do 37 425 000 000 svjetskog gubitka na samo ovom podruju. Kirurgije su troak za cijeli svijet, jer se svake godine vandaliziraju tijela tolikih mukaraca, ena i djece. Da li su uinci vrijedni truda i troka? Zato vlada uvjerenje da su tolike operacije potreb ne? Zbog neznanja masa zatupljenih sebinom i znanou opsjednutom profesijom. Puno je probita nije operirati nego pouavati ljude kako ivjeti da bi se izbjegle kronine bolesti i operacije.

Jesu li palijative uope potrebne?Pitanje je jesu li palijative, to jest povrna olak anja to ih lijenici i vidari pruaju uope vrijedne posljedica to ih donose tetne navike na koje lije nici upuuju svoje pacijente. Ovisnost o lijekovima u koju upadaju tisue si gurno je opasnija od svih olakanja to ih te kemika lije donose. Lijekovi protiv bolova su posve nepotrebni. Dvadeset i pet godina uzimanja lijekova i dvadeset i osam godina neuzimanja lijekova treba lo bi moje uvjerenje u nepotrebnost i najee tet nost kemikalija uiniti barem neto vrijednim u oima onih koji ele znati istinu.

16

17

Da, venerine bolesti se mogu izlijeiti bez kemikalija!Ne izuzimam sifilis i spreman sam, bilo kada i bilo gdje, pred lijenikom komisijom dokazati isti nitost onoga to govorim. Priroda lijei, priroda moe ukloniti sifilis, ili bilo koju drugu vrstu zaraze, ako se prestane sa svim iscrpljujuim navikama i prihvati razborit nain ivota.

Nadraujua sredstva podmuklo razarajuStimulansi (nadraujua sredstva) djeluju prik riveno do te mjere da se neupueni i sami iznenade kad otkriju da su postali manje-vie njihovi robovi, iako su uvjereni da ih nisu uzimali pretjerano. Primjer za to je glavobolja od kave. Doe vrije me kad ne odgovara popiti uobiajenu alicu s doru kom. Tri do etiri sata nakon doruka pojavi se klonulost i pospanost, koje se ne mogu objasniti sve dok netko od prijatelja ne spomene daje to moda zbog nedostatka kave, ali rtva to ne prihvaa sve dok se nakon vie pokuaja i sama ne uvjeri. Neki dobiju glavobolju, drugima opet smeta zijevanje i osjeaj mamurluka zbog iscrpljenosti srca to gaje prouzroilo uzimanje kave. Stimulanti najprije neosjetno umrtve budnost, uklanjaju umor i djeluju na duh i tijelo. Pametnome bi moralo biti jasno da se pozajmljeno djelovanje mora platiti prije ili kasnije. Pretjerana uporaba ivane energije dovodi do enervacije (iscrpljenosti). Rijetki troe ivanu energiju na samo jedan nain. Hrana je stimulans,

18

19

pretjerano jedenje je pretjerano stimuliranje. Dodaj k tomu dva-tri druga stimulansa, recimo - kavu i du han, previe banenja, posla i briga, pa e osoba s tolikim troenjem nervne energije bez sumnje po stati nervno isrpljena. Izluivanje nije dostatno, pa se shodno tomu toksini gomilaju u krvi. To dovodi do naglaene protutoksinske stimulacije putem raz nih previe podraavajuih navika, te se tetni krug zatvara. To je stanje toksemije koja prethodi obol jenju i koja e biti trajna, osim kad toksinske krize (takozvane akutne bolesti), smanje razinu toksina, da bi se opet gomilali osim ako se stave pod kontro lu loe navike koje iscrpljuju tijelo. Do potpunog zdravlja ne moe doi sve dok se ne uklone sve na vike koje uzrokuju iscrpljenost.

Uvod u toksemijuSvijet medicine je proizveo beskrajnu literaturu bez ikakva pojma o uzroku, osim pokojeg pogre nog i nesigurnog. Medicina je bogata znanou, ali sada, kao i u svim prolim vremenima, oskudijeva praktinim idejama. Prosjeni lijenik je odgojen izvan svakog praktinog smisla s kojim se rodio. To, meutim, ipak nije njegova krivnja. Krivnja je na sustavu. On je kolovani robot. On posjeduje in jenice, svu silu znanstvenih injenica, ali bez ideja. Ford je posjedovao mehaniarske injenice, vjero jatno nita vie nego tisue drugih mehaniara, ali ih je sloio u ideju koja gaje uinila multimilijunerom. Milijuni posjeduju injenice ali nemaju ideja. Tisue lijenika posjeduju sve potrebne znanstvene podatke, ali nisu upregli svoju znanost u zdrav ra zum i mudrost. Bez jasnog poimanja uzroka zagonetka lijeenja mora ostati takva kakva jest. Pokojni Sir James Mackenzie, koji za ivota bio najvei lijenik u svijetu, izjavio je: ,,U medicin skom istraivanju cilj je prvenstveno prevencija i li jeenje oboljenja." Ako je uzrok nepoznat, kako je mogue sprijeiti ili lijeiti, kao na primjer, izaziva-

20

21

jui blagi oblik kozica ili neki drugi oblik takozvane bolesti, trujui tijelo zdrave osobe ucj ep ljenjem pa tolokih proizvoda reene bolesti? Izvjesno je da samo patoloko razmiljanje moe doi do takvog zakljuka. Cjepiva i samorodni lijekovi prave se od proizvoda bolesti i miljenje da se bolest moe nat jerati da lijei samu sebe krajnji je plod patolokog razmiljanja. Ova izjava nije pretjerana, kad uzme mo u obzir injenicu da su sva istraivanja i pokusi medicinskih znanstvenika u svrhu traenja uzroka provedeni na mrtvima i umiruima. Koliko god to izgledalo smijeno, medicinska znanost je ila i jo ide k mrtvima kako bi otkrila uzroke. Ako spreavanje i lijeenje bolesti podrazumije va njezino stvaranje, onda nema sumnje da je i spre avanje i lijeenje nepoeljno. Kad bi se moglo sprijeiti, lijeenje ne bi ni bilo potrebno. Mackenzie je pred smrt radio na pronalaenju prevencije. Vredniji trud se ne moe ni zamisliti. Ali njegova ivotna tragedija je u tome to je umro od bolesti koja se moe sprijeiti. Mogao je izlijeiti sama sebe od bolesti koja gaje ubila, daje njegovo shvaanje uzroka bilo u skladu s istinom o toksemiji, primarnim uzrokom svih oboljenja. Usprkos Mackenzijevoj ambiciji da obogati pro fesiju posjedovanjem istine u vezi s prevencijom i 22

DEFINICIJA toksemije i toksemijskih kriza: Tijekom metabolizma (gradnje tkiva) odvija se anabolizam (gradnja stanica) i katabolizam (razaranje stani ca). Razgraeno tkivo je toksino (otrovno) i u zdravom stanju, dok je nervna energija normalna, krvotok izluuje toksini otpad odmah im se pojavi. Kad je nervna energija istroena iz bilo kojeg razloga - tjelesnog ili duevnog uzbuenja ili loih navika - luenje se obustavlja uzrokujui zadravanje tok sina u krvi, odnosno toksemiju. K a d se ovo nakupljanje toksina u krvi ustali, zadrat e se sve dok se nervna energija ne obnovi uklanjanjem uzroka. Takoz vano oboljenje je nastojanje prirode da ukloni toksin iz krvi. Sve takozvane bo lesti su toksemijske krize.

23

lijeenjem, umro je bez prave ideje kojim smjerom poi u potragu za tim eljenim znanjem, to potvruju njegove izjave kao stoje ova: Budui da je na problem prevencija bolesti, potrebno nam je potpuno poznavanje bolesti u svim njezinim aspek tima prije nego to mognemo poduzeti korake u nje zinu spreavanju." U tome je sr pitanja. Nije bolest, nego je uzrok u svim svojim aspektima" ono to trebamo znati prije nego poduzmemo kora ke u spreavanju bolesti". Mackenzie je o dijagHozi izjavio slijedee: U sadanjem trenutku medicine ne ini se vje rojatnim da bi bilo velikih razliitosti u omjerima dijagnoziranih i nedijagnoziranih sluajeva u mno gim nizovima istraivanja kakva smo mi provodili. Razmjer ovisi ne o vjetini ili sposobnosti pojedi nog praktiara nego o nedovoljnoj razini sveukup nog medicinskog znanja. Slinost statistikih podataka instituta i privatne prakse ide u prilog ovom stanovitu. Usprkos tome to se u institutu posvetilo vie vremena i davala pomo specijalnih odjela i klinikih grupa istraivanju sluajeva koji nisu mogli biti dijagnosticiani u opoj praksi, ti su sluajevi ostali duboko nejasni, iako znamo da e se iz njih postupno razviti sloenije organske bolesti tako da e popuniti veliki dio naih bolnikih kapa24

citeta. A tragedija je u tome to mnogi od njih pate od bolesti koje nisu ozbiljne i mogle bi, da nije nae ga neznanje, u samom zaetku biti uklonjene. Nije li ta kritika medicinske neuinkovitosti o trija od bilo koje Tildenove? Ovo me ivo podsjea na dra. Cabota iz Bosto na, koji je nedavno izjavio daje bio pedest posto u krivu u svojim dijagnozama i da je to potvrdio u pretragama post-mortem. Takva izjava ovjeka na njegovu poloaju znai mnogo. Meni to kae da je dijagnoza besmislen pojam, jer po smislu u kojem se rabi, misli se na otkrivanje patolokih posljedica i promjena to ih je proizveo neotkriveni uzrok. Dija gnoza znai, ukratko reeno, otkrie posljedica koje ne osvjetljavaju uzrok. Ponovno citiram Mackenzija: Poznavanje bo lesti je toliko nepotpuno da mi jo uvijek ne znamo ak koje korake poduzeti da bismo poboljali nae znanje." Ako je to tono, onda zakon nema oprav danja zabranjivati vraarama obavljati manje tetne palijative. Koliko je uglednih lijenika poteno kao Mackenzie? Usprkos svojim visokim i vrijednim ambicija ma, Mackenzie nije mogao izbjei stereotipni pro fesionalni nain razmiljanja. Izjavio je da da rani simptomi bolesti kriju tajnu njezina uzroka i vjero25

vao je da bi njihovo dublje prouavanje dalo odgo vor. Meutim, funkcionalni poremeaji su iste naravi i potjeu od istog opeeg uzroka koji kona no dovodi do svih organskih takozvanih bolesti. Sve takozvane bolesti su, od prve do posljednje, isti evolucijski proces.s

Studij patologije - studij bolesti - oduvijek je privlaio najbolje umove lijenike profesije, pa bi izgledalo da je o svemu ve morala biti izreena ko nana rije, ali kao i svi istraivai veliki Englez je vjerovao, da e podrobnije i pomnije prouavanje ranih simptoma bolesti otkriti uzrok. No postoji ve liki razlog zato je to nemogue, a to je da su svi spletovi simptoma - bolesti - od poetka do kraja samo posljedice, pa ni najpomnije prouavanje bilo koje faze ili stupnja njihova napredovanja nee ba citi nikakva svjetla na sam uzrok. Uzrok je stalan, uvijek prisutan i uvijek isti. Mijenjaju se samo posljedice i objekti na koje uzrok djeluje, a promjena je posve nestalna. Za ilustraciju: upala eluane sluznice poinje kao nadraaj, zatim kao upala, potom kao ir i na koncu kancerozno otvrdnue. Ne slijede svi slu ajevi isti red, samo mali postotak prijee u ir, a jo manji postotak dosegne stadij raka. Vie ih 26

dolazi od akutnog otrovanja hranom i akutnim zastojem probave nego od kroninih oboljenja. U ranim stadijima ovoga razvitka pojavljuju se razne nelagodnosti, jae ili slabije probavne smet nje, esti napadi eluanoga katara, bolovi u elucu i povraanje. Ni dva sluaja nisu istovjetna. Ner vozne osobe vie pate, a neke pokazuju sve vrste simptoma nervoze: nesanicu, glavobolju i t.d. Zene imaju bolnu menstruaciju i simptome histerije, neke postanu mrzovoljne, neke dobiju padavicu. to vie se pojavljuje kroninih simptoma, osobe limfatinog karaktera ne pate tako jako. Kako bolest napre duje neki postaju blijedi i uslijed crijevnih ireva i zaraza od gnjilenja bjelanevina dobiju opasnu ane miju. Kod drugih se prva pojava ira manifestira tekim krvarenjem, a neki dobiju kaheksiju (opu slabost) uz zadravanje hrane u elucu, koju onda svaka dva-tri dana povraaju zbog zatvorenog pro laza u dvanaesterac. To su redovito zloudni slu- a jevi. Gledati na svaki od tih simptomskih sklopova kao na razliite bolesti koje zahtijevaju razliito li jeenje, znai upasti u dijagnostiki labirint koji zbunjuje profesiju i ini lijeenje kaotinim. Svi lijenici dijagnostiari bi trebali znati da je najranija faza organske bolesti sasvim nuzgredna, 27

prolazna i to se tie organa u pitanju, nije nikada u njemu proizvedena, nego je beziznimno posljedica vanjskog nadraaja (ili podraaja, ako vam se tako svia), te ako nadraaj nije stalan i toksin se elimini ra im se stvori, poveava se toksemijom do razine podnosivosti, a normalno funkcioniranje se obnav lja u meuvremenima nadraaja i toksinskog eksce sa. Na primjer, jednostavna prehlada (curenje iz nosa i studen u glavi), gastritis (akutni eluani ka tar), ili katar debelog crijeva. U poetku su sve te prehlade, upale i katari periodini i tipini, ali kako poticajni uzrok (mjesni nadraaj i toksemija) posta je jai i stalniji, u sluznicama tih organa poinju se odvijati organske promjene koje dobivaju razne na zive, kao to su nadraaj, upala, ir i rak. Patologija organskih promjena se moe prouavati do sudnjeg dana a da ni traak svjetla ne. padne na uzrok, jer od poetnog nadraaja pa do konanog stanja (kojemu se moe dati ime suica, sifilis ili rak) cijela patolo ka panorama je neprekinuta evolucija sve snanijih uinaka. Tijekom patolokog procesa mogu biti otkrive ne klice i drugi takozvani uzronici patolokog po remeaja, ali su oni usputnost, podudarnost ili u 28

najgorem sluaju sudionici, ili pravnim jezikom obiter dicta" (usput reeno"). Prouavati bolesti na pravi nain znai prou avati zdravlje i sve to na njegovo uzdravanje utjee nabolje ili nagore. Bolest je pokvareno zdravlje. Svaki utjecaj koji smanjuje ivanu energiju proizvodi bolest. Bolest ne moe biti sama sebi uzronikom niti moe biti svoj vlastiti hjek, a pogotovo ne svoja vlastita prevencija. Nakon godina lutanja praumom medicinske di jagnoze - uobiajenim nagaanjem uzroka i uinka te tretmanom ak gorim od nagaanja - postajui sve zbunjenijim, odluio sam ili pronai uzronika bolesti, ili napustiti profesiju. Za ovako neto bilo je potrebno pobjei od lijenika i lijenikih kongresa, jer nisam bio u stanju razmiljati sluajui graju kule babilonske. Posluao sam savjet iz Mt 6,6. U skladu s prevladavajuim miljenjem lijenik nije u stanju obavljati svoj posao ukoliko ne provodi do voljno vremena s ostalim lijenicima i lijenikim udruenjima, ako ne pohaa postdiplomske teaje ve, putovanja i t.d. To bi miljenje bilo ispravno da je medicinska znanost opremljena za istinsku etiologiju, to jest za stvarni uzrok bolesti. Ah kako nije utemeljena na uzroku, ili se u najboljem sluaju radi o pekulaciji i 29

senzacionalizmu nestalnijima od morskog pijeska, lijeniku koji ne moe podnijeti zbunjenost neizvje snosti, da bi doao k sebi, ne preostaje drugo ve se sakriti od vike sveznajuih nadriuenjaka. Dotada e ga ovladati ostracizam, pa e mu sudbina, sliko vito reeno, biti ista kao i Zaharijina sina. Poteno traganje za istinom vrlo esto, ako ne i uvijek, dovodi do muilita, nabijanja na kolac, ra spinjanja, ili do blaene povlastice pokajanja, ali je ovajput rtva odluila kao i boanski idov: Neka ne bude moja volja nego Tvoja!", ili kako je izjavio Patrick Henry: Daj mi slobodu ili smrt!" Samrtne rijei drugog velikog Irca su, bez sumnje, elja sva kog ljubitelja slobode i istine: Neka mi nitko ne pie epitaf, jer kao to se nit ko tko zna moje razloge sada ne usuuje da ih opravda, neka ih tako ne blate neznanje i predrasu de. Neka poivaju sa mnom u miru i neka ne bude natpisa na mojem grobu. Neka spomen na me padne u zaborav do asa kad neki drugi ljudi budu u stanju opravdati moj karakter. Kad moja domovina zauz me mjesto meu drugim dravama na zemlji, onda i samo onda neka mi se napie epitaf. (Emmet) Istina je vea od svakog ovjeka, te sve dok se ne utvrdi, spomen na njezina odvjetnika nije vaan. Konano, nije li istina jedina besmrtnost? ovjek je 30

sporedan. Ako otkrije istinu, bit e na korist svima koji je prihvate. Istina puno puta mora vapiti za osloboenjem od svojih prijatelja. Moram priznati da nisam bio jako utiv prema indiferentnom okoliu, pa je istina koju sam otkrio zbog toga trpjela. Uvijek mi se inilo da se pozor nost trgovaca izmiljotinama ne moe privui niim osim batinom ili tapom, a moj nain iznoenja in jenica vjerojatno je bio prejak ok, pa se u reakciji na njega gubio eljeni uinak. Moje otkrie pravog uzroka bolesti nije se mo glo uspjeno pobiti. Budui da je to tono, estina kojom sam izlagao tu istinu bila je opravdana. Kad mislim o svojem ivotu i sjeam se borbe u samom sebi kad je trebalo moja stara uvjerenja na domjestiti novima - tisuu puta sam posumnjao u vlastiti razbor! - ne iznenauje me suprotstavljanje koje sam susretao i susreem. Moje otkrie istine daje toksemija uzronik svih takozvanih bolesti ostvarilo se polako, korak po ko rak, uz mnoge opasne zastoje. U poetku sam vjerovao da iscrpljenost mora biti opi uzronik bolesti, zatim sam zakljuio da obina iscrpljenost nije bolest, da je bolest po sljedica trovanja, te da je otrov, da bi bio opi uz31

ronik bolesti, samorodan, a ako bolest nastaje zbog samorodnog otrova, to uzrokuje to samonastajanje? Protratio sam puno vremena nasto jei povezati bolest s vanjskim otrovom, kao to je pojedena pokvarena hrana ili hrana pokvare na u elucu. S vremenom sam zakljuio da otrov sam po sebi nije bolest. Promatrao sam sluajeve gdje otrov nije ubio: neki su se oporavili i ubrzo bili potpuno zdravi, drugi su ostajali u stanju po1 u invalidnosti. Otkrio sam da isto vrijedi i za tje lesne povrede i mentalne okove. Trebalo mi je dugo vremena da uvidi ni kako se otrovano ili po vrijeeno tijelo brzo vraa u normalu, ukoliko nije svladano toksemijom, a ako se ne oporavlja, onda postoji neka bolesna navika, neka vrsta po remeaja koji se tek pukim sluajem moe uoi ti. Primjer za ilustraciju: ozljeda zgloba se esto zakomplicira reumatizmom, a reumatizam je prije ozljede bio prisutan u krvi. Nisam mogao shvatiti kakva promjena u orga nizmu, zbog bilo kakve povrede ili oka, moe uz rokovati reakciju s povienom temperaturom sve dok mi se u pameti nije oblikovala teorija o toksemiji, nakon ega mi se uzrok bolesti pokazao sam 32

od sebe na jednostavan i prirodan nain. A sada je teorija dokazana injenica. Nakon godina zbunjujueg razmiljanja i bud nog iekivanja" nauio sam da se svaka bolest, kakve god naravi bila, polagano razvija i da se bez sustavne pripreme ne mogu oitovati ak ni takoz vana akutna oboljenja. Ukratko reeno, bez toksemije ne bi bilo bole sti. Ja sam znao da je otpadni proizvod metabo lizma toksian i da jedini razlog to se njime ne trujemo je u tome to se taj otpad im nastane odmah i izluuje iz organizma. Zatim sam zak ljuio da toksin ostaje u krvi kad doe do zastoja u izluivanju. Prema tome trebalo je otkriti uz rok zastoja izluivanja. S vremenom sam se dovinuo tog uzroka. Znao sam da je djelovanje organa normalno dok posjedujemo normalnu ivanu energiju. Tada mi je nadola misao da iscrpljenost uzrokuje zastoj u izluivanju. Eure ka! Pronaen je uzronik svih takozvanih bole sti! Iscrpljenost blokira izluivanje otpada metabolizma. Zadravanje toksina metabolizma je prvotni i jedini uzronik oboljenja. Oni koji se ele osloboditi stega medicinskog praznovjerja neka proue Protumaenu toksemiju".

Protumaena toksemijaNitko izvan medicinske profesije ne zna tako dobro kao lijenici koliko je potrebno bolje znanje o tome stoje stvarno bolest. Nikada u povijesti takoz vane medicinske znanosti nije bilo toliko istraivanja kao u prolom desetljeu, ali svako novo otkrie je u stopu praeno neumoljivim usu dom koji pretvara u prah i pepeo i najpoteniji, najsavjesniji istraivaki napor, a to je neizbjena rije - neuspjeh! Zato neizbjena? Zato stoje u samom poetku prosuivanja nelagode, bolova i slabosti ovjek napravio nakaznu pogreku pretpostavljaju i da mu je neto izvan njega samoga, izvan njegove vlastite volje, htjelo nanijeti tetu. Budui daje ov jek religiozno ivo bie, ispoetka je mislio da je na neki nain uvrijedio koje od svojih brojnih boan stava. Pripovijest o tome kako je ovjek razvijao za misao o bolesti kao neem posebnome preduga je za sve osim samog spomena u knjizi ove vrste. Koga god zanima, moe u tu svrhu prouiti stare mitolo gije. Daje ovjek jo uvijek zasien stoljeima mi tolokog nasljea pokazalo se jasno kad je objavljena teorija o klicama. Taje teorija bila odgo vor na nagonski zov o demonskom opsjednuu! Ko34

nano je nakon dugog traenja otkriven demon, zaetnik svih ovjekovih tegoba, pa se mogla dati zadovoljavajua isprika za sve ljudske neuspjehe. Ipak, pedeset godina istjee otkad demon zaraznih klica poput rtvenog jarca iskajava ovjekove grije he, i kamo sree kad bi mikrob bio konana isprika koju ovjek moe uiniti za svoje grijehe ina i pro pusta pred prijestoljem vlastitog razuma! Medicinska znanost se temelji na pogrenoj pretpostavci, naime, da vanjski utjecaj uzrokuje bolest i da su lijekovi neto to lijei ili ublauje boljku. Izraz medicinski" znai neto to pripa da medicini ili lijenikoj praksi. Sve to se rabi u svrhu olakanja smatra se neim to lijei, ozdravljuje, popravlja ili donosi olakanje. A sve ovo nadrilijeenje se ini bez ikakva razumije vanja uzroka. Rijei medicinski", medicina", bolest" i li jeenje" postale su dio naega shvaanja, te obliku ju nae misli i uvjerenja. A ta uvjerenja su tako proizvoljna da su i nove kole i kultovi primorani na konvencionalno izraavanje. Kazat e daje uklije teni ivac uzrok bilo koje patologije, ali se nee gnjaviti time da otkriju, zato neki uklijeteni ivac stvara patologiju, a neki ne. 35

Psiholog se ne trudi objasniti zato briga oko jednog predmeta uzrokuje bolest, a oko nekog dru gog ne, zato nada kod nekoga lijei, a kod drugoga ne, zato nevjerovanje ne lijei uvijek, zato vjero vanje ne lijei uvijek, izbjegavajui pitanje izjavom da nije bilo dovoljno vjere, i t.d. Nema vee budale od onoga tko sama sebe pravi budalom. Zato se ne bi sve nove kole miljenja vratile svojoj ideji od koje su proizale? Dotle dok je u pa met duboko usaena ideja da je bolest stvarnost, bie, posebnost, uobiajena logika e ak i istraivae kontrolirati i voditi u njihovu poslu. To je razlog zato se svako udesno otkrie ubrzo pokae pogrenim vjerovanjem. Nema nade da e medicinska znanost ikada biti znanost, jer je cijela struktura izgraena oko ideje da postoji objektivna stvar - bolest - koja moe biti izlijeena kad se pronae pravi lijek ili tretman. Nakana mije iznijeti obine, svakodnevne pro maaje medicinske znanosti, tako da obini ljudi vide apsurdnosti u vezi s boleu i lijeenjem, koji ma ih se zavodi da vjeruju u galamu znanosti. Zatim u opisati jedino odrivo razumno tumaenje uzro ka takozvanih bolesti, s nadom da u, usporeujui staro i novo, barem neke potaknuti na razmiljanje i 36

izgradnju novih umova koji bi s vremenom mogli nadomjestiti staro i uhodano. Prije nego to sam ja otkrio toksemiju i uobliio je u medicinsku filozofiju, prava medicinska filozo fija nije ni postojala. Uzrok i lijeenje bolesti bili su mjeavina nagaanja i pekulacija koja je zbunjiva la najbolje i najradinije medicinske umove svih na rataja. Danas kao nikad dosad, najsjajniji umovi profe sije udubljuju se u istraivake zahvate, pokuava jui otkriti stvarni uzrok bolesti, ali su osueni na neuspjeh, jer im je poetak pogrean. Zato? Zato jer je sve to je uinjeno na polju istraivanja uzroka bilo voeno s ciljem kritikog prouavanja i istraivanja posljedica, a zdrava pamet ne moe vje rovati da je posljedica sama sebi uzrok. Nitko ne vjeruje u samonikli nastanak. Ostaci takva vjero vanja su raspreni Pasteurovim otkriem da su bak terije uzronik vrenja, otkrie tako duboko da je dovelo do ludila sav svijet medicine, a u svakom obliku masovnog ludila izgubi se razbor. Vanost otkria bakterija kao primarnog uzroka bolesti prih vaena je preko volje. Svi su izgubili tlo pod noga ma. Kao i u svim naglim izljevima promjene uvjerenja bilo je opasno ne sloiti se s ushienjem

37

gomile, a svi suprotni ili oprezni glasovi bili su uutkani ili izopeni. Strka oko bakterija bila je divlja koja dva-tri de setljea, ali sada je stvar prolosti, koja e uskoro bit samo mrtvo slovo, ukoliko to ve i nije. Uzrok bolesti se trai na sve strane, a nitko drugi do sam pokojni sir James Mackenzie napisa u Izvjetajima Zavoda za klinika istraivanja", sve zak I. - Poznavanje bolesti je toliko nepotpuno da mi zapravo jo uvijek ne znamo koje korake bi tre balo poduzeti da se nae poznavanje unaprijedi." Drugom prilikom je izjavio: Bolest nam se oituje samo po simptomima koje stvara. Prvi cilj u pregle danju bolesnika je otkrivanje simptoma, pa su stoga simptomi bolesti glavni predmet naeg prouava nja."

Vrijednost simptomatologijeSir James je za ivota bio vjerojatno najbolji li jenik u anglofonskom svijetu, ali ni on nije nadivio medicinsko praznovjerje da je bolest stvarni entitet i da se bolest moe otkriti utvrivan jem izvorita simptoma. Ali to se dobiva kad se po simptomu doe do njegova izvorita? Slijedimo bol do izvorita i ustanovimo da polazi iz glave. Glava ne uzrokuje bol. Onda otkrijemo simptome hipertemije - vika krvi u glavi. Viak krvi u glavi stvara tlak i odatle proizlazi bol. Tlak, dakle, mora biti bo lest? Ne, nije! Onda hiperemija, viak krvi, mora biti bolest. Bez sumnje da postoji razlog pretjeranog nakupljanja krvi u glavi. Stoje to to izaziva nakup ljanje? Ustanovljujemo daje bol jedan od simpto ma. Tlak izaziva bol, prema tome i on je samo jedan od simptoma. Previe krvi u glavi uzrokuje tlak, dakle, i to je simptom. Svetroje: bol, tlak i previe krvi su samo simptomi. S vremenom stijenke krvnih ila oslabe i zbog tlaka jedna od njih pukne. Izljev krvi u mozak uzrokuje smrt od apopleksije. Je li puknuta krvna ila bolest? Nije. Je li izljev krvi u mozak bolest? Nije. Radi se samo o simptomu. Je li smrt od izljeva krvi u mozak bolest? 39

38

Ako hemoragija (izljev krvi u mozak) nije tako ozbiljna da uzrokuje smrt, ali dovodi do nekog obli ka inae mnogovrsne uzetosti, je li uzetost bolest? Nismo li preli cijeli krug simptoma od glavobolje do uzetosti? Nismo otkrili nita na to bi svi ovi simptomi ukazivali kao na bolest, a u skladu s po stavkom sir Jamesa Mackenzija, bolest nam se oi tuje samo po simptomima. Ovdje imamo lanac simptoma to poinje od bola i zavrava u izljevu krvi u mozak i smrti ili uzetosti, a koji nam uope ne ukazuje na uzrok, kakvim god ga mi pretpostavljali. Ni bilo koji drugi niz, recimo, eluani simptomi to zavravaju s rakom na dvanaestercu, nee nam uka zati na bolest nita jasnije nego i navedena ilustraci ja. Prvi simptom koji nalazimo na poetku svakog lanca je nelagodnost ili bol. U svakom eluanom poremeaju imamo bol, manje ili vie pojaan hra nom. Slijedi, a jo ee prethodi, katar, odnosno ono to zovemo upalom sluzne opne, odnosno ga stritisom. Gastritis je popraen zadebljanjem sluzne opne. S vremenom dolazi do stvaranja ira. To e se onda nazvati boleu i prepoznaje se kao ir na elu cu, a radi se zapravo o nastavku poetnog simptoma katara i bola. ir se uklanja, ali simptom upale i bol ostaju, a drugi irevi e slijediti. To stanje e se 40

eventualno pretvoriti u otvrdnue pilorisa (prolaza iz eluca u dvanaesterac). Kad se ovo dogodi, pro laz hrane je manje-vie zaprijeen, to dovodi do povremenog povraanja, a onda se detaljnim pre gledom otkriva rak. Ako analiziramo simtome polazei od prvog bola i katara u elucu, nai emo povezani lanac simptoma. Prvi zamjetljivi je bol. Pregledom otkri vamo upalu sluznice eluca, a ovo stanje katara nije bolest ve simptom. Sluzna upala traje uz zadeb ljanje sluzne opne, to konano dovodi do ira. ir nije bolest nego je samo nastavak simptoma upale. Ako se ir ukloni, ne uklanja se bolest ve samo simptom. Ovi simptomi traju i dalje sve do zadeb ljanja i stvrdnua prolaza u dvanaesterac, to se na ziva rakom. A ipak od poetka do kraja nismo otkrili nita osim simptoma. Uklanjanjem raka nije se odgovorilo na pitanje stoje bolest. Budui daje rak zavrni simptom, on ne moe biti uzrok prvog simptoma. Svaka druga takozvana bolest moe biti obrae na na isti nain. Bol i upala su prvi simptomi, koji po pravilu upozoravaju lijenika ili pacijenta da neto nije u redu. A bol i upala nisu bolest. Kad se otkrije uzrok bola, otkrije se opet simptom a ne bo lest. I to ostaje vjeana istina. . 41

Nije udo to dijagnostiari ostanu zbunjeni u svojem traganju za boleu, budui da su pomijeali simptome i bolest. injenica je, da se ne moe upri jeti prstom u nijednu kariku u lancu simptoma i rei: Ovo je bolest!" U poetku razlaganja pokazali smo da glavobolja, ili bol u glavi, nije bolest, a kad smo doli do kraja, vidjeli smo da ni hemoragija, odno sno apopleksija nije bolest nego nastavak primarnih simptoma. Bolest nam se oituje samo po simptomima koje proizvodi." Ova izjava preutno predmnijeva da postoje simptomi i bolesti i da kroz simptome moemo otkriti bolest. Kad putem simptoma poku avamo doi do bolesti, upadamo u dilemu alpini sta, koji kad dosegne na vrh planine, ugleda druge, vie vrhunce. Daje Mackenzie bio zbunjen u svojoj potrazi za boleu pokazuje sljedei odlomak koji prenosim iz ve spomenutog izvjetaja: Mnoge se bolesti smatraju opasnima i mnogi su pokuaji uinjeni da bi se pobijedila opasnost, ali bez shvaanja njezine naravi. To se posebno odnosi na epidemijske bolesti kao to su ospice, gripa, arlah i difterija. Susljedno tomu davani su svojevre meno prijedlozi da se osobe oboljele od tih bolesti lijee na temelju nekakva opeg plana, ne uzimajui 42

u obzir specifinosti svakog pojedinog sluaja, pa smo tako doli do serijskih lijeenja, to se vidi iz bezobzirne primjene seruma i cjepiva. Za vrijeme epidemije gripe svaki put se uje va paj za univerzalnom metodom lijeenja, pa se taj vapaj pokuava zatomiti takozvanim specifinim li jekovima i cjepivima. Kad jedan veliki auktoritet izjavi da se opasne bolesti pokuavaju suzbiti bez razumijevanja njiho ve naravi, i to usprkos teoriji o bakterijama, misleim umovima trebalo bi biti jasno, daje bakterijska teorija ishlapila. Ipak kad neto treba uiniti, a nita bolje nije pronaeno, serumi i cjepiva se mogu be zobzirno primjenjivati." Da pravilo biti praktian" upravlja cjelokup nim shvaanjem simptoma, bolesti, njihova uzroka i lijeenja toliko je oigledno da to svatko tko je pa metan i nije zaluen uenjakim naklapanjem moe proitati zavezanih oiju. Medicina poiva na zdravu znanstvenom teme lju. Anatomija, psihologija, biologija, kemija, i sve popratne znanosti vane za poznavanje ovjeka, na predovale su do savrenstva. Ali takozvane znanosti o simptomima, bolestima, dijagnozi, o uzrocima i o lijeenju bolesti jo su na temeljima praznovjerja iz prolosti. Gledamo besmislenost mijeanja prave 43

znanosti s varkom i praznovjerjem. Vjeruje se daje bolest neto, stvar, entitet. A tu ideju nuno slijedi druga, isto tako apsurdna, naime, ideja lijeenja. Oko te dvije pretpostavke narasla je neprohodna uma literature, po kojoj basaju njezini tvorci.

Istina kakvom je vide slavni ljudiKad znanje nije sreeno, to ga vie ovjek ima, to vie e biti zbunjen. (Herbert Spencer) Zbunjena zbunjenost - to je jedini mogui opis medicinske teorije i prakse. Nema sumnje, to je pro fesija sijeda od starosti ijedna od najuenijih. S po nosom moe uprijeti prstom na svoje aristokratsko rodoslovlje, svoj dugaki popis slavnih lijenika, ivih i mrtvih. Cime se veina od njih proslavila? Istim onim ime su se proslavili i pripadnici drugih zanimanja - osobnim vrijednostima i kolovanjem. Franklin nije bio lijenik, pa ipak je bio velik kao bilo koji lijenik i mogao je upotrijebiti svoj mozak za davanje savjeta i bolesnima i zdravima. Vidi se daje imao osjeaj za istinu i ja bih rekao daje njego vo prosuivanje vodea, ako ne i glavna crta koja dijeli, i koja e uvijek dijeliti stvarne velikane od prosjene veine. Oni su kvasac sveukupnog ovje anstva, znaaj koji se nije mogao nai u cijeloj Sodomi i Gomori. Bio je jo jedan prosuujui um u osamnaestom stoljeu, jedan drugi Benjamin takoer potpisnik Deklaracije nezavisnosti: Benjamin Rush, lijenik, umnik koji je uveo prosudbu u medicinsku znanost.

44

45

Posijao je sjeme razbora koje bi, da gaje profesija prihvatila, organiziralo medicinski nauk i sprijeilo sadanju pomutnju. Ostavio je zabiljeene bisere kao stoje ovaj: Mnogo tete je uinjeno nosolokim svrstavan jem bolesti (nosologija - znanost o vrstama bole sti) Bolest je neto posebno toliko koliko i groznica....Njezina razliita arita i stupnjevi ne bi smjeli biti pretvarani u razliite bolesti kao to se ni brojni i razliiti uinci topline i svjetla na naem planetu ne smatraju mnogim suncima. Sva medicinska literatura je zaraena pogubnim posljedicama nomenklature bolesti, jer svaki njezin lanak je usmjeren iskljuivo prema svom nazi vu....Odbacivi umjetno svrstavanje bolesti medici na e doivjeti procvat... Na taj nain e put do znanja u medicini biti skraen, tako da e mladi lju di stjecati kvalifikacije za lijeniku praksu s manje vremena i napora nego prije, kao to e dijete lake nauiti itati i pisati uz pomo latinske abecede nego kineskog znakovlja. Znanost se moe aliti na mnogo toga zbog umnoavanja bolesti. Umnoavanje je odbojno za istinu u medicini kao stoje mnogobotvo ogavno za istinu u religiji. Lijenik koji svaki razliiti poreme aj raznih dijelova istog organizma smatra drugom 46

boleu iako svi potjeu od istog uzroka, nalikuje na Indijanca ili afrikog divljaka koji misli da su voda, rosa, led, mraz i snijeg razliite stvari. Doim lije nik koji morbidne smetnje svih dijelova tijela, koli ko god bile razliite u obliku i intenzitetu, smatra posljedicama jednog te istog uzroka, nalikuje na mudraca koji rosu, led, mraz i snijeg smatra razlii tim stanjima vode, jednostavno nastalima zbog po manjkanja topline. I ovjeanstvo se moe aliti na ovo poganstvo u medicini. Ma kao orue smrti bit e vjerojatno za uvijek metnut u korice prije nego to lijenici pre stanu potpomagati smrtnost ovjeanstva propisujui imena bolestima. Ima samo jedan duboki uzrok bolesti... Te pri mjedbe su za iroku primjenu i kad bi se savjesno primijenile, oslobodile bi nas gomile pogreaka to su se vjekovima kupile u medicini. Mislim na svrstavanje bolesti prema njihovim daljnjim uzroci ma. To je naj uvredljiviji i najtetniji otpad nae zna nosti. Lijenik koji moe izlijeiti jednu bolest pozna vanjem njezinih karakteristika, mogao bi na isti na in izlijeiti sve bolesti ljudskog tijela jer su im svima isti uzroci. 47

Razlika izmeu znanja lijenika koji je u pristu pu bolestima ogranien rodovima i vrstama i lije nika koji to ini po ispravnim naelima, ista je kao razlika izmeu znanja o naravi i irini neba to ga stjeemo gledajui komadi neba na dnu zdenca i onoga to ga stjeemo promatrajui cijeli svod s vrha planine. Ja bih prije vjerovao daje Tvorac Prirode umje sto vode odredio ratafiju (voni liker) za jedino o vjekovo pie, nego daje znanje o onome to se od nosi na zdravlje cijeloga grada ili cijele zemlje po vjereno samo jednoj, i to maloj i povlatenoj skupi ni ljudi. Nakon kratkog pregleda tih injenica razum i ovjeanstvo neka se probude iz njihova dugog po inka u medicini, i neka se ujedine u proglasu kako je dolo vrijeme da se lijeenje kunih zaraza odu zme od lijenika i metne u Rike naroda. Rasudba (seciranje) nas svakodnevno uvjerava u nae nepoznavanje leita bolesti i nagoni nam crvenilo u lice pri naim propisivanjima lijekova.... Koliko tete smo uinili pod platem vjerovanja, ako smijem rei, u lane injenice i pogrene teori je! Pomogli smo u mnoenju bolesti. Uinili smo i gore - poveali smo njihovu smrtonosnost. 48

Neu se zaustaviti kako bih od fakulteta molio oprost zbog ovako javnog priznanja slabosti nae profesije. Ja traim Istinu, te dokle god Nju vidim pred sobom kao vodia, uope me nije briga kamo me vodi. Dr. W. Holmes je bio ovjek koji je osvjetlao obraz profesiji. Bio je literat i bio je od poetka do kraja uvijek vei od svoje profesije. Jednom je re kao: Kad bi se sve to se odnosi na medicinu bacilo na dno mora, vrsto vjerujem da bi to bilo na dobro bit ovjeansta i na propast riba." Razgovore za vrijeme doruka" e itati inteligentni ljudi budu nosti koji nee nita znati o Holmesu i njegovoj obrani ena od opora lijenika prljavih ruku koje prenose babinju groznicu. (Breakfast-Table Se ries", zbirka eseja amerikog pisca O. W. Holmesa. Op. prev.). ,,Aequanimitas" (Ravnodunost") e biti pridrana za Oslera u sjeanju pametnih ljudi, a Oslerova primjena medicine" e se moi nai jedi no u knjinicama bibliofilskih manijaka. Ljudi po put Oslera, uljepavajui medicinske izmiljotine svojom vanrednom osobnou i knjievnim umije em, odravaju mrtvo truplo mediokritetne medici ne da ne potone u zaborav. (Dr. William Osier, uveni kanadski lijenik, katkad nazivan ocem mo49

derne medicine. U raspravi Ravnodunost" zastu pa lijeniku flegmatinost. Op. prev.) Tijekom svih vjekova najbistriji umovi su naslu ivali istinu u vezi s uzrokom bolesti, to je vodilo da velikog sraza s lijenikim bedastoama i besmi slicama. Vrlo jasnu sliku medicinskoga krda izloio je Anonvmus" u lanku Medicina" objavljenom u Civilizaciji u Sjedinjenim Dravama": Ve je spomenuto da jedan od glavnih uzroka neznanstvene prirode medicine i protuznanstvenog karaktera lijenika lei u njihovoj uroenoj lakov jernosti i nesposobnosti da misle nezavisno. Tu izja vu potvruje izvjetaj o lijenikoj inteligenciji, to ga je nedavno objavio Nacionalni savjet za istraivanje. Utvreno je putem manje-vie vjero dostojnih psiholokih testova daje od svih profesio nalaca jedino prosjek inteligencije zubara i veterinara nii od lijenikoga. Zubari i veterinari su deset posto manje inteligentni. Ali budui da pri mijenjeni nain ispitivanja pretpostavlja moguu pogreku od deset posto ili ak i vie, nije nemogu e da lanovi dviju skromnijih profesija nemaju isti ili vei intelektualni kapacitet. Znaajno je da inenjeri predvode na ljestvici inteligencije. U stva ri su ezdeset posto iznad lijenika. 50

Taj veliki raspon je napast za stvaranje zanimlji vih psiholokih pretpostavki. Nije li nedostatak stroge intelektualne discipline uzrok alosnog inte lektualnog zaostatka lijenika? Mnoge okolnosti ga ine intelektualnim varalicom. Na nau sreu, bole sti su veinom same po sebi ograniene. Meutim, ini se sasvim prirodnim da lijenik okree tu pri rodnu pojavu u vlastitu korist i tvrdi da je on izlije io Niku Neznanovia, a sama priroda je u stvari proizvela reeni uinak. U suprotnom, ako Niko Neznanovi umre, dobri lijenik e zauzeti poboan stav i natuknuti daje, usprkos njegovim nevjerojat nim sposobnostima i ogromnom naporu, ipak bila volja Boja (ili volja Prirode) da Niko umre. A inenjer nije izloen takvoj napasti. On gradi mo stove ili podie zgrade, gdje svaka pogreka u rau nanju ili izgradnji zavrava katastrofom. Ako se tako neto dogodi, on je smjesta propao i gubi se s vidika. Zbog toga se mora drati krutih pravila inte lektualne discipline koja je posve nepoznata u svije tu kojim se kree lijenik. Kritiar, kako izgleda, misli da Jedan od glav nih uzroka protuznanstvenog karaktera lijenika lei u njihovoj uroenoj lakovjernosti i nesposob nosti da misle nezavisno." Pretpostavljam da smatra kako lijenici ne mogu misliti nezavisno, jer kad bi 51

medicina, znanstvena ili neznanstvena, uope mo gla misliti, izvukla bi se sama iz dananje kaljue. Jedina stvar to spaava sve lijenike od gornje osude je to to ih se ne ispituje o uzroku i lijeenju bolesti. Ako prosjeni lijenik jedva proe pouz dane psiholoke testove", to ne govori puno u prilog visokog obrazovanja zbog kojega su prije nekoliko godina zatvorene mnoge medicinske kole. Ali ti te stovi su u skladu s obrazovnim kriterijima, zato ni ne ukljuuju inteligenciju. Inteligencija, kao uzrok bolesti, je prirodna sila koja se moe koristiti pod odreenim uvjetima, ali ne moe biti monopolizira na do te mjere da bude nedostupna cijelom ovje anstvu. Gladstone je u mladosti pao na psiholo kom testu svoga uitelja i proglaen nepopravlji vim, a on se ipak u osamdeset i estoj godini ivota uhvatio u kotac s prevoenjem Virgilija.

Znanstveni pokusiSvijet ne bi trebao previe uzimati k srcu zaklju ke temeljene na znanstvenim pokusima, koji se ve likim dijelom sastoje od znanstvenih pretpostavki i predmnijevanja. Zavod za ivotno osiguranje iz New Yorka me je odbio prije vie od pedeset godi na. Anonimus", tko god on bio, dobro pie, a nain mu je, kao i svakog ikonoborca, uvjerljiv. Alije ui nio dobro stoje kritizirao iz anonimnosti, inae bi i sam bio izvanredna meta. S mojega stanovita on je ranjiv kao i bilo koji standarni profesionalac. On otkriva da je lijenik kad kae: Od svih stranih boljki to meu nama haraju, neke bi se mogle izlijeiti ili ublaiti lijekovima." Ovako su govorili ve stotinama godina pokojni medicinari, a s istom samouvjerenou isto tako govore i dananji lijenici u knjievnom srodstvu s naim Anonymusom". Strane boljke" ne haraju. Ako bolesti meu nama haraju, to je stoga to ih sami stvaramo, pa da bi se zdravlje vratilo, samo ih treba prestati stvarati,

52

53

a onda neka naa podsvijest pomete pred vlastitim vratima. Anonvmus" nije mogao dati izjavu koja bi bila savrenija od ove stopostotne neistine. On kae: Neke bi se mogle izlijeiti." To je blago reeno, uzme li se u obzir da dolazi iz zasjede Cezara znan stvene medicine. Pretpostavljam kako misli da po stoji stvarna mogunost de se neke bolesti izlijee. Ovo nije tono, jer boljke" ili bolesti se ne mogu li jeiti. Priroda - naa podsvijest - ima monopol na mo lijeenja. Lijeenje je u vlasti prirode i ona, i kad bi htjela, ne moe prenijeti tu ovlast na lijenike ili na akademije medicinske znanosti. Sto bi to bilo slavno nasljedstvo milostivo ostav ljeno monicima! Kako bi alosna bila sudbina ov jeanstva kad bi medicinski komercijalizam imao monopol nad lijeenjem i oporavkom bolesnika, kojemu ionako ide dobro s prodajom zamaskiranih ljekarija svake vrste. Ali kad se ovjeanstvo osvi jesti i jasno shvati istinu da mu je kroz cijelu povi jest prodavana pria o nepostojeem monopolu na mo lijeenja, stari razbarueni Eskulapije bit e skupa sa svojom zmijom i tapom svrgnut s prije stolja i ostati bez posla. Anonvmus", bojei se da mu je izjava neke bi se mogle izlijeiti" prestroga, dodaje ublaavajuu 54

rije ublaiti", to u medicinskom argonu znai palijativno olakati". To je prava pravcata istina to se tie svih takozvanih lijekova ili tretmana. A kad se bude upoznala istina da se lijeenje, odnosno mo suzbijanja bolesti i ozdravljenja nalazi u pod svijesti i da je vlastita svakoj osobi, znat emo daje lijeenje i olakavanje primjenom lijekova - table ta, seruma, cjepiva, operacija, umjetne hrane i t.d. posve suvino, nametljivo i nalik bacanju francu skog kljua u maineriju. Nakon kritiziranja Anonvmusa" zbog onoga to znamo i iza ega on stoji, navest emo ostatak onoga to on kae s obzirom na tretman stranih boljki koje meu nama haraju." On izjavljuje: Jednako malen broj njih bi se mogle olakati ili ukloniti kirurkim zahvatom. Ali usprkos srazmjerno malom broju bolesti kod kojih kirurgija pomae, u zemlji ima ogroman broj kirurga. Bitna Pasteurova otkria i njihovu sjajnu Listerovu primjenu Ame rikanci su smjesta prihvatili. Imena kao Buli, Halstead, Murphy, braa Mayo, Cushing i Finney mogu stati uz bok najboljim kirurzima u bilo kojoj zemlji. Zapravo se moe rei da predvodimo svijet u - da kaem u amerikom stilu - proizvodnji kirur ga (i kirurkih ustanova), ba kao i u proizvodnji au tomobila, djejih kolica i antikog pokustva.

Neke bolesti se mogu izlijeiti ili poboljati." Ja kaem: Izlijeiti nikad! A poboljanje je oblik do gradnje bolesti. Jedna krhka ena je postala moja pacijentica, na kon stoje dvadeset i dvije godine patila od migrene i uzimala sredstva za olakanje od manje-vie dva deset i dva razliita lijenika, od kojih su neki bili nadaleko poznati, a jedan neurolog je uivao i me unarodnu reputaciju. Veina njih joj rekla da lijeka nema sve dok ne prou ivotne promjene, to jest dok ne proe menopauzu. Bio je to hitac u prazno, jer je pacijentica tvrdila, da je tijekom posljednje dvije godine, nakon to joj je prestala menstruacija, trpjela vie nego prije. Nitko ne moe rei, koliko je sugestija petnaestorice ili dvadesetorice lijenika da joj nema lijeka utjecala na produljenje glavobolje. Uzimanje tableta uvijek vodi k iscrpljenosti i stvara toksemiju. Ta ena je za olakanje primala potkono morfij - zaista zloudni tretman! Trebao bi postojati zakon protiv takve prakse, ali veina nikada ne spu tava samu sebe zakonskim zabranama. Moj recept je bio: nema vie puenja u kui (mu joj je bio nepopravljivi pua), ostati u poste lji, drati dijetu, uzimati kupke i klistir svaku vee sve dok napadi migrene ne prestanu. 56

Napadi su se pojavljivali tjedno, poinjali utor kom i drali je u bijednom stanju do petka. Propisa no joj je da uzima toplu kupku dok se posve ne olaka, pa makar uzelo i cijeli sat vremena. Nakon stoje dola k meni, pacijentica je imala samo jedan veliki napad, za koji joj je trebalo tri etvrt sata vru e kupke. Mu je bio oduevljen injenicom da mu je ena, prvi put u dvadeset i dvije godine, bez lije kova osloboena bolova. Moj komentar na njegovo oduevljenje je bio: Vae puenje i doktorske ke mikalije krivi su stoje ona nepotrebno patila skoro etvrt stoljea." Tretiranje bolova farmacima bilo koje vrste zau stavlja izluivanje i spreava ljudski organizam da oisti kuu. U tom sluaju migrene, svaki put kad bi dolo do krize izluivanja lijenik bi zalupio izlazna vrata i zabravio ih morfij em. Moj recept je bio su protan, otvorio je sva vrata, tako da ona nakon gla vobolje to ju je olakala vruom kupkom, nije vie imala nijednog napada. Razumije s e j a sam kasnije pokrpio njezine jestvene i ine navike. Oni koji ne maju loih navika, nikad nisu bolesni. Nekako u isto vrijeme sam dao savjete drugoj eni koja je tijekom esnaest godina svakog tjedna imala napade migrene. Kao i u prvom sluaju, lije ili su je mnogi lijenici i rekli joj da nema lijeka dok

ne prou ivotne promjene. I ta ena je, nakon pre stanka uzimanja lijekova i promjene ivotnih navi ka, imala samo jedan napad migrene. Evo ovdje imamo dvije pacijentkinje sa stra nom boljkom" koje strahota je trajala samo uz po mo besmislenog i kriminalnog davanja lijekova, koje su im, usput reeno, davali lijenici s diploma ma prvorazrednih fakulteta. Iznio sam ta dva sluaja kao ilustraciju onoga to Anonvmus" misli kad kae: Neke bolesti se mogu izlijeiti ili ublaiti." Migrena nije izlijeena, a ako je davanje morfij a, kao u ta dva sluaja, ublaivanje, onda bi se postupku trebalo dati neko drugo ime.

KrizePrema toksinskoj filozofiji svaka takozvana bo lest je toksemijska kriza, to znai daje razina toksi na u krvi prela toku podnosivosti, pa kriza, takozvana bolest - zvala se ona prehlada, gripa, upala plua, glavobolja i tifusna groznica - slui kao pomono izluivanje. Priroda se nastoji rijeiti otrovnih tvari. Svaki tretman koji spreava ovaj na por izluivanja, ometa prirodu u njezinu naporu da se sama izlijei. Lijekovi, hranjenje, strah i ostajanje na poslu spreavaju izluivanje. Prehlada prelazi u upalu sluznice, gripa moe biti silom pretvorena u zarazu, upala plua moe biti fatalna ako se izluivanje blo kira farmacima. Ve znamo to se zbiva s migre nom! Tifus e prijei u dugo septino stanje, ukoliko pacijent ne bude prije ubijen. Gore reeno opisuje kako neki sluajevi mogu biti izlijeeni ili ublaeni." Meutim, druga je pria kad zadueni lijenik zna daje svaka takozvana bo lest sklop simptoma koji oznauju toksemijsku kri zu - prirodno ienje kue. A ona je - priroda - u tome udesno uspjena, ukoliko se ne umijeaju prodavai otrova, koji pokuavaju unititi neko iz-

58

59

miljeno bie to se krije negdje u organizmu, a koje se jako poveava i osnauje prodavaevim lijee njem ili ublaivanjem. Zaista je pravo zadovoljstvo za lijenika, koji zna da ne moe izlijeiti gledati kako priroda ukla nja sve ove simptome, samo ako je voljan malo strpljivo promatrati i ne mijeati se. Pacijent e se najvei dio vremena osjeati dobro i na pitanje, kako se osjea, odgovorit e: Dobro se osjeam, dobro sam." Pacijenti pod lijekovima i dohranom nikad tako ne odgovaraju. Da, kad priroda nije spu tana profesionalnim slubenim upetljavanjem, bo lesne osobe, prebrodivi krizu ienja kue", mogu iskreno rei: Bio sam ugodno bolestan." Pri roda nije osvetoljubiva. Velike patnje, kronina i smrtonosna oboljenja nastaju zbog nepopravljivosti pacijenata i dobronamjernih ali kodljivih nasrtlji vih napora lijenika to se bez predaha bore protiv izmiljenog neprijatelja. Ljudi su toliko zadojeni idejom da se protiv bolesti treba do kraja boriti da nisu zadovoljni konzervativnim postupkom. Neto treba uiniti, makar se platilo i ivotom, kako to de seci tisua i ine svake godine. Ta spremnost dava nja ivota na oltar medicinskog praznovjerja je je dan od glavnih razloga zato nema napretka u te meljnoj medicinskoj znanosti. Kad ljudi budu 60

zahtijevali obrazovanje, a ne tablete, cjepiva i imunizaciju, onda e ga i dobiti. Je li to ostalo doktoru da uini? Svakako da jest! On bi trebao ulaziti u bolesniku sobu sa smi jekom i ohrabrujuom rijei, bez tipinih mirisa, ist i uredan. Ne pretvarati se, biti naravan. Ne spo minjati koliko je poziva imao prole noi, ili koliko desetaka tisua ih je imao u proteklih deset godina. Profesionalno lobiranje nema mjesta u bolesnikoj sobi. Pacijenti bi morali imati povjerenje u svoje li jenike, a ako koji bude priao puno medicinsko-politikih lai, pacijent e to znati, a to potkapa povjerenje. On bi trebao preporuivati dnevni klistir, a i ispi ranje eluca ukoliko je to potrebno, neto toplo na noge, potpuni mir, bez hrane krute ili tekue, a ni poto ne lijekove nego vode koliko god se trai, to plu kupku, prije spavanja kad je potrebna zbog bolova, ili tako esto koliko godi. Poinak, toplina, svje zrak i mir su ljekoviti. Zatim bi lijenik trebao uputiti svoga pacijenta u odgovarajue ivotne na vike kako bi izbjegao budue toksemijske krize. Kad se takav reim provede u djelo i prirodi se dopusti da preuzme potpunu kontrolu, pesimistika Anonvmusova" izjava da se neke bolesti mogu izlijeiti ili ublaiti" promijenila bi se u: Sve akut61

ne takozvane bolesti se mogu izlijeiti, i pacijent e ostati zdrav ako obuzda sama sebe s obzirom na iscrpljujue navike koje su ga i dovele do toksemijske krize. Gdje se ovo bude vjerno odravalo, tamo se nee pojavljivati takozvane kronine bolesti.

Sve bolesti su u poetku bile bezazleneRak, suica, bubrena bolest i ostale kronine bolesti bile su zaljeivane" kao bezazlene prehla de, a kad bi se iznova vraale i opet bi bile zaljei vane", svaki put popraene veom tjelesnom iscrpljenou i veom tjelesnom tolerancijom zatrovanja koja je trebala vie opnene sluzi za izluivanje toksina. Obavljaju se ozbiljna istraivanja, u kojima se nastoji otkriti uzrok bolesti, polazei od po stavke da je bolest neto individualno. Na tome istraivai doivljavaju svoj Waterloo. Sve ta kozvane bolesti su pojaani sklopovi simptoma ponovljenih toksemijskih kriza. Nisu nezavisni entiteti. im se toksemija stavi pod kontrolu, svega nestane, osim ako je koji organ degeneri rao u sijed bezbrojnih kriza. ak i organske promjene, ako organ nije uniten, mogu biti ispravljene popravi li se nain ivota i time uklo ne uzroci, to jest toksemijske krize.

62

63

Da bi otkrio uzrok raka poni s prehladom i upa lom sluznice i prati patologiju kako putuje od na draaja, katara, upale, otvrdnua i ira do raka. To je kao da pokuava otkriti uzrok ovjeka ne uzimajui u obzir njegovo zaee, embrionini ivot, djetinjstvo, mladost, i t.d. Svi simptomi svih takozvanih bolesti imaju isti izvor. Sve bolesti su jedno. Jedno u svim stva rima, to je prirodni plan. Mnogobotva je nesta lo, pa mora nestati i svega to mu pripada i to iz njega proizlazi.

Mentalitet oporaMnogi ne shvaaju kolike bi bile ovjekove mo gunosti kad bi se uklonile njegove slabosti, naime, stara vjerovanja i nagoni krda. Toksemijska filozofija je utemeljena na istini da ne postoji neto to se zove lijeenje. U ovome se razlikuje od svih takozvanih naina lijeenja. Svaka tvrdnja ili obeanje mogueg lijeenja u bilo kojem terapeutskom pogledu ista je la. To e moi shva titi sve pameti, kad razmiljanju posvete dovoljno vremena tako da im se ideja usadi u mozak. Uhodanost i praznovjerje dre govornicu i nisu voljni sje sti i posluati drugu stranu. Mnogi ue polako, neki nikako, a neki spavaju kad se radi o istini. U svakom narataju ima pameti sporijih od vo lujskih kola. Nedavna zgoda u Daytonu u Tennesseeju trebala bi ohladiti oduevljenje svih onih to misle daje svijet prerastao praznovjerje. Ja sam se borio protiv medicinskog praznovjerja i znam da bi strih umova ima manje nego na abi dlaka. Mnogi mi estitaju na jasnom razlaganju medicinskih predmeta, ali u trenutku kad zagazim u njihove eti ke, moralne i teoloke rezervate, upozoravaju me na moj prijestup nedvosmislenim rijeima. ak je i

64

65

moja vlastita profesija spremna zamutiti vode moje ga razmiljanja proglaavajui me nevjernikom, imenom to uasava izabrane. Tko je nevjernik? Onaj to odbacuje besmislenu konvencionalnost. Zar nije Krist bio protiv idovskoga kulta? Prosjeni um vie voli stara tumaenja rijei nego nove ishitrene" definicije. Sve dok se svijet ne sloi oko jednog rjenika, jedne Biblije i jednoga Boga, bura u ai vode e bjesnjeti, bacajui atomi zirane fundamentaliste u nebo i neatomizirane mo derniste u pakao. Razumije se, Bog je stvorio ovjeka. On je sve stvorio. Ali zato ne istraiti kako gaje ba stvorio? Nema sumnje da se Bog slavi otkrivajui kako je stvorio isto toliko kao i u djetinjastom tumaenju koje nas sve do danas nije nikamo dovelo. Kad bu demo znali kako je ovjek stvoren, razumjet emo zakone njegova bia i nee morati umrijeti od apopleksije, unog ili bubrenog kamenca, ovapnjenja krvnih ila niti od bilo koje druge takozvane bolesti uzrokovane krenjem zakona njegova tijela i due. Ako ispunjavamo obveze premo svojoj djeci, hoemo li im tumaiti zakone njihova bia i kako ih potivati, ili emo slijediti stare putove, pa kad obo le zbog krenja zakona svoga bia i upropaste svoje zdravlje zvati kirurga da odstrani Boje pogreke? 66

Dobro promislite, ili ako ste previe fanatini i bi gotni da biste mogli misliti, platite kirurgu da izree posljedice pogrenog ivljenja, a vama neka ostanu uzroci.

Prosudimo zajedno!Hajde da malo prosudimo u povjerenju! Skloni smo rije beskonano" primati sa strahopotovan jem. Za nae ogranieno shvaanje beskonano nema granica, to je relativan i dvoznaan pojam, ali kako nae iskustvo raste, nae nekad ogranieno shvaanje poprima ire dimenzije. Beskonano je posebno za svaku osobu i razlikuje se od shvaanja svake druge osobe. Ne moemo misliti u pojmovi ma bezgraninoga i ne trebamo to ni pokuavati, jer ako znamo grau jednog atoma soli, znamo grau beskonanog broja atoma soli. To vrijedi za sve ele mente. Ako znamo sastav jedne funte maslaca, zna mo sastav sveg maslaca na svijetu. Ako znamo sve o jednom ovjeku, znamo sve o svim ljudima. Ako znamo stoje ljubav, znamo daje beskonana ljubav istih osobina. Mi trebamo stati na vrsto tlo, spustiti noge na zemlju, i biti zadovoljni to su svi svjetovi isti kao i na svijet.

Kako izmjeriti beskonano?Mi upoznajemo cjelinu po detaljnom proua vanju jednoga dijela. Ako znamo sve o jednoj bole sti, onda znamo sve o svim bolestima. Rei emo itatelju sve o toksemiji i on e onda znati sve o svim bolestima, jer toksemija je temeljni uzrok svih bolesti. Umjesto od vrha trebali bismo poeti s dna sva kog predmeta i odatle ii navie. Obini postupak nae pameti je prihvatiti beskonano kao in vjere, pa onda kad neshvatljivo nije u sklado s naim opaanjem, naa vjera je poljuljana, kua naeg vje rovanja se podijeli sama u sebi i mi padamo. To je raskrije putova i mi moramo pomiriti svoju vjeru i znanje pretvarajui vjeru u uvjerenje da se do znan ja dolazi razumijevanjem. Moramo uiniti ovako ili ivjeti u sumnji s obzirom na shvatljivo i vjerovati u neshvatljivo. Svaka istina se uklapa u druge istine, svaki odjel znanosti i razuma stapaju se ujedno. Zakoni ivota su i zakoni svemira, zakoni svemira su zakoni Boji. Put spoznaje Boga vodi od stijene do ovje ka, pa od ovjeka do Boga. Svaki korak mora biti poploan istinom, inae emo promaiti cilj - Boga. 69

68

Pogledajmo samo sukob kranskoga svijeta i stra hoviti pokolj tijekom Svjetskog rata, sve zbog neprobavljene istine. Svijet je pun istine, ali mentalna probava je, zbog pogrene kombinacije hrane, uni verzalno loa. Mnogi misle da znaju to ja podrazumijevam pod pojmom toksemija" zato to su potraili njezi nu definiciju u rjeniku.

Toksemija je temeljni uzrok svih takozvanih bolestiTrovanje toksinima: Toksin (rjenika definici ja): bilo koja vrsta otrovnih spojeva ivotinjskog, bakterijskog i biljnog porijekla; bilo koji od ptomaina. (Ptomain - otrovni duini spoj to nastaje raspadanjem bjelanevina. Op. prev.) Do zatrovanja krvi moe doi na mnogo naina, pa ako se potpuno ne razumije to ja mislim pod toksemijom, mora doi do pogrenog shvaanja. Ovo tumaenje je bilo potrebno, jer su mi ak i pro fesionalci znali rei: ,,Oh, da, ja vjerujem u zatrovanje uzrokovano konstipacijom (zaepljenjem) i ptomainom (od pokvarene hrane u elucu)." Kako je ve reeno, ptomainsko otrovanje ko nzumiranjem ve pokvarene hrane, ili otrovanje koje je posljedica kvarenja hrane nakon stoje poje dena i koja se openito naziva autotoksemijom, nije samorodno otrovanje. Oba ova otrovanja nastaju iz van tijela i moraju biti apsorbirana da bi dolo do zatrovanja krvi. Hrana ili otrov u crijevima jo uvi jek je izvan tijela. Gnojna rana, ir, ili ankir su iz van tijela, pa ako dovedu do septikog (krvnog)

70

71

zatrovanja, to je stoga stoje izbacivanje otpada za prijeeno. Kako mu je izlaz onemoguen, otpad po staje septian i krv je primorana da upije od njega nastale otrove. ak ni cjepiva ne mogu proizvesti septiko zatrovanje, jer se njihov otrov razlazi pri povrini, to jest izvan tijela. Katkad je otpad primo ran ui u krv zbog nepravilnih zavoja, nakon ega slijedi septiko otrovanje i smrt.

Smrtonosni mikrobi

Ne smije se smetnuti s uma da nezaprijeeno, slobodno ocjeivanje odrava rane, ireve i ocjedne kanale aseptinima (neotrovnima). Smrtonosni mi krob na rukama, usnama, aama, tramvajskim draima - jednom rijeju bilo gdje i svagdje - nije smrtonosan dok se ne pomijea s ovjekovim smrtonosnim prljavim tjelesnim i duhovnim navi kama. Ima svijeta koji se jednostavno ne moe na uiti na istou, ili struu svoje tijelo do krvi, ili ga zaputaju. Umijee je nositi odjeu i odravati sta nje istoe koliko to zdravlje zahtijeva. Venerinim i ostalim konim bolestima, ukljuujui groznicu s osipom - pogoduje odjea. Ima neto vie od pre drasuda, fanatizma i pristranosti u stalnom navo enju priroene povezanosti izmeu sifilisa, cijepljenja i ospica. Povezanost bi bila davno utvrena da cijepljenje i cjepiva nisu komercijalizi rani. Hoe li oni to su uloili milijune i ubiru velike dividende svojevoljno priznati da rade na opoj sifilizaciji puanstva? To nije u skladu s naom komer cijalnom religijom. 73

72

Smrtonosni mikrob mora biti pomijean sa zadranim, pritajenim otpadnim proizvodima prije nego to prijee u svoje smrtonosno otrovno stanje. Pas ili koja druga ivotinja izlie ga iz svoje rane. Kad smrtonosni mikrob" dospije u usta i odatle u eludac, tamo bude probavljen. Prirodne tjelesne izluine, nutarnje ili vanjske, vie su nego dovoljne za unitavanje svih smrtonosnih bakcila" koji otpada ju na pojedinu osobu. Normalne osobe su smrtonosne za sve mikro be i parazite tipine za ljudski okoli. Normalan svijet ne treba ni neba ni pakla, to su zazivi neznanja i prljavtine u traenju umjetne imunizacije. Istina imunizira bakcilnu izmiljotinu. Tretmani i imunizacije su proizvod civilizacije koja ne civilizira. Vjera je kura i imunizacija za one koji bi bili dobri da se nisu utopili u zlu. Samosvladavanje i poznavanje granica naih povlastica omoguuje nam ono najbolje od ivota, pa ako smo zadovoljni to ivimo u jednom svijetu i vremenu, to e nam biti najbolja priprava za svako sutra koje e doi. Ako ivimo dobro danas, ivimo za zdravlje duha i tijela, ne trebamo se brinuti o mikrobima koji bi mogli sutra doi. 74

Oni to danas propovijedaju strah od mikroba, duhovni su potomci onih to su u prolosti propovi jedali strah od Boga, avla, pakla i neba. Oni ne znaju da je strah koji utjeruju opasniji od objekta njihovih upozorenja. Strah je tisuu puta tetniji od bilo kojeg uzroka toksemije. Priroda ide do vlastite skrajnosti u spreavanju upijanja bilo kojeg i svakog otrova. Otvrdnuli zid oko ira je mjera predostronosti kako bi se sprijei la apsorpcija - upijanje otrova. Na polju predo stronosti priroda kojiput ide predaleko i gradi tumore i otvrdnua takve gustoe da ometaju cirku laciju, pa dolazi do degeneracije polaganim upija njem septikih tvari. To trovanje se odvija jako pod muklo. Zove se kaheksija, a patoloko ime mu je si filis ili rak, ili suica ako je na pluima. To moe izgledati kao veliko udaljavanje od subjekta toksemije, ali kako svi patoloki putovi vode u Rim - jednoti svih bolesti, isprika je nepo trebna.

75

Svijet medicine trai izljeenjaMedicinski svijet trai lijek protiv bolesti, usprkos oiglednoj injenici da prirodi ne treba ju lijekovi. Ona trai samo mogunost da primi jeni vlastita sredstva samolijeenja. Prije nekoliko godina je jedan bolesni lijenik ponudio milijun dolara za lijek protiv raka. Da je znao uzrok bolesti, umjesto to je bio znanstveno obrazovan, ne bi bio, nakon to je priroda neopozi vo proglasila njegov sluaj nepodobnim, umro vje rujui u mogunost izljeenja. Rak je kulminacija godina zloporabe hrane i godina toksemije zbog loe eliminacije, uzrokovane prisilnim pokretanjem utrobe. Taj stari i uobiajeni nain takozvane elimi nacije moe ukloniti nagomilanost iz crijeva stvara jui dodatnu koliinu vode koju treba izbaciti iz bubrega i crijeva. Meutim, prisilne mjere svojim pretjeranim podraajem pogoravaju iscrpljenost, i potom zaustavljaju stvarno izluivanje, to jest izlu ivanje otpadnih proizvoda iz krvi koji su izvor svih toksina to stvaraju bolesti. Najjai izluitelj je post. Drugim rijeima, ostavi prirodu na miru i ona ne treba takozvanih tretmana. Mir znai: ostani u po stelji, smiri duu i tijelo i nemoj jesti. Tada e priro76

da djelovati bez zapreka, osim ako stari profesionalni i laiki zastraivai nisu stvorili strah svojim upozorenjima bolesnika: Opasno je nejesti, moda nee preivjeti!" Ti mudrijai ne znaju da postoji ogromna razlika izmeu posta i glado vanja. Evo miga za te zagorivae koji se boje pustiti svoje pacijente da poste: vi znate, ili barem mislite da znate, da se oni to su prikovani za krevet zbog ozljeda nikad ne osjeaju dobro, a to se posebno od nosi na starije osobe. Zato? Zato to su previe hranjeni.

77

Mikrobi kao uzrok bolestiDa su mikrobi uzrok bolesti la je na izdisaju. Bakterioloki smrtni mar je u tijeku i tko prisloni uho na tlo moe ga uti. Instinkt nagoni medicinske duhove da se utvrde protiv nadolazeeg prevrata, pa navlae oklop endokrinologije. Endokrinologija, lokalna zaraza, prirodni i umjetni lijekovi, cjepiva i serumi, samo su neke od glavnih tema dananje znanstvene medicine, ali nema temeljne povezano sti sustava, a priroda mrzi kaos kao i vakuum. Toksemija priznaje klice (organizirane kvasce) i enzime (neorganizirane kvasce). Oboje je potrebno za zdravlje. Moje teorije su slabo privukle panju, osim meu plagijatorima. Malo, veoma malo lijenika zna to ja zastupam. Ta nekolicina je, meutim, oduevljena i na vlastito zadovoljstvo je dokazala da teorija ima univerzalnu primjenu. Mnogi, tek to liko da ugode vlastitom ponosu, pokuavaju primi jeniti toksemiju usput, uz kakvav jeftini nain lijeenja koji im je prirastao srcu, ali tako ne ide. Toksemija je dovoljno velika za ono najbolje u bilo kojem ovjeku. 78

to se od bilo koga moe traiti vie od filozofije uzroka koja savreno objanjava uzrok svih takoz vanih bolesti? Poznavanje uzroka daje i laiku spo sobnost lijeenja i imunizaciju koja razborito imunizira. Pouzdano znanje je ovjekovo spasenje, a kad ga se moe postii uz malo napora kakav se trai za potpuno razumijevanje toksemije, onda nit ko, profesionalac ni laik, nema isprike ostati u nez nanju. Toksin, otrov identificiran u toksemiji, proiz vod je metabolizma. Stalan je jer stalno nastaje, a dok je nervna energija normalna, toksin se stalno izluuje istom brzinom kojom i nastaje. Tijelo moe biti, kako koje, snano ili slabo, to posve ovisi o jaini odnosno slabosti nervne energije. A treba drati na pameti da tijelo fun kcionira dobro ili loe u skladu s koliinom pro izvedene energije.

79

Vanost nervne energijeBez nervne energije razni tjelesni organi ne mogu funkcionirati. Izluevine su potrebne za pri premu materijala potrebnog za gradnju istroenog tkiva. Istroeno tkivo mora smjesta biti uklonjeno, mora biti izlueno iz krvi, inae e se nakupiti, a kako je toksino, doi e do trovanja organizma, iz kojega proizlazi iscrpljenje. Izluivanje otpada od izgradnje tkiva potreb no je kao i sam proces izgradnje. Kako te dvije vane funkcije ovise jedna o drugoj i obje u svo jem djelovanju ovise o odgovarajuoj koliini nervne energije, potrebno je da svi ljudi koji ele uivati u ivotu i zdravlju znaju tedjeti nervnu energiju, kako bi nauili ivjeti razborito i umje reno, te na taj nain biti tjelesno i mentalno uin kovitiji i usto ivjeti dulje. (Vidi poglavlje Iscrpljujue navike") Neznalicama, onima koji ne misle i onima koji se odaju tjelesnim uicima, ovi e savjeti i opomene izgledati nepotrebnima, ili moda hirovima kakva muiavog propovjednika, ili grinjom savjesti kakva istroenog bludnika, ali pisac je uvjeren da e trjezniji i razboritiji rado prihvatiti znanje koje e 80

im pomoi da postanu gospodarima samih sebe. Do sada su mase povjeravale svoje zdravlje profesiji koja nije uspijevala initi dobro. Ovo govorim kao opomenu, jer zasad pretpostavljeni strunjaci u pro fesiji tragaju za uzrocima bolesti, a svakoj pameti bi moralo biti jasno da se ne moe dati nikakav pouz dan savjet kako izbjei bolest, sve dok se ne otkrije uzrok bolesti. Pedest i etiri godine neovisnog razmiljanja, neuvjetovanog nikakvim sektatvom ni vjerova njem, omoguilo mije otkriti pravi uzrok bolesti, a koji je tako jednostavan, da ak i dijete moe nauiti kako se zatititi od zvanih tipino djejih bolesti." Ovo su vremena izazova za ljudski duh." Daje Tom Paine sada ovdje, promijenio bi ovaj redak u Ovo su vremena izazova za ljudske nerve." Nervna energija i novac su dva sredstva to se u ova vre mena vrlo brzo troe. Trka za dolarom izaziva veliko troenje energije, a dolar je lovljen toliko da je postao letei do te mjere da se ljudi iscrpljuju kako bi uhvatili pokoji, a jo vie se umaraju nasto jei uhvaeni dolar udomiti i skriti njegov skitalaki nagon. Ima mnogo naina za troenje nervne energije. Trebala bi biti svaija elja sauvati koliko je god mogue nervnu energiju za ubrzanje koje je 81

potrebno da ljudski rod uhvati korak s automobi lom. To e vrijeme doi. ovjek se prilagouje promjenama sve od voluj skih kola, kljusadi pune buha, uzda i naonjaka, od parobroda na kojima su nai preci provodili svoje medene mjesece do parnih kola, vagona s visokim stepenitem i obiteljskih kola. Monogo e oporuka biti ovreno prije nego se nervni sustav prilagodi brzim automobilima i lete im strojevima. Bez nervne energije tijelo ne moe ispravno obavljati svoje funkcije. Dananji stresovi uzrokuju iscrpljenost koja obustavlja izluenje, a zadrani toksini dovode do toksemije. Sve to djeluje na tijelo troi energiju. Studen i vruina zahtijevaju uporabu nervne energije za pri lagoivanje tijela promjenama. Nakon sredine ivota oni to bi htjeli osjeati se dobro i doivjeti starost, moraju voditi brigu da budu u toplom i izbjegnu hlaenje tijela. Moraju drati na odstojanju uitke i kontrolirati se u svim uvjetima. Pustiti da noge budu dugo vremena hlad ne, dopustiti da se tijelo ohladi iako to ogrta moe sprijeiti, znai troiti prebrzo nervnu energiju. 82

Raditi zabrinut dovest e brzo do splasnua energije, do iscrpljenosti. Budui da nema zaliha dodatne enrgije za vanredno vrijeme, potrebno je, jako potrebno, znati sa uvati i uveati ono to imamo.

83

Ouvanje energije je najvea terapeutska zadaaSad kad sam ja otkrio daje iscrpljenost uzrok je dine bolesti (toksemije) koju je ovjeanstvo nasli jedilo, lako je vidjeti da je takozvana medicinska znanost, kakva je u praksi, kljuni saveznik svih uz roka isrpljenosti, stvarajui bolesti umjesto da ih li jei i olakava ovjekove patnje. Svaka takozvana kura po samoj svojoj naravi uzrokuje iscrpljenost. Pa i lijekovi protiv bolova na koncu dovode do jo veih bolova, a katkad i do smrti. Lijekovi protiv kalja kod upale plua katkada ubiju pacijenta. Va enje kamenaca iz une kesice ne otklanja uzrok, a stvara vie kamenaca. Oslobaanje od navika koje iscrpljuju je jedini nain da priroda uzmogne lijeiti. San i odmor due i tijela potrebni su za opskrbu potrebnom energi jom. Malo osoba u radnom vijeku poiva dovoljno.

Zato je iscrpljenje uzrok, a ne bolest?Iscrpljenje po sebi nije bolest. Slabost, gubi tak snage, nije bolest. Stvar je u tome to zbog usporenog izluivanja tkivnog otpada, koji je toksian, krv postane zasiena toksinom, a to mi zovemo TOKSEMIJA - zatro van je krvi. To je bolest. A kad se toksin nakupi iznad podnosive razine, nastaje kriza, to znai da se toksin izlu uje. Mi to zovemo boleu, ali to nije tono. Jedi na bolest je toksemija, a ono to mi zovemo bolestima samo su simptomi, proizvedeni nasil nim vanrednim luenjem toksina kroz sluznu opnu. . Kad do izluenja doe kroz sluznicu nosa, zove se prehlada, hunjavica ili katar nosa, a ako se te kri ze ponavljaju godinama, sluznica se zadeblja i zagnoji, kosti se poveaju zatvarajui prolaz i t.d. U tom stadiju nastaje alergija ili astma. Kad grkljan, krajnici, ili bilo koji dini organ postane arite toksemijske krize, imamo guobolju, upalu krajnika, katar drijela, laringitis, bronhitis, astmu, upalu plu a i t.d. Kakav je smisao u imenu? Sve su to simpto85

84

mi izluivanja toksina iz krvi putem spomenutih organa i u biti su iste naravi i nastaju iz istog uzro nika, to jest toksemije i toksemijskih kriza. Opis bi se mogao proiriti na svaki tjelesni or gan, budui da svaki organ koji je ispod prosjenog standarda iscrpljen stresom navike, posla ili briga, moe postati krizno arite toksemije. Pojavni sim ptomi bit e razliiti na svakom organu, to podgrijava vjerovanje da je svaki splet simptoma neka razliita bolest. No, zahvaljujui novom svjetlu to ga toksemijsko uenje baca na nomenklaturu (nazi ve bolesti), svi simptomi se svode na jedan jedini uzrok takozvanih bolesti, na toksemiju. Simptomi zvani gastritis (eluani katar) uope ne nalikuju na simptome cistitisa (katara mokra nog mjehura), a ipak i jedni i drugi su uzrokovani toksemijskim krizama, jer oba organa postaju mje sta za vanredno izluivanje toksina iz krvi. Pametnima mora biti oigledno daje sasvim ne logino tretirati katar nosa kao zasebnu bolest, ili kad se krize ponavljaju sve do gnojenja te sluznica postane tako osjetljiva da praina i pelud uzrokuju kihanje i vodenaste oi, (simptomi zvani alergija na sijeno ili ljetna groznica) tretirati te simptome kao razliitu bolest uzrokovanu peludom. Poinak i pot puno uzdravanje od hrane, tekue i krute, te pro

mjena svih iscrpljujuih navika povratit e nervnu energiju, toksin e se ponovno izluivati prirodnim kanalima i zdravlje e se potuno obnoviti. Takvo stanje se nee promijeniti, ukoliko se nekadanja rtva peludske groznice ili koje druge takozvane bolesti ne promijeni". Prvo luenje toksina putem nosa zove se prehla da. Ako je to luenje trajno, uz povremena pogor anja (toksinske krize, nove prehlade), dolazi do gnojenja, nastajanja kotanih izraslina i pojave aler gije. To su sve simptomi izluivanja toksina. Od prve prehlade do alergije uzrok je isti. Upalno cije enje to se nastavlja u meuvremenu izmeu novih hunjavica (toksemijskih kriza) kronini je katar, kako ga naziva medicinski imenik, a tretira ga se lo kalno kao da se radi o posebnoj, opasnoj stvari. Isti na je, meutim, da rtva takozvanog kroninog katara iscrpljuje svoj sustav duhanom, alkoholom, eerom i slatkiima svake vrste, kavom, ajem, prevelikim koliinama maslaca i kruha, masnoga kuhanja, prederavanjem svim moguim jelima, pretjeranim putenim uicima i t.d. (Vidi poglavlje Uzroci iscrpljenosti") Drei sustav u stanju iscrpljenosti spreava uspostavu potpunog izluivanja kroz redovne izlune organe. Organizam s vremenom postaje toleran87

tniji prema toksinu i esta prehlada" pokazuje manje toksemijskih kriza. Potrebna je velika kolii na sluzne opne za zamjensko izluivanje. Cijeli or ganizam poinje pokazivati znakove propadanja. Takozvane kronine bolesti se pokazuju. Kod elu anog katara na sluznici dolazi do zadebljavanja, otvrdnua, ira i raka, - svako od njih opisano u me dicinskom imeniku kao zasebna bolest. Ali one nisu razliitije od predsjednika VVashingtona i djeaka Georgea koji je posjekao oevu trenju. Rak je ne ko bio sklop simptoma takozvane hunjavice, ali po toksemijskom uenju rak je zavrnica mnogih tok semijskih kriza. Kako krize traju, simptomi se mi jenjaju, zavisno o degeneraciji organa prouzro kovanoj toksemijskim krizama. Svaka takozvana bolest ima isti zaetak, raz voj i sazrijevanje, razlikujui se meusobno samo toliko koliko se zahvaeni organi razliku juTretirati razne spletove simptoma kao razliite entitete je toliko znanstveno koliko i masirati psu rep zbog njegova upaljena uha. Sve bolesti su biti iste. Uzrok ukazuje na toksemiju, do koje dolazi zbog iscrpljenosti, koja opet koi izluivanje, a po88

trone navike tijela i duha glavni su razlog gubitka otpornosti, to jest enervacije odnosno iscrpljenosti. Svaka kronina bolest poinje zatrovanjem krvi - toksemijom i toksemijskom krizom. Krize se po navljaju sve dok ne doe do organskih promjena. Lanac simptoma protee se od prehlade ili katara do Brightove bolesti bubrega, suice, raka, sifilisa, mi ine ataksije i drugih takozvanih bolesti, koje su sve, od prve do posljednje, simptomi nagomilanih posljedica toksemijskih kriza.

Opa iscrpljenostSvatko je bio iznenaen velikim postotkom na ih mladia koje je regrutna komisija odbila za vri jeme Svjetskog rata. Ako se tom iznenaenju prida i ono toksemijske filozofije, trebalo bi pljeskati oso bama koje misle. Regrutna komisija je pripustila sve mlade ljude koji nisu pokazivali patoloke pojave, to znai da nisu pokazivali nikakve strukturalne promjene na organima ili tkivima. Kad se uzme u obzir da strukturalnim promjena ma prethode mjeseci ili ak godine funkcionalnih poremeaja, oito je da je meu primljenima bilo potencijalno bolesnih ili nesposobnih mladia vie nego to ih je bilo meu odbijenima. Vrijeme je po kazalo daje ta malo poznata injenica tona, jer pri je nego je rat zavrio, ne ukljuujui ranjavanja, devedest i pet posto amerikih vojnika je zatrailo lijeniku pomo od jedan do pet puta. A tisue mo maka koji nisu ili u Francusku pomrlo je od ,,griPe." to to znai? Znai da ivot takav kako ga se ivi uzrokuje opu iscrpljenost meu puanstvom. A kad nervna energija padne ispod normale, izlui90

vanje toksina - prirodnog proizvoda metabolizma prestaje, toksin se zadrava u krvi stvarajui zatrovanje (toksemiju), prvi, posljednji i jedini stvarni uzrok svih takozvanih bolesti. Trijeznim umovima bi trebalo biti jasno da koli ina toksina u krvi mora varirati za svaku pojedinu osobu, a da je i stupanj otpornosti kod svake osobe razliit. Koliina koja bi kod neke osobe izazvala toksemijske krize, ne bi kod neke druge znaila ni ta. Neki uzrok iscrpljenosti, recimo obina imunizacija, koja bi kod nekoga u odreenom trenutku jedva izazvala reakciju, moe u drugoj prigodi tu istu sobu poslati u bolnicu ili je ak usmrtiti. Aktiv na anafilaksa (nesnoljivost) je alibi ili isprika za stupnika cijepljenja, koja ne mijenja injenicu da su cjepiva otrovi, ak i kad su ista", usprkos opet i opet ponavljanim tvrdnjama da su neduna i ne kodljiva. Nikad se nee saznati koliko je tete vojsci nanijelo cijepljenje. tetu koju ine imunizacije cjepivi ma i serumima moe opisati samo jedna rije vandalizam! Prosjeni lijenik ne moe misliti, a ostali ne smiju misliti osim u sebi. Ne znam kamo smjestiti ljude medicinske profesije koji su sposobni misliti, ali ne doputaju da ih razum vodi u procjeni takoz91

vane imunizacije. Moe li se protumaiti strukov nom savjeu ili strukovnim licemjerjem? Svakako ne nepotenjem. Zbog moga stava protiv teorije o mikrobima i cijepljenju neki su mi rekli da imam udake poglede", a drugi da sam neznalica. Ako jesam, udno je da moje miljenje i uvjerenje idu usporedo s jednim od najveih mislilaca devetnae stog stoljea, uvenog engleskog filozofa Herberta Spencera. Prije nekoliko dana sam eprkao po svo joj knjinici i naletio na knjigu injenice i komen tari". Otvorio sam kod naslova Cijepljenje" i u lanku kraem od tri stranice otkrio o reenom sub jektu vie vrijednih, konstruktivnih misli nego u sveukupnoj medicinskoj literaturi. Odluio sam na vesti cijeli lanak i bit e mi drago ako i drugi budu u njemu uivali kao i ja: Kad se jednom pomete uplitati u prirodni red, nitko ne zna to e ispasti na kraju" - izjavio je u mojoj nazonosti jedan uvaeni biolog. Odmah na kon toga mu je izletio izraz ljutnje na sebe samoga zbog nedostatka suzdranosti, jer je shvatio da ja mogu njegovu izjavu iskoristiti u razliite svrhe. Jenner (Edward Jenner, engleski lijenik, pionir u cijepljenju - op. prev.) i njegovi uenici predmni jevaju da ako virus cjepiva proe kroz organizam, pacijent je zatien od kozica, i na tome se svrava. 92

Ne elim ovdje rei nita protiv te pretpostavke. Ja samo tvrdim da tu nije kraj. Uplitanje u prirodni red ima i drugih posljedica osim navedenih. Neke od njih su poznate. Parlamentarni izvjetaj za 1880. godinu pokazu je daje u usporedbi izmeu petgodita 1847.-1851. i 1874.-1878., u ovom drugom od milijun novoro enadi u prvoj godini ivota umrlo od bilo kojeg uzroka 6.600 djece, dok je smrtnost od osam speci finih bolesti, bilo izravno bilo neizravno poveza nih ili oteanih posljedicama cijepljenja, porasla s 20.524 na 41.353 na milijun poroaja godinje, zna i vie nego dvostruko. Jasno je da ih je vie poko eno od drugih bolesti nego to ih je spaeno od kozica. Ovom prikazu bolesti treba dodati i popratne po jave. Pretpostavka je - i to nuna , da imunitet pro izveden cijepljenjem povlai sa sobom i neke promjene u sastojcima tijela. Meutim, ako se sa stojci tijela, bilo da se radi o tekuinama ili krutim tvarima, toliko promijene da vie ne podlijeu kozi cama, je li ta modifikacija inae nedjelotvorna? Usuuje li se itko rei, da ne stvara drugog uinka osim to titi pacijenta od odreene bolesti? Ne moe se promijeniti graa tijela samo protiv napada jednog agensa, a da ostane nepromijenjena prema

svim drugim agensima. Kakva mora biti promjena? Ima sluajeva kad su kod pojedinih osoba teke bo lesti, poput tifusne groznice, nastupale odmah na kon zdravstvenog poboljanja. No, to nisu redovni sluajevi, jer kad bi to bili, zdrava osoba bi nakon niza bolesti bila jo zdravija. Dakle, graa tijela mo dificirana cjepivom nije postala otpornija prema op im poremeajima. Ustvari je postala manje otporna. Vruina, hladnoa, vlaga i atmosferske promjene, kao i razne vrste hrane, pretjerani umor i mentalni napor, remete ravnoteu. Nismo u stanju mjeriti promjene jaine otpornosti, pa zato obino prou nezapaene. Ipak ima dokaza ope relativne slabosti. Kozice su tea bolest nego to su bile prije, s brojnim smrtnim sluajevima. Gripa prua dokaz. Prije ezdeset godina gripa bi se pojavljivala u vre menskim razmacima, samo bi je neki dobili, nije bila teka i nije ostavljala ozbi