~ 2 ~

Joseph Heller

Kvaka 22Mojoj majci i Shirley,

i mojoj djeci, Erici i Tedu

min@

~ 3 ~

Preveo: Zlatko Crnković

Vojnički strogo rečeno: Kvaka 22 je satirični, tragikomični proturatniroman, objavljen u vrijeme Vijetnamskog rata, ubrzo kultni status međuslobodoumnim čitateljstvom u SAD-u, da bi kasnije prigrlila šira publikaširom sviieta. Tako je priča o Yossarianu, članu posade bombardera koji sena sve mile načine pokušava usloboditi obaveze (obveze?) letenja, u kratkovrijeme dosegnula višemilijunsku nakladu. Do danas je to najčitanijiamerički roman o Drugom svjetskom ratu, a naslov Kvaka 22 postao je iostao, općeprihvaćeni izraz za frustrirajuće bezizlaznu situaciju......

~ 4 ~

U ČEMU JE KVAKA?

Godine 1961. New York Times je imao osam stupaca na svakojstranici. Ali. studenoga iste godine, svega jedan dan nakon službenogobjavljivanja Kvake 22, na stranici recenzija novih izdanja otisnut jeneuobičajeni oglas od vrha do dna, širok pet stupaca. Postignut je začudanvizualni efekt. Recenzija knjige jednog drugog pisca potisnuta je nastranu, kao i križaljka i sve ostalo. U dnu oglasa pisalo je: »U ČEMU JEKVAKA?« A na vrhu se ocrtavala silueta lika iz stripa, junaka u uniformikoji bježi, s paničnim izrazom lica, gleda jući iskosa na nekakvu nevidljivuopasnost.

Bio je to plaćeni oglas za Kvaku 22. Isprepletene s tekstom bile supohvale koje je o knjizi izrekao dvadeset i jedan pojedinac ili institucija sastanovitim društvenim ugledom, mahom vezani uz književnost inakladništvo, koji su dobili roman na uvid prije njegova objelodanjivanjapa su ga već recenzirali ili se povoljno izrazili o njemu.

Nekoliko dana nakon izlaska knjige objavio je u časopisu Nationrecenziju o njoj. Nelson Algren (klijent moje literarne agentice koja ga jenagovorila da je pročita), koji je ustvrdio da je Kvaka 22 »najbolji romankoji se igdje pojavio posljednjih nekoliko godina«. Isto je tako knjigupreporučio i Studs Terkel* u recenziji objavljenoj u dnevnim novinama uChicagu.

Toliko pažnje posvećene djelu koje se netom bilo pojavilo na tržištubijaše dobrim dijelom zasluga marne poduzetnosti i oduševljenostiknjigom moje literarne agentice Candide Donadio, i mog urednikaRoberta Gottlieba, pa sad koristim priliku da ovo novo izdanje posvetimnjima, kolegama i saveznicima od neprocjenjive vrijednosti u otkrivanjutalenata.

Times nije objavio recenziju knjige nakon njena izlaska, ali ju je uHerald Tribuneu recenzirao Maurice Dolbier, koji je ustvrdio da je to»fantastičan, ganutljiv, potresan, urnebesan, lud, zabavan i gigantskitobogan od knjige«.

Činjenica da je rečenzent Herald Tribunea uopće pisao o tom ratnomromanu iz pera nepoznatog autora bijaše gotovo isključivo plod stjecajasretnih okolnosti. Mnogo poznatiji od mene, S. J. Perelman, s kojim je g.Dolbier nedavno bio napravio intervju, objavio je baš nekako u to vrijeme_________________________________*Louis »Studs« Terkel (r. 1912.) ugledni američki povjesničar i novinar

~ 5 ~

također knjigu, koju je izdao moj nakladnik »Simon & Schuster«, aurednik mu je bio moj urednik Bob Gottlieb. Odgovarajući na pitanje kojemu je postavio Dolbier, o tome što tre nutno čita, g. Perelman je odgovorioda je upravo zaokupljen čitanjem romana koji mu je preporučio njegovurednik, romana koji se zove Kvaka 22. G. Dolbier mi je poslije priznao daje, kad se vratio u uredništvo, zatekao moj roman na hrpi knjiga koje jeodložio na stranu, jer je zaključio da neće imati vremena da ih pročita ipiše o njima. Da nije bilo Gottlieba, ne bi bilo ni Perelmana, a da nije biloPerelmana, ne bi bilo ni Dolbierove recenzije.

A da nije bilo Dolbiera, ne bi možda bilo ni Timesa. Dva tjednakasnije, vjerojatno samo zbog g. Dolbiera, moju je knjigu u Timesupovoljno prikazao njihov stalni recenzent Orville Prescott, koji je ujednoprognozirao da to djelo neće nikad zaboraviti oni koji ga uzmu u ruke, inazvao ga »sjajnim ostvarenjem koje će ogorčiti isto toliko čitatelja kolikoće i druge oduševiti«.

Sve je ostalo, moglo bi se reći, povijest, ali povijest koja se može ipogrešno shvatili, taj roman u tvrdom uvezu nije osvojio nijednuknjiževnu nagradu i nije se našao ni na jednoj top-listi bestselera.

I, kao što je g. Prescott dobro predvidio, na gotovo svaki pozitivniprikaz slijedio je bar jedan negativni. Osvrćući se na taj roman nakon 25godina, John Aldridge, po mom mišljenju najpronicaviji i najustrajnijikomentator zbivanja u američkoj književnosti u posljednjih nekolikodesetljeća, pohvalio je Roberta Brusteina za njegov iz vanrednointeligentni prikaz objavljen u časopisu New Republic, jer je sadržavao»bitne argumente kojima potonji kritičari nisu mogli gotovo ništa dodati«.G. Aldridge je isto tako ustvrdio da su mnogi od prvih čitatelja Kvake 22»zavoljeli tu knjigu iz istih onih razloga zbog kojih su je drugi zamrzili«.

Osporavanja su često bila vrlo žučljiva. U Sunday Timesu, u bilješcipri samom kraju tih novina, koja je bila toliko neupadljiva da su je moglizapaziti jedino oni koji su je očekivali, recenzent romansijer koji jeslučajno također bio klijent moje agentice Candide zaključio je da »tajroman teško diše zbog nedostatka vještine i tanko ćutnosti«, da je »punponavljanja i monotonije«, da »nije uspio«, da je »emocionalnapapazjanija« i da uopće nije roman. A recenzent uglednoga New Yorkera,član uredništva koji obično piše o jazzu, nepovoljno je ocijenio knjiguuspoređujući je s romanom Mitchella Goodmana što se zbiva u sličnimprilikama, i zaključio da bi se moglo reći da »Kvaka 22 nije ni napisananego da ju je autor urlanjem istresao iz sebe na papir«. »Ostao je tek krš od

~ 6 ~

neslanih šala«, a Heller se »na kraju valja u vlastitu smijehu i naposljetkuse utaplja u njemu«. (Dok ovo prenosim, u napasti sam da se utopim usmijehu.)

Ne sjećam se da je moj roman uvršten u onih nekoliko stotina knjigakoje je Times te godine preporučio čitaocima da ih kupe za Božić, pa ni uone druge stotine knjiga izabranih u proljeće za ljetno čitanje.

Ali negdje potkraj ljeta 1962. Raymond Walters, na stranici top -listabestselera u Sunday Timesu, gdje je u to vrijeme vodio kolumnu Sve i svao knjigama, izvijestio je čitatelje da ljubitelji knjiga s alternativnekulturne scene u New Yorku najviše govore o Kvaki 22. Iako je taj romanvjerojatno bio najreklamiranija knjiga te godine, još su je uvijek čitalisamo »alternativni ljubitelji knjiga.«

Nedugo zatim Newsweek je donio otprilike istu takvu vijest u tekstutiskanom na više od širine jedne stranice. A potkraj ljeta su me pozvali naprvi moj intervju na televiziji. Bilo je to u emisiji Today koja je u to dobabila zapravo zabavna emisija. Voditelj je tada bio John Chancellor, koji senedavno bio vratio s mjesta dopisnika iz Kremlja i prihvatio je voditeljskuulogu pod uvjetom da razgovara samo s ljudima koje sam izabere.

Nakon te emisije, u kafiću nedaleko od TV studija, gdje sam počeo pitimartinije u ranije doba dana nego ikad u životu, on mi je uručio svežanjnaljepnica koje je dao sam izraditi. Na naljepnicama je pisalo:YOSSARIAN JE ŽIV. I priznao mi je da potajno lijepi te naljepnice pozidovima u hodnicima i u WC-ima za službeno osoblje u zgradi TVkompanije NBC.

Tada je došao mjesec rujan i džepno izdanje, a s njim napokon iširenje popularnosti, što je čini se, usprkos temeljitim pripremama ismišljenoj propagandnoj kampanji, iznenadilo nakladnika džepnogizdanja »Della«. Reklo bi se da tamošnji službenici nisu mogli povjerovatibroju prodanih primjeraka i da nisu vjerovali da će ikad moći zadovoljitipotražnju.

Nakladnici džepnih izdanja tiskaju knjige u stotinama tisućaprimjeraka. Nakon početne naklade od 300.000, od rujna do kraja godinepet puta su ponovili tu nakladu, po dva puta u listopadu i prosincu, a dokraja 1963 tiskali su 11 izdanja. U Engleskoj je, pod vodstvom agilnogmladog urednika Toma Maschlera, od sama početka bilo tako. Top-listebestselera bile su tada nešto novo i u povojima, ali Kvaka 22 uskoro jeizbila i tu na čelo.

Za mene osobno povijest Kvake 22 počinje već 1953. godine, kad sam

~ 7 ~

je počeo pisati. Tada sam bio zaposlen kao tekstopisac u jednoj malojreklamnoj agenciji u New Yorku, nakon što sam dvije godine predavaopisanje slobodnih sastavaka na Sveučilištu države Pennsylvanije, koje jetada bilo još koledž. Vrlo rano, osjećajući tjeskobnu potrebu za pozitivnimmišljenjem i ohrabrenjem, razaslao sam uvodno poglavlje literarnimagentima do kojih sam uspio doći nakon objavljivanja nekoliko kratkihpriča u časopisima Esquireu i Atlanticu. Iako sami agenti nisu biliimpresionirani mojom ponudom, bila je impresionirana jedna mladapomoćnica među njima, gđa Candida Donadio, koja me zamolila zadopuštenje da ponudi to poglavlje nekim časopisima koji su redovitoobjavljivali izvatke iz romana »u fazi nastajanja«.

Godine 1955. to se poglavlje pojavilo u broširanom tromjesečniku NewWorld Writing (antologiji u kojoj je, pod pseudonimom, objelodanjen iulomak iz jednog drugog romana koji je također bio »u fazi nastajanja« -Na putu Jacka Kerouaca). Dobio sam nekoliko čestitaka od urednikauglednih izdavačkih kuća koji su se zanimali za moj rad, pa sam bioohrabren da nastavim pisati djelo o kojem sam napokon realno procijenioda ću ga pisati mnogo godina dulje nego što sam u prvi mah računao.

Godine 1957, kad sam imao 270 otipkanih stranica, zaposlio sam se učasopisu Time, gdje sam obdan sastavljao reklamne poruke kad nisamkriomice bilježio misli što su mi padale na pamet u vezi s romanom kojisam navečer pisao kod kuće. Dotle je Candida Dona dio otvorila vlastituliterarnu agenciju u kojoj je okupila vrlo ugled ne američke pisce. Složiosam se s njom da ponudimo nedovršeni rukopis nekim nakladnicima,najviše radi toga da dobijemo kakvu-takvu predodžbu o mogućnosti da seobjelodani roman do kojeg nam je oboma bilo mnogo stalo. Njezinu jepozornost privukao jedan mladi urednik kojeg je upoznala kod »Simona &Schustera«, i za kojeg je vjerovala da bi mogao biti prijemljiviji zainovacije u literaturi od većine ostalih urednika. Taj se urednik zvaoRobert Gottlieb i Candida je imala pravo.

Dok je Gottlieb čitao te moje stranice, ja sam od darežljivog časopisaTime dobio četverotjedni odmor pa sam iznova prepisao te iste stranice.Zatim sam se sastao na ručku s Gottliebom, koji je najviše želio procijenitimoju narav i utvrditi koliko ću biti fleksibilan kao autor s kojim ćeeventualno surađivati. Nakon što sam ga neko vrijeme slušao kako miobzirno iznosi neke općenite primjedbe o tome što bi možda trebaloizmijeniti u tekstu, ja sam mu uručio novu verziju svoga rukopisa iponosno ustvrdio da sam gotovo sve te njegove primjedbe uzeo u obzir.

~ 8 ~

Gottlieb me iznenadio svojom bojazni da bih mogao imati nešto protivtoga da surađujem s nekim tko je tako mlad kao on, njemu je tada,mislim, bilo 26 godina, a meni 34. Još sam se više iznenadio kad samposlije od njega doznao da su i on i njegova najbliža suradnica kod»Simona & Schustera«, Nina Bourne, bili u prvi mah zaplašeni nekakvimmojim nepovjerljivim držanjem, kojeg ja uopće ni sam bio svjestan. Otadanisam više bio nepovjerljiv prema njemu, a ne bih rekao ni da je Gottlieb,koji je poslije postao ravnatelj izdavačke kuće »Alfred A. Knopf«, a potom iglavni urednik časopisa New Yorker, ikad nakon toga bio od ikogazaplašen.

Ono što mi je još ostalo u najljepšem sjećanju kod njega jest to što nijezatražio od mene nikakav plan daljnjeg toka radnje, niti je čak nabaciopitanje u kojem će se smjeru razvijati ona trećina romana koju je on dotada bio pročitao. U ugovoru koji smo potpisali bilo je predviđeno dadobijem akontaciju od 1500 dolara, od čega polovicu nakon potpisivanjaugovora, što meni tada nije bilo potrebno, a drugu polovicu nakon predajei prihvaćanja rukopisa.

Ja sam mu vjerojatno bio prvi romanopisac s kojim je on imao posla,ali ne i prvi kojem je objavio roman, jer su u one tri godine koliko je menijoš trebalo da dovršim rukopis dolazili k njemu drugi pisci s dovršenimrukopisima. Vjerojatno sam bio i prvi Candidin klijent. Oboje su bili tolikooduševljeni krajnjim uspjehom Kvake 22 koliko i ja, i svi troje se uvijekrado prisjećamo kako smo sve to proživljavali.

Dne 28. veljače 1962. novinar Richard Starnes objavio je hvalospjevknjizi u svojoj kolumni u listu New York World-Telegramu, a počeo je ovimriječima: »Yossarian će, mislim, još vrlo dugo živjeti«.

Taj je njegov panegirik bio neočekivan jer je g. Starnes bio vrlotrezven i ozbiljan novinar koji je najviše pisao o politici, a World Telegramopćenito se smatrao konzervativnim glasilom.

Ja sam do dana današnjega ostao zahvalan g. Starnesu na njegovojbezrezervnoj i netraženoj pohvali, i blagoslivljem ga zbog točnosti njegoveprognoze. Yossarian je doista dugo poživio. Mnogi su od onih koji suspomenuli u toj prvoj reklamnoj kampanji pomrli, a većina nas ostalihsprema se da pođemo za njima.

Yossarian je na kraju romana ostao živ. Nakon snimljenog filma, čaki onima koji su pomno pročitali roman ostala je u trajnom sjećanju onaposljednja scena u kojoj Yossarian vesla prema slobodi u žutom,napuhanom čamcu za spasavanje. U knjizi nije dogurao tako daleko, ali

~ 9 ~

nije ni zarobljen niti je poginuo. Na kraju nastavka romana koji samupravo završio i koji se zove Fajrunt (na ovitku američkog izdanja bit ćeopet onaj isti junak iz stripa koji bježi, samo sad s poslovnim šeširom naglavi i sa štapom u ruci), on je još uvijek živ. Četrdeset je godina stariji alije još tu.

»Svi mi moramo otići«, podsjeća ga u romanu njegov prijatelj liječnik.»Svi odreda.« Ipak, ako ikad napišem još jedan nastavak, Yossarian će ina njegovu kraju ostati živ.

Moram priznati da će Yossarian, kojem je sada sedamdeseta naleđima, morati također jednom preminuti. Ipak, nikad neće pasti od mojeruke.

JOSEPH HELLER, 1994.East Hampton, New York

~ 10 ~

1. TEKSAšANIN

Bijaše to ljubav na prvi pogled.Kad je prvi put vidio kapelana, Yossarian se ludo zaljubio u njega.Yossarian je bio u bolnici zbog boli u jetri, i malo je nedostajalo da

dobije žuticu. Liječnici su bili u nedoumici zbog činjenice što to ipak nijebila žutica. Da je nastupila žutica, mogli bi ga liječiti. Da nije nastupilažutica i da je bol prestala, mogli bi ga otpustiti. Ali ih je zbunjivalo baš tošto je neprestano samo malo nedostajalo da dobije žuticu.

Obilazila su ga svako jutro tri žustra i ozbiljna čovjeka živih usta ineživih očiju, u pratnji žustre i ozbiljne sestre Duckett, jedne od odjelnihbolničarki koje nisu voljele Yossariana. Čitali su temperaturnu listu nadnu kreveta i nestrpljivo se raspitivali za bol. Kao da su se ljutili kad biim rekao da je bol potpuno ista.

- Još uvijek bez stolice? - pitao ga je punašni pukovnik.Kad bi Yossarian zavrtio glavom, liječnici bi se zgledali.- Dajte mu još jednu pilulu!Sestra bi zabilježila da Yossarianu treba dati još jednu pilulu, pa bi

njih četvero odlazilo do susjednog kreveta. Ni jedna bolničarka nije voljelaYossariana. Zapravo je bol u jetri uminula, ali je Yossarian šutio, aliječnici nisu ništa sumnjali. Samo su sumnjali da je imao stolicu a da nije

nikome rekao.Yossarian je imao u bolnici sve što je želio. Hrana nije bila loša, a jelo

su mu donosili u krevet. Dobivao je dvostruke porcije svježeg mesa, a zanajveće vrućine poslije podne posluživali su njega i ostale rashlađenimvoćnim sokovima i rashlađenom čokoladom u mlijeku. Osim liječnika ibolničarki, nitko ga uop će nije uznemirivao. Kratko vrijeme prije podnemorao je cenzurirati pisma, ali je poslije toga mogao svaki dan leškaritičiste savjesti. Bilo mu je lijepo u bolnici, a mogao je ostati koliko je htio,jer mu je temperatura uvijek iznosila 38,3°. Bilo mu je čak ljepše negoDunbaru koji je morao padati na glavu da bi mu donosili jelo u krevet.

Pošto je odlučio da provede ostatak rata u bolnici, Yossarian jenapisao pisma svim znancima i javio im da je u bolnici, ali nikom nijespomenuo zašto. Jednog mu je dana pala na um još bolja ideja. Napisao jesvim znancima da kreće na veoma opasan zadatak.

»Tražili su dobrovoljce. Veoma je opasno, ali netko to mora učiniti. Javit ćuvam se čim se vratim.«I od tada se nije nikome više javljao.

~ 11 ~

Svi bolesni oficiri na odjelu morali su cenzurirati pisma podoficirima ivojnicima koji su ležali na njihovu odjelu. Bio je to dosadan posao iYossarian se razočarao kad je uvidio da je život podoficira i vojnika tekmalko zanimljiviji od života oficira. Nakon prvog dana nije više uopće bioradoznao. Izmišljao je igre ne bi li se razonodio. Jednog je dana objaviosmrt svim pridjevima i prilozima, i u svim je pismima koja su mu prošlakroz ruke izbacio svaki pridjev i svaki prilog. Sutradan je navijestio ratčlanovima. Mnogo je viši stupanj stvaralaštva dosegao idućeg dana, kad jeu pismima precrtao sve osim članova. Držao je da je tako izazvaodinamičnije intralinearne napetosti i da su gotovo sve poruke postalekudikamo univerzalnije. Ubrzo je počeo izbacivati pozdrave i potpise, a utekst nije dirao. U jednom je pismu precrtao sve osim naslova »DragaMary«, a na dnu je pripisao: »Tragično čeznem za tobom. A. T. Tappman, kapelanArmije Sjedinjenih Država.« A. T. Tappman je bio kapelan njihova aviopuka.

Kad je iscrpao sve mogućnosti u pismima, okomio se na imena iadrese na omotnicama brišući čitave ulice i kućne brojeve i poništavajućičitave metropole nehajnim pokretima ruke, kao da je sam Bog. Kvaka 22zahtijevala je da na svakom cenzuriranom pismu piše ime oficira-cenzora.Većinu pisama nije ni čitao. Na ona koja je pročitao napisao je»Washington Irving«. Kad mu je to dodijalo, pisao je »Irving Washington«.Cenzuriranje omotnica imalo je ozbiljne posljedice, izazvalo je valzabrinutosti među nekim osjetljivim višim oficirima koji su uputili jednogvojnog istražitelja natrag, na odjel, kao pacijenta. Svi su znali da je onvojni istražitelj, jer se neprestano raspitivao o nekom oficiru Irvingu iliWashingtonu i jer nakon prvog dana nije više htio cenzurirati pisma.Smatrao je da su odviše dosadna.

To je bio dobar odjel, jedan od najboljih na kojem su on i Dunbar ikadbili. S njima je bio dvadeset četverogodišnji kapetan, pilot-lovac, rijetkihzlaćanih brkova, koji je usred zime bio oboren nad Jadranskim morem ada se nije čak ni prehladio. Sad je bilo ljeto i kapetan nije bio oboren, ali jetvrdio da ima gripu. U krevetu desno od Yossariana još je ležaozaljubljenički na trbuhu iznenađeni kapetan s malarijom u krvi i ugrizomkomarca u dupetu. Nasuprot Yossarianu ležao je Dunbar, a do njegaartiljerijski kapetan s kojim je Yossarian prestao igrati šah. Kapetan jebio dobar šahist i partije su uvijek bile zanimljive. Yossarian je prestaoigrati šah s njim zato što su partije bile toliko zanimljive da su bileblesave. Zatim je tu bio onaj obrazovani Teksašanin iz Teksasa, koji jeizgledao kao da je snimljen u tehnikoloru i koji je držao, kao rodoljub, da

~ 12 ~

bi imućnim ljudima, pristojnom svijetu, trebalo dati više glasova negoništarijama, kurvama, kriminalcima, degenericima, ateistima inepristojnom svijetu, ljudima bez imutka.

Yossarian je upravo razbijao ritmove u pismima kad su dovezliTeksašanina. Bio je to još jedan miran, vruć, bezbrižan dan. Žega senalegla na krov, zagušljiva i teška. Dunbar je opet ležao nepomično naleđima buljeći u strop kao lutka. Trudio se iz petnih žila da produži svojživotni vijek. Činio je to njegujući dosadu. Dunbar se toliko trudio daproduži svoj vijek da je Yossarian mislio da je umro. Teksašanina sumetnuli u krevet usred sobe, i ubrzo im je on počeo izlagati svoje nazore.

Dunbar se munjevito uspravio u krevetu.- Tako je - uzviknuo je uzbuđeno. - Nešto je nedostajalo ... sve sam

vrijeme znao da nešto nedostaje ... a sad znam šta. - On se lupi šakom odlan. - Nema patriotizma - objavi.

- Imaš pravo - uzviknu i Yossarian. - Imaš pravo, imaš pravo, imašpravo. Hrenovke, brooklynski »vragolani«. Mamina pita od jabuka. To jeono za što se svi bore. Ali tko se bori za pristojan svijet? Tko se bori dapristojan svijet dobije više glasova? Nema patriotizma, pa to ti je! A nimatriotizma.

Zastavnik koji je ležao lijevo od Yossariana ostao je ravnodušan.- Kome je stalo do tih govnarija? - pripita umorno i okrenu se na

drugu stranu da spava.Pokazalo se da je Teksašanin dobro ćudan, plemenit i simpatičan.

Nakon tri dana nitko ga više nije trpio. Ljude su podilazili srsi uzškakljiva leđa od ozlojeđenosti i svi su bježali od njega, svi osim vojnika ubijelom koji nije mogao birati. Vojnik u bijelom bio je obložen od glave do

pete gipsom i gazom. Imao je dvije nepokretne noge i dvije nepokretneruke. Prokrijumčarili su ga u sobu noću, i ljudi nisu imali pojma da jemeđu njima sve dok se nisu ujutro probudlli i ugledali dvije čudne nogedignute iz kukova, i dvije čudne, oko mito ukotvljene ruke, a sva su mučetiri uda bila čudno vezana u zraku olovnim utezima što su zlokobnovisila nad njim i nikad se nisu micala. Ušiveni u zavoje iznad obijupodlaktica, bijahu patentni zatvarači na koje su ga hranili prozirnomtekućinom iz prozime staklenke.

Bešumna pocinčana cijev dizala se iz veziva na njegovim slabinama, ana nju se nadovezivala tanka gumena cjevčica koja mu je odvodila izbubrega nečist, što je neprekidno kapala u prozirnu, začepljenu staklenkuna podu. Kad je staklenka na podu bila puna, staklenka iz koje su ga

~ 13 ~

hranili na podlakticu bila je prazna, pa bi ih naprosto brže-boljepromijenili tako da je tekućina opet mogla kapati u njega. Jedino što suikad vidjeli od vojnika u bijelom bila je pohabana crna rupa više usta.

Vojnik u bijelom ležao je do Teksašanina, pa je Teksašanin sjedio nasvom krevetu i pričao mu cijelo prijepodne i poslijepodne i cijelu večerotežući riječi ugodno i simpatično. Teksašanina nije nimalo smetalo štomu onaj uop će ne odgovara. Temperaturu su im mjerili dva puta na dan.Rano izjutra i kasno poslije podne dolazila je sestra Cramer sastaklenkom punom toplomjera i obilazila najprije jednu stranu sobe, paonda drugu, dajući svakom bolesniku po toplomjer. Vojniku u bijelomturala je toplomjer u rupu više usta i ostavljala ga da visi u njoj. Kad bi sevratila do čovjeka u prvom krevetu, uzela bi mu toplomjer i ubilježilatemperaturu, pa bi otišla do susjednog kreveta i tako opet obišla cijelusobu. Jednog poslijepodneva, pošto je obišla prvi put sobu i došla po drugiput do vojnika u bijelom, pogledala mu je toplomjer i ustanovila da jemrtav.

- Ubojica - reče Dunbar tiho.Teksašanin ga pogleda smješkajući se nesigurno.- Koljač - reče Yossarian.- Šta to govorite, momci? - upita ih Teksašanin nervozno.- Ti si ga ubio - reče Dunbar.- Ti si ga dotukao - reče Yossarian.Teksašanin ustuknu.- Vi ste ludi, momci. Nisam ga ni dirnuo.- Ubio si ga - reče Dunbar.- Ja sam čuo kako si ga dotukao - reče Yossarian.- Ubio si ga zato što je bio Crnac - reče Dunbar.- Vi ste ludi, momci - uzviknu Teksašanin. - Crnce ne puštaju ovamo.

Imaju poseban odjel za Crnce.- Narednik ga je prokrijumčario - reče Dunbar.- Narednik komunist - reče Yossarian.- I ti si to znao.Zastavnik je ostao ravnodušan na svu ovu nezgodu s vojnikom u

bijelom. Zastavnik je ostajao ravnodušan na sve i nikad nije ništa govorio,osim da izrazi ozlojeđenost.

Dan prije nego što se Yossarian upoznao s kapelanom, eksplodirala jepeć u blagovaonici i zapalio se jedan kraj kuhinje. Silna je jara zahvatilasve. Čak su na Yossarianovu odjelu, gotovo sto metara dalje, čuli kako

~ 14 ~

vatra bukti i kako drvo u plamenu oštro pucketa. Dim je sukljao porednarančasto obojenih prozora. Za petnaestak minuta stigla su s aerodromavatrogasna kola da gase požar. Pola sata vodila se žestoka borba. Tada suvatrogasci počeli suzbijati vatru.

Iznenada se razlegla jednolična poznata tutnjava bombardera koji suse vraćali sa zadatka, pa su vatrogasci morali smotati svoje gumene cijevii pohitati na aerodrom da budu na mjestu ako se koji avion pri slijetanjuošteti i zapali. Avioni su sretno sletjeli. Čim je i posljednji sletio,vatrogasci su okrenuli kola i pojurili opet uzbrdo da nastave borbu svatrom u bolnici. Kad su stigli, vatre nije više bilo. Jenjala je sama od sebei posve se ugasila ne ostavivši ni jedne žeravice za sobom, pa razočaranimvatrogascima nije ostalo ništa drugo nego da piju mlaku kavu i vrzmaju sepo bolnici napastujući bolničarke.

Kapelan je stigao sutradan nakon požara. Yossarian je upravoizbacivao iz pisama sve osim romantičnih riječi kad je kapelan sjeo nastolac između kreveta i upitao ga kako se osjeća. Sjeo je malo po stranitako da mu je Yossarian od oznaka vidio samo kapetanske pruge naovratniku košulje. Yossarian nije imao pojma tko je to, samo jepredmnijevao da je, ili opet neki liječnik, ili opet neki luđak.

- Pa, prilično dobro - odgovorio je. - Malo me boli jetra i čini mi se dami stolica nije baš redovita, ali, sve u svemu, moram priznati da seosjećam prilično dobro.

- To je dobro - reče kapelan.- Jest - reče Yossarian. - Jest, to je dobro.- Htio sam doći prije - reče kapelan - ali mi zbilja nije bilo dobro.- To ne valja - reče Yossarian.- Imao sam samo hunjavicu - doda brzo kapelan.- Ja imam temperaturu 38 sa 3 - doda Yossarian isto tako brzo.- To ne valja - reče kapelan.- Ne - reče Yossarian - ne, to ne valja.Kapelan se promeškolji.- Mogu li vam kako pomoći? - upita ga nakon nekog vremena.- Ne, ne možete - uzdahnu Yossarian. - Doktori, mislim, čine sve što je

u ljudskoj moći.- Ne, ne, nisam to mislio. - Kapelan je malko pocrvenio. - Mislio sam

na cigarete ... ili knjige ... ili ... igračke.- Ne, ne - reče Yossarian. - Hvala vam. Imam ovdje valjda sve što mi

treba ... sve osim zdravlja.

~ 15 ~

- Šteta.- Jest - reče Yossarian - šteta.Kapelan se opet promeškolji. Pogleda nekoliko puta lijevo, pa desno,

zatim se zagleda u strop, pa onda u pod. Duboko udahnu.- Pozdravlja vas poručnik Nately - reče. Yossarianu je bilo žao što

imaju zajedničkog prijatelja. Činilo se da ipak postoji osnova za vođenjerazgovora.

- Vi poznajete poručnika Natelyja? - priupita ga turobno.- Jest, poznajem poručnika Natelyja prilično dobro.- On je malo šašav, je li?Kapelan se zbunjeno osmjehnu.- Ne bih, na žalost, mogao reći. Mislim da ga ne poznajem toliko

dobro.- Jamčim vam da jest - reče Yossarian. - Lud je da ne može biti luđi.Kapelan je napeto procjenjivao šutnju koja je nastala, a onda ju je

prekinuo naglim pitanjem:- Vi ste kapetan Yossarian, je l' te?- Nately je loše počeo. Iz dobre je obitelji.- Oprostite, molim vas - navaljivaše kapelan bojažljivo. - Možda sam

se ja grdno prevario. Jeste li vi kapetan Yossarian?- Jesam - priznade kapetan Yossarian. - Ja sam kapetan Yossarian.- Iz 256. eskadrile?- Iz 256. borbene eskadrile - odgovori Yossarian. –Nisam znao da ima

još kapetana Yossariana. Koliko ja znam, ja sam jedini kapetan Yossariankojeg ja poznajem, ali to je samo koliko ja znam.

- A, tako - žalosno će kapelan.- To je dva na osmu borbenu potenciju - istaknu Yossarian - ako

mislite napisati simbolističku pjesmu o našoj eskadrili.- Ne - promumlja kapelan. - Ne mislim napisati simbolističku pjesmu

o vašoj eskadrili.Yossarian se oštro uspravi kad spazi mali srebrni križić s druge

strane kapelanova ovratnika. Bio je zaprepašten, jer do tada nikad još nijerazgovarao ni s jednim kapelanom.

- Vi ste kapelan! - uskliknu zanosno. - Ja nisam znao da ste vikapelan.

- Pa, da, jesam - odgovori kapelan. - Zar niste znali da sam kapelan?- Pa, nisam. Nisam znao da ste kapelan. - Yossarian je piljio u njega

smješkajući se široko, očarano. - Ja nisam zapravo još nikad vidio

~ 16 ~

nijednog kapelana.Kapelan se opet zajapuri i zagleda u svoje ruke. Bio je sitan čovjek od

svoje trideset i dvije godine, žutomrke kose i smeđih snebivljivih očiju.Lice mu bijaše usko i prilično blijedo. U udubinama obaju obraza bijaše pojedno nedužno gnijezdo rupica od nekadašnjih prišteva. Yossarian mu jehtio pomoći.

- Mogu li vam kako pomoći? - upita ga kapelan, Yossarian odmahnuglavom smješkajući se svejednako.

- Ne možete, na žalost. Imam sve što mi treba i sasvim mi je lijepo.Zapravo, nisam čak ni botestan.

- To je dobro. - Kapelan je požalio čim je izrekao te riječi, pa je turiozglavke prstiju u usta cerekajući se prestravljeno, ali ga je Yossarianrazočarao jer je i dalje šutio. - Ima još ljudi iz puka koje moram obići -ispriča se napokon. - Doći ću opet k vama, vjerojatno sutra.

- Molim vas, dođite - reče Yossarian.- Doći ću samo ako želite da dođem - reče kapelan obarajući stidljivo

glavu. - Primijetio sam da je mnogim ljudima nelagodno sa mnom.Yossarian se sav zažari od nježnosti.- Želim da dođete - reče. - Meni neće biti nelagodno s vama.Kapelan je zasjao od zahvalnosti, a onda bacio pogled na komadić

papira koji je neprekidno krio u ruci. Brojio je krevete u sobi mičućiusnama, a onda je sumnjičavo usredotočio pažnju na Dunbara.

- Recite mi, molim vas - prošapta polako - je li ono poručnik Dunbar?- Jest - odgovori Yossarian glasno - ono je poručnik Dunbar.- Hvala vam - šapnu kapelan. - Mnogo vam hvala, Moram i njega

obići. Moram obići sve članove puka koji su u bolnici.- I one na drugim odjelima? - upita ga Yossarian.- I one na drugim odjelima.- Čuvajte se onih na drugim odjelima, oče - upozori ga Yossarian. -

Ondje drže duševno bolesne. Puni su luđaka.- Nije potrebno da me zovete »oče« - kaza kapelan. – Ja sam

anabaptist.- Ja vam govorim najozbiljnije o onim drugim odjelima - nastavi

Yossarian zloslutno. - Vojni policajci vas neće zaštititi, jer su oni luđi odsvih njih. Ja bih pošao s vama, ali se strašno bojim. Ludilo je zarazno. Ovoje jedina duševno zdrava soba u cijeloj bolnici. Svi su ludi osim nas. Ovo jevjerojatno jedina duševno zdrava soba u cijelom svijetu, ako ćemo pravo.

Kapelan hitro ustade i pođe pobočke od Yossariana, a onda mu kimnu

~ 17 ~

glavom smješkajući se pomirljivo, i obeća mu da će dobro paziti na sebe.- A sad moram obići poručnika Dunbara - reče. Još se pokajnički

kolebao. - Kako je poručnik Dunbar?- Dobar je kao kruh - uvjeravaše ga Yossarian. -Lafčina. Jedan od

najboljih i najmanje revnih ljudi na cijelom svijetu.- Nisam to mislio - odvrati kapelan opet šapatom.- Je li teško bolestan?- Ne, nije tesko bolestan. Zapravo uopće nije bolestan.- To je dobro - odahnu kapelan.- Jest - reče Yossarian. - Jest, to je dobro.- Kapelan - reče Dunbar pošto ga je kapelan obišao i otišao.- Jesi li vidio? Kapelan.- Zar nije drag? - reče Yossarian. - Njemu bi možda trebalo da dadu tri

glasa.- Tko to? - priupita ga Dunbar sumnjičavo.U malom, zasebnom dijelu na kraju sobe ležao je ozbiljan sredovječan

pukovnik koji je neprekidno nešto radio iza zelene pregrade od šperploče, ikoga je svaki dan posjećivala nježna ženica slatka lica i kovrčastepepeljastoplave kose, koja nije bila ni bolničarka ni pripadnica ženskogkorpusa ni službenica Crvenog križa, ali koja je ipak redovito dolazila ubolnicu na Pianosi svako poslijepodne, u zgodnim, modernim ljetnimhaljinama pastelnih boja i u bijelim lakiranim cipelicama s poluvisokimpetama na dnu najlonskih šavova koji su uvijek bili ravni.

Pukovnik je služio u vezi i imao je dan i noć pune ruke poslaprenoseći ljepljive poruke iz sebe u četvrtaste jastučiće od gaze, koje jepomno zapečaćivao i predavao u pokrivenu bijelu posudu što je stajala nanoćnom ormariću do njegova kreveta. Pukovnik je bio sjajan. Imao jeupala usta, upale obraze i upale, tužne, pljesnive oči. Lice mu je bilo bojepotamnjela srebra. Kašljao je tiho, izvještačeno i brisao polako gazom ustagadeći se već posve automatski.

Pukovnik je bio u vrtlogu specijalista koji su se još specijaliziralinastojeći ustanoviti što ga muči. Zasljepljivali su ga svjetlom da vide vidili, zabadali mu igle u živce da čuju osjeća li što. Bio je tu urolog za njegovurin, limfolog za njegovu limfu, endokrinolog za njegove endokrine,psiholog za njegovu psihu, dermatolog za njegovu dermu; bio je tu patologza njegov patos, cistolog za njegove ciste, i ćelav i pedantan cetolog skatedre za zoologiju u Harvardu, koga su bezobzirno bacili u sanitet zbogjedne pokvarene anode u elektronskom mozgu, pa je sad provodio vrijeme

~ 18 ~

s pukovnikom na samrti pokušavajući da raspravlja s njim o Moby Dicku.Pukovnika su doista temeljito pretražili. Nije bilo organa u njegovu

tijelu koji nisu umrtvili i oštetili, očistili i pročistili, opipali i snimili,izvadili, uzeli i vratili. Uredna, vitka i ukrućena, ona žena ga je čestodirala dok je sjedila uz njega, a kad god bi se osmjehnula, bila je oličenjedostojanstvene žalosti. Pukovnik je bio visok, mršav i pogrbljen. Kad biustao da hoda, zgrbio bi se još jače, tako da mu je cijelo tijelo bilo jednaduboka šupljina, a stopala je spuštao veoma polagano, tako da se micaocentimetar po centimetar od koljena naniže. Ispod očiju je imao ljubičastekesice. Ona žena je govorila tiho, još tiše nego što je pukovnik kašljao,tako da nitko u sobi nije nikad čuo njena glasa.

Teksašanin je za nepunih deset dana ispraznio sobu. Najprije sepredao artiljerijski kapetan, a za njim je počela seoba. Dunbar, Vossariani kapetan-lovac pokupili su se svi istog jutra. Dunbar nije više imaonapadaja vrtoglavice, a kapetan-lovac iseknuo je nos. Yossarian je rekaoliječnicima da mu je bol u jetri prestala. To je bilo dovoljno. Čak je izastavnik pobjegao. Za nepunih deset dana Teksašanin je otjerao sve izsobe natrag na dužnost, sve osim vojnog istražitelja koji je dobio gripu odkapetana-lovca, a onda upalu pluća.

~ 19 ~

2. CLEVINGER

Istražitelj je u neku ruku bio prilično sretan, jer se izvan bolnice jošvodio rat. Ljudi su silazili s uma i dobivali odlikovanja. U cijelom svijetumomci su s obje strane fronte polagali živote za ono za što su im govorilida je njihova domovina, i činilo se da nikom nije krivo, a ponajmanjemomcima koji su polagali svoje mlade živote. Nije bilo kraja na vidiku.Jedini kraj na vidiku bio je Yossarianov, i on bi možda bio ostao u bolnicisve do sudnjeg dana da nije bilo onog rodoljubivog Teksašanina sljevkastim čeljustima i namreškanim, smežuranim, neuništivimsmiješkom što mu se vazda širio na licu, kao obod velikog crnogkaubojskog šešira. Teksašanin je želio da svi u sobi budu sretni, osimYossariana i Dunbara. Bio je zaista teško bolestan.

Ali Yossarian nije mogao biti sretan, iako Teksašanin nije želio da onbude sretan, jer se izvan bolnice još nije događalo ništa zabavno. Jedinošto se događalo bio je rat, a kao da to nije nitko primjećivao, osimYossariana i Dunbara. A kad bi Yossarian pokušao podsjetiti ljude, oni suodlazili od njega i mislili da je lud. Čak mu je i Clevinger, koji je trebaloda bude pametniji, ali nije bio, rekao da je lud kad su se posljednji putvidjeli, baš prije nego što je Yossarian pobjegao u bolnicu. Clevinger sezabuljio u njega drhteći od bijesa i ogorčenja, uhvatio se objema rukamagrčevito za stol i proderao se:

- Ti si lud!- Šta bi ti htio od ljudi, Clevingeru? - odvratio je umorno Dunbar

usred buke u oficirskom klubu.- Ja se ne šalim - tvrdio je Clevinger.- Oni me hoće ubiti - reče mu Yossarian mirno.- Nitko neće da te ubije - viknu Clevinger.- A zašto onda pucaju u mene? - upita ga Yossarian.- Oni pucaju u svakoga - odgovori Clevinger. - Oni ho će ubiti svakoga.- Pa zar to nije isto?Clevinger se već bio pridigao sa stolca od uzrujanosti, vlažnih očiju i

uzdrhtalih blijedih usana. Kao i uvijek kad se prepirao oko načela u kojaje tvrdo vjerovao, najposlije je stao bijesno dahtati i žmirkati potiskujućigorke suze koje su mu navirale zbog uvjerenja. Bilo je mnogo načela ukoja je Clevinger tvrdo vjerovao. Bio je lud.

- Tko su to oni? - htio je da zna. - Tko to, konkretno, misliš da te hoćeubiti?

~ 20 ~

- Svaki od njih - odgovori Yossarian.- Svaki od koga?- Šta ti misliš od koga?- Ja nemam pojma.- Pa kako onda znaš da neće da me ubiju?- Zato što ... - promrndža Clevinger i zanijemi od smetenosti.Clevinger je doista mislio da ima pravo, ali je Yossarian imao dokaze,

jer su stranci koje on nije poznavao pucali na njega topovima kad god jeletio da baca bombe na njih, a to uopće nije bilo zabavno. A ako to nije bilozabavno, bilo je mnogo toga što nije bilo nimalo zabavnije. Nije bilo uopćezabavno živjeti kao skitnica u šatoru na Pianosi, između debelih planinaotraga i mirnog plavog mora sprijeda, mora koje je moglo progutatičovjeka, kad ga uhvati grč, u tren oka i dostaviti ga natrag na obalunakon tri dana, bez naplate troškova, naduvena, modra i natrula, a izobiju hladnih nosnica curila bi mu voda.

Šator u kojem je on spavao nalazio se uz samu nisku šumu mrtvihboja, koja je razdvajala njegovu eskadrilu od Dunbarove. Tik uz šatorprolazio je usjek napuštene željezničke pruge, u kojem je sad bila cijevkojom je tekao avionski benzin do benzinskih kola na aerodromu.Zahvaljujući Orru koji je spavao s njim, bio je to najraskošniji šator ucijeloj eskadrili. Kad god bi se Yossarian vratio s odmora u bolnici ilidopusta u Rimu, iznenadila bi ga kakva nova pogodnost koju je Orr uveoza njegove odsutnosti - tekuća voda, ognjište, betonski pod. Yossarian jeodabrao mjesto, a on i Orr su zajedno podigli šator. Orr, koji je bionacereni pigmejac s pilotskim krilcima i bujnom, valovitom smeđomkosom razdijeljenom po sredini, imao je znanje, a Yossarian, koji je bioviši, snažniji, plećatiji i brži, obavljao je veći dio posla. Tu su spavala samonjih dvojica, iako je šator bio za šestoricu. Kad je došlo ljeto, Orr je smotaopokrajnja krila da vjetar, koji nije nikad puhao, rastjera užareni zrak izšatora.

Odmah do Yossariana stanovao je Havermeyer, koji je volio karameleod kikirikija i živio potpuno sam u šatoru za dvojicu, u kojem je svakuvečer ubijao male poljske miševe golemim tanetima iz kolta kalibra 0,45,koji je ukrao mrtvacu iz Yossarianova šatora. Iza Havermeyerova šatorastajao je šator u kojem McWatt nije više stanovao s Clevingerom, koji sejoš nije bio vratio kad je Yossarian došao iz bolnice. McWatt je sadstanovao s Natelyjem, koji je bio u Rimu i udvarao se onoj pospanoj kurviu koju je bio smrtno zaljubljen, a kojoj je dosadio njen posao i kojoj je i on

min@

~ 21 ~

dosadio. McWatt je bio lud. Bio je pilot i letio je avionom najniže što jemogao, i kad god je mogao, iznad Yossarianova šatora, samo zato da vidikoliko će ga uplašiti, a najradije bi divlje protutnjao tik iznad drvenesplavi što je plutala na praznim bačvama za naftu pored pješčana pruda,na besprijekomo bijeloj plaži gdje su se ljudi kupali goli. Nije bilo lakostanovati u šatoru s čovjekom koji je bio lud, ali Natelyja to nije smetalo. Ion je bio lud i prije je svakog slobodnog dana išao da radi na oficirskomklubu koji Yossarian nije pomogao graditi.

Zapravo je bilo mnogo oficirskih klubova koje Yossarian nije pomogaograditi, ali se najviše ponosio klubom na Pianosi. Bio je to trajan i složenspomenik njegovoj izvanrednoj čvrstini. Yossarian nije nikad otišao tamoda pomogne dok nije bilo sve gotovo; tada je često išao tamo, toliko mu sesviđala ta velika, lijepa, kojekako sagrađena zgrada pokrivena šindrom.Bilo je to doista divno zdanje, i Yossarian je zamirao od silna osjećajaobavljena posla kad god ga je gledao i mislio kako u cijelom radu okonjega on nije imao ni najmanjeg udjela.

Njih četvorica su sjedila za stolom u oficirskom klubu kad suposljednji put on i Clevinger rekli jedan drugome da su ludi. Sjedili suotraga, pokraj kockarskog stola na kojem je Appleby uvijek dobivao.Appleby se isto tako dobro kockao kao što je igrao stolni tenis, a stolnitenis je igrao isto tako dobro kao sve drugo. Sve što je Appleby radio, radioje dobro. Appleby je bio plavokos momak iz Iowe koji je vjerovao u Boga,materinstvo i američki način života a da nije nikad mislio na njih, a svikoji su ga poznavali voljeli su ga.

- Ja ga mrzim, pasja mu mati - gunđao je Yossarian.Prepirka je počela nekoliko minuta ranije, kad Yossarian nije mogao

naći automat. Bila je to živa večer. U točionici je bilo živo, oko kockarskogje stola bilo živo, oko stola za stolni tenis bilo je živo. Ljudi koje jeYossarian htio postrijeljati, živo su za tezgom pjevali sentimentalne, stareomiljene pjesme koje nisu nikom drugom nikad dojadile. Nije ihpostrijeljao, ali je umjesto toga zgazio nogom lopticu za stolni tenis, kojase dokotrljala do njega udarena reketom jednog od dvojice oficira koji suigrali.

- E, taj Yossarian! - nasmijala su se oba oficira vrteći glavom, pa suizvadili drugu lopticu iz kutije na polici.

- E, taj Yossarian! - uzvrati im Yossarian.- Yossariane! - opomenu ga Nately šapatom.- Što sam vam rekao? - reče Clevinger.

~ 22 ~

Kad su čuli kako ih Yossarian oponaša, oficiri se ponovo nasmijaše.- E, taj Yossarian! - rekoše opet glasnije.- E, taj Yossarian! - ponovi Yossarian kao jeka.- Molim te, Yossariane! - preklinjaše ga Nately.- Šta sam vam rekao? - reče Clevinger. - On je antisocijalno agresivan.- Ama, zaveži - reče Dunbar Clevingeru. Dunbar je volioClevingera zato što mu je Clevinger išao na živce, pa je vrijeme sporo

prolazilo.- Čak ni Appleby nije ovdje - istaknu Clevinger slavodobitno

Yossarianu.- Pa tko je šta rekao o Applebyu? - pitao je Yossarian.- Ni pukovnik Cathcart nije ovdje.- Pa tko je šta rekao o pukovniku Cathcartu?- A kojeg vraga mrziš onda?- A koji je vrag ovdje?- Neću da se prepirem s tobom - odluči Clevinger. - Ti ne znaš koga

mrziš.- Svakoga tko me hoće otrovati - reče mu Yossarian.- Nitko neće da te otruje.- Zar mi nisu dva puta trovali hranu? Nisu li mi stavili otrov u hranu

kad smo napadali Ferraru i kad smo opsjedali Bolognu?- Svima su stavili otrov u hranu - protumači Clevinger.- Pa zar nije to isto?- I to nije čak ni bio otrov! - uzviknu Clevinger vatreno, ističući to više

riječi što je bivao zbunjeniji.Otkako zna za sebe, tumačio je Yossarian Clevingeru smiješeći se

strpljivo, uvijek je netko snovao zavjeru da ga ubije. Ima ljudi kojima jestalo do njega, i ima ljudi kojima nije stalo do njega, a oni kojima nijestalo do njega mrze ga i rade mu o glavi. Mrze ga zato što je on Asirac. Alimu ne mogu ništa, rekao je on Clevingeru, zato što ima zdrav duh usavršenu tijelu i što je jak kao bik. Ne mogu mu ništa zato što je onTarzan, Mandrake, Flash Gordon. On je Bill Shakespeare. On je Kain,Odisej, Ukleti Holandez; on je Lot iz Sodome, Trnoružica, Vječni Žid. Onje čudotvorni sastojak Z-247. On je ...

- Lud! - upade mu Clevinger vičući u riječ. - Eto šta si ti! Lud!- ... Kolosalan. Ja sam pravi, istinski, nepatvoreni, famozni arap. Ja

sam čistokrvni supramomak.- Supermomak? - uzviknu Clevinger. - Supermomak?

~ 23 ~

- Supramomak - ispravi ga Yossarian.- Hej, momci, prestanite - molio ih je Nately smeteno. – Svi nas

gledaju.- Ti si lud - vikaše Clevinger pomamno, sa suzama u očima.- Ti imaš Jehovin kompleks.- Ja mislim da je svatko Nathaniel.Clevinger sumnjičavo ušutje usred te deklamacije.- Tko je Nathaniel?- Koji Nathaniel? - pripita Yossarian bezazleno.Clevinger vješto izbjegnu zamci.- Ti misliš da je svatko Jehova. Nisi ništa bolji od Raskoljnikova ...- Od koga?- ... Jest, Raskoljnikova koji ...- Raskoljnikova!- Koji ... ozbiljno ti kažem ... koji je držao da može opravdati ubojstvo

jedne starice ...- Ništa više od toga?- ... Jest, opravdati, tako je ... ubojstvo sjekirom! I ja ti to mogu

dokazati!Predišući bijesno, Clevinger je nabrojio Yossarianove simptome:

nerazumno uvjerenje da su svi oko njega ludi, ubilački poriv da postrijeljanepoznate ljude, naknadno falsificiranje činjenica, neosnovana sumnja daga ljudi mrze i da mu rade o glavi.

Ali je Yossarian znao da ima pravo jer, kao što je objasnio Clevingeru,koliko on zna, nikad nije imao krivo. Kud god pogleda, vidi tikvane, papametan mladić kao što je on može usred tolike ludosti samo zadržatiširinu pogleda. I važno je da je zadrži, jer on zna da mu je život uopasnosti.

Kad se vratio iz bolnice u eskadrilu, Yossarian je sve ljude oko sebeoprezno motrio. Ni Milo nije bio tu, otišao je u Smirnu na berbu smokava.U blagovaonici je bilo sve u redu za Milove odsutnosti. Yossarian jepohlepno reagirao na pikantan miris začinjene janjetine dok se još ubolničkim kolima drndao po zapletenoj cesti, što je ležala između bolnice ieskadrile kao potrgane naramenice. Za ručak je bio šiš-ćevap, golemi,slasni komadi mesa na šipkama, koji su cvrčali kao vrag nad ugljevljem,pošto su ležali marinirani sedamdeset i dva sata u mješavini čiju je tajnuMilo ukrao nekom nepoštenom trgovcu na Levantu, servirani s perzijskomrižom i glavicama špargi s parmezanom, a iza toga su, kao desert, bile

~ 24 ~

trešnje i, najposlije, vruća svježa kava s benediktincem i brendijem. Jelosu posluživali u golemim količinama na stolnjacima od damasta izučenitalijanski konobari koje je major de Coverley oteo na kopnu i dao Milu.

Yossarian se gostio u blagovaonici sve dok nije mislio da će pući, pa jeopet zapao u zadovoljnu tupost, a usta su mu bila mrenasta od nekihsočnih ostataka. Ni jedan oficir u eskadrili nije nikad jeo tako dobro kaošto su sad redovito jeli u Milovoj blagovaonici, te je Yossarian načaspomislio nije li to vrijedno svega ostalog. Ali je onda podrignuo i sjetio seda ga hoće ubiti, pa je izjurio kao sumanut iz blagovaonice da potražidoktora Daneeku ne bi li mu ovaj dao poštedu i poslao ga kući. Našao jedoktora Daneeku kako sjedi na suncu na visokoj stolici ispred svog šatora.

- Pedeset borbenih zadataka - rekao mu je doktor Daneeka vrtećiglavom. - Pukovnik zahtijeva pedeset zadataka.

- Ali ja ih imam svega četrdeset i četiri!Doktor Daneeka je ostao neumoljiv. Bio je to turoban čovjek nalik na

pticu, s lopatastim licem i istrljanim, šiljastim crtama kao kakavistimaren štakor.

- Pedeset zadataka - ponovio je vrteći glavom. – Pukovnik zahtijevapedeset zadataka.

~ 25 ~

3. HAVERMEYER

Zapravo, kad se Yossarian vratio iz bolnice, nije našao nikoga osimOrra i mrtvaca u Yossarianovu šatoru. Mrtvac u Yossarianovu šatoru bioje zanovijetalo pa ga Yossarian nije volio, iako ga nikad nije ni vidio.Yossariana je toliko smetalo što mu on tu povazdan leži da je nekolikoputa išao u štab da se prituži naredniku Towseru, koji nije htio priznatičak ni da mrtvac postoji, kao što, naravno, i nije više postojao. Još je gorebilo obraćati se izravno majoru Majoru, protegljastom i koščatomkomandiru eskadrile, koji je pomalo nalikovao na Henryja Fondu unevolji, i koji je iskakao kroz prozor svoje kancelarije kad god bi seYossarian probio pored narednika Towsera da mu priča o svemu tome. Smrtvacem u Yossarianovu šatoru naprosto nije bilo lako živjeti. Čak jeuznemirivao i Orra, s kojim isto tako nije bilo lako živjeti i koji je, onogadana kad se Yossarian vratio, petljao nešto oko ventila kroz koji će tećibenzin u peć, što ju je on počeo praviti dok je Yossarian bio u bolnici.

- Šta to radiš? - upita ga Yossarian oprezno kad je ušao u šator, iako jeodmah vidio što radi.

- Ovdje propušta na jednom mjestu - reče Orr. - Htio bih to popraviti.- Molim te da prestaneš - reče Yossarian. - Ideš mi na živce.- Kad sam bio klinac - odvrati Orr - hodao sam po cijeli dan s divljim

jabukama u ustima. S po jednom ispod svakog obraza.Yossarian odloži torbicu iz koje je počeo vaditi toaletne potrepštine,

pa se sumnjičavo sav ukruti. Prođe jedna minuta.- A zašto? - nije mogao da najposlije ne zapita.Orr se slavodobitno naceri.- Zato što su bolje nego divlje kestenje - odgovori.Orr je klečao na podu šatora. Radio je bez predaha, rastavljao ventil,

pomno rasprostirao sve sićušne djeliće, brojio ih i onda beskonačnoproučavao svaki pojedini od njih, kao da nikad u životu nije vidio ništa nipribližno slično, pa onda ponovo sastavljao cijeli mali mehanizam, pa opet,i opet, i opet, i opet, a da nije ni najmanje gubio strpljenje ni zanimanje,niti pokazivao znakove umora ni namjeru da ikad završi posao. Yossarianga je promatrao kako se bakće, i bio je uvjeren da će biti prisiljen da gaubije s predumišljajem, ako ne bude prestao. Pogled mu pade na lovačkinož koji je mrtvac objesio iznad okvira mreže protiv komaraca onoga danakad je stigao. Nož je visio uz mrtvačevu praznu kožnu futrolu iz koje jeHavermeyer ukrao revolver.

~ 26 ~

- Kad nisam mogao doći do divljih jabuka - nastavi Orr - uzimao samdivlje kestenove. Divlji kestenovi su otprilike iste veličine kao divljejabuke i zapravo imaju bolji oblik, iako oblik nije uopće važan.

- A zašto si nosio divlje jabuke u ustima? - upita ga iznova Yossarian.- To sam te pitao.

- Zato što imaju bolji oblik nego divlji kestenovi – odgovori Orr. -Upravo sam ti to sad rekao.

- A zašto si ti - opsova Yossarian zadivljeno - zlopogleđo, odrode ikučkin sine sa sklonošću za tehniku, nosio bilo šta u ustima?

- Ja nisam nosio bilo šta u ustima - reče Orr. - Ja sam nosio divljejabuke u ustima. Kad nisam imao divIje jabuke, nosio sam divljekestenove. U ustima.

Orr se kesio. Yossarian odluči da šuti, i šutio je. Orr je čekao.Yossarian je čekao dulje.

- Po jedan ispod svakog obraza - reče Orr.- Zašto?Orr to jedva dočeka.- Kako zašto?Yossarian odmahnu glavom smješkajući se i ne hoteći dalje govoriti.- Nešto je čudno na ovom ventilu - razmišljaše Orr naglas.- Šta to? - priupita Yossarian.- Zato što sam htio ...Yossarian je već znao.- Isuse Kriste! Zašto si htio ...- ... Da imam obraze kao jabuke.- ... Da imaš obraze kao jabuke? - pripita Yossarian.- Htio sam da imam obraze kao jabuke - ponovi Orr. – Još dok sam bio

klinac, htio sam da jednom imam obraze kao jabuke, pa sam odlučio daradim na tome dok ih ne dobijem, i bogami sam radio dok ih nisam dobio,a eto vidiš kako sam to postigao, noseći divlje jabuke u ustima po cijeledane. - On se ponovo naceri. - Po jednu ispod svakog obraza.

- A zašto si htio da imaš obraze kao jabuke?- Nisam ja htio da imam obraze kao jabuke - reče Orr. – Ja sam htio

da imam velike obraze. Nije mi bilo toliko stalo do boje, samo sam htio dabudu veliki. Radio sam na tome baš kao oni luđaci o kojima pišu unovinama kako po cijele dane stišću gumene lopte samo zato da ojačajuruke. Zapravo sam i ja bio jedan od tih luđaka. I ja sam po cijele danenosio u rukama lopte.

~ 27 ~

- Zašto?- Kako zašto?- Zašto si po cijele dane nosio u rukama lopte?- Zato što su lopte ... - poče Orr.- ... Bolje nego divlje jabuke?Orr odmahnu glavom smijuckajući se.- Ja sam to radio zato da sačuvam svoj dobar glas, ako me tko uhvati

kako nosim divlje jabuke u ustima. Kad sam imao lopte u rukama, mogaosam poricati da u ustima imam divlje jabuke. Kad god bi me tko zapitaozašto nosim u ustima divlje jabuke, samo bih otvorio šake i pokazao danosim gumene lopte, a ne divlje jabuke, i da su mi u rukama, a ne uustima. To je dobar izgovor. Ali nisam nikad znao jesam li ga jasno izložio,jer te ljudi prilično teško razumiju kad govoriš sa dvije divlje jabuke uustima.

Yossarian ga je i sad prilično teško razumio pa se još jednom upitaone plazi li mu Orr jezik iza jednog od tih svojih obraza kao jabuke.

Yossarian odluči da ne progovori više ni riječi. Bilo bi uzalud.Poznavao je Orra i znao je da nema ni najmanje izgleda da dozna od njegazašto je želio imati velike obraze. Isto bi ga toliko vrijedilo pitati koliko gavrijedi pitati zašto ga je ona kurva neprestano tukla cipelom po glavionoga jutra u Rimu, u onom tijesnom predsoblju ispred otvorenih vratasobe male sestre Natelyjeve kurve. Bila je to visoka, kršna djevojkadugačke kose i sjajnih modrih vena što su se u velikom broju stjecaleispod kože boje kakaoa, ondje gdje joj je meso bilo najnježnije, aneprestano je psovala i vrištala i skakala visoko u zrak bosim nogamaudarajući ga neprestance pravo po tjemenu šiljastom petom svoje cipele.Obadvoje su bili goli, a dizali su takvu buku da su se svi iz kuće sjatili upredvorje da gledaju, svaki par na vratima svoje spavaće sobe, svi goliosim babe u džemperu i s keceljom, koja je prijekorno kvocala, ipohotljivog starog razvratnika koji se za cijele te zgode razdraganokikotao od nekog pohlepnog i nadmoćnog veselja. Djevojka je vrištala, aOrr se cerio. Kad god bi ga udarila petom svoje cipele, Orr bi se nacerio jošglasnije, razbješnjavajući je još više, tako da bi ona skočila još više u zrakda ga nanovo mazne po tikvi, dok su joj divne bujne grudi letjele na svestrane, kao zastavice što lepršaju na jakom vjetru, a dupe i snažna bedraposkakivali joj tamo-amo kao kakva strahovita iznenadna sreća. Ona jevrištala, a on se kesio sve dok ona nije vrisnula i onesvijestila ga jednimdobrim, snažnim udarcem u sljepoočnicu tako da se prestao ceriti, pa su

~ 28 ~

ga na nosilima odnijeli u bolnicu, s rupom u glavi, koja nije bila vrloduboka, i s vrlo laganim potresom mozga, koji ga je izbacio iz stroja samona dvanaest dana.

Nitko nije uspio doznati što se dogodilo, čak ni stari razvratnik koji sekikotao, ni baba koja je kvocala, koji su inače mogli saznati sve što sedogađalo u onom golemom i beskrajnom bordelu sa bezbroj spavaćih sobas obje strane uskih hodnika, što su vodili u suprotnim smjerovima izprostrana salona sa zastorima na prozorima i s jednom jedinomsvjetiljkom. Kad god bi ona djevojka poslije toga srela Orra, digla bisuknju i podsuknju iznad tijesnih bijelih elastičnih gaćica i, grubo seizrugujući, napela jedri, okrugli trbuh i psovala ga prezimo, a onda, kad bividjela kako se on plašljivo smijucka i skriva iza Yossariana, prasnula upromukao smijeh. Šta je on učinio, ili šta je pokušao učiniti, ili šta nijeuspio učiniti iza zatvorenih vrata sobe male sestre Natelyjeve kurve,bijaše još tajna. Djevojka nije htjela reći Natelyjevoj kurvi ni kojoj drugojkurvi, ni Natelyju ni Yossarianu. Orr bi možda rekao, ali je Yossarianodlučio da ne progovori više ni riječi.

- Hoćeš li da znaš zašto sam htio da imam velike obraze? - zapita Orr.Yossarian je i dalje šutio.- Sjećaš li se kako me u Rimu ona djevojka koja tebe ne trpi

neprestano udarala po glavi petom svoje cipele? Hoćeš li da znaš zašto meje udarala?

Još je bilo nemoguće zamisliti šta je on mogao učiniti da je tolikonaljuti da ga lupa po glavi petnaest ili dvadeset minuta, ali da je opet nenaljuti toliko da ga zgrabi za gležnjeve i prospe mu mozak. Ona jesvakako bila dovoljno visoka, a Orr je svakako bio dovoljno nizak. Orr je,uz to što je imao velike obraze, bio zubat i buljav i još manji od mladogHuplea, koji je spavao na krivoj strani željezničke pruge, u šatoru uadministrativnom području gdje je Gladni Joe svake noći urlao u snu.Administrativno područje na kojem je Gladni Joe zabunom podigao svojšator nalazilo se u sredini eskadrile, između usjeka u kojem su bilezarđale tračnice, i položite crne asfaltne ceste. Ljudi su mogli povestidjevojke tom cestom ako su im obećali da će ih odvesti kamo god žele,jedre, mlade, priproste, nasmiješene, krezube djevojke s kojima su mogliskrenuti s ceste i leći u travurinu. Yossarian je to činio kad god je mogao,što nije bilo ni približno toliko često koliko ga je Gladni Joe, koji je mogaodoći do džipa ali nije znao voziti, molio da čine. Šatori podoficira i vojnikanjihove eskadrile bili su s druge strane ceste, uz kino pod vedrim nebom,

~ 29 ~

gdje su se, za svakodnevnu zabavu samrtnika, nevješte vojskesukobljavale noću na platnu na sklapanje, i kamo je toga istogposlijepodneva stigla još jedna kulturno-zabavna družina.

Kulturno-zabavne družine slao je general P. P. Peckem koji jepremjestio svoj štab u Rim i koji nije imao pametnijeg posla dok jespletkario protiv generala Dreedlea. General Peckem bio je general koji jenajviše držao do urednosti. Bio je živahan, ljubazan i vrlo točan generalkoji je znao kolik je opseg ekvatora i koji je uvijek pisao »uvećan« kad jehtio reći »povećan«. Bio je mudonja, a najbolje je to znao general Dreedlekojeg je raspalila nedavna direktiva generala Peckema da se svi šatori naratnom poprištu na Mediteranu podignu u istom smjeru, da im ulaziponosno gledaju prema Washingtonovu spomeniku u Washingtonu.Generalu Dreedleu koji je vodio jednu borbenu jedinicu, činilo se da je toobično sranje. Osim toga, kog se vraga tiče generala Peckema kako sepodižu šatori u brigadi generala Dreedlea? Uslijedio je živ pravosudnispor između te dvojice gromovnika, koji je okončao u korist generalaDreedlea bivši stariji vojnik Wintergreen, poštanski službenik u štabuDvadeset i sedme zračne eskadre. Wintergreen je okončao spor tako što jesve dopise od generala Peckema bacao u košaru za smeće. Smatrao je dasu preopširni. Mišljenja generala Dreedlea, izražena nepretencioznijimknjiževnim stilom, svidjela su se bivšem desetaru Wintergreenu, pa ih jehitno prosljeđivao dalje pridržavajući se strogo propisa. General Dreedleiznio je pobjedu zbog protivnikove ogluhe.

Da bi ponovo stekao ugled koji je bio izgubio, general Peckem počeo jeslati više kulturno-zabavnih družina nego ikad prije, i povjerio samompukovniku Cargillu dužnost da probudi oduševljenje za njih.

Ali u Yossarianovu aviopuku nije bilo oduševljenja. U Yossarianovuaviopuku bio je samo sve veći broj vojnika, podoficira i oficira koji su ponekoliko puta na dan dostojanstveno dolazili k naredniku Towseru da gapitaju nije li stigao nalog da ih pošalju kući. To su bili ljudi koji su imalipedeset borbenih zadataka. Sad ih je bilo više nego kad je Yossarianotišao u bolnicu, a još su čekali. Brinuli su se i grizli nokte. Bili sugroteskni, kao suvišni mladići za ekonomske krize. Kretali su seporebarke, kao rakovi. Čekali su da se nalog da ih pošalju kući, nasigurno, vrati iz štaba Dvadeset sedme zračne ekadre u Italiji, a dok sučekali, nisu imali drugog posla nego da se brinu i grizu nokte idostojanstveno dolaze po nekoliko puta na dan k naredniku Towseru da seraspitaju nije li stigao nalog da ih pošalju kući, na sigurno.

~ 30 ~

Bila je to trka, i oni su to znali, jer su znali iz gorkog iskustva dapukovnik Cathcart može opet bilo kad povisiti broj borbenih zadataka.Nisu imali pametnijeg posla nego da čekaju. Samo je Gladni Joe imaopametnija posla kad god bi se vratio s leta. Mučila ga je mora pa je urlao, iizlazio je kao pobjednik u šakačkim dvobojima s Hupleovim mačkom.Nosio je fotografski aparat u prvom redu na svakoj kulturno- zabavnojpriredbi i pokušavao snimati ispod podsuknje žutokosu sisatu pjevačicu uhaljini sa šljokicama, za koju se uvijek činilo da će pući. Snimke nisunikad uspjele.

Pukovnik Cargill, desna ruka generala Peckema, bijaše krepak,rumen čovjek. Prije rata je bio čio, poduzetan, prodoran komercijalnidirektor. Bio je vrlo loš komercijalni direktor. Pukovnik Cargill bio jetoliko grozan komercijalni direktor da su se za njega otimale tvrtke kojesu željele da pretrpe gubitke radi poreza. Diljem civiliziranog svijeta, odParka Bettery do Fultonove ulice, bio je na glasu kao pouzdan čovjek zabrzo otpisivanje poreza. Bio je skup jer često propast nije dolazila lako.Morao je započeti od vrha i probijati se dolje, a uz suosjećajne prijatelje uWashingtonu nije bilo lako izgubiti pare. Bili su potrebni mjeseci teškograda i brižljivog pogrešnog planiranja. Čovjek bi sve stavio na krivomjesto, rastrojio, krivo proračunao, previdio i otvorio sve rupe, i baš kad bipomislio da je uspio, vlada bi mu dala neko jezero, ili neku šumu, ili nekonaftonosno polje, i sve pokvarila. Ali čak i uz takve smetnje moglo seuvijek slobodno računati da će pukovnik Cargill upropastiti inajuspješnije poduzeće. On je bio čovjek koji se uzdigao vlastitimsposobnostima i koji nije imao nikome zahvaliti na pomanjkanju uspjeha.

- Momci - poče pukovnik Cargill pred Yossarianovom eskadrilompazeći dobro na stanke u govoru. - Vi ste američki oficiri. Oficiri ni jednedruge vojske na svijetu ne mogu to reći za sebe. Razmislite o tome!

Narednik Knight je razmislio i onda uljudno izvijestio pukovnikaCargilla da govori vojnicima i podoficirima, a da ga oficiri čekaju nadrugom kraju eskadrile. Pukovnik Cargill mu se odsječno zahvalio i pošaona drugi kraj sjajeći se od zadovoljstva samim sobom. Bio je ponosan štose uvjerio da dvadeset i devet mjeseci služenja u vojsci nije otupilo njegovizvanredni smisao za neumjesnost.

- Momci - obratio se oficirima pazeći dobro na stanke u govoru. - Vi steamerički oficiri. Oficiri ni jedne druge vojske ne mogu to reći za sebe.Razmislite o tome! - On ušutje načas da bi oni mogli razmisliti o tome. -Ovi su ljudi vaši gosti! - prodere se iznenada. - Prevalili su preko pet

~ 31 ~

tisuća kilometara da vas zabave. Kako će se osjećati ako nitko ne budehtio doći da ih gleda? Što će biti s njihovim moralom? Pa sad, momci, menini iz džepa ni u džep. Ali ona cura koja vam danas želi svirati naharmonici mogla bi vam biti majka. Kako biste se vi osjećali kad bi vamrođena majka prevalila preko pet tisuća kilometara da svira na harmonicijedinicama koje ju ne bi htjele gledati? Kako će se ono dijete koje bi taharmonikašica mogla imati osjećati kao odraste i sazna za to? Svi miznamo kako će se osjećati. E pa, momci, nemojte me krivo shvatiti. Sve je,naravno, potpuno dobrovoljno. Ja sam posljednji pukovnik na svijetu kojibi vam zapovjedio da idete na kulturno-zabavnu priredbu i da se dobrozabavite, ali ja želim da svaki od vas koji nije toliko bolestan da leži ubolnici pođe odmah na tu kulturno-zabavnu priredbu i da se dobro zabavi,i to je zapovijed!

Yossarian je doista bio toliko bolestan da je htio natrag u bolnicu, abio je još bolesniji nakon tri borbena zadatka, kad je doktor Daneeka opetvrtio svojom sjetnom glavom odbijajući da ga poštedi daljnjih letova.

- Ti misliš da imaš briga? - prekori ga doktor Daneeka ojađeno. - A štada ja kažem? Ja sam živio osam godina na kikirikiju, dok sam učio zadoktora. Poslije kikirikija živio sam na hrani za piliće u svojoj ordinacijidok nisam stekao dovoljno pristojnu klijentelu da sam bar mogaopodmiriti troškove. Tada, baš kad mi je praktika napokon počela donositiprofit, bio sam mobiliziran. Ja ne znam zbog čega se ti žališ.

Doktor Daneeka bio je Yossarianov prijatelj, a nije htio tako reći niprstom maknuti da mu pomogne. Yossarian je pozorno slušao dok mu jedoktor Daneeka pričao o pukovniku Cathcartu u aviopuku, koji je želiopostati general, o generalu Dreedleu u aviobrigadi i bolničarki generalaDreedlea, i o svim ostalim generalima u štabu Dvadeset i sedme zračneeskadre, koji su tražili da svega četrdeset letova bude obavezno za svakogletača.

- Zašto se jednostavno ne nasmiješ i ne pomiriš sa sudbinom? -posavjetovao je mrzovoljno Yossariana. - Budi kao Havermeyer!

Yossarian se zgrozi od tog savjeta. Havermeyer je bio čelnibombarder-strijelac koji nije nikad manevrirao kad se obarao na cilj, te jezato povećavao opasnost za sve koji su letjeli u formaciji s njim.

- Havermeyere, kog vraga ti nikad ne manevriraš? - pitali bi gabijesno nakon leta.

- Hej, ostavite vi kapetana Havermeyera na miru - naložio bipukovnik Cathcart. - On nam je najbolji bombarder-strijelac.

~ 32 ~

Havermeyer bi se nacerio i kimnuo glavom i stao tumačiti kako onlovačkim nožem pravi dumdum metke prije nego što gađa poljske miševesvake večeri u svom šatoru. Havermeyer je doista bio najbolji bombarder-strijelac među njima, ali je letio pravo i na istoj visini od točke uvođenja unapad do cilja, pa čak i mnogo dalje od cilja, sve dok ne bi vidio kakobombe padaju na zemlju i eksplodiraju u strelovitu sukljaju nenadanarumenila, što bi sijevnulo ispod uskovitlana plašta dima i smrvljenihostataka koji su divlje izbijali, kao gejziri u golemim sivim i crnimvalovima što su se valjali. Havermeyer je držao smrtne ljude ukočene odstraha u šest aviona, pitomih i mirnih kao mete na streljani, dok je svelikim zanimanjem pratio pogledom kroz pleksiglas nosa aviona bombena cijelom njihovu putu i davao njemačkim topnicima koliko su godvremena trebali da namjeste očanike i naciljaju i povuku obarače, ilikonopčiće, ili prekidače, ili koga su god vraga vukli kad su oni htjeli ubitiljude koje nisu ni poznavali.

Havermeyer je bio čelni bombarder-strijelac koji nije nikad promašio.Yossarian je bio čelni bombarder-strijelac koji je bio smijenjen zato što muse fućkalo je li promašio ili nije. Nakanio je bio da živi vječno ili da poginepri tom pokušaju, i jedini mu je zadatak bio, kad god bi poletio, da se vratiživ. Ljudi su voljeli letjeti za Yossarianom koji je ispadao nad cilj iz svihmogućih pravaca i sa svih mogućih visina, uzlijećući i sunovraćujući se iizvijajući se i okrećući se toliko okomito i oštro da su piloti u ostalih petaviona morali dobro paziti da ostanu u formaciji s njim, leteći na istojvisini samo po dvije-tri sekunde, koliko je trebalo da bace bombe, a ondabi opet naglo uzletio, uz bolno zavijanje motora, i izvrtao se toliko u zrakuprovlačeći se kroz jezivu baražnu vatru iz flakova, da bi se ubrzo svih šestaviona rasulo po nebu kao molitve, tako da je svaki mogao biti lak plijennjemačkih lovaca, što Yossariana nije ni najmanje smetalo, jer njemačkihlovaca nije više uopće bilo, a on nije želio biti u blizini nijednog aviona utrenutku kad eksplodira. Tek kad bi sav onaj Sturm und Drang ostavilidaleko za sobom, umorno bi zabacio šljem za zaštitu od flakova nauznojeni potiljak i prestao sipati upute McWattu za palicom, koga utakvim trenucima nije ništa drugo zanimalo nego gdje su pale bombe.

- Bombe bačene - javio bi narednik Knight odostraga.- Jesmo li pogodili most? - pitao bi McWatt.- Nisam vidio, neprestano sam ovdje otraga toliko poskakivao da

nisam ništa vidio, a sad je sve obavijeno dimom pa se ne vidi.- Hej, Aarfy, jesu li bombe pogodile cilj?

~ 33 ~

- Koji cilj? - zapitao bi kapetan Aardvaark, Yossarianov dežmekastinavigator, koji je pušio lulu usred hrpe karata koje je nabacao pokrajYossariana u nosu aviona. – Ja mislim da još nismo stigli do cilja. Ilijesmo?

- Yossariane, jesu li bombe pogodile cilj?- Koje bombe? - zapitao bi Yossarian kome su jedina briga bili flakovi.- Ha, bože, šta se može - sročio bi McWatt.Yossarianu se živo fućkalo je li pogodio cilj ili nije, glavno da je

Havermeyer, ili koji drugi čelni bombarder, pogodio pa da se više nemoraju vraćati. Od vremena do vremena netko bi se toliko naljutio naHavermeyera da bi ga lupio.

- Rekao sam vam, momci, da ostavite kapetana Havermeyera na miru- opominjao ih je srdito pukovnik Cathcart. - Zar vam nisam rekao,bogamu, da nam je on najbolji bombarder-strijelac?

Havermeyer bi se nacerio zbog pukovnikova upletanja i strpao jošjedan komad karamele od kikirikija u usta. Havermeyer se izvještio ugađanju poljskih miševa noću pištoljem koji je ukrao mrtvacu izYossarianova šatora. Mamac mu je bio kornad čokolade, a prethodno binaciljao u tami, dok je sjedio čekajući da čuje griskanje, i držeći prst uomči konopca, koji je proveo od okvira mreže protiv komaraca do lančićaobične žarulje na vrhu. Konopac je bio napet kao struna na bendžu i, čimbi ga on cimnuo, upalila bi se žarulja i zaslijepila uzdrhtalu žrtvu.Havermeyer bi se radosno kleberio promatrajući sićušnog sisavca kako seježi i prevrće prestravljenim očima tražeći grozničavo uljeza. Havermeyerbi čekao dok im se pogledi ne bi ukrstili, a onda bi se glasno nasmijao i uisti mah povukao otponac i raznio tjelešce, obraslo gustim krznom, pocijelom šatoru uz zaglušan tresak i poslao njegovu ili njenu plašljivu dušuStvoritelju.

Jednom kasno u noći, kad je Havermeyer ispalio metak u jednogmiša, Gladni Joe je izletio bos derući se iz svega svog krešiavog glasa iispraznio kolt kalibra 45 u Havermeyerov šator jurišajući niz jednustranu jarka i penjući se uz drugu, dok najednom nije nestao u jednom odrovova koji su se, kao nekim čudom, pojavili pokraj svakog šatora ujutro,pošto je Milo Minderbinder bombardirao eskadrilu. Bilo je to baš predzoru »Velike famozne opsade Bologne«, kad su nijemi mrtvaci napučivalinoćne sate kao živi dusi i kad je Gladni Joe bio sumanut od tjeskobe, jer jeopet navršio potreban broj letova i nije više trebalo da leti. Kad su gaizvukli s mokra dna rova, Gladni Joe je nesuvislo nešto blebetao o

~ 34 ~

zmijama, štakorima i paucima. Ostali su osvijetlili džepnim svjetiljkamadno, samo da se uvjere. Dolje nije bilo ničega osim nekoliko palacaustajale kišnice.

- Vidite li? - vikao je Havermeyer. - Rekao sam vam ja. Rekao samvam da je lud; nije li tako?

~ 35 ~

4. DOKTOR DANEEKA

Gladni Joe jest bio lud, a to je najbolje znao Yossarian koji je činio svešto je mogao da mu pomogne. Gladni Joe ga nije naprosto htio slušati zatošto je mislio da je Yossarian lud.

- A zašto bi te on slušao? - pitao je doktor Daneeka Yossariana nedižući pogled.

- Zato što je u nevolji.Doktor Daneeka prezirno otpuhnu:- On misli da je u nevolji? A šta da ja onda kažem? – Doktor Daneeka

polako nastavi podsmjehujući se sumorno. - Ama, ne žalim se ja. Znam daje rat. Znam da mnogi ljudi moraju patiti da bismo pobijedili. Ali zašto jamoram biti jedan od njih? Zašto ne mobiliziraju neke od onih starihdoktora kojima će jezik otpasti koliko naklapaju u javnosti o tome kakveje velike žrtve medicinski kadar spreman da podnese? Ja se ne želimžrtvovati. Ja želim mlatiti pare.

Doktor Daneeka bio je vrlo uredan, čist čovjek kome je pojam dobrezabave bilo durenje. Bio je tamne puti i imao je sitno, mudro i zlovoljnolice s turobnim kesicama ispod očiju. Neprekidno je razmišljao o svomzdravlju i išao gotovo svaki dan u sanitetski šator da mu izmjeritemperaturu jedan od dvojice vojnika koji su praktički na svoju rukuobavljali njegove poslove, i to ih obavljali toliko uspješno da njemu nijepreostajalo gotovo ništa drugo nego da sjedi na suncu sa začepljenimnosom i čudi se što se drugi ljudi toliko brinu. Ona su se dvojica zvali Gusi Wes i uspjeli su uzdići medicinu do stupnja egzaktne nauke. Sve ljudekoji bi se prijavili za pregled i kojima bi temperatura bila iznad 39stupnjeva, otpremili bi hitno u bolnicu. Svima onima, osim Yossarianu,koji bi se prijavili za pregled, a kojima je temperatura bila ispod 39stupnjeva, namazali bi desni i nožne prste ljubičastom otopinom gencijanai dali im purgativ da ga bace u grmlje. Svima onima koji bi se prijavili zapregled, a kojima je temperatura iznosila točno 39 stupnjeva, rekli bi dadođu opet za jedan sat da im ponovo izmjere temperaturu. Yossarian,kome je temperatura uvijek iznosila 38,3, mogao je ići u bolnicu kad god jehtio, jer ih se nije bojao.

Taj je sistem svima izvrsno odgovarao, napose doktoru Daneeki koji jeimao vremena koliko mu je god trebalo da gleda starog majora deCoverleyja kako baca potkove na svom privatnom bacalištu potkova,noseći još prozirni naočnjak koji mu je doktor Daneeka napravio od

~ 36 ~

komadića celuloida ukradenog s prozora pisarnice majora Majora prijeviše mjeseci, kad se major de Coverley vratio iz Rima s povrijeđenomrožnicom, pošto je ondje bio unajmio dva stana za oficire, podoficire ivojnike na dopustu. Doktor Daneeka je dolazio u sanitetski šator tekotkako je počeo svaki dan osjećati da je teško bolestan, pa je navraćaosamo da ga Gus i Wes pregledaju. Oni nisu mogli nikada ništa otkriti.Temperatura mu je uvijek bila 36,5, što je, po njihovu mišljenju, bilopotpuno u redu ako je njemu bilo po volji. Ali doktoru Daneeki nije bilo povolji. Počeo je gubiti povjerenje u Gusa i Wesa i pomišljao da ih obadvojicuvrati u automehaničarsku radionicu i zamijeni nekim trećim tko će znatiustanoviti što nije u redu s njim.

Doktor je Daneeka i sam znao štošta što nije bilo nipošto u redu.Pored svog zdravlja, brinuo se i zbog Tihog oceana i letačke norme.Zdravlje je bilo nešto za što čovjek nikad nije mogao biti dovoljno siguran.Tihi ocean bio je masa vode okružena sa svih strana elefantijazom idrugim užasnim bolestima, gdje bi se on iznenada mogao naći kad bi sezamjerio pukovniku Cathcartu zbog poštede Yossariana. A letačka normabilo je vrijeme koje je on morao svaki mjesec provesti leteći avionom da bidobio letačku plaću. Doktoru Daneeki bilo je letenje smrt. Osjećao sezatočen u avionu. U avionu se nije moglo nikamo pod bogom otići osim ukoji drugi dio aviona. Doktor Daneeka je čuo da ljudi koji uživaju da sepenju u avion zapravo daju oduška podsvjesnoj želji da se vrate u majčinuutrobu. To je čuo od Yossariana koji je omogućavao Danu Daneeki daubire svaki mjesec letačku plaću a da se nikad ne vrati u majčinu utrobu.Yossarian bi uvijek nagovorio McWatta da upiše doktora Daneeku uknjigu letenja na nastavnim letovima i putovanjima u Rim.

- Znaš kako je - dodvoravao se doktor Daneeka smješkajući se lukavo,urotnički. - Zašto da se izlažem opasnosti kad ne moram?

- Jasno - potvrđivao je Yossarian.- Zar nije svima svejedno jesam li ja u avionu ili nisam?- Svejedno je.- Jasno, tako sam i mislio - govorio je doktor Daneeka. - Nema ništa

dok se malo ne podmaže. Ruka ruku mije. Znaš što mislim? Počeši me, paću i ja tebe.

Yossarian je znao što misli.- Nisam to mislio - reče doktor Daneeka kad ga je Yossarian počeo

češati. - Ja govorim o suradnji. O uslugama. Usluga za uslugu.Razumiješ?

~ 37 ~

- Učinite mi onda uslugu - zatraži Yossarian.- Ne mogu - odgovori doktor Daneeka.Bilo je nečega stravičnog i sitničavog na doktoru Daneeki dok je

potišten sjedio, kad god je mogao, ispred svog šatora na suncu, usivožutim ljetnim hlačama i ljetnoj košulji s kratkim rukavima, koja jebila izblijedjela do antiseptičnog sivila svakodnevnim pranjem kojem ju jepodvrgavao. Bio je nalik na čovjeka koji se jednom sledio od užasa pa senikad poslije nije dokraja otkravio. Sjedio je uvijen u samog sebe,uvukavši napola glavu u uska ramena i trijajući nježno preplanulimrukama s blistavim srebrnastim noktima gole prekrižene nadlaktice kaoda mu je hladno. Zapravo je bio vrlo srdačan, sažaljiv čovjek kome jeneprekidno bilo žao sama sebe.

- Zašto ja? - bijaše njegova vječita jadikovka, a to je bilo dobro pitanje.Yossarian je znao da je dobro, jer je Yossarian bio sakupljač dobrih

pitanja i služio se njima da potkopa satove političko- odgojne nastave, kojeje Clevinger nekad držao po dvije večeri na sedmicu u obavještajnomšatoru kapetana Blacka s kaplarom s naočalima, za koga su svi znali da jevjerojatno diverzant. Kapetan Black je znao da je on diverzant, jer je nosionaočale i upotrebljavao riječi kao panaceja i utopija i jer je kudio AdolfaHitlera, koji je stekao tako velike zasluge suzbijajući protuameričkudjelatnost u Njemačkoj. Yossarian je dolazio na satove političko-odgojnenastave zato što je htio znati zašto mu toliki ljudi tako uporno rade oglavi. To je zanimalo još nekolicinu ljudi, pa su pitanja bila brojna i dobrakad bi Clevinger i kaplar diverzant završili i pogriješili pitajući ima likakvih pitanja.

- Tko je Španjolska?- Zašto je Hitler?- Kad je pravo?- Gdje je bio onaj pogrbljeni starac brašnaste puti koga sam ja nekad

zvao tatica kad se slomio vrtuljak?- Kako je bio adut u Munchenu?- Ho-ho beriberi- Vražju mater!Sva su ta pitanja bila ispaljena jedno za drugim, a onda se javio

Yossarian s pitanjem na koje nije bilo odgovora:- Gdje su Snowdenovi odlani?To ih je pitanje uznemirilo, jer je Snowden poginuo nad Avignonom

kad je Dobbs usred leta poludio i oteo Hupleu iz ruku palicu.

~ 38 ~

Kaplar se pravio bedast.- Šta? - pitao je.- Gdje su Snowdenovi odlani?- Ne razumijem vas, na žalost.- Ou sont les Neigedens d'antan? - reče Yossarian da mu bude lakše.- Parlez en anglais, za boga miloga - reče kaplar. - Je ne parle pas

francais.- Ne govorim ni ja - reče Yossarian koji je bio spreman da ga goni po

svim riječima na svijetu ne bi li iz njega izvukao što zna, ali se upleoClevinger, blijed, mršav i zadihan, komu je već u neishranjenim očimablistala vlažna presvlaka od suza.

Štab puka se zabrinuo, jer tko zna što sve Ijudi mogu saznati kad sejednom toliko oslobode da pitaju što im god padne na pamet. PukovnikCathcart poslao je potpukovnika Korna da to spriječi, u čemu jepotpukovnik Korn uspio s pomoću pravila o postavljanju pitanja. Pravilopotpukovnika Korna bilo je genijalno, kao što je potpukovnik Kornobjasnio u svom izvještaju pukovniku Cathcartu. Prema pravilupotpukovnika Korna, jedini ljudi koji su smjeli postavljati pitanja bili suoni koji nisu nikad ništa pitali. Ubrzo su na satove dolazili samo oni kojinisu nikad postavljali pitanja pa su satovi bili posve ukinuti, jer su seClevinger, kaplar i potpukovnik Korn složili da se ne mogu i ne trebajuodgajati ljudi koji nikad ništa ne pitaju.

Pukovnik Cathcart i potpukovnik Korn stanovali su i radili u zgradištaba puka, kao i svi članovi štaba, osim kapelana. Zgrada štaba puka bilaje golema, starinska građevina na vjetrometini, od trošnog crvenogkamena i s bučnim vodovodom. Iza zgrade se nalazila streljana spokretnim metama koju je podigao pukovnik Cathcart isključivo zarazonodu oficira puka, a na kojoj je svaki oficir, podoficir i vojnik morao,zahvaljujući generalu Dreedleu, provesti najmanje osam sati na mjesec.

Yossarian je gadao u pokretne mete, ali nije nikad ni jednu pogodio.Appleby je gađao i nije nikad promašio. Yossarian je gađao u pokretnemete isto tako slabo kao što se kockao. Nikad nije mogao ništa dobiti nakocki. Nije mogao dobiti čak ni kad je varao, jer su ljudi koje je varao boljevarali od njega. To su bila dva razočaranja s kojima se pomirio: nikad nećebiti dobar strijelac u pokretne mete i nikad se neće obogatiti.

»Čovjek treba imati pameti da se ne obogati«, napisao je pukovnikCargill u jednoj od svojih propovjedničkih poslanica koje je redovitosastavljao, a koje je potpisivao general Peckem. »Dan-danas se svaka

~ 39 ~

budala može obogatiti, i većina ih se obogatila. Ali što je s ljudima kojiimaju talenta i pameti? Imenujte mi, na primjer, bar jednog pjesnika kojise obogatio.«

- T. S. Eliot - rekao je bivši desetar Wintergreen u svojoj pregradi zarazvrstavanje pošte u štabu Dvadeset i sedme eskadre i zalupio telefonoma da nije rekao tko je.

Pukovnik je Cargill u Rimu bio zatečen.- Tko je to bio? - upitao ga je general Peckem.- Ne znam - odgovori pukovnik Cargill.- Šta je htio?- Ne znam.- Pa dobro, šta je rekao?- »T. S. Eliot« - izvijesti ga pukovnik Cargill.- Šta je to?- »T. S. Eliot« - ponovi pukovnik Cargill.- Samo »T. S.... «- Jest, gospodine generale. To je sve što je rekao. Samo »T. S. Eliot«.- Zanima me šta to znači - razmišljaše general Peckem.I pukovnik Cargill se pitao šta to znači.- T. S. Eliot - mozgao je general Peckem.- T. S. Eliot - ponavljao je pukovnik Cargill kao jeka, u istoj tužnoj

nedoumici.General Peckem se začas prenuo smješkajući se sladunjavo i

dobrostivo. Izraz mu na licu bijaše previjan i izvještačen. Oči mu zlobnosijevale.

- Neka mi nazovu generala Dreedlea - naloži pukovniku Cargillu. -Nemojte mu reći tko ga zove.

Pukovnik Cargill doda mu slušalicu.- T. S. Eliot - reče general Peckem i spusti slušalicu.- Tko je to bio? - zapitao je pukovnik Moodus.General Dreedle, na Korzici, nije ništa odgovorio. Pukovnik Moodus

bio je zet generala Dreedlea i general Dreedle ga je, na navaljivanje svoježene i unatoč svom razumu, uveo u vojnu službu. General Dreedle piljio jeu pukovnika Moodusa ne krijući mržnju. Nije mogao živa vidjeti svog zetakoji mu je bio ađutant i stoga neprekidno za petama. On je bio protiv togada mu se kćerka uda za pukovnika Moodusa, jer je nerado prisustvovaovjenčanjima. Mrk i zamišljen, general Dreedle je prišao velikom ogledaluu svojoj sobi i zagledao se u svoju zdepastu priliku. Bio je prosijed, široka

~ 40 ~

čela, sa željeznosivim čupercima iznad očiju i s grubim i ratobornimčeljustima. Duboko je razmišljao o zagonetnoj poruci koju je upravoprimio. Polako mu se razmekša lice pa naprći usne od pakosna užitka.

- Nazovi mi Peckema - reče pukovniku Moodusu. - Nemoj mu reći tkoga zove.

- Tko je to bio? - zapita pukovnik Cargill, opet u Rimu.- Onaj isti čovjek - odgovori general Peckem s neospornom primjesom

usplahirenosti u glasu. - Sad opet mene progoni.- Šta je htio?- Ne znam.- Šta je rekao?- Ono isto.

- »T. S. Eliot«?- Jest, »T. S. Eliot«. To je sve što je rekao. – Generalu Peckemu pade

na um misao koja mu je ulijevala nadu. - Možda je to nova šifra ili takonešto, recimo parola dana. Kako bi bilo da provjerimo kod veze nije li tonova šifra, ili tako nešto, ili parola dana? Veza je odgovorila da T. S. Eliotnije nova šifra ni parola dana.

Iduća je zamisao potekla od pukovnika Cargilla:- Možda ne bi bilo zgorega da nazovem štab Dvadeset i sedme eskadre

da vidim znaju li oni šta o tome. Oni imaju ondje nekog službenika,Wintergreena, s kojim sam prilično dobar. To je onaj isti koji mi je dojavioda nam je proza preopširna.

Bivši stariji vojnik Wintergreen rekao je pukovniku Cargillu da uštabu Dvadeset i sedme zračne eskadre nema nikakvih podataka o T. S.Eliotu.

- Kakva nam je proza ovih dana? - nakani se pukovnik Cargill dazapita dok je još razgovarao telefonski s bivšim starijim vojnikomWintergreenom. - Nije li sad već mnogo bolja?

- Još je uvijek preopširna - odgovori bivši stariji vojnik Wintergreen.- Ne bih se začudio da su u svemu tome prsti generala Dreedlea -

priznade naposljetku general Peckem. - Sjećate li se šta je napravio sonom streljanom s pokretnim metama?

General Dreedle je otvorio vrata osobne streljane s pokretnimmetama pukovnika Cathcarta svim oficirima, podoficirima i vojnicima kojisu bili na borbenoj dužnosti u puku. General Dreedle je želio da mu ljudiprovode na streljani koliko god vremena mogu, s obzirom na njenkapacitet i red letenja. Osam sati gađanja u pokretne mete na mjesec bila

min@

~ 41 ~

je izvrsna vježba za njih. Izvježbali su se da gađaju u pokretne mete.Dunbar je volio gađati u pokretne mete zato što je mrzio svaki trenutaktakva gađanja, pa mu je vrijeme sporo prolazilo. Izračunao je da jedanjedini sat na toj streljani s ljudima kao što su Havermeyer i Appleby moževrijediti koliko jedanaest puta sedamnaest godina.

- Ja mislim da si ti lud - eto kako je Clevinger odgovorio naDunbarovo otkriće.

- Koga to zanima? - odvrati Dunbar.- Ozbiljno ti kažem - navaljivaše Clevinger.- Koga je to briga? - odvrati Dunbar.- Zbilja ti ozbiljno kažem. Još ću ti priznati da se život čini dulji k ...- ... Jest dulji k...- ... Jest dulji... Jest dulji? Dobro, jest dulji kad je ispunjen

razdobljima dosade i neudobnosti, a...- Pogodi koliko brzo? - pripita ga iznenada Dunbar.- Prolaze - razjasni Dunbar.- Tko?- Godine.- Godine?- Godine - reče Dunbar. - Godine, godine, godine.- Clevingeru, zašto ne ostaviš Dunbara na miru? – umiješa se

Yossarian. - Zar ne shvaćaš koliko ga ovo košta?- Nije važno - velikodušno će Dunbar. - Imam nekoliko desetljeća

slobodnog vremena. Znaš li koliko traje godina kad je na izmaku?- A i ti zaveži - reče Yossarian Orru koji se počeo smijuljiti.- Upravo sam se sjetio one djevojke - reče Orr. – One djevojke na

Siciliji. One ćelave djevojke na Siciliji.- Bolje će ti biti da i ti zavežeš - opomenu ga Yossarian.- Sam si kriv - reče Dunbar Yossarianu. - Zašto ga ne pustiš da se

smijulji ako želi? Bolje je to nego da govori.- U redu. Smijulji se samo, ako želiš.- Znaš li koliko traje godina kad je na izmaku? – ponovi Dunbar

Clevingeru. - Ovoliko. - On pucnu prstima. – Koliko jučer stupao si nakoledž s punim plućima svježeg zraka, a danas si star.

- Star? - priupita Clevinger u čudu. - Šta to govoriš?- Star.- Ja nisam star.- Samo si koji centimetar daleko od smrti, kad god si na borbenom

~ 42 ~

zadatku. Koliko možeš biti stariji u tvojim godinama? Pola minute prijetoga stupao si na srednju školu, a raskopčan grudnjak bio je najbliže što sise uopće mogao nadati da ćeš doći do raja. Svega petinu sekunde prijetoga bio si klinac sa dva i pol mjeseca Ijetnih ferija koje su trajale stotinutisuća godina, pa ipak su odviše brzo prošle. Fiju! Tako brzo prolete, kaoraketa. Kako ćeš drukčije, do vraga, usporiti vrijeme?

Dunbar je na kraju bio gotovo srdit.- Pa, možda je to istina - popusti Clevinger preko volje, ponešto tiše. -

Možda dug život zbilja mora biti pun neugodnih okolnosti da bi se činiodug. Ali, ako je tako, komu je stalo do života?

- Meni - reče Dunbar.- Zašto? - pripita Clevinger.- A što imaš drugo?

~ 43 ~

5. POGLAVICA BIJELI HALFOAT

Doktor Daneeka stanovao je u prljavom sivom šatoru s poglavicomBijelim Halfoatom koga se bojao i koga je prezirao.

- Mogu lijepo zamisliti kakva mu je jetra - gunđao je doktor Daneeka.- Zamislite kakva je tek moja jetra - predloži mu Yossarian.- Tvoja je jetra potpuno zdrava.- To pokazuje koliko vi toga ne znate - pokuša ga obmanuti Yossarian,

i ispripovjedi mu o mučnoj boli u jetri, koja je zabrinula sestru Duckett isestru Cramer i sve liječnike u bolnici, zato što nikako nije htjela danastupi žutica, a nikako da bol prođe.

Doktora Daneeku nije to zanimalo.- Ti misliš da ti je teško? - pripitao ga je. - A šta da onda ja kažem?

Trebalo je da budeš u mojoj ordinaciji onoga dana kad je došao onaj mladibračni par.

- Koji mladi bračni par?- Onaj mladi bračni par koji je jednog dana došao u moju ordinaciju.

Nisam li ti još pričao o njima? Ona je bila divna. Divna je bila i ordinacijadoktora Daneeke. Ukrasio je bio čekaonicu zlatnom ribicom i jednim odnajljepših jeftinih namještaja. Što god je mogao, kupio je na zajam, čak izlatnu ribicu. Za ostalo je dobio novac od lakome rodbine u zamjenu zapostotak od dobiti. Ordinacija mu je bila na Staten Islandu, u kući za dvijeobitelji, iz koje bi se bilo teško izvući u slučaju požara, svega četiri ulicedalje od pristaništa trajekta i samo jednu ulicu na jug od velikogsamoposluživanja, tri kozmetička salona i dva nepoštena apotekara.Ordinacija je bila na uglu, ali to ništa nije vrijedilo. Stanovništvo se nijemnogo mijenjalo, a Ijudi su se iz navike držali istih liječnika koji su ihliječili godine i godine. Računi su se naglo gomilali i on se ubrzo našaopred gubitkom svojih najdragocjenijih medicinskih instrumenata: oduzelisu mu računski stroj, a zatim i pisaci stroj. Zlatna je ribica uginula. Nasreću, baš kad mu je bilo najgore, izbio je rat.

- To je bio spas - priznavao je svečano doktor Daneeka. - Većina jeliječnika ubrzo bila mobilizirana i položaj se preko noći popravio. Doista jepočelo vrijediti što mi je ordinacija bila na uglu, i ubrzo sam liječio višepacijenata nego što sam ih mogao pošteno izliječiti. Povisio sam svoj udiohonorara kod one dvojice apotekara. Kozmetičkim salonima imao samzahvaliti na dva-tri abortusa tjedno. Situacija nije mogla biti bolja, i onda,eto šta se dogodilo. Morali su poslati jednog tipa iz regrutne komisije da

~ 44 ~

me pregleda. A ja sam bio trajno nesposoban. Pregledao sam sam sebeprilično temeIjito i ustanovio da sam nesposoban za vojnu službu. Čovjekbi mislio da će moja riječ biti dovoljna, je li, jer sam bio liječnik na dobruglasu u općinskom Medicinskom društvu i u mjesnom Zavodu zaunapređenje rada. Ali ni govora, nije im bilo dovoljno, nego su poslali togatipa samo da provjeri je li mi zaista jedna noga amputirana u kuku ijesam li prikovan uz postelju zbog neizlječivog reumatoidnog artritisa. Miživimo, Vossariane, u doba općeg nepovjerenja i izopačivanja duhovnihvrednota. To je strašno - prosvjedovaše doktor Daneeka glasom koji jepodrhtavao od snažna uzbuđenja. - Strašno je kad voljena zemlja nevjeruje čak ni riječi jednog diplomiranog liječnika.

Doktor Daneeka je bio mobiliziran i otpremljen na Pianosu kaoavijatičarski kirurg, iako se bojao letenja kao žive vatre.

- Ja ne moram tražiti nesreću u avionu - napomenuo je žmirkajući kaokratkovidan čovjek svojim sitnim, smeđim, uvrijeđenim očima. - Onamene sama potraži. Kao ta djevica koju sam spomenuo i koja nije moglaimati djece.

- Koja djevica? - upita ga Yossarian. - Meni se čini da si pričao onekom mladom bračnom paru.

- Pa, to je ta djevica o kojoj ti govorim. Oni su bili još prava djeca, i bilisu u braku, pa, nešto više od godinu dana kad su došli u moju ordinacijubez najave. Da si je samo vidio! Kako je bila slatka i mlada i zgodna! Čakje porumenjela kad sam je zapitao za menstruaciju. Mislim da ću uvijekvoljeti tu djevojku. Bila je građena kao san i nosila je lančić oko vrata smedaljonom svetoga Antuna, koji je visio u najljepšim njedrima kakvanisam nikad vidio. »To mora da je strašno iskušenje za svetoga Antuna«,našalio sam se ... samo da je ohrabrim, znaš. »Svetog Antuna?« pitao jemuž. »Tko je to sveti Antun?« »Pitajte svoju suprugu«, rekao sam mu, »Onaće vam reći tko je sveti Antun.« »Tko je to sveti Antun?« upita on nju. »Tkoto?« zapita ona njega. »Sveti Antun«, reče on: »Sveti Antun?« reče ona.»Tko je to sveti Antun?« Kad sam je dobro pregledao u svojoj sobi. zapreglede, ustanovio sam da je još djevica. Porazgovarao sam s njezinimmužem nasamu dok je ona navlačila pojas i prikopčavala čarape. »Svakenoći«, hvalio se on. Pravi mudrac, znaš. »Ne propustim ni jedne jedinenoći«, hvalio se on. I vjerovao je u to. »Čak sam joj ga metao i ujutro, prijedoručka koji ona spravlja prije nego što pođemo na posao«, hvalio se on.Postojalo je samo jedno objašnjenje. Kad su opet bili zajedno,demonstrirao sam im spolni snošaj gumenim modelima koje imam u svojoj

~ 45 ~

ordinaciji. Imam u ordinaciji te gumene modele sa svim rasplodnimorganima obaju spolova, držim ih zaključane u zasebnim ormarićima dabih izbjegao skandal. Hoću da kažem da sam ih nekad imao. Sad višenemam ništa, čak ni prakse. Sad jedino imam ovu nisku temperaturu kojame već zbilja pomalo zabrinjava. Ona dva klinca koji rade za mene usanitetskom šatoru ne vrijede ni pišljivog boba kao dijagnostičari. Jedinose znaju žaliti. I oni misle da im je teško? A šta da onda ja kažem? Trebaloje da budu u mojoj ordinaciji onda kad me taj mladi bračni par gledao kaoda im govorim nešto što još nikad nitko nije čuo. Nisam još nikog vidio dapokazuje toliko zanimanja za nešto. »Mislite ovako?« upitao me on, pa jeneko vrijeme sam baratao modelima. Znaš, ja razumijem kako neki ljudimogu strahovito uživati u samom tom baratanju. »Tako je«, rekao sammu. »A sad idite kući i probajte nekoliko mjeseci na ovaj način, da vidimošto će biti. Vrijedi?« »Vrijedi«, rekoše i platiše mi bez pogovora u gotovu.»Dobru zabavu«, rekao sam im, a oni su mi se zahvalili i otišli. On ju jeobujmio oko struka, kao da nije mogao dočekati da dođu kući i da joj gaopet metne. Nakon nekoliko dana došao je opet sam i rekao mojojbolničarki da mora odmah razgovarati sa mnom. Čim smo ostali nasamu,maznuo me po nosu.

- Šta je napravio?- Rekao mi je da sam mudrac, i maznuo me po nosu. »Ti si neki

mudrac, je li?« rekao je i oborio me ravno na pod. Tres! Baš tako. Ne šalimse.

- Znam da se ne šalite - reče Yossarian. - Ali zasto je to uradio?- Otkud da ja znam zašto je to uradio? - odbrusi doktor Daneeka

ozlojeđeno.- Možda je imalo kakve veze sa svetim Antunom?Doktor Daneeka se tupo zagleda u Yossariana.- Sa svetim Antunom? - pripita zaprepašteno. -Tko je to sveti Antun?- Otkud da ja znam? - odgovori poglavica Bijeli Halfoat, koji je upravo

ušao posrćući u šator s bocom viskija pod pazuhom i sjeo ratoborno međunjih dvojicu.

Doktor Daneeka ustade bez riječi i iznese stolicu pred šator, pognutihleđa pod telećakom nepravdi što su ga vječito tištale. Nije trpio druga skojim je spavao. Poglavica Bijeli Halfoat mislio je da je on lud.

- Ja ne znam šta je tom čovjeku - napomenuo je prijekorno.- Nema soli u glavi, pa to ti je. Da ima soli u glavi, zgrabio bi ašov i

stao kopati. Evo, baš ovdje u šatoru stao bi kopati, baš ispod mog ležaja.

~ 46 ~

Začas bi naišao na naftu. Zar ne zna kako je onaj vojnik otkrionalazište nafte ašovom još u Sjedinjenim Državama? Zar nije nikad čuošta je bilo s onim klincem... kako se ono zvao onaj odurni, šmrkavi,pokvareni, podmukli peder, tamo, u Coloradu?

- Wintergreen.- Wintergreen.- On se boji - protumači mu Yossarian.- A, jok! Wintergreen se ne boji. - Poglavica Bijeli Halfoat zavrtje

glavom ne prikrivajući divljenje. - Taj smrdljivi mali balavi mudrac ne bojise nikoga, pasja mu mati!

- Doktor Daneeka se boji. Eto šta mu je.- Čega se boji?- Tebe se boji - reče Yossarian. - Boji se da ćeš umrijeti od upale pluća.- I bolje da se boji - reče poglavica Bijeli Halfoat. Dubok, debeo smijeh

potrese mu snažna prsa. - I umrijet ću prvom prilikom. Samo čekaj pa ćešvidjeti.

Poglavica Bijeli Halfoat bijaše naočit, garav Indijanac iz Oklahome,krupne, koščate glave i razbarušene crne kose, polukrvan Krik iz Enidakoji je, iz vlastitih nepoznatih pobuda, odlučio da umre od upale pluća. Bioje namrgođen, osvetoljubiv, razočaran Indijanac koji je mrzio strance simenima kao što su Cathcart, Korn, Black i Havermeyer i koji je želio dase svi oni vrate onamo odakle su im došli šugavi preci.

- Možda mi nećeš vjerovati, Yossariane - premišIjao je on povisujućinamjerno glas ne bi li bocnuo doktora Daneeku - ali u našoj se zemljiživjelo prilično dobro dok je oni nisu zagadili svojom prokletompobožnošću.

Poglavica Bijeli Halfoat težio je svim silama da se osveti bijelomčovjeku. Jedva je znao čitati i pisati pa je bio dodijeljen kapetanu Blackukad pomoćnik oficira-obavještajca.

- Kako sam ja mogao naučiti čitati i pisati? - pitao je poglavica BijeliHalfoat hineći goropad i povisujući opet glas ne bi li ga čuo doktorDaneeka. - Gdje god smo podigli šator, oni su iskopali jamu. Kad god suiskopali jamu, naišli su na naftu. A kad god su naišli na naftu, natjeralisu nas da spremimo šator i odemo dalje. Mi smo bili ljudske vilinskerašlje. Cijela je naša familija imala neku prirodnu sklonost za nalazištanafte, pa su nam uskoro stručnjaci svih petrolejskih kompanija na svijetubili za petama. Neprestano smo se selili. Mogu ti reći da je to bio jezivnačin da se othrani dijete. Mislim da nisam nikad nigdje proveo više od

~ 47 ~

tjedan dana.Najranije mu je sjećanje bilo sjećanje na nekog geologa.- Kad god bi se rodio još koji Bijeli Halfoat - nastavio je - vrijednost

dionica bi poskočila. Uskoro su nas slijedile cijele ekipe bušača skompletnom opremom ne bi li pretekli jedni druge. Kompanije su sepočele udruživati samo zato da bi mogle smanjiti broj Ijudi koje su moraledodijeliti nama. Ali je svejedno rulja za nama sve više rasla. Nismo senikad mogli pošteno ispavati. Čim bismo stali, stali bi i oni. Čim bismokrenull, krenuli bi i oni, pokretne kuhinje, buldožeri, bušaći tornjevi,generatori. Mi smo bili poslovni procvat na nogama i počeli smo dobivatipozive od ponajboljih hotela samo radi gostiju koje bismo dovukli zasobom u grad. Neki su od tih poziva bili zaista velikodušni, ali nismomogli prihvatiti ni jedan od njih zato što smo bili Indijanci, a svi najboljihoteli koji su nas pozivali nisu primali Indijance kao goste. Rasnepredrasude su nešto strašno, Yossariane. Zbilja jesu. Strašno je kad se spristojnim, lojalnim Indijancem postupa kao s kakvom Crnčugom,Čifutinom, Digićem ili Cigom.

Poglavica Bijeli Halfoat zaklima polako ali odlučno glavom.- Onda se, Yossariane, dogodilo ono najgore ... po četak kraja. Počeli

su ići pred nama. Nagađali su gdje ćemo se opet zaustaviti, pa su počelibušiti tamo još prije^nego što smo došli, tako da se nismo mogli nizaustaviti. Čim bismo počeli odmotavati pokrivače, otjerali bi nas. Imalisu povjerenje u nas. Nisu čak čekali ni da naiđu na naftu prije nego što binas otjerali. Bili smo toliko umorni da nam je bilo gotovo svejedno kadnam je odzvonilo. Jednog jutra smo se našli opkoljeni sa svih stranabušačima koji su čekali da pođemo prema njima, pa da nas otjeraju. Kudgod si pogledao, vidio si same bušače na obroncima kako nas čekaju, kaoIndijanci kad se spremaju za napad. To je bio kraj. Nismo mogli ostatigdje smo bili, jer su nas upravo odande otjerali. A nismo imali ni kamopoći. Tek nas je vojska spasila. Na sreću, rat je izbio u posljednji trenutakpa me jedna regrutna komisija izvukla iz same sredine i spustila nasigurno mjesto u Lowery Fieldu, u Coloradu. Ja sam jedini preživio.

Yossarian je znao da on laže, ali mu nije upao u riječ kad je ustvrdioda nije više nikad čuo za svoje roditelje. To ipak nije poglavicu BijelogHalfoata odviše mučilo, jer su mu oni tek svojom riječju jamčili da su muroditelji, a budući da su mu mnogo šta drugo slagali, mogli su mu istotako i to slagati. On je mnogo boIje poznavao sudbinu plemena svojihbliskih rođaka koji su odlutali na sjever ne bi li zameli trag, pa su slučajno

~ 48 ~

dospjeli u Kanadu. Kad su se pokušali vratiti, na granici su ih zaustavileameričke pogranične vlasti koje ih nisu pustile natrag u zemlju. Nisu semogli vratiti zato što su bili crvenokošci.

To je bila jezovita šala, ali se doktor Daneeka nije nasmijao, sve dokmu Yossarian nije došao nakon idućeg borbenog zadatka i ponovo gapreklinjao, ne vjerujući pravo u uspjeh, da ga poštedi letenja. DoktorDaneeka se jednom zasmijuljio, ali je ubrzo utonuo u svoje vlastiteprobleme koji su uključivali poglavicu Bijelog Halfoata, koji ga je cijelogaprijepodneva izazivao na indijansko rvanje, i Yossariana koji je baš tadaodlučio da poludi.

- Samo gubiš vrijeme - bijaše doktor Daneeka prisiljen da mu kaže.- Zar vi ne možete poštedjeti letenja nekoga tko je lud?- Ma jasno da mogu. I moram. Postoji propis prema kojem moram

poštedjeti letenja svakoga tko je lud.- Pa zašto onda ne poštedite mene? Ja sam lud. Pitajte Clevingera.- Clevingera? A gdje je Clevinger? Nađi mi Clevingera da ga pitam.- Pa pitajte onda bilo koga drugoga! Svatko će vam reći da sam lud.- Oni su ludi.- Pa zašto onda njih ne poštedite?- Zašto ne zatraže od mene da ih poštedim?- Zato što su ludi, eto zašto.- Dakako da su ludi - reče doktor Daneeka. - Upravo sam ti rekao da

su ludi, nije li tako? A ne možeš prepustiti luđacima da procijene jesu liludi ili nisu, nije li tako? Yossarian ga trijezno pogleda i pokuša mupristupiti s druge strane.

- Je li Orr lud?- Naravno da je lud - reče doktor Daneeka.- Možete li njega poštedjeti letenja?- Naravno da mogu. Ali najprije on mora zatražiti od mene da ga

poštedim. Takav je propis.- Pa zašto onda on ne traži od vas da ga poštedite letenja?- Zato što je lud - reče doktor Daneeka. - Mora biti lud kad još leti na

borbene zadatke, a toliko je puta jedva iznio živu glavu. Naravno da mogupoštedjeti Orra letenja. Ali on to mora najprije zatražiti od mene.

- Je li to sve što treba učiniti da bude pošteđen letenja?- Sve. Neka samo zatraži od mene da ga poštedim.- I onda ga možete poštedjeti? - zapita Yossarian.- Ne. Onda ga ne mogu poštedjeti.

~ 49 ~

- Hoćete da kažete da tu ima jedna kvaka?- Naravno da ima jedna kvaka - odgovori doktor Daneeka. - Kvaka 22.

Tko se god želi izvući iz borbe, nije zapravo lud.Bila je samo jedna kvaka, i to Kvaka 22 koja je specificirala da je skrb

za vlastitu sigurnost pred opasnostima koje su stvarne i neposredneproces racionalnog duha. Orr je bio lud i mogao je biti pošteden letenja.Trebalo je jedino da zatraži da bude pošteđen; ali čim bi zatražio, ne biviše bio lud i morao bi još izvršavati borbene zadatke. Orr bi bio lud kad bijoš izvršavao borbene zadatke, a duševno zdrav kad ih ne bi izvršavao, aliako je bio zdrav, morao ih je izvršavati, Ako ih je izvršavao, bio je lud panije morao; ali ako ih nije htio izvršavati, bio je duševno zdrav i morao je.Yossarian je bio duboko potresen apsolutnom jednostavnošću te klauzuleKvake 22 i zazviždao je u znak divljenja.

- Strašna je to kvaka, ta Kvaka 22 - napomenuo je.- Najbolja što može biti - potvrdi doktor Daneeka.Yossarian ju je u duhu jasno vidio, u svoj njenoj razložnosti. U

savršenim parovima njenih dijelova bilo je neke eliptične preciznosti kojaje bila ljupka i grozna, kao dobra moderna likovna umjetnost, pa namahove Yossarian nije bio posve siguran vidi li je čitavu, upravo kao štonikad nije bio posve siguran za dobru modernu umjetnost ni za muhe kojeje Orr vidio u Applebyevim očima. Morao je vjerovati Orru na riječ daAppleby ima muhe u očima.

- Ma kad ti kažem da ih ima - uvjeravao ga je Orr, pošto se Yossarianpotukao s Applebyem u oficirskom klubu - iako on vjerojatno ni sam nezna da ih ima. Zato i ne može ništa vidjeti onako kako jest.

- Kako to da on ne zna da ih ima? - pitao je Yossarian.- Zato što ima muhe u očima - razjasni mu Orr pretjerano strpljivo. -

Kako može vidjeti da ima muhe u očima kada ima muhe u očima?To je imalo isto toliko smisla koliko i bilo šta drugo, pa je Yossarian

bio voljan da dade Orru povlasticu i da sumnja, jer je Orr bio iz divljineizvan New Yorka, te je znao mnogo više o životu u divljini nego Yossarian,i jer mu Orr, za razliku od Yossarianove majke, oca, sestre, brata, tetke,ujaka, svojte, učitelja, dušobrižnika, zakonodavca, susjeda i novina, nijenikad prije lagao ni o čemu bitnom. Yossarian je preglavljivao to što jenetom saznao o Applebyu dan-dva u sebi, a onda je odlučio da učini dobrodjelo i priopći to samom Applebyu.

- Applebye, ti imaš muhe u očima - šapnuo mu je uslužno dok jeprolazio mimo njega na ulazu u padobranski šator, onoga dana u tjednu

~ 50 ~

kad su letjeli po mlijeko u Parmu.- Šta? - odazvao se Appleby oštro, smeten činjenicom što Yossarian

uopće govori s njim.- Imaš muhe u očima - ponovi Yossarian. - Zato ih vjerojatno ne možeš

ni vidjeti.Appleby je ustuknuo od Yossariana, s izrazom gadljive zbunjenosti na

licu, i mrzovoljno ušutio. Šutio je sve dok se nije obreo u džipu sHavermeyerom vozeći se dugačkom, ravnom cestom put učionica, gdje jemajor Danby, vrckav operativni oficir aviopuka, čekao da izvrši pripremuleta sa svim čelnim pilotima, strijelcima i navigatorima. Appleby jeprogovorio tiho, da ga ne čuje vozač ili kapetan Black koji se ispružiožmireći na prednjem sjedalu džipa.

- Havermeyer - rekao je neodlučno. - Imam li ja muhe u očima?Havermeyer je smiješno zažmirkao.- Buhe? - pripitao je.- Ne, nego muhe - glasio je odgovor.Havermeyer opet zažmirka.- Muhe?- U očima.- Ti si valjda lud - reče Havermeyer.- Ne, nisam ja lud, nego je Yossarian lud. Samo mi reci imam li muhe

u očima ili nemam. Slobodno mi reci! Ja to mogu podnijeti.Havermeyer hitro ubaci još jedan komad karamele od kikirikija u

usta i pomno pogleda Applebya u oči.- Ja ne vidim nikakve muhe.Applebyu se ote dubok uzdah olakšanja. Havermeyeru su sićušni

ostaci karamele od kikirikija ostali na ustima, bradi i obrazima.- Imaš mrvice od karamele na licu - pripomenu mu Appleby.- Uvijek ću radije imati mrvice od karamele na licu, nego muhe u

očima - odbrusi mu Havermeyer.Oficiri ostalih pet aviona iz svakog jata stigli su teretnjacima na opću

pripremu leta koja je izvršene pola sata kasnije. Po tri podoficira i vojnikaiz svake posade nisu uopće sudjelovali u pripremi leta, nego su se odvezlipravo na aerodrom, do aviona kojima je trebalo da lete toga dana, gdje sučekali s aerodromskim osobljem dok nisu oficiri, s kojima je trebalo dalete, spustili stražnje vratnice na teretnjacima, koji su ih dovezli, i doknije bilo vrijeme da se popnu u avione i polete.

Motori su nezadovoljno poskakivali na betoniranim stajalištima u

~ 51 ~

obliku lopatica, iz početka teško, zatim neko vrijeme lijeno ali mirno, aonda su se avioni stali tromo kretati naokolo i nespretno posrtati popošljunčenom tlu, kao kakva slijepa, glupa, kljasta bića, dok se nisuporedali na početku uzletišta i brzo uzletjeli, jedan za drugim, usredzujanja, sve jače tutnjave, naginjući se polako i stvarajući formaciju iznadšarenih krošanja, te su kružili oko aerodroma jednakom brzinom sve dokse nisu formirala sva jata po šest aviona, a onda su poletjeli preko nebeskiplavetna mora, na prvom kraku leta do cilja u sjevemoj Italiji ili uFrancuskoj. Avioni su letjeli sve više i više tako da su, kad su prešli naneprijateljski teritorij, bili na visini od preko tri tisuće metara. Čovjeka jesvagda iznenađivao osjećaj mrtve i posvemašnje tišine koju su prekidalisamo probni hici ispaljeni iz mitraljeza, po koja bezizražajna jezgrovitanapomena preko unutrašnje veze i, najposlije, objava strijelca u svakomavionu, koja je sve otrežnjavala, da su na točki uvođenja u napad i da ćekrenuti prema cilju. Uvijek je sjalo sunce, uvijek se grlo malko lijepilo odprorijeđena zraka.

Avioni tipa B-25 kojima su letjeli bile su stabilne, pouzdane lađezelene boje bez sjaja, sa po dva jednaka kormila i motora i široka krila.Jedina im je mana bila, što se tiče mjesta gdje je Yossarian sjedio kaostrijelac, tijesan prolaz između strijelčeva odjela u nosu od pleksiglasa inajbližeg izlaza za spasavanje. Prolaz je bio uzak, četvrtast, hladan tunelispod komandi za upravljanje, pa se krupan čovjek kao Yossarian jedvamogao provući kroz njega. Nije bilo lako ni bucmastu navigatoru smjesečastim licem i sitnim, reptilskim očima i s lulom, kakav je bio Aarfy,koga bi Yossarian obično otjerao iz nosa aviona kad bi krenuli prema cilju,od kojega su bili udaljeni još nekoliko minuta leta. Nastupalo je vrijemenapetosti, vrijeme čekanja kad nisu ništa čuli, ništa vidjeli i ništa radilinego čekali, dok su dolje protuavionski topovi ciljali i spremali se da ih sveotpreme, ako uzmognu, na vječni počinak.

Taj je prolaz bio Yossarianovo uže za spasavanje iz aviona kada pada,ali ga je Yossarian proklinjao, obuzet silnim neprijateljstvom, ružio ga kaozapreku koju je Providnost tu postavila u sklopu urote da ga satru. Bilo jemjesta za još jedan izlaz za spasavanje u samu nosu aviona B-25, ali ga tunije bilo. Umjesto njega je bio samo onaj prolaz, a od one gužve nadAvignonom omrznuo mu je svaki mamutski centimetar u njemu, jer ga jeudaljavao sekunde i sekunde od padobrana koji je bio odviše glomazan daga nosi sa sobom, a onda još sekunde i sekunde od izlaza za spasavanje napodu između stražnjeg dijela uzdignute pilotske kabine i nogu bezličnoga

~ 52 ~

mitraljesca koji je sjedio visoko gore, u najvišoj kupoli. Yossarian ječeznuo da bude ondje gdje je mogao biti Aarfy kad bi ga Yossarian otjeraoiz nosa aviona; Yossarian je čeznuo da sjedi sklupčan na samu poklopcuizlaza za spasavanje, u iglou od rezervnih zaštitnih odijela koje binajradije nosio posvuda za sobom, s padobranom već prikopčanim zaremenje kako treba, stišćući u jednoj šaci uže za rastvaranje, a drugom sedržeći za ručicu izlaza za spasavanje, koja će ga spustiti u zrak premazemlji, na prvi užasan cvilež propasti. Tu je želio biti, ako je uopće tumorao biti, umjesto da visi ondje sprijeda, kao kakva blesava isturenazlatna ribica u kakvoj blesavoj isturenoj posudi za zlatne ribice, dok sublesavi odurni crni nizovi granata iz flakova praštali i gruvali i valjali sesvuda unaokolo, i gore i dolje, usred sve veće, praskave, uzdrmane,gromoglasne, fantazmagorične, kozmološke zloće što je kriještala i bacala itresla, grmjela i probijala uši i prijetila da će ih sve smlaviti u djelićusekunde, u jednom golemom bljesku vatre.

Aarfy nije bio Yossarianu ni od kakve koristi ni kao navigator ni kaošta drugo, pa ga je Yossarian svaki put bijesno tjerao iz nosa aviona da nebi smetali jedan drugome, ako se budu iznenada morali otimati za spas.Kad bi ga jednom Yossarian otjerao iz nosa aviona, Aarfy je mogao čučatina podu gdje je Yossarian čeznuo da čuči, ali je umjesto toga Aarfy stajaokao stup, naslonivši se udobno svojim trupčastim rukama na naslonesjedala pilota i pomoćnika pilota, s lulom u šaci, i prijazno razgovarao okojekakvim sitnicama s McWattom ili s njegovim pomoćnikom, iupozoravao na zabavne pojedinosti na nebu tu dvojicu koji su bili previšezaposleni da bi ih to zanimalo. McWatt je imao pune ruke posla zakomandama slijedeći Yossarianove kreštave upute, dok se Yossarianprikradao avionom određenom cilju i onda ih sve žestoko zavitlavao okograbežIjivih stupova granata što su se rasprskavale, sipajući odsječne,prodorne, prostačke zapovijedi McWattu, zapovijedi koje su bile nalik natjeskobna, umolna zapomaganja Gladnog Joea kad ga je u mraku mučilamora. Za sve vrijeme toga kaotičnog sukoba Aarfy bi zamišljeno odbijaodimove gledajući bezbrižno i radoznalo rat kroz McWattov prozor, kao daje to neka daleka smetnja koja njemu ne može ništa. Aarfy je nekad biorevan član studentskog kluba i rado je klicao i prisustvovao studentskimsastancima, i nije imao dovoljno pameti da se boji. Yossarian je pak imaodovoljno pameti i bojao se, i jedino što ga je priječilo da napusti svojemjesto pod neprijateljskom vatrom i šmugne kroz prolaz kao plašljivštakor, bila je nevoljkost da povjeri ikomu manevar nad ciljem. Nije bilo

~ 53 ~

toga čovjeka na svijetu koga bi počastio tako velikom odgovornošću. Nijepoznavao nijednoga čovjeka koji bi bio veća kukavica od njega. Yossarianje bio najbolji čovjek u puku za manevar nad ciljem, iako nije imao pojmazašto.

Nije bilo utvrđenog pravila za manevar nad ciljem. Sve što je bilopotrebno bio je strah, a Yossarian ga je imao napretek, više od Orra i odGladnog Joea, više čak i od Dunbara koji se pokorno pomirio s mišlju damora jednog dana poginuti. Yossarian se nije pomirio s tom mišlju, pa jena svakom borbenom zadatku jurio glavom bez obzira čim bi bombe bileotkvačene, derući se:

»Brže, brže, brže, brze, gade jedan, brže!» na McWatta i mrzeći sve tovrijeme McWatta iz dna duše, kao da je McWatt kriv što su uopće tu gore,te ih nepoznati ljudi mogu upecati, a sa svima bi ostalima prekinuounutrašnju vezu, osim za one jezive gužve nad Avignonom, kad je Dobbspoludio usred leta i počeo dirljivo zapomagati.

- Pomozite mu, pomozite mu - jecao je Dobbs. –Pomozite mu, pomozitemu!

- Kome da pomognemo? Kome da pomognemo? – doviknuo mu jeYossarian pošto se opet ukopčao u unutrašnju vezu, koja je bila prekinutakad je Dobbs istrgao Hupleu palicu iz ruku i sve ih iznenada natjerao uzaglušno, grozomorno strovaljivanje, od kojega su se svi ukočili i koje jenemoćnog Yossariana prilijepilo tjemenom za strop aviona, i iz kojeg ih jeu posljednji čas spasio Huple ugrabivši opet Dobbsu palicu i gotovo istoonako nenadano izravnao avion usred vala kakofonične vatre iz flakova, izkoje su se netom bili izvukli.

O, bože! O, bože, o, bože, zazivao je Yossarian nijemo dok je visioprilijepljen za tjeme o strop nosa aviona ne mogući se pomaknuti.

- Strijelcu, strijelcu - odgovorio je Dobbs uzvikom kada je Yossarianprogovorio. - Ne javlja se, ne javlja se. Pomozite strijelcu, strijelcu!

- Ja sam strijelac - doviknuo mu je opet Yossarian. - Ja sam strijelac.Meni nije ništa. Meni nije ništa.

- Onda pomozite njemu, pomozite njemu - molio je Dobbs. - Pomozitemu, pomozite mu!

A Snowden je ležao otraga na samrti.

~ 54 ~

6. GLADNI JOE

Gladni Joe je izvršio normu od pedeset borbenih zadataka, ali mu tonije ništa vrijedilo. Bio je spremio stvari i opet čekao da krene kući. Noćuga je mučila jezovita mora koja je svima probijala uši i od koje nitko ueskadrili nije mogao spavati, osim Huplea, petnaestogodišnjeg pilota, kojije slagao koliko mu je godina da bi mogao stupiti u vojsku, i koji je sasvojim mačkom spavao u šatoru s Gladnim Joeom. Huple je imao lagansan, ali je tvrdio da nije nikad čuo Gladnog Joea kako urla. Gladni Joe jebio bolestan.

- Pa šta onda? - mrndžao je doktor Daneeka ozlojeđeno. - Ja sam većbio na konju, kažem ti. Mlatio sam po pedeset hiljadarki na godinu, agotovo sve to bez poreza, jer sam zahtijevao od pacijenata da mi plaćaju ugotovu. Podupirao me najjači sindikat na svijetu. I eto što se dogodilo. Baškad sam se spremao da počnem ozbiljno metati pare na stranu, morali suizmisliti taj fašizam i zaratiti se tako strašno da su čak i mene upleli u to.Moram se smijati kad čujem nekoga kao što je Gladni Joe kako se svakunoć dere iz sveg glasa. Zbilja se moram smijati. On da je bolestan? A štaon misli kako je meni?

Gladni Joe bio je odviše duboko ogrezao u vlastite nedaće da bi mariokako je doktoru Daneeki. Tu su bili šumovi, na primjer. Slabi šumovi suga razbješnjavali, i promukao je derući se na Aarfyja zbog vlažnog zvukakoji je proizvodio, kao da siše, kad je odbijao dimove na luli, na Orra zbogklepanja, na McWatta zbog praska koji je proizvodio kad god bi okrenuokartu u igri ajnca ili pokera, na Dobbsa zbog cvokotanja zubima kad bi se,onako nespretan, udario u nešto. Gladni Joe je bio treperava, napeta masapokretne razdražljivosti. Neprekidno tiktakanje sata u kakvoj mirnoj sobiudaralo je na muke njegov nezaštićeni mozak.

- Čuješ, mali - kazao je kasno jedne večeri Hupleu - ako hoćeš daspavaš u ovom šatoru, moraš raditi kao što ja radim. Moraš svake večerispremiti svoj ručni sat u par vunenih čarapa i metnuti ga na dno svogsanduka na drugom kraju šatora.

Huple je prkosno isturio bradu da pokaže Gladnom Joeu da se s njimne može samo tako postupati, a onda je učinio upravo ono što mu je bilorečeno.

Gladni Joe bio je nervozan, ispijen nesretnik, sama kost i koža, sažilicama što su se trzale i uvijale ispod prljavosive kože u pocrnjelimdupljama iza očiju, poput sasječene zmije. Bijaše to sumorno, izrovano

~ 55 ~

lice, čađavo od briga, kao napušteno rudarsko naselje. Gladni Joe jehalapljivo jeo, neprestano glockao vrškove prstiju, mucao, zagrcavao se,češao se, znojio se, slinio i bjesomučno skakutao tamo-amo s nekimkompliciranim crnim foto-aparatom kojim je vječito pokušavao snimatigole djevojke. Snimke nisu nikad uspjele. Uvijek bi zaboravio staviti filmu kameru, ili upaliti svjetla, ili skinuti poklopac s otvora leće. Nije bilolako nagovoriti gole djevojke da poziraju, ali je Gladni Joe imao načina.

- Ja velik čovjek - vikao bi. - Ja velik fotograf iz časopisa Life. Velikaslika na ogromna velika naslovna strana. Si, si, si! Holivudska zvijezda.Multi dinero. Multi rastave. Multi fuki-fuk po cijeli dan.

Malo je koja žena mogla odoljeti takvu lukavu oblagivanju, aprostitutke bi živo skočile na noge i brže zauzele bilo kakvu fantastičnupozu koju bi on zatražio od njih. Njegova reakcija na njih kao seksualnastvorenja bilo je pomamno divljenje i obožavanje. One su bile divna,moćna, uzbudljiva očitovanja divote, sredstva užitka odviše snažna da bise mogla izmjeriti, odviše žestoka da bi se mogla podnijeti, odvišesavršena da bi bila namijenjena da služe nedostojnu, nevrijednumuškarcu. Njihovu prisutnost u svojim rukama mogao je tumačiti samokao kozmički previd koji će biti ubrzo ispravljen, pa je uvijek bio prisiljenda ih tjelesno iskoristi koliko god može u ona dva-tri prolazna trenutkakoliko je slutio da mu je podareno, prije negoli se Netko ne dosjeti jadu iugrabi mu ih. Nikad se nije mogao odlučiti bi li ih krčio ili fotografirao, jerje shvaćao da ne može činiti i jedno i drugo u isto vrijeme. Zapravo jeuviđao da jedva može činiti i jedno, toliko su mu bile skučene sposobnostizbog neodoljive potrebe za hitnjom, koja ga je redovito obuzimala. Snimkenisu nikad uspjele, a Gladni Joe ga nikad nije ni jednoj metnuo. Neobičnoje bilo to što je u civilu Gladni Joe doista bio fotograf časopisa Life.

On je sad bio heroj, najveći heroj Zračnih snaga, smatrao jeYossarian, jer je izvršio više borbenih zadataka nego i jedan drugi herojZračnih snaga. Gladni Joe izvršio je prvi put letačku normu kad je svegadvadeset i pet borbenih zadataka bilo dovoljno da spremi svoje stvari,napiše sretna pisma kući i počne veselo hajkati narednika Towserazapitkujući ga je li stigao nalog da ga pošalju natrag, u Sjedinjene Države.Dok je čekao, provodio je svaki dan klateći se ritmički oko ulaza u šatoroperativne službe, šaleći se bučno na račun svakoga tko bi prošao, inazivajući u šali narednika Towsera šugavim kučkinim sinom kad god binarednik Towser izvirio iz pisarnice.

Gladni Joe navršio je dvadeset i pet borbenih zadataka one sedmice

~ 56 ~

kad su izvršili invaziju kod Salerna i kad je Yossarian ležao u bolnici zbogtripera, koji je ulovio pri niskom letu iznad neke pripadnice ženskogkorpusa u grmlju Marakeša, kamo je letio radi opskrbe. Yossarian setrudio svim silama da dostigne Gladnog Joe, i umalo ga nije dostigaoleteći po šest puta u šest dana, ali mu je dvadeset i treći let bio do Arezzagdje je poginuo pukovnik Nevers, i tada je bio najbliže povratku kući.Sutradan je došao pukovnik Cathcart, nadimljući se od silna ponosa usvojoj novoj odori, i proslavio preuzimanje zapovjedništva povećanjembroja potrebnih borbenih zadataka od dvadeset i pet na trideset. GladniJoe je izvadio stvari i ponovo napisao sretna pisma kući. Prestao je veselohajkati narednika Towsera. Počeo je mrziti narednika Towsera svaljujućipakosno svu krivnju na njega, iako je znao da narednik Tovvser nije imaonikakve veze s dolaskom pukovnika Cathcarta ni sa zakašnjenjem nalogaza otpuštanje, koji ga je prije sedam dana mogao već pet puta spasiti.

Gladni Joe nije više mogao podnijeti da napeto iščekuje nalog zaotpuštanje, pa bi klonuo čim bi izvršio još jednu normu. Kad god bi biooslobođen borbenih zadataka, priredio bi veliku proslavu za mali krugsvojih prijatelja. Razbijao je gr'oca viskija koji je uspio kupiti načetverodnevnom kruženju kurirskim avionom svake sedmice, i smijao se,pjevao, klatio se i vikao u slavlju pijane radosti dok nije više mogao bdjeti,pa je mirno utonuo u san. Čim bi ga Yossarian, Nately i Dunbar spremitiu postelju, počeo bi urlati u snu. Ujutro bi izišao iz šatora satrven, plašljivi obuzet osjećajem krivnje, izjedena okosnica Ijudskog zdanja što sepogibeljno klima na rubu propasti.

Mora se javljala Gladnom Joeu točno kao zvijezde na nebu svakebožje noći koju je provodio u eskadrili, za sve vrijeme grozne kušnje kadnije išao na borbene zadatke i kad je iznova čekao nalog da ga pošaljukući, nalog koji nije nikako stizao. Dojmljive Ijude u eskadrili, kao Dobbsai kapetana Flumea, toliko je uzrujavalo urlanje Gladnoga Joea u snu dasu i sami počeli urlati u snu, te su se prodorne prostote, koje su svake noćiispuštali iz svojih šatora u eskadrili, isprepletale u mraku isto onakoromantično kao što se dozivaju na parenje ptice pjevice s pokvarenimmislima. Potpukovnik Korn postupio je odlučno ne bi li spriječio nešto štomu se činilo da je začetak nezdrave tendencije u eskadrili majora Majora.Rješenje koje je našao bilo je da Gladni Joe upravlja kurirskim avionomtako da ne bude po četiri dana na tjedan u eskadronu, i taj je lijek, kao isvi lijekovi potpukovnika Korna, bio uspješan.

Kad god bi pukovnik Cathcart povećao broj zadataka i vratio Gladnog

~ 57 ~

Joea na dužnost, mora bi prestala i Gladni Joe bi opet bio u normalnomstanju strahovanja i smješkao se od olakšanja. Yossarian je čitaosmežurano lice Gladnoga Joea kao novinski naslov. Bilo je dobro kad jeGladni Joe izgledao loše, a strašno kad je Gladni Joe izgledao dobro.Naopak niz reakcija Gladnoga Joea bio je svima čudna pojava, osimGladnom Joeu koji je uporno sve skupa poricao.

- Tko uopće sanja? - rekao je kad ga je Yossarian zapitao što sanja.- Joe, zašto ne odeš k doktoru Daneeki? - savjetovao mu je Yossarian.- Zašto da idem k doktoru Daneeki? Nisam ja bolestan.- A tvoja mora?- Kakva mora? - lagao je Gladni Joe.- Možda bi ti on mogao pomoći?- Nije mora ništa - odgovorio je Gladni Joe. - Svakog muči mora.Yossarian je već pomislio da ga je ulovio.- Svake noći? - upitao je.- A zašto ne svake noći? - odvratio je Gladni Joe.I najednom je sve to postalo razborito. Zbilja, zašto ne svake noći?

Bilo je razborito derati se u muci svake noći. To je bilo razboritije negovladanje Applebya, koji se slijepo pridržavao propisa, pa je naložio Kraftuda naloži Yossarianu da proguta svoje tablete atabrina prije leta prekomora, pošto Yossarian i Appleby nisu više govorili jedan s drugim.

Gladni Joe bio je razboritiji i od Krafta koji je poginuo, koga je surovogurnuo u propast nad Ferrarom motor što je eksplodirao, pošto jeYossarian po drugi put poveo svoje jato od šest aviona na cilj. Aviopuk jeveć sedmi dan za redom promašivao most u Ferrari, mada je bioopremljen uređajima za gađanje s pomoću kojih su se bombe mogle bacitiu kacu s visine od tisuću i dvjesta metara, i mada je prošla cijela sedmicaotkako se pukovnik Cathcart dobrovoljno javio da će njegovi momcirazoriti most u roku od dvadeset i četiri sata. Kraft je bio suhonjav,bezazlen dečko iz Pennsylvanije koji je želio samo da bude omiljen, i komuje bilo suđeno da se razočara čak i u takvoj skromnoj i nevrijednoj težnji.Umjesto da bude omiljen, bio je mrtav, krvavo ugljevlje u barbarskojgomili, i nitko ga nije čuo u onim posljednjim dragocjenim trenucima kadje avion bez jednog krila padao kao kamen. Živio je kratko vrijeme nečineći nikome zla, a onda se srušio u plamenu nad Ferrarom na sedmidan, dok se Bog odmarao, kad je McWatt okrenuo avion i Yossarian gapoveo po drugi put na cilj, zato što se Aarfy zbunio pa Yossarian nije uspioprvi put baciti bombe.

~ 58 ~

- Čini se da se zbilja moramo vratiti, je li? - rekao je McWatt neveselopreko unutrašnje veze.

- Čini se da moramo - reče Yossarian.- Moramo li? - reče McWatt.- Aha.- Ha, bože, šta se može! - sroči McWatt.I vratili su se dok su avioni u drugim jatima bezbrižno kružili u

daljini, a dolje svi gromoglasni topovi divizije Hermanna Goringaobasipali ovaj put granatama samo njih.

Pukovnik Cathcart bio je hrabar čovjek i nikad nije oklijevao dadobrovoljno javi svoje ljude za bilo koji cilj. Nije bilo cilja koji bi njegovuaviopuku bio suviše opasan da ga napadne, baš kao što u igri stolnogtenisa nije bilo lopte koja bi Applebyu bila suviše teška da je ukroti.Appleby je bio dobar pilot i natčovjek u stolnom tenisu, imao je muhe uočima i nikad nije izgubio ni jednog poena. Svega je dvadeset i jedanservis bio dovoljan Applebyu da obruka svakog protivnika. Njegovavještina u stolnom tenisu bila je legendarna, i Appleby je dobio svakupartiju koju je započeo, sve do one večeri kad se Orr podnapio džina svoćnim sokom i svojim reketom razbio Applebyu čelo, pošto mu je Applebybio oštro vratio svih prvih pet servisa. Orr je bacio reket u njega, skočio nastol i zaletio se na drugi kraj kao da skače udalj, i dočekao se nogamapravo na Applebyevu licu. Nastao je urnebes. Applebyu je bila potrebnagotovo cijela minuta da se iščupa iz Orrovih uzvitlanih ruku i nogu i osovise na noge držeći Orra pred sobom u zraku jednom rukom za košulju ispremajući se da ga drugom šakom usmrti, ali se u taj čas umiješaoYossarian i istrgao mu Orra iz ruku. Bila je to večer iznenađenja zaApplebya, koji je bio krupan kao Yossarian i isto toliko jak, i koji je svomsnagom udario Yossariana, što je poglavicu Bijelog Halfoata proželotakvim radosnim uzbuđenjem da se okrenuo i raspalio pukovnikaMoodusa po nosu, što je generala Dreedlea ispunilo takvim nježnimzadovoljstvom da je naložio pukovniku Cathcartu da izbaci kapelana izoficirskog kluba i da poglavicu Bijelog Halfoata premjesti u šator doktoraDaneeke, gdje će dan i noć biti pod liječničkim nadzorom da sačuvatjelesnu kondiciju, kako bi mogao opet raspaliti pukovnika Moodusa ponosu kad god to general Dreedle zatraži od njega. Katkad je generalDreedle dolazio specijalno iz štaba aviobrigade s pukovnikom Moodusom ibolničarkom samo zato da mu poglavica Bijeli Halfoat raspali zeta ponosu.

~ 59 ~

Poglavica Bijeli Halfoat bio bi mnogo radije ostao u automobilskojprikolici u kojoj je stanovao s kapetanom Flumeom, šutljivim,opsjednutim eskadrilskim oficirom za informacije, koji je veći dio svakevečeri provodio razvijajući fotografije što ih je snimio toga dana da ihrazašalje sa saopćenjima za štampu. Kapetan Flume provodio je najviševremena svake večeri radeći u svojoj tamnoj komori, a onda bi legao naležaj držeći palce, s amajlijom oko vrata, i nastojao svim silama da ostanebudan. Živio je u smrtnom strahu od poglavice Bijelog Halfoata. KapetanFlume bio je opsjednut idejom da će se jedne noći, kad on bude čvrstospavao, poglavica Bijeli Halfoat prišunjati njegovu ležaju i prefikariti muvrat od uha do uha. Kapetan Flume saznao je za tu ideju od samogpoglavice Bijelog Halfoata, koji se zaista jedne noći prišuljao njegovuležaju, dok je on drijemao, i prošištao mu zlokobno da će mu jedne noći,dok on, kapetan Flume, bude čvrsto spavao, on, poglavica Bijeli Halfoat,prefikariti vrat od uha do uha. Kapetan Flume se sledio buljećirazrogačenim očima pravo u oči poglavici Bijelom Halfoatu, koje su sepijano krijesile svega nekoliko centimetara pred njim.

- A zašto? - protisnuo je jedva jedvice kapetan Flume.- A zašto ne? - bijaše odgovor poglavice Bijelog Halfoata.Poslije toga se svake noći kapetan Flume trudio da ostane što dulje

budan. Mora Gladnoga Joea bila mu je od neprocjenjive pomoći. Slušajućinapeto manijačko zavijanje Gladnoga Joea iz noći u noć, kapetan Flumega je zamrzio i zaželio da se poglavica Bijeli Halfoat prišulja jedne noćinjegovu ležaju i prefikari njemu vrat od uha do uha. Zapravo je kapetanFlume spavao kao zaklan gotovo svake noći i samo je sanjao da je budan.Ti su snovi o bdjenju bili toliko uvjerljivi da se svako jutro budio posveiscrpljen i odmah ponovo zapadao u san.

Poglavica Bijeli Halfoat gotovo je zavolio kapetana Flumea otkako seovaj tako neobično preobrazio. Kapetan Flume je one noći legao u posteljukao nadobudna ekstravertirana ličnost, a sutradan je ujutro ustao iz njekao pogružena introvertirana ličnost, pa je poglavica Bijeli Halfoatponosno smatrao novoga kapetana Flumea za svoje vlastito djelo. On nijeuopće kanio prefikariti kapetanu Flumeu vrat od uha do uha. Prijetnja daće to učiniti bila je za njega puka šala, isto kao i ono da će on umrijeti odupale pluća, i isto kao što je raspalio pukovnika Moodusa po nosu, ili kaošto je izazivao doktora Daneeku na indijansko rvanje. Kad bi svake noćidoteturao pijan do svog šatora, poglavica Bijeli Halfoat želio je jedino daodmah zaspi, ali često nije mogao zaspati zbog Gladnoga Joea. Poglavicu

~ 60 ~

Bijelog Halfoata podilazili su srsi od more Gladnoga Joea, pa je čestopoželio da se netko ušulja u šator Gladnoga Joea, skine mu Hupleovamačka s glave i prefikari mu vrat od uha do uha, kako bi se svi ueskadrili, osim kapetana Flumea, mogli pošteno naspavati.

Iako je poglavica Bijeli Halfoat i dalje lupao pukovnika Moodusa ponosu za Ijubav generala Dreedlea, svejednako je bio u nemilosti. Unemilosti je bio i major Major, komandir eskadrile, koji je to saznao u istimah kad je saznao da je komandir eskadrile od pukovnika Cathcarta, kojije dotutnjao u eskadrilu u svom džipu s pojačanim motorom sutradanpošto je major Duluth poginuo nad Perugiom. Pukovnik Cathcartzaustavio je naglo džip koji je zacvilio nekoliko centimetara pred usjekomželjezničke pruge, što ga je razdvajao od kosog igrališta košarke, s kojegasu majora Majora najposlije istjerali udarcima nogama i šakama, iguranjem, i kamenjem momci koji su mu bili malne postali prijatelji.

- Vi ste novi komandir eskadrile - izderao se pukovnik Cathcart prekousjeka na njega. - Ali nemojte misliti da to šta znači, jer ne znači. To značisamo da ste novi komandir eskadrile.

I pukovnik Cathcart otprašio je isto onako naglo kako je i došao,okrenuvši džip tako da su se kotači strahovito zavrtjeli i posuli pijeskommajora Majora. Major Major se ukočio na tu vijest. Stajao je bez riječi,onako protegljast i nezgrapan, s izlizanom loptom za košarku u dugačkimrukama, dok je sjeme kivnosti koje je tako brzo posijao pukovnik Cathcarthvatalo korijen u vojnicima oko njega, koji su s njim igrali košarku i kojisu dopustili da se sprijatelji s njima koliko nitko drugi prije toga.Bjeloočnice njegovih sanjarskih očiju raširile su se i ovlažile dok su mu seusta čeznutljivo i malodušno borila s poznatom, nesavladivomosamljenošću koja se opet širila oko njega kao zagušljiva magla.

Kao i svi ostali oficiri u štabu aviopuka, osim majora Danbyja,pukovnik Cathcart bio je zadojen demokratskim duhom: on je vjerovao dasu svi ljudi jednaki, pa je stoga podjednako usrdno omalovažavao sveIjude izvan štaba aviopuka. Usprkos tome, vjerovao je u svoje Ijude. Kaošto im je često govorio u učionici, vjerovao je da su za najmanje desetborbenih zadataka bolji od svake druge jedinice, i smatrao da svi oni kojinemaju tu vjeru, koju je on usadio u njih, mogu ići do sto đavola. Ipak,jedini način na koji su mogli ići do sto đavola, kao što je Yossarian saznaokad je odletio u posjet bivšem starijem vojniku Wintergreenu, bijaše daizvrše još deset borbenih zadataka.

- Ja to još ne shvaćam- prosvjedovao je Yossarian. - Ima li doktor

min@

~ 61 ~

Daneeka pravo ili nema?- Koliko je rekao?- Četrdeset.- Daneeka je rekao istinu - priznade bivši stariji vojnik Wintergreen. -

Vi ne morate izvršiti više od četrdeset borbenih zadataka, što se tiče štabaDvadeset i sedme zračne eskadre.

Yossarian je likovao.- Onda ja mogu kući, nije li tako? Ja ih imam četrdeset i osam.- Ne, ne možeš kući - ispravi ga bivši stariji vojnik Wintergreen. - Jesi

li ti lud, što ti je?- Zašto ne mogu?- Kvaka 22.- Kvaka 22 - Yossarian se zgranu. - Kakve to vražje veze ima s

Kvakom 22?- Kvaka 22 - odgovorio je doktor Daneeka strpljivo kad je Yossarian

doletio natrag na Pianosu s Gladnim Joeom – kaže da uvijek moraš učinitiono što ti zapovjedi tvoj pretpostavljeni.

- Ali Dvadeset i sedma eskadra kaže da mogu kući kad navršimčetrdeset borbenih zadataka.

- Ali ti ne kažu da moraš kući. A propisi, bogme, kažu da morašizvršiti svaki nalog. U tome je kvaka. Sve kad bi pukovnik i kršio naredbuDvadeset i sedme eskadre tjerajući te da izvršiš više borbenih zadataka,morao bi ih izvršiti, jer bi inače bio kriv što nisi izvršio njegov nalog. Aonda bi ti štab Dvadeset i sedme zračne eskadre zbilja skočio za vrat.

Yossarian se skljoka od razočaranja.- Onda zbilja moram izvršiti pedeset borbenih letova, je li? - protuži.- Pedeset i pet - ispravi ga doktor Daneeka.- Kako pedeset i pet?- Pedeset i pet zadataka, koliko sad pukovnik zahtijeva od svih vas.Gladnom Joeu kao da je pao kamen sa srca kad je čuo što kaže doktor

Daneeka, a usne su mu se razvukle u osmijeh. Yossarian je zgrabioGladnog Joea za gušu i natjerao ga da odmah odleti s njim opet do bivšegstarijeg vojnika Wintergreena.

- Što bi mi napravili - upitao je povjerljivim glasom - kad bih odbio daletim?

- Vjerojatno bismo te strijeljali - odgovorio je bivši stariji vojnikWintergreen.

- Mi? - uzviknu Yossarian iznenađeno. - Kako to misliš mi? Otkad si ti

~ 62 ~

na njihovoj strani?- Ako tebe strijeljaju, šta misliš, na čijoj ću biti strani? - odbrusi mu

bivši stariji vojnik Wintergreen.Yossarian se lecnu. Pukovnik Cathcart ga je opet prešao.

~ 63 ~

7. McWATT

Obično je Yossarianov pilot bio McWatt koji je, brijući se svako jutro ukričavim crvenim, čistim pidžamama pred svojim šatorom, pripadaočudnovatim, ironičnim i nepojmljivim pojavama oko Yossariana. McWattje vjerojatno bio najluđi borac od svih njih, jer je bio potpuno duševnozdrav a ipak se nije tužio na rat. Bio je kratkonog, plećat, nasmiješenmladić koji je neprekidno zviždukao plesne melodije i oštro praskaokartama kad ih je dijelio u ajncu ili pokeru, dok Gladni Joe nije napokon,pod kumulativnim utjecajem tih prasaka, zapao u drhtav očaj i stao sederati na njega da prestane praskati kartama.

- Pasja ti mati, ti to činiš samo zato što to mene smeta - zaurlao jeGladni Joe bijesno dok ga je Yossarian zadržavao rukom umirujući ga. -Jedino zato on to radi, zato što voli kad ja vičem. Pasja mu mati gadna!

McWatt je pokajnički nabrao svoj nježni, pjegavi nos i obećao da nećeviše praskati kartama, ali je uvijek zaboravljao na to obećanje. McWatt jenosio čupave papuče uz crvene pidžame i spavao između svježe izglačanihplahta u bojama, kao što je bila ona čiju mu je polovicu Milo otkupio odnacerenog lopova sladokusca ni za jednu od datula s košticama koje jeMilu pozajmio Yossarian. McWatta se snažno dojmio Milo koji je, naveselje kaplara Snarka, njegova kuhinjskog pomoćnika, već kupovao jajapo sedam centa, a prodavao ih po pet. Ali McWatta se nije nikad Milotoliko dojmio koliko se Mila dojmila svjedodžba koju je Yossarian dobioradi svoje jetre od doktora Daneeke.

- Šta je to? - uzviknuo je Milo u strahu kad je ugledao golemu kutijuod valovite Ijepenke, punu paketića suha voća i limenki voćnih sokova islatkiša, što su se dvojica težaka, koje je major de Coverley oteo za svojukuhinju, spremala da odnesu u Yossarianov šator.

- Ovo je kapetan Yossarian, gospodine poručniče - reče kaplar Snarksmijuljeći se nadmoćno. Kaplar Snark bio je intelektualni snob koji jedržao da je odmakao dvadeset godina ispred svoga doba, pa nije uživao štokuha za mase.

- Ima pismo od doktora Daneeke, prema kojem ima pravo na voće ivoćne sokove koliko ga volja.

- Šta je to? - uzviknuo je Yossarian kad je Milo problijedio i zateturao.- Ovo je poručnik Milo Minderbinder, gospodine kapetane - reče

kaplar Snark namigujući mu podrugljivo. - Jedan od naših novih pilota.Postavljen je za upravitelja menze dok ste vi bili u bolnici.

~ 64 ~

- Šta je to? - uzviknuo je McWatt kasno poslije ^podne, kad mu je Milopružio polovicu njegove plahte.

- To je polovica plahte koja vam je jutros ukradena - protumači Miloodajući nervozno zadovoljstvo samim sobom i trzajući brzo svojim riđimbrkovima. - Kladio bih se da niste ni znali da vam je ukradena.

- Zašto bi tko ukrao polovicu plahte? - zapita Yossarian.Milo se smete.- Niste me razumjeli - prosvjedovao je. Yossarian nije razumio ni zašto

se Milo tako očajnički bori da dobije udio u pismu doktora Daneeke koje jebilo kristalno jasno. »Dajte Yossarianu suha voća i voćnih sokova kolikogod hoće«, napisao je doktor Daneeka. »Kaže da ima proces na jetri.«

- Ovakvo pismo - mrmljao je Milo potišteno - moglo bi upropastitisvakog upravitelja menze na svijetu. - Milo je došao u Vossarianov šatorsamo zato da ponovo pročita to pismo, a pratio je svoju kutiju izgubljenihživežnih namirnica kroz eskadrilu kao žalobnik. - Moram vam dati kolikogod zatražite. Pa u pismu čak ne piše ni da morate sami pojesti sve tovoće.

- I dobro je što ne piše - reče mu Yossarian - jer ga ja uopće ne jedem.Ja imam proces na jetri.

- Ah, da, zaboravio sam - reče Milo snizivši smjerno glas. - Je li vamloše?

- Upravo onoliko koliko treba - odgovori Yossarian veselo.- A, tako - reče Milo. - A šta to znači?- To znači da ne bi moglo biti bolje...- Čini mi se da vas ne razumijem.- ... A da ne bude gore. Je li vam sad jasno?- Jest, sad mi je jasno. Ali još mi se čini da vas ne razumijem.- Ama, neka vas to ne zabrinjava! Pustite radije neka zabrinjava

mene. Znate, ja zapravo nemam proces na jetri. Imam samo simptome.Imam Gamett-Fleischakerov sindrom.

- A, tako - reče Milo. - A šta je to Gamett-Fleischakerov sindrom?- Proces na jetri.- A, tako - reče Milo i uze umorno trljati svoje crne obrve odajući bol,

kao da čeka da prođe neka mučna nelagoda koju osjeća. - Ako je tako -nastavi napokon - mislim da zbilja morate paziti što jedete, nije li tako?

- I te kako moram paziti - reče mu Yossarian. - Nije lako doći dodobrog Gamett-Fleischakerova sindroma i ja ne želim da ga upropastim.Zato i ne jedem uopće voće.

~ 65 ~

- E, sad mi je jasno - reče Milo. - Voće škodi vašoj jetri?- Ne, nego voće čini dobro mojoj jetri. Zato ga i ne jedem.- Pa, šta onda radite s voćem? - zapita Milo probijajući se uporno kroz

sve veću zbrku da izbaci pitanje koje mu je bilo na jeziku. - Prodajete liga?

- Dijelim ga.- Kome? - viknu Milo glasom koji je pucao od zdvojnosti.- Svakome tko ga želi - uzvrati mu Yossarian povikom.Milo zakuka dugo i sjetno i ustuknu glavinjajući, a pepeljasto mu se

lice iznenada osu grašcima znoja. Cupkao je rastreseno svoj nesretni brkdršćući kao prut na vodi.

- Mnogo dajem Dunbaru - nastavi Yossarian.- Dunbaru? - jeknu Milo ošamućeno.- Jest. Dunbar može jesti koliko mu srce želi, a to mu ne čini ni

najmanje dobro. Ja samo ostavim kutiju ondje, na otvorenom, da svatkouzme koliko hoće. Aarfy dolazi po suhe šljive, jer kaže da u menzi nikadne dobije dosta suhih šljiva. Mogli biste to malo ispitati kad nađetevremena, jer nije nimalo ugodno kad se Aarfy ovuda mota. Kad god jezaliha na izmaku, samo naložim kaplaru Snarku neka me opet opskrbi.Nately uvijek ponese cio teret voća sa sobom kad ide u Rim. On jezaljubljen ondje u neku kurvu koja mene mrzi, a on je nimalo ne zanima.Ona ima malu sestru koja ih nikad ne ostavlja same u krevetu, a stanujuu jednom stanu s nekim starcem i babom i masom drugih djevojaka sazgodnim debelim bedrima, koje se isto tako neprestano zezaju okolo.Nately im uvijek odnese punu kutiju voća.

- Prodaje im ga?- Ne, poklanja im ga.Milo se namršti.- Pa, ovaj, čini mi se da je onda vrlo široke ruke prema njima -

napomenu on bez tračka oduševljenja.- Jest, vrlo je široke ruke - potvrdi Yossarian.- I uvjeren sam da je sve potpuno ispravno - reče Milo – jer je voće

vaše kad ga jedanput dobijete od mene. Vjerujem da su u ovako teškimprilikama ti ljudi sretni što ga mogu dobiti.

- Jesu, sretni su - uvjeravaše ga Yossarian. - One dvije djevojkeprodaju sve voće na crnoj burzi, pa za novac koji dobiju kupuju neukusannakit i jeftin parfem.

Milo dignu brže glavu.

~ 66 ~

- Nakit! - uskliknu. - Nisam to znao. Pošto plaćaju jeftin parfem?- Starac kupuje za svoj dio čisti viski i pornografske slike. On je

razvratnik.- Razvratnik?- Ne biste vjerovali.- Je li u Rimu dobro tržište za pornografske slike? – pripita Milo.- Ne biste vjerovali. Uzmite, na primjer, Aarfyja. Poznaju ći ga, ne

biste nikad to pomislili, je li?- Da je razvratnik?- Ne, nego da je navigator. Poznajete kapetana Aardvaarka, je li? To

je onaj gala momak koji vam je, kad ste prvi put došli u eskadrilu,pristupio i rekao: "Aardvaark me zovu, a bez navigacije ne mogu." Lulamu je bila u zubima i vjerojatno vas je pitao na kojem ste koledžustudirali. Poznajete li ga?

Milo ga nije slušao.- Hajde da se uortačimo - izlanuo je umolno.Yossarian je odbio, iako nije nimalo sumnjao da bi mogli postupati s

kamionima voća kako bi god htjeli, kad bi ih Yossarian jednom nabavio izmenze s pomoću pisma doktora Daneeke. Milo se pokunjio, ali je od togatrenutka povjeravao Yossarianu svaku svoju tajnu, osim jedne,prosuđujući mudro da svatko tko neće da krade domovini, neće da kradenikome. Milo je povjerio Yossarianu sve svoje tajne osim mjesta gdje je ubrdima počeo zakopavati novac, otkako se jednom vratio iz Smirne spunim avionom smokava i čuo od Yossariana da je neki vojni istražiteljstigao u bolnicu. Milu, koji je bio toliko lakouman te se dobrovoljno javioda bude upravitelj menze, bio je taj položaj svetinja.

- Ja nisam čak ni znao da ne serviramo dovoljno suhih šljiva -priznaoje toga prvog dana. - Valjda zato što sam još novajlija. Porazgovarat ću otome sa svojim glavnim šefom kuhinje.

Yossarian ga oštro pogleda.- Kakvim glavnim šefom kuhinje? - priupita. - Vi nemate glavnog šefa

kuhinje.- S kaplarom Snarkom - protumači Milo odvraćajući pogled kao da je

nešto kriv. - On je jedini šef kuhinje kojeg imam, iako se nadam da ću gaprebaciti u administraciju. Rekao bih da je kaplar Snark malo previšesklon stvaralaštvu. On misli da je funkcija kuhinjskog pomocnika nekavrsta umjetničke forme, pa se uvijek tuži kako mora prostituirati svojtalent. A nitko od njega ne traži tako nešto! Da, zbilja, znate li vi možda

~ 67 ~

zašto je on spao na čin kaplara, i sad je samo kaplar?- Znam - reće Yossarian. - Potrovao je cijelu eskadrilu.Milo opet problijedje.- Šta je napravio?- Sasjeckao je na stotine vojnih sapuna u batatu samo zato da pokaže

da momci imaju filistarski ukus i da ne znaju šta je dobro. Svi su semomci u eskadrili razboljeli. Borbeni zadaci su bili odgođeni.

- Tako, dakle! - uskliknu Milo stisnuvši usne u znak neodobravanja. -Sigurno je ustanovio da je pogriješio, je li?

- Naprotiv - ispravi ga Yossarian. - Ustanovio je da je imao pravo.Smazali smo pune tanjure i tražili još. Svi smo znali da smo se razboljeli,ali nismo imali pojma da smo otrovani.

Milo dvaput frknu od užasa, kao kakav kudrav mrk zec.- Ako je tako, onda bih ga svakako htio prebaciti u administraciju. Ja

ne želim da se što slično dogodi dok sam ja na ovoj dužnosti. Znate -povjeri se ozbiljno - ja se nadam da ću Ijudima u ovoj eskadrili datinajbolju hranu na cijelom svijetu. To je zbilja cilj vrijedan truda, je li? Akoupravitelj menze ne puca tako visoko, meni se čini da onda nema prava dabude upravitelj menze. Ne mislite li i vi tako?

Yossarian se polako okrenu i upre u Mila pogled pun ispitljivanepovjerenja. Vidio je pred sobom priprosto, iskreno lice koje nije bilosposobno za prepredenost ni za podmuklost, čestito, otvoreno lice srazjedinjenim krupnim očima, riđom kosom, crnim obrvama i nesretnimcrvenkastosmeđim brkovima: Milo je imao dugačak, tanak nos snjuškavim, vlažnim nosnicama što su bile okrenute oštro nadesno i uvijekupravljene na suprotnu stranu od one na koju je inače gledao. Bilo je tolice čovjeka očeličena poštenja koji nije mogao svjesno kršiti moralnanačela na kojima je počivala njegova čestitost, baš kao što se nije mogaoprometnuti u odvratnu žabu krastaču. Jedno je od tih moralnih načelabilo da nije nikakva grehota zaračunati robu najviše koliko tržište možepodnijeti. Bio je podložan strahovitim paroksizmima pravedna gnjeva, pase i te kako razgnjevio kad je doznao da je stigao vojni istražitelj i danjega traži.

- Ma ne traži on vas - reče Yossarian kušajući ga umiriti. - On tražinekoga u bolnici tko je potpisivao Washingtona Irvinga na pismima kojaje cenzurirao.

- Ja nisam nikad potpisivao Washingtona Irvinga ni na kakvimpismima - ustvrdi Milo.

~ 68 ~

- Naravno da niste.- Ali, to je samo smicalica kojom bi me htjeli prisiliti da priznam da

zarađujem pare na crnoj burzi. - Milo se žestoko povuče za čupavi pramensvojih izblijedjelih brkova. – Ne volim takve tipove. Uvijek nešto njuškajuoko ljudi kao što smo mi. Zašto vlast ne pograbi za šiju bivšeg redovaWintergreena ako želi učiniti neko dobro? On ne poštuje propise niodredbe i neprestano mi obara cijene.

Milovi brkovi bili su nesretni zato što im odvojeni kraci nisu nikadbili jednaki. Bili su kao Milove razjedinjene oči koje nisu nikad gledale uisto vrijeme u isti predmet. Milo je vidio više stvari nego većina Ijudi, alinije vidio ni jednu od njih posve jasno. Nasuprot njegovoj reakciji na vijestda je stigao vojni istražitelj, saslušao je mirno i hrabro Yossariana kad muje ovaj rekao da je pukovnik Cathcart povisio broj borbenih zadataka napedeset i pet.

- Rat je - reče. - I nema smisla jedikovati zbog broja borbenihzadataka koje moramo izvršiti. Ako pukovnik kaže da moramo izvršitinormu od pedeset i pet letova, onda je moramo izvršiti.

- E pa, ja je ne moram izvršiti - ustvrdi Yossarian.- Ja ću se obratiti majoru Majoru.- Kako ćete mu se obratiti? Major Major nikoga ne prima.- Onda ću se vratiti u bolnicu.- Upravo ste se vratili iz bolnice prije deset dana – podsjeti ga

prijekorno Milo. - Ne možete stalno bježati u bolnicu kad god se neštodogodi što se vama ne sviđa. Nego, najbolje će biti da se izvrši norma. Tonam je dužnost.

Milo je imao krute obzire koji mu čak nisu dopuštali da pozajmi paketdatula s košticama iz menze onoga dana kad je McWattu bila ukradenaplahta, jer je sva hrana u menzi bila još državno vlasništvo.

- Ali ih mogu pozajmiti od vas - protumači on Yossarianu - jer je sveovo voće vaše kad ga dobijete od mene na temelju pisma doktora Daneeke.Vi možete činiti s njim što vas je volja, čak ga možete i prodati uz velikudobit, umjesto da ga dijelite badava. Hoćete li da to radimo zajedno?

- Neću.Milo odustade.- Onda mi pozajmite paketić datula s košticama - zamoli ga.- Vratit ću vam ih. Poštenja mi da ću vam ih vratiti, a dobit ćete i

nešto pride.Milo je održao riječ i, kad se vratio s neotvorenim paketićem datula i s

~ 69 ~

nacerenirn lopovom sladokuscem koji je bio ukrao plahtu iz McWattovašatora, dao je Yossarianu četvrtinu McWattove žute plahte. Taj je komadplahte pripadao sad Yossarianu. On ga je zaradio dok je drijemao, iakonije znao kako ga je zaradio. A nije znao ni McWatt.

- Šta je to? - uzviknuo je McWatt buljeći u nedoumici u rasparanupolovicu plahte.

- To je polovica one plahte koja vam je jutros ukradena - protumačiMilo. - Kladio bih se da niste ni znali da vam je ukradena.

- Zašto bi tko ukrao polovicu plahte? - pripita Yossarian. Milo sesmete.

- Niste me razumjeli - prosvjedovao je. - On je ukrao čitavu plahtu, aja sam je otkupio od njega paketićem datula s košticama koje ste vi uložili.Zato je vama pripala četvrtina plahte. Vama se vaš ulog i te kako isplatio,pogotovo zato što vam vraćam sve datule do jedne koje ste mi dali. - Zatimse Milo obrati McWattu. - Vama je pripala polovica plahte zato što je upočetku bila čitava vaša, i ja bogami ne razumjem što se vi bunite, jer nebiste dobili ni komadića da vam kapetan Yossarian i ja nismo pritekli upomo ć.

- Tko se buni? - uskliknu McWatt. - Ja samo razmišljam što ću spolovicom plahte.

- Svašta možete s polovicom plahte - uvjeravaše ga Milo. - Preostalučetvrtinu plahte zadržao sam za sebe kao nagradu za svoj pothvat, rad iinicijativu. To nije za mene, znate, nego za sindikat. Eto šta još možeteučiniti s vašom polovicom plahte. Možete je ostaviti sindikatu i pratitikako joj raste vrijednost.

- Kakvom sindikatu?- Sindikatu koji bih ja htio osnovati jednoga dana da bih vam svima

mogao dati hranu kakvu zaslužujete.- Htjeli biste osnovati sindikat?- Jest, tako je. Zapravo ne sindikat, nego emporij. Znate li što je to

emporij?- To je mjesto gdje se kupuje, nije li tako?- I prodaje - nadopuni ga Milo.- I prodaje.- Oduvijek sam želio da imam emporij. Čovjek može svašta kad ima

emporij. Ali ga treba imati.- Vi želite emporij?- I da svaki pojedinac ima svoj udio.

~ 70 ~

Yossarian je bio još zbunjen, jer je ovo bio poslovan razgovor, a njegaje mnogo šta u poslovnim razgovorima uvijek zbunjivalo.

- Dopustite da vam ponovo pokušam objasniti - predloži Milo odajućisve veću nestrpljivost i razdražljivost i upirući prstom u lopova sladokuscakoji se još cerio pokraj njega. - Ja sam znao da je njemu više stalo dodatula nego do plahte. Kako ne razumije ni riječi engleski, pazio sam dase o svemu dogovorimo na engleskom.

- Zašto ga niste jednostavno udarili po glavi i oduzeli mu plahtu? -upita ga Yossarian.

Milo dostojanstveno stisnu usne i zavrtje glavom.- To nipošto ne bi bilo pravo - prekori ga odlučno. - Sila je zla, a od dva

zla nikad dobro. Ja sam postupio mnogo bolje. Kad sam mu pružio datule iposegnuo za plahtom, on je vjerojatno mislio da mu predlažem da setrampimo.

- A što ste zapravo učinili?- Zapravo mu jesam predložio da se trampimo, ali kako onne razumije engleski, ja to uvijek mogu poricati.- A ako se naljuti i zatraži datule?- Pa, jednostavno ćemo ga udariti po glavi i oduzeti mu ih - odgovori

Milo bez dvoumljenja. Zatim svrnu pogled s Yossariana na McWatta, paopet na Yossariana. - Ja zbilja ne shvaćam što se vi svi bunite. Svi smodobro prošli. Svi smo zadovoljni osim ovog lopova; ali nema smisla da zbognjega taremo sebi glavu, jer on čak ne zna ni naš jezik i zaslužio je što goddobije. Kako to ne razumijete?

Yossarian nije još razurnio ni kako Milo može kupovati jaja na Maltipo sedam centa, a prodavati ih uz dobit na Pianosi po pet centa.

~ 71 ~

8. POTPORUČNIK SCHEISSKOPF

Čak ni Clevinger nije razumio kako je to Milo mogao, a Clevinger jeinače sve znao. Clevinger je znao sve o ratu, osim zašto bi Yossarianmorao poginuti a kaplar Snark ostati živ, ili zašto bi kaplar Snark moraopoginuti a Yossarian ostati živ. Bio je to gadan i prljav rat, i Yossarian jemogao biti bez njega, živjeti vječno, možda. Samo će neznatan dio njegovihsunarodnjaka dati živote da se rat dobije, a on nije težio da bude međunjima. Poginuti ili ne poginuti, bilo je pitanje, a Clevinger je malaksaotrudeći se da odgovori na nj. Historija nije zahtijevala Yossarianovupreranu smrt, pravda je mogla biti zadovoljena bez nje, napredak nijezavisio od nje, pobjeda nije bila uvjetovana njome. Bilo je nužno da ljudiginu; ipak, koji će ljudi poginuti, ovisilo je o prilikama, a Yossarian nijebio voljan da bude žrtva prilika. Ali takav je bio rat. Gotovo jedino što jemogao reći u prilog ratu bilo je da dobro plaća i da je izbavio djecu odpogubnog utjecaja roditelja.

Clevinger je toliko znao zato što je Clevinger bio genij koji je patio odlupanja srca i lako blijedio. Bio je nezgrapan, protegljast mornakizgladnjelih očiju. Dok je studirao na Harvardu, osvojio je nagrade ugotovo svim predmetima, a jedini razlog što nije osvojio nagrade u svimpredmetima bio je što je bio previše zauzet potpisivanjem peticija,raznošenjem peticija i osporavanjem peticija, pristupanjem debatnimklubovima i istupanjem iz debatnih klubova, prisustvovanjemomladinskim kongresima, demonstriranjem protiv drugih omladinskihkongresa i organiziranjem studentskih odbora za zaštitu otpuštenognastavnog osoblja. Svi su se slagali u mišljenju da će Clevinger dalekodotjerati u akademskom svijetu. Ukratko, Clevinger je bio jedan od onihljudi koji su veoma inteligentni i nerazumni, a to su znali svi osim onihkoji su to ubrzo spoznali.

Ukratko, bio je blesan. On se često činio Yossarianu kao jedan od onihljudi koji vise po muzejima suvremene umjetnosti, s obadva oka na jednojstrani lica. To je, naravno, bila iluzija koja je potjecala iz Clevingerovesklonosti da bulji netremice u jednu stranu pitanja a da nikad ne vididrugu stranu. U politici je bio filantrop koji je razlikovao ljevicu oddesnice i koji je bio nezgodno prikliješten izmedu njih. Neprestano jebranio prijatelje komuniste pred njihovim neprijateljima desničarima, aprijatelje desničare pred njihovim neprijateljima komunistima, pa ga nijedni ni drugi nisu mogli živa vidjeti i nisu ga ni pred kim branili, jer su

~ 72 ~

smatrali da je blesav.On je bio vrlo ozbiljan, vrlo revan i vrlo savjestan blesan. S njim

čovjek nije mogao ići u kino a da se poslije ne uplete u prepirku okouživanja, Aristotela, univerzalija, poruka i dužnosti kinematografije kaoumjetničke forme u materijalističkom društvu. Djevojke koje je vodio ukazalište morale su pričekati do prve pauze da saznaju od njega gledaju lidobar ili loš komad, ali su tada odmah saznale. On je bio borben idealistkoji je vojevao protiv rasne netrpeljivosti tako što je pred njenimpojavama padao u nesvijest. Znao je sve o književnosti, samo nije znaouživati u njoj.

Yossarian mu je htio pomoći.- Nemoj biti blesav - savjetovao je Clevingeru dok su obadvojica bili

vojni pitomci u Santa Ani, u Kaliforniji.- Reći ću mu - ostajao je Clevinger pri svome dok su sjedili visoko na

tribinama iznad pomoćnog vježbališta i gledali potporučnika Scheisskopfakako bijesno hoda gore-dolje, kao kakav golobradi Lear.

- Zašto baš meni? - jadikovao je potporučnik Scheisskopf.- Šuti, idiote! - savjetovao je Yossarian ujački Clevingeru.- Ti ne znaš što govoriš - prigovori mu Clevinger.- Znam toliko da šutim, idiote.Potporučnik Scheisskopf čupao je kosu i škrgutao zubima. Gumenasti

obrazi tresli su mu se od navale tjeskobe. Nije znao što bi s eskadrilompitomaca slabog borbenog morala, koji su grozno stupali na paradnomnatjecanju koje se održavalo svaku nedjelju poslije podne. Moral im je bioslab zato što nisu željeli stupati na paradi svaku nedjelju poslije podne, izato što im potporučnik Scheisskopf nije dopustio da između sebe izaberusobne starješine, nego ih je sam odredio.

- Ja želim da mi netko kaže - preklinjao ih je sve potporučnikScheisskopf kao da se moli Bogu. - Ako sam ja zbog bilo čega kriv, želimda mi kažete.

- On želi da mu netko kaže - reče Clevinger.- On želi da svi šute, idiote - odgovori mu Yossarian.- Pa, zar ga nisi čuo? - tjerao je Clevinger svoje.- Čuo sam ga - odgovori Yossarian. - Čuo sam ga kako je vrlo glasno i

vrlo jasno rekao neka svi držimo jezik za zubima ako smo pametni.- Neću vas kazniti - kleo se potporučnik Scheisskopf.- Kaže da me neće kazniti - reče Clevinger.- Uškopit će te - reče Yossarian.

~ 73 ~

- Kunem se da vas neću kazniti - reče potporučnik Scheisskopf. - Bitću zahvalan onome tko mi kaže istinu.

- Zamrzit će te - reče Yossarian. - Mrzit će te dok bude živ.Potporučnik Scheisskopf završio je bio školu za rezervne oficire i bilo

mu je prilično drago što je izbio rat, jer je sad mogao svaki dan nositioficirsku uniformu i obraćati se riječju »momci« odsječnim, vojničkimglasom čoporima djece, koji bi mu dopali šaka svakih osam sedmica naputu do klaonice. Bio je ambiciozan i ozbiljan taj potporučnik Scheisskopf,trijezno se odnosio prema svojim odgovornostima i smješkao se samo kadbi se neki njegov suparnik, oficir u bazi zračnih snaga u Santa Ani,razbolio od neke podmukle bolesti. Imao je slab vid i kroničnu upalusinusa, zbog čega mu je rat bio posebno uzbudljiv, jer se nije morao bojatida će ga poslati na ratište. Najbolje je kod njega bila njegova žena, anajbolje je kod njegove žene bila njena prijateljica, Dori Duz, koja setucala kad god je mogla i koja je nosila uniformu pripadnice ženskogkorpusa, koju je žena potporučnika Scheisskopfa svake nedjelje oblačila i

svake nedjelje svlačila za ljubav svakom pitomcu u muževoj eskadrilikoji bi je poželio.

Dori Duz bila je živahna mala kurvica bakrenozelene i zlatne boje,koja se najradije tucala po spremištima alata, telefonskim govomicama,svlačionicama i autobusnim stanicama. Malo šta nije iskusila, a još jemanje bilo onoga bbšto ne bi htjela iskušati. Bila je bestidna, vitka iagresivna devetnaestogodišnjakinja. Slomila je na desetke »ega« i nagnalamnoge muškarce da ujutro mrze sami sebe zbog toga kako ih je našla,upotrijebila i odbacila.

Yossarian ju je volio. Štosala se fantastično, a smatrala je da je on tekprosječan. Volio je dodir gipkih mišića ispod njene kože gdje god ju jedotaknuo onaj jedini put kad mu je dala. Yossarian je toliko volio DoriDuz da nije mogao da se ne baci strastveno na ženu potporučnikaScheisskopfa svaku sedmicu, da se osveti potporučniku Scheisskopfu zbogtoga kako se potporučnik Scheisskopf osvećivao Clevingeru. Ženapotporučnika Scheisskopfa osvećivala se potporučniku Scheisskopfu zbognekog njegova nezaboravnog zločina kojeg se više nije mogla sjetiti. Bila jedebeljuškasta, rumena, mlitava žena koja je čitala dobre knjige ineprestano opominjala Yossariana neka ne bude takav malograđanin.Nikad nije bila bez kakve dobre knjige, čak ni kad je ležala u postelji bez

ičega na sebi osim Yossariana i značke za raspoznavanje DoriDuz.

~ 74 ~

Dosađivala je Yossarianu, ali je on i nju volio. Bila je ludamatematičarka

koja je diplomirala na ekonomskom fakultetu u Whartonu i koja nijeznala izbrojiti svaki mjesec do dvadeset i osam a da ne pogriješi.

- Dragi, opet ćemo dobiti bebu - rekla bi svaki mjesec Yossarianu.- Ti nisi, bogami, normalna - odgovorio bi on.- Ozbiljno ti kažem, bebu - nije se dala ona.- I ja tebi ozbiljno kažem.- Dragi, opet ćemo dobiti bebu - rekla bi mužu.- Nemam vremena - progunđao bi mrzovoljno potporučnik

Scheisskopf. - Zar ne znaš da se spremamo za paradu?Potporučniku Scheisskopfu bilo je mnogo stalo do toga da pobijedi na

paradi i da izvede Clevingera pred disciplinski sud, pod optužbom da jekovao urotu da se zbace sobne starješine koje je odredio potporučnikScheisskopf. Clevinger je bio mutikaša i sveznalica. PotporučnikScheisskopf je znao da bi Clevinger mogao zakuhati još grdniju kašu kadga ne bi držao na oku. Jučer su posrijedi bile sobne starješine; sutra bimogao biti svijet. Clevinger je imao pameti, a potporučnik Scheisskopf jezapazio da su pametni ljudi skloni da se katkad prave prilično važni.Takvi su ljudi opasni, pa su čak i nove sobne starješine kojima jeClevinger pomogao pri unapređenju jedva čekali da svjedoče protiv njega ida ga raskrinkaju. Dokazni materijal protiv Clevingera bio je prikupljen.Jedino je još nedostajalo nešto zbog čega bi ga mogli optužiti.

To nije moglo biti ništa u vezi s paradama, jer je Clevinger shvaćaoparade gotovo isto tako ozbiljno kao i sam potporučnik Scheisskopf.Momci su ispadali na paradu svaku nedjelju rano poslije podne i jedva senekako postrojili u dvanaestoredove pred kasarnom. Stenjući odmamurluka, šepali su idući ukorak do svog mjesta na glavnomvježbalištu, gdje su nepomično stajali na žezi po sat-dva s momcima izšezdeset ili sedamdeset ostalih eskadrila pitomaca, dok ih nije dovoljnokolabiralo. Na rubu tratine stajao je red kola hitne pomoći i ekipeizvježbanih nosilaca ranjenika s radio-uređajima na leđima. Nakrovovima kola hitne pomoći bili su izviđači s dalekozorima. Statističar jevodio evidenciju. Cijelu ovu fazu operacije nadzirao je sanitetski oficir kojije imao smisla za knjigovodstvo i koji je mjerio puls i provjeravaostatističarevu evidenciju. Čim bi se sakupilo dovoljno onesviještenih ljudiu kolima hitne pomoći, sanitetski oficir dao bi znak kapelniku da glazbazasvira i da se parada završi. Eskadrile su jedna za drugom stupale

~ 75 ~

vježbalištem, izvodile težak zaokret oko tribine i stupale opet natrag dokasarni.

Svaku su eskadrilu ocjenjivali dok je stupala pored tribine, na kojoj jenadut pukovnik s velikim debelim brkovima sjedio s ostalim oficirima.Najbolja eskadrila u svakom puku dobivala je žutu zastavicu na kopljukoja je bila potpuno bezvrijedna. Najbolja eskadrila u bazi dobivala jecrvenu zastavicu na dužem koplju koja je vrijedila još manje, jer je motkabila teža pa ju je bilo još mukotrpnije vući po cijelu sedmicu, dok je idućesedmice ne bi dobila neka druga eskadrila. Yossarianu je zamisao ozastavicama kao nagradama bila besmislena. Nikakve pare nisu bilevezane uz njih, nikakve klasne povlastice. Poput olimpijskih medalja iteniskih trofeja, one nisu značile ništa drugo doli da je njihov vlasnikučinio vještije nego itko drugi nešto od čega nitko nije imao nikakvekoristi.

Same su mu se parade činile jednako besmislene. Yossarian nije trpioparade. Parade su podsjećale čovjeka na rat. Nije trpio da ih čuje, nijetrpio da ih vidi, nije trpio da zadržavaju promet. Nije trpio da sudjeluje unjima. Bilo je gadno već i to što je bio avijatički pitomac, a kamoli što semorao držati kao vojnik na užasnoj žezi svaku nedjelju poslije podne. Biloje gadno već i to što je bio avijatički pitomac, jer je sad bilo očito da se ratneće svršiti prije nego što se završi obuka. A to je bio jedini razlog zbogkojeg se prvenstveno javio za oficirsku školu. Kao vojnik koji se javio zaavijatičarsku oficirsku školu, pred njim su bile sedmice i sedmice čekanjada ga uvrste u jednu klasu, pa sedmice i sedmice da se izuči zabombardera-strijelca i navigatora, zatim sedmice i sedmice operativneobuke da se pripremi za dužnost na ratištu. Tada se jedva moglo zamislitida će rat toliko trajati, jer je Bog bio na njegovoj strani, kao što su murekli, a Bog je, kao što su mu također rekli. mogao sve što je htio. Ali serat nije još bio nipošto svršio, a njegovo se obučavanje bližilo kraju.

Potporučnik Scheisskopf očajnički je žudio da pobijedi na paradi, isjedio je do kasno u noć radeći oko toga dok ga je žena zaljubljeno čekala upostelji tražeći u Krafft-Ebingovoj knjizi svoje omiljene pasuse. On je čitaoknjige o stupanju. Baratao je cijelim kutijama vojnika od čokolade dok muse nisu rastopili u rukama, a onda je raspoređivao u dvanaestoredovegarnituru kauboja od plastike, koju je naručio poštom na lažno ime i držaoobdan pod ključem da ih nitko ne vidi. Pokazalo se da ne može bezLeonardovih anatomskih studija. Jedne je večeri osjetio potrebu za živimmodelom pa je naložio ženi da stupa po sobi.

~ 76 ~

- Gola? - pripitala je ona puna nade.Potporučnik Scheisskopf lupio se zdvojno dlanovima po očima.

Nesreća potporučnika Scheisskopfa bila je što je živio prikovan uz ženukoja od svojih prljavih, seksualnih želja nije vidjela gigantsku borbu zanečim neosvojivim, u koju se plemenit čovjek mogao junački upustiti.

- Zašto me nikad ne izbičuješ? - zapitala ga je jedne noći dureći se.- Zato što nemam vremena - obrecnuo se on nestrpljivo na nju. -

Nemam vremena. Zar ne znaš da se spremamo za paradu?I doista nije imao vremena. Već je bila nedjelja i preostalo je svega

sedam dana u sedmici da se spremi za iduću paradu. Nije imao pojma kudmu je vrijeme odlazilo. Završivši na tri parade uzastopce na posljednjemmjestu, potporučnik Scheisskopf stekao je nezgodnu reputaciju pa jerazmatrao svaku mogućnost rehabilitacije, čak i da pribije dvanaestoricuu svakom redu za dugačku gredu od suhe hrastovine, dimenzije petcentimetara na deset, ne bi li ostali u redu. Taj je plan bio neostvariv, jervojnici ne bi mogli skrenuti za devedeset stupnjeva osim ako se ne bisvakom od njih umetnuo u krsta zglob od niklove legure, a poručnikScheisskopf nije uopće vjerovao da bi dobio od intendanta toliko zglobovaod niklove legure niti da bi pridobio za suradnju kirurge u bolnici.

Tjedan dana pošto je potporučnik Scheisskopf poslušao Clevingerovsavjet i dopustio ljudima da sami izaberu sobne starješine, eskadrila jeosvojila žutu zastavicu. Potporučnik Scheisskopf bio je toliko ponesen timneočekivanim uspjehom da je kopljem zastavice odalamio ženu oštro poglavi, kad ga je pokušala odvući u postelju da to proslave očitovanjemprezira prema seksualnim običajima niže srednje klase u zapadnojcivilizaciji. Idućeg tjedna eskadrila je osvojila crvenu zastavicu, pa sepotporučnik Scheisskopf izbezumio od oduševljenja. A tjedan dana izatoga njegova je eskadrila izvela historijski pothvat osvojivši crvenuzastavicu po drugi put za redom! Sad je potporučnik Scheisskopf dovoljnovjerovao u svoje sposobnosti da iznese na vidjelo veliko iznenađenje.Potporučnik Scheisskopf ustanovio je u toku svoga temeljitog istraživanjada vojnici pri stupanju, umjesto da slobodno mašu rukama, kao što je bilosvagdje uobičajeno, ne treba da ih pomiču više od osam centimetara odsredine bedra, što je uistinu značilo da gotovo uopće ne treba da mašunjima.

Pripreme potporučnika Scheisskopfa bile su složene i tajne. Svi su sepitomci u njegovoj eskadrili zakleli da će čuvati tajnu, i vježbali su u gluhodoba noći na pomoćnom vježbalištu. Stupali su po mrklu mraku i sudarali

~ 77 ~

se kao da su slijepi, ali nisu zapadali u paniku i učili su se da stupajune mašući rukama. Potporučnik Scheisskopf bio je najprije naumio dazamoli jednog prijatelja u limariji da zabije svim vojnicima klinove odniklove legure u bedrenice, pa da ih poveže za ručne zglobove strukovimabakrene žice dugačkim točno osam centimetara, ali nije imao vremena,nikad nije imao dovoljno vremena, a i teško je bilo u ratno doba doći dodobre bakrene žice. Sjetio se također da se tako sputani ljudi ne bi moglisrušiti kako treba za veličanstvene ceremonije onesvješćivanja prijestupanja, a da bi nesposobnost vojnika da se onesvješćuju kako trebamogla utjecati na opću ocjenu jedinice. I cijelu se sedmicu smijuckao uoficirskom klubu zatomljujući zanos. Nagađanje je uzelo maha međunjegovim najboljim prijateljima.

- Zanima me šta to smjera Seriglava - govorio je potporučnik Engle.Potporučnik Scheisskopf odgovarao je na zapitkivanja kolega

previjanim smješkanjem.- Vidjet ćete u nedjelju - obećavao je. - Vidjet ćete.Potporučnik Scheisskopf otkrio je te nedjelje svoje epohalno

iznenađenje držeći se samopouzdano kao kakav iskusan impresario. Šutioje dok su druge eskadrile trupkale pred tribinom, traljavo kao i obično.Nije se ničim odao čak ni kad su se prvi redovi njegove eskadrile pojavilina vidiku ne mašući rukama, i kad su presenećene kolege oficiri zašištalezijajući od zaprepaštenja i uznemirenosti. Suzdržao se čak i tada, sve dokse naduti pukovnik velikih debelih brkova nije, sav zajapuren, bijesnookrenuo, tada je tek potporučnik Scheisskopf iznio objašnjenje zbog kojegje postao besmrtan.

- Pogledajte, gospodine pukovniče - upozorio je. - Sve bez ruku.I gledaocima koji su bili zanijemjeli od strahopoštovanja podijelio je

ovjerovljene fotokopije nepoznatog pravila na kojem je bio utemeljio svojnezaboravni trijumf. To je bio najljepši trenutak u životu potporučnikaScheisskopfa. Osvojio je, naravno, prvenstvo bez po muke i dobio u trajanposjed crvenu zastavicu, te tako okončao nedjeljne parade, jer je u ratnodoba bilo isto tako teško doći do dobrih crvenih zastavica kao i do dobrebakrene žice. Potporučnik Scheisskopf postao je na licu mjesta poručnikScheisskopf i započeo svoj nagli uspon. Malo tko ga nije pozdravio kaopravog vojnog genija zbog njegova važnog otkrića.

- Taj je poručnik Scheisskopf - napomenuo je potporučnik Travers -vojni genij.

~ 78 ~

- Jest, zbilja jest - potvrdio je potporučnik Engle. - Šteta što tajšmokljan neće da izbičuje ženu.

- Ja ne razumijem kakve to ima veze - odgovori hladno potporučnikTravers. - Potporučnik Bemis lijepo izbičuje svoju suprugu kad god imajuspolni snošaj, a ne vrijedi ni prebite pare na paradama.

- Ja govorim o bičevanju - odsiječe potporučnik Engle. - Kome je, dovraga, stalo do parada?

Uistinu, nikome osim poručniku Scheisskopfu nije bilo stalo doparada, a najmanje nadutom pukovniku velikih debelih brkova, koji je biopredsjednik disciplinskog suda i koji se stao derati na Clevingera čim jeClevinger bojažljivo stupio u sobu da opovrgne optužbe koje je poručnikScheisskopf podigao protiv njega. Pukovnik je lupio šakom po stolu ipovrijedio ruku, pa se opet toliko razbjesnio na Clevingera da je još jačelupio šakom po stolu i još jače povrijedio ruku. Poručnik Scheisskopf piljioje u Clevingera stiskajući usne, osramoćen bijednim dojmom koji jeClevinger ostavljao.

- Za dva mjeseca borit ćete se protiv Švaba - grmio je pukovnik velikihdebelih brkova. - A vi mislite da je to tek dobra šala.

- Ja ne mislim da je to šala, gospodine pukovniče – odvrati Clevinger.- Nemoj me prekidati!- Razumijem, gospodine pukovniče.- I reci »gospodine pukovniče« kad već prekidaš - naloži mu major

Metcalf.- Razumijem, gospodine majore.- Nije li ti upravo naređeno da ne prekidaš? - upita ga hladno major

Metcalf.- Ali ja nisam nikoga prekidao, gospodine majore - bunio se Clevinger.- Nisi. A nisi rekao ni "gospodine pukovniče". Dodajte i to optužbama

protiv njega - naloži major Metcalf kaplaru koji je znao stenografiju. -Propušta da kaže »gospodine« višim oficirima kad ih ne prekida.

- Metcalfe - reče pukovnik - vi ste jedna obična budala. Znate li vi to?Major Metcalf teško gutnu.- Znam, gospodine pukovniče.- Onda držite taj svoj blesavi jezik za zubima! Lupetate koješta.Bila su tu tri člana disciplinskog suda, naduti pukovnik velikih

debelih brkova, poručnik Scheisskopf t major Metcalf koji se trudio dastekne čeličan pogled. Kao član disciplinskog suda, poručnik Scheisskopfbio je jedan od sudaca koji će ocijeniti vrijednost dokaznog materijala

~ 79 ~

protiv Clevingera, koji će iznijeti tužilac. Poručnik Scheisskopf bio je itužilac. Clevingera je branio jedan oficir. Oficir koji ga je branio bio je

poručnik Scheisskopf.Sve je to veoma zbunjivalo Clevingera, koji se po čeo tresti od straha

kad se pukovnik digao na noge kao kakav divovski podrig i zaprijetio daće mu rastrgati smrdljivo, kukavičko tijelo na komadiće. Jednog dana seClevinger bio spotakao kad je stupao na obuku; sutradan je bio formalnooptužen zbog »razbijanja redova u stroju, zbog tvornog napada spredumišljajem, zbog nekontrolirana ponašanja, zbog dezerterstva,veleizdaje, izazivanja, mudrijašenja, slušanja klasične glazbe i tako dalje«.Ukratko, prišili su mu sve i sva, i eto, sad je stajao prestravljen prednadutim pukovnikom koji je ponovo zaurlao da će se oni za dva mjesecaboriti protiv Švaba, i htio znati kako bi mu se sviđalo kad bi ga zbrisali saspiska i otpremili na Solomonske otoke da pokopava leševe. Clevinger jeuljudno odgovorio da mu se to ne bi sviđalo; on je bio blesan koji bi radijebio leš nego da pokapa leš. Pukovnik je sjeo i zavalio se, iznenada miran ipromišljen i pretjerano pristojan.

- Šta si mislio - zapita polagano - kad si rekao da te mi ne možemokazniti?

- Kada, gospodine pukovniče?- Ja postavljam pitanja, a ti odgovaraš na njih.- Razumijem, gospodine pukovniče. Ja...- Jesi li mislio da smo te doveli ovamo da ti postavljaš pitanja, a ja da

odgovaram na njih?- Nisam, gospodine pukovniče. Ja...- Zašto smo te doveli ovamo?- Da odgovaram na pitanja.- Bogami, imaš pravo - zaurla pukovnik. - A sad recimo da počneš

odgovarati na neka pitanja prije nego što ti razbijem tu tvoju blesavutikvu. Koga si vraga mislio, gade, kad si rekao da te mi ne možemokazniti?

- Ja mislim da nisam to nikad ustvrdio, gospodine pukovniče.- Malo glasnije, molim! Ništa ne čujem.- Razumijem, gospodine pukovniče. Ja...- Malo glasnije, molim! Ne čujem te.- Razumijem, gospodine majore. Ja...- Metcalfe!- Izvolite, gospodine pukovniče?

~ 80 ~

- Nisam li vam rekao da držite taj svoj blesavi jezik za zubima?- Jeste, gospodine pukovniče.- Onda držite taj svoj blesavi jezik za zubima kad vam kažem da

držite taj svoj blesavi jezik za zubima. Razumijete li? Malo glasnije,molim! Ništa ne čujem.

- Razumijem, gospodine pukovniče. Ja ...- Metcalfe, stojim li ja ovo na vašoj nozi?- Ne stojite, gospodine pukovniče. To mora da je noga poručnika

Scheisskopfa.- To nije moja noga - reče poručnik Scheisskopf.- Onda je to ipak možda moja noga - reče major Metcalf.- Maknite je!- Razumijem, gospodine pukovniče. Vi morate najprije maknuti svoju

nogu, gospodine pukovniče. Ona je na mojoj.- Govorite li vi to meni da ja maknem svoju nogu?- Ne, gospodine pukovniče. Ma ni govora, gospodine pukovniče.- Onda maknite nogu i držite taj svoj blesavi jezik za zubima. Malo

glasnije, molim! Opet ništa ne čujem.- Razumijem, gospodine pukovniče. Ja sam rekao da nisam rekao da

me vi ne možete kazniti.- Ama, o čemu to, do vraga, govoriš?- Odgovaram na vaše pitanje, gospodine pukovniče.- Koje pitanje?- »Kog si vraga mislio, gade, kad si rekao da te mi ne možemo kazniti?«

- reče kaplar koji je znao stenografiju i čitao iz svoje bilježnice.- Dobro - reče pukovnik. - Pa kog si vraga, zbilja, mislio?- Ja nisam rekao da me vi ne možete kazniti, gospodine pukovniče.- Kada? - zapita pukovnik.- Kako kada, gospodine pukovniče?- Evo, opet ti meni postavljaš pitanja.- Oprostite, gospodine pukovniče! Ne razumijem, na žalost, vaše

pitanje.- Kad nisi rekao da te mi ne možemo kazniti? Zar ne razumiješ moje

pitanje?- Ne, gospodine pukovniče, ne razumijem.- To si nam upravo rekao. A sad recimo da odgovoriš na moje pitanje.- Ali kako mogu odgovoriti na njega?- To je još jedno pitanje koje mi postavljaš.

min@

~ 81 ~

- Oprostite, gospodine pukovniče! Ali ne znam kako da odgovorim nanjega. Ja nisam nikad rekao da me vi ne možete kazniti.

- Sad nam govoriš kad si to rekao, a ja tražim od tebe da nam kažeškad to nisi rekao.

Clevinger duboko udahnu.- Ja uvijek nisam rekao da me vi ne možete kazniti, gospodine

pukovniče.- Tako već da, gospodine Clevingeru, iako je to bestidna laž. Sinoć u

zahodu. Nisi li šapnuo da te mi ne možemo kazniti onom drugomkukavnom pasjem sinu koga isto tako ne trpimo? Kako se ono zove?

- Yossarian, gospodine pukovniče - reče poručnik Scheisskopf.- Jest, Yossarian. Tako je. Yossarian. Yossarian? Tako se zove?

Yossarian! Kakvo je to vražje prezime, Yossarian?Poručnik Scheisskopf imao je sve potrebne podatke u malom prstu.- To je Yossarianovo prezime, gospodine pukovniče - protumači.- Jest, bit će da je tako. Nisi li ti šapnuo Yossarianu da te mi ne

možemo kazniti?- Ama, nisam, gospodine pukovniče. Ja sam mu šapnuo da me vi ne

možete proglasiti krivim...- Možda sam ja glup - presiječe ga pukovnik u riječi - ali ja ne vidim tu

nikakve razlike. Bit će da jesam prilično glup, jer ne vidim tu nikakverazlike.

- M...- Ti si blebetalo, pasja ti mati, je li? Nitko te nije pitao ni za kakvo

objašnjenje, a ti mi daješ objašnjenje. Ja sam nešto ustvrdio, a nisamtražio objašnjenje. Ti si blebetalo, pasja ti mati, je li?

- Nisam, gospodine pukovniče.- Nisam, gospodine pukovniče? Znači, bogamu, da ja lažem?- Ama, ne, gospodine pukovniče.- Onda si blebetalo, pasja ti mati, je li?- Nisam, gospodine pukovniče.- Zadijevaš li ti to kavgu sa mnom?- Ne, gospodine pukovniče.- Jesi li blebetalo, pasja ti mati, je li?- Nisam, gospodine pukovniče.- Majku ti božju, ti zbilja zadijevaš kavgu sa mnom. Najradije bih

preskočio ovaj veliki stol i rastrgao ti smrdljivo, kukavičko tijelo nakomadiće.

~ 82 ~

- Naprijed! Naprijed! - uzviknu major Metcalf.- Metcalfe smrdljivi, pasja vam mati! Nisam li vam rekao da držite tajsvoj smrdljivi, kukavički blesavi jezik za zubima?- Jeste, gospodine pukovniče. Oprostite, gospodine pukovniče!- Onda recimo da se toga i držite.- Ja sam se samo trudio da nešto naučim, gospodine pukovniče. Jedini

način da čovjek nešto nauči jest da se trudi.- Tko to kaže?- Svi to kažu, gospodine pukovniče. Čak i poručnik Scheisskopf to

kaže.- Kažete li vi to?- Kažem, gospodine pukovniče - reče poručnik Scheisskopf.- Ali, to svi kažu.- E pa, Metcalfe, recimo da se sad potrudite da držite taj svoj blesavi

jezik za zubima, možda ćete na taj način naučiti kako se to radi. A sad,gdje smo ono stali? Pročitajte mi posljednju rečenicu.

- »Pročitajte mi posljednju rečenicu« - pročita kaplar koji je znaostenografiju.

- Ne moju posljednju rečenicu, glupane! - viknu pukovnik. - Od nekogadrugoga.

- »Pročitajte mi posljednju rečenicu« - pročita kaplar.- To je opet moja posljednja rečenica! - dreknu pukovnik, sav crven od

gnjeva.- Ama, nije, gospodine pukovniče - ispravi ga kaplar. - To je moja

posljednja rečenica. Časak prije sam vam je pročitao. Zar se ne sjećate,gospodine pukovniče? Časak prije sam je pročitao.

- Ama, za boga miloga! Pročitaj mi njegovu posljednju rečenicu,glupane! Čuješ, do vraga, kako se ti uopće zoveš?

- Popinjay, gospodine pukovniče.- E pa, ti si slijedeći, Popinjay. Čim njegovo suđenje završi, tvoje

počinje. Jasno?- Jest, gospodine pukovniče. Zbog čega ćete me optužiti?- Pa zar nije to svejedno, do vraga? Jeste li čuli šta me pita? Čut ćeš

već ti, Popinjay... čim svršimo s Clevingerom, čut ćeš ti svog boga. PitomčeClevingeru, šta si ... Ti si pitomac Clevinger, je li, nisi Popinjay?

- Tako je, gospodine pukovniče.- Dobro. Šta si...- Ja sam Popinjay, gospodine pukovniče.

~ 83 ~

- Popinjay, je li tebi otac možda milijunaš ili senator?- Nije, gospodine pukovniče.- Onda si do grla u govnima, Popinjay. Nije ni general ni visoki vladin

funkcionar?- Nije, gospodine pukovniče.- To je dobro. Šta ti je otac?- Umro je, gospodine pukovniče.- To je jako dobro. Ti si zbilja u govnima, Popinjay. Zoveš li se zbilja

Popinjay? Ama, uostalom, kakvo je to vražje prezime, Popinjay? Ne sviđami se.

- To je Popinjayevo prezime, gospodine pukovniče - protumačiporučnik Scheisskopf.

- E pa, ne sviđa mi se, Popinjay, i jedva čekam da ti rastrgam to tvojesmrdljivo, kukavičko tijelo na komadiće. Pitomče Clevingeru, molim te daponoviš kog si vraga šapnuo ili nisi šapnuo Yossarianu sinoć kasno uzahodu?

- Razumijem, gospodine pukovniče. Ja sam rekao da me vi ne možeteproglasiti krivim ...

- Hajde da počnemo odatle. Šta si konkretno mislio, pitomčeClevingeru, kad si rekao da te mi ne možemo proglasiti krivim?

- Ja nisam rekao da me vi ne možete proglasiti krivim, gospodinepukovniče.

- Kada?- Kako kada, gospodine pukovniče?- Majku ti božju, hoćeš li me opet početi zapitkivati?- Neću, gospodine pukovniče. Oprostite, gospodine pukovniče!- Onda odgovori na moje pitanje! Kad nisi rekao da te mi ne možemo

proglasiti krivim?- Kasno sinoć u zahodu, gospodine pukovniče.- Je li to jedini put što to nisi rekao?- Nije, gospodine pukovniče. Ja uvijek nisam rekao da me vi ne

možete proglasiti krivim, gospodine pukovniče. Ja sam zapravo rekaoYossarianu...

- Nitko te ne pita šta si ti zapravo rekao Yossarianu. Pitali smo te štamu nisi rekao. Nas uopće ne zanima šta si ti zapravo rekao Yossarianu. Jeli to jasno?

- Jest, gospodine pukovniče. Onda da nastavimo. Šta si rekaoYossarianu?

~ 84 ~

- Rekao sam mu, gospodine pukovniče, da me ne možete proglasitikrivim zbog prekršaja zbog kojeg sam optužen, a da ostanete vjerni...

- Čemu? Šta mumljaš?- Prestani mumljati!- Razumijem, gospodine majore.- I promumljaj »gospodine majore« kad već mumljaš.- Metcalfe, gade!- Razumijem, gospodine pukovniče - promumlja Clevinger. - Pravdi,

gospodine pukovniče. Da me ne možete proglasiti...- Pravdi? - Pukovnik se zgranuo. - Šta je to pravda?- Pravda, gospodine pukovniče ...- Nije to pravda - podsmjehnu se pukovnik i uze opet lupati po stolu

svojom krupnom debelom šakom. - To je Karl Marx. Ja ću tebi reći šta jepravda. Pravda je koljeno u trbuh s poda u bradu po noći podmuklo nožembiti bačen na skladište municije na ratnom brodu i udaren vrećicompijeska mučke u mraku bez ikakva upozorenja. Garotiranje. Eto šta jepravda kad svi moramo biti dovoljno žilavi i dovoljno surovi da bismo semogli boriti protiv Švaba. Opaliti prvi. Jasno?

- Nije, gospodine pukovniče.- Nemoj mi govoriti »gospodine pukovniče«!- Razumijem, gospodine pukovniče.- I reci »gospodine pukovniče« kad ne kažeš »gospodine pukovniče« -

naloži major Metcalf.Clevinger je, naravno, bio proglašen krivim, jer inače ne bi bio ni

optužen, a kako je jedini način da se to dokaže bio da bude proglašenkrivim, njihova je patriotska dužnost bila da to učine. Bio je osuđen napedeset i sedam požarstava. Popinjay je bio bačen u zatvor da se naučipameti, a major Metcalf je bio upućen na Solomonske otoke da pokopavaleševe. Clevinger je za kaznu morao na kraju svake sedmice pedesetminuta koračati gore-dolje ispred zgrade zapovjednika vojne policije spraznom puškom teškom jednu tonu na ramenu.

Sve je to veoma zbunjivalo Clevingera. Svašta se čudno događalo, alije najčudnija, Clevingeru, bila mržnja, životinjska, neprikrivena,neumoljiva mržnja članova disciplinskog suda, koja im je nesmiljena licaprevlačila tvrdom, osvetničkom korom i koja im je zlobno sjala u stisnutimočima, kao neugasivo ugljevlje. Clevinger se zapanjio kad je to otkrio. Onisu bili tri odrasla čovjeka, a on je bio mladac, i oni su ga mrzili i nisu gamogli živa vidjeti. Mrzili su ga prije nego što je došao, mrzili su ga dok je

~ 85 ~

bio među njima, mrzili su ga pošto je otišao, nosili su zlobno svoju mržnjuna njega, kao kakvo najdraže blago, pošto su se rastali jedan od drugoga ipovukli se u svoju osamljenost. Yossarian ga je usrdno upozoravao večerprije toga.

- Nemaš nikakve šanse, klinjo - rekao mu je neveselo. - Oni mrzeŽidove.

- Ali ja nisam Židov - odvratio je Clevinger.- Svejedno - obrekao mu je Yossarian, i Yossarian je imao pravo. - Oni

kidišu na sve.Clevinger je uzmaknuo pred njihovom mržnjom kao pred svjetlom što

ga je zaslijepilo. Ona tri čovjeka koji su ga mrzili govorili su njegovimjezikom i nosili istu uniformu kao i on, ali je on vidio kako su im se licabez ljubavi ukočila u zgrčene, nedostojne bore pune neprijateljstva, iumah je shvatio da nigdje na svijetu, ni u svim fašističkim tenkovima,avionima i podmornicama, ni u bunkerima iza mitraljeza, minobacača ibacača plamena, čak ni među svim vrsnim topnicima elitne protuavionskedivizije Hermanna Goringa, ni među jezovitim suučesnicima u svimpivnicama Münchena ili bilo gdje drugdje, nema ljudi koji ga više mrze.

~ 86 ~

9. MAJOR MAJOR MAJOR MAJOR

Majoru Majoru Majoru Majoru bilo je teško od sama početka.Kao i Miniver Cheevy, rodio se prekasno, točno trideset šest sati

prekasno za tjelesno dobro svoje majke, blage, boležljive žene koja je,nakon punih dan i pol porođajnih muka, izgubila svu volju da nastaviprepirku oko imena novorođenčeta. U bolničkom hodniku muž je tjeraosvoje pokazujući odlučnost bez smiješka, kao čovjek koji zna što hoće. Otacmajora Majora bio je visok, suhonjav čovjek u teškim cipelama i crnomvunenom odijelu. Ispunio je krsni list bez dvoumljenja i nije odao nikakvauzbuđenja kad je predavao ispunjeni formular bolničarki. Bolničarka ga jeuzela od njega bez riječi i otperjala. Gledao ju je kako odlazi, i pitao se štoima na sebi ispod haljine. Vrativši se u sobu, zatekao je ženu kako ležiskršena pod pokrivačima, kao uvelo staro povrće, smežurana, suha ibijela, oslabljena joj tkiva posve mirna. Krevet joj je bio na samu krajusobe, pokraj napukla prozora debela od sloja prljavštine. Kiša je pljuštalaiz prljavog neba i dan je bio sumoran i hladan. U drugim dijelovimabolnice ljudi blijedi kao krpa, starih, modrih usana, umirali su to čno navrijeme. Čovjek je stajao uspravno pokraj kreveta i dugo piljio u ženu.

- Dao sam mu ime Caleb - kazao joj je napokon blagim glasom. - Potvojoj želji.

Žena nije ništa odgovorila, pa se čovjek polagano osmjehnuo. On je tosve savršeno isplanirao; žena mu je spavala te neće nikad znati da joj jelagao dok je ležala u bolesničkoj postelji, u bijednoj sobi općinske bolnice.Iz toga mršavog početka ponikao je nesposobni komandant eskadrile, kojije veći dio svakog radnog dana na Pianosi provodio krivotvoreći naslužbenim spisima ime i prezime Washingtona Irvinga. Major Majorkrivotvorio je revno lijevom rukom, da mu ne bi prepoznali rukopis,zaštićen od smetnji vlastitim neželjenim autoritetom i kamufliranumjetnim brkovima i tamnim naočalama, kao dodatnom zaštitom protivbilo koga tko bi slučajno zavirio kroz neukusan celuloidni prozor od kojegje neki lopov izrezao komad celuloida. Između te dvije točke njegovarođenja i uspjeha protezala se trideset i jedna zlosretna godinausamljenosti i razočaranja.

Major Major rodio se prekasno i rodio se odviše prosječan. Neki seljudi rode prosječni, neki ljudi postanu prosječni, a nekima nametnuprosječnost. Kod majora Majora bilo je sve troje posrijedi. Čak i međuljudima koji se nisu ničim isticali, on je neminovno stršio kao čovjek koji

~ 87 ~

se ističe manje od svih ostalih, a na ljude koji su ga upoznali ostavljao jeuvijek snažan dojam time što nije ostavljao nikakav dojam.

Pred majorom Majorom bile su od sama početka tri zapreke - njegovamajka, njegov otac i Henry Fonda, na koga je upravo abnormalnonalikovao gotovo od sama rođenja. Mnogo prije nego što je i slutio tko jeHenry Fonda, bio je predmet ne baš laskavih usporedbi, kuda god je išao.Ljudi koje je prvi put vidio smatrali su za umjesno da ga omalovažavaju, aposljedica je toga bila da su ga rano obuzeli osjećanje krivnje i straha predljudima i ropska pobuda da se ispričava društvu što nije Henry Fonda.Nije mu bilo lako prolaziti kroz život nalikujući na Henryja Fondu, ali munije bilo ni nakraj pameti da digne ruke, jer je naslijedio ustrajnost od oca,protegljasta čovjeka koji je imao mnogo smisla za humor.

Otac majora Majora bio je trijezan, bogobojazan čovjek čiji je pojamdobre šale bio da laže koliko mu je godina. Bio je farmer dugačkih udova,bogobojazan, otresit individualist koji je volio slobodu, poštivao zakone idržao da davanje državne pomoći ikome osim farmerima znači proturanjesocijalizma. Zalagao se za štednju i marljivost, a govorio protivrazuzdanih žena koje su ga odbijale. Specijalnost mu je bila djetelinalucerka, a činio je dobro što je nije uopće uzgajao. Vlada mu je dobroplaćala svaki vagon lucerke koju nije uzgojio. Što je manje lucerkeuzgajao, to je više vlada plaćala, pa je trošio svaku paru koju nije zaradiona novoj zemlji da poveća količinu lucerke koju nije proizvodio. Otacmajora Majora radio je bez predaha oko neuzgajanja lucerke. U dugezimske večeri ostajao je kod kuće i nije krpao ormu, i iskakao je iz posteljesvaki dan u cik zore samo da se uvjeri da se ništa neće uraditi. Mudro jeulagao novac u zemlju pa uskoro nije uzgajao lucerku više nego ikojičovjek u općini. Susjedi su mu se obraćali za savjet u svemu, jer je stekaomnogo novaca pa je bio mudar. »Kako sijete, tako ćete i žnjeti«, savjetovaoje svima i svakome, a svi su odgovarali: »Amen«.

Otac majora Majora bio je gorljiv pristaša vladine štednje, poduvjetom da se ne kosi sa svetom dužnošću vladinom da plaća farmerimakoliko god može zato što proizvode svu onu lucerku koju nitko neće, ili štouopće ne proizvode lucerku. Bio je ponosan i samostalan čovjek koji seprotivio osiguranju nezaposlenih i koji se nije nikad skanjivao da cvili,kuka, ulaguje se i iskamčuje koliko god može od koga god može. Bio jepobožan čovjek čija je propovjedaonica bila posvuda.

»Gospod je dao nama, dobrim farmerima, dvije jake ruke da uzmemokoliko god možemo obadvjema rukama zagrabiti«, propovijedao je vatreno

~ 88 ~

na stepenicama pred sudom ili ispred velike trgovine dok je čekao damrzovoljna mlada blagajnica, koja je žvakala gumu i na koju je on baciooko, iziđe i mrko ga pogleda. »Da Gospod ne želi da uzmemo koliko godmožemo«, propovijedao je on, »ne bi nam dao dvije dobre ruke da njima touzmemo.« A ostali bi promrmljali: »Amen«.

Otac majora Majora vjerovao je kao kalvinist u predodređenje i jasnoje razabirao da su svačije nezgode, osim njegovih vlastitih, očitovanja voljeBožje. Pušio je cigarete i pio viski i uživao u duhovitosti i živomintelektualnom razgovoru, pogotovo kad je on sam govorio i lagao kolikomu je godina, ili pričao onaj dobri vic o Bogu i tegobama njegove žene prirođenju majora Majora. Taj dobri vic o Bogu i tegobama njegove ženezasnivao se na činjenici da je Bogu trebalo svega šest dana da stvori cijelisvijet, a da se njegova žena porađala punih dan i pol da bi stvorila samomajora Majora. Neki beznačajniji čovjek možda bi se bio pokolebao onogadana u bolničkom hodniku, neki slabiji čovjek možda bi se bio pomirio stakvim izvrsnim zamjenama kao što su Tamburmajor,

Generalmajor, Majordomus ili Majoran, ali je otac majora Majoračetrnaest godina čekao baš ovakvu priliku, a on nije bio čovjek koji bi jepropustio. Otac majora Majora znao je jednu dobru šaljivu uzrečicu oprilici. »Prilika samo jedanput pokuca na vrata«, govorio je. Otac majoraMajora ponavljao je ovu dobru šaljivu uzrečicu u svakoj prilici.

To što se rodio abnormalno nalik na Henryja Fondu bila je prva oddugog niza neslanih šala kojima je sudbina odredila da major Major budenesretna žrtva do kraja svoga nevesela života. To što se rodio kao MajorMajor Major bila je druga. Činjenica da se on zaista rodio kao Major MajorMajor bila je tajna za koju je znao samo njegov otac. Tek kad su majoraMajora upisali u dječji vrtić, otkrilo se njegovo pravo ime, a tada suposljedice bile katastrofalne. Ta mu je vijest satrla majku koja je naprostoizgubila volju da živi, te je uvela i umrla, što je jedva dočekao njegov otackoji je bio naumio da se oženi mrzovoljnom djevojkom iz velike trgovine,ako baš bude potrebno, i koji nije bio optimist što se tiče izgleda da otjeraženu iz kuće a da joj ništa ne plati ili da je ne išiba.

Posljedice te vijesti za majora Majora bile su tek nešto bezazlenije.Bila je neugodna i začudna ta spoznaja koju su mu nametnuli u takonezreloj dobi, spoznaja da on nije Caleb Major, kao što je oduvijekvjerovao, nego da je neka posve strana osoba koja se zove Major MajorMajor, o kojoj ne zna ama baš ništa i za koju nitko nije nikad prije čuo.Ono malo drugova što ih je imao, odbili su se zauvijek od njega, onako

~ 89 ~

nepovjerljivi prema strancima kakvi su bili, pogotovo prema strancu kojiih je već obmanuo gradeći se da je netko koga su poznavali godine igodine. Nitko nije htio imati posla s njim. Počele su mu ispadati stvari izruku i počeo se spoticati. Kad god bi se s kim upoznao, bio je bojažljiv ipun nade, ali bi se svagda razočarao. Budući da je očajnički trebaoprijatelja, nije ni jednog našao. Izrastao je u nespretna, visoka, čudna,sanjarskog dječaka osjetljivih očiju i profinjenih usta, čiji se nesiguran,ispitljiv smiješak začas, na svako novo otresanje, gubio u uvrijeđenojsmetenosti.

Bio je pristojan prema starijima, ali ga oni nisu voljeli. Činio je svešto su mu stariji rekli da čini. Rekli su mu neka ne kaže hop prije nego štoskoči, i on nikad nije kazao hop prije nego što je skočio. Rekli su mu nekanikad ne ostavlja za sutra ono što može učiniti danas, i on nikad nijeostavljao. Rečeno mu je neka poštuje oca i mater, i on je poštovao oca imater. Rečeno mu je neka ne ubije, i on nikog nije ubio prije nego što jedošao u vojsku. Onda mu je rečeno neka ubija, i on je ubijao. Okretao jedrugi obraz u svakoj prilici, i uvijek je činio drugima baš isto ono što ježelio da drugi njemu čine. Kad je davao milostinju, ljevica mu nije nikadznala što čini desnica. Nije ni jedan jedini put izgovorio ime GospodinaBoga svoga uzalud, ni počinio preljub, ni poželio guzice bližnjega svoga.Uistinu je volio bližnjega svoga i nije čak nikad lažno svjedočio protivnjega. Stariji nisu voljeli majora Majora zato što je bio tako bezočannonkonformist.

Kako se nije imao gdje drugdje iskazati, iskazao se u školi. Nadržavnom je sveučilištu tako ozbiljno shvatio svoj studij da suhomoseksualci mislili da je komunist, a komunisti su mislili da jehomoseksualac. Odabrao je kao glavni predmet englesku povijest i tu jepogriješio.

- Englesku povijest! - zagrmio je ogorčeno stariji senator njegovedržave, komu je kosa bila nalik na srebrnu grivu. - A šta fali američkojpovijesti? Američka povijest nije ništa gora od ikoje druge povijesti nasvijetu.

Major Major prebacio se odmah na američku književnost, ali je FBIveć bio otvorio dosje o njemu. Šestoro ljudi i jedan škotski terijer nastavalisu daleku farmersku kuću koju je major Major nazivao svojim domom, apokazalo se da su petoro njih i škotski terijer bili agenti FBI-a. Uskoro suimali toliko podataka protiv majora Majora da su mogli činiti od njega štoih je volja. Medutim, jedino što su se mogli dosjetiti da učine od njega bilo

~ 90 ~

je da ga pozovu u vojsku kao redova, pa da ga nakon četiri danaunaprijede u čin majora, tako da su članovi Kongresa, koji nisu imalidruge brige, mogli kaskati amo-tamo po ulicama Washingtonazapijevajući: »Tko je promaknuo Majora Majora? Tko je promaknuoMajora Majora?«

Zapravo je Majora Majora promaknuo elektronski mozak koji je imaogotovo isto toliko razvijen smisao za humor koliko i njegov otac. Kad jeizbio rat, major Major bio je još poslušan i pokoran. Rekli su mu neka seprijavi za zrakoplovnu školu, i on se prijavio za zrakoplovnu školu, a većse iduće noći u tri sata našao bos u ledenu blatu pred nekim surovim iratobornim narednikom s Jugozapada, koji im je rekao da može pretućinamrtvo svakog vojnika u svojoj jedinici, i bio spreman da to i dokaže.Regrute iz njegove eskadrile bili su prije svega nekoliko minuta gruboprobudili narednikovi kaplari i zapovjedili im da se skupe ispredkancelarije. Kiša je još padala i nesreća je još pratila Majora Majora. Stalisu u redove u civilnim odijelima koje su bili donijeli sa sobom u vojskuprije tri dana. One koji su se zadržali navlačeći čarape i obuvajući cipeleposlali su natrag u njihove hladne, vlažne, mračne šatore da ih skinu, pasu sad svi stajali bosi u blatu dok je narednik prelazio svojim kamenimpogledom po njihovim licima i govorio im da može pretući namrtvo svakogvojnika u svojoj jedinici. Ni jedan ud njih nije bio sklon da mu to ospori.

Neočekivano promaknuće Majora Majora u čin majora sutradansunovratilo je ratobornoga narednika u bezdan tuge, jer se sad više nijemogao hvaliti da može pretući namrtvo svakog vojnika u svojoj jedinici.Mozgao je sate i sate u svom šatoru, kao Saul, i nije primao posjete dok jenjegova elitna garda od kaplara stajala obeshrabrena na straži predšatorom. U tri sata ujutro našao je rješenje, pa su Majora Majora i ostaleregrute opet grubo digli iz kreveta i naredili im da se okupe bosi nakišnom sjaju kod šatora kancelarije, gdje ih je narednik već čekaostegnuvši bahato šake na bokovima, toliko nestrpljiv da progovori da jejedva dočekao da dođu.

- Ja i major Major - hvalio se on, s onim istim surovim, odsječnimprizvukom u glasu kao i prethodne noći - možemo pretući namrtvo svakogvojnika u mojoj jedinici.

Oficiri u bazi uhvatili su se nešto kasnije istog dana ukoštac sproblemom koji im je zadao major Major. Što su mogli s majorom kakav jebio major Major? Kad bi ponizili njega osobno, ponizili bi i sve drugeoficire istog ili nižeg čina. A opet nisu mogli postupati s njim prema

~ 91 ~

etiketi. Na svu sreću, Major Major se bio prijavio za zrakoplovnu školu.Kasno poslije podne poslan je u kancelariju nalog za prekomandu, a u

tri sata ujutro opet su majora Majora grubo digli iz kreveta, narednik muje poželio sretan put, i onda su ga ukrcali u avion koji je letio na zapad.Poručnik Scheisskopf problijedio je kao krpa kad mu se major Major javiou Kaliforniji bos, blatnih prstiju na nogama. Major Major bio je uzeo zagotovo da ga opet grubo dižu iz kreveta zato da stoji bos u blatu, pa jeostavio cipele i čarape u šatoru. Civilno odijelo u kojem se javio nadužnost poručniku Scheisskopfu, bilo je zgužvano i zamazano. PoručnikScheisskopf, koji se još nije bio pročuo kao parader, sav se stresao kad jezamislio kako major Major u nedjelju stupa bos u njegovoj eskadrili.

- Idite brže u bolnicu - promrmljao je kad se oporavio toliko da jemogao govoriti - i recite da ste bolesni. Ostanite u bolnici dok god nedobijete novaca za uniformu i ne budete mogli kupiti sebi nešto odjeće. Icipele. Kupite cipele!

- Razumijem, gospodine poručniče.- Mislim da mi ne morate govoriti »gospodine poručniče«, gospodine

majore - upozori ga poručnik Scheisskopf. - Vi ste stariji po činu od mene.- Razumijem, gospodine poručniče. Ja sam možda stariji po činu od

vas, gospodine poručniče, ali ste vi meni ipak pretpostavljeni oficir.- Jesam, gospodine majore, to je istina - potvrdi poručnik Scheisskopf.

- Vi ste možda stariji po činu od mene, gospodine majore, ali sam ja ipakvama pretpostavljeni oficir. Zato će biti bolje da učinite što vam kažem,gospodine majore, jer ćete inače obrati bostan. Idite u bolnicu i recite imda ste bolesni, gospodine majore. Ostanite u bolnici dok god ne dobijetenovaca za uniformu i ne budete mogli kupiti sebi nekoliko uniformi.

- Razumijem, gospodine poručniče.- I cipele, gospodine majore. Kupite cipele prvom prilikom, gospodine

majore.- Razumijem, gospodine poručniče. Kupit ću ih, gospodine poručniče.- Hvala vam, gospodine majore.Život u vojnoj školi nije se za majora Majora razlikovao od života

kakav je oduvijek vodio. Tko god je bio s njim, želio je da bude s nekimdrugim. Nastavnici su mu iskazivali posebnu pažnju u svakoj fazi obukeda bi što brže napredovao i da bi ga se otresli. Dok bi dlanom o dlanudario, dobio je pilotska krilca i našao se s onu stranu mora, gdje mu sepoložaj počeo naglo popravljati. Svega svog života major Major je žudiosamo da bude zaokupljen nečim, a na Pianosi je, neko vrijeme, napokon

~ 92 ~

bio zaokupljen nečim. Čin nije mnogo značio ljudima u borbenoj jedinici iodnosi između oficira i vojnika bili su neslužbeni i slobodni. Ljudi za kojenije znao ni kako se zovu pozdravljali su ga sa »zdravo« i pozivali ga nakupanje ili košarku. Najljepše je časove proveo igrajući povazdankošarkaške utakmice za koje se svima fućkalo tko će ih dobiti. Uopće senisu brojili koševi, a broj se igrača kretao od jednog do trideset i pet.Major Major nije nikad prije igrao košarku ni ikoju drugu igru, ali njegovaizvanredna, klimava visina i zanosno oduševljenje pripomagali su danadoknadi svoju prirodenu nespretnost i nedostatak iskustva. MajorMajor otkrio je pravu sreću tu, na kosom košarkaškom igralištu, međuoficirima, podoficirima i vojnicima koji su mu bili gotovo prijatelji. Akonije bilo pobjednika, nije bilo ni pobijeđenih, i major Major uživao je usvakom trenutku pocupkivanja, sve do onog dana kad je pukovnikCathcart, nakon pogibije majora Dulutha, dojurio u svom džipu ionemogućio mu da ikad više uživa igrajući košarku.

- Vi ste novi komandir eskadrile - izderao se pukovnik Cathcart prekoželjezničkog usjeka. - Ali nemojte misliti da to nešto znači, jer ne znači. Tosamo znači da ste novi komandir eskadrile.

Pukovnik Cathcart osjećao je već odavno neku nesmiljenu kivnostprema majoru Majoru. Suvišan major na njegovim spiskovima remetio muje organizacionu shemu i bio oružje u rukama ljudi iz štaba Dvadeset isedme zračne eskadre, za koje je pukovnik Cathcart bio uvjeren da su muneprijatelji i suparnici. Pukovnik Cathcart molio je Boga baš za ovakavsretan slučaj kakav je bio pogibija majora Dulutha. Mučio ga jeprekobrojan major; sad je imao slobodno mjesto za jednog majora.Imenovao je majora Majora za komandira eskadrile i otprašio u svomdžipu isto onako nenadano kako je i došao.

Za majora Majora bio je to kraj igre. Zajapurio se od nelagode i stajaokao ukopan, obuzet nevjericom, dok su se nad njim opet nadvijali olujnioblaci. Kad se okrenuo suigračima, naišao je na zapreku od radoznalih,zamišljenih lica koja su sva ukočeno zurila u njega odajući zlovoljno izagonetno neprijateljstvo. Protrnuo je od stida. Kad se utakmicanastavila, nije više bila zanimljiva. Kad je on driblao, nitko ga nijepokušavao zaustaviti; kad bi promašio koš, nitko nije jurio za njim da sedočepa lopte. Jedino se njegov glas čuo. Sutradan je bilo isto tako, a dankasnije nije više došao na igralište.

Kao da su se dogovorili, svi su u eskadrili prestali razgovarati s njim ipočeli buljiti u njega. Prolazio je kroz život snebivljivo, oborenih očiju i

~ 93 ~

zažarenih obraza, predmet prezira, zavisti, sumnje, pizme i zlobnihpodmetanja kuda je god išao. Ljudi koji prije jedva da su primijetili da jenalik na Henryja Fondu, sad su neprestance naklapali o tome, a bilo ječak i takvih koji su zlokobno nagoviještali da je major Major postavljen zakomandanta eskadrile zato što je nalik na Henryja Fondu. Kapetan Black,koji je i sam pucao na taj položaj, tvrdio je da major Major i jest HenryFonda, samo da je prevelika kukavica da to prizna.

Major Major zapadao je zbunjeno iz jedne nesreće u drugu. Nepitajući ga uopće, narednik Towser je zapovjedio da mu sve stvari prebaceu prostranu prikolicu u kojoj je major Duluth stanovao sam, a kad jemajor Major dotrčao bez daha u kancelariju da prijavi da su mu pokralistvari, mladi kaplar ga je nasmrt preplašio skočivši na noge i viknuvši»Mirno!« čim je ušao. Major Major je brže-bolje zauzeo stav mirno sasvima ostalima u kancelariji čudeći se koja je to visoka ličnost ušla zanjim. Minute su protjecale u ukočenoj tišini, i svi bi oni možda bili stajalitako sve do sudnjeg dana da nije nakon dvadeset minuta svratio majorDanby iz komande aviopuka da čestita majoru Majoru, i sve ih oslobodio.

Major Major je još gore prošao u oficirskoj menzi gdje je Milo, komu jelice titralo od osmijeha, čekao da ga ponosno odvede do stolića koji je biopostavio sprijeda i ukrasio vezenim stolnjakom i kiticom cvijeća uružičastoj vazi od brušena stakla. Major Major ustuknuo je od jeze, ali nijebio toliko hrabar da odbije tu čast dok ga svi ostali promatraju. Čak je iHavermeyer digao glavu iz tanjura i zapiljio se u njega, s onom svojomteškom, otromboljenom čeljusti. Major Major pokorio se krotko Milovucimanju i prosjedio osramoćen sav ručak za svojim posebnim stolom. Jelomu je u ustima bilo kao slama, ali je progutao sve zalogaje radije nego daslučajno uvrijedi ikojeg od onih ljudi koji su ga bili spravili. Ostavši poslijenasamu s Milom, major Major osjetio je prvi put pobudu da prosvjeduje,pa je rekao da bi radije jeo i dalje s ostalim oficirima. Milo mu je odgovorioda to ne bi valjalo.

- Ja ne znam što tu ne bi valjalo - usprotivio se major Major.- Prije je uvijek valjalo.- Vi niste nikad prije bili komandir eskadrile.- Major Duluth je bio komandir eskadrile, pa ipak je uvijek jeo za

istim stolom s ostalim ljudima.- S majorom Duluthom je bilo drukčije, gospodine majore.- Što je bilo drukčije s majorom Duluthom?- Bilo bi mi draže kad me ne biste to pitali, gospodine majore - reče

~ 94 ~

Milo.- Je li to zato što sam nalik na Henryja Fondu? - skupi major Major

hrabrost da zapita.- Neki ljudi kažu da vi i jeste Henry Fonda - odgovori Milo.- E pa, ja nisam Henry Fonda - uzviknu major Major, a glas mu

podrhtavaše od razdraženosti. - I nimalo ne nalikujem na njega. A čak akoi nalikujem na Henryja Fondu, zar to nije potpuno svejedno?

- To je potpuno svejedno. To sam vam baš i htio reći, gospodinemajore. Vi niste isto što je bio major Duluth.

I doista nije bio isto, jer kad je major Major, za idućeg obroka, pošaood tezge s jelom da sjedne s ostalima za koji od običnih stolova, sledio se utili čas pred neprobojnim zidom neprijateljstva koji su podigla njihovalica, pa se skamenio s pladnjem što mu se tresao u rukama dok mu Milonije bez riječi pritekao u pomoć i odveo ga mirno za njegov posebni stol.Major Major je tada digao ruke od svega i uvijek jeo sam za svojim stolomokrenut leđima ostalima. Bio je siguran da mu zamjeraju što mu je sad,kad je postao komandir eskadrile, tobože ispod časti da jede s njima. Umenzi se nije više uopće razgovaralo kad je on bio prisutan. Zapazio je dase ostali oficiri klone da jedu u isto vrijeme kad i on, i svima kao da je paokamen sa srca kad je prestao dolaziti i po čeo blagovati u svojoj prikolici.

Major Major počeo je krivotvoriti na službenim spisima ime i prezimeWashingtona Irvinga dan nakon što je došao onaj prvi vojni istražitelj daga ispituje o čovjeku koji je to činio u bolnici i tako mu dao ideju.Dosađivao se i bio nezadovoljan svojim novim položajem. Postao jekomandir eskadrile, ali nije imao pojma što bi trebalo da radi kaokomandir eskadrile, osim ako nije samo trebalo da krivotvori naslužbenim spisima ime i prezime Washingtona Irvinga i sluša pojedinačnezveckave i potmule udarce potkova majora de Coverleyja, što su padale nazemlju pred prozorom njegove male prostorije iza kancelarije. Neprestanoga je mučio dojam da ostavlja neizvršene neke važne dužnosti, i uzalud ječekao da ga skrše odgovornosti. Malo je kad izlazio osim ako nije biloprijeko potrebno, jer se nije mogao obiknuti da ljudi bulje u njega.Povremeno bi tu jednoličnost poremetio neki oficir ili vojnik koje bi munarednik Towser uputio zbog nečega s čim major Major nije umio izićinakraj, pa ih je odmah upućivao natrag naredniku Towseru da ovaj učinikako najbolje zna. Što god je trebalo da obavi kao komandir eskadrile,očito se obavljalo bez njegove pomoći. Postao je mrzovoljan i potišten. Namahove je ozbiljno pomišljao da se obrati sa svojim jadima kapelanu, ali

~ 95 ~

se činilo da je kapelan toliko preopterećen vlastitim nevoljama da je majorMajor zazirao da mu natovari još i svoje brige na leđa. Osim toga, nije bioposve načisto služe li kapelani i komandirima eskadrila.

Nikad nije bio posve načisto ni s majorom de Coverleyjem koji, kadnije bio na putu unajmljujući stanove ili otimajući strane težake, nije imaoprečeg posla od bacanja potkova. Major Major je često napeto motrio kakopotkove tiho padaju na zemlju ili kako zapinju za čelične klinove pobodeneu tlu. Sate i sate je kradom promatrao majora de Coverleyja i čudio sekako takva ugledna ličnost nema pametnijeg posla. Često je bio uiskušenju da se pridruži majoru de Coverleyju, ali mu se činilo da jebacanje potkova po cio dan gotovo isto toliko dosadno koliko i potpisivanje»major Major Major« na službenim spisima, a i držanje je majora deCoverleyja bilo tako odbojno da mu se major Major nije usudio pristupiti.

Major Major nije znao što da misli o svom odnosu prema majoru deCoverleyju ni o odnosu majora de Coverleyja prema njemu. Znao je da jemajor de Coverley štabni oficir, ali nije znao šta to zna či, i nije mogaoizvesti načistac treba li da bude sretan što mu je major de Coverley blagpretpostavljeni, ili nesretan što mu je nesavjestan podređeni. Nije htiopitati narednika Towsera, koga se u potaji pribojavao, a nije mogao nikogadrugog pitati, pogotovo ne majora de Coverleyja. Malo se tko uopće usudioobraćati majoru de Coverleyju bilo zbog čega, a jedini oficir koji je biotoliko bedast da baci jednu od njegovih potkova, obolio je već sutradan odnajgore vrsti pianosanske boljetice koju ni Gus ni Wes, pa čak ni doktorDaneeka, nisu nikad vidjeli, a nisu ni čuli za nju. Svi su bili uvjereni da jemajor de Coverley iz osvete zarazio tom bolešću jadnoga oficira, iako nitkonije bio načisto kako.

Većina službenih spisa koji su stizali na stol majora Majora nisu seuopće ticali njega. Najveći se dio sastojao od aluzija na prijašnjasaopćenja, koja major Major nije nikad vidio niti je čuo za njih. Nije ihtrebalo ni tražiti, jer su ih nove upute redovito pobijale. Stoga je u roku odjedne jedine produktivne minute mogao potvrditi pnmitak dvadesetrazličitih spisa od kojih mu je svaki preporučivao da se ni najmanje neobazire ni na jedan od onih drugih. Iz štaba generala Peckema na kopnustizali su svaki dan opširni bilteni čiji su naslovi sadržavali ovakve veseleprodike: »Ne ostavljaj nikad za sutra što možeš učiniti danas« i »Čistoća jepola zdravlja«.

Zbog poruka generala Peckema o čistoći i ostavljanju za sutra MajorMajor se osjećao kao prljava danguba, pa ih se uvijek oslobađao što je

~ 96 ~

prije mogao. Jedini službeni spisi koji su ga zanimali bili su oni povremenispisi o nesretnom potporučniku koji je poginuo u borbenom letu nadOrvietom manje od dva sata pošto je stigao na Pianosu, a čije su sedjelomično nepospremljene stvari još nalazile u Yossarianovu šatoru.Budući da se nesretni potporučnik bio prijavio u operativni šator umjestou kancelariju, narednik Towser je zaključio da će biti najbolje da javi da seuopće nije prijavio u eskadrili, pa su oni povremeni spisi u vezi s njim bilio činjenici da se on kanda rasplinuo u zraku, što je, u jednu ruku, biloupravo ono što se uistinu dogodilo. Major Major je u krajnjoj liniji biozahvalan na službenim spisima koji su mu stizali na stol, jer je bilokudikamo bolje sjediti u svojoj prostoriji i potpisivati ih po cio dan, negosjediti po cio dan u svojoj prostoriji i ne potpisivati ih. Bar je imao nekogposla.

Svaki spis koji bi potpisao neminovno bi mu se vratio u roku od dvado deset dana, s novom priloženom stranicom da se ponovo potpiše. Uvijeksu bili mnogo deblji nego prije, jer su izmedu papira na kojem je bio njegovprvi potpis i priloženog papira za drugi potpis bili papiri s najnovijimpotpisima svih drugih oficira po raštrkanim mjestima, koji su se takođermorali potpisati na tom istom službenom spisu. Major Majorobeshrabrivao se gledajući kako jednostavna saopćenja bujaju preko svakemjere i pretvaraju se u goleme rukopise. Ma koliko puta potpisao jedanspis, on mu se uvijek vraćao da ga još jedanput potpiše, pa je počeozdvajati hoće se ikad osloboditi i jednoga od njih. Jednoga dana, bilo je todan nakon prvog posjeta vojnog istražitelja, major Major je potpisaoWashingtona Irvinga umjesto sebe na jednom od spisa, samo da vidi kakoće se osjećati. To mu se svidjelo. Toliko mu se svidjelo da je ostatak togaposlijepodneva činio tako sa svim službenim spisima. Bio je to činspontane nepromišljenosti i pobune, za koji je znao da će zbog njegaposlije biti strogo kažnjen. Sutradan ujutro ušao je u svoju prostoriju sazebnjom u srcu i čekao što će se dogoditi. Nije se dogodilo ništa.

Zgriješio je i to je bilo dobro, jer ni jedan spis na kojem je potpisaoWashingtona Irvinga nije se nikad više vratio! To je napokon bio nekinapredak, pa se major Major s beskrajnim užitkom prihvatio novog posla.Potpisivanje Washingtona Irvinga na službene spise možda i nije biobogzna kakav posao, ali nije bio toliko jednoličan koliko potpisivanje»major Major Major«. Kad mu je Washington Irving ipak dojadio, mogao jeizmijeniti redoslijed i potpisivati se kao Irving Washington dok mu to nebi dojadilo. I nešto je ipak postigao, jer se ni jedan spis potpisan bilo kojom

~ 97 ~

od te dvije varijante nije nikad više vratio u eskadrilu.Vratio se, ipak, najposlije, drugi vojni istražitelj, prerušen u pilota.

Ljudi su znali da je on istražitelj, jer im je svima to priznao i moliosvakoga od njih da ne otkrije njegov pravi identitet ni jednom od drugihljudi, kojima je već bio priznao da je vojni istražitelj.

- Vi ste jedini čovjek u eskadrili koji zna da sam ja vojni istražitelj -povjerio je on majoru Majoru - i neobično je važno da to ostane tajna kakomoja djelatnost ne bi bila osujećena. Razumijete li me?

- I narednik Towser to zna.- Da, znam. Njemu sam morao reći da bih mogao doći do vas. Ali ja

znam da on to neće reći ni živoj duši.- Rekao je meni - reče major Major. - Rekao mi je da me vani čeka

vojni istražitelj.- Gad jedan! Morat ću ga ispipati. Da sam na vašem mjestu, ne bih

ostavljao ovdje nikakvih strogo povjerljivih spisa. Bar ne dotle dok ja nepodnesem izvještaj.

- Ja ne primam nikakve strogo povjerljive spise - reče major Major.- Baš takve i mislim. Zaključajte ih u svoj ormar da ne dopadnu šaka

naredniku Towseru.- Narednik Towser ima jedini ključ od moga ormara.- Bojim se da gubimo vrijeme - reče drugi vojni istražitelj prilično

oporo. Bio je to žustar, zdepast, nervozan čovjek hitrih i sigumih kretnji.Izvadio je stanovit broj fotokopija iz velike crvene omotnice koju jenapadno skrivao pod pilotskim kožnim kaputom, što bijaše ukrašenslikama aviona drečavih boja, usred narančastih eksplozija granata izflakova, i pravilnim redovima malih bomba koje su označavale pedeset ipet izvršenih borbenih zadataka.

- Jeste li ikad vidjeli ovo?Major Major pogledao je ravnodušno foto-kopije privatnih pisama iz

bolnice, na kojima se cenzurni oficir potpisao kao »Washington Irvinga ili»Irving Washington«.

- Nisam.- A ovo?Major Major se zatim zagledao u službene spise koji su bili upućeni

njemu i na kojima se on isto tako potpisao.- Nisam.- Je li čovjek koji se tu potpisao u vašoj eskadrili?- Koji čovjek? Tu su dva imena i prezimena.

~ 98 ~

- Bilo koji od njih. Mi računamo da su Washington Irving i IrvingWashington jedna osoba, koja se služi sa dva imena i prezimena samozato da nas zavede u bludnju. Tako se često radi, znate.

- Ja mislim da u mojoj eskadrili nema ni jednog čovjeka s bilo kojimod tih imena.

Licem drugog vojnog istražitelja preletje izraz razočaranja.- Znači da je mnogo lukaviji nego što smo mislili - napomenu. - Služi

se trećim imenom, a izigrava nekoga drugog. I ja mislim ... jest, ja mislimda znam to trece ime.

- Uzbuđeno i nadahnuto pruži još jednu foto-kopiju majoru Majoru daje pregleda. - A šta kažete na ovo?

Major Major se ovlaš nagnu i ugleda foto-kopiju vojničkog pisma ukojem je Yossarian bio sve precrtao osim imena Mary, i na koje je dopisao»Tragično čeznem za tobom. A. T. Tappman, kapelan, Armija SjedinjenihDržava.« Major Major zavrtje glavom.

- Nisam to još nikad vidio.- Znate li tko je A.T. Tappman?- Kapelan našeg aviopuka.- Onda je sve jasno - reče drugi vojni istražitelj. - Washington Irving je

kapelan vašeg aviopuka.- A. T. Tappman je kapelan našeg aviopuka - ispravi ga.- Jeste li sigurni?- Jesam.- Zašto bi kapelan aviopuka napisao ono na pismu?- Možda je to napisao netko drugi i krivotvorio njegov potpis.- Zašto bi netko krivotvorio potpis kapelana avio-puka?- Da ga ne otkriju.- Možda imate pravo - zaključi drugi vojni istražitelj nakon trenutna

dvoumljenja, pa obliza usne mljaskajući. – Možda imamo pred sobomjednu bandu, možda su se uortačila dva čovjeka koji sasvim slučajnoimaju suprotna imena i prezimena. Jest, siguran sam da je tako. Jedan jeod njih ovdje u eskadrili, drugi je gore u bolnici, a treći je kod kapelana.Onda ih ima trojica, nije li tako? Jeste li sto posto sigurni da nikad prijeniste vidjeli ni jedan od ovih službenih spisa?

- Da sam ih vidio, bio bih se potpisao na njima.- Koga biste potpisali? - upita ga drugi vojni istražitelj previjano. -

Sebe ili Washingtona Irvinga?- Sebe - odgovori mu major Major. - Ja čak nisam nikad ni čuo za

~ 99 ~

Washingtona Irvinga.Usne drugog vojnog istražitelja razvukoše se u osmijeh.- Gospodine majore, drago mi je što ste vi čisti u svemu ovome. To

znači da ćemo moći zajednički raditi, a ja ću trebati svakoga koga mogupridobiti za sebe. Negdje na evropskom ratnom poprištu nalazi se čovjekkomu padaju u ruke saopćenja upućena vama. Sumnjate li vi na koga?

- Ne sumnjam.- E pa, ja sumnjam na nekoga - reče drugi vojni istražitelj. - Na onog

gada Towsera. Zašto bi inače govorio na sva usta o meni? Nego, vi dobrootvorite oči i javite mi čim čujete da itko makar spomene WashingtonaIrvinga. Ja ću dotle ispitati kapelana i sve ljude u njegovoj blizini.

Čim je on otišao, uskočio je kroz prozor u prostoriju majora Majoraonaj prvi vojni istražitelj i htio znati tko je onaj drugi vojni istražitelj.Major Major ga je jedva prepoznao.

- On je vojni istražitelj - reče mu major Major.- Jest vražju mater - reče prvi vojni istražitelj. - Ja sam sad ovdje

jedini vojni istražitelj.Major Major ga je jedva prepoznao zato što je bio u izblijedjelu

kestenjastu kupaćem ogrtaču od rebrasta baršuna, rasparanih šavova podpazuhom, u pidžami od paperjasta flanela i u iznošenim papučama odkojih se jednoj vukla potplata. To je propisno bolničko odijelo, sjeti semajor Major. Čovjek se bio udebljao za oko deset kilograma i upravo jepucao od zdravlja.

- Ja sam zapravo ozbiljno bolestan - jadao se on.- Zarazio sam se u bolnici od jednoga pilota-lovca i dobio tešku upalu

pluća.- Baš mi je žao - reče major Major.- Šta ja imam od toga - cmizdrio je vojni istražitelj.- Meni ne treba vaše sažaljenje. Samo sam htio da znate da je

Washington Irving premjestio poprište svojih operacija iz bolnice u vašueskadrilu. Niste nikoga ovdje čuli da spominje Washingtona Irvinga?

- Zapravo, jesam - odgovori major Major. - Onoga čovjeka koji jemaloprije bio ovdje. On je spominjao Washingtona Irvinga.

- Zar zbilja? - uskliknu prvi vojni istražitelj oduševljeno. - Možda jebaš to ono što nam je trebalo da izvedemo sve načistac! Držite ga na okudan i noć, a ja ću trknuti natrag u bolnicu i zatražiti dalje upute od svojihstarješina.

Vojni istražitelj iskoči kroz prozor pisarnice majora Majora i izgubi

~ 100 ~

se. Minutu kasnije rastvori se zastor koji je odvajao prostoriju majoraMajora od kancelarije eskadrile i ponovo uđe onaj drugi vojni istražiteljotpuhujući bjesomučno od žurbe. Hvatajući zrak, viknu:

- Upravo sam vidio nekog čovjeka u crvenoj pidžami kako je iskočiokroz vaš prozor i otrčao niz cestu! Zar ga niste vidjeli?

- Pa, razgovarao sam s njim - odgovori major Major.- Ja sam pomislio da je to jako sumnjivo, čovjek koji iskače kroz prozor

u crvenoj pidžami! - Čovjek je hodao žustro u krugu po maloj prostoriji. -Najprije sam pomislio da to vi hvatate maglu za Meksiko. Ali sad vidimda to niste bili vi. Nije li što rekao o Washingtonu Irvingu?

- Pa, zapravo je rekao - reče major Major.- Rekao je? - viknu drugi vojni istražitelj. - To je dobro! To bi baš

mogla biti ona sretna okolnost s pomoću koje ćemo sve izvesti načistac.Znate li gdje bismo ga mogli naći?

- U bolnici. On je ozbiljno bolestan.- Sjajno! - uskliknu drugi vojni istražitelj. - Idem odmah za njim.

Najbolje bi bilo da pođem inkognito. Objasnit ću u sanitetskom šatoru očemu se radi, i zamolit ću ih da me upute tamo kao bolesnika.

- Neće da me pošalju u bolnicu kao bolesnika osim ako nisam bolestan- vrati se on da javi majoru Majoru. – A zbilja sam bolestan. Htio sam većpoći na temeljit pregled, a ovo je baš zgodna prilika. Idem opet usanitetski šator da im kažem da sam bolestan, pa će me onda valjdaposlati u bolnicu.

- Gledajte što su mi napravili - vrati se opet majoru Majoru spurpurnim desnima. Bio je neutješiv u svojoj nevolji. Nosio je cipele ičarape u rukama, a prsti na nogama bili su mu također premazaniljubičastom lincurinom otopinom. – Tko je ikad čuo za vojnog istražitelja spurpumim desnima? - jadikovao je.

Otišao je iz kancelarije pognute glave i pao u rov i razbio nos.Temperatura mu je bila još normalna, ali su Gus i Wes učinili iznimku iposlali ga u bolnicu kolima hitne pomoći. Major Major je lagao i to je bilodobro. On se zapravo nije čudio što je dobro, jer je zapazio da su ljudi kojilažu, općenito uzevši, snalažljiviji i ambiciozniji i uspješniji od ljudi koji nelažu. Da je rekao istinu drugom vojnom istražitelju, snašla bi ga bilanevolja. Umjesto toga je lagao i mogao je slobodno nastaviti svoj posao.

Nakon posjeta drugog vojnog istražitelja postao je oprezniji u svomposlu. Potpisivao se samo lijevom rukom i samo s tamnim naočalima iumjetnim brkovima, kojima se bezuspješno poslužio kad je pokušao

min@

~ 101 ~

ponovo igrati košarku. Poduzeo je još jednu mjeru opreza zamijenivši, nasreću, Washingtona Irvinga Johnom Miltonom. Ime John Milton bilo jepraktično i jezgrovito. Kao i Washington Irving moglo se lijepopreokrenuti kad god bi mu dojadilo. Nadalje, omogućavalo je majoruMajoru da udvostruči učinak, jer je ime John Milton bilo mnogo kra će i odWashingtona Irvinga i od njegova vlastita imena, te mu je oduzimalomnogo manje vremena da ga ispiše. Pokazalo se da je ime John Miltonplodonosno u još jednom pogledu. Bilo je višeznačno, pa je major Majorubrzo počeo uklapati potpis u odlomke izmišljenih razgovora. Tako jetipične potvrde primitka na službenim spisima čitao ovako: »John, Miltonje sadista ili »Gdje je Milton, John?« Potpis kojim se najviše ponosio glasioje: »Jesi li popravio đon, Milton?« John Milton otvorio je cijele nove vidikedražesnim, neiscrpnim mogućnostima koje su obećavale da će zauvijeknestati jednoličnosti. Kad mu je John Milton dojadio, major Major vratiose na Washingtona Irvinga.

Major Major kupio je tamne naočale i umjetne brkove u Rimu, kaoposljednji, jalovi pokušaj da se izvuče iz gliba poniženja u koji je sve dubljepropadao. Ponajprije je doživio ono strašno poniženje u vezi s »Velikimkrižarskim pohodom zakletvi na vjernost«, kad mu ni jedan odtridesetorice ili četrdesetorice ljudi koji su stavili u opticaj konkurentskezakletve na vjernost nije dopustio čak ni da se potpiše. Zatim je, baš kadse bura oko toga bila slegla, Clevingerov avion onako tajanstveno izdimiosa svim članovima posade, a krivnja je za tu čudnu nesreću pala zlokobnona njega zato što se nije potpisao ni na jednoj od onih zakletvi na vjernost.

Okvir tamnih naočala bio je širok i tamnocrven. Umjetni crni brkovipodsjećali su čovjeka na brkove kakva nakinđurena verglaša, i on ih jeoboje ponio sa sobom na košarkašku utakmicu jednoga dana, kad jeosjećao da više ne može podnositi samoću. Držao se tobože bezbrižno ifamilijarno kad je došao na igralište, a u sebi je molio Boga da ga neprepoznaju. Svi su se pravili da ga ne poznaju, pa je počeo uživati u igri.Baš kad je čestitao sam sebi na svojoj nedužnoj lukavštini, jedan ga jeprotivnički igrač snažno gurnuo, te mu je svanulo da su ga oni ipakprepoznali i da se koriste time što je prerušen da ga guraju laktovima, damu podmeću nogu i da ga zlostavljaju. Nisu ga uopće željeli. Baš kad je toshvatio, igrači njegove momčadi instinktivno su se udružili s protivničkimigračima u jednu vrištavu, krvožednu rulju koja se okomila na njega sasvih strana psujući i mašući šakama. Srušili su ga na zemlju, udarali ganogama dok je ležao na zemlji, i iznova ga napali kad se, obnevidio, osovio

~ 102 ~

na noge. Pokrio je lice objema rukama tako da nije ništa vidio. Gazili sujedan preko drugoga, tjerani mahnitom željom da ga mlate, udarajunogama, da mu izbiju oči, da ga zgaze. Bubotali su ga tako da je, vrteći se,dospio do ruba usjeka i sasuljao se glavačke dolje. Na dnu se osovio nanoge, uspeo se uz suprotnu padinu i oteturao pod kišom grdnji i kamenjakojima su ga obasipali sve dok se nije dočepao zaklona iza uglakancelarije. Glavna mu je briga za cijelog tog napada bila da zadrži tamnenaočale i umjetne brkove kako bi se mogao graditi da to nije bio on, i kakobi bio pošteđen užasne obaveze da stane pred njih kao pretpostavljeni.Kad se vratio u svoju pisarnicu, zaplakao je; a kad se isplakao, sprao jekrv s usta i nosa, očistio ogrebotine na obrazu i čelu i pozvao narednikaTowsera.

- Od sada - rekao je - ne želim da itko više uđe ovamo dok sam jaovdje. Je li jasno?

- Jest, gospodine majore - reče narednik Towser. - Vrijedi li to i zamene?

- Vrijedi.- Razumijem. Je li to sve?- Jest.- A što da kažem ljudima koji će vas tražiti dok vi budete ovdje?- Recite im da me nema i neka me pričekaju.- Razumijem.- Dok ja ne odem.- A što ću onda s njima?- Nije me briga.- Smijem li ih pustiti ovamo kad vi odete?- Smijete.- Ali vas onda neće biti ovdje?- Neće.- Razumijem, gospodine majore. Je li to sve?- Jest.- Razumijem, gospodine majore.- Od sada - rekao je major Major sredovječnom vojniku koji je vodio

brigu o njegovoj prikolici - ne želim da dolazite ovamo dok sam ja ovdje, dame pitate je li mi šta potrebno. Je li jasno?

- Jest, gospodine majore - odgovori posilni. - A kad da dođem ovamoda vidim treba li šta da uradim?

- Kad ja nisam ovdje.

~ 103 ~

- Razumijem, gospodine majore. A šta treba da radim?- Što god vam ja budem rekao.- Ali vas neće biti ovdje da mi kažete, nije li tako?- Tako je.- Pa šta da onda radim?- Sve što treba uraditi.- Razumijem, gospodine majore.- To je sve - reče major Major.- Razumijem, gospodine majore - reče posilni. - Je li to sve?- Nije - reče major Major. - Nemojte dolaziti ni da čistite. Nemojte

dolaziti ni zbog čega kad niste sigurni da mene nema.- Razumijem, gospodine majore. Ali kako mogu uvijek biti siguran?- Ako niste sigurni, jednostavno pretpostavite da sam ja ovdje i

nemojte dolaziti dok ne budete sigurni. Je li jasno?- Jest, gospodine majore.- Žao mi je što moram ovako razgovarati s vama, ali moram. Zbogom.- Zbogom, gospodine majore.- I hvala vam. Na svemu.- Razumijem, gospodine majore.- Od sada - reče major Major Milu Minderbinderu - neću više nikad

doći u menzu. Neka mi jelo uvijek donose u prikolicu.- Ja mislim da je to dobra ideja, gospodine majore – odvrati Milo. -

Sad ću vam moći priređivati posebna jela za koja drugi neće uopće znati.Siguran sam da će vam prijati. I pukovniku Cathcartu uvijek prijaju.

- Ja ne želim nikakva posebna jela. Ja želim samo ono što priređujetei svim ostalim oficirima. Recite samo svakome tko mi bude donosio jeloneka jedanput pokuca na vrata i ostavi poslužavnik na stepenici. Je lijasno?

- Jest, gospodine majore. Sasvim jasno. Sakrio sam nekoliko živihjastoga iz Mainea, koje vam mogu večeras prirediti s izvrsnom salatom odrokfora i sa dva smrznuta punjena roščića, koje je baš jučerprokrijumčario iz Pariza jedan važan član francuskog podzemnog otpora.Hoće li to biti dovoljno za početak?

- Neće.- Razumijem, gospodine majore. Shvaćam.Te večeri mu je Milo priredio za večeru pržena jastoga iz Mainea s

izvrsnom salatom od rokfora i sa dva smrznuta punjena roščića. MajorMajor se ozlovoljio. Ipak, da je vratio to jelo, samo bi propalo ili bi ga pojeo

~ 104 ~

tko drugi, a majoru Majoru su prženi jastozi bili slabost. Pekla ga jesavjest dok je jeo. Sutradan je za ručak dobio kornjaču pripravljenu namerilendski način uz punu bocu Doma Perignona iz 1937. godine. MajorMajor je sve smazao i istrusio ne rnisleći ništa.

Iza Mila su preostali samo ljudi u kancelariji, koje je major Majorizbjegavao tako što je svaki put ulazio i izlazio kroz prljavi celuloidniprozor u svojoj prostoriji. Prozor se otkopčavao, i bio je nizak i širok, pa jemogao lako skočiti kroz njega i s jedne i s druge strane. Razmak izmeđukancelarije i svoje prikolice prelazio je tako da je jurio oko ugla šatora kadje zrak bio čist, skakao u željeznički usjek i trčao pognute glave do svogsvetišta u šumi. Kad bi stigao do na visinu svoje prikolice, izlazio je izusjeka i žurno se probijao kući kroz bujno šipražje, u kojem je jedinojedanput sreo kapetana Flumea koji ga je, izobličen i sablastan, nasmrtprepao iskrsnuvši iznenada u sumrak iz grmlja kupina, da mu se pritužikako mu je poglavica Bijeli Halfoat zaprijetio da će mu prefikariti vrat oduha do uha.

- Ako me još jedanput ovako uplašite - rekao mu je major Major - ja ćuvam prefikariti vrat od uha do uha.

Kapetanu Flumeu presjekao se dah, pa je opet iščeznuo u grmljukupina i major Major ga nikad više nije vidio.

Kad bi se major Major osvrnuo na sve što je postigao, bio jezadovoljan. Usred nekoliko jutara strane zemlje po kojima je vrvjelo višeod dvjesta ljudi, uspio je postati pustinjak. Uz malo domišljatosti ipronicavosti, gotovo je onemogućio svakoga u svojoj eskadrili da razgovaras njim, što je svima odgovaralo, kao što je zapazio, jer nitko nije ni želiorazgovarati s njim. Nitko, kao što se pokazalo, osim onog ludogYossariana koji ga je jednog dana, dok je on hitao na ručak po dnu usjekaprema prikolici, iz zaleta oborio na zemlju.

Major Major je od svih ljudi u eskadrili najmanje želio da ga iz zaletaobori baš Yossarian. Bilo je nešto urođeno sramotno u Yossarianu, u tomčovjeku koji se onako sramno ponašao prema mrtvacu u svom šatoru,koga čak nije ni bilo u šatoru, i koji je zatim, poslije leta na Avignon,svukao sve sa sebe i hodao tako sve do onog dana kad mu je generalDreedle pristupio da mu prikači odlikovanje za hrabrost koju je pokazaonad Ferrarom, pa ga našao kako stoji u stroju gol golcat. Nitko na svijetunije imao vlasti da ukloni mrtvačeve rasute stvari iz Yossarianova šatora.Major Major je izgubio to pravo kad je dopustio naredniku Towseru daizvijesti starješinu da potporučnik, koji je poginuo nad Orvietom manje od

~ 105 ~

dva sata pošto je stigao u eskadrilu, nije uopće stigao u eskadrilu. Jedinikoji je imao neko pravo da ukloni njegove stvari iz Yossarianova šatora,kako se činilo majoru Majoru, bio je sam Yossarian, pa ni Yossarian, kakose činilo majoru Majoru, nije imao to pravo. Pošto ga je Yossarian iz zaletasrušio, major Major je prostenjao i pokušao se iskobeljati i ustati, ali gaYossarian nije puštao.

- Kapetan Yossarian - reče Yossarian - moli za dopuštenje da odmahgovori s gospodinom majorom o pitanju života ismrti.

- Molim vas, pustite me da ustanem - reče major Major obuzetzlovoljom i nelagodom. - Ne mogu vam odzdraviti dok ležim na ruci.

Yossarian ga pusti. Polako ustadoše. Yossarian ga opet pozdravi iponovi svoju molbu.

- Hajdemo u moju kancelariju - reče major Major.- Mislim da ovo nije najbolje mjesto za razgovor.- Razumijem, gospodine majore - odvrati Yossarian.Otresoše šljunak s odijela i pođoše, šuteći usiljeno, prema ulazu

kancelarije.- Pričekajte minutu-dvije dok stavim malo joda na ove ogrebotine.

Neka vas onda uvede narednik Towser.- Razumijem, gospodine majore.Major Major pođe dostojanstveno u stražnju prostoriju kancelarije a

da i ne pogleda ni jednog od službenika i daktilografa koji su radili zastolovima i ormarićima za spise. Spustio je za sobom zastor na ulazu usvoju prostoriju. Čim je ostao nasamo, jurnuo je kroz prostoriju do prozorai iskočio napolje ne bi li umakao, ali mu je Yossarian već prepriječio put.Yossarian ga je čekao u stavu mirno i ponovo pozdravio.

- Kapetan Yossarian moli za dopuštenje da govori odmah sgospodinom majorom o pitanju života i smrti – ponovi odlučno.

- Dopuštenje se uskraćuje - obrecnu se major Major na nj.- E, nećemo tako.Major Major popusti.- Dobro - pristade umorno. - Razgovarat ću s vama. Uskočite, molim

vas, u moju kancelariju.- Izvolite vi prvi.Uskočiše u kancelariju. Major Major sjede, a Yossarian se ushoda

pred njegovim stolom i reče mu da neće više da izvršava borbene zadatke.Šta sad? - pitao se major Major.Mogao je postupiti jedino onako kako ga je potpukovnik Korn uputio

~ 106 ~

da postupi, pa što bude da bude.- Zašto nećete? - upita ga.- Zato što se bojim.- Ne morate se vi sramiti zbog toga - posavjetova ga major Major

ljubazno. - Svi se mi bojimo.- Ja se ne sramim - reče Yossarian. - Ja se samo bojim.- Ne biste ni bili normalni kad se ne biste nikad bojali. Čak i

najhrabrije ljude spopada strah. Jedan od najvažnijih zadataka koji stojepred svima nama u borbi jest da savladamo u sebi strah.

- Ma hajte bježite, majore! Zar ne možemo bez tih govnarija?Major Major snebivljivo obori pogled i zavrtje palcima.- Što biste htjeli da vam kažem?- Da sam izvršio dovoljno borbenih zadataka i da mogu kući.- Koliko ste ih izvršili?- Pedeset i jedan.- Preostala su vam još samo četiri.- On će povećati normu. Kad god joj se ja približim, on je poveća.- Možda ovaj put neće.- Uostalom, on još nikog nije poslao kući. Samo ih ostavlja da čekaju

putne naloge dok mu ne ponestane ljudi za avione, pa onda poveća normui svi opet moraju letjeti. Tako radi otkako je došao.

- Ne smijete kriviti pukovnika Cathcarta za bilo kakvo odugovlačenjeu izdavanju naloga - savjetovaše ga major Major. - Dužnost je Dvadeset isedme zračne eskadre da hitno ispostavi naloge čim ih dobije od nas.

- Ipak je mogao tražiti zamjene i poslati nas kući kad su se nalozikonačno vratili. Uostalom, čuo sam da Dvadeset i sedma zračna eskadrazahtijeva samo četrdeset borbenih zadataka, i da je to samo on sebi uvrtiou glavu da ih moramo izvršiti pedeset i pet.

- Ne bih vam znao ništa reći o tome - odvrati major Major. - PukovnikCathcart je naš pretpostavljeni oficir i mi ga moramo slušati. Zašto nebiste izvršili još četiri zadatka pa onda vidjeli što će biti?

- Zato što neću.Šta sad? - upitao se opet major Major. Što da radi s čovjekom koji ga

gleda pravo u oči i kaže da će radije umrijeti nego poginuti u borbi, sčovjekom koji je u najmanju ruku isto toliko zreo i inteligentan koliko i on,a treba se praviti da nije? Što da mu kaže?

- A kako bi bilo da sami sebi izabirete zadatke i da idete samo na onelagane? - reče major Major. - Tako biste mogli izvršiti još ona četiri

~ 107 ~

borbena zadatka a da se ne izvrgnete nikakvoj opasnosti.- Ja ne želim izvršavati lagane zadatke. Ja neću više da se borim u

ratu.- Zar biste htjeli da naša zemlja izgubi rat? - upita ga major Major.- Nećemo ga izgubiti. Imamo više ljudi, više novaca i više materijala.

Ima deset milijuna ljudi u uniformi koji me mogu zamijeniti. Neki ljudiginu, a mnogo ih više zgrće pare i zabavlja se. Neka pogine netko drugi.

- Ali šta bi bilo kad bi svi na našoj strani tako mislili?- Onda bih ja svakako bio prava budala kad bih mislio drugačije, nije

li tako?Što mu čovjek uopće može reći, pitao se major Major zdvojno. Jedino

što mu nije smio reći bilo je da mu on ne može pomoći. Kad bi rekao da mune može pomoći, značilo bi da bi mu pomogao kad bi mogao, i natuknuo bida postoji neka greška ili nepravda u politici potpukovnika Korna.Potpukovnik Korn je to izričito ustvrdio. Ne smije nikad nikome reći damu ne može pomoći.

- Žao mi je - reče - ali vam ja tu ne mogu pomoći.

~ 108 ~

10. WINTERGREEN

Clevinger je bio mrtav. To je bila osnovna pogreška u njegovojfilozofiji. Osamnaest se aviona počelo spuštati kroz sjajan bijel oblaknedaleko od obale otoka Elbe jednog poslijepodneva, na povratku satjednog leta u Parmu po mlijeko; sedamnaest ih je izišlo iz oblaka.Osamnaestom nije bilo ni traga, ni u zraku ni na glatkoj površini vodeboje nefrita. Nije bilo nikakvih ostataka. Helikopteri su kružili oko bijelogoblaka sve do sumraka. Obnoć je vjetar odnio oblak, a ujutro nije više biloClevingera. Taj je nestanak sve zaprepastio, svakako isto toliko koliko i

»Velika urota u Lowery Fieldu« kad su sva šezdeset četvorica iz jednekasame iščezli na dan isplate a da se nikad poslije nije za njih čulo. DokClevinger nije bio tako vješto skinut s pozornice života, Yossarian je držaoda su se ljudi jednostavno bili dogovorili da će jednog dana dezertirati.Zapravo ga je bilo toliko ohrabrilo to što se činilo masovno napuštanjesvete dužnosti da je u zanosu istrčao napolje da odnese tu uzbudljivuvijest bivšem starijem vojniku Wintergreenu.

- Šta ima tu tako uzbudljivo? - podsmjehnuo mu se bivši stariji vojnikWintergreen neugodno, poduprvši se svojom blatnom vojničkom cokulom olopatu i naslonivši se leđima, mrzovoljno pogrbljen, na stranu jedne oddubokih, četvrtastih jama, čije je kopanje bila njegova vojna specijalnost.

Bivši stariji vojnik Wintergreen bio je mali podmukli balavac koji jeuživao da radi sve naopako. Kad god bi dezertirao, uhvatili bi ga i osudilida u određenom roku kopa i zatrpava jame dva metra duboke, široke idugačke. Kad god bi izdržao kaznu, ponovo bi dezertirao. Bivši starijivojnik Wintergreen prihvatio je svoju ulogu da kopa i zatrpava jameozbiljno i bez žaljenja, kao pravi rodoljub.

- Nije to loš život - napomenuo bi filozofski. - A valjda mora netko i toraditi.

Bio je dovoljno mudar da shvati da kopanje jama u Coloradu nije bašloš posao u ratno doba. Kako potražnja za jamama nije bila velika, mogaoih je bez žurbe kopati i zatrpavati i malo bi se kad premorio. S drugestrane, kad god bi ga izveli pred prijeki sud, degradirali bi ga na činobičnog vojnika. Živo je žalio za tim gubitkom čina.

- Bilo je nekako zgodno biti stariji vojnik - prisjećao se sjetno. - Uživaosam neki ugled ... razumiješ li šta hoću da kažem?... i kretao sam se unajboljem društvu. - Smrknuo se od malodušnosti. - Ali je sve to prošlo -nagađao je. - Kad opet zbrišem, zbrisat ću kao običan vojnik, a dobro znam

~ 109 ~

da to neće biti isto. - U kopanju jama nije bilo budućnosti. - Nije čak nistalan posao. Izgubim ga svaki put kad izdržim kaznu. Onda moram opetzbrisati ako ga ponovo hoću dobiti. A ne mogu čak ni tako dalje. Ima jednakvaka, Kvaka 22. Kad ponovo zbrišem, strpat će me u buharu. Ne znamšto će biti sa mnom. Mogu me čak prebaciti na frontu ako ne budem dobropazio. - Nije želio kopati jame do kraja života, iako nije imao ništa protivkopanja dok god traje rat i dok god on tako sudjeluje u njemu. - To jepitanje dužnosti - napominjao je - a svaki od nas ima dužnost koju moraizvršavati. Moja je dužnost da kopam ove jame, i ja je tako dobro obavljamda sam upravo predložen za Odlikovanje za uzorno ponašanje. Vaša jedužnost da se zajebavate u vojnoj školi i da se nadate da će se rat završitiprije nego što završi vaša obuka. Dužnost je Ijudi na fronti da dobiju rat, aja samo želim da oni obavljaju svoju dužnost isto tako dobro kako jeobavljam svoju. Ne bi bilo pošteno da ja idem na frontu i obavljam njihovposao, nije li tako?

Jednog je dana bivši stariji vojnik Wintergreen, dok je kopao jamu,probušio vodovodnu cijev i malne se utopio dok ga nisu izvadili u gotovobesvjesnom stanju. Pročulo se da je to bila nafta, pa su poglavicu BijelogHalfoata izbacili iz baze. Uskoro je svaki čovjek koji je mogao naći ašovbjesomučno kopao u potrazi za naftom. Posvuda je letjela zemlja; prizor jebio gotovo nalik na ono jutro na Pianosi, sedam mjeseci kasnije, poslijenoći u kojoj je Milo bombardirao eskadrilu svim avionima koje je biookupio u svom sindikatu M & M, a isto tako i aerodrom, skladište bomba iradionicu, pa su svi preživjeli bili vani i kopali duboke zaklone u tvrdomtlu i pokrivali ih oklopnim pločama, koje su pokrali iz radionica naaerodromu, i poderanim četvorinama nepromočiva platna koje su pokralijedan drugome sa šatorskih krila. Poglavicu Bijelog Halfoata otpravili suiz Colorada na prvi glas o nafti, pa je napokon dospio na Pianosu kaozamjena poručniku Coombsu, koji je jednog dana posao kao gost naborbeni zadatak, samo da vidi kako je to u borbi, pa je poginuo nadFerrarom u avionu s Kraftom. Yossarian se osjećao kriv kad god bi sesjetio Krafta, kriv zato što je Kraft poginuo pri Yossarianovu drugomnadlijetanju cilja, i kriv zato što se

Kraft isto tako bezazleno upleo u »Sjajnu pobunu protiv atabrina»koja je započela u Puerto Riku na prvom dijelu njihova leta preko oceana,a završila se na Pianosi deset dana kasnije, kad je Appleby, čim je stigao,prožet osjećajem dužnosti, stupio u kancelariju da prijavi Yossariana da jeodbio da uzme tablete atabrina. Narednik mu je ponudio da sjedne.

~ 110 ~

- Hvala vam, naredniče, sjest ću malo - reče Appleby. - Koliko ćuotprilike morati čekati? Imam još mnogo toga da obavim danas kako bihsutra u ranu zoru bio potpuno spreman da pođem u borbu.

- Izvolite?- Što kažete, naredniče?- Što ste me ono pitali?- Koliko ću otprilike morati čekati da me primi major?- Samo dok ne ode na ručak - odgovori narednik Towser. - Onda ćete

odmah moći ući.- Ali onda njega neće biti tu, nije li tako?- Neće, gospodine poručniče. Major Major će se vratiti u kancelariju

tek poslije ručka.- A, tako - zaključi Appleby nesigurno. - Čini mi se da će onda biti

bolje da dođem poslije ručka.Appleby je izišao iz kancelarije prikrivajući zbunjenost. Tek što se

našao napolju, učinilo rnu se da vidi nekog visokog, tamnoputog oficira,koji je pomalo nalikovao na Henryja Fondu, kako iskače kroz prozoršatora kancelarije i nestaje iza ugla. Appleby je zastao i čvrsto stisnuo oči.Obuze ga mučna sumnja. Bojao se da nije obolio od malarije ili, što je jošgore, da nije uzeo preveliku dozu tableta atabrina nego što je bilopropisano, jer je htio da bude četiri puta bolji pilot od svakog drugog. Jošje žmurio kad ga je narednik Towser potapšao ovlaš po ramenu i rekao muda sad može ući ako želi, jer je major Major upravo otišao. Applebyu sevrati samopouzdanje.

- Hvala vam, naredniče! Hoće li se skoro vratiti?- Vratit će se odmah poslije ručka. Onda ćete morati odmah izići i

čekati ga pred vratima dok ne ode na večeru. Major Major ne prima nikogu kancelariji dok je u kancelariji.

- Šta ste to rekli, naredniče?- Rekao sam da major Major ne prima nikog u kancelariji dok je u

kancelariji.Appleby se pozorno zagleda u narednika Towsera i pokuša poprimiti

odlučan ton.- Pravite li vi to, naredniče, budalu od mene samo zato što sam

novajlija u eskadrili, a vi ste već dugo na fronti?- Ma ni govora, gospodine poručniče - odgovori narednik smjerno. -

Tako mi je naređeno. Možete pitati majora Majora kad budete s njim.- To baš i kanim učiniti, naredniče. Kad ga mogu vidjeti?

~ 111 ~

- Nikad.Sav crven od poniženja, Appleby je napisao u bloku, koji mu je dao

narednik, izvještaj o Yossarianu i tabletama atabrina, pa je brzo otišaogovoreći u sebi da Yossarian možda i nije jedini luđak koji uživapovlasticu da nosi oficirsku uniformu. Kad je pukovnik Cathcart povisionormu na pedeset pet zadataka, narednik Towser je već pomislio da jemožda svaki čovjek koji nosi uniformu ludak. Narednik Towser bio jemršav i ćoškast i imao je lijepu plavu kosu, koja je bila toliko svijetla da jebila gotovo bezbojna, upale obraze i zube nalik na velike bijele mentolnebombone. On je vodio poslove eskadrile i nije u tome uživao. Ljudi kaoGladni Joe šibali su ga pogledima punim prijekora i mržnje, a Appleby jebio prema njemu osvetnički neuljudan otkako je stekao glas uzornogpilota i stolnotenisača koji nije nikad izgubio ni jedan poen. NarednikTowser vodio je poslove eskadrile zato što u eskadrili nije bilo nikogadrugog tko bi ih vodio. Nisu ga zanimali rat ni napredovanje u službi.Zanimale su ga samo krhotine starih posuda i pokućstvo u stiluHepplewhite.

Narednik Towser nije gotovo ni primijetio kako se navikao da mislina mrtvaca u Yossarianovu šatoru isto onako kao i Yossarian - kao namrtvaca u Yossarianovu šatoru. A u zbilji uopće nije bilo tako. On jenaprosto bio rezervni pilot koji je poginuo u borbi prije nego što se bioslužbeno javio na dužnost. Svratio je u operativni šator da pita gdje jekancelarija, pa su ga poslali pravo u borbu jer su tada već toliki izvršilitrideset i pet borbenih zadataka, koliko se tražilo, da je kapetanuPiltchardu i kapetanu Wrenu bilo teško popuniti onoliko aviona koliko jezahtijevao aviopuk. Kako nije uopće bio službeno stigao u eskadrilu, nijeju mogao službeno ni napustiti, pa je narednik Towser slutio da će sve većibroj poruka o tom jadniku neprestano sve više rasti.

Zvao se Mudd. Naredniku se Towseru, kojem su nasilje i traćenje bilipodjednako mrski, činilo da je bilo strahovito rasipništvo dopremitiMudda avionom preko cijelog oceana samo zato da ga raznesu nakomadiće nad Orvietom manje od dva sata pošto je stigao. Nitko se nijemogao sjetiti tko je on bio, ni kakav je bio, a ponajmanje kapetanPiltchard i kapetan Wren, koji su se samo sjećali da se neki novi oficirpojavio u operativnom šatoru upravo na vrijeme da pogine, i koji su secrvenjeli od nelagode kad god bi tko spomenuo mrtvaca u Yossarianovušatoru. Jedini koji su možda vidjeli Mudda, Ijudi iz njegova aviona, bili susvi zajedno s njim razneseni na komadiće.

~ 112 ~

Yossarian je pak točno znao tko je bio Mudd. Mudd je bio neznanivojnik koji nije imao sreće, jer je to sve što ljudi uopće znaju o neznanimvojnicima, da nisu imali sreće. Morali su poginuti. A ovaj je bio zaistaneznan, iako su mu stvari još ležale na ležaju u Yossarianovu šatorugotovo isto onako kako ih je on ostavio prije tri mjeseca, onoga dana kadnije uopće stigao, sve su te stvari manje od dva sata kasnije mirisale nasmrt, isto onako kao što je sve mirisalo na smrt iduće sedmice za »Velikefamozne opsade Bologne», kad je pljesnivi zadah smrtnosti lebdio vlažan uzraku i sumporastoj magli i svaki čovjek koji je bio određen da leti bio većokužen.

Nije se moglo izbjeći letu na Bolognu kad je već pukovnik Cathcartdobrovoljno prijavio svoj aviopuk da uništi tamošnja skladišta municije,koja nisu uspjeli uništiti teški bombarderi s kopna u Italiji s većih visina.Svaki dan odgađanja produbljivao je tu spoznaju i produbljivao turobnost.Nametljivo, ubitačno uvjerenje da će poginuti, širilo se sve više dok jepadala kiša, prožimajući i nagrizajući bolna lica svih Ijudi, kao korozivnožarište neke podmukle bolesti. Svi su zaudarali na for maldehid. Čovjek senikome nije mogao obratiti za pomoć, čak ni u sanitetski šator koji je, nazapovijed potpukovnika Korna, bio zatvoren da se nitko ne bi mogaoprijaviti da je bolestan, kao što su Ijudi učinili na onaj jedini vedri dankad se pojavila tajanstvena epidemija proljeva, zbog koje se akcija moralaponovo odgoditi. Kako se nitko nije mogao prijaviti da je bolestan, te suvrata na sanitetskom šatoru bila zakovana, doktor Daneeka provodio jeprekide između kiše sjedeći na visokoj stolici bez naslona, upijajući bezriječi sumorno izbijanje straha i odajući turobnu neutralnost, zguren kaokakav sjetan sup ispod zloslutna natpisa, koji je u šali ispisao rukom ipričvrstio na zatvorena vrata sanitetskog šatora kapetan Black, a koji jedoktor Daneeka ostavio da visi zato što to nije bila nikakva šala. Natpis jebio obrubljen crnom bojom i na njemu je pisalo: ZATVORENO DODALJNJEGA ZBOG SMRTNOG SLUČAJA U OBITELJI.

Strah je svuda prodro, u Dunbarovu eskadrilu gdje je Dunbar usumrak zavirio radoznalo na ulaz u sanitetski šator i obzirno nagovorionejasnu priliku dra Stubbsa, koji je sjedio u tamnoj sjeni za bocom viskijai staklenim vrčem punim pročišćene pitke vode:

- Je li vam zlo? - upitao je brižno.- Strašno - odgovori dr Stubbs.- Šta radite tu?- Sjedim.

~ 113 ~

- Ja sam mislio da više nema pregleda.- Pa i nema.- Pa zašto onda tu sjedite?- A gdje da sjedim? U onom posranom oficirskom klubu s pukovnikom

Cathcartom i Kornom? Znate li šta radim ovdje?- Sjedite.- U eskadrili, mislim. Ne u šatoru. Nemojte se praviti tako strašno

pametni. Možete li pogoditi što jedan liječnik radi ovdje u eskadrili?- U ostalim su eskadrilama zakovali vrata na sanitetskim šatorima -

pripomenu Dunbar.- Ako netko tko je bolestan uđe na ova vrata, ja ću ga osloboditi

letenja - obreknu dr Stubbs. - Puca mi pr sluk šta oni govore.- Vi ne možete nikog osloboditi letenja - podsjeti ga Dunbar.- Zar ne znate kakva je naredba izdana?- Oborit ću ga na dupe injekcijom i zbilja osloboditi letenja. - Dr

Stubbs se nasmija veselo i zajedljivo pri toj pomisli. – Oni misle da moguukinuti liječničke preglede. Gadovi jedni! Oho, evo je opet! - Ponovo jepočela kiša, najprije po drveću, zatim po barama u blatu, i zatim,napokon, polagano, kao mrmorenje koje umiruje, po krovu šatora. - Sve jemokro - napomenu dr Stubbs gadljivo. - Čak se i zahodi i pisoari dižu uznak protesta. Cijeli posrani svijet smrdi kao mr tvačnica.

Kad je ušutio, činilo se da tišina nema dna. Pade noć. Sve je prožimaoosjećaj goleme osamljenosti.

- Zapalite svjetlo - predloži Dunbar.- Nema svjetla. Nisam raspoložen da uključim generator. Nekad sam

strašno cvao što spašavam Ijudske živote, a sad se pitam kakvog to imavražjeg smisla kad ionako svi moraju umrijeti.

- Ama, ima smisla, kako ga ne bi bilo - uvjeravaše ga Dunbar.- Ima? A koji je to smisao?- Smisao je u tome da ih čuvate na životu što dulje možete.- Ma dobro, ali kakvog to ima smisla kad ionako svi moraju umrijeti?- Tajna je u tome da čovjek ne misli na to.- Ostavite tajnu po strani! Kakvog to ima vražjeg smisla?Dunbar je nekoliko trenutaka mozgao u tišini.- Vrag bi ga znao!Dunbar nije znao. Trebalo je da Dunbar bude ushićen Bolognom, jer

su se minute otezale, a sati vukli kao stoljeća. Ali ga je Bologna mučila,jer je znao da će poginuti.

~ 114 ~

- Želite li zbilja još malo kodeina? - upita ga dr Stubbs.- To je za mog prijatelja Yossariana. On je uvjeren da će poginuti.- Yossariana? Koji je to vrag Yossarian? Kakvo je to vražje ime,

uostalom, Yossarian? Nije li to onaj koji se neku večer napio i pograbio spotpukovnikom Kornom u oficirskom klubu?

- Jest, baš taj. On je Asirac.- Prokleti luđak!- Nije on tako lud - reče Dunbar. - Kune se da neće letjeti na Bolognu.- To sam baš i mislio - odvrati dr Stubbs. - Taj je prokleti luđak možda

još jedini ostao pri zdravoj pameti.

~ 115 ~

11. KAPETAN BLACK

Kaplar Kolodny čuo je prvi preko telefona iz avio-puka tu vijest kojaga je toliko potresla da je na prstima prošao kroz obavještajni šator iprišao kapetanu Blacku, koji je drijemao, s tankim nogama na stolu, temu je prenio zaprepaštenim šapatom.

Kapetan Black se odmah razvedrio.- Bologna? - uskliknuo je ushićeno. - Eh, boga mu ljubim! - Prasnu u

glasan smijeh. - Bologna, a? - Ponovo se nasmija i zavrtje glavom odugodnog iznenađenja. - Uh, bogati! Ne mogu dočekati da vidim lica onihgadova kad budu čuli da idu na Bolognu. Ha-ha-ha!

Kapetan Black se prvi put uistinu slatko nasmijao otkako ga je majorMajor bio nadmudrio i postao komandir eskadrile. Obuzet tromimoduševljenjem, ustade i zauze mjesto za prednjom tezgom kako bi mogaonajviše uživati u ovoj prilici kad dođu bombarderi-strijelci po karte.

- Jest, gadovi jedni, Bologna - neprestance je ponavljao svimstrijelcima koji su ga u nevjerici pitali hoće li zaista letjeti na Bolognu. -Ha-ha-ha! Crno vam se piše, gadovi jedni! Ovaj put ste zbilja nadrljali.

Kapetan Black je izišao za posljednjim od njih napolje da uživapromatrajući učinak koji je novost proizvela na sve ostale oficire,podoficire i vojnike koji su se okupljali sa šljemovima, padobranima izaštitnim odijelima oko četiri teretnjaka što su brektala usred krugaeskadrile. Bio je visok, tanak, neveseo čovjek koji se kretao mlitavo kaorak. Brijao je svoje usukano blijedo lice svaki treći ili četvrti dan, pa seobično činilo da mu rastu crvenkastozlatni brkovi iznad tanke gornjeusne. Nije se razočarao u prizoru pred šatorom. Svi su se bili smrkli odzgranutosti, pa je kapetan Black slatko zijevnuo, otro posljednje ostatkeletargije s očiju i zlurado se nasmijao kad god bi komu rekao da mu secrno piše.

Pokazalo se da je Bologna najbogatiji doživljaj u životu kapetanaBlacka, iza smrti majora Dulutha nad Perugiom, kad je bio gotovopostavljen na njegovo mjesto. Čim je glas o smrti majora Dulutha stigaoradio-vezom na aerodrom, kapetana Blacka obuzela je radost. lako nikadnije pomišljao na tu mogućnost, kapetan Black je umah shvatio da jenajlogičnije da on naslijedi majora Dulutha na položaju komandiraeskadrile. Ponajprije, on je bio obavještajni oficir eskadrile, što je značiloda je obavješteniji od svakoga drugoga u eskadrili. Doduše, nije imao letački status koji je imao major Duluth i koji su obično imali svi komandiri

~ 116 ~

eskadrila; ali je to zapravo bio još jedan jak argument u njegovu koristzato što mu život nije bio u opasnosti, pa je mogao zauzimati taj položajdok god bude potreban domovini. Što je više kapetan Black razmišljao otome, to mu se neminovnije činilo vlastito unapređenje. Valjalo je samošto prije zucnuti pravu riječ na pravom mjestu. Pohita natrag u svojukancelariju da odluči što će poduzeti. Zavalivši se opet na svoju okretnustolicu, metnuvši noge na stol i zažmurivši, poče snatriti kako će sve bitilijepo kad jednog dana bude komandir eskadrile.

Dok je kapetan Black snatrio, pukovnik Cathcart je djelovao. KapetanBlack bio je zaprepašten brzinom kojom ga je, kako je on držao,nadmudrio major Major. Silna zapanjenost zbog imenovanja majoraMajora za komandira eskadrile bila je izmiješana s ogorčenom kivnostikoju se nije ni trudio da prikrije. Kad su mu kolege oficiri iz štaba reklikako se čude što je pukovnik Cathcart izabrao majora Majora, kapetanBlack je promrmljao da se nešto čudnovato događa; kad su prosuđivali opolitičkoj vrijednosti sličnosti majora Majora s Henryjem Fondom,kapetan Black je ustvrdio da je major Major uistinu Henry Fonda; a kadsu napomenuli da je major Major nekako čudan, kapetan Black je izjavioda je on komunist.

- Oni uzimaju sve u svoje ruke - kazao je buntovnički. - E pa, vi,momci, možete, ako hoćete, stajati po strani i gledati što oni rade, ali ja,bogami, neću. Ja ću nešto poduzeti. Od sada će svaki kučkin sin koji dođeu moj šator potpisati zakletvu na vjernost. A onom gadu majoru Majoruneću dati da se potpiše, baš ako i bude htio.

Tako reći preko noći razmahao se »Veliki križarski pohod zakletvi navjernost«, a kapetan Black bio je ushićen što se našao na njegovu čelu. Tomu je zbilja upalilo. Svi vojnici, podoficiri i oficiri morali su potpisatijednu zakletvu na vjernost da bi dobili torbe s kartama iz obavještajnogšatora, drugu zakletvu na vjernost da bi im dali zaštitna odijela ipadobrane iz padobranskog šatora, i treću zakletvu na vjernost kodporučnika Balkingtona, šefa voznog parka, da bi se mogli odvesti izeskadrile na aerodrom u jednom od njegovih teretnjaka. Kud god bi seokrenuli, morali bi potpisati novu zakletvu na vjernost. Potpisivali suzakletvu na vjernost da bi dobili plaću od oficira-blagajnika, da bi dobilisljedovanje, da bi se ošišali kod brijača Talijana. Kapetanu Blacku jesvaki oficir koji je podupirao njegov »Slavni križarski pohod zakletvi navjernost« bio suparnik, pa je snovao i smišljao dan i noć kako ga nitko nebi pretekao. On nije htio ni za kim zaostati u privrženosti domovini. Kad

~ 117 ~

su drugi oficiri, na njegov nagovor, uveli vlastite zakletve na vjernost, sveih je nadmašio tjerajući svakog kučkinog sina, koji bi došao u njegov šator,da potpiše po dvije zakletve na vjernost, pa po tri, pa po četiri; zatim jeuveo zavjet odanosti, a nakon toga pjevanje himne, jedan zbor, pa drugizbor, pa treći zbor, pa četvrti zbor. Kad god bi kapetan Black odmakaosvojim suparnicima, prezirno se osvrtao na njih što nisu bili kadri daslijede njegov primjer. Kad god bi oni slijedili njegov primjer, zabrinuto bise povukao i razbijao sebi glavu smišljajući neku novu mudroliju s pomoćukoje će se opet prezirno obazreti na njih.

Ne shvaćajući kako se to zbilo, letačko je osoblje u eskadrili uvidjeloda je potčinjeno službenicima koji bi trebalo da njima služe. Jedan zadrugim su ih zastrašivali, vrijeđali, zamarali i gurali amo-tamo po cio dan.Kad bi što prigovorili, kapetan Black bi im odgovorio da ljudi koji suvjerni domovini neće biti sraskida da potpišu sve zakletve na vjernost kojemoraju potpisati. Svakome tko bi posumnjao u djelotvornost zakletvi navjernost, odgovorio bi da će ljudi koji su uistinu odani domovini bitiponosni da se zavjetuju na odanost kad god ih on na to prisili. A svakometko bi posumnjao u moralnu vrijednost cijelog pothvata, odgovorio bi da jeamerička himna najveće glazbeno djelo koje je ikad skladano. Što višezakletvi na vjernost neki čovjek potpiše, to je vjerniji domovini; kapetanuBlacku se to činilo sasvim jednostavno, pa je zapovjedio kaplaruKolodnyju da ga potpiše svaki dan na stotine puta kako bi mogao uvijekdokazati da je vjerniji domovini od bilo koga drugoga.

- Važno je da se neprestano zavjetuju - tumačio je svojim kohortama. -Nije važno vjeruju li u to ili ne vjeruju. Baš zato tjeraju i klince da sezavjetuju na odanost još prije nego što znaju šta znače »zavjet« i»odanost«.

Kapetanu Piltchardu i kapetanu Wrenu bio je »Slavni križarski pohodzakletvi na vjernost« slavno zezanje u zdrav mozak, jer im je otežavalozadatak da prikupe posade za svaki borbehi zadatak. Ljudi su bili zauzetiu cijeloj eskadrili potpisivanjem, zavjetovanjem i pjevanjem, pa supripreme borbenih zadataka trajale dulje sate i sate. Nije se više moglo nipomišljati na hitne akcije, ali su kapetan Piltchard i kapetan Wren biliobadvojica suviše plašljivi da bi digli glas protiv kapetana Blacka, koji jesvaki dan svjesno provodio doktrinu »Neprestanog svjedočenja« koju jesam izmislio, doktrinu koja je trebalo da namami u zamku sve one koji suse iznevjerili domovini otkako su jučer posljednji put potpisali zakletvu navjernost. Sam kapetan Black došao je da posavjetuje kapetana Piltcharda

~ 118 ~

i kapetana Wrena koji nisu znali što bi u svojoj golemoj nevolji. Došao jena čelu delegacije i otvoreno im savjetovao neka natjeraju svakog čovjekakoji treba da pođe na borbeni zadatak da potpiše zakletvu na vjernost.

- Dakako da to stoji samo do vas - istaknuo je kapetan Black. -Nikome nije ni nakraj pameti da vrši pritisak na vas. Ali svi ostali tjerajuih da potpisuju zakletve na vjernost, pa će FBI-u biti jako čudnovato akovas dvojica budete jedini kojima nije dovoljno stalo do domovine, koji ih neprisiljavate da potpisuju zakletve na vjernost. Ako želite izići na zao glas,to se nikoga ne tiče, osim vas samih. Mi bismo vam samo htjeli pomoći.

Milo im nije mnogo vjerovao i odlučno je odbio da uskrati majoruMajoru jelo, pa ma bio major Major i komunist, u što je Milo u potajisumnjao. Milo je po prirodi bio protiv svake novotarije koja prijeti da ćeporemetiti normalan tok zbivanja. Zauzeo je čvrsto moralno stanovište iodlučno odbijao da sudjeluje u »Slavnom križarskom pohodu zakletvi navjernost«, sve dok ga nije posjetio kapetan Black na čelu delegacije izatražio da sudjeluje u pohodu.

- Obrana domovine je briga svakoga od nas - uzvratio je kapetanBlack na Milove prigovore. - I cijeli je ovaj pothvat dobrovoljan, Milo -nemojte to zaboraviti! Ljudi ne moraju potpisivati zakletve na vjernostkod Piltcharda i Wrena ako neće. Ali vi ste nam potrebni da ih izgladnite,pa da skapaju od gladi ako neće. To vam je baš kao i Kvaka 22. Zar neshvaćate? Niste valjda i protiv Kvake 22?

Doktor Daneeka bio je nepokolebljiv:- Otkud ste vi tako sigurni da je major Major komunist?- Jeste li ikad čuli da je on to porekao dok ga nismo počeli optuživati?

A nije potpisao nijednu zakletvu na vjernost.- Kad mu ne dajete da ih potpiše.- Naravno da ne dajemo - razjasni kapetan Black. - Time bi bila

osujećena svrha našeg pohoda. Pazite, vi se ne morate uhvatiti u kolo snama ako nećete. Ali kakvog ima smisla što se svi mi toliko trudimo akovi pružite majoru Majoru liječničku pomoć čim ga Milo počneizgladnjivati? Ja samo ne znam što će oni gore u aviopuku misliti očovjeku koji potkopava cijeli naš sigurnosni pothvat. Vjerojatno će vasprekomandirati na Pacifik.

Doktor Daneeka se brzo predao.- Reći ću Gusu i Wesu neka rade što god im vi kažete. Gore u

aviopuku pukovnik Cathcart već se počeo čuditi što se to zbiva.- Ma to je onog idiota Blacka spopalo rodoljubivo ludilo - izvijesti ga

~ 119 ~

potpukovnik Korn smješkajući se. - Mislim da će biti najbolje da mu nekovrijeme odobravate, jer ste baš vi postavili majora Majora za komandiraeskadrile.

- To je bila vaša zamisao - optuži ga pukovnik Cathcart dureći se. -Nisam se smio dati nagovoriti od vas.

- I to je bila vrlo dobra zamisao - odbrusi mu potpukovnik Korn - jersmo se tako oslobodili suvišnog majora koji vam je u administraciji bio trnu peti. Ne brinite, to će vjerojatno uskoro prestati samo od sebe. Najboljeda sad uputite kapetanu Blacku pismo u kojem ćete mu dati punupodršku, i da se nadate da će odapeti prije nego što nanese previše štete. -Potpukovniku Kornu pade na um neobična misao. - A šta mislite, neće litaj luđak pokušati da istjera majora Majora iz njegove prikolice?

- A sad moramo istjerati toga gada majora Majora iz njegove prikolice- odluči kapetan Black. - Najradije bih mu protjerao i ženu i djecu u šumu,ali ne možemo. Nema žene ni djece. Stoga se moramo zadovoljiti onim štoimamo i istjerati samo njega. Tko je zadužen za šatore?

- On.- Šta sam vam rekao? - uzviknu kapetan Black. – Uzimaju sve u svoje

ruke! E pa, ja to neću trpjeti. Iznijet ću to pitanje pravo pred majora deCoverleyja, ako bude potrebno. Reći ću Milu neka porazgovara s njim otome čim se major vrati iz Rima.

Kapetan Black imao je neograničeno povjerenje u mudrost, moć ipravednost majora de Coverleyja, mada nije nikad progovorio s njim niriječi i mada još nije imao hrabrosti da progovori. Povjerio je Milu dužnostda porazgovara s majorom de Coverleyjem u njegovo ime, i nestrpljivopraskao čekajući da se vrati visoki štabni oficir. Kao i svi ostali ueskadrili, osjećao je duboko poštovanje i strahopoštovanje prema tomimpozantnom, sijedom majoru izbrazdana lica i Jehovina držanja, koji senapokon vratio iz Rima povrijeđena oka ispod novog celuloidnog štitnika ikoji je jednim jedinim udarcem razbio cijeli »Slavni križarski pohod« uparamparčad.

Milo se čuvao da ne kaže ni riječi kad je major de Coverley, nakonpovratka, stupio u menzu odajući plahovito i strogo dostojanstvo kao iobično, i kad mu je zakrčio put zid od oficira koji su čekali u redu dapotpišu zakletve na vjernost. Na drugom kraju tezge s jelom skupina ljudikoji su stigli ranije zavjetovala se na odanost zastavi, držeći u jednoj rucipladnjeve s jelom, da bi smjela sjesti za stol. Skupina koja je stigla jošranije sjedila je već za stolovima i pjevala himnu da bi se smjela poslužiti

~ 120 ~

solju, paprom i kečapom. Graja se počela pomalo stišavati kad je major deCoverley zastao na pragu mršteći se nezadovoljno i u nedoumici, kao dane može vjerovati svojim očima. Pošao je pravo i zid od oficira razdvojio sepred njim kao Crveno more. Ne obazirući se ni lijevo ni desno, pristupio jenezadrživo tezgi i, jasnim, punim glasom koji je bio hrapav od starosti iodzvanjao od nekadašnje uzoritosti i autoriteta, rekao:

- Daj mi jesti.Umjesto jela kaplar Snark dade majoru de Coverleyju papir da

potpiše zakletvu na vjernost. Čim je vidio što je to, major de Coverleyodgurnu papir odajući silno nezadovoljstvo, zdravo mu oko sijevnu odplahovite oholosti kao vatra živa, a golemo se staro naborano lice smrknuod žestoka gnjeva.

- Reko sam da mi daš jesti - zapovjedi glasno, s oštrim prizvukom kojije zloslutno zatutnjao u tišini šatora kao grmljavina u daljini.

Kaplar Snark problijedje i zadrhta. Zirnu na Mila kao da od njegatraži pomoć. Nekoliko užasnih trenutaka nije se čulo ni glasa. Tada Milokimnu glavom.

- Daj mu jesti - reče.Kaplar Snark dade majoru de Coverleyju jelo. Major de Coverley

okrenu se od tezge s punim pladnjem u rukama i stade. Pogled mu padena skupine oficira koji su piljili u njega zazivajući ga nijemo u pomoć, pazaurla, obuzet pravednim gnjevom:

- Daj svima jesti!- Daj svima jesti! - ponovi Milo kao jeka, radostan, kao da mu je pao

kamen sa srca, i to bijaše kraj »Slavnog križarskog pohoda zakletvi navjernost«.

Kapetan Black bio je duboko razočaran što mu je ovako izdajničkizabio nož u leđa netko na visokom položaju, u čiju se podršku onakoslijepo uzdao. Major de Coverley ostavio ga je na cjedilu.

- Ama, to mene nimalo ne zabrinjava - odgovarao je veselo svakometko bi mu došao izraziti saučešće. - Mi smo izvršili svoj zadatak. Nama jebila svrha da utjeramo strah u kosti svima onima koji nam nisu po ćudi ida upozorimo ljude na opasnost od majora Majora, a u tome smo svakakouspjeli. Budući da njemu ionako ne bismo dali da potpiše zakletve navjernost, nije zapravo važno hoćemo li ih i dalje potpisivati ili nećemo.

Kad je opet vidio kako je svima onima u eskadrili koji mu nisu bili poćudi utjerala strah u kosti stravična i beskrajna »Velika famozna opsjedaBologne«, kapetan Black je čeznutljivo dozvao u sjećanje ono lijepo staro

min@

~ 121 ~

doba »Slavnog križarskog pohoda zakletvi na vjernost«, kad je on zaistabio netko i nešto i kad su čak i takve zvjerke kao što su MiloMinderbinder, doktor Daneeka i Piltchard i Wren strepili od njega i padaliničice pred njim. Da bi dokazao pridošlicama da je nekad zaista bio netkoi nešto, čuvao je još ono pismo u kojem mu je pukovnik Cathcart izraziosvoju podršku.

~ 122 ~

12. BOLOGNA

Zapravo nije kapetan Black, nego narednik Knight bio onaj koji je daopovod sumornoj panici zbog Bologne time što je, čim je čuo koji je cilj, tihosišao s teretnjaka i zatražio još dva zaštitna odijela te tako dao znak dakrene žalosna povorka natrag u padobranski šator, povorka koja senajposlije izrodila u bjesomučnu jagmu dok nisu bila razgrabljena svarezervna zaštitna odijela.

- Hej, šta je ovo? - upitao je Kid Sampson nervozno. - Pa Bologna ipakne može biti tako gadna?

Nately, koji je sjedio kao u transu na podu teretnjaka, zario je svojeozbiljno mlado lice u obje ruke i nije mu ništa odgovorio.

Povod su dali narednik Knight i okrutan niz zbivanja, jer baš dok suse toga prvog jutra penjali u avione, došao je džip i donio vijest da uBologni pada kiša i da se let odgađa. Kad su se vratili u eskadrilu, padalaje kiša i na Pianosi pa su ostatak dana imali vremena da bulje u linijufronte na karti ispred obavještajnog šatora i kao opčinjeni premišljati očinjenici da im nema spasa. Bjelodan je dokaz tomu bila uska crvenavrpca što se protezala preko kopna: kopnene su snage bile prikovanesedamdeset nesavladivih kilometara južno od cilja i nikako nisu mogle navrijeme zauzeti grad. Ništa nije moglo spasiti Ijude na Pianosi od leta naBolognu. Bili su u zamci.

Jedina im je nada bila da kiša neće nikad prestati, pa tako nisu imalinikakve nade jer su znali da će ipak prestati. Kad je kiša ipak prestala naPianosi, padala je u Bologni. Kad je prestala u Bologni, počela je opet naPianosi. Ako nije bilo kiše, javljale su se neobične, neobjašnjive pojave kaoona epidemija proljeva ili pomicanje linije fronte. Četiri puta u prvih šestdana okupili su se i dobili upute i onda se vratili. Jednom su već bilipoletjeli u formaciji kad su ih s kontrolnog tornja pozvali da se vrate. Štoje dulje padala kiša, to su više patili. Što su više patili, to su više moliliBoga da kiša i dalje pada. Po cijelu su noć Ijudi gledali u nebo i žalostili sezbog zvijezda. Po cio su dan gledali u liniju fronte na velikoj karti Italijena klimavu stalku, koja se tresla na vjetru i koju su, kad god bi počelakiša, odvlačili pod krov obavještajnog šatora. Linija fronte bila jeskerletna pruga od uske satenske vrpce koja je obilježavala prednjepoložaje savezničkih kopnenih snaga na svim sektorima talijanskogkopna.

Onog jutra nakon šakačke borbe Gladnoga Joea s Hupleovim

~ 123 ~

mačkom, kiša je prestala u oba mjesta. Uzletište se po čelo sušiti. Trebaloje punih dvadeset i četiri sata da se stvrdne; ali na nebu nije bilo nioblačka. Kivnost koja je kuhala u svakom čovjeku prevrila je u mržnju.Najprije su zamrzili pješadiju na kopnu zato što nije uspjela zauzetiBolognu. Zatim su zamrzili samu liniju fronte. Sate i sate su neumornozurili u skerletnu vrpcu na karti i mrzili je zato što se nije htjelapomaknuti malo više, da obuhvati grad. Kad je pala noć, skupili su se umraku sa džepnim svjetiljkama i nastavili sablasno bdjenje uz linijufronte, zamišljenih i umornih pogleda, kao da se nadaju da će podići vrpcuzajedničkom težinom svojih turobnih molitava.

- Ja naprosto ne mogu vjerovati svojim očima - uzviknuo je ClevingerYossarianu dižući i spuštajući glas u znak prosvjedovanja i čuđenja. - Toje potpuni povratak primitivnom praznovjerju. Oni brkaju uzrok iposljedicu. To ima isto toliko smisla koliko i kucanje u drvo ili držanjepalaca. Oni zbilja vjeruju da ne bismo morali sutra letjeli kad bi se tkoprišuljao usred noći karti i pomakao liniju fronte iznad Bologne. Možeš liti to zamisliti? Bit će da smo ti i ja još jedini ovdje koji smo ostali razboriti.

Usred noći je Yossarian kucnuo u drvo, držao palce i išuljao se iz svogšatora da pomakne liniju fronte iznad Bologne. Kaplar Kolodny sesutradan rano ujutro ušuljao u šator kapetana Blacka, pružio ruku podmrežu protiv komaraca i polako zadrmusao vlažnu lopaticu sve dokkapetan Black nije otvorio oči.

- Što me budiš? - procvili kapetan Black.- Pala je Bologna, gospodine kapetane - reče kaplar Kolodny. - Mislio

sam da će vas zanimati. Odgađa li se let?Kapetan Black se uspravi i uze se temeljito češati po dugačkim

mršavim bedrima. Ubrzo se obukao i izišao iz šatora škiljeći, zle volje ineobrijan. Bilo je vedro i toplo. Zirnuo je ravnodušno na kartu. Doista jepala Bologna. U obavještajnom je šatoru kaplar Kolodny već vadio karteBologne iz navigatorskih torbica. Kapetan Black sjede zijevajući glasno,metnu noge na stol i nazva potpukovnika Korna.

- Što me budite? - procvili potpukovnik Korn.- Noćas je pala Bologna, gospodine potpukovniče. Odgađa li se let?- Šta to govorite, Black? - zavrča potpukovnik Korn. – Zašto bi se

odgodio let?- Zato što je pala Bologna, gospodine potpukovniče. Zar se ne odgađa

let?- Naravno da se odgađa let. Mislite li da ćemo sad bombardirati

~ 124 ~

vlastite trupe?- Što me budite? - procvili pukovnik Cathcart potpukovniku Kornu.- Pala je Bologna - odgovori potpukovnik Korn. - Mislio sam da će vas

to zanimati.- A tko ju je osvojio?- Mi.Pukovnik Cathcart se obradovao preko svake mjere, jer se sad

oslobodio neugodne obaveze da bombardira Bolognu, a da nije bio ninajmanje okrnjen glas o njegovoj hrabrosti, koji je stekao kad jedobrovoljno prijavio svoje Ijude za taj zadatak. I general Dreedle je biozadovoljan zauzećem Bologne, iako je bio Ijut na pukovnika Moodusa štoga je probudio da mu to javi. Glavni štab je bio također zadovoljan iodlučio je da odlikuje oficira koji je osvojio grad, ali je umjesto togaodlikovao generala Peckema zato što je general Peckem bio jedini oficirkoji je pokazao dovoljno inicijative da zatraži odlikovanje.

Čim je general Peckem primio odlikovanje, počeo je zahtijevati jošveća zaduženja. General Peckem je držao da bi sve borbene jedinice naratištu trebalo podrediti «Korpusu za specijalne usluge« kojem je na čelustajao sam general Peckem. Ako bacanje bomba na neprijatelja nijespecijalna usluga, razmišljao je on često naglas smiješeći se mučeničkimsmiješkom koji je odavao slatku razboritost i koji mu je bio vjerni savezniku svakoj raspri, onda on zbilja ne zna što je uopće specijalna usluga.Odajući ljubazno žaljenje, odbio je ponudu da se stavi pod zapovjedništvogenerala Dreedlea.

- Izvršavanje borbenih zadataka za generala Dreedlea nije baš ono štosam ja mislio - protumačio je milostivo, smijući se umiljato. - Ja sam višepomišljao na zamjenu generala Dreedlea, ili možda na nešto iznadgenerala Dreedlea, gdje bih mogao nadzirati mnoge druge generale. Mojesu najdragocjenije sposobnosti, znate, uglavnom administrativne. Ja samobdaren sretnom sposobnošću da složim različite Ijude.

- On je obdaren sretnom sposobnošću da složi različite ljude umišljenju kakvo je on dupe - povjerio je pakosno pukovnik Cargill bivšemstarijem vojniku Wintergreenu, u nadi da će bivši stariji vojnikWintergreen proširiti ovaj nepovoljan glas po cijelom štabu Dvadesetsedme zračne eskadre. - Ako itko zaslužuje taj položaj, onda sam to ja.Čak je i ideja da zatražimo odlikovanje bila moja.

- Pa zar vi zbilja želite u borbu? - priupita ga bivši stariji vojnikWintergreen.

~ 125 ~

- U borbu? - zgranu se pukovnik Cargill. - Ma ne... krivo ste merazumjeli. Ja, naravno, ne bih zapravo imao ništa protiv toga da idem uborbu, ali su moje najbolje sposobnosti uglavnom administrativne. I jasam obdaren sretnom sposobnošću da složim različite Ijude.

- I on je obdaren sretnom sposobnošću da složi različite Ijude umišljenju kakvo je on dupe - povjerio je bivši stariji vojnik Wintergreensmijući se Yossarianu, pošto je bio došao na Pianosu da čuje je li zbiljaistina ono o Milu i egipatskom pamuku. - Ako je itko zaslužio da budepromaknut, onda sam to ja. - Zapravo se on već bio vinuo do čina bivšegkaplara, pošto je brzo napredovao u službi nakon prekomande u štabDvadeset i sedme zračne eskadre kao poštanski službenik, pa se opetsrozao na obična vojnika zato što je glasno iznosio ružne usporedbe ooficirima kod kojih je služio Opojan okus uspjeha učvrstio mu je još višemoral i podgrijao težnju za višim dostignućima. - Hoćeš li kupiti upaljače»Zippo«? - upita Yossariana. - Ukradeni su iz same intendanture.

- A zna li Milo da ti prodaješ upaljače?- Šta se to njega tiče? Ne trguje valjda Milo sad i upaljačima?- Jasno da trguje - odgovori mu Yossarian. - A njegovi nisu ni

ukradeni.- To samo ti misliš da nisu - odvrati bivši stariji vojnik Wintergreen

otpuhujući lakonski. - Ja prodajem svoje po dolar. A koliko on cijepa?- Dolar i jedan cent.Bivši stariji vojnik Wintergreen zasmijulji se slavodobitno.- Uvijek sam jeftiniji od njega - uživaše zlurado. -A čuj, šta je s onim

silnim egipatskim pamukom koji je natovario sebi na vrat? Koliko ga jekupio?

- Sve.- Baš sve? Uh, boga mu Ijubim! - zakrešti bivši stariji vojnik

Wintergreen od zlobna veselja. - Kakav frajer! Pa ti si bio s njim u Kairu.Zašto si mu dao da kupi?

- Ja? - odvrati Yossarian sliježući ramenima. - Ja nemam nikakvautjecaja na njega. Svemu su krivi oni teleprinteri koje imaju ondje po svimboljim restoranima. Milo nije nikad prije vidio burzovni teleprinter, a baškad je zamolio glavnog konobara da mu razjasni šta je to, bila je riječ oegipatskom pamuku. »Egipatski pamuk?« rekao je Milo držeći se onakokako samo on umije. »Pošto je egipatski pamuk?« Ja se još nisam ni snašaoa on je već kupio cijelu prokletu ljetinu. I sad ne može utopiti ništa odsvega toga.

~ 126 ~

- On nema mašte. Ja bih mogao utopiti masu toga na crnoj burzi kadbih se mogao nagoditi s njim.

- Milo poznaje crnu burzu. Nema potražnje za pamukom.- Ali je velika potražnja za medicinskim materijalom. Ja bih smotao

pamuk na čačkalice i prodavao ga kao sterilizirane tampone. Bi li mi onprodao nešto pamuka uz umjerenu cijenu?

- Ne bi on tebi ništa prodao ni uz kakvu cijenu - odgovori Yossarian. -On se jako Ijuti na tebe što mu konkuriraš. Zapravo se na sve jako ljutizato što su prošle nedjelje svi dobili proljev i iznijeli mu menzu na loš glas.Čuješ, ti bi nam mogao pomoći. - Yossarian ga iznenada ščepa za ruku. –Bi li mogao krivotvoriti nekoliko službenih naloga na onom svomšapirografu da ne letimo na Bolognu?

Bivši stariji vojnik Wintergreen mu se polako istrgnu gledajući gaprezirno.

- Jasno da bih mogao - razjasni mu ponosno. - Ali mi nije ni nakrajpameti da to učinim.

- Zašto?- Zato što je to vaš posao. Svaki od nas ima svoj posao. Moj je posao da

utopim ove upaljače »Zippo« uz izvjesnu dobit ako mogu, i da otkupimnešto pamuka od Mila. Vaš je posao da bombardirate skladišta municije uBologni.

- Ali ja ću poginuti u Bologni - pravdao se Yossarian. – Svi ćemopoginuti.

- E pa, onda ćete naprosto morati poginuti - odvrati bivši stariji vojnikWintergreen. - Kako ne možeš to shvatiti fatalistički kao ja? Ako je menisuđeno da utopim ove upaljače uz izvjesnu dobit i da jeftino kupim odMila nešto egipatskog pamuka, onda ću tako i uraditi. A ako je tebisuđeno da pogineš nad Bolognom, onda ćeš i poginuti, pa zašto onda ne bipoginuo kao čovjek? Nije mi drago što ti to moram reći, Yossariane, alipostaješ prava baba.

Clevinger se složio s bivšim starijim vojnikom Wintergreenom da jeYossarianov posao da pogine nad Bolognom, i pozelenio je od negodovanjakad mu je Yossarian priznao da je on pomakao liniju fronte na karti i takoskrivio odgađanje leta.

- A zašto ne, do vraga? - zarežao je Yossarian prepirući se još vatrenijezato što je slutio da nema pravo.

- Zar da meni raznesu dupe samo zato što bi pukovnik htio da postanegeneral?

~ 127 ~

- A što je s ljudima na kopnu? - pitao ga je Clevinger isto takouzbuđeno. - Zar da njima raznesu dupeta samo zato što ti nećeš da letiš?Ti Ijudi imaju pravo na pomoć iz zraka!

- Ali ne baš na moju pomoć. Slušaj, njima je svejedno tko će uništitiona skladišta municije. Jedini razlog zbog kojeg ćemo mi letjeti jest taj štonas je onaj gad Cathcart dobrovoljno prijavio.

- Ma znam ja sve to - uvjeravaše ga Clevinger komu ispijeno licebijaše blijedo, a smeđe oči odavahu potpunu iskrenost. - Ali ostaječinjenica da ta skladišta municije još stoje na svom mjestu. Ti vrlo dobroznaš da ja ne držim do pukovnika Cathcarta ništa više nego i ti. -Clevingeru su podrhtavale usne kad je ušutio da bi bolje istakao svojeriječi, a onda je polagano udario šakom po svojoj vreći za spavanje. - Alinije na nama da sudimo koje ciljeve treba uništiti, ni tko treba da ihuništi, ni...

- Ni tko će poginuti? Ni zašto?- Pa da, čak ni to. Mi nemamo prava da sumnjamo...- Ti si lud!- ... Nemamo prava da sumnjamo ...- Hoćeš li zbilja da kažeš da se mene ne tiče kako ni zašto ću poginuti,

i da se to tiče samo pukovnika Cathcarta? Hoćeš li zbilja to da kažeš?- Jest, hoću - ostajao je Clevinger pri svome, ali nekako nesigurno. -

Ima ljudi kojima je povjerena dužnost da dobiju rat i koji su u mnogoboljem položaju od nas da procijene koje ciljeve treba bombardirati.

- Mi govorimo o dvije različite stvari - odvrati Yossarian pokazujućipretjeranu zamorenost. - Ti govoriš o odnosu avijacije prema pješadiji, a jagovorim o mom odnosu prema pukovniku Cathcartu. Ti govoriš o tomekako ćemo dobiti rat, a ja govorim o tome kako ćemo dobiti rat i kako ću jaostati živ.

- Upravo tako - odsiječe Clevinger, zadovoljan sam sobom. - A štamisliš što je od toga važnije?

- Kome? - opali Yossarian kao iz topa. - Otvori oči, Clevingeru!Mrtvima je potpuno svejedno tko će dobiti rat. Clevinger je sjedio časakkao da ga je tko ćušnuo.

- Čestitam! - uskliknu ogorčeno, a pretanka, kao mlijeko bijela borazatvori mu čvrsto usne u beskrvan krug što se stezaše. - Ne moguzamisliti držanje koje bi moglo više obradovati neprijatelja.

- Neprijatelj je svatko - odreza Yossarian važući riječi – tko će tenatjerati u smrt, bez obzira na kojoj je strani, uključujući tu i pukovnika

~ 128 ~

Cathcarta. I nemoj to nikad smetnuti s uma, jer što dulje budeš toimao na umu, to ćeš možda dulje živjeti.

Clevinger je to ipak smetnuo s uma i sad je bio mrtav. Tada jeClevingera bio toliko uzrujao taj razgovor da mu se Yossarian nije usudiopriznati da je on skrivio i epidemiju proljeva zbog kojeg je došlo do onogdrugog nepotrebnog odgađanja. Milo se još više uzrujao zbog mogućnostida mu je netko opet potrovao eskadrilu, pa je sav užurban i srdit došaoYossarianu da ga zamoli za pomoć.

- Molim te da saznaš od kaplara Snarka nije li on opet metnuo sapunaza pranje rublja u batate - zamolio ga je u povjerenju. - Kaplar Snark imapovjerenje u tebe i reći će ti istinu ako mu dadeš časnu riječ da nećešnikome reći. Čim ti on kaže, javi mi.

- Naravno da sam metnuo sapuna za pranje rublja u batate - priznadekaplar Snark Yossarianu. - Pa zar me niste vi zamolili da tako uradim?Sapun za pranje rublja najbolji je za tu svrhu.

- Kune mi se bogom da on nema s tim nikakve veze - izvijestiYossarian Mila.

Milo sumnjičavo napući usne.- Dunbar kaže da nema Boga.Nije više bilo nikakve nade. Do sredine idućeg tjedna svi su u

eskadrili već pomalo nalikovali na Gladnoga Joea, koji nije morao letjetipa je užasno vrištao u snu. On je bio jedini koji je mogao spavati. Po cijelubožju noć ljudi su tumarali u mraku ispred šatora kao nijeme utvare scigaretom u ustima. Obdan su, u besposlenim, potištenim skupinama,buljili u liniju fronte ili u mirnu priliku doktora Daneeke koji je sjedioispred zatvorenih vrata sanitetskog šatora, ispod zlokobnog, rukomispisanog natpisa. Počeli su izmišljati gorke, mračne šale i zloslutneglasine o propasti koja ih očekuje u Bologni.

Yossarian je jedne večeri pijan pristupio potpukovniku Kornu da gazavitlava zbog novog Lepageova topa koji su Nijemci bili uveli u borbu.

- Kakav Lepageov top? - pitao je potpukovnik Korn radoznalo.- Novi Lepageov topljepak kalibra trista četrdeset i četiri milimetra -

odgovori Yossarian. - Cijelu formaciju aviona slijepi u zraku.Potpukovnik Korn istrgnu lakat iz Yossarianovih šaka iznenađeno i

uvrijeđeno.- Ostavi me na miru, idiote jedan! - uzviknu bijesno gledajući s

osvetničkim zadovoljstvom kako Nately skače Yossarianu na leđa i odvodiga. - Ama, tko je, uostalom, taj luđak?

~ 129 ~

Pukovnik Cathcart se veselo kesio.- To je onaj čovjek koga sam, na vaš nagovor, odlikovao poslije

Ferrare. Nagovorili ste me i da ga promaknem u čin kapetana, sjećate lise? Tako vam i treba. Nately je bio lakši od Yossariana pa je imao mukeda odvede krupnog Yossariana, koji je teturao, preko cijele prostorije doslobodnog stola.

- Jesi li poludio? - siktao je Nately od uzrujanosti. - Pa to jepotpukovnik Korn. Jesi li poludio?

Yossarian je htio još nešto popiti, pa je obećao da će mirno otići akomu Nately donese još jednu čašu. Zatim je natjerao Natelyja da mudonese još dvije čaše. Kad ga je Nately napokon doveo nekako do vrata,uljezao je u klub kapetan Black lupajući snažno svojim blatnim cipelamapo drvenom podu i lijevajući vodu oko sebe kao sa strehe visokog krova.

- E, gadovi jedni, sad ste nadrljali! - javi ushićeno izlazeći iz bare kojuje napravio oko svojih nogu. - Upravo mi je telefonirao potpukovnik Korn.Znate li što vas čeka u Bologni? Ha-ha! Novi Lepageov topljepak kojislijepi cijelu formaciju aviona u zraku.

- Bože sveti, pa to je istina! - kriknu Yossarian i sruši se, prestravljen,na Natelyja.

- Nema Boga - odvrati Dunbar mirno i priđe im teturajući pomalo.- Hej, daj mi pomozi da ga odvedem! Moramo ga odvesti natrag u

šator.- Tko kaže?- Ja kažem. Uh, gle kako pada!- Moramo nabaviti neka kola.- Ukradite kola kapetana Blacka - reče Yossarian. - Ja. uvijek tako

radim.- Ne možemo ukrasti ničija kola. Otkako si ti počeo krasti najbliža

kola kad god ti zatrebaju, nitko više ne ostavlja ključ u kolima.- Upadajte - reče poglavica Bijeli Halfoat zaustavljajući pijan pred

njima zatvoreni džip.Čekao je dok se nisu svi potrpali, a onda je jurnuo tako naglo da su se

svi otraga povaljali. Smijao se grohotom na njihove kletve. Kad je izišao izparkirališta, potjerao je kola pravo naprijed i zabio ih u nasip na drugojstrani ceste. Svi su se ostali složili u nemoćnu hrpu i počeli ga opet kleti.

- Zaboravio sam okrenuti - protumači.- Pazi kako voziš, a? - upozori ga Nately. - Bit će pametnije da upališ

farove.

~ 130 ~

Poglavica Bijeli Halfoat potjera džip natrag, okrenu ga i raspali uzcestu najvećom mogućom brzinom. Kotači su škripali na crnoj površiniceste.

- Nemoj tako brzo - molio je Nately.- Najbolje da i mene najprije odvezete u vašu eskadrilu da vam

pomognem da ga strpate u krevet. Onda me možete odvesti u mojueskadrilu.

- Tko si ti, do vraga?- Dunbar.- Hej, upali farove - viknu Nately. - I pazi na cestu!- Upaljeni su. Zar nije Yossarian u kolima? Ja sam samo radi njega

primio sve vas, gadove, u kola.Poglavica Bijeli Halfoat sav se okrenu i zagleda u stražnja sjedala.- Pazi na cestu!- Yossariane! Je li tu Yossarian?- Ovdje sam, poglavico! Hajdemo kući. Otkud si ti tako siguran? Nisi

mi uopće odgovorio na moje pitanje.- Eto vidiš! Rekao sam ti da je ovdje.- Kakvo pitanje?- O čemu smo već ono razgovarali.- Je li bilo važno?- Ne sjećam se je li bilo važno ili nije. Bogamu, kad bih se bar mogao

sjetiti šta je to bilo.- Nema Boga.- O tome smo baš i razgovarali - uzviknu Yossarian. – Otkud si ti tako

siguran da ga nema?- Hej, jesi li siguran da si upalio farove? - dreknu, Nately.- Upaljeni su, upaljeni. Šta bi taj htio od mene? To se samo zbog ove

silne vode na šajbi vama otraga čini da je mrak.- Lijepa je, lijepa kiša.- Ja se nadam da neće nikad prestati. Kiša pada, tra...- ... Va raste, gora ze...- ... Lena. U toj gori ra...- ... Ste drvo tanko, vi...- ... Soko. Pod njim ...Poglavica Bijeli Halfoat nije skrenuo na idućem zavoju, nego je

ustjerao džip sve do vrha strma nasipa. Vraćajući se dolje, džip seprevrnuo na bok i polako svalio u blato.

~ 131 ~

Nastala je grozna šutnja.- Jesu li svi čitavi? - zapita poglavica Bijeli Halfoat prigušenim

glasom. Nitko nije bio povrijeđen, pa je on glasno odahnuo. - To mi je,znate, mana - prostenja. - Nikad nikog ne slušam. Netko mi je neprestanogovorio da upalim farove, ali ga baš nisam htio poslušati.

- Ja sam ti neprestano govorio da upališ farove.- Znam, znam. A baš te nisam htio poslušati, je li? Kad bih sada bar

imao šta da popijem. Pa ja imam nešto. Gledajte! Nije se razbila.- Pada kiša i unutra - napomenu Nately. - Ja sam već mokar.Poglavica Bijeli Halfoat otvori bocu viskija, otpi i pruži je dalje. Ležeći

zapleteni jedan na drugome, pili su svi osim Natelyja koji je uzalud pipaooko sebe tražeći kvaku na vratima. Boca mu tresnu na glavu, a viski muse izli niz vrat. On se poče grčevito previjati.

- Hej, moramo se izvući odavde! - viknu. - Svi ćemo se potopiti.- Ima li koga ovdje? - zapita Clevinger zabrinuto i osvijetli ih odozgo

džepnom svjetiljkom.- Pa, to je Clevinger! - uzviknuše, a kad im on pruži ruku, pokušaše ga

uvući unutra kroz prozor.- Pogledaj ih! - uzviknu Clevinger ogorčeno McWattu koji je sjedio

cereći se za upravljačem štabnog automobila. – Leže tu kao čopor pijanihživotinja. I ti, i Nately! Sram te bilo! Hajde - pomozi mi da ih izvučemodavde prije nego što svi pokrepaju od upale pluća.

- Pa znaš da to ne zvuči baš loše - razmatraše poglavica Bijeli Halfoat.- Ja mislim da ću ja umrijeti od upale pluća.

- Zašto?- A zašto ne? - odvrati poglavica Bijeli Halfoat, pa se ponovo lijepo

zavali u blato držeći bocu s viskijem u naručju.- Ama, gledaj ga šta sad radi! - uzviknu Clevinger srdito. - Hoćeš li

ustati i ući u kola da se svi vratimo u eskadrilu?- Ne možemo se svi vratiti. Netko mora ostati ovdje s poglavicom da

mu pomogne vratiti ovaj džip koji je posudio od šefa voznog parka.Poglavica Bijeli Halfoat zavali se u štabna kola smijuckajući se

razdragano i ponosno.- To je bio džip kapetana Blacka - saopći im likujući. - Maloprije sam

mu ga ukrao ispred oficirskog kluba s pomoću rezervnog svežnja ključeva,za koje on misli da ih je jutros izgubio.

- Ah, sunce mu žarko! To moramo zaliti!- Zar niste dosta pili? - stade ih Clevinger grditi čim McWatt potjera

~ 132 ~

kola. - Gledajte kakvi ste! Vama je, čini se, svejedno hoćete li pokrepati odalkohola ili se utopiti?

- Glavno da ne krepamo u zraku!- Hej, daj gas, daj gas - nagovarao je poglavica Bijeli Halfoat

McWatta. - I ugasi farove! Tako se to radi.- Doktor Daneeka ima pravo - nastavi Clevinger. - Ljudi se znaju

čuvati. Vi mi se zbilja svi gadite.- U redu, lajavče, van iz kola - naloži mu poglavica Bijeli Halfoat. -

Neka svi iziđu iz kola osim Yossariana. Gdje je Yossarian?- Pusti me k vragu - nasmija se Yossarian odgurujući ga. - Sav si

blatan.Clevinger usmjeri pažnju na Natelyja.- Ti si me najviše iznenadio. Znaš li kako smrdiš? Umjesto da paziš na

njega, napio si se baš kao i on. A šta bi bilo da se opet pograbio sApplebyem? - Clevinger razrogači oči od uznemirenosti kad ču kako seYossarian kesi. - Nije se valjda opet pograbio s Applebyem?

- Nije ovaj put - reče Dunbar.- Ne, nisam ovaj put. Ovaj put je bilo još bolje.- Ovaj put se pograbio s potpukovnikom Kornom.- Nije valjda! - zinu Clevinger.- Ma nemojte? - uzviknu poglavica Bijeli Halfoat oduševljeno. - To

moramo zaliti.- Ali, to je grozno! - kaza Clevinger odajući ozbiljno strahovanje. - Pa

kog si vraga dirao u potpukovnika Korna? Čuj, šta je to sa svjetlima?Otkud ovaj mrak?

- Ugasio sam ih - odgovori McWatt. - Znaš, poglavica Bijeli Halfoatima pravo. Mnogo je bolje bez farova.

- Jesi li ti poludio? - vrisnu Clevinger i skoči da upali farove, pa seokrenu Yossarianu, gotovo obuzet histerijom. - Vidiš li ti šta radiš? Svi seveć ponašaju kao ti! A šta bi bilo kad bi kiša prestala pa kad bismo sutramorali letjeti na Bolognu? Bili biste u krasnoj fizičkoj kondiciji!

- Neće kiša nikad prestati. Jok, gospodine moj, ovakva bi kiša moglazbilja vječno padati.

- Prestala je! - reče netko i svi u kolima ušutješe.- Jadna žgadijo - promrmlja poglavica Bijeli Halfoat sažaljivo nakon

nekoliko trenutaka.- Je li zbilja prestala? - upita Yossarian krotko.McWatt isključi brisače da se uvjeri. Kiša je prestala. Počelo se

~ 133 ~

razvedravati. Mjesec se oštro ocrtavao kroz smeđu izmaglicu nalik nagazu.

- Ha, bože - zapjevucka McWatt trijezno - šta se može!- Ne brinite, momci - reče poglavica Bijeli Halfoat. – Uzletište je

odviše raskvašeno da bi sutra moglo biti upotrebljivo. A možda će opetpočeti padati prije nego što se aerodrom osuši.

- Ti, prokleti, smrdljivi, šugavi kurvin sine - zavrištao je Gladni Joe izsvog šatora kad su dojurili do eskadrile.

- Ti Isusa Boga, pa zar se već vratio? Ja sam mislio da je još u Rimu spoštanskim avionom.

- Uh! Uuuuh! Uuuuuuuuh! - derao se Gladni Joe.Poglavica Bijeli Halfoat uzdrhta.- Ježim se kad čujem tog frajera - priznade zlovoljnim šapatom. - Hej,

a šta je s kapetanom Flumeom?- Ja se opet ježim kad njega vidim. Vidio sam ga u šumi prošli tjedan

kako jede neke bobice. Više uopće ne spava u svojoj prikolici. Strašnoizgleda.

- Gladni Joe se boji da će morati zamijeniti nekog tko se razboli, iakose nitko ne može prijaviti da je bolestan. Jeste li ga vidjeli neku noć kakoje htio ubiti Havermeyera i kako je pao u Yossarianov rov?

- Uuuuh! - derao se Gladni Joe. - Uh! Uuuuh! Uuuuuuuuh!- Ipak je lijepo otkako više nema Flumea u menzi. Nema više onoga:

»Vol, daj mi sol!«- Ni onoga: »Pera, daj mi bibera!«- Ni onoga: »Buha, daj mi kruha!»- Bježi, bježi - derao se Gladni Joe. - Rekao sam ti da bježiš, bježi,

prokleti, smrdljivi, šugavi kurvin sine!- Sad bar znamo šta sanja - napomenu Dunbar kiselo. - Sanja

proklete, smrdljive, šugave kurvine sinove.Kasno te noći Gladni Joe je sanjao da mu Hupleov mačak spava na

glavi i da ga guši, a kad se probudio, Hupleov mu je mačak zaista spavaona glavi. Strašno se prepao, a prodoran, nezemaljski vrisak koji jeproparao mrak i mjesečinu odjekivao je potom sekunde i sekunde, poputkakve teške tutnjave. Slijedila je grobna tišina, a onda se u njegovu šatorudigla paklena galama.

Yossarian je stigao među prvima. Kad je uletio kroz ulaz, Gladni Joeje već izvadio revolver i upinjao se da izvuče ruku iz Hupleova stiska i daustrijeli mačka, koji je neprestance pljuckao i tobože ga žestoko napadao,

~ 134 ~

da mu odvrati pažnju od Huplea kako ne bi njega ustrijelio. Oba sučovjeka bila u vojničkom donjem rublju. Obična žarulja ludo se njihala nažici i izmiješane se crne sjene zbrkano vrtjele i iskrsavale, tako da sečinilo da se cijeli šator Ijulja. Yossarian je instinktivno pružio ruke da seodrži na nogama, a onda se iz sve snage zaletio i srušio sva tri borca podase na zemlju. Izvukao se iz gužve držeći svakom rukom po jednoga zapotiljak - Gladnoga Joea i mačka. Gladni Joe i mačak mjerili su jedandrugoga krvničkim pogledima. Mačak je gnjevno pljuckao na GladnogaJoea, a Gladni Joe se trudio da ga dohvati šakom.

- Hoćemo poštenu borbu - objavi Yossarian, a svi ostali koji suprestravljeni dotrčali kad su čuli galamu, počeše radosno klicati od silnaolakšanja. - Hoćemo poštenu borbu - razjasni on službeno Gladnom Joeu imačku pošto ih je obojicu iznio napolje, držeći ih još za potiljke. - Šakama,zubima i pandžama. Ali bez revolvera - opomenu Gladnoga Joea. - I bezpljuvanja - opomenu strogo mačka. - Kad vas obojicu pustim, navalite!Kad uđete u klinč, odmah se razdvojite i nastavite borbu! Naprijed!

Sjatila se sva sila ljudi kojima se vrtjelo u glavi i koji su bili željnikakve bilo razonode, ali je mačka, čim ga je Yossarian pustio, uhvatilatrta pa je sramno pobjegao pred Gladnim Joeom, kao sinja kukavica.Gladni Joe bijaše proglašen za pobjednika. Otišao je šepureći se ismješkajući se ponosno kao kakav šampion, dignuvši visoko svojusmežuranu glavu i isturivši mršava prsa. Pobjednički je opet legao upostelju i ponovo sanjao kako mu Hupleov mačak spava na glavi i guši ga.

~ 135 ~

13. MAJOR DE COVERLEY

Pomaknuta linija fronte nije zavarala Nijemce, ali je zavarala majorade Coverleyja, koji je spremio svoju torbu obramnicu, naručio avion i, uuvjerenju da su saveznici osvojili Firencu, odletio u taj grad da unajmijedan stan za oficire i jedan stan za vojnike i podoficire eskadrile, daimaju gdje stanovati kad dođu na odmor. Nije se još bio vratio kad jeYossarian iskočio kroz prozor pisarnice majora Majora, pitajući se komuda se sad obrati za pomoć.

Major de Coverley bio je veličajan, ozbiljan starac koji je ulijevaostrahopoštovanje, krupne lavlje glave s nepokornim bućem divlje bijelekose koja je poput vijavice bjesnjela oko njegove stroge, patrijarhalneglave. Njegova dužnost kao štabnog oficira isključivo se sastojala, kako sui nagađali doktor Daneeka i major Major, od bacanja potkova, otimanjatalijanskih težaka i unajmljivanja stanova za vojnike, podoficire i oficire,da imaju gdje stanovati kad su na odmoru, a u svemu tome nije mu bilopremca.

Kad god se činilo da je neminovno da padne neki grad, kao Napulj,Rim ili Firenca, major de Coverley bi spremio svoju torbu obramnicu,naručio avion i pilota i odletio, obavljajući sve to bez i jedne jedine riječi,pukom silom svoga dostojanstvenog, zapovjedničkog lica i neumoljivihkretnji svojih smežuranih prstiju. Dan-dva nakon pada grada vratio bi ses najamnim ugovorima za dva velika i raskošna stana, jedan za oficire,drugi za vojnike i podoficire, u koji ma su se već nalazile vješte i zgodnekuharice i služavke. Poslije nekoliko dana novine bi po cijelom svijetuobjavile fotografije prvih američkih vojnika kako krče sebi put krozruševine i dim u razoreni grad. Major de Coverley bi neizbježno bio međunjima, sjedeći us pravno, kao da je progutao metlu, u džipu koji jeodnekud sebi pribavio, ne gledajući ni lijevo ni desno, dok su topovskegranate prskale oko njegove neranjive glave, a okretni mladi pješaci skarabinkama u rukama trčali pločnikom zaklanjajući se za zgrade uplamenu ili padali mrtvi po pragovima. Činilo se daje neuništiv i vječandok tako sjedi usred opasnosti, čvrsto nabranih crta na onom svomnesmiljenom, kraljevskom, pravedničkom i nepristupačnom licu koje jepoznavao i poštovao svaki čovjek u eskadrili.

Njemačkoj je obavještajnoj službi major de Coverley bio mučnazagonetka; ni jedan od stotina i stotina američkih zarobljenika nije nikaddao nikakvih konkretnih podataka o postarijem, sijedom oficiru kvrgava i

~ 136 ~

prijetećeg čela i vatrena, moćna pogleda koji je, onako neustrašiv iuspješan, bio na čelu svakog važnijeg napredovanja. Američke je vojnevlasti njegov identitet isto tako dovodio u nedoumicu; cijela je regimentavrsnih vojnih istražitelja bila bačena u prednje linije da ustanove tko jeon, a bataljon je prekaljenih oficira za agitaciju i propagandu bio dan i noću stanju najveće pripravnosti i imao zadatak da objavi sve o njemu čim gaotkriju.

U Rimu je major de Coverley nadmašio sama sebe u izboru sta nova.Oficiri su stizali u skupinama, po četvorica-petorica, a za svakoga je odnjih bila osigurana golema dvokrevetna soba u novoj, bijeloj, kamenojzgradi u kojoj su se nalazile tri prostrane kupaonice obložene blistavimakvamarinskim pločicama i jedna mršava služavka po imenu Michaela,koja se na sve smijuljila i održavala stan u besprijekornom redu. Na katuispod njih stanovali su pokorni vlasnici, a gore su stanovale lijepa bogatacrnokosa grofica i njena lijepa bogata crnokosa snaha, koje bi obje biledale samo Natelyju, koji je bio odviše stidljiv da ih zatraži, i Aarfyju, kojije bio odviše ćudoredan da bi spavao s njima i koji ih je čak odgovarao daikome dadu osim svojim muževima, a koji su radije ostali na sjeveru gdjesu bili uložili obiteljski kapital.

- To su zbilja dvije dobre ženice - povjerio je Aarfy ozbiljnoYossarianu, koji je neprestano sanjao o tome kako gola, poput mlijekabijela ženska tijela obiju lijepih, bogatih, crnokosih, dobrih ženicarazbludno leže u isto vrijeme s njim u krevetu.

Vojnici i podoficiri nadirali su u Rim u čoporima od po dvanaestorica iviše s gargantuanskim apetitima i teškim sanducima punim konzervi, izkojih su im žene kuhale hranu i servirale je u blagovaonici njihova stanana petom katu zgrade od crvene opeke sa zveketavim liftom. Kod njih jeuvijek bilo življe. Ponajprije, njih je bilo više, a tu su bile i žene koje sukuhale i dvorile ih, i mele i ribale, a bilo je uvijek i veselih, luckastih ipohotljivih mladih djevojaka koje je našao i doveo Yossarian, i onih kojesu doveli sami vojnici i podoficiri i koje su oni, vraćajući se pospani naPianosu nakon napornih sedmodnevnih orgija, ostavljali za sobom svimakoji su ih još htjeli. Djevojke su imale hranu i krov nad glavom dok su godhtjele ostati. Zauzvrat su samo morale raširiti noge svakome tko bi tozatražio od njih, a čini se da je njima sve to bilo baš po volji.

Svaki četvrti-peti dan dojurio bi Gladni Joe kao da je opsjednut,promukao, bjesomučan i sumanut, ako je bio zle sreće te opet izvršiopotrebnu normu i letio poštanskim avionom. Ponajčešće je spavao u stanu

~ 137 ~

vojnika i podoficira. Nitko nije bio načisto koliko je soba major de Coverleybio tu unajmio, čak ni ona krupna žena u tijesnoj crnoj bluzi s prvog katakoja je nosila steznik i koja mu ih je iznajmila. Tu je bio cijeli najviši kat,a Yossarian je znao da su imali soba čak i na četvrtom katu, jer je baš uSnowdenovoj sobi na četvrtom katu napokon našao onu služavku ugaćicama limunove boje, s krpom za prašinu u ruci, poslije bombardiranjaBologne, pošto ga je to jutro Gladni Joe bio zatekao u postelji s Lucianomu oficirskom stanu, pa je otrčao kao lud po svoj fotoaparat.

Služavka u gaćicama limunove boje bila je vesela, debela, uslužnažena od svojih trideset i pet godina, mekanih bedara i guzova što su joj sedrmali u gaćicama limunove boje, koje je svlačila svakom muškarcu koji bije poželio. Lice joj je bilo priprosto i široko, a bila je najkreposnija žena nasvijetu: spavala je sa svima, bez obzira na rasu, vjeru, boju kože ipodrijetlo, podavala se drugarski, u znak gostoljubivosti, ne dangubeći nitrenutka, čak ni toliko da odloži stolnjak ili metlu ili krpu za prašinu,prema tome što je držala u ruci kad bi je tko dohvatio. Njen je čar bio unjenoj pristupačnosti; bila je vazda tu, kao Mount Everest, i ljudi su sepenjali na nju kad god bi zaželjeli. Yossarian je volio služavku u gaćicamalimunove boje za to što se činilo da je ona još jedina žena s kojom možespavati a da se ne zaljubi u nju. Čak je i ona ćelava djevojka sa Sicilije jošbudila u njemu snažne osjećaje sažaljenja, nježnosti i žaljenja.

Usprkos brojnim opasnostima kojima se major de Coverley izvrgavaokad god je unajmljivao stanove, jedinu je svoju povredu zadobio, za divnočudo, dok je predvodio trijumfalnu povorku u otvoreni grad Rim, gdje ga jeu oko ranio cvijet koji je u njega ispalio iz neposredne blizine nekidronjavi, kvocavi, pijani starac koji je, kao sam nečastivi, skočio zatim uauto majora de Coverleyja odajući pakosno veselje, grubo i prezirno gazgrabio za časnu bijelu glavu i podrugljivo ga poljubio u oba obraza ustimakoja su zaudarala po kiselim vinskim parama, siru i češnjaku, i tek ondaskočio natrag u radosnu, razdraganu svjetinu smijući se nekim potmulim,suhim i drečavim smijehom. Major de Coverley, pravi Spartanac u nevolji,nije za svega tog grdnog iskušenja ni okom trepnuo. I nije zatražioliječničku pomoć sve dok se nije vratio na Pianosu, pošto je obavio svojposao u Kimu.

Zaključio je da se i dalje služi s oba oka, pa je zahtijevao od doktoraDaneeke da mu povez bude proziran kako bi i dalje mogao, neoslabljenavida, bacati potkove, otimati talijanske težake i unajmljivati stanove. Zaljude u eskadrili major de Coverley bio je kolos, iako mu se to nisu nikad

~ 138 ~

usudili reći. Jedini čovjek koji mu se ikad usudio obratiti bio je MiloMinderbinder koji se, posto je bio tjedan dana u eskadrili, približiobacalištu potkova s tvrdo kuhanim jajetom u ruci, koje je podigao u zrak,da ga major de Coverley vidi. Major de Coverley se na tu drskost u čuduuspravio i usredotočio na njega svu silinu svog razbjesnjelog lica, skršnom izbočinom izbrazdanog čela i s golemim grebenom grbavog nosašto se zaletio gnjevno na nj, kao branič kakve prvoligaške momčadi. Milonije uzmaknuo, samo se zaklonio za tvrdo kuhano jaje koje je digao uobranu preda se, kao kakve čini. Polako je bura počela jenjavati i opasnostminula.

- Šta je to? - zapita napokon major de Coverley.- Jaje - odgovori Milo.- Kakvo jaje? - zapita major de Coverley.- Tvrdo kuhano jaje - odgovori Milo.- Kakvo tvrdo kuhano jaje? - zapita major de Coverley.- Svježe tvrdo kuhano jaje - odgovori Milo.- Otkud ti svježe jaje? - zapita major de Coverley.- Od kokoši - odgovori Milo.- Gdje je kokoš? - zapita major de Coverley.- Kokoš je na Malti - odgovori Milo.- Koliko kokoši ima na Malti?- Dovoljno da nesu svježa jaja za sve oficire u eskadrili po pet centa iz

menzina fonda - odgovori Milo.- Meni su svježa jaja slabost - prizna major de Coverley.- Kad bi mi netko stavio na raspolaganje avion, ja bih mogao je

danput tjedno odletjeti tamo eskadrilskim avionom i dopremiti svježihjaja koliko ih god trebamo - odvrati Milo. - Malta, uostalom, ni je takodaleko.

- Malta nije tako daleko - napomene major de Coverley. - Vi bistevjerojatno mogli jedanput tjedno odletjeti tamo eskadrilskim avionom idopremiti svježih jaja koliko ih god trebamo.

- Da - potvrdi Milo. - Ja mislim da bih mogao kad bi mi netko rekao istavio avion na raspolaganje.

- Ja najviše volim pržena svježa jaja - sjeti se major de Coverley. - Nasvježem maslacu.

- Ja mogu nabaviti svježeg maslaca koliko ga god trebamo na Sicilijipo dvadeset i pet centi funta - odvrati Milo. - Dvadeset i pet centi za funtusvježeg maslaca povoljna je cijena. U menzinu fondu ima dovoljno love i za

~ 139 ~

maslac, a vjerojatno bismo ga mogli i prodavati uz dobit drugimeskadrilama, tako da nas ne bi gotovo ništa stajao.

- Kako se ti, sinko, zoveš? - upita ga major de Coverley.- Ja se zovem Milo Minderbinder, gospodine majore. Dvadeset i

sedam mi je godina.- Ti si dobar šef menze, Milo.- Ja nisam šef menze, gospodine majore.- Ti si dobar šef menze, Milo.- Hvala, gospodine majore. Trudit ću se svim silama da budem dobar

šef menze.- Bog te blagoslovio, momče! Uzmi jednu potkovu!- Hvala vam, gospodine majore. Što ću s njom?- Baci je!- U staro željezo?- Na taj klin tamo. Onda je uzmi i baci na ovaj klin. To je igra,

razumiješ? Potkova će ti ostati.- Razumijem, gospodine majore. A, tako. Pošto se prodaju potkove?Miris svježeg jajeta, što se egzotično rasprsnulo u mlaci svježeg

maslaca, odnijeli su daleko mediteranski pasatni vjetrovi i primamiligenerala Dreedlea, koji je dojurio s nezajažljivim tekom, u pratnji svojenjegovateljice, koja gaje posvuda pratila, i svoga zeta, pukovnikaMoodusa. U početku se general Dreedle gušio u jelu samo u Milovojmenzi. Tada su ostale tri eskadrile aviopuka pukovnika Cathcarta predalesvoje menze u Milove ruke i dale mu svaka po jedan avion i po jednogpilota da i njima kupuje svježa jaja i svježi maslac. Kako su se svi oficiri usve četiri eskadrile počeli gušiti u svježim jajima, u nezasitnoj orgijijedenja svježih jaja, Milovi su avioni letjeli tamo-amo svaki dan u tjednu.General Dreedle se gušio u svježim jajima za doručkom, ručkom ivečerom, između obroka se isto tako gušio u svježim jajima, sve dok Milonije otkrio bogate izvore svježe teletine, govedine, pačetine, janjećihkotleta, vrganja, prokulica, repova južnoafričkih jastoga, morskih račića,pršuta, pudinga, grožđa, sladoleda, jagoda i artičoka. U borbenojaviobrigadi generala Dreedlea bila su još tri aviopuka koji su svi, obuzetiljubomorom, poslali svoje avione na Maltu po svježa jaja, ali su ustanovilida se svježa jaja tu prodaju po sedam centa. Budući da su ih od Mila moglikupiti po pet centa, bilo im je pametnije da i svoje menze uključe u Milovsindikat i da mu dadu potrebne avione i pilote za dopremu svih ostalihkvalitetnih namirnica kojima ih je on također obećao opskrbljivati.

~ 140 ~

Svi su bili ushićeni ovim obratom, a ponajviše pukovnik Cathcart kojije bio uvjeren da mu sve to služi na diku. Srdačno je pozdravljao Mila kadgod bi ga sreo i, obuzet porivom pretjerane pokajnič ke velikodušnosti,predložio da se major Major unaprijedi. Prijedlog je u štabu Dvadeset isedme zračne eskadre smjesta odbacio bivši razvodnik Wintergreen, kojije načrčkao osorno, nepotpisano obrazloženje da vojska ima svega jednogjedinog majora Majora Majora i da ga ne namjerava izgubitipromaknućem samo zato da ugodi pukovniku Cathcartu. PukovnikaCathcarta je pecnuo taj grubi prijekor pa se, kao krivac, zavukao u svojusobu pateći zbog tog odbijanja. Krivio je majora Majora za tu sramotu iodlučio ga istog dana degradirati na čin poručnika.

- Vjerojatno vam neće dopustiti - napomene potpukovnik Kornsmješkajući se milostivo i naslađujući se ovom zgodom. - I to baš zbogonog istog razloga zbog kojeg vam nisu dopustili da ga promaknete. Osimtoga, svakako biste glupo ispali kad biste ga pokušali degradirati na činporučnika odmah pošto ste ga pokušali promaknuti na moj čin.

Pukovnik Cathcart osjećao se prikliješten sa svih strana. Mnogo jeviše uspjeha imao kad je onomad predložio da se Yossarian odlikuje nakonneuspjeha u Ferrari, kad je most preko Poa još stajao čitav sedam danapošto se pukovnik Cathcart bio dobrovoljno prijavio da će ga razoriti.Njegovi su ljudi izvršili devet borbenih letova u šest dana, ali je most bioporušen tek pri desetom letu, na sedmi dan, kad je Yossarian poslao usmrt Krafta i njegovu posadu time što je poveo svoje jato od šest aviona podrugi put na cilj. Yossarian je pažljivo nadletio po drugi put cilj zato što jetada još bio hrabar. Nije digao glavu s nišanskih sprava sve dok nisu palesve bombe; kad je digao pogled, sve je u avionu bilo obasjano sablasnimnarančastim sjajem. U prvi je mah pomislio da njihov avion gori. Tada jespazio upravo nad sobom avion kojem je gorio motor, pa je viknuoMcWattu preko interfona da skrene oštro nalijevo. Sekundu kasnijeotpalo je krilo s Krahova aviona, goruća se olupina rušila, sprijeda trup aza njim uzvitlano krilo. Pljusak od sićušnih metalnih krhotina počeo jelupkali po Yossarianovu avionu dok je posvuda oko njega još neprestanođumbaralo iz tlakova kešiung, kešung, kešung.

Kad su sletjeli, svi su ga gledali poprijeko dok je on, onako tup ipotišten, prilazio kapetanu Blacku ispred zelene barake da podneseizvještaj, i saznao da ga unutra čekaju pukovnik Cathcart i potpukovnikKorn. Major Danby stajao je usred grobne tišine i mahanjem ruku navratima tjerao ostale od ulaza. Yossarian je osjećao olovan umor i jedva

min@

~ 141 ~

čekao da svuče slijepljenu odjeću. Stupio je u baraku obuzet izmiješanimčuvstvima, ne znajući pravo što treba osjećati prema Kraftu i onimadrugima, jer su oni svi izginuli daleko odavde, usamljeni u nijemoj agoniji,u trenutku kad je i on sam bio do grla u istoj grdnoj, mučnoj dilemiizmeđu dužnosti i propasti.

Pukovnik Cathcart je pak bio potpuno zbunjen onim što se dogodilo.- Dvaput? - zapitao je.- Prvi put bih bio promašio - odgovori Yossarian skrušeno, pognute

glave.Glasovi su im slabašno odjekivali u dugačkoj, uskoj baraci.- Ali dvaput? - ponovi pukovnik Cathcart u živoj nedoumici.- Prvi put bih bio promašio - ponovi Yossarian.- Ali Kraft bi ostao živ.- I most bi još stajao čitav.- Iskusan bombarder-strijelac trebao bi u prvom naletu baciti bombe -

podsjeti ga pukovnik Cathcart. - Ostalih je pet bombardera bacilo bombe uprvom naletu.

- I promašilo cilj - reče Yossarian. - Pa bismo se opet morali vraćati.- A možda biste tada pogodili otprve?- A možda ne bih uopće pogodio?- Ali možda ne bi bilo gubitaka?-A možda bi bilo još više gubitaka da je most ostao čitav. Ja sam

mislio da ste vi htjeli da uništimo most.- Nemojte mi protusloviti - reče pukovnik Cathcart. - Sad ima mo svi

dosta svojih briga.- Ja vam nisam protuslovio, gospodine pukovniče.- Jeste, protuslovili ste. I sad mi protuslovite.- Razumijem, gospodine pukovniče. Oprostite.Pukovnik Cathcart pucne snažno prstima. Potpukovnik Korn,

zdepast, crnomanjast, mlitav čovjek s bezobličnom trbušinom, sjedio jeposve opušten na jednoj klupi u prvom redu, ruke je lijepo sklopio natjemenu svoje ćelave i tamnopute glave. Oči iza blistavih naočala bez rubaodavale su da se dobro zabavlja.

- Mi nastojimo biti posve objektivni - natukne on pukovnikuCathcartu.

- Mi nastojimo biti posve objektivni - reče pukovnik CathcartYossarianu gorljivo, kao da ga je obuzelo nenadano nadahnuće. - Nije dasam ja sentimentalan ili takvo što. Meni se fućka za one ljude i za avion.

~ 142 ~

Samo će to jako šugavo zvučati u izvještaju. Kako ću za taškati tako neštou izvještaju?

- A kako bi bilo da me odlikujete? - bojažljivo predloži Yossarian.- Zato što ste dvaput nadlijetali cilj?- Gladnoga Joea ste odlikovali kad je svojom krivicom slupao onaj

avion.Pukovnik Cathcart se pokajnički zasmijulji.- Vi ćete biti sretni ako vas ne izvedemo pred prijeki sud.- Ali sam drugi put pogodio cilj - usprotivi se Yossarian. - Ja sam

mislio da ste vi htjeli da uništimo most!- Ama, šta ja znam što sam ja htio - uzvikne pukovnik Cathcart

razdražljivo. - Slušajte, naravno da sam htio da uništite most. Taj mi jemost zadavao glavobolju od onog časa kad sam odlučio da vas svepošaljem na njega. Ali zašto ga niste u prvom naletu pogodili?

- Nisam imao vremena. Navigator nije bio siguran da smo nad pravimgradom.

- Nad pravim gradom? - zgrane se pukovnik Cathcart. - Hoćete sad dasve svalite na Aarfyja?

-Neću, gospodine pukovniče. Ja sam pogriješio što sam dopustio da mion odvuče pažnju. Samo sam htio reći da nisam nepogrešiv.

- Nitko nije nepogrešiv - reče pukovnik Cathcart oštro, a onda seprisjeti nečega i nastavi neodređeno: -Nitko nije ni nezamjenjiv.

Na ove riječi nije bilo pogovora. Potpukovnik Korn se tromo protegne.- Moramo donijeti neku odluku - neusiljeno napomene pukovniku

Cathcartu.- Moramo donijeti neku odluku - reče pukovnik Cathart Yossarianu. -

A svemu ste krivi vi. Zašto ste se morali vraćati? Zašto niste bacili bombeu prvom naletu, kao i svi ostali?

- U prvom naletu bih bio promašio.- Meni se čini da se mi neprestano vraćamo na isto - uplete se

potpukovnik Korn smijuckajući se.- Ali što da radimo?- usklikne pukovnik Calliearl zdvojno. - Ljudi vani

čekaju.- A zašto ga i ne bismo odlikovali? - predloži potpukovnik Korn.- Zato što je dvaput nadletio cilj? Za što ga možemo odlikovati?- Zato što je dvaput nadletio cilj - odgovori potpukovnik Korn

smješkajući se zamišljeno, zadovoljan sam sobom. - Uostalom, ja mislimda je zaista trebalo mnogo hrabrosti da se taj cilj nadleti po drugi put, bez

~ 143 ~

drugih aviona oko sebe da privuku protuavionsku vatru na sebe. I on jeipak pogodio most. Znate, možda je to najbolje rješenje... da se pohvalimonečim čega bismo se morali stidjeti. To je trik koji, čini mi se, uvijek pali.

- Mislite da će upaliti?- Siguran sam da hoće. I promaknimo ga još u čin kapetana, za svaki

slučaj.- Ne mislite li da je to više nego što je potrebno?- Ne, ne mislim. Najbolje će biti da idemo na sigurno. Osim to ga,

jedan kapetan manje ili više...- Dobro - zaključi pukovnik Cathcart. - Odlikovat ćemo ga zato što je

bio toliko hrabar da dvaput nadleti cilj. I unaprijediti ga u čin kapetana.Potpukovnik Korn posegne za kapom.- Izlaze svi nasmiješeni - našali se i metne ruku Yossarianu oko

ramena izlazeći iz barake.

~ 144 ~

14. KID SAMPSON

Kad su letjeli na Bolognu, Yossarian je bio toliko hrabar da nijenijedanput nadletio cilj. Kad se napokon našao gore, u nosu aviona KidaSampsona, pritisnuo je dugme svog mikrofona na vratu i zapitao:

- Pa dobro, što je to s avionom?Kidu Sampsonu se ote krik.- Zar nije nešto u redu s avionom? Što se dogodilo?Yossarian se sledi od vriska Kida Sampsona.- Zar se nešto dogodilo? - zaurla prestravljeno. - Da iskačemo?- Ja ne znam! - odvrati Kid Sampson obuzet tjeskobom, kukajući

uzrujano. -Netko je rekao da iskačemo! Tko je to, uostalom? Tko je to?- Ovdje Yossarian u nosu! Yossarian u nosu! Čuo sam kad si rekao da

se nešto dogodilo. Zar nisi rekao da se nešto dogodilo?- Ja sam mislio da si ti rekao da nešto nije u redu. Čini se da je sve u

redu. Sve je kako treba.Yossarianu se srce stegnulo. Nešto nije bilo u redu ako je sve bilo

kako treba, pa nisu imali izlike da se vrate. Zamišljeno se dvoumio.- Ne čujem te - reče.- Rekao sam da je sve kako treba.Sunce ga je zasjenjivalo, bijelo, na porculanski modroj vodi i na

blistavim rubovima drugih aviona. Yossarian zgrabi šarene žice koje suvodile u kontaktnu kutiju interfona i iščupa ih.

- Još uvijek te ne čujem - reče.Nije čuo ništa. Polako pokupi torbicu s kartama i svoja tri zaštitna

odijela i uvuče se u glavni odjel. Nately, koji je ukočeno sjedio na sjedalupomoćnog pilota, opazi ga krajičkom oka kad je ušao u pilotsku kabinu istao iza Kida Sampsona. Turobno se osmjehne Yossarianu, nekako krhaki izuzetno mladolik i snebivljiv u onoj svojoj glomaznoj tamnici odslušalica, šljema, mikrofona na vratu, zaštit nog odijela i padobrana.Yossarian se sagne do sama uha Kida Sampsona.

- Još uvijek te ne čujem - vikne mu usred jednolikog brujanja motora.Kid Sampson se u čudu osvrne na nj. Kid Sampson je imao ćoškastu,

smiješnu glavu s uzvijenim obrvama i tršavim plavim brcima.- Šta? - drekne preko ramena.- Još uvijek te ne čujem - ponovi Yossarian.- Moraš govoriti glasnije - reče Kid Sampson. - Još uvijek te ne čujem.- Rekao sam da te još uvijek ne čujem - prodere se Yossarian.

~ 145 ~

- Šta ti ja mogu - prodere se Kid Sampson. - Derem se iz sveg glasa.- Nisam te čuo preko veze - zaurla Yossarian osjećajući sve veću

nemoć. - Moramo se vratiti.- Radi jedne slušalice? - upita ga Kid Sampson s nevjericom u glasu.- Okreći avion - reče Yossarian - ili ću ti razbiti njušku!Kid Sampson zatraži pogledom moralnu podršku od Natelyja koji

navlaš pogleda na drugu stranu. Yossarian je bio stariji po činu od njihobadvojice. Kid Sampson se još časak neodlučno odupirao, a onda je brže-bolje popustio kličući slavodobitno.

- Bog bogova, što se mene tiče - objavi radosno pa ispusti niz oštrihzvižduka sebi u brkove. - Jest, gospodine moj, bog bogova, što se tičestaroga Kida Sampsona. - Ponovo zazvižduće i vikne u mikrofon: - Čujtesad ovo, male moje kukavičice! Ovdje admiral Kid Sampson. Ovdjeadmiral Kid Sampson glavom, dika kraljičinih pomoraca. Jest, bogami!Vraćamo se, momci, vjere mi, vraćamo se!

Nately skine šljem i slušalice jednim radosnim zamahom i poče seblaženo njihati na sjedalu, kao kakvo lijepo dijete na visokoj stolici.Narednik Knight ispade iz trupne mitraljeske kupole i uze ih sve lupati poleđima, izbezumljen od radosti. Kid Sampson napusti svojim avionomformaciju u širokom gracioznom luku i okrene prema aerodromu. Kad jeYossarian uključio laringofon u jednu od pričuvnih kutija, začuo je kakoobad mitraljesca u stražnjem dijelu aviona pjevaju La Cucarachu.

Kad su sletjeli, veselje im je naglo splasnulo. Zamijenila ga jenelagodna šutnja, a Yossarian je bio ozbiljan i smeten kad je silazio saviona i sjedao u džip koji ih je već čekao. Nitko nije izustio ni riječi zacijele vožnje kroz tešku, mističnu tišinu što je obavijala brda, more i šume.Snuždenost ih nije ostavila ni kad su skrenuli s ceste u eskadrilu.Yossarian je posljednji izišao iz džipa. Začas su Yossarian i blag, topaopovjetarac bili jedini koji su se micali u avetinjskom miru što se opojnonadvio nad prazne šatore. Eskadrila je bila mrtva, ni je bilo ni tragaljudima, osim doktora Daneeke koji je patnički sjedio, kao zimogroznaamerička orlušina, uz zatvorena vrata sanitetskog šatora, isturajućipožudno, ali uzalud svoj začepljeni nos prema magličastom sunčanomsvjetlu što se prosipalo oko njega. Yossarian je znao da doktor Daneeka nebi pošao s njim na kupanje. Doktor Daneeka ne bi više ni s kim pošao nakupanje; čovjek se može onesvijestiti ili pretrpjeti laganu koronarnuokluziju u pedalj-dva vode i utopiti se, može ga neka podvodna strujaodvući na pučinu ili može postati neotporan na dječju paralizu ili

~ 146 ~

meningokoke zbog prehlade ili pretjeranog naprezanja. Opasnost odBologne, koja se bila nadvila nad druge, pobudila je u doktora Daneeke jošbrižniju skrb za vlastitu sigurnost. Sad je obnoć čuo provalnike.

Kroz ljubičasti sumrak što je zastirao ulaz u operativni šator,Yossarian je spazio poglavicu Bijelog Halfoata kako revno otuđuje zaliheviskija krivotvoreći potpise trezvenjaka i točeći brže-bolje al kohol, kojimse trovao, u različite boce kako bi što više ukrao prije nego što se kapetanBlack ne sjeti i prene i lijeno dohrli da ukrade što ostane.

Džip ponovo polako krene. Kid Sampson, Nately i ostali razišli su se ubešumnom vrtlogu kretanja, pa ih je progutala otužna žuta tišina. Džipnestane kašljući. Yossarian je ostao sam u teškom, praiskonskom zatišjuu kojem se sve što je bilo zeleno činilo crno, a sve ostalo bijaše natopljenobojom gnoja. Ušće je šumilo na vjetru u suhoj i prozračnoj daljini. Bio jenemiran, uplašen i pospan. Očne duplje kao da su mu bile prljave odumora. Umorno je ušao u padobranski šator, u kojem bijaše dugačakpoliran drven stol, dok mu se prokleta nametljiva sumnja bezbolnouvlačila u savjest koja je bila posve čista. Ostavio je tu svoje zaštitnoodijelo i padobran i vratio se pored cisterne za vodu do obavještajnogšatora da vrati torbicu s kartama kapetanu Blacku, koji je drijemao nasvojoj stolici prebacivši tanke dugačke noge preko stola i koji ga jeravnodušno zapitao zašto se Yossarianov avion vratio. Yossarian se nije niobazro na njega. Odložio je karte na pult i izišao.

Vrativši se u svoj šator, izvukao se iz remenja za padobran, a onda izodijela. Orr je bio u Rimu i trebao se vratiti poslijepodne s odmora koji jedobio zato što se prisilno spustio u more nedaleko od Genove. Nately seveć zacijelo sprema da ga zamijeni, ushićen što je još živ i nesumnjivonestrpljiv da nastavi jalovo i dirljivo udvaranje onoj svojoj prostitutki uRimu. Kad se svukao, Yossarian je sjeo na ležaj da otpočine. Čim je ostaogol, osjećao se mnogo bolje. Nikad se nije ugodno osjećao u odijelu. Ubrzoje opet obukao čiste gaće i pošao na plažu u mokasinkama prebacivšipreko ramena sivožut ručnik za kupanje.

Staza od eskadrile vodila ga je oko neke tajanstvene platforme zatopove u šumi; dvojica od trojice vojnika koji su se tu nalazili, spavala suna krugu od vreća s pijeskom, a treći je sjedio i jeo purpurnocrvenmogranj odgrizajući krupne zalogaje čeljustima, kojima je brzo žvakao, iispljuvavajući sažvakanu pulpu u grmlje. Kad bi zagrizao, crveni bi musok potekao iz usta. Yossarian je opet zašao u šumu gladeći se od vremenado vremena nježno po golom, ustreptalom trbuhu, kao da bi se želio

~ 147 ~

uvjeriti da je još tu. Izvadio je komadić lanena platna iz pupka. Iznenadaje na zemlji, s obje strane staze, ugledao na desetke gljiva koje su nikleposlije kiše i koje su gurale svo je kvrgave prste kroz vlažnu zemlju poputbeživotnih batrljica od mesa, rastući u takvu odumirućem obilju kud godje pogledao da mu se činilo da se naočigled razmnožavaju. Bilo ih je natisuće i protezale su se pod šipražjem dokle mu je god sezao pogled, i kaoda su bujale i umnožavale se dok ih je motrio. Pohitao je dalje ježeći se odsablasne strave, i nije usporio korak sve dok mu se tlo pod nogama nijepretvorilo u suh pijesak, a gljive ostale za njim. Plašljivo se obazro gotovoočekujući da ugleda one buhave bijele biljke kako puze za njim u slijepojpotjeri, ili kako gmižu po krošnjama u lelujavoj i neukrotivoj promjenljivojmasi.

Plaža je bila pusta. Svi su šumovi bili prigušeni, potmulo žuborenjepotoka, šumorenje visoke travurine i žbunja za njim, koji kao da su disali,ravnodušno jecanje nemuštih i prozirnih valova. Valovi su ovdje uvijekbili mali, voda bistra i hladna. Yossarian ostavi stvari na pijesku i zagaziu valove visoke do koljena, pa hodaše sve dok mu voda ne dođe do grla. Sonu stranu mora ležala je neravna traka tam na kopna obavijena maglom,jedva se vidjela. Otplivao je polagano do splavi, držao se za nju nekovrijeme, pa je opet polagano otplivao natrag, do spruda, gdje je mogaostati na noge. Zaronio je nekoliko puta u zelenu vodu dok nije osjetio daječisti čio, pa se ispružio ničice na pijesak i spavao sve dok avioni koji su sevraćali iz Bologne ni su bili takoreći nad njim, a silno, združeno brujanjenjihovih brojnih motora proparalo mu san, kao tutnjava od koje se zemljatrese.

Probudio se žmirkajući i osjećajući laganu bol u glavi, i ugledaokaotično uzavreo svijet u kojem je sve bilo na svom mjestu. Zinuo je odsilna zaprepaštenja pred fantastičnim prizorom koji su sačinjavaladvanaest aviona lijepo poredanih u pravilnu formaciju. Ta je slika bilaodviše neočekivana da bi mogla bili istinita. Nije bilo aviona koji bi hitaliispred ostalih s ranjenicima niti je koji zaostao zbog oštećenja. Nijednasignalna raketa nije se dimila na nebu. Nijedan avion nije nedostajaoosim njegova. Načas se ukočio od osjećaja da je po ludio. Tada je shvatio imalne zaplakao nad ironijom sudbine. Objašnjenje je bilo jednostavno:oblaci su zaklonili cilj prije nego što su ga bombarderi dospjeli obasutibombama, pa je let na Bolognu ostao još neizvršen.

Ali se prevario. Nije bilo oblaka. Bologna je bila bombardirana.Bombardiranje Bologne bilo je posve bezopasno. Nije uopće bilo tlakova.

~ 148 ~

15. PILTCHARD & WREN

Kapetan Piltchard i kapetan Wren, dobronamjerni operativni oficirieskadrile, bili su obojica blagi, pitomi ljudi, onižeg rasta, koji su uživali uborbenim zadacima i nisu ništa tražili od života ni od pukovnikaCathcarta nego da i dalje lete. Izvršili su bili na stotine borbenih zadatakai htjeli izvršiti još na stotine. Određivali su sami sebe za svaki let. Nikadnisu doživjeli ništa tako divno kao rat; i bojali su se da više nikad nećedoživjeti. Obavljali su svoje dužnosti neupadljivo i bez riječi, bezpretjerane užurbanosti, i trudili se svim silama da se nikome ne zamjere.Hitro bi se nasmiješili svakome u prolazu. Nisu govorili nego mrmljali.Bili su snalažljivi, veseli i uslužni ljudi koji su bili slobodni jedino kad subili nasamo i koji nikome nisu gledali u oči, čak ni Yossarianu nasastanku pod vedrim nebom, što su ga bili sazvali da ga javno prekore štoje natjerao Kida Sampsona da prekine let na Bolognu.

- Dečki - reče kapetan Piltchard, koji je imao rijetku crnu kosu,smješkajući se usiljeno - kad hoćete prekinuti let, nastojte provjeriti je lirazlog zaista ozbiljan. Da se ne vratite zbog nečega nevažnog... kao što jejedan pokvareni laringofon... ili tako nešto. Razumijete? Kapetan Wrenima više toga što bi vam htio reći.

- Kapetan Piltchard ima pravo, dečki - reče kapetan Wren. - I to je svešto ću vam ja reći. Dakle, mi smo danas napokon stigli do Bologne iustanovili da je to bio posve lagan zadatak. Rekao bih da smo svi bilipomalo nervozni, pa nismo neprijatelju nanijeli mnogo štete. E pa, čujtesad ovo! Pukovnik Cathcart je ishodio dopuštenje da još jedanputbombardiramo Bolognu. I sutra ćemo zbilja udesiti sva ona skladištamunicije. E pa, što kažete na to?

A da bi dokazali Yossarianu kako nisu nimalo kivni na njega, čak suodredili da on leti u čelnom bombarderu s McWattom u prvoj formaciji,kad sutra budu opet letjeli na Bolognu. Yossarian je nadletio ciljsamouvjereno kao Havermeyer, ne pribjegavajući uopće ni kakvumanevriranju, ali su ga najednom stali tako gađati da umalo što se nijeusrao od straha.

Posvuda su bili teški flakovi! Bio je uspavan i namamljen i pao je ustupicu, pa mu nije preostalo ništa drugo nego da sjedi kao kakav idiot igleda kako ružni crni oblačići dima lete da ga ubiju. Nije mu preostaloništa drugo, dok ne baci bombe, nego da gleda u nišanske sprave gdje sutanke ukrštene končanice u leći bile magnetski prikovane za sam cilj

~ 149 ~

onako kako ih je namjestio, savršeno se ukrštavajući duboko dolje udvorištu bloka kamufliranih skladišta, ispred temelja prve zgrade. Dok seavion vukao, on se neprestano tresao. Čuo je potmule bum-bum-bum-bumtlakova kako lupaju posvuda oko nje ga, po četiri za redom, preklapajućise pomalo, oštar, prodoran tres pojedinačne granate koja se iznenadarasprsnula u blizini. Glava mu je pucala od tisuću suprotnih poriva dok jemolio Boga da bombe već jednom padnu. Najradije bi bio zajecao. Motorisu i dalje jednolično brujali, kao kakva debela, lijena muha. Napokon suse igle na nišanskim spravama ukrstile i pustile osam bombi po 250kilograma jednu za drugom. Oslobodivši se tereta, avion je lako jurnuouvis. Yossarian se okrene od nišanskih sprava nalijevo da pogleda naindikator. A kad se kazaljka spusti na ništicu, zatvori vrata spremišta zabombe i vrisne iz sveg glasa u laringofon:

- Oštro desno!McWatt je munjevito reagirao. Motori su počeli resko zavijati kad je

hitro obrnuo avion na jedno krilo i nesmiljeno ga zaokrenuo, tako da jezavrištao i odmaknuo se od udvojenih zavojnica iz flakova, koje jeYossarian opazio kako jure prema njima. Tada Yossarian naloži McWattuneka se penje, i neka se i dalje penje, sve više i više, dok se napokon nisudokopali mirnog, dijamantnoplavog neba koje je posvuda bilo obasjanosuncem i vedro, samo je u daljini bilo obrubljeno dugačkim bijelimkoprenama od rijetka paperja. Vjetar ga je umirivao drnkajući pocilindričnim oknima njegovih prozora, pa se on radosno opustio, ali samodok nisu opet povećali brzinu, a onda je potjerao McWatta lijevo, paodmah natrag dolje, i opazio, obuzet trenutnim ushitom, kako se gomilegranata od flakova nalik na gljive rastvaraju visoko nad njim i otragadesno, upravo ondje gdje bi bio da ni je skrenuo lijevo i spustio se. Ponovoje oštro viknuo McWattu neka izravna avion, pa neka jurne uvis, pa ondaopet neka leti naokolo po nepravilnom plavom djeliću nezagađenog zraka,baš kad su bombe koje je bacio počele padati na zemlju. Prva je pala udvorište, baš tamo gdje je ciljao, a onda su se ostale bombe iz njegovaaviona i iz drugih aviona njegova jata stale rasprskavati na zemlji, u nizuhitrih narančastih plamenova po vrhovima zgrada, što su se začas počelerušili usred golema, zapjenušena vala ružičasta i siva i kao ugljen crnadima, koji se divlje valjao na sve strane i kojem se utroba grčevito tresla,kao od silne grmljavine crvenili, bijelili i zlatnih bljeskavica.

- Ama, gle, molim te! - divio se Aarfy zvučnim glasom uz Yossariana,a debeljuškasto, okruglo lice ljeskalo mu se od vedrine i očaranosti. - To

~ 150 ~

mora da je bilo neko skladište municije.Yossarian je bio zaboravio na Aarfyja.- Van! - vikne mu. - Van iz nosa!Aarfy se uljudno nasmiješio i pokazao dolje na cilj velikodušno

pozivajući Yossariana da gleda. Yossarian ga stane uporno lupati ibjesomučno mu pokazivati na izlaz.

- Natrag u avion! - vikao je mahnito. - Natrag u avion!Aarfy miroljubivo slegne ramenima.- Ne čujem te - protumači.Yossarian ga ščepa za padobransko remenje i uze ga gurati natrag

prema izlazu baš kad je avion bio pogođen uz takav rezak tresak da su mukosti zagrohotale i srce stalo. Odmah je pojmio da su svi izginuli.

- Gore! - vrisne u laringofon McWattu kad uvidje da je još živ: - Gore,gade jedan! Gore, gore, gore, gore!

Avion poletje opet brzo gore naprežući se, dok ga on ne izravna jošjednom oštrim povikom McWattu i nanovo nemilosrdno ne natjera daizvede, tutnjeći, zaokret od četrdeset i pet stupnjeva, tako da mu je utrobaizišla na nos, te je ostao lebdjeti bez mesa u zraku, dok nije opet nagnaoMcWatta da izravna avion, ali samo toliko da bi ga mogao naglo skrenutidesno, pa ga onda strmoglaviti tako daje zacvilio. Jurili su kroz beskrajnegrudice avetinjskog crnog dima, a zbog gara koji se hvatao za glatki nos odpleksiglasa činilo mu se da osjeća opake, vlažne, čađave pare na obrazima.Srce mu je opet snažno lupalo od bolne strave dok je vijugao gore i dolje,kroz slijepe čopore granata od flakova što su ubitačno jurišale put neba nanjega, a onda se tromo smirivale. Znoj mu je ćurkom curio niz vrat islijevao se niz prsa i struk, kao kakva topla sluz. Načas kao da jeprimijetio da više ne vidi avione iz svoje formacije, a onda je još znao samoza sebe. Grlo ga je boljelo kao svježa posjekotina od silna napora koji jeulagao vičući svaku pojedinu zapovijed McWattu. Kad god bi McWattpromijenio smjer, buka motora prerasla bi u zaglušnu, mučnu i strahovituriku. A daleko sprijeda rojile su se još na nebu eksplozije granata iz novihtopovskih baterija, koje su tražile pravu visinu sadistički čekajući da dođeu njihov domet.

Avion se ponovo iznenada stresao od još jedne snažne, kreštaveeksplozije koja ga je malne prevrnula na leđa, a nos mu se odmah ispunioslatkastim oblačićima modra dima. Nešto gori! Yossarian se naglo obrneda potraži spas, ali se zaletje u Aarfyja koji je kresao šibicu i mirnopripaljivao lulu. Yossarian se, zabezeknut i zbunjen, zapilji u svog

~ 151 ~

nasmiješenog navigatora komu lice bijaše nalik na mjesec. Pomisli da jejedan od njih dvojice lud.

- Ti Isusa Boga! - vikne on Aarfyju, obuzet mučnim zaprepaštenjem. -Gubi se bestraga iz nosa! Jesi li poludio? Gubi se!

- Što? - pripita ga Aarfy.- Gubi se! - drekne Yossarian histerično i uze udarati Aarfyja objema

nadlanicama ne bi li ga istjerao. - Gubi se!- Još uvijek te ne čujem - vikne mu Aarfy bezazleno, odajući blagu i

prijekornu smetenost. - Moraš govoriti malo glasnije!- Gubi se iz nosa! - zdvojno vrisne Yossarian. - Pobit će nas! Zar ne

razumiješ? Pobit će nas!- Kuda da okrenem, u vražju mater? - dovikne McWatt bijesno preko

interfona patničkim i visokim glasom. - Kuda da okrenem?- Skreni lijevo! Lijevo, Boga ti tvog blesavog! Skreni oštro lijevo!Aarfy se došulja tik do Yossariana i zabije mu kamiš svoje lule u

rebra. Yossarian skoči do stropa njišteći, pa se u skoku okrene i do čekana koljena, blijed kao krpa i uzdrhtao od bijesa. Aarfy mu namigneohrabrujući ga, pa uperi palcem otraga na McWatta škubeći šaljivo usne.

- Što to njemu nije pravo? - zapita smijući se.Yossariana obuze čudnovat osjećaj da je sve oko njega iskrivljeno.- Hoćeš li se već jednom izgubiti odavde? - prosikće umorno i odgurne

Aarfyja svom snagom. - Jesi li gluh ili što ti je? Bježi u avion! - A McWattudovikne: - Dolje! Dolje!

Iznova su se spustili u krckavu, bubotavu, zvučnu baražnu vatruprotuavionskih granata što su se rasprskavale, kadli se Aarfy nanovoprišulja do Yossariana i opet ga bocne u rebra. Yossarian poskoči uvisnjišteći opet isto onako.

- Još uvijek te ne čujem - reče Aarfy.- Rekao sam li da se gubiš odavde! - vikne Yossarian i brizne u plač.

Poče udarati Aarfyja šakama što je jače mogao. - Bježi od mene! Bježi!Udarati Aarfyja šakama bilo je isto što i zabijati šake u slabo

napuhanu gumenu vreću. Nije bilo nikakva otpora, nikakve reakcije od temekane, neosjetljive mase, pa je nakon nekog vremena Yossarian klonuoduhom i, onako iznemogao, nemoćno spustio ruke. Bio je shrvan osjećajemnemoći koji ga je ponižavao, i samo što nije zaplakao od sažaljenja nadsamim sobom.

- Što kažeš? - upita ga Aarfy.-Bježi od mene - odgovori Yossarian preklinjući ga. - Vrati se u avion!

~ 152 ~

- Još uvijek te ne čujem.- Nije važno - protuži Yossarian - nije važno. Samo me ostavi na miru!- Što nije važno?Yossarian se poče lupati po čelu. Zgrabi Aarfyja za prsa i osovljujući

se na noge da bi se mogao oduprijeti, odvuče ga do kraja odjela u nosuaviona i baci ga pred izlazom na tlo kao kakvu nabuhlu i nezgrapnuvreću. Dok se vukao natrag prema prednjem dijelu, jedna se granatarasprsnula tik do njegova uha, osjećao se kao daje dobio strahovitu ćušku,a jedan mu se još neuništen dio pameti čudio što nisu svi izginuli. Opet suse penjali. Motori su opet zavijali kao od boli, a zrak je u avionu pekao zaoči od mirisa strojeva i smrdio od benzina. Zatim je najednom primijetioda pada snijeg!

Na tisuće sićušnih komadića bijela papira padalo je poput pahuljica uavionu, motalo mu se oko glave, hvatalo mu se za trepavice dok je žmirkaou čudu, i lepršalo na nosnicama i usnama kad god bi udahnuo zrak.Obazrevši se u nedoumici, ugledao je Aarfyja kako se ponosno nacerio oduha do uha, kao neka neman, i kako mu pokazu je razderanu zemljopisnukartu. Povelik šrapnel probio je pod i cijelo brdo Aarfyjevih karata jeizletjelo kroz strop na nekoliko centimetara od njihovih glava. Aarfy seradovao kao malo dijete.

- Ama, gledaj ovo, molim te! - mrmljao je pomičući nestašnoYossarianu pod nosom svoja dva zatubasta prsta koje je progurao krozrupu na jednoj od karata. - Ama, gledaj, molim te!

Yossarian je zanijemio pred njegovim ushićenim zadovoljstvom. Aarfyje bio kao neki jezivi div-ljudožder iz sna, komu ne možeš ni nauditi niizmaknuti, i Yossarian je strahovao od njega iz nebrojenih razloga, ali jesad bio odviše ukočen da bi ih mogao razmrsivati. Vjetar koji je hujao kroznepravilnu rupu u podu nosio je uokolo bezbroj komadića papira, što su sevrtjeli kao djelići alabastra u pritiskivaču spisa, i pojačavao dojamlakirane, podvodne nestvarnosti. Sve se činilo tako čudno, drečavo igroteskno. U glavi mu je damaralo od prodorne vriske koja mu jenesmiljeno parala uši. To je McWatt, obuzet nesuvislom mahnitošću,tražio upute od njega. Yossarian je i dalje, bolno opčinjen, buljio uAarfyevo okruglo lice koje je sjalo, onako vedro i tupo, pred njim krozuzvitlane komadiće papira, pa je zaključio da ima posla s opasnimluđakom, baš kad se osam granata od flakova rasprsnulo za redom desnou visini njegovih očiju, pa onda još osam, pa još osam, a posljednja seskupina pomakla lijevo tako da se našla gotovo pred njima.

~ 153 ~

- Oštro lijevo! - prodere se McWattu dok se Aarfy i dalje cerio, iMcWatt je zaista skrenuo oštro lijevo, ali je i flak skrenuo oštro lijevo isustizao ih, pa se Yossarian derao: - Rekao sam oštro, oštro, oštro, oštro,gade jedan, oštro!

I McWatt je još oštrije skrenuo avion nalijevo pa su se najednom, kaonekim čudom, našli izvan dometa neprijateljske paljbe. Flakovi suumuknuli. A oni su bili još živi.

Za njima su ljudi pogibali. Nanizani kilometre i kilometre uporemećenu, vijugavu, zavojitu redu, ostala jata aviona prevaljivala suonaj isti pogibeljni put iznad cilja probijajući se hitro kroz nabujale masenovih i starih eksplozija od hitaca iz flakova, jureći kao što štakori jure učoporu preko vlastitih izmetina. Jedan je gorio i izdvojio se kao da seosakatio, nadimljući se silno poput kakve grdne zvijezde crvene poputkrvi. Yossarian je gledao kako taj avion lebdi na boku i kako polako padau širokim, drhtavim, pa onda sve užim krugovima, i kako mu golemiplameni teret sja narančastim sjajem i proplamsava otraga poput kakvadugačka, uskovitlana plašta od vatre i dima. Opazio je padobrane, jedan,dva, tri... četiri, a onda se avion zavrtio i počeo padati ravno na zemljulepršajući neosjetno na vlastitoj jarkoj lomači kao komad šarena svilenapapira.

Yossarian tupo uzdahne pošto je obavio svoj posao toga dana. Bio jetrom i sav slijepljen. Motori su slatko preli pošto McWatt nije više davaogas da bi ga ostali avioni iz jata mogli sustići. Nenadana tišina činila sestrana i umjetna, pomalo podmukla. Yossarian otkopča zaštitno odijelo iskine šljem. Ponovo uzdahne nemirno, sklopi oči i pokuša se opustiti.

- A gdje je Orr? - zapita ga iznenada netko preko interfona.Yossarian poskoči ispuštajući jednosložni usklik koji je prasnuo od

tjeskobe i koji je davao jedino razumno tumačenje cijeloj toj tajanstvenojpojavi tlakova u Bologni: Orr! Naglo se sagne nad nišansko sprave dapotraži dolje, kroz pleksiglas, neki znak ohrabrenja od Orra, koji jeprivlačio flakove kao magnet i koji je nesumnjivo preko noći privukaonajbolje baterije cijele divizije Hermanna Goringa, gdje god se one privragu nalazile dan prije, dok je Orr još bio u Rimu. Čas kasnije je i Aarfygurnuo glavu naprijed i oštrim rubom svoga šljema udario Yossariana pohrptu nosa. Yossarian opsuje, a na oči mu navriješe suze.

- Eno ga! - prozbori Aarfy pogrebnim glasom pokazujući teatralnomkretnjom dolje na voz sijena i dva konja što su stajali ispred staje nekesive kamene seljačke kuće. - Razmrskan na komadiće. Valjda im je tako

~ 154 ~

bilo suđeno.Yossarian ponovo opsuje nešto Aarfyju i nastavi pomno tražiti,

sledivši se od sažaljenja i straha za malog, skakutavog i neobičnogzubatog druga s kojim je spavao u istom šatoru, koji je razbio Applebyučelo reketom za stolni tenis i koji je još jednom nasmrt preplašioYossariana. Naposljetku je Yossarian spazio dvomotorni avion sa dvakormila kako izlijeće iz zelene pozadine šuma i leti preko žuta polja.Jedan mu je propeler bio oštećen i mirovao je, ali avion nije gubio visinu idržao se ispravnog kursa. Yossarian promrmlja neku nesvjesnu molitvu uznak zahvalnosti, a onda se divlje raspali na Orra i obaspe ga grdnjamakoje su izražavale smjesu kivnosti i olakšanja.

- Gle gada! - poče. - Gle onog prokletog, kržljavog, rumenog,bucmastog, kudravog, zubatog, antipatičnog gada i kurvinog sina!

- Što? - pripita ga Aarfy.- Gle onog gadnog, prokletog, buljavog, nerazvijenog, zubatog,

nacerenog, šašavog kurvinog sina i gada s patuljastom guzicom i obrazimakao jabukama! - izgovori Yossarian brzorečicom.

- Što?- Nije važno!- Još uvijek te ne čujem - odvrati Aarfy.Yossarian se polako okrene i pogleda Aarfyja u oči.- Pizdo jedna - poče.- Ja?- Ti, napuhana, okrugla, druželjubiva, šupljoglava, blažena...Aarfyjeva je mirnoća ostala nepomućena. Bezbrižno je ukresao

drvenu šibicu i počeo glasno sisati lulu, a držanje mu je rječito izražavalodobroćudno i velikodušno praštanje. Prijazno se osmjehnuo i zaustio danešto kaže, ali mu Yossarian začepi usta rukom i umorno ga odgurne odsebe. Sklopi oči i za cijelog leta do aerodroma gradio se da spava, da ne bimorao slušati ni gledali Aarfyja.

U učionici je Yossarian podnio izvještaj kapelanu Blacku, a onda je sostalima napeto čekao mrmljajući sve dok se najposlije nije pojavio navidiku Orr, koga je jedan motor još lijepo držao u zraku. Svi su stajali bezdaha. Orrov stajni trap nije se htio spustiti. Yossarian je ostao samo dotledok Orr nije uspješno izvršio prisilno spuštanje, a onda je ukrao prvi džipu kojem je našao ključ, i odjurio u svoj šator da se počne grozničavospremati za hitan odmor koji je odlučio provesti u Rimu, gdje je te istenoći otkrio Lucianu i njenu ne vidljivu brazgotinu.

~ 155 ~

16. LUCIANA

Otkrio je Lucianu dok je sjedila sama za jednim stolom u barusavezničkih oficira, gdje je neki pijani australski major koji ju je tamodoveo bio toliko glup da je ostavi, radi nekih drugova koji su pjevaliprostačke pjesme u baru.

- Dobro, plesat ću s vama - reče ona prije nego što je Yossarian uopćeriječ progovorio. - Ali neću spavati s vama.

- A tko vas je uopće molio? - upita je Yossarian.- Ne želite spavati sa mnom? - usklikne ona iznenađeno.- Ja ne želim plesati s vama.Ona uhvati Yossariana za ruku i odvuče ga do prostora za ples.

Plesala je još gore od njega, ali on još nije nikog vidio da tako slobodnouživa bacakajući se u ritmu sintetičnog swinga, dok njemu noge ni supočele trnuti od dosade, pa ju je povukao s prostora za ples prema stolu zakojim je djevojka, kojuje sad već trebao fukati, još sjedila pripita s jednomrukom oko Aarfyjeva vrata, a narančasta joj satenska bluza još neurednovisila ispod punog, bijelog, čipkastog grudnjaka dok je napadno prostačkirazgovarala o seksu s Hupleom, Orrom, Kidom Sampsonom i GladnimJoeom. Baš kad je došao do njih, Luciana ga je snažno i neočekivanogurnula tako da su oboje odletjeli daleko od stola i opet ostali nasamo.Bila je to visoka, sirova, bujne duge kose i ljepuškaste glave, jedra,krasna, vragolasta djevojka.

- Dobro - reče ona - možete me pozvati na večeru. Ali neću spavati svama.

- A tko vas je uopće molio? - upita je Yossarian iznenađeno.- Nećete spavati sa mnom?- Ja vas ne želim pozvati na večeru.Izvukla ga je iz bara na ulicu i odvukla niz stube u crnoburzijanski

restoran pun živahnih cvrkutavih, zamamnih djevojaka, koje su se, činise, sve poznavale među sobom, i snebivljivih oficira iz razli čitih zemaljakoji su došli s njima. Jela su bila birana i skupa, a prolazima izmeđustolova tekle su bujice zajapurenih i veselih domaćina, svi krupni iproćelavi. Uskomešanom dvoranom širili su se golemi, proždrljivi valovizabave i topline.

Yossarian je strahovito uživao u tome kako se Luciana uopće neobazire na njega dok u grubu zanosu objema rukama trpa večeru u sebe.Jela je kao zvijer dok nije očistila i posljednji tanjur, a onda je odložila

~ 156 ~

srebrni pribor pokazujući da se najela, te se lijeno zavalila na stolici, sasanjivim i zažarenim izrazom utažene proždrljivosti na licu. Udahnula jeduboko, nasmiješena i zadovoljna, i bacila na nje ga pogled koji se topio odzaljubljenosti.

- Dobro, Joe - gukne ona, a crne su joj se oči zakrijesile od pospanosti izahvalnosti. - Sad možeš spavati sa mnom.

- Ja se zovem Yossarian.- Dobro, Yossariane - odvrati ona smijući se blago i pokajnički. - Sad

možeš spavati sa mnom.- A tko te je uopće molio? - priupita je Yossarian.Luciana se zgrane.- Nećeš spavati sa mnom?Yossarian usrdno klimne glavom smijući se, pa joj zavuče ruku pod

haljinu. Djevojka se prestravljeno trgne i pribere. Odmah povuče noge odnjega okrenuvši se naglo na stražnjici. Rumeneći se od uznemirenosti izbunjenosti, navuče iznova suknju preko koljena bacajući iskosaizvještačene poglede po restoranu.

- Sad možeš spavati sa mnom - razjasni mu oprezno odajući bojažljivopopuštanje. - Ali ne odmah.

- Znam. Kad dođemo u moju sobu.Djevojka odmahne glavom motreći ga nepovjerljivo i držeći i dalje

koljena stisnuta.- Ne, ja sad moram kući k mami, jer moja mama ne voli da plešem s

vojnicima, ni da me oni izvode na večeru, i ljutit će se ako se sad nevratim kući. Ali ćeš mi ti napisati svoju adresu, pa ću ja sutra ujutro doćiu tvoju sobu da se izljubimo prije nego što pođem na posao u francuskiured. Capisci?*

- Drek! - uzvikne Yossarian srdito i razočarano.- Cosa vuol dire** drek? - priupita ga Luciana u nedoumici.Yossarian prasne u smijeh. Napokon joj odgovori s primjesom

suosjećajnog i dobroćudnog humora u glasu.- To znači da te ja sad hoću otpratiti kamo god k vragu trebaš ići, pa

onda odjuriti natrag u onaj klub prije nego što Aarfy ode s onom svojomdivnom mačkicom, a da mi uopće nije dao prilike da je pitam za kakvutetkicu ili prijateljicu koju sigurno ima i koja joj je valjda slična.

____________________________________* Razumiješ**Što znači

~ 157 ~

- Come?*- Subito, subito** - zadirkivaše je on nježno. - Mama te čeka. Sjećaš

se?- Si, si. Mama.Yossarian je pustio da ga djevojka vuče po divnoj rimskoj proljetnoj

noći gotovo dva kilometra, dok nisu stigli do kaotičnog autobusnogkolodvora na kojem su trubile trube, gorjela crvena i žuta svjetla iodjekivale gunđave grdnje neobrijanih autobusnih šofera, što su oba sipaligrdnim, jezivim kletvama jedan drugoga, putnike i bezbrižne pješake kojisu šalabazali u skupinama i zakrčivali im put i koji se nisu obazirali nanjih sve dok ih autobusi ne bi gurnuli, a onda bi uzvratili psovkama.Luciana se izgubila u nekom minijaturnom zelenom vozilu, a Yossarian jepohitao što ga noge nose natrag u kabare, do plavuše izbijeljene kose izamagljena pogleda, u duboko izrezanoj narančastoj bluzi od satena.Činilo se da se zacopala u Aarfyja, pa je u trku usrdno molio Boga da gaona upozna sa svojom bajnom tetkicom ili s bajnom prijateljicom, sestrom,sestričnom ili majkom koja je isto tako pohotljiva i pokvarena kao i ona.Ona bi najbolje odgovarala Yossarianu, onako raspuštena, nepristojna,vulgarna, amoralna, primamljiva kurvica za kojom je čeznuo i koju jeobožavao mjesece i mjesece. Bila je pravo otkriće. Plaćala je sama sebi pićei imala auto, stan i prsten s kamejom boje lososova mesa, koji je naprostozaludio Gladnoga Joea svojim izvanredno izdjeljanim likovima gologmladića i djevojke na hridi. Gladni Joe je frktao i đipao i strugao nogamapo podu, obuzet slinavom pohotom i puzavim nagonom, ali djevojka nijehtjela prodati prsten, iako joj je on nudio sav novac koji su svi oni imali udžepovi ma i još, kao priđe, svoj komplicirani crni fotoaparat. Njoj nije bilostalo do novca ni do fotoaparata. Njoj je bilo stalo do bluda.

Kad je Yossarian stigao, nje nije više bilo. Nije više bilo nikoga odnjih, pa je odmah izišao i, onako nujan i potišten, hodao mračnim, svepustijim ulicama. Nije bio često osamljen kad je bio sam, ali je sad bioosamljen silno zavideći Aarfyju, za kojeg je znao daje u tom istom času sdjevojkom koja je baš kao stvorena za Yossariana, i koji je mogao kad godje htio, ako je uopće htio, okrenuti bilo koju, pa i obadvije one vitke,strašne, aristokratkinje koje su stanovale u stanu iznad njih i koje suoplođivale Yossarianove erotske tlapnje kad god bi ga obuzele erotsketlapnje, onu lijepu, bogatu, crnokosu groficu rumenih, vlažnih, nervoznih__________________________________* Kako?**Odmah, odmah.

~ 158 ~

usana i njenu lijepu, bogatu, crnokosu snahu. Yossarian je bio ludozaljubljen u sve njih dok se vraćao u oficirski stan, bio je zaljubljen uLucianu, u požudnu nakresanu djevojku u raskopčanoj bluzi od satena, i ulijepu, bogatu groficu, i u njenu lijepu, bogatu snahu, od kojih mu nijednanije nikad dala da ih dirne, pa čak ni da im se udvara. One su ludovalekao mačkice za Natelyjem i pasivno u svemu popuštale Aarfyju, ali su zaYossariana mislile da je lud, pa su pokazivale gadljiv prezir i bježale odnjega kad god bi im predložio nešto nepristojno ili ih pokušao pomilovati uprolazu na stubama. Obadvije su bile prekrasna stvorenja sa sočnim,sjajnim, šiljastim jezicima i ustima nalik na okrugle, tople šljive, po neštoslatke i ljepljive, ponešto gnjile. Bile su rasne žene! Yossarian nije bionačisto što znači rasne, ali je znao da su one rasne, a da on ni je rasan, ida one to isto tako znaju. Zamišljao je, hodajući, kakvo donje rublje nosena svojim skladnim ženskim dijelovima tijela, prozirnu, glatku, pripijenuodjeću najzagasitije crne boje, ili opalescentna pastelna sjaja, sacvjetastim čipkastim porubima, mirisnu od opojnih para odnjegovane putii miomirisnih soli za kupanje, para što se dižu u oblaku iz njihovihplavobijelih dojki. Ponovo zažali što nije na Aarfyjevu mjestu i štoprostački, brutalno, veselo ne obljubljuje sočnu, pijanu drolju kojoj pucaprsluk za njega i koja nikad više neće ni pomisliti na njega.

Ali je Aarfy bio već u stanu kad je Yossarian stigao, pa se Yossarianzapiljio u njega, obuzet onim istim osjećanjem progonjenosti izaprepaštenja koje ga je mučilo toga istog jutra nad Bolognom zbognjegove pogubne, kabalističke i neuklonjive prisutnosti u nosu aviona.

- Pa što ti tu radiš? - zapita ga.- Da, pitaj ga samo! - usklikne Gladni Joe bijesno. - Neka tebi kaže što

ovdje radi.Uzdahnuvši duboko i teatralno, Kid Sampson napravi pištolj od palca

i kažiprsta i prosvira sebi glavu. Huple je žvakao nabubrelu kuglicumjehuraste gume za žvakanje i upijao sve očima, s bešćutnim ibezizražajnim izrazom na svom petnaestogodišnjem licu. Aarfy jepolagano lupkao lulom po dlanu hodajući gore-dolje i nadimajući se odzadovoljstva samim sobom, očito oduševljen što je prouzrokovao ovakvuzbrku.

- Zar nisi otpratio onu djevojku kući? - zapita ga Yossarian.- Da jasno da sam je otpratio kući - odgovori Aarfy. Nisi valjda mislio

da ću je pustiti da se sama vrati kući.- Pa zar ti nije dala da ostaneš kod nje?

~ 159 ~

- Ama, htjela je ona da ja ostanem kod nje, bez brige - smijuckaše seAarfy. - Ne brini se ti za dobrog starog Aarfyja! Ali ja nisam htio obrlatititakvu slatku malu samo zato što je malo previše popila. Što ti misliš,kakav sam ja čovjek?

- Pa tko je rekao da bije obrlatio? - obrecne se Yossarian na njega učudu. - Ona nije željela ništa drugo nego da legne s nekim u krevet. Cijeluvečer nije ni o čemu drugome govorila.

- Samo zato što je malo izgubila glavu - protumači Aarfy. - Ali sam jojja održao malu govoranciju i zbilja je donekle urazumio.

- Đubre jedno! - uzvikne Yossarian i umorno se svali na divan uz KidaSampsona. - Pa kog je vraga nisi prepustio nekome od nas, ako tebi nijebilo stalo do nje?

- Vidite li? - reče Gladni Joe. - Nešto nije u redu s njim.Yossarian klimne glavom i zagleda se radoznalo u Aarfyja.- Čuješ, Aarfy, zar ti ni jednu od njih nikad ne opališ?Aarfy se nanovo stane uobraženo i veselo smijuckati.- Pa jasno da ih ševim. Ne brini se ti za mene! Ali nikad pristojne

djevojke. Ja znam koje djevojke smijem ševiti, a koje djevojke ne smijemševiti. Ova je mala bila slatka. Mogao si odmah vidjeti da je iz imućneobitelji. Čak sam je nagovorio da baci svoj prsten kroz prozor automobila.

Gladni Joe skoči u zrak vrišteći od nesnosne boli.- Šta si napravio? - vrištao je. - Šta si napravio? - Stao je mlatiti

objema šakama Aarfyja po ramenima i rukama, sa suzama u očima. -Trebao bih te ubiti što si to napravio, gade šugavi! On je grešnik, eto štaje! On ima pokvarenu maštu, nije li tako? Zar nema pokvarenu maštu?

- Najpokvareniju što može biti! - potvrdi Yossarian.- Što to govorite, dečki? - upita ih Aarfy iskreno se čudeći i

zaklanjajući lice za jastučastu izolaciju svojih oblih ramena. - Ama, nemoj,Joe! - molio je smješkajući se pomalo nelagodno. - Prestani me tući, čuješli?

Ali ga Gladni Joe nije prestao tući sve dok ga Yossarian nije zgrabio iodgurao u njegovu sobu. Yossarian ode zatim bezvoljno u svoju sobu,svuče se i legne. Trenutak kasnije bilo je jutro i netko ga je drmusao.

- Zašto me budite? - procvili.Bila je to Michaela, ona mršava služavka vesele naravi i priprosta

žućkasta lica, a budila ga je zato što ga je neka posjetiteljica čekala predvratima, Luciana. Jedva da je mogao vjerovali svojim očima. I pošto jeMichaela otišla, ona je oslala nasamo s njim u sobi, onako gipka, krepka i

~ 160 ~

kršna, uzavrela i uzburkana od nezatomljive nježne vitalnosti čak i dok jestajala na mjestu i mrštila se gnjevno na njega. Stajala je kao kakavmladenački ženski kolos razmaknuvši svoje veličanstvene stupaste noge uvisokim bijelim cipelama s raskoljenim polama, u zgodnoj zelenoj haljini,mašući velikom plosnatom bijelom kožnom torbicom kojom ga je snažnoodalamila po licu kad je iskočio iz postelje da je zgrabi. Yossarian je,onako ošamućen, ustuknuo teturajući izvan njena dometa i držeći se unedoumici za obraz koji mu je bridio.

- Svinjo! - pljune ona na njega pakosno, a nosnice joj zatitraše oddivljeg prezira. - Vive com' un animale!*

Psujući žestoko, grleno, podrugljivo i gadljivo, prođe kroz sobu i širomotvori visok prozor sa tri uska krila, kroz koji nadre jarko sunce i oštarsvjež zrak što je u zagušljivoj sobi djelovao kao kakvo snažno sredstvo zaokrepu. Odloži torbicu na stolac i uze pospremati sobu i skupljajući mustvari s poda i pokućstva, bacajući čarape, rupčić i donje rublje u praznuladicu u komodi i vješajući mu košulju u ormar.

Yossarian otrča iz sobe u kupaonicu i opra zube, ruke i lice i počešljase. Kad je dotrčao natrag, soba je bila pospremljena, a Luciana gotovogola. Izraz joj na licu bijaše smiren. Ostavi naušnice na komodi i dotapkabosa do kreveta, samo u ružičastoj košulji od umjetne pređe, koja joj jesezala do bokova. Obazre se brižno po sobi, da se uvjeri da joj ništa nijepromaklo oku, pa onda odmakne pokrivač i požudno se opruži s izrazommačjeg iščekivanja na licu. Čeznutljivo mu namigne i promuklo senasmije.

- Sad - objavi mu šaptom pružajući žudno obje ruke prema njemu -sad možeš spavati sa mnom.

Slagala mu je nešto o jednoj jedinoj nedjelji koju je provela u posteljisa zaručnikom koji je poginuo u talijanskoj vojsci, ali se pokazalo da je sveto istina, jer tek što je on počeo, ona je uzviknula »finito« i čudila se što onne prestaje, sve dok nije i on finiširao i protumačio joj što je posrijedi.Pripalio je cigarete i njoj i sebi. Ona je bila ushićena što je on sav opaljenod sunca. Njega je zanimalo zašto ona neće skinuti ružičastu košulju kojaje bila nalik na mušku potkošulju, s uskim naramenicama i koja jeskrivala nevidljivu brazgotinu na leđima koju mu nije htjela pokazali,pošto mu je rekla da je ima. Kad joj je on prstom opipao ružne obrise, odjamice u lopatici pa gotovo sve do kraja kralješnice, napela se kao vrstančelik. On se stresao pri pomisli na brojne mučne noći koje je provela u___________________________________*Živiš ko životinja

min@

~ 161 ~

bolnici, omamljena ili u mukama, usred posvudašnjeg, neuklonjivog vonjaetera, izmetina i dezinfekcijskih sredstava, ljudskog mesa što odumire itrune, među bijelim uniformama, cipelama s gumenim potplatima istravičnim svjetiljkama što do zore slabašno gore po hodnicima. Bila jeranjena u jednom zračnom napadu.

- Dove?* - upita je on i suspregne dah.- Napoli.- Nijemci?- Americani.Srce mu jekne i on se zaljubi. Htio je znati bi li se udala za njega.- Tu sei pazzo** - reče mu ona smijući se umiljato.- Zašto bih ja bio lud? - upita je on.- Perche non posso sposare.***- Zašto se ne možeš udati?- Zato što nisam djevica - odgovori mu ona.- Kakve to ima veze?- Tko bi me uzeo? Nitko ne želi djevojku koja nije djevica.- Ja želim. Ja ću se oženiti tobom.- Ma non posso sposarti.****- Zašto se ne možeš udati za mene?- Perche sei pazzo.*****- Zašto bih ja bio lud?- Perche vuoi sposarmi.******Yossarian nabra čelo podsmješljivo i razveseljeno.- Ti se nećeš udati za mene zato što sam ja lud, a kažeš da sam lud

zato što bih se htio oženiti tobom. Je li tako?- Si.- Tu sei pazz ******* - reče joj on glasno.- Perche? - uzvikne sad ona ogorčeno, a izazovne, okrugle sise dizale

su joj se i spuštale od prpošna durenja ispod ružičaste košulje dok seogorčeno uspravljala u krevetu. - Zašto bih ja bila luda?

- Zato što se nećeš udati za mene.____________________________________*Gdje?**Ti si lud.***Zato što se ja ne mogu udati.****Ali ne mogu se udati za tebe.*****Zato što si lud.******Zato što se hoćeš oženiti mnome.*******Ti si luda!

~ 162 ~

- Stupido! - uzvikne opet ona i pljesne ga nadlanicom po prsima da jesve zazvonilo. - Non posso sposarti! Non capisci? Non posso sposarti.*

- Ma jasno, razumijem. A zašto se ne možeš udati za mene?- Perche sei pazzo!- A zašto bih ja bio lud?- Perche vuoi sposarmi.- Zato što bih se ja htio oženiti tobom. Carina, ti amo** - protumači joj

on i nježno je opet povuče na jastuk. - Ti amo molto.***- Tu sei pazzo - promrmlja ona, polaskana.- Perche?- Zato što kažeš da me voliš. Kako možeš voljeti djevojku koja nije

djevica?- Zato što se ne mogu oženiti tobom.Ona se opet naglo uspravi, obuzeta prijetećim bijesom.- A zašto se ne možeš oženiti mnome? - zapita ga, spremna da ga opet

bubne ako odgovor ne bude laskav. - Samo zato što nisam djevica?- Ne, ne, srce. Zato što si luda.Ona se načas zagleda u njega tupo i kivno, a onda zabaci glavu i iz

srca se nasmije odajući mu priznanje. Kad se prestala smijati, ponovo sezadivljeno zapilji u njega, a svježe, osjetljivo tkivo njena tamnoputa licajoš jače potamnje i sneno procvate i proljepša se od nabujala priljeva krvi.Oči joj se zamagliše. Ona zgnječi i svoju i njegovu cigaretu, pa se bez riječiokrenuše jedno drugome i zanosno poljubiše, ali baš u taj čas bane u sobuGladni Joe da pita Yossariana lioće li poći s njim u lov na djevojke. Kad ihugleda, Gladni Joe stane kao ukopan i izjuri iz sobe. Yossarian još bržeskoči s kreveta i dovikne Luciani neka se obuče. Djevojka je bilazanijemjela. On je grubo uhvati za ruku, izvuče iz kreveta i gurne donjene odjeće, a onda trkne do vrata i stigne baš na vrijeme da ih zalupipred nosom Gladnom Joeu, koji je dotrčao natrag s fotoaparatom u ruci.Gladni Joe je ipak uspio gurnuti nogu između vrata i dovratka i nije juhtio izvući.

- Pustite me unutra! - molio je usrdno, vrteći se i previjajući se kaosumanut. Pustite me unutra! - Prestane načas navaljivati i zagleda sekroz pukotinu, a na usnama mu zatitra nešto što je on zacijelo smatraoumiljatim osmijehom._______________________________________*Ne mogu se udati za tebe! Ne razumiješ? Ne mogu se udati za tebe.**Volim te draga.***Toliko te volim.

~ 163 ~

- Ja ne Gladni Joe - razjasni ozbiljno. – Ja jako slavni fotograf izčasopisa Life. Jako velika slika na jako velika naslovna strana. Janapraviti od tebe, Yossarian, velika hollywoodska zvijezda. Multi dinero.Multi rastave. Multi fuki-fuk po cijeli dan. Si, si, si!

Kad Gladni Joe malko uzmakne da fotografira Lucianu kako seoblači, Yossarian zalupi vratima. Gladni Joe mahnito navali na čvrstudrvenu zapreku, odmakne se da prikupi snagu, pa se opet mahnito zaletje.Yossarian je između napada uskočio u svoje odijelo. Luciana je obuklasvoju zelenkastobijelu ljetnu haljinu i držala podsuknju skupljenu urukama iznad struka. Njega obuze jad kad vidje kako se ona zauvijek gubiu gaćicama. Posegne za njom, uhvati je za list dignute noge i privuče sebi.Ona doskakuta do njega i privije se uza nj. Yossarian je romantičnopoljubi u uši i sklopljene oči i protrlja joj bedra. Ona poče požudno gukatitrenutak prije nego što se Gladni Joe zaletje svojim krhkim tijelom uvrata, u još jednom očajničkom napadu, i malne ih obadvoje sruši.Yossarian je odgurne.

- Vite! Vite!* - grdio ju je. - Obuj se!- Koga to vraga govoriš? - priupita ga ona.- Brzo! Brzo! Zar ne razumiješ engleski? Brzo se obuj!- Stupido! - okosi se ona na njega. - Vite je francuski, a ne talijanski.

Subito, subito! To si htio reći. Subito!- Si, si. To sam htio reći. Subito!- Si, si - odazva se ona spremno i potrča po cipele i naušnice.Gladni Joe je načas prekinuo napad da ih fotografira kroz zatvorena

vrata. Yossarian je čuo kad je aparat škljocnuo. Kad su i on i Luciana bilispremni, Yossarian pričeka iduću navalu Gladnoga Joea i iznenada muotvori vrata. Gladni Joe tresne na pod kao raskrečena žaba. Yossarian gahitro obiđe i povede Lucianu za sobom kroz stan, pa na stubište. Štrčašeniz stube topćući gromoglasno, smijući se bez daha i sudarajući serazdragano glavama kad god bi stali da se odmore. Gotovo na dnu stubasusretoše Natelyja koji se uspinjao, pa se prestadoše smijati. Nately bijašesnužden, prljav i jadan. Kravata mu je bila usukana, košulja zgužvana, aruke je držao u džepovima. Bio je pokunjen i očajan.

- Što je, mali? - upita ga Yossarian sažalno.- Opet sam švorc - odgovori Nately smješkajući se jadno i

izbezumljeno. - Što ću sad?Yossarian nije znao. Nately je posljednja trideset i dva sata proveo po

________________________________________*Brzo, brzo

~ 164 ~

cijeni od dvadeset dolara na sat s apatičnom kurvom koju je obožavao,tako da mu nije ostalo ni prebijene pare od plaće ni od obilnog džeparcakoji je svaki mjesec dobivao od svoga bogatog i podašnog oca. To je značiloda više ne može biti s njom. Nije mu do puštala čak ni da hoda uz nju dokse ona skita pločnikom nudeći se drugim vojnicima, a raspomamila se kadga je opazila kako je izdaleka slijedi. Mogao se slobodno zadržavati unjenu stanu ako mu je bilo stalo do toga, ali nije bilo pouzdano da će onabiti kod kuće. I ne bi mu ništa dala ako nema čime platiti. Nju seks nijezanimao. Nately je tražio jamstvo da ona ne spava ni s kakvim tipovima ini s kim koga on poznaje. Kapetan Black bije uvijek potražio kad bi došaou Rim, samo zato da može mučiti Natelyja viješću da mu je opet pricvrljiodraganu, pa da gleda kako se Nately grize dok mu on priča na kakve ju jesve nedostojne grozote natjerao.

Lucianu je dirnulo Natelyjevo zdvojno držanje, ali čim je izišla nasuncem obasjanu ulicu s Yossarianom i čula Gladnog Joea kako ih sprozora preklinje da se vrate i svuku, jer je on zaista fotograf iz časopisaLife, prasnula je opet u zdrav smijeh. Bježala je veselo pločnikom u svojimvisokim bijelim cipelama s raskoljenim petama vukući Yossariana zasobom isto onako požudno, prostodušno i revno kao prethodne večeri naplesu, i kako je otada sve činila. Yossarian se poravnao s njom, uhvatio jejednom rukom oko struka i tako su hodali dok nisu došli do ugla i ona seodmakla od njega. Zagladila je kosu i namazala crvenilom usne gledajućise u zrcalu koje je izvadila iz torbice.

- Zašto me nisi zamolio za moju adresu, da je zapišeš na komadićupapira kako bi me mogao naći kad opet dođeš u Rim? - napomene ona.

- Pa zašto mi nisi kazala da zapišem tvoju adresu na komadićupapira? - potvrdi on.

- Zašto? - pripita ga ona ratoborno, pa najednom napući usne upomaman podsmijeh i sijevne očima od srdžbe. - Zato da je razdereš nakomadiće čim ja odem?

- Tko će je razderati? - usprotivi se Yossarian zbunjeno. - O čemu ti to,do vraga, govoriš?

- Ti ćeš je razderati navaljivaše ona. - Razderat ćeš je na komadićečim ja odem, pa ćeš se osjećati kao kakav strašan dasa zato što si spavao sovakvom visokom, mladom i lijepom djevojkom kao što sam ja, Luciana, ada nisam uopće tražila novaca od tebe.

- A koliko novaca tražiš? zapita je on.- Stupido! - uzvikne ona uzrujano. Ja ne tražim od tebe novaca! -

~ 165 ~

Lupne nogom i digne ruku plahovitom kretnjom tako da se Yossarianuplaši da će ga opet odalamiti po licu onom svojom velikom torbicom.Međutim, ona mu načrčka svoje ime i prezime i adresu na komadić papirakoji mu tutne u šaku. - Evo ti - bocne ga zajedljivo grizući usnu ne bi lisvladala lagano podrhtavanje - I nemoj za boraviti! Nemoj zaboraviti da torazdereš na najsitnije komadiće čim ja odem.

Tada mu se vedro osmjehne, stisne mu ruku, prošapće sa žaljenjemAddio, privije se načas uza nj pa se uspravi i ode nesvjesno odajućidostojanstvo i ljupkost.

Čim ona ode, Yossarian razdere onaj komadić papira i pođe na drugustranu osjećajući se uistinu baš kao kakav strašan dasa zato što je spavaos takvom lijepom i mladom djevojkom kao što je Luciana, a da ona nije odnjega tražila novaca. Bio je prilično zadovoljan sam sobom dok nije zaviriou blagovaonicu u zgradi Crvenog križa i počeo doručkovati s desecima idesecima drugih vojnika u svim vrstama fantastičnih uniformi, a onda suga odjedanput opsjele slike kako se Luciana svlači i opet oblači, i kako gamiluje i burno napada u ružičastoj košulji od umjetne svile, koju je nosila idok je bila u krevetu s njim i koju nije htjela svući. Jedući dvopek i jaja,Yossarian se za grcnuo kad je pomislio kakvu je strahovitu grešku počiniošto je bezočno derući papirić, razderao i njene duge, gipke, gole, mladeustreptale udove, te je jednostavno hitnuo s ruba pločnika u jarak. Već muje sad strašno nedostajala. U blagovaonici je s njim bilo mnogo kreštavihbezličnih ljudi u uniformama. Osjeti neodoljivu želju da se opet uskoronađe nasamo s njom, pa brže-bolje skoči od stola, istrča van i potrča opetniz ulicu prema stanu da potraži one sićušne komadiće papira u jarku, aliih je već bila odnijela voda iz šmrka poljevača ulica.

Te večeri nije ju više našao u baru savezničkih oficira ni u onojzagušljivoj, blistavoj, hedonističkoj ludoj kući od crnoburzijanskogrestorana s golemim uzbibanim drvenim pladnjevima punim biranih jela icvrkutavim jatom sjajnih i ljupkih djevojaka. Nije našao čak ni restoran.Kad je legao sam u postelju, opet se u snu izmicao vatri iz flakova nadBolognom, a Aarfy mu je odvratno visio na ramenu u avionu i gledao gaoholo i pogano. Ujutro je pohitao da potraži Lucianu u svim francuskimuredima koje je mogao naći, ali nitko nije shvaćao što on govori, a onda gaje obuzela strava, takva nervoza, rastrojenost i zbrkanost da je naprostomorao i dalje nekamo prestravljen trčati, u stan vojnika i podoficira, doone zdepaste služavke u gaćicama limunove boje, koju je našao kako brišeprašinu u Snowdenovoj sobi na četvrtom katu, u izblijedjelom smeđem

~ 166 ~

džemperu i debeloj tamnoj suknji. Snowden je tada još bio živ, a Yossarianje razabrao da je to Snowdenova soba po imenu koje je bilo ispisanoštampanim slovima i bijelom bojom na plavoj suknenoj torbi, o koju sespotaknuo kad je jurnuo kroz vrata na nju, obuzet bjesomučnimstvaralačkim očajem. Žena ga je uhvatila za zapešća da ne padne kad jojje, tjeran nagonom, prišao posrćući, a onda ga je povukla na sebesvaljujući se na postelju, objeručke ga primila u svoj mlitav i utješanzagrljaj, držeći krpu za prašinu u zraku kao zastavu i zureći nježno unjega, sa smiješkom koji odavaše najiskrenije prijateljstvo na onome svomširokom, blesavom i milom licu. Dok je svlačila sa sebe, ne uznemirujućiga, gaćice limunove boje, gumilastika je resko prasnula.

Kad su svršili, tutnuo joj je novac u šaku. Zagrlila ga je odzahvalnosti. I on je nju zagrlio. Tada je opet ona njega zagrlila i povuklaga ponovo na sebe na krevet. Kad su po drugi put svršili, tutnuo joj je jošnovaca u šaku i istrčao iz sobe prije nego što gaje dospjela opet zagrliti odzahvalnosti. Vrativši se u svoju sobu, pokupio je sve svoje stvari što jebrže mogao, ostavio je Natelyju sav preostali novac i odjurio natrag naPianosu intendantskim avionom da se ispriča Gladnom Joeu što ga nijepustio u svoju sobu. Isprika je bila nepotrebna, jer je Gladni Joe bioizvrsno raspoložen kad ga je našao. Gladni Joe se cerio od uha do uha, aYossarianu se smučilo kad ga je vidio, jer je odmah shvatio što značinjegovo izvrsno raspoloženje.

- Četrdeset borbenih zadataka - obznani mu smjesta Gladni Joeglasom koji je lirski titrao od olakšanja i zanosa. - Pukovnik je opet povisionormu.

Yossariana kao da je grom ošinuo.- Ali ja ih imam trideset i dva, vrag ih odnio! Još svega tri pa bih bio

gotov.Gladni Joe ravnodušno slegne ramenima.- Pukovnik traži četrdeset borbenih zadataka - ponovi.Yossarian ga gurne u stranu i otrča ravno u bolnicu.

~ 167 ~

17. VOJNIK U BIJELOM

Yossarian je otrčao ravno u bolnicu jer je tvrdo naumio da radijezauvijek ostane u njoj nego da izvrši i jedan borbeni zadatak više odtrideset i dva koliko ih je već bio izvršio. Kad se nakon deset danapredomislio i izišao iz bolnice, pukovnik je povisio normu na četrdeset ipet letova, pa je Yossarian opet otišao ravno u bolnicu jer je tvrdo naumioda radije zauvijek ostane u njoj nego da izvrši i jedan borbeni zadatak višeod onih šest daljnjih letova koje je upravo bio izvršio.

Yossarian se mogao skloniti u bolnicu kad god je htio, zbog svoje jetrei zbog očiju; liječnici nisu nikako mogli odrediti kakav proces ima na jetriniti su mu ikad mogli pogledati u oči kad bi im rekao da ima proces najetri. Mogao je uživati u bolnici samo dok u sobi nije bilo uistinu teškihbolesnika. Organizam mu je bio dovoljno otporan da gotovo bez ikakvihteškoća podnese tuđu malariju ili gripu. Mogao je izdržati operacijukrajnika na drugim ljudima bez ikakvih postoperativnih muka, pa čak ituđe hernije i hemoroidi izazivali su u njemu samo laganu mučninu igađenje. Ali to je bilo otprilike sve što je mogao podnijeti a da se nerazboli. Sve drugo nagnalo bi ga da klisne. Mogao se odmarati u bolnici,jer nitko nije očekivao od njega da išta radi. Od njega se u bolnici samoočekivalo da umre ili da ozdravi, a kako je od sama početka bio potpunozdrav, nije mu bilo teško ozdraviti.

Bilo je svakako bolje ležati u bolnici nego letjeti nad Bolognom ili nadAvignonom s Hupleom i Dobbsom za komandnom palicom i saSnowdenom na samrti u repu.

U bolnici obično nije bilo ni približno onoliko bolesnih ljudi koliko ihje Yossarian vidio izvan bolnice, i redovito je u bolnici bilo manje ljudi kojisu bili ozbiljno bolesni. U bolnici je postotak smrtnosti bio mnogo manjinego izvan nje, i to je bio mnogo normalniji postotak smrtnosti. Malo jetko umirao bez potrebe. Ljudi su u bolnici znali mnogo više o umiranju, pase umiralo mnogo čistije i mnogo urednije. Nisu mogli ukrotiti Smrt, ali suje svakako natjerali da se pristojno ponaša. Naučili su je lijepimmanirama. Nisu je mogli istje rati, ali dok je bila u bolnici, morala sevladati kao dama. Ljudi su u bolnici ispuštali duše obzirno i ukusno. Nijebilo ni traga onoj sirovoj, ružnoj napadnosti pri umiranju koja je takouobičajena izvan bolnice. Nisu se razlijetali u zraku kao Kraft ili kaomrtvac u Yossarianovu šatoru, niti su se smrzavali usred ljeta kao što seSnowden smrzavao pošto je priopćio Yossarianu svoju tajnu u repu

~ 168 ~

aviona.- Hladno mi je - jadao se Snowden. - Hladno mi je.- No, no - umirivao ga je Yossarian. - No, no.U bolnici nisu onako čudnovato izdimljavali u oblaku kao Clevinger.

Nisu se raspadali na krv i gruševinu. Nisu se utapljali ni pogibali odgroma, nisu ih iskasapljivali strojevi ni zatrpavali odroni zemlje. Nisu ihubijali u razbojničkim prepadima, nisu ih gušili nakon silovanja, nisu ihprobadali bodežima po krčmama, nisu ih roditelji ni djeca umlaćivalisjekirama niti su, ukratko, pogibali od nekog drugog božjeg čina. Nitko senije ugušio. Ljudi su iskrvavljivali kao prava gospoda u operacionojdvorani ili su izdisali bez riječi u šatoru za kisik. Nije bilo ni traga onojškakljivoj igri sad-me-vidiš-sad-me-ne-vidiš koja je bila toliko u modiizvan bolnice, ni onom sad-jesi-sad-nisi. Nije bilo gladi ni poplava. Djecase nisu gušila u kolijevkama ni u frižiderima, niti su padala podteretnjake. Nikoga nisu namrtvo isprebijali. Ljudi nisu gurali glave upećnice iz kojih navire plin, nisu skakali pod vlakove podzemne željezniceniti se stropoštavali š-š-š-š! kao mrtav teret s hotelskog prozora, subrzanjem od pet metara na sekundu, te padali na pločnik proizvodećiružan pljas! i tu odvratno pred svijetom umirali, nalik na vreću odalpakine vune, pu nu dlakava sladoleda od jagoda, krvareći, s iskrenutimružičastim prstima na nogama.

Sve u svemu, Yossarian je ponekad više volio bolnicu, iako je i onaimala svojih mana. Osoblje je često bilo odviše revno, pravila su uvelikeograničavala čovjeku slobodu ako ih se držao, a uprava se u svaštaupletala. Kako se tu moralo naći i bolesnih ljudi, nije se uvijek mogaopouzdati da će oko njega u sobi biti sve sami živahni mladi ljudi, pa se nijeuvijek baš dobro zabavljao. Morao je priznati da u bolnicama biva sve gorei gore što rat dulje traje i što su bliže ratnom poprištu, a pad kvalitetepacijenata najviše se očitovao u samoj borbenoj zoni, gdje su posljediceratnih prilika koje su bile u procvatu odmah udarale u oči. Što su bili bližefronti, ljudi su bivali sve bolesniji, dok se napokon nije prošli put u bolnicipojavio onaj vojnik u bijelom koji nije mogao biti teže bolestan a da neumre, što se uskoro i dogodilo.

Vojnik u bijelom sastojao se isključivo od gaze, gipsa i jednogtoplomjera, a taj je toplomjer bio tek puki ukras koji su ostavljale upraznoj crnoj rupi usred zavoja na ustima rano ujutro i kasno poslijepodne sestra Cramer i sestra Duckett, sve do onog poslijepodneva kad jesestra Cramer očitala temperaturu i ustanovila da je mrtav. Kad je

~ 169 ~

Yossarian sad razmišljao o tome, činilo mu se da je prije sestra Cramerubila vojnika u bijelom nego onaj brbljavi Teksašanin; da nije očitalatemperaturu i javila što je ustanovila, vojnik u bijelom bi možda još ležaoisto onako živ kako je ležao sve do tada, obložen od glave do pete gipsom igazom, s objema čudnim, ukočenim nogama dignutim iz kukova i s objemačudnim rukama obješenim okomito, sa sva četiri glomazna uda u gipsu, sasva četiri čudna, nepokretna uda dignuta u zrak s pomoću napetih žica ifantastično dugačkih olovnih utega što su zlokobno visili nad njim. Ležatitako nije možda bio bogzna kakav život, ali je to njemu bio sav život kojimu je ostao, pa je Yossarian držao da nije bilo baš na sestri Cramer daodluči da se taj život dokrajči.

Vojnik u bijelom bio je nalik na razmotan zavoj s rupom, ili naodlomljenu kamenu gromadu u luci, iz koje viri kriva pocinčana cjevčica.Ostali pacijenti u sobi, svi osim Teksašanina, zazirali su od njega, obuzetimilosrdnim zgražanjem, od časa kad su ga ugledali onog jutra poslije noćiu kojoj su ga prokrijumčarili u sobu. Okuplja li su se, držeći se ozbiljno, unajdaljem zakutku sobe i ogovarali ga sa zlobnim, uvrijeđenim prizvukomu glasu, buneći se protiv njegove sablasne prisutnosti koja ih jeopterećivala, i zamjerajući mu pakos no na mučnoj istini na koju ih živopodsjeća. Svi su strepjeli da ne počne jaukati.

- Ja ne znam što ću ako zbilja počne jaukati - kukao je zdvojno naočitimladi pilot-lovac zlaćanih brkova. - To znači da će jaukati i po noći, jerneće znati je li noć ili dan.

Ali nikakva se glasa nije čulo od vojnika u bijelom dok je god ležao snjima u sobi. Nazubljena okrugla rupa iznad njegovih usta bila je dubokai crna kao ugljen, a nije bilo ni traga usnama, ni zubima, ni nepcu, nijeziku. Jedini koji mu se ikad toliko primaknuo da ga je mogao dobropogledati bio je prijazni Teksašanin, koji mu se primicao nekoliko puta nadan da počavrlja s njim o tome kako bi trebalo dati više glasovapristojnom svijetu, i koji je svaki razgovor zapodijevao uvijek istimpozdravom:

- Onda, šta veliš, kolega? Kako si?Ostali su se, u propisanim kestenjastim kupaćim ogrtačima od

rebrasta baršuna i u raščinjenim flanclskim pidžamama, kloniliobadvojice i mrko se čudili tko li je taj vojnik u bijelom, zašto je tu i kakavje zapravo iznutra.

- Dobar je on, kad vam kažem - izvještavao ih je Teksašanin hrabrećiih nakon svakog svog prijateljskog posjeta. - To je u duši zbilja dobar

~ 170 ~

momak. Samo je malo stidljiv i nesiguran zato što niko ga ovdje nepoznaje i što ne može govoriti. Zašto mu svi vi jedno stavno ne pristupite ipredstavite se? Neće vam on ništa, ne bojte se!

- Šta to, do vraga, govoriš? - upita ga Dunbar. - Zna li on uopće šta tigovoriš?

- Jasno da zna što ja govorim. Nije on glup. S njim je sve u redu.- Čuje li te?- Pa, ovaj, ne znam čuje li me ili ne čuje, ali sam siguran da zna što

govorim.- Pomakne li se ikad ona rupa iznad njegovih usta?- Ama, kakvo je to sad šašavo pitanje? - pripita Teksašanin, obuzet

nelagodom.- Kako znaš da diše ako se ona rupa uopće ne miče?- Kako znaš da je muško?- Ima li jastučiće na očima ispod onog zavoja na licu?- Miče li ikad prstima na nogama ili rukama?Teksašanin je ustuknuo zbunjujući se sve više.- Ama, kakvo je sad to šašavo pitanje? Vi ste svi, momci, čini mi se,

šašavi ili tako nešto. Zašto mu jednostavno ne pristupite i ne upoznate ses njim? On je uistinu zgodan momak, kad vam kažem.

Vojnik u bijelom bio je više nalik na punjenu i steriliziranu mumijunego na uistinu zgodna momka. Sestra Duckett i sestra Cramer držale suga u uzornom redu. Često su mu četkale zavoje metlicom i ribalesapunicom gips na rukama, nogama, ramenima, prsima i zdjelici. Spomoću okrugle limenke laštila za kovine laštile su mu mutnu pocinčanucjevčicu, što se dizala iz betona na njegovim slabinama, tako da seslabašno sjala. Vlažnim kuhinjskim krpama brisale su mu po nekolikoputa na dan prašinu s tankih crnih gumenih cijevi koje su vodile u njega iiz njega do dvije velike začepljene posude; iz jed ne koja je visila na stupupokraj postelje kapala je neprekidno tekući na u njegovu ruku kroz prorezu zavojima, a u drugu na podu, koja se jedva vidjela, kapala je tekućinakroz pocinčanu cjevčicu što mu se dizala sa slabina. Obje mlade bolničarkelaštile su neprestano staklene posude. Bile su ponosne na svoj kućanskiposao. Od njih dvije sestra Cramer bila je brižnija, dobro građena,ljepuškasta, hladna djevojka, zdrava, neprivlačna lica. Sestra Cramerimala je sladak nosić i sjajnu, procvalu put posutu bujnim i čarobnimpjegama koje Yossarian nije trpio. Nju je vojnik u bijelom silno ganuo. Nanjene kreposne, blijedoplave oči nalik na tanjuriće navrle bi u nenadanim

~ 171 ~

prilikama grdne suze koje su razbješnjavale Yossariana.- Kako, do vraga, uopće znate da je unutra? - upitao ju je.- Da se niste usudili tako razgovarati sa mnom! - odvrati ona

ogorčeno.- Pa, dobro, ali kako znate? Ne znate čak ni je li zbilja muško.- Tko?- Tko god bio u svim tim zavojima. Možda vi zapravo plačete za nekim

drugim. Kako uopće znate da je živ?- Kako možete reći tako nešto! - usklikne sestra Cramer. - Hajde sad

odmah ležite i prestanite zbijati šale na njegov račun!- Ja ne zbijam šale. Bilo tko može biti unutra. Koliko mi znamo,

mogao bi biti čak i Mudd.- Što to govorite? - preklinjaše ga sestra Cramer drhtavim gla som.- Možda je to onaj mrtvac.- Koji mrtvac?- Ja imam jednog mrtvaca u svom šatoru koga nitko ne može iz baciti

iz njega. Zove se Mudd.Sestra Cramer problijedje i obrati se očajnički Dunbaru za pomoć.- Dajte mu recite neka prestane s tim! - zamoli ga.- Pa možda i nema nikoga unutra - napomene Dunbar udvorno. -

Možda su samo poslali zavoje ovamo da se našale!Ona ustukne u strahu od Dunbara.- Vi ste ludi - uzvikne obazirući se umolno. - Vi ste obadvojica ludi.Tada se pojavila sestra Duckett i potjerala ih sve u krevet, a sestra

Cramer je izmijenila vojniku u bijelom začepljene posude. Zamjenjivanjeposuda vojniku u bijelom nije zadavalo nikakve teškoće, jer je ista bistratekućina kapala u njega bezbroj puta a daje uopće nije bivalo ništa manje.Kad bi se posuda iz koje je tekućina curila u njegov lakat gotovoispraznila, posuda bi se na podu gotovo napunila, pa bi iz njih naprostoizvadili gumene cijevi i brže-bolje iz zamijenili tako da je tekućina iznovamogla kapati u njega. Zamjenjivanje posuda nije nikome zadavalonikakvih teškoća osim ljudima koji su gledali kako se one zamjenjujuotprilike svaki sat, i koje je ta procedura dovodila u nedoumicu.

- Zašto ne spoje obadvije posude i uklone posrednika? - upitao jeartiljerijski kapetan s kojim je Yossarian prestao igrati šah. - Što će im on,do vraga?

- Da mi je znati što je on skrivio da mu se to dogodilo - jadikovao jezastavnik koga je ugrizao komarac u stražnjicu, pa je obolio od malarije,

~ 172 ~

nakon što je sestra Cramer očitala toplomjer i ustanovila da je vojnik ubijelom umro.

- Otišao je u rat - nagađao je pilot-lovac zlaćanih brkova.- Svi smo mi otišli u rat - odvrati Dunbar.- To baš i mislim - nastavi zastavnik koji je obolio od malarije. - Zašto

baš on? Naprosto se čini da nema nikakve logike u tom sistemunagrađivanja i kažnjavanja. Evo što se meni dogodilo. Da sam dobio sifilisili triper zbog onih pet minuta strasti na plaži umjesto ovog prokletogkomarčeva ugriza, mogao bih u tome još vidjeti neku pravdu. Alimalariju? Malariju? Tko može protumačiti malariju kao posljedicu bluda?

Zastavnik zavrtje glavom u nijemu čudu.- A ja? - reče Yossarian. - Ja sam jedne večeri izišao iz svog šatora u

Marrakechu da kupim čokoladu, pa sam dobio tvoj triper kad mi je jednacura iz ženskog korpusa, koju nisam nikad prije vidio, fućnula iz grmlja.Ja sam zbilja želio samo čokoladu, ali tko bi mogao tako nešto odbiti?

- To bi zaista mogao biti moj triper - potvrdi zastavnik. - Ali jasvejedno imam tuđu malariju. Jedanput bih bar htio vidjeti da se sve tonekako sredi, da svatko dobije upravo ono što je zaslužio. Onda bih moždastekao nekakvo povjerenje u ovaj svijet.

- Ja opet imam tuđih tristo tisuća dolara - prizna naočiti mladi pilot-lovac zlaćanih brkova. - Krao sam bogu dane otkako sam se rodio. Jedvasam se provukao kroz srednju školu i koledž, a od tada gotovo da nisamništa drugo radio nego se zezao sa zgodnim djevojkama koje su mislile dabih mogao biti dobar muž. Jedino što želim raditi poslije rata jest da seoženim nekom djevojkom koja ima više love od mene, pa da se i daljezezam s masom drugih zgodnih djevojaka. Naslijedio sam tristo tisućadolara prije nego što sam se rodio, od djeda koji se obogatio prodavanjemnapoja u internacionalnim razmjerima. Znam da ih nisam zaslužio, alivrag me odnio ako ih vratim. A htio bih znati čiji su zapravo.

- Možda su od mog oca? - nagađao je Dunbar. - On je svega svog životaradio kao konj, a nikako nije mogao steći ni toliko novca da pošalje mojusestru i mene na koledž. Ali on je već umro pa možeš slobodno zadržati tajnovac.

- E, sad, kad bismo još samo mogli ustanoviti čija je moja malarija,onda bismo sve izveli načistac. Nije da ja imam šta protiv malarije. Isto setako rado izvlačim na račun malarije kao i na račun bilo čega drugog.Samo osjećam da je počinjena nepravda. Zašto da ja imam tuđu malariju,a ti moj triper?

~ 173 ~

- Ne samo da ja imam tvoj triper - reče mu Yossarian - nego ću zbogtog tvog tripera morati letjeti dok god ne poginem.

- To je onda još gore. Gdje je tu pravda?- Ja sam do prije dva i pol tjedna imao prijatelja koji se zvao

Clevinger i koji je smatrao da je sve to sasvim u redu.- To je najveća pravda što može biti - govorio je Clevinger zlurado,

plješćući rukama i smijući se veselo. - Ne mogu a da se ne sjetimEuripidova Hipolita, u kojem je Tezejeva mladenačka razuzdanostvjerojatno razlog sinovu asketizmu, zbog kojeg dolazi do tragedije koja ihsve upropaštava. Ako ništa drugo, ta će te epizoda s pripadnicom ženskogkorpusa poučiti kakvo zlo prijeti od seksualnog nemorala.

- To me je samo poučilo kakvo zlo prijeti od slatkiša.- Zar ne uviđaš da si i ti donekle kriv za škripac u koji si zapao? -

nastavio je Clevinger ne prikrivajući užitka. - Da nisi odležao deset danau bolnici ondje u Africi zbog te spolne bolesti, mogao si izvršiti dvadeset ipet borbenih zadataka na vrijeme da te puste kući, prije nego što jepukovnik Nevers poginuo, a pukovnik Cathcart došao na njegovo mjesto.

- A što je s tobom? - odgovorio mu je Yossarian. - Ti nisi uopće dobiotriper u Marrakechu, a u istom si sosu.

- Ne znam - prizna Clevinger s trunkom tobožnje zabrinutosti u glasu.- Valjda sam nekad počinio neveliko zlo?

- Vjeruješ li ti zbilja u to?Clevinger se nasmije.-Ne vjerujem, dakako da ne vjerujem. Samo te volim malo zafrkavati.Bilo je odviše opasnosti oko Yossariana da bi se mogao čuvati od svih

njih. Tu su, na primjer, bili Hitler, Mussolini i Tojo koji su mu svi radili oglavi. Tu je bio poručnik Scheisskopf sa svojom manijom za parade, i tu jebio naduti pukovnik s debelim brkovima i manijom za odmazdom, i svi suga oni htjeli satrti. Tu su bili Apple by, I lavermeyer, Black i Korn. Tu subile sestra Cramer i sestra Duckett za koje je bio gotovo uvjeren da mužele smrt, i tu su bili Teksašanin i vojni istražitelj za koje uopće nijesumnjao. Tu su bili konobari, zidari i autobusni kondukteri po cijelomsvijetu koji su mu željeli smrt, stanodavci i stanari, izdajice i rodoljubi,linčovatelji, krvopije i slugani koji su gledali kako da mu zavrnu vratom.To je bila ona tajna koju je Snowden istresao pred njim kad su letjeli naAvignon, da mu rade o glavi; a Snowden ju je istresao po cijelom repuaviona.

Tu su bile limfne žlijezde koje su mu mogle doći glave. Tu su bili

~ 174 ~

bubrezi, živčani ovojnici i krvna tjelešca. Tu su bili tumori na mozgu. Tusu bile Hodgkinova bolest, leukemija i amiotrofična lateralna skleroza. Tusu bili plodonosni crveni tereni epitelnog tkiva koji su mogli primamiti iuzgojiti rakovu ćeliju. Tu su bile bolesti kože, bo lesti kostiju, bolestipluća, bolesti želuca, bolesti srca, krvi i arterija. Tu su bile bolesti glave,bolesti vrata, bolesti prsa, bolesti crijeva i bolesti spolnih organa. Tu subile čak i bolesti nogu. Bilo je na mili jarde i milijarde savjesnih tjelesnihstanica koje su dan i noć oksidirale kao mutave životinje na svomsloženom poslu da ga održe na ži votu i u dobru zdravlju, a svaka je odnjih bila moguća izdajica i ne prijatelj. Bilo je toliko bolesti da je trebaloimati uistinu bolestan mozak da se uopće misli na njih onoliko koliko sumislili on i Gladni Joe.

Gladni Joe je skupljao popise smrtonosnih bolesti i svrstavao ih poabecednom redu da bi mogao bez odlaganja uprijeti prstom u svaku bolestkojom je htio mučiti sama sebe. Veoma se uzrujavao kad god bi zametnuokoji popis ili kad mu nije imao što dodati, pa bi, obliven hladnim znojem,odjurio do doktora Daneeke zatražiti pomoć.

- Daj mu Ewingov tumor - posavjetovao bi Yossarian doktoruDaneeki, koji bi došao k Yossarianu da zatraži od njega pomoć zaGladnoga Joea - i dodajte mu još melanom. Gladni Joe voli, doduše, dugebolesti, ali još više voli kratke i teške.

Doktor Daneeka nije nikad čuo ni za jednu od njih.- Kako uspijevaš pratiti tolike bolesti? - upitao ga je odajući mu visoko

stručno priznanje.- Čitam o njima u bolnici, u Reader 's Digestu.Yossarianje imao toliko bolesti kojih se morao bojati da je katkad bio

u iskušenju da ode zauvijek u bolnicu i provede ostatak života ispružen ušatoru za kisik, da mu baterija specijalista i bolničarki dan i noć sjedisjedne strane kreveta da ne bi pošlo što po zlu, a da bar jedan kirurg snožem u ruci sjedi s druge strane, spreman da skoči i počne rezali čimbude potrebno. Aneurizme, na primjer; kako će ga inače na vrijemezaštitili od aneurizme aorte? Yossarian se osjećao mnogo sigurniji ubolnici nego izvan nje, iako su mu kirurg i njegov nož bili mrskiji od svegana svijetu. U bolnici se mogao početi derati, pa bi bar ljudi dotrčali da mupomognu; izvan bolnice bi ga strpali u zatvor čim bi se počeo derati zbogsvega onoga zbog čega je mislio da bi se svi morali derati, ili bi ga pakstrpali u bolnicu. Nešto zbog čega se htio početi derati bio je kirurški nož,za koji je bio gotovo si guran da čeka njega i svakoga drugog tko poživi

~ 175 ~

toliko da umre. Često se pitao kako će uopće prepoznati prvu prehladu,rumenilo, žiganje, bol, podrigivanje, hunjavicu, pjegu, obamrlost, izdajuglasa, gubljenje ravnoteže ili pamćenja, koji će nagovijestiti neminovanpočetak neminovna kraja.

Pošto je iskočio kroz prozor pisarnice majora Majora i pošao k doktoruDaneeki, bojao se da će ovaj opet odbiti da mu pomogne, i nije se prevario.

- Ti misliš da se imaš čega bojati? - pripita ga doktor Daneeka dižućisvoju nježnu, besprijekorno čistu tamnoputu glavu s prsa da srdito načaspogleda Yossariana plačnim očima. - A što da ja kažem? Moje dragocjeneliječničke sposobnosti propadaju ovdje, na ovom šugavom otoku, dok drugiliječnici mlate lovu. Misliš li da ja uživam što sjedim ovdje dan na dan iodbijam da ti pomognem? Ne bi mi bilo toliko krivo kad bih odbijao da tipomognem u Americi ili u mjestu kao što je Rim. Ali nije ni meni lako dati ovdje kažem »ne«.

- Onda mi prestani govoriti »ne«. Oslobodi me letenja.- Ne mogu te osloboditi letenja - progunđa doktor Daneeka. - Koliko ti

to puta moram reći?- Ama, možeš. Major Major mi je rekao da si ti jedini čovjek u

eskadrili koji me može osloboditi letenja.Doktor Daneeka se zgrane.- Major Major ti je to rekao? Kada?- Kad sam ga iz zaleta srušio u usjeku.- Major Major ti je to rekao? U usjeku?- Rekao mi je u svojoj kancelariji kad smo izišli iz usjeka i uskočili u

kancelariju. Rekao mi je da nikome ne kažem da mije to rekao, pa nemojsad o tome pričati svima i svakome.

- Pazi ti onog šugavog, lažljivog spletkara! - uzvikne doktor Daneeka.- On nije to smio nikome reći. A je li ti rekao kako te mogu osloboditiletenja?

- Jednostavno tako da ispuniš jedan mali formular i napišeš da samna rubu živčanog sloma, pa da to pošalješ u aviopuk. Doktor Stubbsoslobađa letenja sve ljude u svojoj eskadrili, pa zašto ne bi mogao i ti?

- A što biva s ljudima koje Stubbs oslobodi letenja? - odsiječe doktorDaneeka podsmjehujući mu se. - Odmah ih vrate na dužnost, nije li tako?A on je onda u lijepom sosu. Jasno da te ja mogu oslobo diti letenja takoda ispunim formular i napišem da si nesposoban za letenje. Ali ima tujedna kvaka.

- Kvaka 22?

~ 176 ~

- Jasno. Ako te oslobodim letenja, aviopuk mora odobriti moju odluku,a aviopuk to neće učiniti. Odmah će te vratiti na dužnost, a što će ondabiti sa mnom? Vjerojatno ću već biti na putu za Pacifik. Ne, hvala lijepa!Neću ja ništa riskirati radi tebe.

- Pa zar ne bi ipak vrijedilo pokušati? - navaljivaše Yossarian. - Što jetu tako gala na Pianosi?

- Pianosa je jeziva. Pa ipak je bolje tu nego na Pacifiku. Ja se ne bihbunio da me otpreme u neku civiliziranu zemlju, gdje bih mogao i odvremena do vremena zaraditi koji dolar abortusima. Ali na Pacifiku susame džungle i monsuni. Istrunuo bih ondje.

- Pa i ovdje truneš.Doktor Daneeka plane.- Ma nemoj? E pa, bar ću iznijeti živu glavu iz ovog rata, a to je mnogo

više nego što ćeš ti iznijeti.- Pa to je baš ono što ja tebi govorim, majku mu Božju! Ja te molim da

mi spasiš život.- Nije moj posao da spašavam živote - odbrusi mu doktor Daneeka

mrzovoljno.- A što je onda tvoj posao?- Ja ne znam što je moj posao. Meni su samo rekli da pazim na etiku

svoje struke i da nikad ne svjedočim ni protiv kojeg liječnika. Slušaj, timisliš da si ti jedini čovjek čiji je život u opasnosti? A što da ja kažem?Ona dva nadriliječnika koji rade umjesto mene u sanitetskom šatoru jošne mogu ustanoviti što mi je.

- Možda imaš Ewingov tumor? - promrmlja Yossarian sarkastično.- Misliš li zbilja da ga imam? - uzvikne doktor Daneeka uplašeno.- Ama, što ja znam - odvrati Yossarian nestrpljivo. - Ja samo znam da

neću više letjeti. Neće me valjda zbilja streljati? Imam već pedeset i jedanlet.

- A zašto bar ne navršiš pedeset i pet letova prije nego što se odupreš?- posavjetova ga doktor Daneeka. - Toliko se buniš, a još ni jedan jediniput nisi izvršio normu.

- Ama, do vraga, kako daje izvršim? Pukovnik je uvijek povisi čim jojse približim.

- Ti nikad ne navršiš potreban broj letova zato što neprestano bježiš ubolnicu ili kidaš u Rim. Bio bi u mnogo boljem položaju kad bi imaopedeset i pet letova, pa kad bi onda odbio dalje letjeti. Onda bih ja moždavidio što bih mogao učiniti.

~ 177 ~

- Obećavaš li?- Obećavam.- Što obećavaš?- Obećavam da ću možda porazmisliti što bih mogao učiniti da ti

pomognem, ako izvršiš pedeset i pet letova, i ako nagovoriš McWatta dame opet upiše u knjigu leta kako bih mogao podići letački dodatak a da sene moram pentrati u avion. Ja se bojim aviona. Jesi li čitao o onojavionskoj nesreći u Idahu prije tri tjedna? Šest je osoba poginulo. Bilo jestrašno. Ja ne znam zašto oni hoće da ja letim četiri sata svaki mjesec dabih dobio letački dodatak. Kao da nemam dosta briga nego da se jošbrinem da ne poginem u sudaru aviona.

- I ja se bojim sudara aviona - reče mu Yossarian. -Nisi ti jedini koji sebojiš.

- Da, ali mene prilično brine i taj Ewingov tumor - razmetao se doktorDaneeka. - Ne misliš li ti da mije zato nos neprestano začepljen i da mi jezato uvijek tako hladno? Daj mi izmjeri puls!

I Yossariana su brinuli Ewingov tumor i melanom. Nesreće suvrebale na svakom koraku, ni nabrojiti ih čovjek nije mogao. Kad jerazmišljao o tolikim bolestima i svim mogućim nedaćama koje mu prijete,Yossarian se čudom čudio kako je uspio toliko vremena ostati živ i zdrav.To je bilo pravo čudo. Svaki je dan bio pogibeljan borbeni zadatak protivsmrti. A on ih je, preživljavao već dvadeset i osmu godinu.

~ 178 ~

18. VOJNIK KOJI JE SVE VIDIO DVAPUT

Yossarian je svoje dobro zdravlje imao zahvaliti kretanju, svježemzraku, skupnom radu i sportskoj djelatnosti, a bježeći od svega toga,otkrio je bolnicu. Kad je oficir zadužen za tjelovježbu u Lowery Fieldujednog poslijepodneva zapovjedio svima da pođu na gimnastiku,Yossarian, obični vojnik, prijavio se u ambulantu žaleći se na bolove nadesnoj strani.

- Čisti se! - reče mu dežurni liječnik koji je upravo rješavao križaljku.- Ne možemo mu reći neka se čisti - reče kaplar. - Stigla je nova

direktiva za one koji se tuže na bolove u trbuhu. Moramo ih pet danadržati pod nadzorom, jer su mnogi kojima smo rekli neka se čiste umrli.

- Pa, dobro, onda - promrndža liječnik. - Držite ga pet dana podnadzorom, pa mu onda recite neka se čisti.

Yossarianu su uzeli odjeću i smjestili ga u bolnicu, gdje je bio veomazadovoljan dok nitko u blizini nije hrkao. Ujutro je navratio neki ljubaznimladi engleski internist da ga pita za jetru.

- Ja mislim da me boli slijepo crijevo - reče mu Yossarian.- Neće vam valjati slijepo crijevo - kaza Englez odajući dobroćudan

autoritet. - Ako obolite na slijepo crijevo, možemo vam ga izvaditi i vratitivas na dužnost dok bi dlanom o dlan. Nego, kad nam đodete, tužite se najetru pa nas možete tjedne i tjedne vući za nos. Jetra nam je, znate,velika, grdna misterija. Ako vam je ikad itko išao na jetru, onda znate štohoću da kažem. Mi smo danas prilično sigurni da jetra postoji, i imamoprilično jasnu predodžbu o tome što ona radi kad radi ono što bi trebalo daradi. Ali više od toga zbilja ne znamo. Uostalom, što je jetra? Meni je otac,na primjer, umro od raka na jetri a da nije bio nikad u životu bolestan, svedo časa kad je umro. Nikad nije osjetio ni najmanje boli. U neku ruku ješteta što je bilo tako, jer sam ja mrzio oca. Požuda za majkom, znate.

- A što radi ovdje jedan engleski vojni liječnik? - zanimalo jeYossariana.

Liječnik se nasmije.- Pričat ću vam o svemu tome sutra ujutro, kad opet dođem. I bacite k

vragu tu blesavu vrećicu s ledom pri je nego što umrete od upale pluća.Yossarian ga nikad više nije vidio. To je bila jedna od zgodnih osobina

liječnika u bolnici; ni jednog nije vidio više od jedanput. Dolazili su,odlazili i naprosto nestajali. Umjesto engleskog internista, došla jesutradan skupina liječnika, koje nije nikad prije vidio, da ga pitaju za

~ 179 ~

slijepo crijevo.- Sve je u redu s mojim slijepim crijevom - izvijesti ih Yossarian. -

Doktor mi je jučer rekao da sam bolestan na jetru.- Možda je bolestan na jetru? - napomene sijedi glavni liječnik. -

Kakva mu je krvna slika?- Nisu mu je napravili.- Neka mu je odmah naprave! Ne smijemo ništa riskirati kod

pacijenta u ovakvu stanju. Moramo se osigurati za slučaj da umre. -Zapiše nešto u svoj blok i obrati se Yossarianu: - A dotle i dalje držite tuvrećicu s ledom na trbuhu. To je vrlo važno.

- Ali ja nemam nikakve vrećice s ledom na trbuhu.- E pa, tražite onda da vam je dadnu! Tu negdje mora biti neka

vrećica s ledom. I javite ako bol postane nesnosna!Nakon deset dana došla je k Yossarianu nova skupina liječnika i

donijela mu zlu vijest: potpuno je zdrav i mora napustiti bolnicu. Uposljednji gaje čas spasio pacijent preko puta koji je najednom sve vidiodvaput. Iznenada se pacijent uspravio u krevetu i viknuo:

- Ja vidim sve dvaput.Jedna je bolničarka vrisnula, a jedan je bolničar pao u nesvijest. Sa

svih su se strana sjatili liječnici s iglama, svjetiljkama, gumenim cijevimai batićima i oscilometrima. Dovezli su složene instrumente na kotačićima.Jedan pacijent nije bio dovoljan za sve, pa su se specijalisti gurali u redu,zle volje, i vikali na kolege ispred sebe da požure i puste druge da vide.Uskoro je jedan pukovnik visoka čela, s naočalama u rožnom okviru,postavio dijagnozu.

- To je meningitis - uzviknuo je značajno, mašući rukama drugimaneka se uklone. - Iako sam Bog zna da nemam ni najmanjeg razloga za tomišljenje.

- Pa zašto bi onda bio meningitis? - pripita ga neki major smijuckajućise udvorno. - Zašto ne bi, recimo, bio akutni nefritis?

- Zato što je meningitis moja specijalnost, eto zašto, a akutni nefritisnije - odbrusi mu pukovnik. - I nemojte misliti da ću ga ja vama,bubrežnjacima, tako lako dati u ruke. Ja sam bio prvi.

Naposljetku su se liječnici složili. Složili su se da nemaju pojma što jevojniku koji vidi sve dvaput, pa su ga odvezli u sobu preko puta iproglasili za sve druge na odjelu karantenu od četrnaest dana.

Dan zahvalnosti je došao i prošao bez mnogo vike dok je Yossarian jošležao u bolnici. Jedino što nije valjalo toga dana bio je puran za ručak, a

~ 180 ~

čak je i on bio prilično dobar. Taj je Dan zahvalnosti proveo najrazboritijeod svih dotadašnjih, pa se zarekao da će ubuduće Dan zahvalnosti uvijekprovoditi u skrovitu utočištu neke bolnice. Izrekršio je riječ već idućegodine, kad je proveo taj blagdan u hotelskoj sobi u dubokoumnurazgovoru sa ženom poručnika Scheisskopla, koja je za tu priliku nosilaznačku za raspoznavanje od Dori Duz i koja je očitala Yossarianu bukvicušto je govorio cinično i bešćutno o Danu zahvalnosti, iako nije vjerovala uBoga kao ni on.

- Ja sam vjerojatno isto tako dobar ateist kao i ti - hvalila se ona. Aličak i ja osjećam da svi mi imamo mnogo toga na čemu moramo bitizahvalni, i ne moramo se sramiti da to pokažemo.

- Reci mi bar nešto na čemu bih ja morao biti zahvalan - izaziva še jeYossarian ravnodušno.

- Pa, ovaj... - Žena poručnika Scheisskopfa se zamisli i pošutje natrenutak važući nešto sumnjičavo u sebi. - Imaš mene.

- Ma, hajde bježi! - naruga joj se on.Ona iznenađeno uzvi obrvama.- Zar nisi zahvalan što imaš mene? - upita ga i mrzovoljno se namršti,

povrijeđena ponosa. - Ja ne moram spavati s tobom, znaš - reče mu hladnoi dostojanstveno. - Moj muž ima cijelu eskadrilu avijatičkih pitomaca kojibi bili presretni da mogu spavati sa ženom svoga komandira, baš zato štobi im to povećalo užitak.

Yossarian odluči skrenuti razgovor na drugu temu.- Sad si ti skrenula razgovor na drugu temu - istakne diplomatski. -

Kladio bih se da ću za svaku stvar koju navedeš i na kojoj bih morao bitizahvalan, navesti druge dvije zbog kojih sam nesretan.

- Budi zahvalan što imaš mene - navaljivaše ona.- Zahvalan sam, dušo. Ali sam isto tako vraški nesretan što ne mogu

više imati ni Dori Duz. Ni stotine drugih djevojaka i žena koje ću vidjeti ipoželjeti u svom kratkom vijeku, a s kojima neću nijedan jedini put leći ukrevet.

- Budi zahvalan što si zdrav.- Budi ogorčen što nećeš ostati zdrav.- Budi sretan što si uopće živ.- Budi bijesan što ćeš umrijeti.- Moglo bi biti i mnogo gore - uzvikne ona.- Moglo bi, bogami, biti i kudikamo bolje - odvrati on plahovito.- Ti navodiš samo po jednu stvar - prigovori mu ona. - A rekao si da

min@

~ 181 ~

možeš navesti po dvije.- I nemoj mi govoriti da su putovi Božji nedokučivi - nastavi

Yossarian prelazeći preko njena prigovora. - Nema tu ničega nedokučivog.Bog ništa ne radi. On se igra. Ili je posve zaboravio na nas. Takav je Bog okojem vi, ljudi, govorite... seljačina, šeprtlja, nespretan, glupav, umišljen,neotesan grmalj. Bože sveti, koliko se može poštovati Svevišnje Biće kojesmatra potrebnim da u Svoj božanski sistem stvaranja uvrsti i takvepojave kao što su sluz i pokvareni zubi? Ama, što se, do vraga, zbivalo uonoj Njegovoj izopačenoj, opakoj, skatološkoj glavurdi kad je starimljudima oduzeo sposobnost da gospodare svojom stolicom? Zašto je, dovraga, uopće izmislio bol?

- Bol? - uhvati se žena poručnika Scheisskopfa slavodobitno za turiječ. - Bol je koristan simptom. Bol nas upozorava na opasnosti kojeprijete našem organizmu.

- A tko je stvorio te opasnosti? - priupita je Yossarian i osmjehne sezajedljivo. - Ah, zbilja nam je iskazao veliku milost kad nam je podariobol! Zar se nije mogao umjesto toga poslužiti zvoncem ili jednim od svojihnebeskih zborova? Ili sistemom plavih i crvenih neonskih cijevi koje jemogao montirati svakome nasred čela? Svaki iole vještiji proizvođačglazbenih automata mogao bi to napraviti. Pa zašto nije mogao On?

- Ljudi bi, bome, šašavo izgledali kad bi nasred čela nosili crveneneonske cijevi.

- A sad, bome, lijepo izgledaju kad se previjaju u mukama ili kad suomamljeni od morfija, je li? Kakav kolosalan, besmrtan petljanac! Kadčovjek samo pomisli kakvu je imao divnu priliku i moć da stvori zbiljanešto dobro, pa kad onda pogleda ovo blesavo, jezivo sranje koje jenapravio, sama njegova nesposobnost vapi takoreći do neba. Očito je danije nikad zaradio svoju plaću. Ta, nijedan poslovan čovjek koji imalo držido sebe, ne bi primio šeprtlju kakav je On ni da mu robu pakira!

Žena poručnika Scheisskopfa problijedje kao krpa ne vjerujući svojimušima i zureći prestrašeno u njega.

- Nemoj radije, srce, tako govoriti o Njemu - opomene ga prijekornotihim i odbojnim glasom. - Mogao bi te kazniti.- Pa zar me ne kažnjava dovoljno? - zavrča Yossarian ozlojeđeno. Mi Ga,znaš, ne smijemo pustiti da se samo tako izvuče. A jok, mi Ga nikako nesmijemo pustili tla se tako jedino izvuče, nakon sveg zla koje nam jenanio. Platit će On to meni jednoga dana. I znam kad. Na sudnji dan.Jest,toga ću dana biti dovoljno blizu da zgrabim tog malog grmalja za šiju i...

~ 182 ~

- Prestani! Prestani! - iznenada vrisne žena poručnika Scheisskopfa iuze ga nespretno tući objema rukama po glavi. - Prestani!

Yossarian se zakloni rukom dok gaje ona, obuzeta ženskim bijesom,nekoliko trenutaka mlatila, a onda je odlučno uhvati za zapešća i nježnopolegne na postelju.

- Kog se vraga toliko uzrujavaš? - upita je u nedoumici i skrušeno, alii razveseljeno. - Ja sam mislio da ti ne vjeruješ u Boga.

- Pa i ne vjerujem - zajeca ona i brizne u gorak plač. - Ali je Bog ukojeg ja ne vjerujem dobar Bog, pravedan Bog, milostiv Bog. On nije zao iglup kako ga ti prikazuješ.

Yossarian se nasmije i pusti joj ruke.- Pokažimo malo više vjerske snošljivosti jedno prema drugome -

predloži joj ljubazno. - Ti ne vjeruješ u Boga u kojeg ti nećeš vjerovati, a janeću vjerovati u Boga u kojeg ja neću vjerovati. Vrijedi?

Taj je Dan zahvalnosti proveo najnerazumnije od svih kojih se mogaosjetiti, pa se u mislima čeznutljivo vratio u onu lanjsku vedručetrnaestodnevnu karantenu u bolnici; ali čak je i ta idila završilatragičnom notom: još je bio potpuno zdrav kad je karanteni došao kraj ikad su mu rekli da mora napustiti bolnicu i poći u rat. Kad je čuo tu zluvijest, Yossarian se uspravio u postelji i uzviknuo:

- Ja sve vidim dvaput!U sobi je opet nastao pravi pakao. Sa svih su se strana sjatili

specijalisti i natiskali se oko njega, tako daje osjećao neugodan vlažan dahiz kojekakvih noseva na različitim dijelovima svoga tijela. Njuškali su mupo očima i ušima tankim snopovima svjetla, navalili gumenim batićima izvučnim viljuškama na njegove noge i stopala, vadili mu krv iz žila, držalisve što bi im došlo pod ruku na periferiji njegova vidokruga.

Na čelu ove skupine liječnika bio je neki dostojanstveni, brižnigospodin koji je digao prst pod nos Yossarianu i upitao ga:

- Koliko prstiju vidite?- Dva - odgovori Yossarian.- A koliko ih sad vidite? - upita ga liječnik i digne uvis dva prsta.- Dva - odgovori Yossarian.- A koliko sada? - upita ga liječnik a da ne digne nijednog prsta.- Dva - odgovori Yossarian.Liječniku se lice ozari od osmijeha.- Bogami, ima pravo - likovaše on. Zaista vidi sve dvaput.Yossariana odvezoše na kolicima u sobu u kojoj je ležao onaj drugi

~ 183 ~

vojnik koji je sve vidio dvaput, a za sve ostale u njihovoj bivšoj sobiproglasiše još jednu karantenu od četrnaest dana.

- Ja sve vidim dvaput! - vikne vojnik koji je sve vidio dvaput kaddovezoše Yossariana.

- Ja sve vidim dvaput! - vikne Yossarian njemu isto tako glasno ikradom mu namigne.

- Zidovi! Zidovi! - vikne onaj drugi vojnik. - Odmaknite te zidove!- Zidovi! Zidovi! - vikne Yossarian. - Odmaknite te zidove!Jedan liječnik tobože odgura malo zidove.- Je li ovako bolje?Vojnik koji je sve vidio dvaput ovlaš klimne glavom i svali se iz nova

na postelju. I Yossarian ovlaš klimne glavom motreći svog darovitogsobnog druga pogledom koji je odavao poniznost i divljenje. Znao je da imaposla s majstorom svoga posla. Njegov daroviti sobni drug bio je, očito,čovjek kojeg valja proučavati i s kojim se valja nadmetati. Te je noćinjegov daroviti sobni drug umro, a Yossarian je zaključio da ga je dovoljnooponašao.

- Ja sve vidim jedanput! - uzviknuo je brže-bolje.Došla je nova skupina specijalista do njegova uzglavlja, zvekećući

instrumentima, da ustanove govori li istinu.- Koliko prstiju vidite? - upita ga voda skupine i podigne jedan prst

uvis.- Jedan.Liječnik digne dva prsta uvis.- A koliko ih sada vidite?- Jedan.Liječnik digne deset prstiju uvis.- A koliko sada?- Jedan.Liječnik se u čudu obrati ostalim liječnicima.- On zaista vidi sve jedanput! - usklikne. - Potpuno smo ga izliječili.- Baš na vrijeme - objavi liječnik s kojim se Yossarian zatim našao

nasamo, visok, simpatičan čovjek, po gradi nalik na torpedo, neobrijanesmeđe brade, s paketićem cigareta u džepu na košulji, koje je nehajnopalio jednu na drugu, naslonjen na zid.

- Došli su vam rođaci u posjelo. Ama, ne bojte se - doda smijući se -nisu to vaši rođaci, nego majka, otac i brat onoga dečka koji je umro.Doputovali su čak iz New Yorka da vide vojnika na samrti, a vi ste

~ 184 ~

najprikladniji od svih koje imamo.- Što to govorite? - upita ga Yossarian sumnjičavo. - Ja nisam na

samrti.- Dakako da ste na samrti. Svi smo mi na samrti. Što mislite, do

vraga, kamo inače idete?- Oni nisu došli meni u posjet - prigovori Yossarian. - Oni su došli u

posjet svom sinu.- Morat će se zadovoljiti onim što im damo. Što se nas tiče, jedan je

momak na samrti isto tako dobar kao i svaki drugi, ili isto tako loš.Jednom učenjaku svi su momci na samrti jednaki. Predložit ću vam nešto.Dopustite da oni dođu i da vas gledaju nekoliko minuta, a ja neću nikomereći da ste lagali da vas boli jetra.

Yossarian se odmakne od njega.- Vi znate za to?- Dakako da znam. Nismo ni mi baš tako glupi. - Liječnik se ljubazno

zasmijulji i pripali još jednu cigaretu. - Kako ste se mogli nadati da ćevam tko povjerovati da imate proces na jetri kad u svakoj zgodnoj prilicihvatate bolničarke za sise? Morat ćete se odreći seksa ako želite uvjeritiljude da ste bolesni na jetru.

- To je, bogami, vraški visoka cijena samo zato da čovjek sačuvaglavu. A zašto me niste prijavili kad ste znali da simuliram?

- Zašto bih vas, do vraga, prijavio? - pripita ga liječnik pomaloiznenađeno. - Mi svi sudjelujemo u ovom stvaranju iluzije. Ja sam uvijekvoljan priteći u pomoć suzavjereniku na putu da preživi, ako je on voljan imeni pomoći. Ovi su ljudi došli izdaleka i ja ih ne bih htio razočarati.Sentimentalan sam prema starijim ljudima.

- Ali oni su došli u posjet svom sinu.- Zakasnili su. A možda neće ni primijetiti razliku?- A što ako se rasplaču?- Vjerojatno će se rasplakati. To je jedan od razloga zbog kojih su

došli. Ja ću stajati pred vratima i upast ću ako se previše raspekmeze.- Sve mi se to čini pomalo blesavo - razmišljaše Yossarian na glas. -

Uostalom, zašto oni uopće hoće vidjeti sina na samrti?- Nisam nikad uspio odgonetnuti zašto je to tako - prizna liječnik - ali

je uvijek tako. I , pa, što onda kažete? Trebate samo ležati nekolikominuta i pomalo umirali. Zar je to tako teško?

- Dobro popusti Yossarian. Samo nekoliko minuta, a vi ste obećali daćete čekati pred vratima poče se zagrijavati za svoju ulogu. Čujte, kako bi

~ 185 ~

bilo da me omotate zavojem da bude efektnije?- Rekao bih da je to sjajna ideja - pohvali ga liječnik.Yossariana omotaše svom silom zavoja. Ekipa bolničara postavi

zastore protiv sunca na oba prozora i spusti ih tako da u sobi zavladaturoban sumrak. Yossarian predloži da donesu cvijeća, pa liječnik poslabolničara po dvije kitice uvela cvijeća koje je širilo jak i odvratan miris.Kad je sve bilo na svom mjestu, potjerali su Yossariana opet u krevet ipozvali posjetioce.

Posjetioci su ušli neodlučno, kao da naslućuju da nisu poželjni,hodajući na prstima i ispričavajući se krotkim pogledima; najprije žalosnamajka i otac, a za njima brat, namrgođen, zbijen mornar bačvastih prsa.Čovjek i žena uđoše u sobu ukočeno jedno pored drugoga, baš kao da suizišli iz kakve poznate, premda ezoterične dagerotipije na zidu, snimljenena kakvu godišnjicu. Oboje su bili niski, suhonjavi i ponositi. Kao da subili sačinjeni od željeza i stare, tamne odjeće. Ženino je lice biloduguljasto, zaneseno i ovalno, boje sprže ne umbre, a gruba progrušanacrna kosa bila joj je oštro razdijeljena po sredini i jednostavno začešljanaotraga na vratu, bez uvojaka, ondulacije i ikakvih ukrasa. Usta su joj bilamrzovoljno i tužno stisnuta. Otac je stajao krut i neobičan, u tijesnomdvorednom odijelu s variranim ramenima. Bio je širok i mišićav u malimrazmjerima i imao je veličanstveno ufitiljene srebrnaste brkove nasmežuranom licu. Oko vodenastih je očiju imao silne bore. Bilo mu jetragično nelagodno dok je neprestano stajao držeći objema snažnim,težačkim rukama obod svoga crnog niskog šešira ispred širokih skuta.Siromaštvo i težak rad ostavili su na oboma nepravedan pečat. Brat jetražio zadjevicu. Drsko je naherio okruglu bijelu kapu, stisnuo šake i odmjerio sve u sobi uvrijeđenim i ratobornim pogledom.

Sve troje su se bojažljivo primakli škripeći i držeći se jedno drugoga,nekako kradom, kao žalobnička skupina. Gotovo su držali korak dok nisudošli do kreveta i stali buljeći u Yossariana. Nastala je stravična i mučnatišina koja je prijetila da joj neće biti kraja. Napokon je Yossarian nije višemogao podnijeti, pa se nakašlje. Starac najposlije progovori.

- Užasno izgleda - reče.- Bolestan je, tata.- Giuseppe - reče majka koja je sjela na stolac i sklopila žilave ruke na

krilu.- Ja se zovem Yossarian - reče Yossarian.- On se zove Yossarian, mama. Poznaješ li me, Yossariane? Ja sam

~ 186 ~

tvoj brat John. Zar ne znaš tko sam ja?- Jasno da znam. Ti si moj brat John.- On me zbilja poznaje! Tata, on zna tko sam ja. Yossariane, ovo je

tata. Pozdravi tatu!- Zdravo, tata - reče Yossarian.- Zdravo, Giuseppe.- On se zove Yossarian, tata.- Ne mogu se nikako naviknuti na to kako užasno izgleda - reče otac.- On je teško bolestan, tata. Doktor kaže da će umrijeti.- Nisam znao da li da vjerujem doktoru ili ne vjerujem - reče otac. -

Znaš kakve su to varalice.- Giuseppe - reče opet majka nježnim, slomljenim glasom koji odavaše

zatomljenu tjeskobu.- On se zove Yossarian, mama. On se više ne sjeća svega sasvim

dobro. Kako postupaju ovdje s tobom, mali? Postupaju li dosta dobro?- Dosta dobro - odgovori mu Yossarian.- To je dobro. Samo se nedaj ni od koga ovdje zajebavati. Ti nisi ništa

gori ni od koga ovdje, iako si Talijan. Ti imaš ista prava kao i oni.Yossarian protrne i sklopi oči da ne bi morao gledati brata Johna.

Smučilo mu se.- Gle kako sad užasno izgleda - pripomene otac.- Giuseppe - reče majka.- Mama, on se zove Yossarian - upade joj brat nestrpljivo u riječ. - Zar

se ne sjećaš?- Ništa ne smeta - upade mu Yossarian u riječ. - Neka me zove

Giuseppe ako želi.- Giuseppe - reče mu ona.- Ne brini, Yossariane - reče brat. - Sve će biti u redu.- Ne brini, mama - reče Yossarian. - Sve će biti u redu.- Je li bio pop kod tebe? - htjede brat znati.- Jest - slaga Yossarian i ponovo protrne.- To je dobro - zaključi brat. - Glavno da dobiješ sve što ti pri pada. Mi

smo došli čak iz New Yorka. Bojali smo se da nećemo stići na vrijeme.- Kako misliš na vrijeme?- Da te vidimo prije nego što umreš.- Pa zar to nije svejedno?- Nismo htjeli da umreš sam.- Pa zar to nije svejedno?

~ 187 ~

- Čini mi se da počinje buncati - reče brat. - Neprestano ponavljajedno te isto.

- To je zbilja jako čudno - prihvati otac. - Ja sam uvijek mislio da se onzove Giuseppe, a sad čujem da se zove Yossarian. To je zbilja jako čudno.

- Mama, daj ga malo razgali - nukaše je brat. - Kaži nešto da se malorazvedri.

- Giuseppe.- Nije on Giuseppe, mama. On je Yossarian.- Pa zar to nije svejedno? - odvrati majka istim žalobničkim tonom a

da i ne digne pogled. - Na samrti je.Natečene joj se oči napuniše suzama i ona proplače njišući se polako

tamo-amo na stolcu, a ruke joj ležahu na krilu kao mrtvi leptiri. Yossarianje strepio da ne počne naricati. I otac i brat zaplakaše. Yossarian senajednom sjeti zašto svi plaču, pa i on zaplače. Liječnik kojeg Yossariannije nikad prije vidio, uđe u sobu i uljudno reče posjetiocima da morajuostaviti bolesnika. Otac se ukruti da se formalno oprosti s njim.

- Giuseppe - reče on.- Yossarian - ispravi ga sin.- Yossariane - reče otac.- Giuseppe - ispravi ga Yossarian.- Ti ćeš uskoro umrijeti.Yossarian iznova zaplače. Liječnik baci iz pozadine na njega pogan

pogled pa se Yossarian obuzda. Otac nastavi pognute glave:- Kad budeš govorio s onim gore - reče - htio bih da mu kažeš nešto u

moje ime. Kaži mu da nije pravo da ljudi umiru mladi. Ozbiljno ti tokažem. Reci mu, ako uopće moraju umrijeti, neka umru kad ostare. Htiobih da mu to kažeš. Mislim da on ne zna da to nije pravo, jer bi trebalo dabude dobar, a ovo već jako, jako dugo traje. Jesi li me razumio?

- I ne daj se ni od koga gore zajebavati - posavjetova ga brat. - Tinećeš biti ništa gori ni od koga na nebu, iako si Talijan.

- I dobro se obuci - reče majka, baš kao da je znala što ga čeka.

~ 188 ~

19. PUKOVNIK CATHCART

Pukovnik Cathcart je bio umješan, uspješan, neuredan i nesretančovjek od trideset i šest godina, koji se klatio u hodu i želio postatigeneral. Bio je žustar i malodušan, staložen i ogorčen. Bio je zadovoljansam sobom i nesiguran, smion u administrativnim lukavštinama kojimase služio da privuče pažnju pretpostavljenih, a plašljiv u brizi da gavlastite smicalice ne pokopaju. Bio je naočit i odbojan, razmetljiva iumišljena ljudeskara koji se debljao i kojeg su vječito mučili dugotrajninapadaji tjeskobe. Pukovnik je Cathcart bio umišljen zato što je biopukovnik na čelu borbene jedinice u dobi od sve ga trideset i šest godina; apukovnik Cathcart bio je malodušan zato što je bio samo pukovnik, iakomu je bilo već trideset i šest godina.

Pukovnik Cathcart je bio neosjetljiv na pojam apsolutnoga. Umio jemjeriti svoje napredovanje samo u odnosu na druge, a njegovo poimanjevrsnoće bilo je da uradi nešto u najmanju ruku isto tako dobro kao ostaliljudi u njegovim godinama koji su to isto radili još bolje. Činjenica da imana tisuće i tisuće ljudi u njegovim godinama, pa i starijih od njega, kojinisu stekli čak ni čin majora, budila je u njemu pusto oduševljenjevlastitom izvanrednom vrijednošću; činjenica, pak, da ima ljudi unjegovim godinama, pa i mlađih od njega, koji su već generali, izazivala jeu njemu mučan osjećaj neuspjeha i tjerala ga da grize nokte odnesavladive tjeskobe koja gaje mučila još više nego Gladnoga Joea.

Pukovnik Cathcart bio je krupan, nabusit i plećat čovjek kratkopodšišane kovrčave tamne kose koja je sijedjela pri vrhu, s kićenimcigaršpicom koji je kupio dan prije nego što je došao na Pianosu dapreuzme zapovjedništvo nad aviopukom. Naučio je vješto rukovaticigaršpicom i u svakoj se prilici naveliko razmetao njime. Slučajno jeotkrio duboko u sebi plodonosnu sklonost da puši cigarete na cigaršpic.Koliko je on sam znao, njegov je cigaršpic bio jedini cigaršpic na cijelommediteranskom ratnom poprištu, a pomisao na to mu je i laskala iuznemirivala ga. Nije uopće sumnjao da netko tko je to liko prijazan iinteligentan kao general Peckem ne bi odobravao što on puši cigarete nacigaršpic, iako su se njih dvojica prilično rijetko viđali. To je u neku rukubila sreća, kao što je pukovnik Cathcart priznavao sam sohi osjećajućiolakšanje, jer general Peckem ne bi možda nipošto odobravao što on pušicigarete na cigaršpic. Kad bi pukovnika Cathcarta spopale takve zleslutnje, suspregao bi jecaj i najradije bi bacio tu prokletu stvar k vragu,

~ 189 ~

ali ga je obuzdavalo nepokolebljivo uvjerenje da cigaršpic svagda pridajenjegovoj muškaračkoj, ratničkoj vanjštini poseban sjaj produhovljenajunaštva, ko jim se neobično isticao među svim ostalim pukovnicima uameričkoj vojsci koji su mu bili suparnici. Ipak, kako je mogao bitisiguran?

Pukovnik Cathcart bio je neumoran u tom pogledu, revan, vrijedan ipožrtvovan vojni taktičar koji je neprestano nešto smišljao u službi samasebe. Bio je svoj vlastiti sarkofag, odvažan i nepogrešiv diplomat koji jeneprestano, gadeći se, kudio sama sebe zbog svih prilika što ih jepropustio, i koji je gunđao na sama sebe žaleći zbog svih grešaka koje jepočinio. Bio je osjetljiv, razdražljiv, ogorčen i uobražen. Bio je smionoportunist koji bi pohlepno ugrabio svaku priliku na koju bi ga upozoriopotpukovnik Korn, ali koji je odmah zatim strepio od ludog očaja zbog svihmogućih posljedica. Lakomo je prikupljao glasine i mnogo držao doogovaranja. Vjerovao je sve mu što bi čuo, ali se ni u što nije pouzdavao.Neprekidno je budno pazio na svaki signal i imao vrlo razvijen osjećaj zaodnose i situaci je koje nisu postojale. Bio je upućen čovjek koji se uvijekdirljivo upinjao da sazna što se zbiva. Bio je bučan, neustrašiv tiranin kojise nikako nije mogao utješiti zbog užasnih neizbrisivih dojmova koje jeznao da ostavlja na uglednike koji jedva da i znaju za njega.

Svi su ga progonili. Pukovnik Cathcart se probijao kroz životdovijanjem u nepouzdanom, aritmetičkom svijetu sramote i dike, tobožnjih velikih pobjeda i tobožnjih katastrofalnih poraza. Svaki je satzapadao iz tjeskobe u zanos, i obratno, grdno precjenjujući svoje pobjede itragično preuveličavajući svoje poraze. Nitko ga nikad ni je uhvatio naspavanju. Kad bi do njega dopro glas da su se general Dreedle ili generalPeckem nasmiješili ili namrštili, ili da se nisu ni nasmiješili ni namrštili,ne bi imao mira sve dok ne bi pronašao kakvo prihvatljivo tumačenje, igunđao bi uporno sve dok ga potpukovnik Korn ne bi nagovorio da sesmiri i da ne uzima sve toliko k srcu.

Potpukovnik Korn bio mu je vjeran, prijeko potreban saveznik koji jepukovniku Cathcartu išao na živce. Pukovnik Cathcart zavjetovao se navječnu zahvalnost potpukovniku Kornu zbog vješto smišljenih poteza, aposlije, kad bi shvatio da ti potezi možda neće uspjeli, bjesnio je na njega.Pukovnik Cathcarl je mnogo dugovao potpukovniku Kornu, ali ga nijetrpio. Bili su veoma bliski. Pukovnik Cathcart bio je zavidanpotpukovniku Kornu na njegovoj pameti i morao je često podsjećati samasebe da je Kom još uvijek samo potpukovnik, iako je gotovo deset godina

~ 190 ~

stariji od njega, i da je potpukovnik Kom studirao na državnomsveučilištu. Pukovnik Cathcart žalio je zbog zlosretne sudbine koja mu jedodijelila za neprocjenjiva pomoćnika tako obična čovjeka kakav jepotpukovnik Korn. Ponižavalo gaje što mora toliko ovisiti o osobi koja jestudirala na državnom sveučilištu. Ako mu je već tko morao postatiprijeko potreban, jadikovao je pukovnik Cathcart, onda je to isto takomogao biti kakav bogat i otmjen čovjek, čovjek iz bolje obitelji koji bi biozreliji od potpukovnika Korna i koji ne bi želju pukovnika Cathcarta dapostane general shvaćao tako lakoumno kako je pukovnik Cathcart upotaji mislio daje potpukovnik Korn u potaji shvaća.

Pukovnik Cathcart je tako žarko želio postati general da je bio voljanposlužiti se bilo kakvim sredstvima, čak i vjerom, pa je jednom kasnoprijepodne, tjedan dana pošto je bio povisio normu na šezdeset letova,pozvao u svoju kancelariju kapelana i naglo upro prstom u SaturdayEvening Post na svom stolu. Pukovnik je bio raskopčao ovratnik svojesivožute košulje tako da su mu se na vratu, bijelom kao bjelanjak, vidjelitragovi tvrdih, crnih, čekinjastih dlaka. Spužvasta mu se donja usnaotromboljila. Nikako nije mogao pocrnjeti pa se klonio sunca što je višemogao, da se ne bi spržio. Pukovnik je bio više nego za glavu viši odkapelana i dvaput širi od njega, pa se kapelan osjećao prema njemunježan i slabunjav, napose zbog pukovnikova naduta i zapovjedničkogdržanja.

- Pogledajte ovo, kapelane - naloži mu pukovnik Cathcart mećućicigaretu u cigaršpic i zavaljujući se udobno na okretnoj stolici za svojimstolom. - Da čujem što vi mislite!

Kapelan poslušno pogleda u otvoreni časopis i ugleda krupan naslovuvodnika u kojem bijaše riječ o nekom američkom bombarderskomaviopuku u Engleskoj, čiji je kapelan prije svakog borbenog zadatka čitaomolitve u učionici. Kapelan je malne proplakao od sreće kad je shvatio dase pukovnik neće izdirati na njega. Njih dvojica jedva da su razmijenilikoju riječ od one burne večeri kad ga je pukovnik Cathcart, na zapovijedgenerala Dreedlea, pošto je poglavica Bijeli Halfoat bio udario pukovnikaMoodusa u nos, izbacio iz oficirskog kluba. Kapelan se isprva bojao da gapukovnik kani izgrditi zato što je prethodne večeri ponovo došao uoficirski klub bez dopuštenja. Došao je s Yossarianom i Dunbarom koji suga bili ne nadano posjetili u njegovu šatoru na šumskom proplanku ipozvali da pođe s njima. Ma koliko da je bio u strahu od pukovnikaCathcarta, bilo mu je lakše prkositi njemu nego odbiti ljubazan poziv

~ 191 ~

svojih dvaju novopečenih prijatelja, s kojim se bio upoznao prije sveganekoliko tjedana u jednom od svojih posjeta bolnici i koji su ga onakouspješno štitili od nebrojenih društvenih nezgoda, u koje ga je uvaljivalanjegova službena dužnost da živi u najfamilijarnijim odnosima s više oddevet stotina nepoznatih oficira, podoficira i vojnika, koji su mislili da jeon neka čudna ptičica.

Kapelan je prikovao pogled za stranice časopisa. Po dvaput je proučiosvaku fotografiju i pomno pročitao sve što je ispod njih pisalo, slažući svojodgovor na pukovnikovo pitanje u gramatički potpunu rečenicu, koju je uglavi ponavljao i preinačivao više puta prije nego što je najposlije smogaohrabrost da odgovori.

- Ja mislim da je čitanje molitava prije svakog borbenog zadatkanešto veoma valjano i neobično hvale vrijedno, gospodine pukovniče - rečebojažljivo i ušutje.

- Aha - reče pukovnik. – Ali ja bih htio znati što vi mislite, bi li to ikod nas palilo?

- Bi, gospodine pukovniče - odgovori kapelan nakon nekoliko časaka. -Čini mi se da bi.

- Onda bih htio da pokušate s tim. - Pukovnikovi se glomazni,brašnasti obrazi najednom mjestimice zažariše od ushita. Ustane iuzbuđeno se ushoda po sobi. - Vidite li koliko su molitve koristile timljudima u Engleskoj! Eto vam u Saturday Evening Postu slike pukovnikačiji se kapelan moli s ljudima prije svakog borbenog za datka. Ako njemupomažu molitve, moraju i nama. Ako se budemo molili, možda će i meniobjaviti sliku u Saturday Evening Postu.

Pukovnik ponovo sjede i sanjarski se nasmiješi; utonuo u bogatarazmatranja. Kapelan nije znao što se od njega očekuje da još kaže. Sazamišljenim izrazom na svom duguljastom, bljedunjavom licu, zaustavioje pogled na nekoliko visokih košara punih crvenih dugu ljastih rajčica,koje su stajale poredane uza sve zidove. Gradio se da smišlja odgovor.Nakon nekog vremena pojmio je da zapravo bulji u redove i redove košaras crvenim duguljastim rajčicama, i toliko ga je zaokupilo pitanje otkudkošare krcate crvenim duguljastim rajči cama u kancelariji jednogkomandanta aviopuka daje posve smet nuo s uma razgovor o skupnimmolitvama, sve dok pukovnik Cathcart nije dobroćudno zastranio upitavšiga:

- Hoćete li ih kupiti, kapelane? To su vam paradajzi s farme kojupotpukovnik Korn i ja imamo g ore u brdima. Mogu vam prepustiti jednu

~ 192 ~

košaru po cijeni trgovine na veliko.- Ah, neću, gospodine pukovniče. Ne trebaju mi, mislim.- U redu, u redu - velikodušno će pukovnik. No morate ih kupiti. Milo

je sretan kad može otkupiti sve što proizvedemo. Ovi su paradajzi ubranijučer. Pazite kako su jedri i zreli, kao sise kakve mlade djevojke.

Kapelan porumenje, a pukovnik odmah shvati da je pogriješio. Oboriglavu od stida, a nezgrapno mu lice bukne. Prsti mu se nekako stvrdnuli iukočili. Mrzio je kapelana iz dna duše upravo zato što je kapelan, i zatošto je zapažanje za koje je znao da bi u svakoj drugoj prilici bilo ocijenjenokao duhovito i otmjeno pretvorio u grubu grešku. Bijedno je pokušaosmisliti neki način na koji bi obojicu izvukao iz strahovite neprilike.Umjesto toga se sjeti da je kapelan samo kapetan, pa se odmah uspravi izine zgranuto i uvrijeđeno. Napne obraze od bijesa pri pomisli da ga jeupravo izigrao i ponizio čovjek koji je gotovo njegov vršnjak, a još uvijeksamo kapetan, pa osvetnički uperi u njega takav ubitačan neprijateljskipogled da kapelan zadrhti. Pukovnik ga sadistički kazni dugotrajnim,prijetećim, zlobnim i nijemim pogledom punim mržnje.

- Razgovarali smo o nečemu drugom - zajedljivo podsjeti na posljetkukapelana. - Nismo razgovarali o jedrim, zrelim sisama lijepih mladihdjevojaka, nego o nečemu sasvim drugom. Razgovarali smo o molitvama uučionici prije svakog borbenog zadatka. Postoji li kakav razlog koji setome protivi?

- Ne postoji, gospodine pukovniče - promrmlja kapelan.- Onda ćemo početi već danas poslijepodne. - Pukovnikovo se

neprijateljstvo pomalo ublaži kad prijeđe na pojedinosti. - E, a sad bih htioda dobro razmislite o tome koje bismo molitve izabrali. Ne želim ništateško ni žalosno. Htio bih da to bude nešto lagano i živo, nešto poslije čegaće se momci dobro osjećati. Razumijete li što hoću da kažem? Ne želimništa od onog kraljevstva Božjeg ni Doline smrti. Sve je to previšenegativno. Zašto ste napravili takvo kiselo lice?

- Oprostite, gospodine pukovniče - promuca kapelan. - Baš kad ste torekli, slučajno sam pomislio na Dvadeset i treći psalam.

- Koji je to?- To je baš onaj na koji ste vi mislili, gospodine pukovniče. »Gospod je

moj pastir, ja...«- To je baš psalam na koji sam ja mislio. Taj ne dolazi u obzir. Što još

imate?- »Spasi me, o Bože; jer mi je voda doprla do...«

~ 193 ~

- Nećemo vodu - odluči pukovnik i, istisnuvši opušak u pepeljaru odkovane mjedi, puhne svom snagom u cigaršpic. - Kako bi bilo dapokušamo s nečim što je uglazbljeno? Što velite na harfe na vrbama?

- Tu se spominju rijeke Babilona, gospodine pukovniče - odvratikapelan. - »...Tu sjedosmo i čak plakasmo kad se sjetismo Siona.«

- Siona? Manimo se radije toga. Da mi je znati kako je tu uopće upaoSion? Zar nemate ništa šaljiva što nema veze s vodom i dolinama iBogom? Najradije bih da uopće izbjegnemo religiju, ako ikako možemo.

Kapelan se uze ispričavati.- Oprostite, gospodine pukovniče, ali gotovo sve molitve koje ja

poznajem, prilično su sumorne po tonu i u njima se bar uzgred spominjeBog.

- Onda izmislimo neke druge. Ljudi se ionako već dosta bune zbogzadataka na koje ih šaljem, pa ih ne treba još više razdraživati bilokakvim prodikama o Bogu i smrti i raju. Zašto ne bismo odabrali nekipozitivniji pristup? Zašto se ne bismo svi molili za nešto dobro kao što je,na primjer, koncentriranije bombardiranje? Zar se ne bismo mogli molitiza koncentriranije bombardiranje?

- Pa, mogli bismo, gospodine pukovniče, ja mislim da bismo mogli -neodlučno odgovori kapelan. - Ali, ako samo to želite, onda vam ja nisamčak ni potreban. To biste mogli i sami obavljati.

- Znam da bih mogao - oporo će pukovnik. - Ali što vi mislite, zašto stevi tu? Ja bih mogao i hranu nabavljati sam, ali je to Milov posao pa zatoon to obavlja za sve aviopukove na našem području. Vaš je posao da nasvodite u molitvi, i od sada ćete nas voditi u molitvi za koncentriranijebombardiranje prije svakog borbenog zadatka. Je li jasno? Ja mislim da jekoncentriranije bombardiranje nešto za što se zaista vrijedi moliti. To ćenam svima služiti na diku kod generala Peckema. General Peckemsmatra da je snimak iz zraka mnogo ljepši kad sve bombe eksplodirajublizu jedna druge.

- General Peckem, gospodine pukovniče?- Da, kapelane - odgovori pukovnik smijuljeći se očinski zbog

zbunjenog izraza na kapelanovu licu. - Ne bih htio da se to pročuje, ali činise da general Dreedle konačno odlazi, a da na njegovo mjesto dolazigeneral Peckem. Iskreno govoreći, meni neće biti žao ako do toga dođe.General Peckem je vrlo dobar čovjek i ja mislim da će nam svima bitimnogo bolje pod njegovom komandom. S druge strane, do toga možda nećeuopće doći nego ćemo i dalje ostati pod komandom generala Dreedlea.

~ 194 ~

Iskreno govoreći, meni ne hi bilo žao ni da tako ostane, jer je generalDreedle isto tako vrlo dobar čovjek i ja mislim da će nam i pod njegovomkomandom biti svima mnogo bo lje. Nadam se da ćete sve ovo zadržati zasebe, kapelane. Ne bih htio da ijedan od njih dvojice pomisli da podupiremsuprotnu stranu.

- Razumijem, gospodine pukovniče.- E pa, dobro - usklikne pukovnik i veselo ustane. - Ali sve ovo

ogovaranje ne otvara nam vrata Saturday Evening Posta, a, kapelane?Hajde da vidimo što bi bilo najbolje poduzeti. Uzgred budi rečeno,kapelane, o ovome zasad ni riječi potpukovniku Kornu. Razumijete?

- Razumijem, gospodine pukovniče.Pukovnik Cathcart se zamišljeno usprohoda amo-tamo po uskim

prolazima između košara s rajčicama i stola i drvenih stolaca nasred sobe.- Mislim da ćete vi morati čekati vani dok se bude vršila priprema

leta, jer su svi ti podaci strogo povjerljivi. Mogli bismo vas pustiti unutradok major Danby sinkronizira satove. Ja mislim da točno vrijeme nijenikakva tajna. Dat ćemo vam minutu i pol vremena. Hoće li to bitidovoljno?

- Hoće, gospodine pukovniče, ako tu nije uključeno i vrijeme koje ćebiti potrebno da ateisti napuste prostoriju, a da vojnici i podoficiri uđu.

Pukovnik Cathcart stane kao ukopan.- Kakvi ateisti? - rikne kao da se brani, a cijelo mu držanje u tren oka

odrazi iskreno i ratoborno poricanje. - U mojoj jedinici nema ateista!Ateizam je protuzakonit, nije li tako?

- Nije, gospodine pukovniče.- Nije? - Pukovnik bijaše iznenađen. - Onda je antiamerički, ni je li

tako?- Nisam siguran, gospodine pukovniče - odgovori kapelan.- E pa, ja sam siguran! - obznani pukovnik. - I neću ometati naše

vjerske obrede za volju šačice šugavih ateista. Neće oni imati ni kakveposebne povlastice. Oni mogu ostati gdje jesu i moliti se s na ma ostalima.A što je opet to s vojnicima i podoficirima? Kog vraga oni imaju tu tražiti?

Kapelan osjeti kako ga oblijeva rumenilo.- Oprostite, gospodine pukovniče, ali ja sam samo držao da vi želite da

i vojnici i podoficiri budu prisutni, jer će i oni letjeti.- E, bogme, ne želim. Oni imaju svog Boga i svog kapelana, nije li

tako?- Nije, gospodine pukovniče.

~ 195 ~

- Što vi to govorite? Hoćete li da kažete da se oni mole istom Bogu kaoi mi?

- Da, gospodine pukovniče.- I On ih sluša?- Ja mislim da ih sluša, gospodine pukovniče.- Uh, Boga mu ljubim - napomene pukovnik i puhne sebi u bradu

podsmješljivo i uveseljeno. Čas kasnije naglo klone duhom i ner voznoprođe rukom po kratkim, crnim i prosijedim uvojcima - Mislite li da bizbilja bilo dobro da pustimo vojnike i podoficire unutra? - priupitazabrinuto.

- Ja mislim da bi samo tako bilo ispravno, gospodine pukovniče.- Ja ih najradije ne bih pripustio - prizna pukovnik i uze pomamno

puckati zglobovima na prstima hodajući gore-dolje. - Ama, nemojte mekrivo shvatiti, kapelane! Ne radi se o tome da ja možda mislim da suvojnici i podoficiri prljavi, prosti i manje vrijedni, nego, naprosto, nemamoza njih dovoljno mjesta. Ipak, iskreno govoreći, ne bi mi bilo baš po voljida se oficiri bratime s vojnicima i podoficirima u učionici. Čini mi se da sudovoljno zajedno na borbenom zadatku. Neki moji najbolji prijatelji suvojnici i podoficiri, razumijete, ali se dalje od toga ne bih htio upuštati.Kažite mi po istini, kapelane, bi li vama bilo drago da vam se sestra udaza vojnika ili podoficira?

- Moja je sestra podoficir, gospodine pukovniče - odgovori kapelan.Pukovnik ponovo stane kao ukopan i pogleda oštro kapelana, da se

uvjeri da mu se ne ruga.- Što zapravo hoćete time da kažete, kapelane? Pokušavate li bi ti

duhoviti?- Ama, ni govora, gospodine pukovniče - požuri se kapelan razjasniti,

a pogled mu odavaše mučnu nelagodu: - Ona je podnarednik umornaričkoj pješadiji.

Pukovnik nije nikad volio kapelana, a sad ga je zamrzio i izgubiopovjerenje u njega. Osjetio je da mu prijeti opasnost, i upitao se ne kuje lii kapelan urotu protiv njega, nije li kapelanovo suzdržljivo, neupadljivodržanje zapravo tek zlokobna maska ispod koje se krije neutaživočastohleplje koje je, negdje duboko u njemu, lukavo i bezobzirno. Bilo jenešto čudno na kapelanu i pukovnik ubrzo otkrije što je to. Kapelan jestajao ukočeno u stavu mirno, jer mu je pukovnik zaboravio reći »namjestu voljno«. Neka samo ostane tako stajati, pomisli pukovnikosvetoljubivo, baš da mu pokaže tko je tu gazda, te da ne izgubi ni malo

~ 196 ~

od svog dostojanstva, što bi se moglo dogoditi kad bi priznao svojuomašku.

Pukovnik Cathcart osjeti kako ga nešto neodoljivo privlači prozoru, tebaci kroza nj težak, mutan pogled pun mrzovoljne zadubljenosti. Vojnici ipodoficiri su uvijek nepouzdani, zaključi. Pogleda turobno i mrko streljanus pokretnim metama, koju je podigao za oficire iz svog štaba, pa se sjetionog groznog poslijepodneva kad ga je General Dreedle nemilosrdnoispreskakao pred potpukovnikom Kornom i majorom Danbyjem, i narediomu da otvori vrata streljane svim vojnicima, podoficirima i oficirima.Streljana s pokretnim metama bila mu je uistinu trn u peti, bijašepukovnik Cathcart prisiljen zaključiti. Bio je uvjeren da general Dreedlenije to nikad zaboravio, iako je bio uvjeren da se general Dreedle i ne sjećaviše svega toga, što je uistinu bilo nepravedno, jadikovao je pukovnikCathcart, jer mu je sama zamisao o streljani s pokretnim metama moralazaista služiti na diku, iako mu je zaista bila trn u peti. Pukovnik Cathcartni je bio kadar točno procijeniti koliko je dobio ili izgubio tom svojomprokletom streljanom s pokretnim metama, pa je požalio što potpukovnikKorn nije baš sad u njegovoj kancelariji da još jednom prosudi o svoj tojzgodi i ohrabri ga.

Sve ga je to zbunjivalo i obeshrabrivalo. Pukovnik Cathcart izvadicigaršpic iz usta, gurne ga u džep na košulji i uze ojađeno gristi nokte naobjema rukama. Svi su bili protiv njega, pa mu je bilo teško pri duši štopotpukovnik Korn nije u ovom trenutku krize uz njega da mu pomogne udonošenju odluke što da radi s tim skupnim molitvama. Nije više gotovonimalo vjerovao kapelanu koji je još uvijek samo kapetan.

- Mislite li vi - upita ga - da bi izostavljanje vojnika i podoficira mogloutjecati na uspjeh cijele naše zamisli?

Kapelan je krzmao osjećajući da je opet na nepoznatu terenu.- Da, gospodine pukovniče - napokon odgovori. - Mislim da je moguće

da bi takav potez mogao utjecati na to da molitve za koncen- triranijebombardiranje ne budu uslišane.

-Na to nisam ni pomislio! - uzvikne pukovnik, a oči su mu treptale iprštale kao lokvice. - Mislite li da bi Bog čak mogao odlučiti da me kaznirasturenijim bombardiranjem?

- Da, gospodine pukovniče - reče kapelan. Moguće je da On i lakoodluči.

- Onda k vragu sve skupa! - klikne pukovnik srdito i posvesamostalno. - Neću, bogami, uvoditi te vražje skupne molitve samo zato da

~ 197 ~

bude još gore nego što je sada. - Cerekajući se prezirno, sjede za svoj stol,stavi ponovo prazni cigaršpic u usta i utone u plodonosnu šutnju kojapotraja nekoliko časaka. - Uostalom, kad čovjek dobro promisli - priznaisto toliko sebi koliko i kapelanu - bit će da uopće nije bogzna kakva idejada se ljudi mole Bogu. Možda nam urednici Saturday Evening Posta ne bini htjeli pomoći.

Pukovnik je teška srca odustao od svoga plana, jer ga je bio skovaopotpuno sam nadajući se da će njime svima bjelodano dokazati da mupotpukovnik Korn nije zapravo uopće potreban. Pošto se odrekao togplana, bilo mu je drago što ga se otarasio, jer ga je od sama početkazabrinjavala opasnost da ga provede u djelo a da ga nije najprije provjerios potpukovnikom Kornom. Duboko je i zadovoljno uzdahnuo. Odbacivšisvoju zamisao, imao je mnogo bolje mišljenje o samom sebi, jer je slutiodaje postupio vrlo mudro, i, što je najvažnije, postupio je tako mudro bezdogovora s potpukovnikom Kor nom.

- Je li to sve, gospodine pukovniče? - upita ga kapelan.- Aha - reče pukovnik Cathcart. - Osim ako nemate još kakav drugi

prijedlog.-Nemam, gospodine pukovniče. Samo...Pukovnik digne pogled nekako uvrijeđeno, pa promotri kapelana

odbojno i nepovjerljivo.- Što samo, kapelane?- Gospodine pukovniče - reče kapelan - neki su ljudi veoma uzrujani

otkako ste povisili normu na šezdeset zadataka. Zamolili su me daporazgovaram s vama o tome.

Pukovnikje šutio. Kapelan pocrvenje sve do korijenja svoje riđe kosečekajući odgovor. Pukovnik ga je dugo ostavio da se grči pod njegovimukočenim, ravnodušnim pogledom u kojem nije bilo ni trunka osjećaja.

- Recite im samo da smo u ratu - posavjetova ga napokon jednoličnimglasom.

- Hvala, gospodine pukovniče, reći ću im tako - odgovori kapelan,presretan što je pukovnik napokon i nešto kazao. - Njih zanima zašto nezatražite pričuvne posade koje čekaju u Africi da ih zamijene, a njih nepustite kućama.

- To je pitanje administracije - reče pukovnik. - To se njih ništa netiče. - Mlitavo upre prstom u zid. - Uzmite jedan paradajz, kapelane! Dajteuzmite, poklanjam vam ga!

- Hvala vam, gospodine pukovniče. Gospodine pukovniče...

~ 198 ~

- Molim, molim. Kako vam se sviđa tamo u šumi, kapelane? Je li svebog bogova?

- Da, gospodine pukovniče.- To je dobro. Samo nam javite ako nešto zatrebate.- Razumijem, gospodine pukovniče. Hvala vam, gospodine pukovniče.

Gospodine pukovniče...- Hvala vam što ste navratili, kapelane. Sad imam još neka posla.

Javite mi ako smislite nešto kako da nam objave imena u SaturdayEvening Postu, hoćete li?

- Razumijem, gospodine pukovniče, hoću. - Kapelan učini silan naporvolje i junački srne u opasnost. - Osobito me zabrinjava stanje jednogstrijelca, gospodine pukovniče. Yossariana.

Pukovnik hitro zirne na nj i trgne se kao da se nečega prisjetio.- Koga? - pripita ga uznemireno.- Yossariana, gospodine pukovniče.- Yossariana?- Da, gospodine pukovniče. Yossariana. On je sav izvan sebe,

gospodine pukovniče. Bojim se da neće moći više dugo tako trpjeti a da neučini nešto iz pukog očaja.

- Je li zaista tako, kapelane?- Da, gospodine pukovniče. Bojim se da jest.Pukovnik razmišljaše nekoliko časaka u grobnoj tišini.- Recite mu samo neka se uzda u Boga - posavjetova ga najpos lije.- Hvala vam, gospodine pukovniče - reče kapelan. - Reći ću mu tako.

~ 199 ~

20. KAPLAR WHITCOMB

Sunce toga dana potkraj kolovoza žeglo je i pržilo, a na galeriji nijebilo ni daška vjetra. Kapelan je hodao polako. Kad je nečujno izišao usvojim smeđim cipelama s gumenim potplatima i gumenim petama izpukovnikove kancelarije, bio je potišten i korio je sama sebe. Gadio se samsebi zbog nečega što je smatrao svojim kukavičlukom. Nakanio je biozauzeti mnogo čvršći stav prema pukovniku Cathcartu u vezi s povišenomnormom, progovoriti hrabro, logično i rječito o predmetu koji mu je ležaona srcu. Međutim, ponio se jadno, opet se nije usudio ni pisnuti predsnažnijom ličnosti od sebe. Obuzimao ga je poznat, sramotan osjećaj i nijeimao o sebi dobro mišljenje.

Još se manje usudio pisnuti časak kasnije, kad je opazio bačvastu,jednobojnu priliku potpukovnika Korna kako tromo hita prema njemu uzazavojite, široke, žute kamene stube, iz velikog trošnog predvorja s visokimzidovima od ispucanog tamnog mramora i okruglim podom od ispucanihprljavih pločica. Kapelan se bojao potpukovnika Korna još više negopukovnika Cathcarta. Crnomanjasti, sredovječni potpukovnik s ledenimnaočalama bez ruba i kao izbrušenom, ćelavom, kupolastom glavom kojuje vječito pipao osjetljivim vršcima svojih raširenih prstiju, nije trpiokapelana i često je bio neuljudan prema njemu. Kapelan je uvijekstrahovao od njegova oštra i pogana jezika i od njegovih pronicavih,ciničnih očiju u koje se nikad nije usudio gledati dulje od jednog časka.Dok je smjerno drhtao pred njim, kapelan je neizbježno svrnuo pogled nastruk potpukovnika Korna, kome su se krajevi košulje izvukli ispodlabava remena i nadimali se, zbog čega je ostavljao dojam nemara idebljine i činio se znatno niži nego što je uistinu bio. Potpukovnik Kornbio je neuredan, ohol čovjek masne kože, s dubokim oštrim borama što sumu se protezale gotovo okomito ispod nosa, između tamnih debelih obrazai četvrtaste, raskoljene brade. Kad su se sreli na stubama, potpukovnikKorn je bio namrgođen i pogledao je kapelana kao da ga ne poznaje.

- Zdravo, oče - reče bezbojnim glasom ne gledajući ga. - Kako je?- Dobar dan, gospodine potpukovniče - odvrati kapelan, koji je mudro

zaključio da potpukovnik Koru i ne očekuje od njega nikakav drugiodgovor.

Potpukovnik Korn se nastavio uspinjati uza stube ne usporivšikorake, a kapelan je odolio iskušenju da ga ponovo upozori da on nijekatolik nego anabaptist, pa da nije potrebno ni ispravno nazivati ga ocem.

~ 200 ~

Sad je bio gotovo uvjeren da potpukovnik Korn to dobro zna, i da je to štogaje tako prijazno i bezazleno nazvao ocem samo još jedan njegov način daga zadirkuje što je tek anabaptist.

Kad je već gotovo prošao, potpukovnik Korn iznenada stane i naglo seokrene i vrati do kapelana mjereći ga bijesnim i sumnjičavim pogledom.Kapelan se skameni.

- Otkud vam taj paradajz, kapelane? - upita ga potpukovnik Korngrubo.

Kapelan pogleda u čudu rajčicu koju je držao u ruci i koju mu je daopukovnik Cathcart.

- Iz kancelarije pukovnika Cathcarta, gospodine potpukovniče -protisne teškom mukom.

- Zna li pukovnik da ste ga uzeli?- Zna, gospodine potpukovniče. On mi ga je dao.- E pa, onda je valjda sve u redu - reče potpukovnik Korn koji se

odmah smekšao. Nasmiješi se bez topline gurajući palcima zgužva nekrajeve košulje u hlače. Oči mu se zakrijesiše od nekakve potajne obijesti izadovoljstva. - Zašto vas je zvao pukovnik Cathcart, oče? - upita gaiznenada.

Kapelanu se načas ukoči jezik od neodlučnosti.- Mislim da ne bih smio...- Da se molite urednicima Saturday Evening Posta?Kapelan se malne osmjehne.- Da, gospodine potpukovniče.Potpukovnik Korn bio je oduševljen svojom dovitljivošću. Nasmije se

prezirno.- Bojao sam se, znate, da će mu pasti na pamet takva nekakva glupost

čim bude vidio najnoviji Saturday Evening Post. Nadam se da ste muuspjeli predočiti kakva je to grozna zamisao.

- On je sam odustao od toga, gospodine potpukovniče.- To je dobro. Drago mi je što ste ga uvjerili da urednici Saturday

Evening Posta ne bi, po svoj prilici, ponovili istu priču samo za to danaprave reklamu nekom opskurnom pukovniku. Kako vam je u onojpustinji, oče? Jeste li se već snašli?

- Jesam, gospodine potpukovniče. Sve je u redu.- To je dobro. Drago mi je čuti da se nemate ni na šta potužiti. Javite

nam ako trebate išta da vam bude udobnije. Mi svi želimo da vam tamobude lijepo.

min@

~ 201 ~

- Hvala vam, gospodine potpukovniče. Javit ću vam.Iz predvorja dopre buka od nekakva, sve jačeg komešanja. Bilo je već

gotovo vrijeme ručku pa su prve pridošlice navalile u štabne menze.Vojnici i podoficiri odvajali su se od oficira i ulazili u različite blagovaonicena suprotnim stranama starinske rotunde. Potpukovnik Korn se prestanesmješkati.

- Vi ste ručali ovdje s nama prije dan-dva, nije li tako, oče? - značajnoga zapita.

- Jesam, gospodine potpukovniče. Prekjučer.- Tako sam i mislio - reče potpukovnik Korn i ušutje načas da mu

napomena postigne puni učinak. - E pa, strpite se malo, oče! Vidjet ćemose opet kad dođe vrijeme da jedete ovdje s nama.

- Hvala vam, gospodine potpukovniče.Kapelan nije bio siguran u kojoj bi od pet oficirskih, podoficirskih i

vojničkih blagovaonica trebao ručati toga dana, jer je rotacioni sistem kojije za njega izradio potpukovnik Korn bio zamršen, a zaboravio je u šatorusvoj podsjetnik. Kapelan je bio jedini oficir u štabu aviopuka koji nijestanovao u ruševnoj crvenoj kamenoj zgradi štaba aviopuka i ni u jednojod onih manjih zdanja što bijahu razbacana oko nje. Kapelan je stanovaona šumskom proplanku oko šest kilometara dalje, između oficirskog klubai prve od četiri eskadrile što su se u nizu protezale daleko od štabaaviopuka. Kapelan je stanovao sam u prostranu, četvrtastu šatoru koji muje služio i kao pisarnica. Noću su dopirali do njega zvukovi pijanki izoficirskog kluba pa često nije mogao spavati, nego se prevrtao i bacakaona svom ležaju u pasivnu, napola dobrovoljnu izgnanstvu. Nikako nijemogao procijeniti učinak neškodljivih tableta za spavanje, koje jepovremeno uzimao, zbog čega se dane i dane poslije toga osjećao kriv.

Jedini čovjek koji je stanovao s kapelanom na proplanku bio je njegovpomoćnik, kaplar Whitcomb. Kaplar Whitcomb bio je ateist i nezadovoljanpodčinjeni koji je vjerovao da bi kapelanov posao obavljao mnogo bolje odkapelana, te se zato smatrao bespravnom žrtvom društvene nejednakosti.Stanovao je u vlastitu šatoru koji je bio isto onako prostran i četvrtast kaoi kapelanov. Kad je uvidio da mu kapelan u svemu popušta, počeo jepostupati s njim grubo i drsko. Šatori na proplanku nisu im bili udaljeniviše od metar i pol jedan od drugoga.

Potpukovnik Korn je izmislio takav način života za kapelana. Prvivaljan razlog da kapelan stanuje izvan zgrade štaba aviopuka bila jeteorija potpukovnika Korna da će se kapelan bolje upoznati sa svojim

~ 202 ~

vjernicima ako bude živio u šatoru kao i oni. Drugi valjani razlog bila ječinjenica da bi se drugi oficiri osjećali nelagodno kad bi se kapelanneprestano motao po štabu. Valjalo je održavati vezu s Gospodom i svi subili za to, ali im opet nije bilo po volji da se On dan i noć vrti oko njih. Sveu svemu, kao što je potpukovnik Korn rekao majoru Danbyju, nervoznom ibuljavom operativnom oficiru aviopuka, kapelan je živio kao mali bog; nijeimao gotovo nikakva drugog posla nego da sluša tuđe nevolje, sahranjujemrtvace, obilazi bolesnike i drži službu Božju. A nije više bilo ni mnogomrtvaca da ih sahranjuje, kao što je isticao potpukovnik Korn, jerpraktički nije više bilo otpora od njemačkih lovačkih aviona i jer je gotovodevedeset posto od onih smrtnih slučajeva kojih je još bilo, po njegovojprocjeni, otpadalo na pogibije iza neprijateljskih linija ili na nestanke uoblacima, pa kapelan nije imao posla oko ukopa njihovih osta taka. Nislužbe Božje nisu mu zadavale mnogo teškoća, jer ih je držao svegajedanput tjedno u zgradi štaba aviopuka, a prisustvovalo im je veomamalo ljudi.

Zapravo se kapelanu sve više sviđalo na proplanku. I on i kaplarWhitcomb bili su svime dobro opskrbljeni tako da nijedan od njih ne binikad mogao navesti neudobnost kao razlog da zatraže dopuštenje da sevrate u zgradu aviopuka. Kapelan je naizmjence doručkovao, ručao ivečerao s različitim skupinama ljudi u blagovaonicama osam eskadrila;svaki je peti put blagovao u menzi vojnika i podoficira u štabu aviopuka, asvaki deseti obrok u oficirskoj menzi u istoj zgradi. Kod kuće, uWisconsinu, kapelan se rado bavio vrtlarstvom, i srce mu se nadimalo oddivotna dojma plodnosti i rodnosti kad god je promatrao nisko, bodljikavogranje patuljasta drveća, travu i guštik koji su mu dopirali do struka ikojima je bio gotovo potpuno opkoljen. Proljetos je živo želio posaditibegonije i cinije u jednoj uskoj lijehi oko svog šatora, ali ga je odvratiostrah od gnjeva kaplara Whitcomba. Kapelan je uživao u skrovitosti iizdvojenosti svoga zelenog okoliša, i u sanjarenju i razmišljanju na koje gaje poticalo življenje u njemu. Sad mu se dolazilo manje ljudi jadati negoprije, i do pustio je sebi da i na tome bude donekle zahvalan. Kapelan nijebio druželjubiv i nije rado razgovarao. Nedostajala mu je žena i troje nejake djece, a i on je ženi nedostajao.

Kaplara Whitcomba najviše je ozlojeđivalo kod kapelana, poredčinjenice da kapelan vjeruje u Boga, pomanjkanje inicijative i prodornosti.Kaplar Whitcomb smatrao je daje slaba posjećenost službama božjimžalostan odraz njegova vlastita statusa. Glavom su mu grozničavo vrvjele

~ 203 ~

nove smione zamisli kako da pokrene velik duhovni preporod koji je usvojim snovima on vodio, piknici, vjerski sastanci, službena pismaobiteljima poginulih i ranjenih ljudi, cenzura, loto. Ali ga je kapelan kočiou ostvarivanju tih zamisli. Kaplar Whitcomb je od zlovolje grizao uzdu nakojoj ga je držao kapelan, jer je posvuda vidio mogućnosti za poboljšanjeprilika. Zaključio je da su baš ljudi kao što je kapelan krivi što je vjera natako zlu glasu i što su obojica izopćeni iz društva. Za razliku od kapelana,kaplaru Whitcombu nije bilo po volji što žive usamljeni na proplanku.Prvo što je namjeravao učiniti kad svrgne kapelana, bilo je da se vrati uzgradu štaba aviopuka gdje će biti u samu središtu zbivanja.

Kad se kapelan rastao s potpukovnikom Kornom i dovezao se natragdo proplanka, ugledao je kaplara Whitcomba u toploj izmaglici kakopovjerljivo razgovara s nekim nepoznatim bucmastim čovjekom ukestenjastom kupaćem ogrtaču od rebrasta baršuna i sivoj flanelskojpidžami. Kapelan je znao da su takav ogrtač i pidžama službena bolničkaodjeća. Nijedan od one dvojice nije ni najmanjim znakom pokazao da gapoznaje. Strancu su desni bile obojene nečim purpurnim; ogrtač odrebrasta baršuna bio mu je na leđima ukrašen slikom »leteće tvrđave«kako se strmoglavljuje kroz narančaste eksplozije granata iz flakova, a naprsima sa šest pravilnih redova sićušnih bombi koje su označavalešezdeset borbenih zadataka. Kapelana je taj prizor toliko zapanjio da jestao i zagledao se u njih. Ona su dvojica prestala razgovarati i čekala uledenoj tišini da on prođe. Kapelan je pohitao u šator. Čuo je, ili mu sepričulo, kako se priguše no smiju.

Časak kasnije uđe kaplar Whitcomb i upita ga:- E pa, što je?- Nema ništa novo - odgovori kapelan odvraćajući pogled od njega. - Je

li me tko tražio?- Opet samo onaj blesavi Yossarian. To je zbilja pravi gnjavator, je li?- Ne bih baš rekao da je blesav - pripomene kapelan.- Dobro, dobro, samo ga vi branile - reče kaplar Whitcomb uvrijeđeno i

izjuri iz šalora.Kapelan nije mogao vjerovati da se kaplar Whiteomb opet uvrijedio i

da je zaista izišao. Tek što je to shvatio, kaplar Whitcomb se vratio.- Vi ste uvijek uz druge - optuživaše ga kaplar Whitcomb. - Ne

podupirete svoje ljude. To vam ne valja.- Nisam ga ja kanio braniti - ispričavaše se kapelan. - Samo sam

rekao što mislim.

~ 204 ~

- Što je htio pukovnik Cathcart?- Ništa osobito. Htio je samo porazgovarati sa mnom o tome da li

bismo mogli uvesti skupne molitve u učionici prije svakog leta.- Dobro, ne morate mi reći - obrecne se kaplar Whitcomb na njega i

ponovo iziđe.Kapelanu je bilo strašno. Ma koliko se trudio da bude obziran, činilo

se da ne može a da ne povrijedi osjećaje kaplara Whitcomba. Pokajničkiobori pogled i opazi da mu posilni, kojeg mu je nametnuo potpukovnikKorn da mu drži u redu šator, odjeću i obuću, opet nije očistio cipele.

Kaplar Whitcomb se ponovo vrati.- Nikad mi ništa ne povjeravate - jadao se plahovito. - Nemate

povjerenja u svoje ljude. Ni to vam ne valja.- Ama, nemojte tako - razuvjeravaše ga kapelan držeći se kao krivac. -

Ja imam mnogo povjerenja u vas.- Pa što je onda s onim pismima?- Ama, ne, nemojte sad - preklinjaše ga kapelan ponizno. - Manite se

pisama! Nemojte, molim vas, opet načinjati tu temu. Reći ću vam ako sepredomislim.

Kaplar Whitcomb se razbjesni.- A, tako? E pa, lako je vama tu samo sjediti i vrtjeti glavom dok ja

obavljam sav posao. Jeste li vidjeli onoga čovjeka vani koji ima onolikoslika naslikanih na ogrtaču za kupanje?

- Je li on došao radi mene?- Nije - reče kaplar Whitcomb i iziđe.U šatoru je bilo vruće i vlažno, pa je kapelan osjetio da je sav mokar.

Osluškivao je kao kakav nehotični prisluškivač prigušeno, nerazumljivomumljanje i šaptanje što je dopiralo izvana. Kadje tromo sjeo zarasklimani kartaški stol koji mu je služio kao pisaći stol, usne su mu bilestisnute, pogled prazan, a blijedookerasto lice, sa starim, gustimskupinicama sićušnih prištića, bilo je po boji i građi nalik na bademovuljusku. Razbijao je sebi glavu tražeći neki uzrok ogorčenju kaplaraWhitcomba na njega. Na neki način koji nije mogao dokraja pojmiti, bio jeuvjeren da mu je nanio neko neoprostivo zlo. Činilo mu se nevjerojatno dabi takva dugotrajna srdžba, kakva je bila srdžba kaplara Whitcomba,mogla potjecati odatle što je od bio uvesti loto ili slati službena pismaobiteljima poginulih u boju. Kapelan je bio utučen priznajući sam sebi daje nesposoban. Već je nekoliko tjedana namjeravao povesti otvorenrazgovor s kaplarom Whitcombom ne bi li saznao što ga muči, ali se već

~ 205 ~

unaprijed sramio onoga što bi mogao saznati.Kaplar Whitcomb se pred šatorom kikotao, a onaj drugi se smi juckao.

Nekoliko neugodnih trenutaka kapelan se ježio od stravičnog,nadnaravnog osjećanja da je već bio u istom ovakvom položaju u nekodrugo doba ili u nekom drugom životu. Pokušao je uloviti i zadržati tajdojam da bi mogao predvidjeti, ili možda čak preduhitriti, ono što se imadogoditi, ali je nadahnuće ishlapjelo bez traga, kao što je unaprijed znaoda će se dogoditi. Deja vu. Lagano, opetovano miješanje privida sastvarnosti koje je značajno za paramneziju, za nosilo je kapelana koji jeznao štošta o tome. Znao je, na primjer, da se to zove paramnezija, azanimao se i za takve popratne optičke pojave kao što su jamais vu, nikadneviđeno, i presque vu, gotovo viđeno. Bilo je užasnih, nenadanihtrenutaka kad su predmeti, pojmovi, pa čak i ljudi s kojima je kapelanživio tako reći od rođenja, na neobjašnjiv način poprimali nepoznat inepravilan izgled koji nije nikad prije vidio i zbog kojeg su mu se činiliposve strani: jamais vu. A bilo je i drugih trenutaka kad je tako reći vidiosuštu istinu u svoj njenoj jasnoći i sjaju: presque vu. Epizoda naSnowdenovu sprovodu, kad je vidio onog golog čovjeka na drvetu, ostavilaga je u dubokoj nedoumici. To nije bilo deja vu, jer u onom trenutku nijeimao osjećaj da je ikad vidio golog čovjeka na drvetu na Snowdenovusprovodu. Nije bilo ni jamais vu, jer to priviđenje nije bilo priviđenjenekoga ili nečega poznatog što bi mu se javilo u nepoznatu ruhu. Anipošto nije bilo ni presque vu, jer ga je kapelan doista vidio.

Tik pred šatorom razlegne se buka od ranog paljenja džipa koji ubrzoodjuri tutnjeći. Je li goli čovjek na drvetu na Snowdenovu sprovodu biopuka halucinacija? Ili je bio pravo otkrivenje? Kapelan je zadrhtao prisamoj pomisli na to. Žarko je želio vjerovati Yossarianu, ali kad god bipomislio na tu zgodu, odlučio bi da ne misli više o tome, iako nije bionačisto, kad je sad doista mislio o tome, je li uistinu ikad doista mislio otome.

Kaplar Whitcomb ponovo polako uđe, s novim sjajnim smiješkom nausnama, i drsko se nalakti na središnji kolac kapelanova šatora.

- Znate li vi tko je bio onaj čovo u crvenom ogrtaču za kupanje? -pripita ga hvalisavo. - To je bio vojni istražitelj koji je slomio nos. Došao jeovamo iz bolnice po službenu poslu. Vodi istragu.

Kapelan hitro digne pogled koji odavaše dodvorljivost i samilost.- Niste valjda u kakvoj neprilici? Mogu li vam kako pomoći?- Ne, nisam ja ni u kakvoj neprilici - odgovori kaplar Whitcomb cereći

~ 206 ~

se. - Nego, ste vi u neprilici. Pozvat će vas na red zato što ste potpisivaliWashingtona Irvinga u svim onim pismima u kojima ste potpisivaliWashingtona Irvinga. Što velite na to?

- Ja nisam potpisivao Washingtona Irvinga ni u kakvim pismima -reče kapelan.

- Meni bar ne morate lagati - odvrati kaplar Whitcomb. - Ne moratemene uvjeravati u svoju nevinost.

- Ama, ne lažem.- Što mene briga lažete li ili ne lažete. Zgrabit će vas za šiju i za to što

ste čitali pisma majora Majora. Masa toga bila je strogo povjerljiva.- Kakva pisma? - pripita kapelan žalostivo, osjećajući kako ga

obuzima sve veća razdražljivost. - Nisam nikad vidio nikakva pismamajora Majora.

- Meni bar ne morate lagati - odvrati kaplar Whitcomb. - Ne moratemene uvjeravati u svoju nevinost.

- Ama, ne lažem! - pravdao se kapelan.- Ja ne znam zašto vičete na mene - odbrusi mu kaplar Whitcomb

držeći se uvrijeđeno. Odmakne se od središnjeg kolca i značajno zamahneprstom kapelanu. - Samo sam vam učinio najveću uslugu koju vam je ikaditko u životu učinio, a vi to čak i ne shvaćate. Kad god vas on pokušaprijaviti svojim starješinama, netko gore u bolnici prekriži sve tepojedinosti u pismu, pa on hoće izludjeti, jer vas već tjedne i tjednepokušava otkucati. Ja sam upravo kao cenzor odobrio njegovo pismo a daga nisam ni pročitao. To će ostaviti vrlo povoljan dojam u vašu korist uštabu istražiteljske službe. Tako će oni znati da se mi ni najmanje nebojimo da cijela istina o vama izbije na javu.

Kapelanu se zavrtjelo u glavi od smetenosti.- Ali zar vi imate pravo cenzurirati pisma?- Naravno da nemani - odgovori kaplar Wliitcomb. Samo oficiri imaju

to pravo. Ja sam cenzurirao to pismo u vaše ime.- Ali ni ja nemam prava cenzurirali pisma, nije li tako?- I za to sam se pobrinuo - uvjeravaše ga kaplar Whitcomb. - Potpisao

sam nekoga drugog umjesto vas.- Krivotvorili ste tuđi potpis?- Ama, ne brinite se vi ni za to! Jedina osoba koja se može žaliti u

slučaju krivotvorenja potpisa jest osoba čiji ste potpis krivotvorili, a jasam pazio na vaše interese pa sam potpisao čovjeka koji je već umro.Poslužio sam se imenom Washingtona Irvinga. - Kaplar Whitcomb pomno

~ 207 ~

promatraše kapelana ne bi li otkrio na njemu kakav znak otpora, a ondasamopouzdano proslijedi prikrivajući podruglji vost: - To sam priličnolukavo smislio, je li?

- Šta ja znam - blago protuži kapelan, drhtavim glasom, žmirkajući odgrotesknih grčeva tjeskobe i neshvaćanja. - Bojim se da ni sam razumiosve što ste mi rekli. Kako će to što ste potpisali Washingtona Irvingaumjesto mene biti u mojem interesu?

- Zato što su oni uvjereni da ste vi Washington Irving. Zar neshvaćate? Sad će znati da ste vi potpisali to pismo.

- Ali zar nije baš to ona zabluda koju želimo iskorijeniti? Neće li topotkrijepiti tu njihovu zabludu?

- Da sam znao da ćete toliko zanovijetati zbog toga, ne bih vam uopćepokušao pomoći - kaza kaplar Whitcomb ogorčeno i iziđe iz šatora. Začasse opet vrati. - Upravo sam vam učinio najveću uslugu koju vam je itkoikad u životu učinio, a vi to čak i ne znate. Ne znate iskazati zahvalnost.Ni to vam, bogami, ne valja.

- Oprostite - ispričavaše se kapelan skrušeno. - Zbilja mi je žao. Jasam samo toliko zaprepašten svim tim što ste mi kazali da čak i ne znamšto govorim. Zbilja sam vam veoma zahvalan.

- Pa, kako bi onda bilo da pošaljemo ona službena pisma? - za pita gaodmah kaplar Whitcomb. - Da ih počnem sastavljati?

Kapelan zine od čuda.- Ne, nemojte - proštenja. - Nemojte sad!Kaplar Whitcomb se ražesti.- Ja sam vam najbolji prijatelj, a vi to čak i ne znate - ratoborno

ustvrdi i izađe iz kapelanova šatora. Zatim se opet vrati. - Ja sam na vašojstrani, a vi to uopće ne shvaćate. Zar ne uviđate u kakvoj ste ozbiljnojgabuli? Onaj istražitelj je odjurio u bolnicu da napiše najnoviji izvještaj otom vašem paradajzu.

- Kakvom paradajzu? - pripita ga kapelan žmirkajući.- O paradajzu koji ste skrivali u ruci kad ste došli, eto ga! Još ga i sad

držite u ruci!Kapelan u čudu otvori šaku i opazi da još drži onu rajčicu koju je

dobio od pukovnika Cathcarta. Brže-bolje je odloži na kartaški stol.- Taj sam paradajz dobio od pukovnika Cathcarta - reče i začudi se i

sam kako mu to objašnjenje zvuči besmisleno. - Navalio je na mene da gauzmem.

- Meni bar ne morate lagati – odvrati kaplar Whitcomb. - Šta mene

~ 208 ~

briga jeste li ga ukrali ili niste!- Ukrao? - usklikne kapelan preneraženo. - Zašto bih ukrao jedan

običan paradajz?- To baš ni nama nije nikako išlo u glavu - reče kaplar Whitcomb. - A

onda se istražitelj dosjetio da ste u njega možda sakrili kakve važne tajnespise.

Kapelan se skljoka pod silnim teretom očaja.- Nisam u njega sakrio nikakve važne tajne spise - kaza jednostavno.

- U prvom redu, nisam ga čak htio ni uzeti. Evo vam ga! Uzmite ga i samise uvjerite.

- Ne treba mi.- Molim vas da ga uzmete - preklinjaše ga kapelan jedva čujnim

glasom. - Ne znam što ću s njim.- Ne treba mi - otrese se kaplar Whitcomb ponovo na njega i iziđe

držeći se dostojanstveno i ljutito i susprežući smiješak od silna likovanja,što je sklopio nov moćan savez s vojnim istražiteljem i što je ponovo uspiouvjeriti kapelana da je uistinu ozlojeđen.

- Jadni Whitcomb! - uzdahne kapelan kriveći sama sebe zbog zlovoljesvoga pomoćnika.

Sjedio je nijem, obuzet teškom, nerazumnom sjetom, čekajući da sekaplar Whitcomb opet vrati. Razočarao se kad je čuo kako se neumoljivbat njegovih koraka gubi u tišini. Nije mu bilo ni do čega. Odluči da ne odena ručak, nego da pojede samo malo čokolade iz svoga vojničkog sanduka ida popije nekoliko gutljaja mlake vode iz čuturice. Osjećao je da jeokružen gustom, silnom maglom od mogućnosti i nije vidio ni tračkasvjetla. Strahovao je što će pukovnik Cathcart pomisliti kad dozna da jena njega pala sumnja da je Washington Irving, zatim se poče jediti zbogonoga što pukovnik Cathcart već misli o njemu zato što je uopće načeorazgovor o šezdeset borbenih zadataka. Toliko je jada na svijetu, mislio jeobarajući snuždeno glavu pod tom tragičnom misli, a on ne može nikomepomoći, ponajmanje samom sebi.

~ 209 ~

21. GENERAL DREEDLE

Pukovnik Cathcart nije uopće mislio na kapelana, jer se bio zapleo usasvim nov, opasan problem koji se zvao: Yossarian!

Yossarian! Od sama zvuka toga gnusnog, ružnog imena ledila mu sekrv u žilama i predisao je teškom mukom. Kad je kapelan prvi putspomenuo Yossariana, to je ime odjeknulo duboko u njegovu pamćenjukao kakav zlokoban gong. Čim je za kapelanom škljocnula kvaka navratima, na pukovnika Cathcarta sručilo se kao vodopad cijelo ono jezivosjećanje na golog čovjeka u stroju preplavljujući ga bolnim pojedinostimakoje su ga ponižavale i gušile. Preznoji se i uzdrhti. Ukazalo se mračno inevjerojatno poklapanje koje je bilo odviše đavolsko u onom što jepodrazumijevalo da bi moglo biti išta drugo nego najgrozniji znamen. Onajčovjek koji je stajao onoga da na gol u stroju da primi »Križ za izvanredneletačke zasluge« iz ruku generala Dreedlea zvao se također - Yossarian! Asad opet jedan Yossarian prijeti da će napraviti neprilike zbog šezdesetzadataka, koliko je pukovnik Cathcart upravo naložio da njegovi ljudi uavio-puku moraju izvršiti. Pukovnik Cathcart se, natmuren, pitao da tonije onaj isti Yossarian.

Ustao je duboko ojađen i ushodao se po svojoj kancelariji. Slutio jedaje pred nekom velikom tajnom. Goli čovjek u stroju, priznao je neveselo,bio mu je zaista trn u peti. Isto je tako bilo i ono pomicanje linije fronteprije leta na Bolognu, i sedmodnevno kašnjenje razara nja mosta uFerrari, iako mu je konačno razaranje mosta u Ferrari, sjeti se radosno,služilo uistinu na diku, premda mu je gubitak jednog aviona pri drugomnadlijetanju cilja, prisjeti se malodušno, bio još jedan trn u peti, iako muje uistinu služilo na diku što je izborio odlikovanje za strijelca, koji mu jeponajprije zaista bio zabio trn u peti time što je dvaput nadletio cilj. Tajstrijelac, sjeti se iznenada i ponovo se zgrane, zvao se također Yossarian!Sad su već bila trojica! On razrogači u čudu svoje slijepljene oči i okrene seprestravljeno da vidi što se to zbiva iza njegovih leđa. Časak prije nije bilonikakvih Yossariana u njegovu životu, a sad su se već množili kaovilenjaci. Pokuša se smiriti. Yossarian nije obično ime; možda i nema triYossariana, nego su samo dva, ili je možda čak samo jedan ali to je zaistasasvim svejedno! Pukovnik je još bio u ozbiljnoj opasnosti. Naslućivao jeda se približava nekom golemom i zagonetnom koz mičkom vrhuncu, pamu široko, mesnato i divovsko tijelo zadrhti od glave do pete pri pomislida je Yossarianu, ma tko on najposlije bio, suđeno da bude njegova

~ 210 ~

Nemezis.Pukovnik Cathcart nije bio praznovjeran, ali je vjerovao u znamenje,

pa je odmah ponovo sjeo za svoj pisaći stol i unio u podsjetnik zagonetnubilješku da odmah treba izvesti načistac svu tu sumnjivu zavrzlamu okoYossariana. Zapisao je taj podsjetnik nezgrapnim i odlučnim rukopisom iuvelike ga proširio nizom šifriranih zna kova interpunkcije, te je sveskupa podcrtao dva puta tako da je pisalo ovako

YOSSARIAN!!!(?)!Kad završi, pukovnik se opet nasloni na naslon stolice, neobično

zadovoljan sam sobom što je odmah nešto poduzeo da se suprotstavi tojzlokobnoj krizi. Yossarian, protrnuo je od sama pogleda na to ime. Kolikosamo slova »s« ima u njemu! Naprosto mora biti subverzivno. Nalik je nasamu riječ subverzivan. Nalik i na ustanički i neiskren, i na socijalistički,sumnjivi, fašistički i komunistički. To je neko mrko, strano, odvratno ime,ime koje naprosto ne ulijeva povjerenje. Nije nimalo nalik na takva čista,odsječna, čestita američka prezimena kao što su Cathcart, Peckem iDreedle.

Pukovnik Cathcart polako ustane i iznova se uspropada po svojojkancelariji. Gotovo nesvjesno uze iz jedne košare rajčicu i halapljivozagrize u nju. Odmah napravi kiselo lice i baci ostatak rajčice u košaru zasmeće. Pukovnik nije volio rajčice, čak ni kad su bile njegove, a ove nisubile njegove. Ove je potpukovnik Korn pokupovao pod različitim imenimapo kojekakvim tržnicama na cijeloj Pianosi, prevezao ih u gluho doba noćido pukovnikove seoske kuće u brdima, a sutradan ujutro ih prebacio uštab aviopuka da ih proda Milu, koji je pukovniku Cathcartu ipotpukovniku Kornu plaćao za njih najviše što je mogao. PukovnikCathcart se često pitao je li dopušteno to što oni rade s rajčicama, ali jepotpukovnik Korn tvrdio da jest, pa se zato trudio da ne razbija time sebipreviše glavu. Nikako nije mogao znati ni smije li posjedovati kuću ubrdima, jer je sve to pot pukovnik Korn sam uredio. Pukovnik Cathcartnije čak znao nije li to njegova kuća ili ju je unajmio, ni od koga ju jekupio, ni koliko ga stoji, ako ga išta stoji. Potpukovnik Korn bio je pravnikpa, ako ga je on uvjeravao da su dopušteni prevara, ucjena, trgovanjevalutom, pronevjera, utaja poreza i špekulacije na crnoj burzi, ondapukovnik Cathcart nije bio kadar da mu se odupre.

O toj svojoj kući u brdima pukovnik Cathcart je samo znao da je ima ida je mrzi. Nikad se nije toliko dosađivao koliko onda kad je provodioondje dva-tri dana svakog drugog tjedna, koliko je bilo potrebno da sačuva

~ 211 ~

iluziju da je njegova vlažna seoska kuća u brdima, u kojoj je vazdapropuh, zlatna palača puna putenih užitaka. Posvuda su po oficirskimklubovima kolale mutne, ali glasne priče o razuzdanim i zataškavanimpijankama i orgijama u toj kući i o tajnim, intimnim, zanosnim noćimaprovedenim s najljepšim, najdražesnijim, najhoćkijim i najlakšezadovoljavanim talijanskim kurtizanama, filmskim glumicama,manekenkama i groficama. Međutim, takvih tajnih zanosnih noći izataškavanih pijanki i orgija nije uopće bilo. Moglo ih je biti da su generalDreedle ili general Peckem ikad pokazali želju da sudjeluju u njima, alinijedan od njih nije to nikad učinio, a pu kovniku nije bilo ni nakrajpameti da troši vrijeme i snagu obljubljujući lijepe žene, ako od toga nijeimao nikakve koristi.

Pukovnik je zazirao od vlažnih i samotničkih noći i jednoličnih, pustihdana u svojoj seoskoj kući. Mnogo mu je ljepše bilo u aviopuku gdje semogao otresti na svakoga koga se nije bojao. Međutim, kao što gajepotpukovnik Korn neprestano podsjećao, nema mnogo čari u tome daposjeduje seosku kuću u brdima ako nikad ne stanuje u njoj. Kad god sevozio u svoju seosku kuću, žalio je sama sebe. Nosio je sa sobom u džipulovačku pušku i provodio jednolične sate pucajući u ptice i u rajčice koje sutu doista rasle u zapuštenim redovi ma, ali koje se nije isplatilo brati.

Među oficire nižih činova kojima je pukovnik Cathcart još smat raouputnim iskazivati poštovanje, ubrajao je i majora de Coverleyja, premdamu se to nije mililo i premda nije bio načisto treba li to činiti. Major deCoverley bio je za nj isto tako velika tajna kao i za majora Majora i kao zasve druge koji su ga ikad vidjeli. Pukovnik Cathcart nije uopće znao trebali gledati majora de Coverleyja s visoka ili mu se ulagivati. Major deCoverley bio je samo major, iako je bio kudikamo stariji od pukovnikaCathcarta; u isti mah toliki su drugi ljudi iskazivali majoru de Coverleyjutako duboko strahopoštovanje da je pukovnik Cathcart sve mislio da svioni znaju nešto vi še o njemu. Major de Coverley bio je zlokobna,nepojmljiva ličnost zbog koje je on neprestano živio u napetosti i s kojomje čak i potpu kovnik Korn bio sklon da bude oprezan. Svi su ga se bojali,iako nitko ni je znao zašlo. Nilko čak ni je znao ni krsno ime majoru deCoverleyju, jer nitko još nije smogao hrabrosti da ga pita za ime.Pukovnik Cathearl je znao da je major de Coverley odsutan, pa je uži vaou tome dok se nije sjetio da major de Coverley možda negdje kuje urotuprotiv njega, te poželio da se major de Coverley vrati u svoju eskadrilu,gdje mu je i mjesto, da bi ga mogao držati na oku.

~ 212 ~

Nakon nekog vremena pukovnika Cathcarta zabolješe tabani od silnahodanja gore-dolje. Ponovo sjede za svoj pisaći stol i odluči pristupiti zreloji sustavnoj procjeni cjelokupne ratne situacije. Držeći se kao poslovančovjek koji zna svoj posao, potraži veliki bijeli notes, povuče ravnu crtuodozgo do dolje po sredini i prekriži je pri vrhu, tako da je podijelio cijelilist na dva prazna stupca jednake širine. Zastane na trenutakrazmišljajući kritički o svemu. Zatim se zguri nad stolom i na vrhu lijevogstupca napiše zbijenim i kićenim ru kopisom: »Trnovi u peti!!!« Na vrhudesnog stupca napiše »Služi mi na diku!!!!!« Još se jednom zavali na stolicida zadivljeno pregleda tu svoju tablicu iz nepristrane perspektive. Nakonnekoliko časaka svečana premišljanja pomno lizne olovku i napiše pod»Trnovi u peti!!!«, u razmacima ispunjenim napetošću:

FerraraBologna (pomaknuta linija fronte na karti)Streljana s pokretnim metamaGoli čovjek u stroju (poslije Avignona)Zatim nadoda:Trovanje hranom (za vrijeme Bologne)iJaukanje (epidemija jaukanja za vrijeme pripreme leta naAvig- non)Zatim nadoda:Kapelan (mota se po oficirskom klubu svake večeri)Odluči da bude milostiv prema kapelanu, iako ga nije trpio, pa ispod

»Služi mi na diku« napiše:Kapelan (mota se po oficirskom klubu svake večeri)Tako su se te dvije bilješke o kapelanu međusobno poništavale. Zatim

napiše sa strane, uz »Ferraru« i »Golog čovjeka u stroju (poslijeAvignona)«:

Yossarian!Uz »Bolognu (pomaknuta linija fronte na karti)« i »Jaukanje

(epidemija jaukanja za vrijeme pripreme leta na Avignon)« naznači smionoi odrješito:

?Ove bilješke označene upitnikom kanio je hitno istražiti da vidi nije li

i u njima Yossarian imao svoje prste.Iznenada mu se ruka počela tresti pa više nije mogao pisati. Ustao je

prestravljeno, osjećajući se nekako slijepljen i debeo, i jurnuo do otvorenog

~ 213 ~

prozora da udahne malo svježeg zraka. Pogled mu pade na streljanu, paotetura dalje i prodorno vrisne od jada, mjereći su manuto svojimprezavim i grozničavim očima zidove u kancelariji, kao da sve vrvi odsamih Yossariana.

Nitko ga ne voli. General Dreedle ga mrzi, a general Peckem mu je,doduše, naklonjen, ali ne može biti siguran ni u to, jer pukovnik Cargill,pobočnik generala Peckema, zacijelo ima osobne ambicije i vjerojatno ga usvakoj prilici ocrnjuje pred generalom Peckemom. Jedini dobar pukovnik,zaključi on, jest mrtav pukovnik, izuzev njega sama. Jedini pukovnikkome vjeruje jest pukovnik Moodus, a čak i on ima protekciju kod svogatasta. Milo mu, naravno, i te kako služi na diku, iako mu je vjerojatno tošto su Milovi avioni bombardirali aviopuk grozan trn u peti, premda jeMilo najposlije ušutkao sve glasove protesta objavivši kakav je golem čistdobitak sindikat ostvario pogodbom s neprijateljem, i uvjerivši sve da jebombardiranje vlastitih ljudi i aviona bilo stoga uistinu hvale vrijedan iveoma probitačan udarac privatnoj inicijativi. Pukovnik nije bio siguranni u Mila, jer su ga drugi pukovnici mamili k sebi, a pukovnik Cathcart jejoš imao u aviopuku onog šugavog velikog poglavicu Bijelog Halfoata, zakoga je onaj šugavi, lijeni kapetan Black tvrdio da je jedini uistinu kriv zapomicanje linije fronte za »Velike opsade Bologne«. Pukovnik Cathcart bioje naklonjen velikom poglavici Bijelom Halfoatu zato što je velikipoglavica Bijeli Halfoat udarao onoga šugavog pukovnika Moodusa u noskad god bi se napio i našao u blizini pukovnika Moodusa. Poželio je daveliki poglavica Bijeli Halfoat počne udarati i potpukovnika Korna unjegovu debelu njušku. Potpukovnik Korn bio je šugava umišljena tikva.Netko u štabu Dvadeset i sedme zračne eskadre imao je na zubupukovnika Cathcarta i vraćao mu sve izvještaje popraćene žestokimprijekorima, pa je potpukovnik Korn podmitio ondje nekog prepredenogpoštanskog službenika po imenu Wintergreen da pokuša ustanoviti tko točini. Pukovnik Cathcart morao je priznati da mu gubitak onoga avionanad Ferrarom, pri drugom nadlijetanju cilja, nije ni najmanje pomogao,kao ni nestanak onoga drugog aviona u onom oblaku, to nije čak nizapisao! Pokuša se prisjetiti, čeznutljivo, nije li Yossarian nestao u tomavionu u oblaku, ali se dosjeti da Yossarian nikako nije mogao nestati utom avionu u oblaku kad je još sad tu i diže takvu silnu dreku zbog togašto mora izvršiti još pišljivih pet borbenih zadataka.

Možda je šezdeset letova ljudima doista previše kad Yossarian nećeletjeti, razmišljaše pukovnik Cathcart, ali se onda sjeti da je njegovo

~ 214 ~

najopipljivije dostignuće baš to što je nagnao svoje ljude da lete više odsvih drugih. Kao što je potpukovnik Korn često govorio, u ovom ratu imanapretek zapovjednika aviopukova koji samo izvršavaju svoju dužnost, pada bi pokazao svoje jedinstvene sposobnosti rukovođenja, bila je potrebnabaš neka dramatska gesta kao što je naredba da njegov aviopuk moraizvršiti više borbenih zadataka nego ikoji drugi aviopuk. Svakako se činiloda mu ni jedan general ne zamjera što to čini, iako se nijednoga, koliko jemogao razabrati, to nije osobito dojmilo, zbog čega je pomislio da šezdesetborbenih zadataka nije nipošto dovoljno i da bi trebalo odmah povisitinormu na sedamdeset, osamdeset, stotinu, ili čak dvije stotine, tri stotineili šest tisuća zadataka!

Dakako da bi mu bilo mnogo bolje pod zapovjedništvom onakvauglađena čovjeka kakav je general Peckem, nego pod zapovjedništvomonakva neotesana i neosjetljiva čovjeka kakav je general Dreedle, jergeneral Peckem posjeduje oštroumnost, inteligenciju i diplomu privatnogsveučilišta, pa može ocijeniti pravu vrijednost pukovnika Cathcarta iuživati u njegovu društvu, iako general Peckem nije nikad ni najmanjimznakom pokazao da ga uopće cijeni ili uživa u njegovu društvu. PukovnikCathcart je držao da ima dovoljno razvijenu moć zapažanja da zna daizmeđu takvih samopouzdanih svjetskih ljudi kao što su on i generalPeckem nisu potrebni ni kakvi vidljivi znaci pažnje, jer takvi ljudi mogu iizdaleka osjetiti naklonost jedan prema drugome zahvaljujući prirođenomuzajamnom razumijevanju. Dovoljno je što su ljudi istog kova, pa je znaoda valja samo strpljivo čekati pravi trenutak da bude unaprijeđen, iako jetaština pukovnika Cathcarta bila donekle povrijeđena što general Peckemnije nikad navlas tražio njegovo društvo i što se nije nimalo više trudio daostavi snažan dojam svojim epigramima i načitanošću na pukovnikaCathcarta, nego što se trudio da ostavi snažan dojam na bilo koga drugogau blizini, čak i na vojnike i podoficire. Ili pukovnik Cathcart nije ušao umilost generala Peckema, ili general Peckem nije ona duhovita, pronicava,inteligentna i susretljiva osoba kakvu izigrava, nego je zapravo generalDreedle osjetljiv, šarmantan i sjajan svjetski čovjek pod čijim mu jezapovjedništvom svakako mnogo bolje. Odjednom pukovnik Cathcart nijeviše imao pojma koliko je gdje na cijeni, pa je uzeo lupati šakom podugmetu za zvonce ne bi li što prije dojurio potpukovnik Korn i uvjerio gada ga svi vole, da je Yossarian plod njegove mašte i da on krasnonapreduje u svom sjajnom i junačkom pohodu na generalski čin.

Zapravo pukovnik Cathcart nije imao nikakvih izgleda da postane

~ 215 ~

general. Prvo, tu je bio bivši razvodnik Wintergreen, koji je isto tako želiopostati general pa je uvijek iskrivljavao, uništavao, odbijao ili krivoupućivao sve pismene poruke od pukovnika Cathcarta, za pukovnikaCathcarta ili o pukovniku Cathcartu, od kojih bi on mogao imati kakvekoristi. Drugo, tu je već bio jedan general, general Dreedle, koji je znao dageneral Peckem puca na njegov položaj, ali nije znao kako da ga spriječi unjegovim namjerama.

General Dreedle, komandant aviobrigade, bio je otresita ljudeskarabačvastih prsa, na pragu pedesetih godina. Nos mu je bio spljošten icrven, a namreškani bijeli ispupčeni kapci okruživali su mu sit ne sive očikao aureola od sala. Imao je jednu njegovateljicu i jednog zeta i, kad ne biodviše popio, bio je sklon dugo i zamišljeno šutjeti. General Dreedle bio jepotratio suviše vremena u vojsci obavljajući dobro svoj posao, a sad je bilokasno. Došlo je do nove podjele vlasti bez njega i on se više nije umiosnaći. Kad bi mu popustila pažnja, na njegovu strogu i mrgodnu licupojavio bi se mračan, zabrinut izraz koji odavaše utučenost i razočaranje.General Dreedle je mnogo pio. Raspoloženja su mu bila hirovita inepredvidljiva.

»Rat je pravi pakao«, govorio je često, i pijan i trijezan, i zaista je takomislio, iako ga to nije priječilo da dobro živi na račun rata, ni da primizeta za or taka u tom poslu, premda su se njih dvojica neprestano gložili.

- Gad jedan! -jadao se general Dreedle na zeta, gunđajući prezirno,svakome tko bi slučajno stajao pokraj njega uz krivinu šanka u oficirskomklubu. - Sve što ima, ima meni zahvaliti. Ja sam od njega napraviočovjeka, od loga šugavog kučkinog sina! On nema dosta soli u glavi da samnešto postigne.

- On misli da sve zna - odgovarao bi pukovnik Moodus mrzovoljnosvojim slušaocima na drugom kraju tezge. - Ne može podnijeti kritiku ineće čuti ni za kakve savjete.

- On samo zna dijeliti savjete - napomenuo bi general Dreedleotpuhujući i krkljajući. - Da nije mene, još bi bio kaplar.

Generala Dreedlea su posvuda pratili i pukovnik Moodus injegovateljica, koja je bila najbolji štos koji je ikad itko vidio.Njegovateljica generala Dreedlea bila je bucmasta, niska i plavokosa.Imala je jamice u punašnim obrazima, nasmijane plave oči i urednozačešljanu kovrčavu našušurenu kosu. Svakome se smješkala i uvijek ješutjela dok je ne bi tko nagovorio. Dojke su joj bile bujne, a put glatka.Bila je neodoljiva pa su je se ljudi klonili. Bila je sočna, slatka, poslušna i

~ 216 ~

tupa i sve je zaluđivala osim generala Dreedlea.- Da je samo vidite golu - smijao se general Dreedle kašljući i

uživajući, dok mu je njegovateljica stajala uz rame smiješeći se ponosno. -U štabu ima, u mojoj sobi, uniformu od grimizne svile koja joj je takotijesna da joj bradavice na sisama iskoče ko trešnje. Milo mi je nabavio tusvilu. Ispod te uniforme ona ne može obući ni gaćice ni grudnjak. Ja jenatjeram da je nosi onih večeri kad je Moodus u blizini, samo da gaizluđuje. - General Dreedle se promuklo nasmije. - Da samo vidite što sezbiva u toj njenoj bluzi kad god se pomakne! On hoće poludjeti. Ali kad gaprvi put ulovim da je dotaknuo nju ili bilo koju drugu ženu, degradirat ćusmjesta toga prčevitog gada na čin razvodnika i poslat ću ga da radi ukuhinji godinu dana.

- On je drži u mojoj blizini samo zato da mene izluđuje - optuživao gaje pukovnik Moodus ojađeno na drugom kraju šanka. - Ona ima u štabuuniformu od grimizne svile koja joj je tako tijesna da joj bradavice nasisama iskoče ko trešnje. Ispod nje ne može obući ni gaćice ni grudnjak.Da samo čujete kako ta svila šušti kad god se ona pomakne! Ali kad bihdotaknuo nju ili bilo koju drugu ženu, on bi me smjesta degradirao na činrazvodnika i poslao me da radim u kuhinji godinu dana. Ona me izluđuje.

- Nije ga umočio otkako smo preletjeli ocean - kazivao je generalDreedle u povjerenju, a četvrtasta, prosijeda glava tresla mu se odsadističkog smijeha pri toj đavolskoj pomisli. - To je jedan od razloga zbogkojih ga nikad ne puštam s oka, samo da ne bi mogao doći do kakve žene.Možete li zamisliti kroz kakve muke prolazi taj bijedni kučkin sin!

- Nisam spavao ni s jednom ženom otkako smo preletjeli ocean -jadikovao je pukovnik Moodus sa suzama u očima. - Možete li za mislitikroz kakve muke prolazim?

General Dreedle umio je biti prema svakome tko bi mu se zamjerioisto tako neumoljiv kao što je bio prema pukovniku Moodusu. Nije imaonimalo smisla za prenemaganje, takt i pretvaranje, i njegov je kredo kaoprofesionalnog vojnika bio jedinstven i jezgrovit: vjerovao je da mladićikoji primaju od njega naređenja moraju biti voljni da dadu živote zaideale, težnje i sklonosti staraca od kojih on prima naređenja. Oficiri,podoficiri i vojnici pod njegovim zapovjedništvom postojali su za nj samokao vojne stavke. On je od njih tražio samo da obavljaju svoje poslove;izvan službe mogli su raditi što ih je volja. Mogli su, ako su htjeli, kaopukovnik Cathcart, tjerati svoje ljude da izvrše šezdeset borbenihzadataka, i mogli su, ako su htjeli, kao Yossarian, stajati goli u stroju,

~ 217 ~

iako je general Dreedle pred tim prizorom zinuo opustivši svoju granitnuvilicu, te pošao za povjednički pred strojem da se uvjeri da u njemu zaistau stavu mirno stoji čovjek bez ičega na sebi, samo u mokasinkama,čekajući da primi odlikovanje od njega. General Dreedle je zanijemio.Pukovnik Cathcart je počeo padati u nesvijest kad je opazio Yossariana,pa mu je potpukovnik Korn prišao odostraga i snažno mu stisnuo ruku.Tišina je bila groteskna. Sa žala je neprekidno pirkao topao povjetarac, ana cesti su se pojavila tandrkajući neka stara zaprežna kola puna prljaveslame, koja je vukao crni magarac i kojima je upravljao seljak s klapavimšeširom na glavi, u izblijedjelom smeđem radnom odijelu, koji se nije ninajmanje obazirao na službenu vojnu ceremo niju na poljani s desnestrane.

Napokon general Dreedle progovori:- Vrati se u kola! - otrese se preko ramena na svoju njegovateljicu koja

je išla za njim pred strojem: Njegovateljica se odgega, smješkajući se,prema smeđem štabnom automobilu što bijaše parkiran dvadeset koračajadalje, uz rub četvrtaste čistine. General Dreedle čekaše šuteći strogo dokse vrata na automobilu ne zalupiše, a onda zapita: - Koji je ovaj?

Pukovnik Moodus pogleda u svoj popis.- To je Yossarian, tata. On treba dobiti »Križ za izvanredne letačke

zasluge«.- Uh, Boga mu ljubim! - promrmlja general Dreedle, a njegovo

rumeno, kao isklesano lice smekša se od uveseljenja. - Pa, zašto se nisiobukao, Yossariane?

- Neću se obući.- Kako to misliš, nećeš? Zašto, dovraga, nećeš?- Naprosto neću, gospodine generale.- Zašto on nije obučen? - upita general Dreedle preko ramena

pukovnika Cathcarta.- Vas pita - šapne potpukovnik Korn pukovniku Cathcartu odo straga

preko njegova ramena i mune ga svom snagom laktom u leđa.- Zašto nije obučen? - upita pukovnik Cathcart potpukovnika Korna

odajući oštru bol i nježno gladeći mjesto na leđima u koje ga jepotpukovnik Korn upravo munuo.

- Zašto nije obučen? - upita potpukovnik Korn kapetana Piltharda ikapetana Wrena.

- Prošlog tjedna jedan je čovjek poginuo u njegovu avionu nadAvignonom i svega ga zakrvavio - odgovori kapetan Wren. - Poslije toga se

~ 218 ~

zakleo da nikad više neće nositi uniformu.- Prošlog tjedna jedan je čovjek poginuo u njegovu avionu nad

Avignonom - izvijesti potpukovnik Korn odmah pukovnika Cathcarta. -Uniforma mu je još na pranju.

- A gdje su mu druge uniforme?- I one su na pranju.- A donje rublje? - zapita general Dreedle.- Sve donje rublje također mu je na pranju - odgovori potpukovnik

Korn.- Sve mi to zvuči kao teško sranje - izjavi general Dreedle.- To i jest teško sranje, gospodine generale - reče Yossarian.- Ne brinite, gospodine generale - obeća pukovnik Cathcart generalu

Dreedleu gledajući poprijeko Yossariana. - Jamčim vam svojom čašću daće ovaj čovjek biti strogo kažnjen.

- Šta mene, do vraga, briga hoće li biti kažnjen ili neće? - odvra tigeneral Dreedle iznenađeno i razdražljivo. - On je upravo odlikovan. Akohoće primiti odlikovanje bez ičega na sebi, kog se vraga to vas tiče?

- Upravo sam tako i ja mislio, gospodine generale! - potvrdi pukovnikCathcart tako oduševljeno da se sve orilo, pa otare čelo vlažnim bijelimrupčićem. - Ali, ostajete li pri tome, gospodine generale, i s obzirom nanedavnu okružnicu generala Peckema u vezi s propisanom vojnomodjećom u operativnim zonama?

- Peckema? - General Dreedle se natmuri.- Da, gospodine generale, da - dodvorljivo će pukovnik Cathcart. -

General Peckem čak nam preporučuje da šaljemo ljude u borbu uparadnim uniformama da bi ostavili dobar dojam na neprijatelja kad ihobori.

- Peckem? - ponovi general Dreedle žmirkajući svejednako unedoumici. - Ama, kog vraga ima Peckem s tim?

Potpukovnik Korn ponovo svom snagom mune pukovnika Cathcartalaktom u leđa.

- Baš ništa, gospodine generale! - ozva se pukovnik Cathcartizvještačeno, trepćući očima od silne boli i oprezno trljajući mjesto naleđima u koje ga je potpukovnik Korn opet munuo. - Upravo sam za toodlučio da apsolutno ništa ne poduzmem prije nego što porazgovaram svama. Nećemo se na to uopće obazirati, jelte, gospodine ge nerale?

General Dreedle se nije uopće obazirao na njega, nego se pakosno iprezirno okrenuo da Yossarianu uruči odlikovanje u kutiji.

~ 219 ~

- Dovedi mi djevojku iz kola - zapovjedi zlovoljno pukovniku Moodusui pričeka namrgođen, oborene glave, dok ne dođe njegovateljica.

- Javite odmah u kancelariju da ponište direktivu koju sam upravoizdao da ljudi na borbenim zadacima nose kravate - šapne pukovnikCathcart brže-bolje potpukovniku Kornu krajičkom usana.

- Ja sam vam rekao da to ne radite - zasmijulji se potpukovnik Korn. -Ali me vi baš niste htjeli poslušati.

- Pssst! - opomene ga pukovnik Cathcart. - Sunce mu žarko, Korne,šta ste mi to napravili od leđa?

Potpukovnik Korn se ponovo zasmijulji.Njegovateljica generala Dreedlea pratila je generala Dreedlea kud

god je on išao, čak i u učionicu prije leta na Avignon, gdje je stajala,smješkajući se onako budalasto kako je umjela, uz rub podija i cvala kaokakva plodna oaza, u svojoj ružičastozelenoj uniformi, pokraj generalaDreedlea. Yossarian ju je gledao i zaljubio se u nju preko ušiju. Klonuo jeduhom i osjećao se prazan i tup. Sjedio je, obliven hladnim znojem odpožude, zureći u njene pune crvene usne i jamice na obrazima i slušajućikako major Danby opisuje jednoličnim, poučnim i muževnim tonom kakvaih jaka koncentracija tlakova čeka u Avignonu, pa je iznenada, obuzetsilnim očajem, jauknuo pri pomisli da možda nikad više neće vidjeti ovubajnu ženu, s kojom nikad nije progovorio ni riječi i koju je sad takostrastveno zavolio. Srce mu je lupalo i boljelo ga od žalosti, straha i žudnjedok je zurio u nju; toliko je bila lijepa. Obožavao je tlo na kojem je stajala.Oblizao je suhe, žedne usne ljepljivim jezikom i ponovo jauknuo od jada,ovaj put toliko glasno da je privukao iznenađene, ispitljive poglede ljudikoji su, u svojim kombinezonima čokoladne boje, s prošivenim bijelimpadobranskim remenjem, sjedili oko njega u grubo izblanjanim drvenimklupama.

Nately se u strahu hitro okrene njemu.- Što je? - prošapće. - Što se dogodilo?Yossarian ga nije čuo. Bilo mu je zlo od pohote i bio je kao opčinjen od

žaljenja. Njegovateljica generala Dreedlea bila je tek malo bucmasta, injemu su se upalila čula od žutoga sjaja njene kose i od nepoznata dodiranjenih mekih kratkih prstiju, od zaobljena, nekušana blaga njenihsazrelih dojki i vojne ružičaste košulje koja joj je bila razdrljena na vratu,i od uzbibanih, zrelih, trokutnih sastavaka njena trbuha i stegana utijesnim, pripijenim oficirskim hlačama od gabardena zelenog kao šuma.

~ 220 ~

Gutao ju je nezasitnim očima od glave do obojenih noktiju na nogama.Želio je da je nikad ne izgubi.

- Joooo- ooooooj -jaukne ponovo, a ovaj put se na taj drhtavi, otegnutiuzvik uskomeša cijela prostorija.

Val iznenađenja i nelagode uzdrma oficire na podiju, pa čak i majoruDanbyju, koji je počeo sinkronizirati satove i brojio sekunde, načas odvratipažnju tako da je malne morao početi iznova. Nately je slijedioYossarianov ukočeni pogled kroz dugačku drvenu dvoranu sve donjegovateljice generala Dreedlea. Kad je shvatio što muči Yossariana,protrnuo je i problijedio.

- Prestani, čuješ li? - opomene ga Nately srditim šaptom.- Jooooooooooooooj! - jaukne Yossarian po četvrti put, ovaj put toliko

glasno da su ga svi mogli jasno čuti.- Jesi li poludio? - prosikće Nately bijesno. - Nastradat ćeš.- Joooooooooooooooj! - odazva se Dunbar Yossarianu s drugog kraja

dvorane.Nately prepozna Dunbarov glas. Sad više nije mogao gospodariti

situacijom, pa se okrene i slabašno jaukne.- Jooj!- Joooooooooooooooj! - odazva mu se Dunbar.- Joooooooooooooooj! - jaukne Nately od očaja kad je shvatio da je

upravo jauknuo.- Joooooooooooooooj! - odazva mu se Dunbar, opet jaukom.- Joooooooooooooooj! - javi se netko drugi s drugog kraja dvorane, a

Natelyju se digne kosa na glavi.Yossarian i Dimbai odazvaše se obojica, a Nately se zguri traže ći

uzalud pogledom kakvu rupu u koju bi se zavukao s Yossarianom. Ljudisu se ovdje-ondje prigušeno smijali. Nekakav zloduh uđe u Natelyja pa on,kad nastane zatišje, namjerno jaukne. Odazva mu se neki novi glas. Uzraku je mirisalo na neposluh pa Nately ponovo ugrabi priliku da potajiceispusti jauk. Opet se neki novi glas razlegne kao jeka. U dvorani jeneodoljivo vrilo kao u ludnici. Rasla je sablasna dreka. Ljudi su strugalinogama, a iz ruku su im počele ispadati stvari, olovke, računala, torbice skartama, zveketavi čelični šljemovi. Neki ljudi koji nisu jaukali kikotali suse već otvoreno, i tko zna kako bi se svršila ta neorganizirana pobuna dase nije sam general Dreedle prihvatio da je uguši stupivši odlučno nasredinu podija, upravo pred majora Danbyja, koji je još, ozbiljno iustrajno, oborene glave, pazio samo na svoj ručni sat i govorio:

min@

~ 221 ~

- Dvadeset pet sekundi... dvadeset... petnaest...Veličajno, rumeno, zapovjedničko lice generala Dreedlea bijaše

nabrano od čuđenja i odrvenjeno od strahovite odlučnosti.- Dostaje bilo, momci! - odsječno zapovjedi šibajući ih prijekornim

pogledom i čvrsto stiskajući vilicu. I zaista je bilo dosta. - Ja stojim na čeluborbene jedinice - reče im oštro kad je u dvorani za vladala posvemašnjatišina i svi se ljudi u klupama umirili kao bubi ce - a dok god jazapovijedam ovim aviopukom, u njemu neće biti nikakva jaukanja. Je lijasno?

Svima je bilo jasno, osim majoru Danbyju, koji je svejednako paziosamo na svoj sat, brojio naglas sekunde i izvikivao:

-... Četiri... tri... dva... jedan... sad! - te slavodobitno digao pog led, alije onda shvatio da ga nitko nije slušao i da će opet morati iz nova brojiti. -Joooj - jaukne razočarano.

- Što je to bilo? - zaurla general Dreedle kao da ne vjeruje svojimušima, pa se, obuzet krvožednim bijesom, hitro okrene majoru Danbyjukoji ustukne užasnuto i zbunjeno i poče drhtati i znojiti se. - Tko je tajčovjek?

- M-major Danby, gospodine generale - promuca pukovnik Cathcart. -Moj operativni oficir.

- Izvedite ga van i strijeljajte! - naloži general Dreedle.- M-molim, gospodine generale?- Rekao sam da ga izvedete van i strijeljate! Jeste li gluhi?- Razumijem, gospodine generale! - živo se odazva pukovnik Cathcart

i teško gutne, pa se žustro okrene svom šoferu i meteorologu. - Izveditemajora Danbyja van i strijeljajte ga!

- M-molim, gospodine pukovniče? - promucaše šofer i meteorolog.- Rekao sam da izvedete majora Danbyja napolje i da ga strijeljate -

obrecne se pukovnik Catheart na njih. - Jeste li gluhi?Dva mlada poručnika klimnuše tupo glavama i zapiljiše se jedan u

drugoga preneraženo, polako i neodlučno, a svaki je od njih čekao da onajdrugi pođe da izvede majora Danbyja van i strijelja ga. Nije dan od njihnije nikad prije izveo majora Danbyja van i strijeljao ga. Krzmajući,stadoše se približavati majoru Danbyju, svaki s jedne strane. MajorDanby je problijedio kao krpa. Najednom mu se podsjekoše noge i on počepadati, pa mu dva mlada poručnika priskočiše i uhvatiše ga ispod ruku dase ne skljoka na pod. Pošto su ga sad imali u rukama, činilo se da će ostalobiti čas posla, ali nisu imali revolvera. Major Danby proplače. Pukovnik

~ 222 ~

Catheart bi bio najradije po hrlio do njega da ga utješi, ali se bojao da neispadne peder pred generalom Dreedleom. Sjeti se da Appleby iHavermeyer uvijek nose svoje revolvere kalibra 0.45 mm na borbenezadatke, pa ih uze tražiti pogledom po redovima klupa.

Čim je major Danby proplakao, pukovnik Moodus, koji se držaoneodlučno i jadno po strani, nije se više mogao svladati, pa je snebivljivopristupio generalu Dreedleu držeći se kao da mu je zlo i kao da prinosižrtvu.

- Pričekaj radije još malo, tata - predloži mu neodlučno. - Čini mi seda ga ne smiješ strijeljati.

General Dreedle se razbjesni zbog ove upadice.- Tko, do vraga, kaže da ne smijem? - zagrmje general Dreedle

rabijatno i toliko glasno da se cijela zgrada potresla. Pukovnik Moodus,zajapuren od neugodnosti, sagne se da mu prišapne nešto na uho. - Zašto,do vraga, ne bih smio? - drekne general Dreedle. Pukovnik Moodusprišapne mu još nešto. - Ti misliš da ja ne smijem strijeljati koga hoću? -zapita general Dreedle odajući nepopustljivo ogorčenje. Radoznalo napeuši kad pukovnik Moodus nastavi šaputati. - Je li to istina? - pripita poštomu radoznalost nadvlada bijes.

- Jest, tata. Na žalost, jest.- Čini mi se da ti misliš da si ne znam kako pametan, je li? - otrese se

iznenada general Dreedle na pukovnika Moodusa.Pukovnik Moodus opet porumenje.- Ne mislim, tata, nego samo...- Dobro, pustite k vragu toga nepokornog tipa - zareži general Dreedle

okrećući se ogorčeno od zeta i vrčeći mrzovoljno na šofera pukovnikaCathearta i meteorologa pukovnika Cathearta. - Ali ga istjerajte van i nepuštajte ga više unutra! I nastavite s tom prokletom pripremom leta prijenego što rat svrši. Nisam još u životu vidio ovakve nesposobnjakoviće.

Pukovnik Cathcart bijedno klimne glavom generalu Dreedleu i dadebrže-bolje znak ljudima da izguraju majora Danbyja van. Međutim, kadsu majora Danbyja izgurali van, nije bilo nikoga da nastavi voditipripremu leta. Svi su glupavo i u čudu buljili jedan u drugoga. Pošto senitko nije ni maknuo, general Dreedle porumenje od bijesa. PukovnikCathcart nije znao što bi. Baš se spremao glasno jauknuti kad mupotpukovnik Korn priskoči u pomoć istupivši naprijed i preuzevši kormilo.Pukovnik Cathcart uzdahne od golema, plačna olakšanja, gotovo shrvanzahvalnošću.

~ 223 ~

- A sad ćemo, momci, sinkronizirati satove - poče odmah potpukovnikKorn oštrim i zapovjedničkim glasom vragolasto prevrćući očima premageneralu Dreedleu. - Sinkronizirat ćemo satove jedanput, samo jedanput,a ako ne uspijete taj jedini put, general Dreedle i ja ćemo htjeti znati zaštoniste uspjeli. Je li jasno? - ponovo zatrepće očima prema generaluDreedleu da se uvjeri jesu li mu riječi pogodile cilj. - A sad naravnajtesatove na devet i osamnaest!

Potpukovnik Korn je obavio sinkronizaciju bez ikakvih teškoća isamopouzdano nastavio. Saopćio je ljudima lozinku i razmotriometeorološki izvještaj pokazujući živu i razmetljivu svestranost i bacajućisvakih nekoliko sekundi iskosa prijetvorne poglede na gene rala Dreedlea,ne bi li izvukao još veće ohrabrenje iz izvanrednog dojma koji je vidio dačini na njega. Gizdajući se i nadimljući se u punom sjaju i kočopereći seoholo po podiju pošto je dobio na zamahu, ponovo priopći ljudima lozinku iživahno se dade na zanosan i vatren govor o važnosti mosta u Avignonuza tok rata i o obavezi svakog pojedinca na tom borbenom zadatku daljubav za domovinu stavi iznad ljubavi za vlastiti život. Kad završi svojupoletnu dizertaciju, još jednom priopći ljudima lozinku, upozori ih napravac izlaska na cilj i ponovo razmotri meteorološki izvještaj.Potpukovnik Korn je osjećao da je u životnoj formi. Bio je u središtupažnje.

Malo-pomalo je pukovniku Cathcartu počelo svitati; kad mu jesvanulo, zanijemio je. Lice mu se sve više i više otezalo dok je zavidnopromatrao kako ga potpukovnik Korn i dalje iznevjerava, i gotovo se većbojao da ga sluša, kadli mu se general Dreedle primakne i upita ga tolikoglasnim šaptom da ga je mogla čuti cijela dvorana:

- Tko je taj čovjek?Pukovnik Cathcart mu odgovori predosjećajući nejasno neko zlo, a

general Dreedle tada metne ruku pred usta i šapne nešto, na što sepukovnik Cathcart zažari od goleme radosti. Potpukovnik Korn to opazi iprotrne od nesavladiva ushita. Da ga nije general Dreedle upravopromaknuo na bojnom polju u čin pukovnika? Nije više mogao podnijetineizvjesnost. Majstorskom je frazom završio pripremu leta i nadobudno seokrenuo da primi vatrene čestitke od generala Dreedlea koji je već izlaziovan a da se nije ni osvrnuo na njega, odvodeći za sobom svojunjegovateljicu i pukovnika Moodusa. Potpukovnik Korn se zaprepasti predtim žalosnim prizorom, ali samo na trenutak. Potraži pogledom pukovnikaCathcarta koji je još kruto stajao cereći se u zanosu, pa pohrli

~ 224 ~

slavodobitno do njega i potegne ga za rukav.- Što je rekao za mene? - uzbuđeno ga upita drhteći od ponosa i

blažena očekivanja. - Što je rekao general Dreedle?- Pitao me je tko ste vi.- To znam, to znam. Ali što je rekao za mene? Što je rekao?- Smučilo mu se dok vas je slušao.

~ 225 ~

22. GRADONAČELNIK MILO

To je bio let na kojem je Yossarian izgubio hrabrost. Yossarian jeizgubio hrabrost na letu na Avignon zato što je Snowden izgubio crijeva, aSnowden je izgubio crijeva zato što im je toga dana pilot bio Huple, komuje bilo svega petnaest godina, a pomoćnik Dobbs, koji je bio još gori pilot ikoji je nagovarao Yossariana da ubiju pukovnika Cathcarta. Yossarian jeznao da je Huple dobar pilot, ali da je još dijete, a ni Dobbs nije imaopovjerenja u Huplea, pa je iznenada, kad su bacili bombe, pomahnitao uzraku, istrgao mu iz ruku palicu i kobno ih sunovratio tako da su seskamenili, srca im stala i bubnjići počeli pucati, a Yossarianu su odletjelilaringofoni te je ostao nemoćno lebdjeti u zraku dodirujući tjemenom krovu nosu aviona.

- O Bože! - vrisnuo je nečujno Yossarian kad je osjetio da padaju. - OBože! O Bože! O Bože! O Bože! - vrištao je umolno, ali nije mogao otvoritiusta dok je avion padao, a on lebdio bez težine dodirujući tjemenom krov,sve dok Huple nije uspio preoteti Dobbsu pa licu i izravnati avion usredispucanog, krševitog, šarolikog kanjona od praskave protuavionske vatre,iz kojeg su bili umakli gore i iz ko jeg su se sad opet morali izbaviti.Gotovo u isti mah odjeknuo je potmuo udarac i u pleksiglasu nastala rupavelika kao krupna šaka. Yossariana zapekoše obrazi od svjetlomrcavihkrhotina. Nije bilo krvi.

- Šta je to bilo? Šta je to bilo? - vikne i sav se strese kad ne začuje svojglas u ušima. Prepao se zbog mrtve tišine u interfonu i bio gotovo suvišeprestravljen da se makne, kad se zgurio četveronoške, kao miš ulovljen uzamku, i čekao pritajena daha dok nije napokon spazio svjetlucav valjkastutikač svoga laringofona kako mu se pred očima njiše amo-tamo, i gurnuoga drhtavim prstima natrag u utičnicu. - O Bože! - vrištao je i dalje,jednako obuzet stravom, jer su po svuda oko njega granate iz flakovapotmulo praskale i raskriljivale se kao gljive. - O Bože!

Kad je Yossarian ponovo gurnuo utikač u utičnicu, čuo je kako Dobbsplače.

- Pomozite mu, pomozite mu - jecao je Dobbs. - Pomozite mu, pomozitemu!

- Kome da pomognemo? Kome da pomognemo? - vikne Yossarian. -Kome da pomognemo?

~ 226 ~

- Bombarderu-strijelcu, bombarderu-strijelcu - vikaše Dobbs. - Neodgovara. Pomozite boinbarderu-strijelcu, pomozite bombarderu-strijelcu!

- Ja sam bombarder-strijelac - dovikne mu Yossarian. - Ja sambombarder-strijelac. Meni nije ništa. Meni nije ništa.

- Onda pomozite njemu, pomozite njemu - ridaše Dobbs. - Pomozitenjemu, pomozite njemu!

- Kome da pomognemo? Kome da pomognemo?- Strijelcu - moljaše Dobbs. - Pomozite strijelcu.- Hladno mi je - procvili Snowden slabašnim glasom preko interfona,

a onda zableji žalostivo i bolno: - Pomozite mi, molim vas! Hladno mi je.I Yossarian se provukao kroz prolaz, popeo se na spremište za bombe

i spustio se u rep aviona, gdje je Snowden ležao ranjen na podu i smrzavaose na prostoru obasjanom žutim sunčanim svjetlom pokraj novog repnogstrijelca, koji je ležao izvaljen na podu u nesvjestici.

Dobbs je bio najgori pilot na svijetu i znao je to. Ta skrhana olupinamuževna mladića neprestano se trudila da uvjeri pretpostavljene kakonije više kadar upravljati avionom. Nitko od pretpostavljenih nije ga htiosaslušati, pa se Dobbs, onoga dana kad je norma bila povišena na šezdesetzadataka, dok je Orr tražio negdje kučine, uvukao Yossarianu u šator iotkrio mu plan koji je skovao da ubiju pukovnika Cathcarta. Za to mu jebila potrebna Yossarianova pomoć.

- Ti bi htio da ga ubijemo iz čista mira? - prigovori mu Yossarian.- Tako je - potvrdi Dobbs smješkajući se optimistički, ohrabren time

što je Yossarian odmah sve shvatio. - Ucmekat ćemo ga lugerom koji samdonio sa Sicilije i za koji nitko ne zna da ga imam.

- Mislim da ja to ne bih mogao - zaključi Yossarian pošto je nekovrijeme šutke vagao u sebi tu zamisao.

- Zašto ne bi mogao? - začuđeno će Dobbs.Slušaj! Ništa mi ne bi bilo draže nego kad bi to đubre slomilo vrat ili

poginulo u sudaru, ili kad bih čuo da ga je tko ustrijelio. Ali mislim da gaja ne bih mogao ubiti.

- A on tebe bi - ustvrdi Dobbs. - Zapravo si mi baš ti rekao da nasubija šaljući nas neprestano u borbu.

- Ali mislim da ja njega ne bih mogao ubili. Valjda i on ima pravo naživot.

- Nema, dok god tebi i meni osporava pravo na život. Šta je tebi? -Dobbs je bio preneražen. - Koliko sam te puta slušao kako se o tomeprepireš s Clevingerom. A vidiš kako je on svršio. U onom oblaku.

~ 227 ~

- Nemoj se derati, čuješ li? - umirivaše ga Yossarian.- Ne derem se! - prodere se Dobbs još jače, zajapuren od

revolucionarnog žara. Iz očiju i nosnica mu je curilo, a drhtava rumena donja usna bijaše mu poprskana pjenušavom rosom. - Bilo je valjda većgotovo stotinu ljudi u aviopuku koji su navršili pedeset i pet letova kad jeon povisio normu na šezdeset, a bit će da je bilo najmanje još stotinu ljudikao ti kojima su nedostajala još svega dva-tri leta. On će nas sve satrtiako ga ostavimo da i dalje tako radi. Zato moramo prije mi njega ubiti.

Yossarian ravnodušno klimne glavom, ne opredjeljujući se ni za niprotiv.

- Misliš da nas ne bi ukebali?- Ja sam već sve isplanirao. Ja...- Nemoj se derati, za miloga Boga!- Ne derem se. Ja sam već...- Daj se prestani derati!- Ja sam već sve isplanirao - prošapće Dobbs hvatajući se grčevito za

Orrov ležaj rukama s bijelim zglavcima na prstima da mu ne bi drhtale. -U četvrtak ujutro, kad se treba vratiti iz one svoje proklete seoske kuće ubrdima, ja ću se odšuljati kroz šumu do onog zavoja na cesti u obliku slovaU i sakriti se u grmlju. On tamo mora usporiti, a ja mogu vidjeti naobadvije strane ima li koga u blizini. Kad budem vidio da dolazi,prepriječit ću cestu jednim velikim trupcem da ne može proći džipom.Onda ću izići iz grmlja sa svojim lugerom i pucati mu u glavu dok ga neubijem, pa ću zakopati revolver, vratiti se kroz šumu do eskadrile i poći zasvojim poslom kao i ostali. Što tu može zapeti?

Yossarian je pomno pratio cijelo izlaganje.- A šta ja trebam raditi? - upita u nedoumici.- Ja to ne bih mogao izvesti bez tebe - protumači mu Dobbs. - Ti mi

trebaš kazati da to učinim.Yossarian nije mogao vjerovati svojim ušima.- Je li to sve što tražiš od mene? Samo da ti kažem da to učiniš?- To je sve što mi je potrebno od tebe odgovori Dobbs. - Samo mi reci

da to učinim, pa ću mu sam, bez ičije pomoći, prekosutra prosuti mozak. -Zabrzao je i opet povisio glas od uzbuđenja. - I potpu kovniku Kornu bihvolio opaliti koji metak u glavu, kad smo već kod toga, ali bih poštediomajora Danbyja, ako se ti slažeš. Onda bih volio ubiti i Applebya iHavermeyera, a kad ubijemo Applebya i Havermeyera, htio bih ubiti iMcWatta.

~ 228 ~

- McWatta? - uzvikne Yossarian i malne skoči uvis od jeze. - PaMcWatt je moj prijatelj. Što ti imaš protiv McWatta?

- Ne znam - prizna Dobbs zbunjeno i u neprilici: - Samo sam pomislio,kad već ubijamo Applebya i Havermeyera, da bismo mogli ubiti iMcWatta. Ti ne bi htio ubiti McWatta?

Yossarian zauze čvrst stav.- Slušaj, mene bi još ovo moglo zanimati kad bi se ti prestao derati da

te sav otok čuje, i kad bi se zadovoljio time da ubiješ samo pukovnikaCathcarta. Ali ako kaniš to pretvoriti u krvoproliće, onda nemoj računatina mene!

- U redu, u redu - nastojaše ga Dobbs umiriti. - Samo pukovnikaCathcarta. Da ga maknem? Reci mi da ga maknem.

Yossarian zavrtje glavom.- Mislim da ti ne mogu reći da ga makneš.Dobbs se raspomami.- Ja sam spreman na ustupke - navaljivaše on žestoko. - Ne moraš mi

reći da ga maknem. Samo mi reci da je to dobra ideja. Vrijedi? Je li todobra ideja?

Yossarian opet zavrtje glavom.- To bi bila sjajna ideja da si ga ubio, a da meni nisi ništa rekao. Sad

je kasno. Mislim da ti ne mogu ništa reći. Daj mi malo vremena! Možda ćuse predomisliti.

- Onda će zbilja biti kasno.Yossarian je i dalje odmahivao glavom. Dobbs je bio razočaran. Sjedio

je časak pokunjeno, zatim je iznenada skočio na noge i pojurio da jošjednom žestoko navali na doktora Daneeku da ga oslobodi letenja. Kako jenaglo skrenuo, prevrnuo je bokom Yossarianov umivaonik i spotaknuo seo cijev za dovod goriva peći koju je Orr još pravio. Doktor Daneeka seothrvao Dobbsovu bučnom i temperamentnom napadu nizom nestrpljivihklimaja glavom, pa ga je uputio u sanitetski šator da opiše svoje simptomeGusu i Wesu, koji su mu, čim je progovorio, namazali desni ljubičastomlincurinom otopinom. Namazali su mu i prste na nogama, a kad je opetotvorio usta da se potuži, ugurali su mu u grlo neko sredstvo za čišćenje iotpravili ga.

Dobbs je bio u još gorem stanju nego Gladni Joe, koji je bar mogaoletjeti kad ga nije mučila mora. Dobbsu je bilo gotovo isto tako teško kao iOrru koji je, s onim svojim luckastim i galvanskim smijuljenjem icvokotavim, iskrivljenim i izbočenim zubima, bio naoko sretan, kao kakva

~ 229 ~

nerazvijena, nacerena ševa, i koga su uputili na odmor s Milom iYossarianom u Kairo, gdje su trebali kupiti jaja, ali je Milo kupio pamuk,a u zoru odletio u Carigrad avionom u kojem su čak i mitraljeske kupolebile krcate egzotičnim paucima i nezrelim crvenim bananama. Orr je biojedna od najvećih grdoba koje je Yossarian ikad vidio, ali ijedna odnajprivlačnijih. Lice mu je bilo sirovo i ispupčeno, oči lješnjakove bojehtjele su mu iskočiti iz duplja, nalik na jednake smeđe polovice špekula, agusta, valovita i šarena kosa dizala mu se na tjemenu kao kakav malinapomađeni šator. Orr bi se gotovo na svakom letu srušio u vodu ili bi mubio pogođen jedan motor. Kad su poletjeli u Napulj a sletjeli na Sicilijigdje ih je, ispred hotela u kojem je bila samo jedna slobodna soba, za Mila,dočekao smutljivi desetogodišnji svodnik, koji je pušio cigaru, sa dvijedvanaestogodišnje sestre djevice, Orr je uzeo vući Yossariana za rukavkao lud. Yossarian mu se neumoljivo oteo gledajući pomalo zabrinuto izbunjeno Etnu umjesto Vezuva i pitajući se što će na Siciliji umjesto uNapulju, dok ga je Orr i dalje preklinjao smijuckajući se i mucajući,mučen pohotom, da pođu za smutljivim desetogodišnjim svodnikom kdvjema dvanaestogodišnjim sestrama djevicama, koje zapravo nisu biledjevice, pa ni sestre, i kojima je zapravo bilo svega dvadeset i osamgodina.

- Idi s njim! - lakonski posavjetova Milo Yossariana. - Sjeti se svogzadatka!

- Pa, dobro - popusti Yossarian i uzdahne kad se sjeti svoga za datka.- Ali me pusti da najprije potražim bar kakvu hotelsku sobu da se poslijemogu dobro naspavati.

- I s djevojkama ćeš se dobro naspavati - odvrati Milo isto onakozavjerenički. - Sjeti se svog zadatka!

Ali nisu ni oka sklopili, jer su se Yossarian i Orr našli stisnuti ujednom bračnom krevetu s one dvije dvanaestogodišnje dvadesetosmogodišnje prostitutke, koje su bile masne i tuste i koje su ih svu noćbudile da promijene partnere. Yossarianova je moć zapažanja ubrzo tolikootupjela da nije uopće primijetio sivožuti turban koji je ona debela, kojamu se neprestano naturala, nosila na glavi, sve do kasno prijepodne kadjoj je onaj smutljivi desetogodišnji svodnik s kubanskom cigarom uzubima, obuzet zvjerskim Ilirom, strgao pred svijetom turban s glave,tako da se na jarkom sicilijanskom suncu pokazala grozna, nakazna i golalubanja. Osvetljivi su joj susjedi bili obrijali glavu zato što je spavala sNijemcima. Djevojka je, povrijeđena u svom ženskom ponosu, vrisnula i

~ 230 ~

pojurila gegajući se smiješno za smutljivim desetogodišnjim svodnikom,tako da joj je jezoviti, goletni, oskvrnuti skalp šaljivo poskakivao, kaonešto izbijeljeno i prostačko, oko njena čudnovata potamnjela lica nalik nabradavicu. Yossarian nije nikad vidio ništa toliko golo. Svodnik je vrtioturban na prstu visoko u zraku kao kakav trofej i izmicao neprestano zakoji centimetar njenim prstima, vodeći je u mučnom krugu oko trga krcata ljudima koji su urlali od smijeha, i pokazujući podrugljivo naYossariana kad se Milo pojavio, smrknut i užurban, i prijekorno naškubiousne pred ovim zazornim prizorom koji odavaše previše poroka ineozbiljnosti. Milo je zahtijevao da odmah odlete na Maltu.

- Ama, pospani smo - cvilio je Orr.- Sami ste tome krivi - kudio je Milo licemjerno obojicu. - Da ste

proveli noć u hotelu umjesto s ovim nemoralnim djevojkama, bili biste sadisto ovako svježi kao ja.

- Pa, ti si nam sam rekao da pođemo s njima - okrivi ga Yossarian. - Anismo imali ni sobu u hotelu. Ti si jedini dobio sobu.

- Ni tome ja nisam kriv - protumači Milo s visoka. - Otkud sam jamogao znati da će grad biti pun trgovaca radi berbe slanutka?

- Ti si znao za to - optuživaše ga Yossarian. - Zato i jesmo na Siciliji, ane u Napulju. Vjerojatno si već cijeli onaj prokleti avion napunioslanutkom.

- Psssssst! - opomene ga Milo strogo, bacajući značajan pogled na Orra. - Sjeti se svog zadatka!

Kad su stigli na aerodrom da odlete na Maltu, spremište za bombe,trup i rep aviona i veći dio mitraljeskih kupola bijahu puni košaraslanutka.

Yossarianov je zadatak na letu bio spriječiti Orra da sazna gdje Milokupuje jaja, iako je Orr bio učlanjen u Milov sindikat i, kao i svaki drugičlan sindikata, imao u njemu svoj udio. Yossarian je držao da je njegovzadatak besmislen, jer su svi znali da Milo kupuje jaja na Malti po sedamcenta, a da ih prodaje menzama u svom sindikatu po pet centa.

- Naprosto nemam povjerenja u njega - govorio je Milo u avionupokazujući glavom na Orra, koji se smotao kao zapleteno uže na niskimkošarama punim slanutka i mučio se pokušavajući zaspati. - I najradijebih kupovao jaja dok njega nema u blizini, da ne sazna moje poslovnetajne. Što ti još nije jasno?

Yossarian je sjedio pored njega, na sjedalu pomoćnog pilota.- Nije mi jasno zašto kupuješ jaja na Malti po sedam centa, a prodaješ

~ 231 ~

ih po pet centa.- Pa, zato da nešto zaradim.- Ali kako možeš zaraditi? Izgubiš po dva centa na svakom jajetu.- Ali zaradim tri i četvrt centa na svakom jajetu kad ga prodam po

četiri i četvrt centa ljudima na Malti, od kojih ga opet kupim po sedamcenta. Ja, naravno, ništa ne zaradim, nego sindikat. A svatko ima svojudio u njemu.

Yossarianu se činilo da pomalo shvaća.- A ljudi kojima prodaješ jaja po četiri i četvrt centa, zarade po dva i

tri četvrt centa na svakom jajetu kad ih opet prodaju tebi po sedam centa.Je li tako? A zašto ne prodaš jaja odmah sam sebi, bez ljudi od kojih ihkupuješ?

- Zato što sam ja ti ljudi od kojih ih kupujem protumači mu Milo. - Jazaradim po tri i četvrt centa na svakom jajetu kad ih preprodam sebi, a podva i tri četvrt centa kad ih ponovo kupim od sebe. Tako ukupno zaradimpo šest centa na svakom jajetu, a izgubim samo po dva centa kad ih po petcenta prodajem menzama, i eto, tako zarađujem kupujući jaja po sedamcenta i prodajući ih po pet. A kad ih kupujem od vlasnika kokoši naSiciliji, plaćam ih svega po jedan cent.

- Na Malti - ispravi ga Yossarian. - Ti kupuješ jaja na Malti, a ne naSiciliji.

Milo se ponosno nasmije.- Ja ne kupujem jaja na Malti - prizna on s izrazom jedva primjetnog i

potajnog uveseljenja na licu, što je bilo jedino odstupanje od uobičajenogizraza revne trezvenosti koje je Yossarian ikad na nje mu primijetio. -Kupujem ih na Siciliji po jedan cent i potajno ih prebacujem na Maltu,gdje ih prodajem po četiri i pol centa da bih postigao cijenu od sedamcenta kad ljudi dođu da ih kupe.

- Pa zašto ljudi dolaze na Maltu kupovati jaja kad su tamo takoskupa?

- Zato što su oduvijek tako radili.- A zašto ih onda ne kupuju na Siciliji?- Zato što nikad nisu tako radili.- E, sad mi zbilja ništa više nije jasno. Pa zašto ne prodaješ svojim

menzama jaja po sedam centa umjesto po pet?- Zato što me menze onda više ne bi trebale. Svatko može kupiti jaje

koje stoji sedam centa za sedam centa.- A zašto te oni ne zaobiđu i ne kupe jaja direktno od tebe na Malti po

~ 232 ~

četiri i četvrt centa?- Zato što im ih ja ne bih prodao po toj cijeni.- A zašto im ih ne bi prodao?- Zato što onda ne bih toliko zaradio. Ovako bar mogu sam nešto

ušićariti kao prekupac.- Onda ipak i sam nešto zaradiš - ustvrdi Yossarian.- Naravno da zaradim. Ali sve to ide u sindikat. A svatko ima u njemu

svoj udio. Zar još ne razumiješ? To je upravo isto onako kao s onimparadajzom koji prodajem pukovniku Cathcartu.

- Koji kupuješ - ispravi ga Yossarian. - Ti ne prodaješ paradajzpukovniku Cathcartu i potpukovniku Kornu, nego ga kupuješ od njih.

- Nije, nego ga prodajem - ispravi Milo Yossariana. - Raspodijelim svojparadajz po tržnicama na cijeloj Pianosi pod tuđim imenom, tako da gapukovnik Cathcart i potpukovnik Korn mogu pokupovati pod tuđimimenima po četiri centa komad i preprodati ga sutradan sindikatu po petcenta. Oni zarade po jedan cent na svakom komadu, a ja zaradim po tri ipol centa, pa tako svi dobro prolazimo.

- Svi osim sindikata - reče Yossarian otpuhujući. - Sindikat plaća popet centa paradajz koji tebe stoji samo pola centa. Kakve koristi ima odtoga sindikat?

- Sindikat ima koristi kad ja imam koristi - protumači mu Milo - jersvatko ima u njemu svoj udio. A sindikat dobiva tako podršku odpukovnika Cathcarta i potpukovnika Korna koji me onda puštaju naovakva putovanja. Za otprilike petnaest minuta, kad sletimo u Palermo,vidjet ćeš koliko to dobiti može donijeti.

- Na Maltu - ispravi ga Yossarian. - Mi sad letimo na Maltu, a ne uPalermo.

- Nije, nego u Palermo - odvrati Milo. - U Palermu je jedan izvoznikendivije, s kojim moram porazgovarati o pošiljci gljiva u Bern, koje su seupljesnivile.

- Pa kako ti to, Milo, uspijevaš? - upita ga Yossarian smijući sezaprepašteno i zadivljeno. - Ispuniš plan letenja za jedno mjesto, a ondaodletiš na drugo. Pa zar ljudi u kontrolnim tornjevima nikad ne dignuvatru na tebe?

- Sjeti se svog zadatka, Yossariane!- K vragu i moj zadatak! - odvrati Yossarian ravnodušno. - I k vragu i

sindikat, iako imam u njemu svoj udio. Ja neću nikakve osmogodišnjedjevice, čak ni ako su napola Španjolke.

~ 233 ~

- Ništa ti ne zamjeram. Ali je ovim osmogodišnjim djevicama zapravosvega trideset i dvije godine. I zapravo nisu napola Španjolke, nego imajutek jednu trećinu estonske krvi.

- Nije mi stalo ni do kakvih djevica.- Nisu čak ni djevice - uvjerljivo nastavi Milo. - Ona koju sam odabrao

za tebe bila je neko vrijeme udata za jednog postarijeg profesora, koji jespavao s njom samo u nedjelju tako da je zbilja skoro kao nova.

Ali je i Orr bio pospan, pa su Yossarian i Orr obojica sjedili uz Milakad su se vozili s aerodroma u Palermo, gdje su doznali da za njih dvojicunema sobe u hotelu i, što je još važnije, da je Milo gradonačelnik.

Neobičan, nevjerojatan doček koji je priređen Milu počeo je već naaerodromu, gdje su radnici koji su ga prepoznali smjerno prekinuli svojposao i zagledali se u njega susprežući radost i obožavanje. Vijest onjegovu dolasku stigla je prije njega u grad, pa su već predgrađa bila punarazdraganih građana pored kojih su oni brzo prolazili u svom malomotvorenom teretnjaku. Yossarian i Orr su se smeli, zanijemjeli i stisnuliuz Mila tražeći zaštitu kod njega.

Kad je teretnjak smanjio brzinu približavajući se središtu grada,doček je bivao sve bučniji. Dječaci i djevojčice, koje su pustili iz škole,poredali su se bili u novoj odjeći uz rubove pločnika mašući zastavicama.Yossarian i Orr nisu mogli ni riječi istisnuti iz sebe. Ulice su bile zakrčeneradosnom svjetinom i ukrašene golemim transparentima s Milovimslikama. Milo je pozirao za te slike u običnoj seljačkoj bluzi s visokimokruglim ovratnikom i, dok je sveznalački zurio u ljudstvo, s onim svojimnepokornim brkovima i razjedinjenim očima, brižno, očinsko lice odavalomu je blagost, mudrost, kritičnost i snagu. Teški bolesnici slali su mupoljupce s prozora. Prodavači opasani pregačama radosno su klicali nauskim vratima svojih prodavaonica. Bas-trube su treštale. Ovdje-ondje jeneki čovjek bio nasmrt zgažen. Uplakane starice tiskale su se bjesomučnooko teretnjaka, koji se sporo probijao, ne bi li dodirnule Mila za rame ilimu stisnule ruku. Milo je dobroćudno i ljubazno podnosio taj burni doček.Svima je otmjeno uzvraćao mahanjem i velikodušno obasipao razdraganugomilu pregrštima slatkiša umotanih u staniol. Razdragani mladići idjevojke skakutali su za njim držeći se za ruke, i skandirali promuklimglasovima izražavajući mu divljenje svojim staklenastim očima:

- Mi-lo! Mi-lo! Mi-lo!Sad kad je njegova tajna bila otkrivena, Milo se oslobodio pred

Yossarianom i Orrom i sav se nadimao od golema i stidljiva ponosa.

~ 234 ~

Obrazi mu poprimiše svježu boju. Bio je izabran za gradonačelnikaPalerma i obližnjeg Carinija, Monreala, Bagherije, Termini Imeresea,Cefalija, Mistrette i Nicosije, zato što je donio viski na Siciliju.

Yossarian se zaprepastio.- Zar ovdašnji ljudi toliko vole viski?- Oni uopće ne piju viski - protumači mu Milo. – Viski je veoma skup,

a ovdašnji su ljudi veoma siromašni.- Pa zašto ga onda uvoziš na Siciliju ako ga nitko ne pije?- Da mu dignem cijenu. Prebacujem viski s Malte ovamo da bih

mogao više zaraditi kad ga preprodam sam sebi za nekoga drugoga. Ovdjesam osnovao cijelu novu industriju. Danas je Sicilija na trećem mjestu usvijetu među izvoznicima viskija, eto zašto su me izabrali zagradonačelnika.

- Kako bi bilo da nam nađeš sobu u kakvu hotelu, kad si već takvastrašna zvjerka? - nestrpljivo progunđa Orr brgljajući od umora.

Milo mu skrušeno odgovori:- Upravo to i kanim učiniti - obeća im. - Zbilja mi je žao što sam

zaboravio za vas dvojicu rezervirati radio-vezom sobe u hotelu. Hodite samnom u moj ured pa ću odmah porazgovarati o tome sa svojimzamjenikom.

Milov je ured bio u brijačnici, a zamjenik mu je bio debeljuškastbrijač, na čijim su se poniznim usnama pjenili srdačni pozdravi istoonoliko koliko i sapunica koju je počeo praviti u Milovoj zdjelici zabrijanje.

- E pa, Vittorio - reče Milo zavaljujući se lijeno na jedan od Vittoriovihbrijačkih stolaca - kako je ovaj put bilo ovdje, dok mene nije bilo?

- Vrlo žalosno, signor Milo, vrlo žalosno. Ali sad, kad ste se vratili,ljudi su opet sretni.

- Začudio sam se koliko je ljudi bilo na ulicama. Kako to da su svihoteli puni?

- Zato što je mnogo ljudi došlo iz drugih gradova da vide vas, signorMilo. I zato što je u grad došlo mnogo trgovaca na rasprodaju artičoka.

Milova se ruka vine okomito kao orao i zaustavi Vittoriovu četkicu zabrijanje.

- Što su to artičoke?- Artičoke, signor Milo? Artičoke su vrlo ukusno povrće koje se

svagdje rado jede. Morate ih kušati dok ste ovdje, signor Milo. Naše suartičoke najbolje na svijetu.

~ 235 ~

- Zbilja? - pripita ga Milo. - A pošto su ove godine artičoke?- Čini se da će ova godina biti vrlo povoljna za prodaju artičoka. Urod

je vrlo slab.- Ma nemoj? - reče Milo i ode, pošto je tako brzo spuznuo sa stolice da

je prugasti brijački ubrus zadržao još trenutak-dva njegov oblik prije negošto je pao. Kad su Yossarian i Orr dotrčali do vrata, Milu nije više bilo nitraga.

- Sljedeći, molim! - uslužno zakevta Milov zamjenik. - Tko je na redu?Yossarian i Orr odoše potišteni iz brijačnice. Pošto ih je Milo

napustio, klipsali su kao beskućnici kroz raspojasanu svjetinu uzaludtražeći kakvo prenoćište. Yossarian bijaše iscrpljen. Glava mu je pucala odtupa, ubitačna bola, pa se ljutio na Orra koji je negdje našao dvije divljejabuke i nosio ih u ustima dok Yossarian nije to opazio i naterao ga da ihizvadi. Tada je Orr našao negdje dva divlja kestena i strpao ih u usta, alije Yossariani to primijetio, pa se opet otresao na njega zahtijevajući daizvadi divlje jabuke iz usta. Orr se nacerio i rekao da to nisu divlje jabukenego divlji kestenovi, i da mu nisu u ustima nego u rukama, ali Yossariannije razumio ni riječi od onoga što mu to Orr govorio zato što je Orr nosiodivlje kestenove u ustima, pa ga je natjerao da ih izvadi. Orru se očilukavo zakrijesiše. Otare čelo prstima, kao čovjek omamljen alkoholom, pase raskalašeno naceri.

- Sjećaš li se one djevojke... - zastane načas da se ponovo raskalašenonaceri. - Sjećaš li se one djevojke koja me udarala po glavi cipelom u onomstanu u Rimu kad smo oboje bili goli? - upita ga, a pogled mu odavašeprefrigano iščekivanje. Pričeka dok mu Yossarian ne klimne opreznoglavom. - Ako mi dopustiš da ponovo metnem kestenove u usta, reći ću tizašto me je udarala. Vrijedi?

Yossarian klimne glavom i Orr mu ispripovjedi cijelu fantastičnupriču o tome zašto ga je ona gola djevojka u stanu Natelyjeve kurveudarala cipelom po glavi, ali Yossarian nije razumio ni riječi, jer je Orropet držao kestenove u ustima. Yossarian se ozlojeđeno nasmejao tojpodvali. Najposlije, kad je pao mrak, nije im ništa drugo preostalo nego dapojedu neku laganu večeru u nekom prljavom restoranu i da se auto-stopom odvezu natrag na aerodrom, gdje su spavali na prohladnommetalnom podu aviona i bacakali se stenjući od muke, dok nisu, nakonmanje od dva sata, brekćući stigli teretnjaci sa sanducima artičoka ivozači ih istjerali van i počeli ukrcavati teret u avion. Spustila se jakakiša. Kad su teretnjaci napokon otišli, Yossarian i Orr bili su mokri kao

~ 236 ~

miševi i nisu mogli ništa drugo nego da se opet uvuku u avion i skvrče sekao promrzle sardine među klimave sanduke s artičokama, koje je Milo uzoni prebacio u Napulj i zamijenio za cimetne štapiće, klinčiće, mahunevanilije i papra, koje je smjesta, istoga dana prebacio opet na jug, naMaltu, gdje je on bio, kako se pokazalo, viceguverner otoka. Ni na Maltinije bilo sobe za Yossariana i Orra. Milo je na Malti bio major Sir MiloMinderbinder i imao je golem ured u guvernerovoj palači. Imao je iogroman pisaći stol od mahagonija. Na zidu obloženu pločicama odhrastovine visila je, između ukrštenih britanskih zastava, dramatska,upadljiva fotografija majora Sira Mila Minderbindera u paradnoj odori»Kraljevskih velških strijelaca«. Brkovi su mu na fotografiji bili potkresanii tanki, brada kao isklesana, a oči oštre poput trnja. Milo je postao vitez imajor »Kraljevskih velških strijelaca« i viceguverner Malte zato što je naotoku uveo trgovinu jajima. Velikodušno je dopustio Yossarianu i Orru daprovedu noć na debelom sagu u njegovu uredu, ali se ubrzo nakon njegovaodlaska pojavio stražar u pohodnoj odori i istjerao ih iz zgrade vrškombajunete, pa su se, onako iscrpljeni, odvezli na aerodrom taksijem nekogmrzovoljnog šofera koji im je skupo naplatio vožnju, te su opet pošli naspavanje u avion, ko ji je sad bio pun poderanih jutenih vreća kakaoa inedavno samljevene kave, i koji je toliko zaudarao da su obojica mislili daće dušu izbljuvati na avionske kotače, kad je rano ujutro šofer dovezaoMila, koji je bio svjež i čio i koji je odmah poletio u Oran, gdje opet uhotelu nije bilo sobe za Yossariana i Orra i gdje je Milo bio podšah. Milo jeimao na raspolaganju raskošne odaje u palači boje lososova mesa, ali gaYossarian i Orr nisu smjeli pratiti zato što su bili kauri. Na ulazu su ihzaustavili divovski berberski stražari s krivošijama i otjerali ih. Orr jeunjkao i kihao od strahovite prehlade. Yossarianova su se široka leđaiskrivila i boljela ga. Najradije bi bio slomio Milu šiju, ali je Milo biopodšah Orana i sveta ličnost. Pokazalo se da Milo nije samo podšahOrana, nego i bagdadski kalif, imam Damaska i arapski šeik. Milo je biobog žita, bog kiše i bog riže u zaostalim krajevima gdje su se neuki ipraznovjerni ljudi još klanjali takvim primitivnim božanstvima, a pokazaoje doličnu skromnost kad im je priopćio da se duboko u afričkimdžunglama može naći njegov velik brkat lik uklesan u stijenu, iznadpriprostih kamenih oltara rumenih od ljudske krvi. Kamo su god došli, onje bio dočekivan najvećim počastima i od grada do grada slijedile su jednaza drugom trijumfalne ovacije, dok se napokon nisu opet vratili prekoBliskog istoka u Kairo, gdje je Milo pokupovao sav pamuk koji nitko drugi

~ 237 ~

na svijetu nije htio i tako se ubrzo našao na rubu propasti. U Kairu senapokon našla soba u hotelu za Yossariana i Orra. Kreveti su bili mekani,s debelim našuškanim jastucima i čistim, šuštavim plahtama. Imali suvješalice za odijela. Imali su vode pa su se mogli oprati. Yossarian i Orr sukvasili svoja užegla, otvrdla tijela dok im nisu porumenjela u vrelimkupkama, a onda su otišli s Milom iz hotela na koktel od morskih račića ifile minjon u veoma otmjen restoran, gdje je u predvorju bio burzovniteleprinter koji je upravo otkucavao najnoviji izvještaj o egipatskompamuku pa je Milo upitao šefa sale kakav je to aparat. Milo nije nikadmislio da postoji tako lijep aparat.

- Ma što ne kažete? - uzviknuo je kad mu je šef sale sve protumačio. -A pošto je egipatski pamuk?

Šef sale mu je rekao i Milo je kupio svu godišnju ljetinu.Ali Yossariana nije egipatski pamuk, koji je Milo kupio, ni približno

toliko zabrinuo koliko grozdovi zelenih crvenih banana koje je Milo spaziona tržnici dok su se vozili u grad, a njegova se zabrinutost pokazalaopravdana, jer ga je odmah iza ponoći Milo probudio iz duboka sna igurnuo mu pod nos djelomično oguljenu bananu. Yossarian je suspregaojecaj.

- Kušaj - nutkaše ga Milo progoneći uporno bananom njegovo zgrčenolice.

- Milo, pasja ti mati - kukaše Yossarian - moram se malo ispavati.- Pojedi ovu bananu pa mi reci je li dobra - navaljivaše dalje Milo. -

Nemoj reći Orru da sam ti je dao. Njemu sam zaračunao dva pjastera zajednu bananu.

Yossarian je pokorno pojeo bananu, rekao Milu da je dobra i sklopiooči, ali ga je Milo ponovo prodrmao i rekao mu neka se što prije obuče, jerda odmah lete na Pianosu.

- Ti i Orr morate odmah ukrcati banane u avion - razjasnio mu je. -Onaj čovjek mi je rekao da pripazite na pauke kad ih budete utovarivali.

- Pa zar ne možemo pričekati do jutra? - preklinjaše ga Yossarian. -Moram se malo ispavati.

- Vrlo brzo sazrijevaju - odvrati Milo - pa ne smijemo izgubiti ničaska. Pomisli samo kako će ljudi u eskadrili biti sretni kad dobijubanane.

Ali ljudi u eskadrili nisu nikad vidjeli nijednu od tih banana, jer je uCarigradu bila velika potražnja za bananama, a u Beirutu je bio jeftinkim, koji je Milo, prodavši banane, brže-bolje prebacio u Benghazi, a kad

~ 238 ~

su nakon šest dana, pošto je Orru istekao dopust, pohitali glavom bezobzira natrag na Pianosu, dopremili su tovar najboljih bijelih jaja saSicilije, za koja je Milo rekao da su iz Egipta i koja je prodao svojimmenzama za svega četiri centa po komadu, da bi ga svi pretpostavljenioficiri u sindikatu zamolili da smjesta pohita u Kairo po grozdove zelenihcrvenih banana, koje će prodati u Turskoj, gdje će kupiti kim, za kojim jeu Benghaziju velika potražnja. A svatko je u sindikatu imao svoj udio.

~ 239 ~

23. NATELYJEV STARAC

Jedini u eskadrili koji je vidio nešto od Milovih crvenih banana bio jeAarfy, koji je dobio dvije banane u intendanturi od jednog utjecajnogkolege sa sveučilišta, kad su banane sazrele i počele pritjecati u Italijunormalnim crnoburzijanskim kanalima, i koji je bio s Yossarianom uoficirskom stanu one večeri kad je Nately, nakon onolikih jalovih tjedanažalosnog traganja, napokon ponovo našao svoju kurvu i namamio je opet ustan s njene dvije prijateljice, pošto je svakoj obećao po trideset dolara.

- Svakoj po trideset dolara? - pripitao je polako Aarfy dirkajući ilapšući sumnjičavo sve tri kršne djevojke i držeći se kao kakav gunđaviznalac. - Trideset dolara je veoma mnoga za ovakve komade. Osim toga, janisam još nikad za to plaćao.

- Ja i ne tražim od tebe da ti platiš - požuri se Nately da ga uvjeri. - Jaću platiti za sve tri. Hitio bih samo da vi, dečki, uzmete ostale dvije. Zarmi nećete pomoći?

Aarfy se umišljeno naceri i zavrtje svojom mesnatom i okruglomglavom.

- Nitko ne treba plaćati za to dobrom starom Aarfyju. Ja uvijek mogunaći sebi nešto kad zaželim, ali sad naprosto nisam raspoložen za testvari.

- Pa zašto jednostavno ne isplatiš sve tri, a ove dvije pošalješ kući?. -predloži Yossarian.

- Zato što bi se onda ova moja naljutila što je tjeram da zaradi svojnovac - odgovori Nately i baci tjeskoban pogled na svoju djevojku koja gajeveć gledala poprijeko i počela nešto mrndžati. - Ona kaže, ako je zbiljavolim, da pošaljem nju kući, a da spavam s jednom od ove dvije.

- Ja imam bolju ideju - pohvali se Aarfy. - Kako bi bilo da ih sve trizadržimo ovdje do policijskog sata, pa da im onda zaprijetimo da ćemo ihizbaciti na ulicu da ih pohapse ako nam ne vrate novac? Možemo im čakzaprijetiti da ćemo ili baciti kroz prozor.

- Aarfy! - zgrozi se Nately.- Ja sam ti samo htio pomoći - snebivljivo će Aarfy. Aarfy je uvijek

htio pomoći Natelyju zato što je Natetyjev otac bio bogat i ugledan čovjek,pa je mogao pomoći Aarfyju poslije rata. - Uh, ti Boga - pravdaše se ončangrizavo - mi smo u školi uvijek tako radili. Sjećam se kako smo jednogdana namamili neke dvije tupe srednjoškolke u naš studentski dom iprisilili ih da dadu svakom dečku koji ih je htio, tako što smo im zaprijetili

~ 240 ~

da ćemo im nazvati roditelje i reći im da su nama već dale. Držali smo ihtako u krevetu više od deset sati. Kad su počele prigovarati, čak smo ihmalo i ispljuskali. Onda smo im oduzeli sav sitniš i žvake i izbacili ih. Eh,ala smo se provodili u tom domu - prisjeti se krotko, a krupni mu se obrazizažariše od vesele, rumene topline koju je izazvalo u njemu to čeznutljivosjećanje. - Svakoga smo iznijeli na zao glas, čak i same sebe.

Ali sad Aarfy nije bio Natelyju ni od kakve pomoći, jer je djevojka, ukoju se Nately bio tako ludo zaljubio, počela zlovoljno grditi Natelyjaočitujući sve veću i prijeteću kivnost. Na sreću, baš je tada banuo u sobuGladni Joe pa je sve opet bilo u redu, samo što je minutu kasnije ušaoDunbar pijan i odmah počeo grliti jednu od one dvije djevojke što su sekikotale. Sad ih je bilo četiri muškarca i tri djevojke, pa su njih sedmoroostavili Aarfyja u stanu i potrpali se u fijaker, koji se zaustavio uz rubpločnika kad su djevojke zatražile novac unaprijed. Nately im jegalantnom kretnjom dao devedeset dolara pošto je pozajmio dvadesetdolara od Yossariana, trideset i pet od Dunbara i sedamnaest od GladnogaJoea. Djevojke su tada postale ljubaznije i doviknule neku adresufijakeristu, koji ih je prevezao, tjerajući konje u laganu kasu, kroz polagrada i dovezao ih u četvrt u kojoj nisu bili nikad prije, i zaustavio kočijupred nekom starom visokom zgradom u mračnoj ulici. Djevojke su ihodvele uz strme, dugačke, škripave drvene stube na četvrti kat, u svojkrasni i blistavi unajmljeni stan, u kojem je čudesno bujalo bezbrojno i sveveće mnoštvo vitkih mladih golih djevojaka i u kojem su stanovali zli ipokvareni ružni starac, koji je neprestano razdraživao Natelyja svojimjetkim smijehom, i kvocava pristojna baba u pepeljastosivom vunenomdžemperu koja je kudila sve nemoralno što se tu događalo, i koja se svimsilama trudila da očuva kakav-takav red.

U tom stanu, pravom uzavrelom rogu izobilja, sve je vrvjelo odženskih bradavica na dojkama i pupkova. U početku su samo one njihovetri djevojke bile u slabašno osvijetljenom, blijedosmeđem salonu, u kojemsu se stjecala tri mračna hodnika što su vodila na različite strane doudaljenih zakutaka toga neobičnog i čarobnog bordela. Djevojke su seodmah svukle zastajkujući u pojedinim fazama da ponosno pokažu svojekićeno donje rublje, i neprestance se šaleći s izmoždenim i razvratnimstarcem zapuštene duge bijele kose u nemarno raskopčanoj bijeloj košulji,koji je sjedio gotovo točno u sredini sobe, u pljesnivu modru naslonjaču,prostački čavrljajući, i poželio Natelyju i njegovim drugovima dobrodošlicuiskazujući veselu i zajedljivu službenost. Onda se ona baba odvukla da

min@

~ 241 ~

dovede djevojku za Gladnoga Joea, klimajući glavom žalosno inezadovoljno. Vratila se sa dvije sisate ljepotice od kojih se jedna već bilasvukla, a druga je imala na sebi samo proziran ružičast kratak kombine izkojeg se izvukla dok je sjedala. S druge strane se ušetaše još tri goledjevojke i ostadoše da poćaskaju, a zatim još dvije. Onda četiri djevojkeprođoše kroz sobu u rastegnutoj skupini, zaokupljene razgovorom; tri subile bose, a jedna se pogibeljno klatila u nezakopčanim srebrnim plesnimcipelama koje kao da nisu bile njezine. Najposlije dođe još jedna djevojka,samo u gaćicama, i sjede tako da se u svega nekoliko minuta okupilo njihjedanaest, od kojih su sve osim jedne bile posve gole.

Posvuda je bilo golog ženskog mesa, ponajviše punašnog, pa je GladniJoe počeo ginuti. Dok su djevojke polako ulazile i razmještale se, on jestajao zgranuto, kao ukočen i obamro. Zatim je iznenada ispustioprodoran krik i jurnuo do vrata da otrči glavom bez obzira u stan vojnika ipodoficira po svoj fotoaparat, ali stane kao ukopan i još jednombjesomučno krikne, jer ga obuze jeziva, ledena slutnja da će se sav tajljupki, žarki, bogati i šaroliki poganski raj izgubiti u nepovrat ako ga i natrenutak ispusti iz vida. Zastane na vratima i probrglja nešto, a na licu ivratu mu silno nabreknuše zavojite žile i tetive. Starac ga gledašepobjednički i veselo, sjedeći u pljesnivom modrom naslonjaču kao kakvođavolsko i hedonističko božanstvo na prijestolju, a vretenaste je nogeomotao gunjem ukradenim od američke vojske, da se ne bi prehladio. Tihose smijao, a upale, lukave oči krijesile mu se bistro od ciničnog i obijesnoguživanja. Bio je pripit. Nately se naježio od neprijateljstva prema tomopakom, pokvarenom i nerodoljubivom starcu, koji je bio toliko star da gaje pod sjećao na oca i koji se potcjenjivački šalio na račun Amerike.

- Amerika će izgubiti rat - rekao je - a Italija će ga dobiti.- Amerika je najjača i najbogatija zemlja na svijetu - pouči ga Nately

ponosito, vatreno i dostojanstveno. - A američki vojnik ne zaostaje ni zakojim vojnikom na svijetu.

- Tako je - potvrdi starac umiljato, s prizvukom peckava uveseljenja. -Italija je pak jedna od najsiromašnijih zemalja na svijetu. A talijanskivojnik zaostaje za svim vojnicima na svijetu. Ali baš zato moja domovinaprolazi tako dobro u ratu, a vaša tako loše.

Nately zavrišta od smijeha, a onda porumenje ispričavajući se zbognepristojnosti.

- Oprostite što sam vam se nasmijao - reče iskreno pa nastavi obzirnoi milostivo: - Ali Italiju su najprije okupirali Nijemci, a sad mi. Valjda ne

~ 242 ~

mislite na to kad kažete da dobro prolazite?- Ama, dakako da mislim - usklikne starac veselo. - Nijemce sad gone,

a mi smo još ovdje. Za nekoliko godina ćete i vi otići, a mi ćemo još bitiovdje. Italija je, vidite, zbilja vrlo siromašna i slaba zemlja, ali smo zatobaš ovako jaki. Talijanski vojnici više ne ginu. A američki i njemačkivojnici ginu. To za mene znači izvanredno dobro prolaziti u ratu. Da, jasam čvrsto uvjeren da će Italija preživjeti ovaj rat i da će živjeti još dugopošto vaša zemlja propadne.

Nately je jedva vjerovao svojim ušima. Nikad prije nije čuo ovakvogrozno bogohuljenje, pa se, slijedeći logiku instinkta, čudio za što nedolaze agenti FBI-a da uhite ovog starog izdajnika.

- Amerika neće propasti! - strastveno vikne.- Nikad? - bockaše ga starac blago.- Pa, ovaj... - promuca Nately.Starac se pomirljivo nasmije obuzdavajući snažnije, eksplozivnije

oduševljenje. Njegovo je peckanje bilo i dalje blago.- Rim je propao, Grčka je propala, Perzija je propala, Španjolska je

propala. Sve su velike zemlje propale. Zašto ne bi i vaša? Što vi mislite,koliko će još živjeti vaša zemlja? Vječno? Nemojte smetnuti s uma da je isamoj zemaljskoj kugli suđeno da je sunce uništi za dvadeset i petmilijuna godina ili tako nekako.

Nately se promeškolji.- Pa, ovaj, ja mislim da je vječnost malo preduga.- Milijun godina? - najavljivaše podrugljivi starac odajući strastveno,

sadističko uživanje. - Pola milijuna? Žaba je već gotovo sto milijunagodina na zemlji. Biste li zaista mogli sasvim pouzdano ustvrditi da ćeAmerika, sa svom svojom snagom i bogatstvom, sa svojim vojnikom kojine zaostaje ni za kojim vojnikom na svijetu, i sa svojim najvišimstandardom, živjeti tako dugo kao... žaba?

Nately bi mu bio najradije razbio onu njegovu podrugljivu njušku.Potražio je umolnim pogledom oko sebe nekoga tko će mu pomoći daobrani budućnost svoje domovine od sablažnjivih kleveta ovogaprepredenog i grešnog klevetnika. Razočarao se. Yossarian i Dunbarsu sedaleko u kutu orgijastički mašali za četiri-pet nestašnih djevojaka i šestboca crnoga vina. Gladni Joe je već odavno otperjao jednim od onihtajanstvenih hodnika goneći pred sobom, kao kakav grabežljivi despot,mlade prostitutke ponajširih bokova, koliko ih je god mogao obuhvatitisvojim nježnim rukama nalik na vjetrenjače i potrpati u bračni krevet.

~ 243 ~

Nately je bio u grdnoj neprilici. Njegova se djevojka bila nezgrapnoizvalila na tapeciranu sofu odajući dokonost i dosadu. Natelyja jeobeshrabrivala njena mlitavost i ravnodušnost prema njemu, ona istapospana i lijena uravnoteženost koje se sjećao tako živo, tako nježno i takotužno još od njihova prvog susreta u krcatoj dnevnoj sobi u stanu vojnika ipodoficira koji su igrali ajnc, kad se ona nije ni obazirala na njega.Mlitava je usta razjapila tako da su bila posve na lik na slovo O, a samBog zna kud su joj buljile staklenaste i zamagljene oči odajući životinjskubezvoljnost. Starac je mirno čekao promatrajući ga i smješkajući sepronicavo, a u isti mah i prezirno i sažalno. Okretna, plavokosa i obladjevojka krasnih nogu i medene puti ispružila se zadovoljno na priručjestarčeva naslonjača i uzela mu polagano i koketno šašoljiti uglato, blijedoi razvratničko lice. Nately se ukočio od kivnosti i neprijateljstva pripogledu na toliku pohotu u takva starca. Okrenuo je glavu osjećajući kakomu se srce steže i pitajući se zašto jednostavno ne ode sa svojomdjevojkom u postelju.

Taj nedostojni, vražji, stari lešinar podsjećao je Natelyja na njegovaoca zato što ta dvojica nisu imali baš ništa zajedničko. Natelyjev je otacbio udvoran sijed gospodin koji se besprijekorno odijevao, a ovaj je staracbio neotesana protuha. Natelyjev je otac bio trijezan i savjestan čovjeksklon filozofiranju, a ovaj je starac bio nepouzdan i razuzdan. Natelyjev jeotac bio tankoćutan i naobražen, a ovaj je starac bio seljačina. Natelyjev jeotac vjerovao u čast i umio odgovoriti na sva pitanja, a ovaj starac nijevjerovao ni u što i umio je samo pitati. Natelyjev je otac imao otmjenebijele brkove, a ovaj starac uopće nije imao brkova. Natelyjev je otac, kao isvi drugi očevi koje je poznavao, bio dostojanstven, mudar i častan, a ovajje starac bio neobično odbojan, pa se Nately ponovo upusti u prepirku snjim, posto je tvrdo naumio da će pobiti njegovu bijednu logiku i smicalicelako uvjerljivo i slavno da će privući pozornost flegmatične djevojke kojojje bilo dosadno, a u koju se on tako strastveno zaljubio, te će mu se onadovijeka diviti.

- Pa, ovaj, pravo da vam kažem, ja ne znam koliko će Amerika jošživjeti - neustrašivo proslijedi. Mislim da neće živjeti vječno, ako i samsvijet propadne jednoga dana. Ali znam da ćemo preživjeli i da ćemo jošdugo, dugo trijumfirati.

- Koliko? - zadirkivaše ga bezbožni starac, komu su se oči krijesile odzlobnog zanosa. - Čak ni koliko žaba?

- Mnogo dulje nego vi i ja - jadno lane Nately.

~ 244 ~

- Ah, zar samo toliko? Onda to baš neće biti dugo, s obzirom na to daste vi tako lakoumni i hrabri, a ja već jako, jako star.

- Koliko vam je godina? - upita ga Nately, radoznao i očaran starcem iprotiv svoje volje.

- Sto i sedam. - Starac se srdačno nasmije izrazu ozlojeđenosti naNatelyjevu licu. - Vidim da mi ni to ne vjerujete.

- Ne vjerujem ja nijednoj vašoj riječi - odvrati Nately ublažava jućisvoje riječi sramežljivim smiješkom. - Jedino u što vjerujem jest da ćeAmerika dobiti rat.

- Vama je odviše stalo do toga da dobijete ratove - rugaše se neuredni,opaki starac. - A prava je vještina izgubiti rat, znati koji se ratovi smijuizgubiti. Italija gubi ratove stoljećima, a gledajte samo kako sjajnoprolazimo. Francuska dobiva ratove, a neprestano je u krizi. Njemačkagubi i cvjeta. Uzmite samo našu noviju povijest. Italija je dobila rat uAbesiniji i odmah zapala u ozbiljne teškoće. Pobjeda nam je toliko udarilau glavu da smo i mi izazvali svjetski rat koji ni kako nismo mogli dobiti.Ali sad, kad opet gubimo, sve se promijenilo nabolje i sigurno ćemo opetizbiti na vrh, samo ako nam pođe za rukom da budemo poraženi.

Nately je zurio u njega ne prikrivajući preneraženost.- E, sad zbilja više ne razumijem što govorite. Vi govorite kao luđak.- Ali živim kao duševno zdrav čovjek. Kad je Mussolini bio na vlasti,

ja sam bio fašist, a otkako je on svrgnut, ja sam antifašist. Dok su Nijemcibili ovdje da nas štite od Amerikanaca, bio sam fanatični pristašaNijemaca, a otkako su ovdje Amerikanci da nas štite od Nijemaca,fanatični sam pristaša Amerikanaca. Uvjeravam vas, ogorčeni mladiprijatelju - starčeve iskusne, ohole oči krijesile su se to žarče što jeNatelyjeva mucava zdvojnost bivala veća - da vi i vaša zemlja nećete imatiprivrženije pristalice u Italiji od mene... ali samo dotle dok budete uItaliji.

- Pa, vi ste onda prevrtljivac! - uzvikne Nately s prizvukom nevjericeu glasu. - Ulizica! Bestidan, bezobziran oportunist!

- Meni je sto i sedam godina - podsjeti ga starac ljubazno.- Pa zar nemate nikakvih principa?- Dakako da nemam.- Ni morala?- Ali, pa ja sam vrlo moralan čovjek - uvjeravaše ga podli starac

tobože ozbiljno, milujući po golom boku jedru crnokosu djevojku sazgodnim jamicama u obrazima, koja se bila zavodnički ispružila na

~ 245 ~

drugom priručju njegova naslonjača. On se sarkastično naceri Natelyjusjedeći udobno u pohabanu sjaju i vladarski držeći po jednu ruku nasvakoj od njih.

- Ne mogu vam vjerovati - napomene Nately gunđavim glasom trudećise uporno da ga ne gleda kako sjedi među djevojkama. - Naprosto vam nemogu vjerovati.

- Ali sve je to živa istina. Kad su Nijemci ulazili u grad, plesao sam naulicama kao kakva mlada balerina i klicao »Heil Hitler!« dok nisampromukao. Čak sam mahao nacističkom zastavicom koju sam istrgao izruke nekoj lijepoj djevojčici dok joj je majka gledala na drugu stranu. Kadsu Nijemci napustili grad, pohrlio sam da dočekam Amerikance s bocomizvrsnog konjaka i košaricom cvijeća. Konjak je bio za mene, naravno, acvijećem sam htio obasuti naše oslobodioce. U prvim je kolima sjedio nekistrašno ukočeni i nabusiti stari major kojeg sam pogodio crvenom ružomravno u oko. Krasan pogodak! Da ste ga samo vidjeli kako se trgnuo!

Nately je zinuo i ustao od iznenađenja, a krv mu se izgubila iz obraza.- Majora de Coverleyja! - uzvikne.- Poznajete ga? - priupita ga starac ushićeno. - Kakva zgodna

slučajnost!Nately je bio toliko zgranut da ga nije ni čuo.- Vi ste, dakle, taj koji je ranio majora de Coverleyja! - usklikne

užasnuto i ogorčeno. - Kako ste mogli to učiniti?Vražji starac ostane priseban.- Hoćete reći, tko bi mogao odoljeti da to ne učini? Da ste samo vidjeli

toga napuhanog starog gnjavatora kako dostojanstveno sjedi u onimkolima kao da je sam Bog, s onom svojom ukočenom glavurdom iblesavom, svečanom facom! Kakva je primamljiva meta bio! Pogodio samga u oko ružom koja se zove »Američka ljepotica«. Mislio sam da je onanajprikladnija. Ne mislite li i vi tako?

- To je strašno! - prijekorno vikne Nately. - To je opako, pravi zločin!Major de Coverley je zamjenik komandira naše eskadrile!

- Je li? - peckaše ga nevaljali starac štipajući se ozbiljno za šiljastučeljust i hineći kajanje. - Ako je tako, morate mi priznati da samnepristran. Kad su Nijemci došli, gotovo sam probo jednog krupnogmladog Oherleutnanta grančicom runolista.

Nately je bio zaprepašten i zbunjen što taj odvratni starac nikako nemože shvatiti svu veličinu svoga prijestupa.

- Zar ne uviđate što ste učinili? - grdio ga je plahovito. - Major de

~ 246 ~

Coverley je plemenit i divan čovjek kojem se svi dive.- On je blesavi stari šmokljan koji zaista nema prava da se ponaša

kao kakav blesavi mladi šmokljan. A gdje je sada? Je li poginuo?Nately odgovori blago, odajući sumorno strahopoštovanje.- Ne zna se. Čini se da je nestao.- Eto vidite! Zamislite, čovjek u njegovim godinama stavlja na kocku

ono malo života što mu je još ostalo za nešto tako besmisleno kao što jedomovina.

Nately odmah ponovo srne u boj.- Nema ništa besmisleno u tome da se stavlja život na kocku za svoju

domovinu! - ustvrdi.- Mislite da nema? - pripita ga starac. - A što je domovina? Domovina

je komad zemlje okružen sa svih strana granicama, obično neprirodnim.Englezi ginu za Englesku, Amerikanci ginu za Ameriku, Nijemci ginu zaNjemačku, Rusi ginu za Rusiju. U ovom se ratu sad bori pedeset-šezdesetzemalja. Zacijelo ne mogu biti baš sve te zemlje vrijedne da se za njihgine.

- Za sve ono što je vrijedno živjeti, vrijedno je i poginuti - reče Nately.- A za sve ono za što je vrijedno poginuti, vrijedno je svakako i živjeti -

odvrati bogohulni starac. - Znate, vi ste tako nedužan i bezazlen mladić dami vas je gotovo žao. Koliko vam je godina? Dvadeset i pet? Dvadeset išest?

- Devetnaest - reče Nately. - U siječnju će mi biti dvadeset.- Ako poživite. - Starac zavrtje glavom i načas se namršti isto onako

razdražljivo i zamišljeno kao ona mrzovoljna i gunđava baba. - Poginutćete ako se ne budete čuvali, a ja već vidim da se nećete čuvati. Zašto semalo ne opametite i pokušate živjeti kao ja? Možda biste i vi doživjeli sto isedam godina.

- Zato što je bolje poginuti na nogama nego živjeti na koljenima -odbrusi mu Nately odajući slavodobitno i ponosito uvjerenje. - Valjda steveć čuli za tu uzrečicu.

- Jesam, kako ne bih čuo - kaza stari izdajica i ponovo se osmjehne. -Ali se bojim da ste je okrenuli naopako. Bolje je živjeti na nogama negopoginuti na koljenima. Tako glasi ta uzrečica.

- Jeste li sigurni? - pripita ga Nately trijeznu i smeteno. - Čini mi seda ima više smisla onako kako sam ja rekao.

- Nema, nego onako kako sam ja rekao. Pitajte svoje prijatelje!Nately se okrene da upita svoje prijatelje, i opazi da ih nema. I

~ 247 ~

Yossarian i Dunbar su nestali. Starac se prezirno i veselo naduši smijatiNatelyjevoj zbunjenosti i iznenađenju. Nately se smrkne od srama.Nekoliko se trenutaka nemoćno dvoumio, a onda se obrnuo i odjurio unajbliži hodnik da potraži Yossariana i Dunbara nadajući se da će ih jošstići i nagovoriti ih da se vrate i da mu pomognu, pošto im ispriča ono oizvanrednom sukobu između starca i majora de Coverleyja. Sva su vrata uhodnicima bila zatvorena. Nigdje nije bilo svjetla. Bilo je već vrlo kasno.Nately zdvojno odustane od daljnje potrage. Napokon shvati da mu ništadrugo ne preostaje nego da ode po djevojku koju voli i da legne nekamo snjom, pa da je nježno i obzirno ljubi i kuje planove o njihovoj zajedničkojbudućnosti, ali kad se vratio u salon po nju, i ona je već bila legla, pa munije ništa drugo preostalo nego da nastavi svoju jalovu raspru s onimogavnim starcem, koji, međutim, ustane iz naslonjača izigravajućiuljudnost i ispriča se što mora na spavanje, ostavivši Natelyja sa dvijedjevojke zamagljenih očiju koje mu nisu znale reći u koju je sobu otišlanjegova kurva, i koje su, pošto su ga uzalud pokušale pridobiti za se,otapkale na spavanje i ostavile ga da spava sam u salonu na maloj,grbavoj sofi.

Nately je bio osjetljiv, bogat i pristao momak tamne kose, otvorenapogleda i s bolovima u vratu kad se sutradan rano ujutro probudio na sofibunovno se čudeći gdje je. Po naravi je uvijek bio blag i uljudan. Gotovo jedvadeset godina proživio bez ikakve traume, napetosti, mržnje ili neuroze,što je sve bilo Yossarianu dokaz koliko je zapravo lud. Djetinjstvo jeproveo lijepo, premda pod stegom. Dobro se slagao s braćom i sestrama inije mrzio ni majku ni oca, iako su mu oboje bili dobri.

Nately je bio odgojen da mrzi ljude kao Aarfy koje je njegova majkanazivala karijeristima, i ljude kao Milo koje je njegov otac nazivaolaktašima, ali nikad nije naučio kako da ih mrzi, jer nije nikad bio snjima. Otkako je znao za sebe, njihove su kuće u Philadelphiji, NewYorku, Maineu, Palm Beachu, Southamptonu, Londonu, Deauvilleu,Parizu i na Francuskoj rivijeri bile uvijek pune samih gospoda i gospodekoji nisu bili ni karijeristi ni laktaši. Natelyjeva je majka, rođenaThornton, iz Nove Engleske, bila »kći Američke revoluci je«*. Otac mu jebio »kučkin sin«.

- Nemoj nikad zaboraviti da si Nately podsjećala ga je često majka. -Nisi ti Vanderbilt kojima je bogatstvo stekao neki prosti kapetan_____________________________________*konzervativna ženska organizacija u Sjedinjenim Državama

~ 248 ~

remorkera, ni Rockefeller koji su zgrnuli pare bezobzirnim špekulacijamasirovom naftom, ni Reynolds ili Duke koji su se obogatili tako što sunedužnim ljudima prodavali proizvode u kojima je bilo smole i katrana štoizazivaju rak; nisi nipošto ni Astor, čija obitelj, vjerujem, još i sadiznajmljuje sobe. Ti si Nately, a Natelyjevi nisu nikad ništa radili da bistekli novac koji imaju.

- Tvoja majka hoće reći, sine - umetnuo je jednom ljubazno otac, kojije imao smisla za ljupko i ekonomično izražavanje, čemu se Nately itekakodivio - da je stari novac bolji od novoga i da novo pečene bogataše ne trebanipošto toliko cijeniti koliko novopečene siromahe. Nije li tako, dragamoja?

Natelyjev je otac bio vječito pun ovakvih pametnih i otmjenih savjeta.Bio je iskričav i rumen kao kuhano vino, i Nately ga je veoma volio, iakonije volio kuhano vino. Kad je izbio rat, Natelyjeva je obitelj odlučila da onstupi u vojsku, jer je bio premlad da ga ubace u diplomatsku službu i jermu je otac doznao iz pouzdanih izvora da će Rusija propasti za nekolikotjedana ili mjeseci, a da će tada Hitler, Churchill, Roosevelt, Mussolini,Gandhi, Franco, Peron i japanski car svi potpisati mirovni ugovor idovijeka živjeti u slozi i zadovoljstvu. Isto tako je bila ideja Natelyjeva ocada Nately stupi u avijaciju, gdje će se na miru obučavati za pilota dokRusi ne kapituliraju i dok se ne razrade detalji o primirju, i gdje će se on,kao oficir, družiti samo s gospodom.

Umjesto toga se našao s Yossarianom, Dunbarom i Gladnim Joeom ujavnoj kući u Rimu, strastveno zaljubljen u ravnodušnu djevojku, s kojomje ipak napokon ujutro, pošto je proveo noć sam u salonu, legao u postelju,ali ga je gotovo u isti čas omela njena nepopravljiva mala sestra koja jebanula u sobu i ljubomorno skočila na postelju da Nately i nju zagrli.Natelyjeva je kurva skočila frkćući iz postelje, zgrabila je za kosu, podiglaje i srdito izmlatila. Dvanaestogodišnja djevojčica podsjećala je Natelyjana očerupano pile ili na oguljenu grančicu, njeno tek propupalo tijelodovodilo je svakoga u nepriliku zbog preuranjenih pokušaja da oponašastarije, pa su je vazda tjerali da se obuče, i izbacivali na ulicu da se igrana svježem zraku s drugom djecom. Obje su sestre sad divlje psovale ipljuvale jedna na drugu dižući složnu, zaglušnu galamu, koja je privuklarulju razdraganih gledalaca što su se sjatili u sobu. Nately je zdvojnodigao ruke od svega. Zamolio je svoju djevojku da se obuče, pa ju je odveodolje na doručak. Njena mala sestra im se prikrpala, pa se Nately osjećaokao ponosna glava obitelji dok su sve troje pristojno jeli na terasi obližnje

~ 249 ~

kavane. Ali kad su krenuli natrag, Natelyjevoj je kurvi već bilo dosadilopa je odlučila da radije pođe s one dvije djevojke u potragu zamušterijama, nego da ostane i dalje s njim. Nately i njezina mala sestraišli su krotko za njom na pristojnoj udaljenosti, ambiciozno derište zato daštogod korisno nauči, a Nately da se živ izjede od razočaranja tumarajućikao mjesečar. Oboje su se ražalostili kad su djevojke zaustavili vojnici uštabnim kolima i odvezli ih.

Nately se vratio u kavanu i častio kurvinu malu sestru sladoledom odčokolade dok se mala nije udobrovoljila, a onda se vratio u stan gdje suYossarian i Dunbar ležali izvaljeni u salonu s iscrpljenim Gladnim Joeom,na čijem je izmučenom licu još titrao blažen, ukočen i slavodobitanosmijeh, koji je ponio toga jutra iz svoga pozamašnog harema hramljućikao da su mu polomili sve kosti. Pohotljivi i pokvareni starac bio jeoduševljen rasječenim usnama i kolobarima oko očiju Gladnoga Joea. Uonom istom zgužvanom odijelu koje je nosio prethodne večeri, pozdravio jesrdačno Natelyja. Natelyja je strašno smetala njegova odrpana ineugledna vanjština, i kad god bi došao u taj stan, poželio bi da tajizopačeni, nemoralni starac obuče kakvu čistu otmjenu košulju, da seobrije, počešlja i obuče ka put od tvida i pusti gizdave bijele brkove, kakoNately ne bi više morao crvenjeti od sramote kad god bi ga pogledao isjetio se oca.

~ 250 ~

24. MILO

Travanj je za Mila bio najbolji mjesec. Jorgovan je cvjetao u travnju ivoće zrilo na vinjagama. Srca su brže kucala i stari se apetiti budili. Utravnju su življe dugine boje odsijevale na prosjalim golubicama. Travanjje bio proljeće, a u proljeće se u Milu Minderbinderu javila sama od sebeželja za mandarinama.

- Mandarine?- Da, gospodine pukovniče.- Moji bi ljudi rado jeli mandarine - prizna pukovnik na Sardiniji koji

je bio na čelu četiri eskadrile bombardera tipa B-26.- Imat će mandarina koliko im srce želi i koliko budete mogli platiti

od novca iz vašeg fonda za prehranu - uvjeravaše ga Milo.- A dinje cerovače?- Ima ih u Damasku na bacanje.- Meni su dinje cerovače slabost. Oduvijek su mi dinje cerovače bile

slabost.- Samo mi posudite po jedan avion iz svake eskadrile, samo po jedan,

pa ćete imati dinja cerovača koliko vam srce želi i koliko god možeteplatiti.

- Kupujemo li ih od sindikata?- A svatko ima u njemu svoj udio.- To je fantastično, apsolutno fantastično. Kako vi to uspijevate?- Velika je razlika u cijeni kad se kupuje na veliko. Pohane teleće

odreske, na primjer.- Ja baš ne ludujem za pohanim telećim odrescima - progunđao je

sumnjičavi komandant aviopuka bombardera tipa B-25 na sjeveruKorzike.

- Pohani teleći odresci veoma su hranjivi - upozori ga Milo pobožno. -Sadrže žumanjak i mrvice kruha. Isto tako i janjeći kotleti.

- Eh, janjeći kotleti - ponovi komandant aviopuka bombardera tipa B-25 kao jeka. - Dobri janjeći kotleti?

- Najbolji koji se mogu dobiti na crnoj burzi - reče Milo.- Kotleti mladih janjaca?- U najslađim ružičastim papirnatim gaćicama koje ste ikad vidjeli. U

Portugalu ih ima na bacanje.- Ne mogli poslati avion u Portugal. Nemam ovlaštenja.

~ 251 ~

- Ja ga mogu poslati, samo ako mi ga posudite. I pilota u njemu. Inemojte zaboraviti... time ćete pridobiti za sebe generala Dreedlea.

- Hoće li general Dreedle opet jesti u mojoj menzi?- Kao svinjče, samo kad ga jednom počnete hraniti mojim najboljim

bijelim svježim jajima prženim na mom pravom mljekarskom maslacu. Bitće i mandarina, dinja cerovača, i meda, i filea od lista, i slastica, i čančica,i mušula.

- I svatko ima svoj udio?- To je najbolje od svega - reče Milo.- Meni se to ne sviđa - promrndžao je zasukani komandant eskadrile

lovačkih aviona, komu se ni Milo nije sviđao.- Ima jedan zasukani komandant eskadrile lovačkih aviona gore na

sjeveru, koji me ne trpi - potužio se Milo generalu Dreedleu. - Jedan jediničovjek može pokvariti sve, pa više nećete jesti svježa jaja spržena na mompravom mljekarskom maslacu.

General Dreedle je naložio da zasukanog komandanta eskadrilelovačkih aviona prebace na Solomonske otoke da ondje kopa grobove, a dana njegovo mjesto dođe neki ishlapjeli pukovnik koji je imao upalu burse ibolesnu želju za liči orasima i koji je upoznao Mila s generalom,zapovjednikom aviobrigade bombardera tipa B-17 na kopnu, koji je čeznuoza poljskim kobasicama.

- Poljske se kobasice mogu dobiti u Krakovu za kikiriki - obavijesti gaMilo.

- Poljske kobasice - čeznutljivo uzdahne general. - Znate da bih daogotovo sve na svijetu za jedan dobar komad poljske kobasice. Gotovo svena svijetu.

- Ne morate dati sve. Dajte mi samo po jedan avion za svaku menzu, ipilota koji će učiniti što mu se kaže. I nešto malo gotovine za prvunarudžbu, kao znak povjerenja.

- Ali Krakov je na stotine kilometara iza neprijateljskih linija. Kakoćete doći do kobasica?

- U Ženevi je međunarodni centar za razmjenu poljskih kobasica. Jaću samo prebaciti kikiriki u Švicarsku i zamijeniti ga za poljske kobasicepo tržnoj cijeni. Oni će prebaciti kikiriki u Krakov, a ja ću vama dopremitipoljske kobasice. Vi ćete preko sindikata kupiti samo onoliko poljskihkobasica koliko budete trebali. Bit će i mandarina koje će biti samo maloumjetno obojene. I jaja s Malte i viskija sa Sicilije. Kad budete kupovali odsindikata, plaćat ćele sami sebi, jer i vi imate svoj udio lako da ćete sve što

~ 252 ~

budete kupili zapravo dobiti badava. Nije li to lukavo?- Vi ste pravi genij. Kako vam je to uopće palo na pamet?- Ja se zovem Milo Minderbinder. Dvadeset i sedam mi je godina.Avioni Mila Minderbindera dolijetali su sa svih strana, lovci,

bombarderi i transportni aeroplani, kojima su upravljali piloti koji sučinili sve što im se reklo, jatili su se na aerodromu pukovnika Cathcarta.Avioni su prije bili ukrašeni kićenim eskadrilskim amblemima koji suprikazivali takve hvale vrijedne uzore kao što su Hrabrost, Moć, Pravda,Istina, Sloboda, Ljubav, Čast i Rodoljublje, koje bi Milovi mehaničariodmah premazali dvostrukim glatkim namazom bijele boje, na koju biprošaricom ispisivali drečavom purpurnom bojom natpis KOMPANIJAM&M, VRSNO VOĆE I PLODINE. »M&M« u KOMPANIJI »M&M«označavalo je Milo & Minderbinder, a ono & bilo je umetnuto, kao što jeMilo otvoreno priznavao, da nitko ne pomisli da je sindikat u rukamajednog čovjeka. Avioni su stizali Milu s aerodroma u Italiji, SjevernojAfrici i Engleskoj i sa stanica »Zapovjedništva zračnog transporta« uLiberiji, na otoku Ascension, u Kairu i Karachiju. Lovačke je avionetrampio za teretne ili zadržavao za hitne slučajeve i za transport manjihpošiljaka; teretnjake i tenkove je nabavljao od kopnenih snaga iupotrebljavao za prijevoz na kraćim udaljenostima. Svatko je imao svojudio i ljudi su se debljali i kretali se pitomo, sa čačkalicama među masnimusnama. Milo je sam nadzirao svu djelatnost koja se sve više granala:Duboke bore, smeđe kao vidrino krzno, usjekle su mu se zauvijek u liceizjedeno brigom tako da se doimao izmučeno, trijezno i nepovjerljivo. Svisu, osim Yossariana, mislili da je Milo zvekan, ponajprije zato što sedobrovoljno prijavio da vodi menzu, a onda zato što je taj posao takoozbiljno shvaćao. I Yossarian je mislio da je Milo zvekan; ali je isto takoznao da je Milo genij.

Jednog je dana Milo odletio u Englesku po tovar turske halve, avratio se s Madagaskara vodeći za sobom četiri njemačka bombarderakrcata batatom, keljom, gorušičinim zrnjem i suhim graškom. Milo sezgranuo kad je stupio na tlo i našao se pred odredom naoružanih vojnihpolicajaca, koji su došli da zarobe njemačke pilote i da im konfiscirajuavione. Konfisciraju! Sama ta riječ bila mu je strahovito mrska, pa seuspropadao gore-dolje sipajući oštre prigovore i prijekorno mašući prstompod nosom pukovniku Cathcartu, potpukovniku Kornu i jadnom kapetanus ožiljcima na licu i s automatom u ruci, koji je zapovijedao odredom vojnepolicije.

~ 253 ~

- Pa zar smo možda u Rusiji? - napadao ih je Milo iz sveg glasaodajući nevjericu. - Konfiscirati. - vrisne kao da ne može vjerovati svojimušima. - Otkad je politika američke vlade da konfiscira građanima njihovuosobnu imovinu? Sram vas bilo! Sramite se svi do jednoga što ste uopćedošli na takvu užasnu pomisao!

- Ali, Milo - upade mu major Danby bojažljivo u riječ - mi smo u ratu sNjemačkom, a ovo su njemački avioni.

- Nije istina! - bijesno odbrusi Milo. - Ovi avioni pripadaju našemsindikatu, a svatko ima u njemu svoj udio. Konfiscirati? Kako uopćemožete konfiscirati svoju vlastitu imovinu? Konfiscirati, pazi da ne bi! Jošnikad u životu nisam čuo ovako nešto pokvareno!

I, bogme, Milo je imao pravo, jer dok su oni gledali, njegovi sumehaničari premazali njemačke svastike na krilima, repovima itrupovima dvostrukim glatkim namazima bijele boje i ispisali prošari-comnatpis KOMPANIJA M&M, VRSNO VOĆE I PLODINE. Na njihove je očipretvorio svoj sindikat u međunarodni kartel.

Zrak je bio pun Milovih korablja s bogatim tovarima. Pristizali suavioni iz Norveške, Danske, Francuske, Njemačke, Austrije, Itali je,Jugoslavije, Rumunjske, Bugarske, Švedske, Finske, Poljske, zapravoodasvud iz Europe, osim iz Rusije s kojom Milo nije htio imati posla. Kadsu svi koji su htjeli pristupili »Kompaniji M&M, vrsno voće i plodine«,Milo je osnovao podružnicu »Kompanija M&M, birane poslastice« i dobiojoš aviona i novaca iz fondova za prehranu da nabavlja ječmene kolače ičajne kolačiće s Britanskih otoka, suhe šljive i danski sir iz Kopenhagena,punjene roščiće, po gačice s tučenim vrhnjem, napoleone ipetits fours izPariza, Reimsa i Grenoblea, kugelhof vestfalski crni kruh i pfefferkucheniz Berlina, linzer torten i dobošice iz Beča, strudel iz Mađarske, a baklaveiz Ankare. Svako jutro Milo je slao avione koji su preko cijele Europe iSjeverne Afrike vukli dugačke crvene trake na kojima su velikimčetvrtastim slovima preporučivali pojedine specijalitete: »PRŽOLICA 79CENTA«... »MERLAN 21 CENT«. Povećao je prihode sin dikataiznajmljujući reklamne trake »Mlijeku za domaće životinje«, »Gainesovojpsećoj hrani« i »Noxzemi«. Kao dobar građanin, redovito je besplatnoustupao izvjestan dio reklamnog prostora generalu Peckemu za širenjeporuka koje su bile u javnom interesu, kao na primjer: UREDNOST PRIJESVEGA, TKO SE ŽURI NIKAMO NE STIGNE i KAD SE BRATSKA SRCASLOŽE I OLOVO PLIVAT MOŽE. Radi boljeg poslovanja. Milo je zakupioposlovne obavijesti u svakodnevnim propagandnim emisijama Axis Sally i

~ 254 ~

Lorda Hawa Hawa* iz Berlina. Posao je cvjetao na svim frontama.Milovi su se avioni mogli svugdje vidjeti. Svuda su imali slobodan

prolaz, a jednog je dana Milo sklopio ugovor s američkim vojnim vlastimada bombardira most na glavnoj cesti u Orvietu, koji su Nijemci držali usvojim rukama, a s njemačkim vojnim vlastima da brani taj isti most uOrvietu protuavionskom vatrom od vlastitog napada. Za napad na mosttražio je od Amerike da mu plati sve troško ve operacije plus šest posto, aza obranu mosta sklopio je s Njemačkom isti takav sporazum, ali je još zasvaki srušeni američki avion trebao dobiti premiju od tisuću dolara.Sklapanje ovih pogodaba bila je važna pobjeda privatne inicijative, isticaoje on, jer su vojske obiju zemalja bile podruštvljene ustanove. Kad sujednom ugovori bili potpisani, činilo se da nema smisla trošiti sredstvasindikata da se bombardira i brani most, jer su obje države imale dovoljnoljudi i materijala na licu mjesta i jer su ih obje bile voljne upotrijebiti, paje Milo naposljetku ostvario bajoslovnu dobit na obje strane a da nijeučinio ništa više nego se dvaput potpisao.

Dogovor je bio povoljan za obje strane. Budući da je Milo imao svudaslobodan prolaz, avioni su mu mogli izvršiti iznenadan napad a da nebude obaviještena njemačka protuavionska artiljerija; a budući da je Miloznao za napad, mogao je pravovremeno obavijestiti njemačkuprotuavionsku artiljeriju da bude spremna i da otvori paljbu čim avionidospiju u njezin domet. To je bio idealan sporazum za sve osim za mrtvacau Yossarianovu šatoru, koji je poginuo nad ciljem istoga dana kad jestigao.

- Pa nisam ga ja ubio! - odgovorio je Milo usrdnim glasom naYossarianove ljutite prigovore. - Ja nisam ni bio tamo toga dana, kad tikažem. Zar misliš da sam ja bio tamo dolje i gađao iz protuavionskog topakad su doletjeli avioni?

- Ali si ti sve to organizirao, nije li tako? - viknuo je Yossarian nanjega u baršunastoj tami koja je obavijala stazu, što je vodila porednepomičnih vozila u spremištu do kina pod vedrim nebom.

- Nisam ja ništa ni organizirao - odgovori Milo ogorčeno, udišućisnažno i uzrujano zrak na svoj blijedi, drhtavi nos. - Nijemci drže taj mosti mi bismo ga bili svakako bombardirali, bez obzira na mene. Ja sam samovidio da je to krasna prilika da nešto zaradim, pa sam je iskoristio. Štoima u tomu tako strašno?__________________________________*Axis Sally, pravim imenom Mildred Gillars, i Lord Haw Haw, pravim imenom William Joyce,bili su popularni voditelji vrlo slušanih propagandnih radio emisija u Drugom svjetskom ratu

~ 255 ~

- Što ima u tome tako strašno? Ama, Milo, jedan je čovjek iz mogšatora poginuo pri tom napadu prije nego šio je uopće dospio izvaditistvari iz torbe.

- Pa nisam ga ja ubio!- Ali si za to dobio još tisuću dolara.- Ali nisam ga ja ubio! Nisam ni bio tamo, kad ti kažem. Bio sam u

Barceloni, gdje sam kupovao maslinovo ulje i sardine bez kože i kostiju.Mogu to i dokazati narudžbenicom. A nisam dobio ni tisuću dolara. Tih jetisuću dolara pripalo sindikatu, a svatko ima u njemu svoj udio, čak i ti. -Milo je uvjeravao Yossariana svim srcem. - Slušaj, Yossariane, ja nisampočeo ovaj rat, ma što govorio onaj šugavi Wintergreen. Ja se samo trudimda ga postavim na poslovnu bazu. Ima li u tome kakvo zlo? Znaš, tisućudolara nije baš slaba cijena za jedan srednji bombarder i njegovu posadu.Ako uspijem nagovoriti Nijemce da mi isplate po tisuću dolara za svakiavion koji oni obore, zašto ih ne bih primio?

- Zato što trguješ s neprijateljem, eto zašto! Zar ne shvaćaš da smo uratu? Ljudi ginu. Pogledaj malo oko sebe, za Boga miloga!

Milo zavrtje glavom, umorno ali još popustljivo.- Nijemci nam uopće nisu neprijatelji - kaza. - Ama znam ja što ćeš

reći. Jasno da ratujemo s njima. Ali su Nijemci isto tako ugledni članovisindikata, a moja je dužnost da branim njihova dioničarska prava. Moždaoni i jesu počeli rat, možda i ubijaju na milijune ljudi, ali isplaćuju računemnogo urednije nego neki naši saveznici koje bili ti mogao imenovati. Zarne shvaćaš da moram poštivati svetost svoga ugovora s Njemačkom? Zarse ne možeš uživjeti u moj polo žaj?

- Ne mogu - odsiječe Yossarian.Mila to bocne pa se i ne potrudi prikriti povrijeđene osjećaje. Noć

bijaše sparna, obasjana mjesečinom i puna mušica, noćnih leptirića ikomaraca. Milo iznenada digne ruku i pokaže na kino pod vedrim nebom,gdje je mliječna zraka puna prašine izbijala vodoravno iz projektora,isjecala čunjast otkos u mraku i obavijala fluorescentnom svjetlosnomopnom gledaoce koji su kao hipnotizirani sjedili zavaljeni na sjedalima,okrenuti licem gore, prema filmskom platnu premazanom glinicom. Milusu oči bile vlažne od poštenja, a bezazleno i nepokvareno lice sjalo mu seod mješavine znoja i sredstva protiv gamadi.

- Pogledaj ih! - usklikne grcajući od zanosa. - To su moji prijatelji,moji sunarodnjaci, moji drugovi po oružju. Nikad nitko nije imao boljihprijatelja. Zar misliš da bih im ja učinio što nažao kad ne bih morao? Zar

~ 256 ~

nemam dovoljno svojih briga? Zar ne vidiš kako sam već zabrinut zbogsveg onog pamuka što se gomila na pristaništima u Egiptu? - Milu se glasraspade na komadiće, i on ščepa Yossariana za košulju kao da se utaplja.Oči su mu podrhtavale kao smeđe gusjenice. - Yossariane, što ću sonolikim pamukom? Ti si svemu kriv za to što me nisi spriječio da gakupim.

Pamuk se gomilao na pristaništima u Egiptu, a nitko ga nije htio.Milo nije ni sanjao da bi Nilska dolina mogla biti tako plodna i da ne ćeuopće biti tržišta za ljetinu koju je kupio. Menze u njegovu sindikatu nisumu htjele pomoći; ljudi su se pobunili i neumoljivo odbacili njegovprijedlog da ih pojedinačno oporezuje kako bi svaki čovjek imao svoj udiou ljetini egipatskog pamuka. Čak su ga i njegovi pouzdani prijatelji,Nijemci, ostavili na cjedilu u ovoj nevolji: oni su više voljeli ersatz26.Milove menze mu nisu htjele pomoći ni oko uskladištenja pamuka, pa suse troškovi uskladištenja vrtoglavo penjali i strahovito iscrpljivali njegovenovčane pričuve. Rasplinula se bila dobit od napada na Orvieto. Počeo jepisati kući da mu vrate novac koji je slao za boljih vremena; ubrzo je i togotovo presahnulo, a nove bale pamuka pristizale su svaki dan naaleksandrijske gatove. Kad god bi mu pošlo za rukom da proda neštopamuka na svjetskom tržištu ispod cijene, tog bi se pamuka dočepalispretni egipatski prekupci i preprodavali mu ga uz prvobitnu ugovorenucijenu, pa bi se našao u još gorem položaju.

»Kompanija M&M« bila je na rubu propasti. Milo je svaki satproklinjao svoju silnu gramzljivost i glupost koje su ga navele da kupi svuljetinu egipatskog pamuka, ali je ugovor bio ugovor i valjalo ga jepoštivati, pa su jedne večeri, nakon bogate gozbe, svi Milovi lovci ibombarderi uzletjeli, poredali se u formaciju nad samim aerodromom ipočeli bacati bombe na aviopuk. On je bio sklopio još jedan ugovor sNijemcima, ovaj put da bombardira vlastite jedinice. Milovi su se avionipodijelili po dobro smišljenu planu i bombardirali skladište goriva iarsenal, radionice i bombardere tipa B-25 koji su mirovali na određenimprostorima nalik na lopatice. Poštedjeli su uzletište i menze da bi mogli,nakon obavljena posla, bez opasnosti sletjeti i da bi ljudi mogli pojestinešto toplo prije nego što pođu na počinak. Ostavili su bili svjetla zaslijetanje da gore, jer nitko nije uzvraćao paljbom na njih. Bombardirali susve četiri eskadrile, oficirski klub i štab aviopuka. Ljudi su prestravljeniizlijetali iz šatora i nisu znali kamo da se sklone. Posvuda su uokolo ležalii jaukali ranjenici. Svežanj rasprskavajućih bomba eksplodirao je u

~ 257 ~

dvorištu oficirskog kluba i napravio nazubljene rupe u drvenoj zgradi i potrbusima i leđima jednog reda poručnika i kapetana koji su stajali zašankom. Oni su se presamitili od muka i popadali. Ostali su oficiri,obuzeti panikom, potrčali na ona dva izlaza i zakrčili prolaz kao zbijen,vrištav nasip ljudskog mesa, jer se nitko nije usudio izići van.

Pukovnik Cathcart je prokrčio sebi put šakama i laktovima krozneobuzdanu i unezvijerenu rulju i našao se sam vani. Zagledao se u nebo,ukočen od zaprepaštenja i užasa. Milovi avioni što su bezbrižno letjelipreko procvalih krošanja, s otvorenim spremištima za bombe i spuštenimzakrilcima i upaljenim čudovišnim izbuljenim, zasljepljujućim, strahovitotreperavim, avetinjskim svjetlima za slijetanje, bijahu najapokaliptičnijiprizor koji je on ikad vidio. Pukovnik Cathcart je zgranuto prostenjao odzdvojnosti i uskočio naglavce u svoj džip. Samo što nije jecao. Potražio jepedalu za gas i ključ za paljenje i pojurio na aerodrom najbrže što ga jedrmavi džip mogao nositi, a goleme mlitave šake ležale su mu stisnute ibez krvi na upravljaču ili su pak bjesomučno pritiskale trubu. U jedan semah malne ubio kad je naglo skrenuo, a gume zacviljele kao ljuta guja, dane pogazi skupinu ljudi što su u donjem rublju kao ludi bježali premabrdima, pognutih glava i osupnutih lica, pritiskajući svoje tanke ruke nasljepoočnice kao kakve majušne štitove. S obje strane ceste gorjele su žute,narančaste i crvene vatre. Šatori i drveće bili su u plamenu, a Milovi suavioni neprestano nadolazili s upaljenim žmirkavim bijelim svjetlima zaslijetanje i otvorenim spremištima za bombe. Kad je pred kontrolnimtornjem naglo pritisnuo kočnice, pukovnik Cathcart se gotovo prevrnuo udžipu. Dok se još džip pogibeljno zanosio, iskočio je iz njega i pojurio uzastube u prostoriju u kojoj su tri čovjeka bila zaposlena oko instrumenata ikontrolnih uređaja. Dvojicu je odbacio u stranu i okomio se na poniklanimikrofon sijevajući divlje očima, zgrčena mesnata lica od napetosti.Stisnuo je mikrofon kao zvijer i počeo se histerično derati iz sve snage:

- Milo, pasja ti mati! Jesi li poludio? Kog vraga radiš? Sleti! Sleti!- Prestanite se toliko derati, čujete li? - odazva mu se Milo koji je

stajao tik do njega u kontrolnom tornju, s drugim mikrofonom u ruci. - Daja sam ovdje. - Milo ga prijekorno pogleda i nastavi svoj posao. - Vrlodobro, momci, - vrlo dobro govorio je jednoličnim glasom u mikrofon. - Alividim da još jedan magazin stoji čitav. E, nećemo tako. Purvise, već samte opominjao zbog takva nesolidna posla. A sad se odmah vrati tamo ipokušaj još jednom! Ali ovaj put nadleti cilj polako... polako. Tko se žuri,Purvise, nikamo ne stigne. Tko se žuri nikamo ne stigne. Nisam ti to

~ 258 ~

rekao jedanput, nego najmanje sto puta. Tko se žuri nikamo ne stigne.Iz zvučnika odozgo zakrešta nečiji glas:- Milo, ovdje Alvin Brown. Ja sam bacio sve svoje bombe. Što da sad

radim?- Mitraljiraj! - reče mu Milo.- Da mitraljiram? - zgrozi se Alvin Brown.- Nema druge - izvijesti ga Milo, pomiren sa sudbinom. - Tako stoji u

ugovoru.- E pa, dobro, onda - pristane Alvin Brown. - Kad je tako, mit-raljirat

ću.Ovaj put je Milo pretjerao. Bombardiranje vlastitih ljudi i aviona bilo

je više nego što je i najhladnokrvniji promatrač mogao progutati, pa sečinilo da je Milu odzvonilo. Visoki Vladini funkcionari sjatili su se daistraže taj slučaj. Novine su se oborile na Mila najkrupnijim naslovima, ačlanovi Kongresa osuđivali su gromoglasno i gnjevno tu strahotuzahtijevajući da se krivac kazni. Majke čija su djeca bila u vojsci stvaralesu borbene odrede i vapile za osvetom. Nijedan se glas nije digao unjegovu obranu. Posvuda su pošteni ljudi bili ozlojeđeni i svi su digli rukeod Mila, dok on nije otvorio javnosti svoje poslovne knjige i objavio kakvuje golemu dobit ostvario. Ne samo što je mogao nadoknaditi državitroškove za sve one ljude i imovinu koje je uništio, nego mu je još ostalotoliko novca da je mogao i dalje kupovati egipatski pamuk. Svatko je,naravno, imao svoj udio. A najbolje je od svega bilo to što zapravo uopćenije trebalo nadoknaditi državi troškove.

- U demokraciji je narod država - tumačio je Milo. - A mi smo narod,nije li tako? Pa zašto onda ne bismo zadržali novac i uklonili posrednike?Da vam pravo kažem, najradije bih da se država posve okani rata i da gaprepusti privatnoj inicijativi. Ako budemo plaćali državi sve što jojdugujemo, samo ćemo ohrabrivati državnu kontrolu, a obeshrabrivatipojedince u bombardiranju vlastitih ljudi i aviona. Uskratit ćemo imstimulans.

Milo je, naravno, imao pravo, u čemu su se uskoro svi složili osimnekoliko ogorčenih nesposobnjakovića kao što je bio doktor Daneeka, kojise čangrizavo durio i širio uvredljive klevete o nemoralnosti cijelogpothvata, dok ga Milo nije smekšao poklonivši mu, u ime sindikata,laganu aluminijsku vrtnu stolicu, koju je doktor Daneeka mogao po voljisložiti i iznijeti iz šatora kad god bi poglavica Bijeli Halfoat ušao, i odnijetinatrag u šator kad god bi poglavica Bijeli Halfoat izišao. Doktor Daneeka

~ 259 ~

se bio posve smeo za Milova bombardiranja; umjesto da potraži kakavzaklon, ostao je bio vani i obavljao svoju dužnost puzeći po zemlji usredšrapnela, mitraljiranja i zapaljivih bombi, kao kakav oprezan lukavgušter, od ranjenika do ranjenika, podvezujući žile, dajući morfij,stavljajući udlage i posipajući rane sulfanilamidom, s mračnim i ojađenimizrazom na licu, ne kazujući ni riječi više nego što je morao, i čitajući usvačijoj pomodrjeloj rani užasan znamen vlastita propadanja. Radio je svedok nije pao od umora, još mnogo prije nego što je prošla ta duga noć, asutradan je dobio hunjavicu, pa je cmizdreći pohitao u sanitetski šator damu Gus i Wes izmjere temperaturu i da uzme gorušični oblog i sprej.

Te je noći doktor Daneeka njegovao svakog čovjeka koji je jaukao,pokazujući istu onu sumornu, duboku i u sebe usredotočenu žalost koju jepokazao na aerodromu onoga dana kad je Yossarian, nakon leta naAvignon, sišao niz ono nekoliko stuba iz aviona nag, krajnje potresen,poprskan Snowdenovom krvlju po golim petama i prstima na nogama, pokoljenima, rukama i prstima na rukama, i bez riječi upro prstom unutra,gdje je mladi strijelac ležao na podu smrzavajući se pored još mlađegrepnog strijelca, koji je padao u nesvijest kad god bi otvorio oči i ugledaoSnowdena kako umire.

Pošto su Snowdena prenijeli nosilima iz aviona u kola za hitnupomoć, doktor Daneeka je gotovo nježno prebacio Yossarianu gunj prekoramena i odveo ga do džipa. McWatt mu je pomogao, pa su se sva trojicašutke odvezla u sanitetski šator eskadrile, gdje su McWatt i doktorDaneeka posjeli Yossariana na stolicu i sprali s njega Snowdenovu krvhladnim i vlažnim kuglicama vate. Doktor Daneeka mu je dao neku pilului injekciju od kojih je spavao dvanaest sati. Kad se Yossarian probudio iotišao k njemu, doktor Daneeka mu je dao još jednu pilulu i injekciju odkojih je spavao još dvanaest sati. Kad se Yossarian opet probudio i došao knjemu, doktor Daneeka se spre mao dati mu još jednu pilulu i injekciju.

- Koliko ćete mi još davati tih pilula i injekcija? - upita ga Yossarian.- Dok se ne budeš malo bolje osjećao.- Već se sasvim dobro osjećam.Nježno preplanulo čelo doktora Daneeke nabora se od iznenađenja.- Pa zašto se onda ne obučeš? Zašto hodaš gol?- Ne želim više nositi uniformu.Doktor Daneeka prihvati to tumačenje i odloži špricu.- Jesi li siguran da se sasvim dobro osjećaš?- Osjećam se izvrsno. Samo sam malo tup od svih tih pilula i injekcija

~ 260 ~

koje ste mi dali.Yossarian je pošao za svojim poslom toga dana bez ičega na sebi, i bio

je još gol sutradan ujutro, kad ga je Milo, koji ga je već posvuda tražio,napokon našao kako sjedi na drvetu, nedaleko od neobičnog malog vojnoggroblja gdje su sahranjivali Snowdena. Milo je nosio svoju uobičajenuposlovnu odjeću, sivomaslinaste hlače, čistu sivomaslinastu košulju ikravatu, s jednom srebrnom poručničkom prugom što mu se sjajila naovratniku, i s propisnom kapom s krutim kožnim štitnikom.

- Tražio sam te posvuda - dovikne Milo Yossarianu prijekorno sazemlje.

- Trebao si me potražiti na ovom drvetu - odgovori mu Yossarian. -Ovdje sam cijelo dopodne.

- Hajde siđi da probaš ovo, pa da mi kažeš je li dobro. To je jakovažno.

Yossarian odmahne glavom. Sjedio je gol na najnižoj grani i dizao seobjema rukama za granu iznad sebe. Odbio je da se makne, pa Milu nijepreostalo ništa drugo nego da preko volje zagrli objema rukama deblo i dase popne. Nespretno se penjao stenjući i hripljući glasno, a kad je napokonprebacio nogu preko grane da predahne, odjeća mu je bila zgužvana izgnječena. Kapa mu se nakrivila i samo što nije pala. Milo ju je uhvatiobaš kad je počela padati. Kapi znoja blistale su mu oko bokova kaoprozirno biserje i bujale mu ispod očiju kao mutni mjehurići. Yossarian gaje ravnodušno promatrao. Milo se oprezno u polukrugu uspravi i nađe sepred Yossarianom. Odmota svileni papir s nečega mekanog, okruglog ismeđeg i pruži to Yossarianu.

- Molim te, kušaj ovo pa mi reci što misliš. Htio bih to dati ljudima dajedu.

- Što je to? - upita ga Yossarian i odgrize povelik komad.- Pamuk obložen čokoladom.Yossarian se zagrcne i ispljune krupan zalogaj pamuka obloženog

čokoladom ravno Milu u lice.- Evo ti ga! - pljuvao je ljutilo. - Ti Isusa Boga! Jesi li li poludio? Nisi

čak izvadio ui one proklete sjemenke!- Strpi se malo, čuješ li? moljaše ga Milo. - Ne može biti baš tako loše.

Je li zbilja tako loše?- Još gore.- Ali moram natjerati menze da time hrane ljude.- To ljudi neće nikad progutati.

min@

~ 261 ~

- Morat će progutati - obznani Milo s veličanstvenom diktatorskomgestom i umalo što ne skrha vrat kad pravednički zamaše prstom u zraku.

- Dođi bliže - pozva ga Yossarian. - Tu ćeš biti na sigurnijem i moćićeš sve vidjeti.

Uhvativši se objema rukama za granu iznad sebe, Milo se počeporebarke pomicati po grani neobično oprezno i bojažljivo. Lice mu seukrutilo od napetosti, a kad se napokon lijepo namjestio do Yossariana,odahnuo je. Nježno je pogladio drvo.

- Ovo je prilično lijepo drvo - napomene zadivljeno i zahvalno, kao daje njegovo.

- To je drvo života - odvrati Yossarian mičući prstima na nogama - idrvo poznanja dobra i zla.

Milo zirne izbliza na koru i granje.- Ne, nije - reče. - To je kesten. Valjda ja znam. Ja prodajem kestenje.- Neka bude kako ti kažeš.Sjedili su na drvetu šutke nekoliko trenutaka, noge su im visile, a

ruke su držali gotovo okomito na gornjoj grani, jedan je bio posve gol osimšto je imao sandale s gumenim potplatima na nogama, a drugi je bio posveobučen u grubu sivomaslinastu vunenu uniformu sa čvrsto svezanomkravatom. Milo je snebivljivo promatrao Yossariana krajičkom okakrzmajući iz obzirnosti da progovori.

- Htio bih te nešto pitati - naposljetku reče. - Nemaš ništa na sebi. Nebih se htio petljati u nešto što me se ne tiče, ali bih htio samo znati zaštone nosiš uniformu?

- Zato što neću.Milo hitro zaklima glavom, kao vrabac kad zoblje.- Aha, aha - izusti brže-bolje u krajnjoj nedoumici. - Potpuno te

razumijem. Appleby su mi rekli da si poludio, pa sam se samo htiouvjeriti. - Opet uljudno krzmaše važući iduće pitanje. - Zar nećeš višenikad obući uniformu?

- Mislim da neću.Milo klimne tobože odrješito glavom da pokaže da ga svejednako

razumije, a onda ušutje premišljajući ozbiljno, obuzet mračnim slutnjama.Ptica sa skerletnom krestom prohuja ispod grane i očeša sigurnimtamnim krilima grm koji se strese. Yossarian i Milo bili su zaklonjeni usvojoj sjenici kosim redovima zelenila, tankog kao svileni papir, i gotovoopkoljeni drugim sivim kestenovima i jednom srebrnastom smrčom. Sunceje bilo visoko odskočilo na golemu nebu plavom kao safir i obasutom

~ 262 ~

niskim, odvojenim, nadutim oblacima suhe i čiste bijele boje. Nije bilo nidaška vjetra pa je lišće oko njih nepomično visilo. Hlad je bio pahuljast.Sve je mirovalo, osim Mila, koji se iznenada uspravi, prigušeno krikne ipoče uzbuđeno nešto pokazivati.

- Gledaj! - uzrujano usklikne. - Gledaj! Ono je dolje sprovod. A ovo kaoda je groblje, je li?

Yossarian mu odgovori polagano, jednoličnim glasom:- Sahranjuju onoga maloga koji je neki dan poginuo u mom avionu

nad Avignonom. Snowdena.- Što mu je bilo? - priupita ga Milo glasom umrtvljenim od

strahopoštovanja.- Poginuo je.- To je strašno - protuži Milo, a krupne smeđe oči napuniše mu se

suzama. - Jadni mali! To je zbilja strašno. - Jako se ugrize za svojudrhtavu usnu i povisi glas od uzbuđenja kad nastavi. - A bit će još goreako menze ne pristanu da kupe moj pamuk. Što je to njima, Yossariane?Zar ne shvaćaju da je to njihov sindikat? Zar ne znaju da svatko ima unjemu svoj udio?

- Je li i mrtvac u mom šatoru imao svoj udio? - upita ga Yossarianjetko.

- Naravno da je imao - uvjeravaše ga Milo velikodušno. - Svatko ueskadrili ima svoj udio.

- Ali on je poginuo još prije nego što je stigao u eskadrilu.Milo se hitro nakrevelji od muke i okrene glavu.- Kad ćeš već jednom prestati da me bockaš tim svojim mrtvacem u

šatoru! - reče zlovoljno. - Rekao sam ti već da ja nemam ni kakve veze snjegovom pogibijom. Zar sam ja kriv što mi se ukazala ona krasna prilikada osvojim tržište egipatskim pamukom i što sam nas sve doveo u ovajškripac? Kako sam mogao znati da će doći do prezasićenosti tržišta? Tadanisam čak ni znao što je to prezasićenost tržišta. Čovjeku se baš neukazuje često prilika da osvoji tržište, i bio sam, prilično lukav kad samugrabio priliku koja mi se pružila. - Milo priguši jauk kad ugleda šestuniformiranih nosilaca lijesa kako dižu običan lijes od jelovine iz, kola zaspasavanje i polako ga polažu na zemlju, do razjapljene, netom iskopanejame. - A sad ne mogu prodati ama baš ništa od svega toga - kukaše ondalje.

Yossariana nije nimalo ganula visokoparna šarada pogrebnog obredani Milova skrušena ucviljenost. Kapelanov je nerazumljivi, gotovo nečujni

~ 263 ~

jednolični glas jedva dopirao do njega iz daljine, kao žuborenje plina uvodi. Yossarian je prepoznao majora Majora po visini, koštunjavosti isuzdržljivosti, i činilo mu se da vidi majora Danbyja kako briše rupčićemčelo. Major Danby se nije prestao tresti od onog svog sukoba s generalomDreedleom. Vojnici i podoficiri rasuli su se kao pramenje oko tri oficira,koji su stajali kao lipovi sveci, a četiri dokona grobara u prugastim radnimuniformama naslonili su se bili ravnodušno na lopate pokraj jezive,nesklapne hrpe razbacane bakrenocrvene zemlje. Dok je Yossarian gledao,kapelan je digao blaženi pogled prema njemu, nekako patnički pritisnuoprstima oči, ponovo zirnuo ispitljivo gore na Yossariana i pognuo glavu, aYossarian je zaključio da je to vrhunac pogrebnog obreda. Ona četvorica uradnim uniformama digoše lijes na užetima i spustiše ga u grob. Milo sesav strese.

- Ne mogu to gledati - tjeskobno uzvikne, okrećući glavu. - Naprostone mogu sjediti ovdje i gledati kako menze puštaju da moj sindikatpropada. - Škrine zubima i zavrtje glavom, obuzet gorkim jadom ikivnošću. - Da su mi imalo privrženi, kupovali bi pamuk od mene dobesvijesti, pa bi ga onda opet kupovali do besvijesti. Naložili bi vatre ispalili svoje rublje i ljetne uniforme, samo da bude veća potražnja zapamukom. Ali ne, oni neće ni prstom maknuti. Yossariane, daj pojediostatak ovoga pamuka obloženog čokoladom meni za ljubav. Možda će tisad bolje prijati?

Yossarian mu odgurne ruku.- Prestani, Milo! Ljudi ne mogu jesti pamuk.Milu se lice lukavo otegne.- Ma to zapravo i nije pamuk - umiljavaše se. - Samo sam se šalio. To

je zapravo vlaknasti šećer, izvrstan vlaknasti šećer. Kušaj i uvjeri se!- E, sad lažeš.- Ja nikad ne lažem! - odsiječe Milo ponosno i dostojanstveno.- E, ali sad lažeš.- Ja lažem samo onda kad je potrebno protumači Milo kao da se brani,

načas odvraćajući pogled i žmirkajući umiljato. Ovo je još bolje odvlaknastog šećera, zbilja je još bolje. Ovo je pravi pamuk. Yossariane,moraš mi pomoći da prisilim ljude da to jedu. Egipatski je pamuk najboljipamuk na svijetu.

- Ali je neprobavljiv - upozori ga Yossarian. - Ljudi bi se razboljeli odnjega, zar ne razumiješ? Zašto ne pokušaš sam živjeti od njega ako mi nevjeruješ?

~ 264 ~

- Ama, pokušao sam - neveselo prizna Milo. - Pa sam se razbolio.Groblje je bilo žuto kao sijeno i zeleno kao kuhani kupus. Uskoro

kapelan uzmakne, a sivožuti polumjesec od ljudskih prilika poče se tromoraspadati, kao splavine. Ljudi su odlazili bez žurbe i šuma prema vozilimaparkiranim uz rub neravne i blatne ceste. Neutješno pognutih glava,kapelan, major Major i major Danby išli su prema svojim džipovima kaoda su izopćeni iz društva, a svaki se od njih držao samotnički po metar-dva daleko od ostale dvojice.

- Gotovo je - pripomene Yossarian.- Svršeno je - složi se Milo utučeno. - Nema više nade. A sve samo zato

što sam im ostavio slobodu da sami odlučuju. To će me naučiti da budemstroži drugi put kad opet pokušam ovako nešto.

- A zašto ne prodaš pamuk državi? - predloži mu Yossarian onakouzgred, gledajući onu četvoricu u prugastim radnim uniformama kakobacaju pune lopate bakrenocrvene zemlje u grob.

Milo oštro odbaci taj prijedlog.- To je stvar principa - odlučno protumači. - Država nema nikakva

posla s biznisom, a ja bih bio posljednji čovjek na svijetu koji bi ikadpokušao uplesti državu u svoj posao. Ali posao države jest posao - sjeti seživo i nastavi poletno. - Tako je rekao Calvin Coolidge, a Calvin Coolidgeje bio predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, pa će biti da je to istina.I država je zaista dužna kupiti sav moj egipatski pamuk, koji nitko drugineće, da bih ja mogao nešto zaraditi, nije li tako? - Ali se Milu lice gotovoisto tako naglo natmuri, a raspoloženje mu se sroza na tužnu tjeskobu. -Ali, kako ću navesti državu da to učini?

- Podmiti je - reče Yossarian.- Podmiti je! - zgrane se Milo i opet umalo što ne izgubi ravnotežu i ne

skrha vrat. - Sram te bilo! - pokudi ga oštro sipajući iz namrštenih nosnicai uspijenih usta vrlu vatru niz riđe brkove i uz njih. - Podmićivanje jeprotuzakonito, i ti to dobro znaš. Ali ostvariti dobit nije protuzakonito, jeli? Prema tome, ne može biti protuzakonito ako nekoga podmitim da bihostvario poštenu dobit, je li? Ama, da kako da ne može! - Ponovo utone usvoje misli odajući tako krotak jad da bi mu se čovjeku malne smilio. - Alikako ću znati koga trebam podmititi?

- Ama, ne brini ti zbog toga - utješi ga Yossarian smijuckajući sebezglasno kad motori džipova i kola za spasavanje proparaše snenu tišinu,a vozila koja bijahu otraga krenuše natraške. - Samo neka mito budedovoljno veliko pa će te oni sami naći. Pazi samo da sve radiš otvoreno.

~ 265 ~

Neka svi točno znaju što želiš i koliko si voljan platiti, čim bi se ponašaokao da si kriv, ili kao da se sramiš, mogao bi za pasti u neprilike.

- Ja bih najradije da ti pođeš sa mnom - napomene Milo. - Neću seosjećati siguran među ljudima koji primaju mito. Oni nisu ništa drugonego banda varalica.

- Neće oni tebi ništa - uvjeravaše ga Yossarian samopouzdano. - Akozapadneš u neprilike, samo svima reci da sigurnost domovine zahtijevajaku domaću industriju koja špekulira egipatskim pamukom.

- Pa i zahtijeva - svečano ga pouči Milo. - Jačanje domaće industrijekoja špekulira egipatskim pamukom znači jačanje Amerike.

- Dakako da znači. A ako to ne upali, istakni da prihod velikog brojaameričkih obitelji ovisi o tome.

- Pa prihod velikog broja američkih obitelji i ovisi o tome.- Eto vidiš - reče Yossarian. - Ti to znaš mnogo bolje nego ja. Kad ti to

kažeš, to gotovo zvuči kao istina.- Pa to i jest istina - usklikne Milo s jakom primjesom nekadašnje

oholosti u glasu.- To baš i mislim. Ti to kažeš baš s onoliko uvjerenja u glasu koliko je

potrebno.- Zar zbilja nećeš poći sa mnom?Yossarian odmahne glavom.Milo je bio nestrpljiv da prione na posao. Strpa ostatak pamuka

obloženog čokoladom u džep na košulji i vrati se polagano po grani doglatkog sivog debla. Raširi ruke oko debla u velikodušan i nespretanzagrljaj i uze se spuštati. Rubovi njegovih cipela s kožnim potplatimaneprestano su se sklizali te se više puta činilo da će se srušiti i povrijediti.Kad je bio na pola puta, predomisli se i ponovo pope gore. Komadići korevisili su mu na brkovima, a zgrčeno mu je lice bilo zažareno od napora.

- Bit će bolje da obučeš uniformu i da ne hodaš tako gol - zamišljenopovjeri Yossarianu prije nego što se opet spusti i žurno ode. - Mogao bi jošdobiti sljedbenike, a onda se ja ne bih nikako mogao otarasiti togaprokletog pamuka.

~ 266 ~

25. KAPELAN

Prošlo je bilo poprilično vremena otkako se kapelan prvi put zapitaoza smisao svega. Ima li Boga? Kako čovjek može biti siguran? Bitianabaptistički svećenik u američkoj vojsci bilo bi i u najboljim prilikamaprilično teško, a bez dogme je bilo gotovo nepodnosivo.

Plašili su ga ljudi koji su glasno govorili. Pred hrabrim, nasrtljivimljudima od djela kakav je bio pukovnik Cathcart osjećao se nemoćan iosamljen. Kud god se u vojsci okrenuo, bio je stranac. Vojnici, podoficiri ioficiri nisu se vladali pred njim onako kako su se vladali pred ostalimvojnicima, podoficirima i oficirima, pa čak ni drugi kapelani nisu biliprema njemu onako srdačni kakvi su bili je dan prema drugome. U svijetuu kojem je uspjeh bio jedina vrlina, on se pomirio s činjenicom da jepropao. Bio je bolno svjestan da mu nedostaju duhovničko samopouzdanjei savoir-faire s pomoću kojih su mnoge njegove kolege drugih vjera i sektanapredovale u službi. On naprosto nije bio stvoren da se ističe. Mislio jeda je ružan, i svaki dan se želio vratiti kući, k ženi.

Zapravo je kapelan bio gotovo pristao čovjek, a milo i osjetljivo licebijaše mu blijedo i lomno kao pješčenjak. Duh mu je bio otvoren za svapitanja.

Možda je on doista Washington Irving, i možda je doista potpisivaoWashingtona Irvinga u onim pismima o kojima ništa nije znao? Znao je datakvi gubici pamćenja nisu ništa neobično u medicinskim analima Znao jeda se ništa ne može doista znati, čak ni to da se ne može ništa doistaznati. Sjećao se vrlo dobro, ili je imao dojam da se sjeća vrlo dobro, kakomu se činilo da je vidio negdje Yossariana prije nego što ga je prvi putuistinu vidio kako leži u bolnici. Sjećao se da ga je ta ista neugodnaslutnja obuzela gotovo nakon dva tjedna, kad mu je Yossarian došao ušator da ga zamoli da ga oslobodi letenja. Prije toga je, naravno, kapelanveć bio negdje vidio Yossariana, u onoj čudnovatoj, neortodoksnojbolničkoj sobi, u kojoj se činilo da su svi pacijenti simulanti, osim onognesretnika obavijenog od glave do pete bijelim zavojima i obloženoggipsom, koga su jednog dana našli mrtva s toplomjerom u ustima. Ali jekapelan imao dojam da je vidio Yossariana u nekoj kudikamo ozbiljnijoj itajnovitijoj prigodi, da se taj značajni susret odigrao u neko davno,zapretano i gotovo isključivo duhovno doba, u kojem mu je upravo istotako priznao, osuđujući ga na propast, da mu ne može nikako, ama bašnikako pomoći.

~ 267 ~

Takve su sumnje nezasitno izjedale kapelanovo suhonjavo i patničkotijelo. Postoji li jedna jedina prava vjera ili život poslije smrti? Kolikoanđela može plesati na vršku pribadače, i čime se Bog uistinu bavio zasvih onih beskrajnih eona prije stvaranja svijeta? Zašto je bilo potrebnoudariti zaštitni žig u čelo Kainu kad nije bilo ljudi od kojih ga je trebaloštititi? Jesu li Adam i Eva imali kćeri? To su bila velika, složena pitanja izontologije koja su ga mučila. Pa ipak mu se nikad nisu činila toliko bitnakoliko pitanja dobrote i lijepog ponašanja. Znojio se stiješnjen uepistemološkom procijepu skeptika i nije mogao prihvatiti rješenjaproblema, kojih se pak nije bio voljan oka niti kao nerješivih. Vazda jepatio i vazda se nadao.

- Jeste li se vi ikad - upitao je krzmajući Yossariana onoga dana unjegovu šatoru, dok je Yossarian sjedio držeći objema rukama toplu bocuCoca Cole kojom ga je kapelan ipak uspio utješiti - našli u prilici u kojojste osjećali da ste već bili, iako ste znali da ste prvi put u njoj? - Yossarianje klimnuo glavom reda radi, a kapelan se zadihao od iščekivanja,spremajući se da sjedini svoju snagu volje s Yossarianovom unadljudskom naporu da napokon odgrnu debele crne koprene kojeobavijaju vječne tajne bitka. - Imate li i sad taj osjećaj?

Yossarian odmahne glavom i razjasni mu da je deja vu tek trenutan,sićušan raskorak u djelovanju dvaju koaktivnih senzornih živčanihcentara koji obično funkcioniraju istodobno. Kapelan jedva da ga je čuo.Bio je razočaran, ali nije bio sklon povjerovati Yossarianu, jer je njemu biodan znak, tajna, zagonetna vizija koju još nije imao hrabrosti objavitisvijetu. Nije moglo biti sumnje o tome kakve sve strahote sadržavakapelanovo otkrivenje: bijaše to, ili spoznaja božanskog podrijetla, ilihalucinacija; ili se na njega spustila Božja milost, ili je gubio razum. Objesu ga mogućnosti podjednako plašile i obeshrabrivale. To nije bilo ni dejavu, ni presque vu ni jamais vu. Bilo je moguće da još ima drugih vua zakoje on nikad nije čuo, i da bi se jednim od tih drugih vua mogla ukratkoprotumačiti ta začudna pojava, kojoj je on i pripadao i bio svjedok; bilo ječak moguće da se ništa od onoga što je on mislio da se dogodilo, nijezapravo ni dogodilo, da je prije riječ o greški u pamćenju nego o greški uzapažanju, da nije nikad zapravo mislio da je vidio ono što sad misli da jenekad uistinu mislio da je vidio, da je njegov sadašnji dojam da je nekadtako mislio tek iluzija jedne iluzije, i da tek sad zamišlja da je nekadzamišljao da vidi gola čovjeka kako sjedi na drvetu iza groblja.

Kapelanu je sad bilo jasno da on baš nije bogzna kako pogodna ličnost

~ 268 ~

za svoj posao, pa je često razmišljao ne bi li bio zadovoljniji u nekoj drugojslužbi u vojsci, možda kao razvodnik u pješadiji ili poljskoj artiljeriji, iličak kao padobranac. Nije imao pravih prijatelja. Prije nego što se upoznaos Yossarianom, nije bilo nikoga u aviopuku s kojim bi se osjećao ugodno, anije se baš ni s Yossarianom osjećao najugodnije, jer su ga njegovi česti inepromišljeni izljevi gotovo neprestano držali u napetosti i u nekomneodređenom stanju ugodne strepnje. Kapelan se osjećao siguran kad jebio u oficirskom klubu s Yossarianom i Dunbarom, pa i samo s Natelyjemi McWattom. Kad je sjedio s njima, nije osjećao potrebe da sjedi bilo s kimdrugim; problem gdje treba sjediti bio je riješen, i bio je zaštićen odneželjena društva svih onih drugih oficira koji su ga redovito, kad bi im sepribližio, pozdravljali pretjerano ljubazno i čekali, obuzeti nelagodom, daon ode. Mnogim je ljudima bilo nelagodno s njim. Svi su uvijek bili veomaprijazni prema njemu, ali nitko nikad nije bio uistinu dobar prema njemu;svi su razgovarali s njim, ali nikad mu nitko nije ništa rekao. Yossarian iDunbar bili su mnogo slobodniji, pa kapelan jedva da se osjećao neugodnos njima. Oni su ga čak branili one večeri kad ga je pukovnik Cathcartpokušao ponovo izbaciti iz oficirskog kluba i Yossarian ratoborno ustao dase uplete, a Nately uzviknuo »Yossariane!« ne bi li ga zadržao. Kad jezačuo Yossarianovo ime, pukovnik Cathcart je problijedio kao krpa i, naopće zaprepaštenje, ustuknuo užasnuto i smeteno, te naletio na generalaDreedlea, koji ga je zlovoljno odgurnuo laktom i odmah mu naložio danaredi kapelanu da opet dolazi svaku večer u oficirski klub.

Kapelan je imao gotovo isto toliko muke da utvrdi svoj položaj uoficirskom klubu koliko je imao muke da se prisjeti u kojoj od deset menzatreba jesti idući put. Njemu bi bilo gotovo po volji da ne smije više zalazitiu oficirski klub, da nije uživao da se tu nađe sa svojim novim drugovima.Ako nije mogao navečer u oficirski klub, nije imao kamo otići. Provodio jevečeri za Yossarianovim i Dunbarovim stolom smješkajući se stidljivo isuzdržljivo, i malo je kad govorio ako ga ne bi tko nagovorio, a čaša gustogslatkog vina stajala je pred njim gotovo netaknuta dok se nespretnopoigravao lulicom od kuku ruznog klipa, u kojoj je snebivljivo uživao i kojuje povremeno pu nio duhanom i pušio. Rado je slušao Natelyja, čije suplačljive i sladunjave jadikovke umnogome odražavale njegovu vlastituromantičnu ojađenost i redovito u njemu budile živu čežnju za ženom idjecom. Kapelana hi razgaljivala njegova iskrenost i nezrelost, pa bi gahrabrio klimajući glavom, odobravajući mu i pokazujući da ga razumije.Nately se nije baš dičio time što mu je djevojka prostitutka, a kapelan je

~ 269 ~

to najbolje znao po tome što kapetan Black nije nikad prošao porednjihova stola, a da ne namigne napadno kapelanu i da ne dobaci Natelyjukakvu neukusnu, otrovnu i podrugljivu napomenu na njen račun. Kapelannije odobravao kapetanu Blacku, i bilo mu je teško suzdržati se da mu nepoželi zla.

Činilo se da nitko, pa čak ni Nately, zapravo ne shvaća da on, kapelanAlbert Taylor Tappman, nije samo kapelan nego i ljudski stvor, da bimogao imati dražesnu, strastvenu i zgodnu ženu koju gotovo ludo voli, itroje nejake plavooke djece čudnih, zaboravljenih lica, koja će ga jednom,kad odrastu, smatrati čudakom i koja mu možda nikad neće oprostitineugodnosti koje će imati u društvu zbog njegova zanimanja. Kako nitkone može shvatiti da on zapravo nije čudak, nego normalan, osamljenodrastao čovjek koji se trudi živjeti normalnim, osamljeničkim životomodrasla čovjeka? Kad bi ga uboli, zar ne bi možda krvario? Kad bi gapoškakljali, zar se ne bi nasmijao? Činilo se da oni nikad nisu ni pomislilida on ima, baš kao i oni, oči, ruke, organe, dimenzije, osjetila i sklonosti,da ga može raniti isto oružje kao i njih, da ga griju i hlade isti povjetarci ida se hrani is tom hranom, iako je morao priznati da se svaki put hrani udrugoj menzi. Činilo se da je jedina osoba koja ipak shvaća da on imaosjećaja bio kaplar Whitcomb, komu je upravo bilo pošlo za rukom da ihpovrijedi time što je bez njegova znanja otišao ravno k pukovnikuCathcartu i predložio mu da šalju službene izraze sućuti obiteljimapoginulih i ranjenih u boju.

Jedino u što je kapelan mogao biti siguran bila je njegova žena, i to bibilo dovoljno, samo da su ga ostavili da proživi svoj vijek s njom i djecom.Kapelanova je supruga bila suzdržljiva i simpatična ženica na pragutridesetih godina, veoma crnomanjasta i veoma privlačna, tanka struka,mirnih pametnih očiju i blistavih šiljastih zubića, dječjeg lica koje je biloživahno i sitno; neprestano je zabo ravljao kakva su mu djeca, i kad god biponovo pogledao njihove slike, bilo mu je kao da ih prvi put vidi. Kapelanje volio svoju ženu i djecu toliko neobuzdano i žarko da ga je čestoobuzimala želja da se nemoćno sruši na zemlju, kao kakav odbačenibogalj. Nesmiljeno su ga mučile bolesne tlapnje o njima, užasno i jezivoznamenje bolesti i nesreće. Razmišljanja su mu bila pomućenaprijetnjama od takvih groznih bolesti kao što su Kwingov tumor ileukemija; dva-tri puta na tjedan vidio je u duhu svoga sina kako umirezato što on nikad ni je naučio ženu kako se zaustavlja krvarenje izarterije; gledao je nijemo, uplakan i ukočen, kako mu cijelu obitelj, jedno

~ 270 ~

za drugim, ubija struja na utičnici pri dnu zida zato što joj nikad nijerekao da je ljudsko tijelo vodič elektriciteta; sve je četvero gotovo svakenoći izgaralo u plamenu pošto je bojler eksplodirao i zapalio njihovudrvenu jednokatnicu; vidio je kako je neki maloumni pijani šoferprignječio automobilom ljupko i krhko tijelo njegove sirote drage žene uzazid tržnice i pretvorio je u ljepljivu pulpu, vidio je sve jezovite, okrutne imučne pojedinosti, gledao kako njegovu petogodišnju histeričnu kćerkicuodvodi od toga grozomornog prizora neki ljubazni sredovječni gospodinsnježnobijele kose, koji je zatim, čim ju je odvezao do neke napuštenepješčare, više puta siluje i ubija, dok njegovo dvoje mlađe djece umirepolako od gladi u kući pošto je njegova punica, koja je čuvala djecu, palamrtva od kapi kad su joj telefonski priopćili da joj je kćerka poginula unesreći. Kapelanova je supruga bila slatka, obzirna žena koja ga jeumirivala, i on je žudio da joj ponovo dotakne toplu nježnu ruku i da jepogladi po glatkoj crnoj kosi, da joj čuje prisni, utješni glas. Ona je bilamnogo snažnija ličnost od njega. On joj je pisao kratka, bezbrižna pismajedanput na tjedan, kadikad po dva puta. Htio joj je povazdan pisatinestrpljiva ljubavna pisma i ispunjavati beskrajne stranice očajnim,slobodnim priznanji ma o tome kako je ponizno obožava i koliko mu jepotrebna, i brižljivo uputiti kako se daje umjetno disanje. Htio je izlitipred njom, u bujici žaljenja sama sebe, svu svoju nesnosnu osamljenost iočaj, i upozoriti je da nikad ne ostavlja bornu kiselinu ni aspirinenadohvat ruke djeci, i da ne prelazi ulicu kad gori crveno svjetlo. Bojao seda je ne uznemiri. Kapelanova je žena bila dovitljiva, nježna, sažaljiva iosjetljiva. Njegova su snatrenja o ponovnom sastanku s njom gotovoneminovno završavala jasnom slikom spolnog snošaja.

Kapelan je najviše upravo na sprovodima osjećao da obmanjuje ljude,pa se ne bi začudio da je ona prikaza na drvetu onoga dana bilo očitovanjeSvemogućega da ne odobrava svetogrđe i oholost koje sadržava njegovaslužba. Činilo mu se da je najgori zločin što u takvoj strašnoj itajanstvenoj prilici kao što je smrt hini dostojanstvenost i žalost, i što sepretvara da posjeduje nekakvo vrhunaravno znanje o budućem životu.Sjećao se veoma dobro, ili je bio gotovo uvjeren da se sjeća, prizora sgroblja. Još je vidio majora Majora i ma jora Danbyja kako sumorno stojekao slomljeni kameni stupovi pored njega, svaki s jedne sirane, vidio jegotovo sve vojnike i podoficire, gotovo točno gdje je tko stajao, vidio je onunepomičnu četvoricu s lopatama, mrski lijes i veliku, razbacanu,slavodobitnu hrpu crvenkastosmeđe zemlje i masivno, mirno, bezdano

~ 271 ~

nebo koje je prigušivalo zvukove i koje je toga dana bilo toliko sablasnoprazno i plavo da je bilo gotovo ogavno. Nikad ih neće zaboraviti, jer je sveto bilo nedjeljiv dio najneobičnijeg događaja koji je ikad doživio, događajakoji je možda bio krasan, a možda i abnormalan, vizije golog čovjeka nadrvetu. Kako je to mogao sebi protumačiti? To nije bilo nešto već viđeno,ni nikad neviđeno, a svakako ni gotovo viđeno; ni deja vu, ni jamais vu, nipresque vu nije bilo dovoljno rastezljivo da to obuhvati. Da nije onda bioduh? Pokojnikova duša? Anđeo s nebesa ili paklenjak? Ili je cijela tafantastična zgoda bila tek puki plod bolesne mašte, duha koji propada,mozga koji trune? Kapelanu nije ni kad palo na pamet da je na drvetudoista mogao biti gol čovjek, dva čovjeka zapravo, jer se onom prvomubrzo pridružio drugi čovjek smeđih brkova, obučen od glave do pete uzlokobnu tamnu odjeću, koji se kao u kakvu obredu sagnuo na grani dadade onome prvome da popije nešto iz nekog smeđeg kaleža.

Kapelan je uistinu bio uslužan čovjek koji nije nikad mogao ni komepomoći, čak ni Yossarianu, kad je napokon naumio uhvatiti bika za rogovei potajno posjetiti majora Majora da čuje moraju li ljudi u aviopukupukovnika Cathcarta doista izvršiti više borbenih zadataka od svihostalih, kao što je tvrdio Yossarian. Bio je to smion potez na koji sekapelan naglo odlučio, pošto se ponovo bio porječkao s kaplaromWhitcombom i zalio mlakom vodom iz čuturice svoj neveseli ručak koji sesastojao od dvije vrste čokolade. Otišao je k majoru Majoru pješice da gakaplar Whitcomb ne vidi kako odlazi, odšuljao se nečujno u šumu dok nisuoba šatora na proplanku ostala za njim, zatim se spustio u napušteniželjeznički usjek gdje je tlo bilo čvršće. Hitao je po okamenjenim drvenimpragovima, a u njemu se sve više dizala buntovnička srdžba. Toga su gaprijepodneva vrijeđali i ponižavali zaredom pukovnik Cathcart,potpukovnik Korn i kaplar Whitcomb. On naprosto mora izboriti sebi nekopoštovanje. Ubrzo se zadihao jer su mu prsa bila slabašna. Hodao jenajbrže što je mogao a da ipak nije trčao, bojeći se da ga odlučnost ne izdaako uspori korak. Uskoro je opazio neku uniformiranu spodobu kako mudolazi u susret između zarđalih tračnica. Odmah se popeo uz padinuusjeka, smugnuo u guštik i pohitao dalje uskom stazom obraslommahovinom, koja je krivudala duboko u hladu šume. Ovuda je bilo težehodati, ali je nastavio ići isto onako žustro i odlučno spotičući se i posrćućičesto i povređujući nezaštićene ruke na tvrdokornom granju koje mu seisprečavalo, dok se grmlje i visoka paprat nisu s obje strane rastvorili i onnaglo skrenuo pored sivomaslinaste vojne prikolice na naslaganim

~ 272 ~

daščicama, koju je jasno vidio kroz sve rjeđe šipražje. Proslijedio je poredšatora pred kojim se sunčala sjajna sedefnosiva mačka, i pored još jedneprikolice na naslaganim daščicama, a onda je izbio na čistinu gdje senalazila Yossarianova eskadrila. Na usta mu je bila izbila slana rosa. Nijezastao nego je pošao ravno preko čistine u pisarnicu, gdje ga je dočekaokoštunjav, pogrbljen narednik istršalih jagodičnih kostiju i dugačke,neobično svijetle kose, koji mu je ljubazno rekao da može slobodno ući, jerje major Major upravo otišao.

Kapelan mu se zahvalio klimnuvši odsječno glavom i pošao samizmeđu stolova i pisaćih strojeva prema platnenoj pregradi u dnuprostorije. Provukao se kroz trokutasti prolaz i obreo se u praznoj sobi.Zastor pođe za njim. Teško je disao i jako se znojio. Nitko nije dolazio.Učinilo mu se da čuje nekakvo šaputanje. Prođe deset minuta. Gledao jeoko sebe strogo i nevoljko, čvrsto stegnutih vilica, a onda ga iznenadasvega probije znoj pošto se točno sjeti narednikovih riječi da možeslobodno ući, jer je major Major otišao. Podoficiri su se grubo našalili nanjegov račun! Kapelan prestravljeno ustukne od pregrade, a na oči munavriješe gorke suze. S drhtavih mu se usana ote umolan cvilež. MajoraMajora nije bilo, a podoficiri iz one druge sobe uzeli su njega za predmetsvoje neslane šale. Gotovo da ih je vidio kako ga čekaju s druge straneplatnene pregrade, kako su se načetili kao čopor pohlepnih, zluradih,proždrljivih zvijeri koje napeto vrebaju plijen, spremni da se brutalnookome na njega svojim bar barskim veseljem i podrugljivošću čim seponovo pojavi pred njima. Proklinjao je sam sebe što je bio tolikolakovjeran, i poželio, obuzet panikom, kakvu masku ili tamne naočale iumjetne brkove da se preruši, ili snažan, dubok glas kao glas pukovnikaCathcarta, i široka, mišićava pleća i mišice da bi mogao bez straha izići ipokoriti svoje zlobne mučitelje zapovjedničkim držanjem isamopouzdanjem, pred kojima bi svi ustuknuli i podvili kukavički ipokunjeno repove. Nije imao hrabrosti da stupi pred njih. Jedini je drugiizlaz bio prozor. Zrak je bio čist, i kapelan je iskočio kroz prozor pisarnicemajora Majora, strelimice pojurio oko ugla šatora i skočio u željezničkiusjek da se sakrije.

Pohitao je dalje presamićen, a lice je navlaš razvukao u nehajan,prijazan osmijeh, za slučaj da koga sretne. Čim je opazio da mu netkodolazi u susret, popeo se iz usjeka u šumu i potrčao mahnito kroz gustušumu, kao da ga tko progoni, a obrazi mu se zažarili od sramote. Čuo jekako se posvuda oko njega glasno razliježe divalj i podrugljiv smijeh, i

~ 273 ~

nejasno primjećivao zla, pijana lica kako se kese duboko u grmlju i visokogore, u krošnjama. Osjetio je vrelo žiganje u plućima i usporio korak.Srljao je i glavinjao dok više nije mogao da lje, pa se iznenada nasloni naneku kvrgavu jabuku, udari se glavom jako u deblo i uhvati se objemarukama za nj da ne padne. Disanje mu je odjekivalo u ušima kao kakvahripava, žalosna dreka. Minute su tekle sporo kao sati dok se nijenapokon sabrao i pojmio da je on sam izvor te snažne buke koja ga jeomamila. Bolovi su mu u prsima uminuli. Uskoro se osjetio dovoljno jakda stoji bez oslonca. Napeo je oprezno uši. U šumi je vladao muk. Nitko senije demonski smijao, nitko ga nije progonio. Bio je odviše umoran i tužani prljav da bi osjetio olakšanje. Poravnao je zgužvano odijelo ukočenim idrhta vim prstima i prošao ostatak puta do proplanka vladajući strogo samim sobom. Kapelan je često razmišljao o opasnosti od srčanog na padaja.

Džip kaplara Whitcomba bio je još parkiran na proplanku. Kapelan jeradije kradom zaobišao šator kaplara Whitcomba nego da prođe ispredulaza i izvrgne se opasnosti da ga on vidi i počne vrijeđati. Uzdahnuvšizadovoljno, hitro se uvuče u svoj šator i ugleda kaplara Whitcomba kakolijepo leži, uzdignutih koljena, na njegovu ležaju. Kaplar Whitcomb jedržao blatne cipele na kapelanovu pokrivaču i jeo kapelanovu čokoladulistajući podrugljivo jednu od kapelanovih Biblija.

- A gdje ste sad vi bili? - upita ga osorno i ravnodušno a da i ne dignepogled.

Kapelan pocrvenje i okrene se na drugu stranu.- Prošetao sam se šumom.- U redu - obrecne se kaplar Whitcomb na nj. - Nemojte mi se

povjeravati, ali samo čekajte da vidite što će biti s mojim moralom! - Ihalapljivo zagrize u kapelanovu čokoladu i nastavi govoriti punim ustima:- Imali ste posjet dok vas nije bilo. Major Major vas je tražio.

Kapelan se iznenađeno obrne i uzvikne:- Major Major? Major Major je došao ovamo?- Pa o njemu govorimo, nije li tako?- A kamo je otišao?- Skočio je u onaj željeznički usjek i pobjegao kao zec. - Kaplar

Whitcomb se nakesi. - Kakav mamlaz!- Je li rekao što hoće?- Rekao je da mu je potrebna vaša pomoć u nečemu veoma važnom.Kapelan se osupne.- Major Major je to rekao?

~ 274 ~

- On nije to rekao - ispravi ga kaplar Whitcomb izražavajući seubitačno točno. - On je to napisao u privatnom pismu koje je zapečatio iostavio na vašem stolu.

Kapelan zirne na kartaški stol, koji mu je služio kao pisaći stol, iugleda samo onu odvratnu narančastocrvenu rajčicu u obliku kruške, kojuje toga jutra bio dobio od pukovnika Cathcarta i koja je ležala ondje gdjeju je ostavio, kao neuništiv i krvavorumen simbol njegove vlastitenesposobnosti.

- A gdje je pismo?- Bacio sam ga čim sam ga otvorio i pročitao. - Kaplar Whitcomb

zalupi Biblijom i skoči na noge. - Pa što je? Zar mi ne vjerujete? - Iziđe, alise odmah vrati i gotovo se sudari s kapelanom, koji je pohitao za njim daopet pođe k majoru Majoru. - Vi ne znate prenijeti odgovornost napodčinjene - pouči ga kaplar Whitcomb mrzovoljno. - Ni to vam ne valja.

Kapelan je pokajnički klimnuo glavom, ali nije imao vremena da muse ispriča, nego je prošao žurno pored njega. Osjećao je vještu rukusudbine kako neodoljivo upravlja njime. Sad je shvatio da je već dva putatoga dana major Major jurio prema njemu po usjeku; i oba puta kapelan jeglupo odgodio njihov suđeni sastanak utekavši u šumu. U njemu je kipjelodok je okrivljavao sama sebe i hitao što je brže mogao po raspuknutimželjezničkim pragovima postavljenim u nejednakim razmacima. Vršciprstiju na nogama naribali su mu se od pijeska i šljunka koji su mu seuvukli u cipele i čarape. Nesvjesno je zgrčio svoje blijedo, izmučeno lice ugrimasu koja je odavala veliku nelagodu. To poslijepodne na početkukolovoza bivalo je sve toplije i vlažnije. Od njegova šatora do Yossarianoveeskadrile bilo je goto vo dva kilometra. Ljetna žućkastosmeđa košulja bilamu je natopljena znojem kad je stigao do eskadrile i bez daha ponovouletio u šator pisarnice, gdje gaje odlučno zaustavio onaj isti podmukli,slatkorječivi narednik s okruglim naočalama i upalim obrazima, i rekaomu da pričeka vani, jer je major Major u svojoj sobi, i da ne smije ući dokmajor Major ne ode. Kapelan ga pogleda odajući preneraženost inerazumijevanje. Zašto ga narednik mrzi, upita se. Usne mu pobijelješe izadrhtaše. Morila ga je žeđ. Pa što je tim ljudima? Zar nema već dovoljnotragedije? Narednik ispruži ruku i pridrži kapelana.

- Oprostite, gospodine kapetane - reče kao da žali, tihim, udvornim isjetnim glasom - ali major Major je tako sam naredio. On ne želi nikogavidjeti.

- Ali mene želi vidjeti - umolno će kapelan. - Tražio me je u mom

~ 275 ~

šatoru dok sam ja bio ovdje.- Major Major vas je tražio? - pripita narednik.- Da, tražio me je. Pitajte ga, molim vas!-Ne smijem, na žalost, gospodine kapetane. On ne želi ni mene vidjeti.

Možda biste mu mogli ostaviti poruku?- Ne želim ostavljati poruke. Zar on nikad ne učini iznimku?- Samo u izuzetnim prilikama. Posljednji put je napustio šator kad je

otišao na sprovod jednog podoficira, a posljednji put je primio nekoga usvojoj sobi kad je bio prisiljen na to. Neki bombarder-strijelac Yossarianprisilio...

- Yossarian? - Kapelanu se ozari lice od uzbuđenja zbog ove noveslučajnosti. Da nije na pomolu još jedno čudo? - Ama, baš o njemu bih i jahtio razgovarati s njim! Da nisu možda razgovarali o tome koliko jošzadataka mora Yossarian izvršiti?

- Da, gospodine kapetane, baš su o tome razgovarali. KapetanYossarian je izvršio pedeset i jedan borbeni zadatak, pa je zamolio majoraMajora da ga oslobodi dužnosti da izvrši još četiri zadatka. Tada jepukovnik Cathcart tražio još samo pedeset i pet zadataka.

- I što mu je major Major odgovorio?- Major Major mu je odgovorio da mu ne može pomoći.Kapelanu se otrombolji lice.- Tako mu je odgovorio?- Da, gospodine kapetane. Zapravo mu je savjetovao da se obrati

vama za pomoć. Zar zbilja nećete ostaviti nikakvu poruku, gospodinekapetane? Evo vam papira i olovke.

Kapelan zavrtje glavom i iziđe grizući potišteno nabubrelu suhudonju usnu. Još je daleko bio kraj dana, a već se toliko toga dogodilo. Ušumi je zrak bio svježiji. Grlo mu se bilo osušilo i boljelo ga. Polako jehodao i tužno se pitao kakva bi ga još nezgoda mogla snaći, kadlinajednom pred njega iz. grma kupina iskoči neki ludi šumski pustinjak.Kapelan vrisne iz svega glasa. Visoki, mrtvački blijedi neznanac uzmakneprestrašeno na kapelanov vrisak i krikne:

- Nemojte me dirati!- Tko ste vi? - vikne kapelan.- Nemojte me dirati, molim vas! - vikne onaj.- Ja sam kapelan!- Pa zašto me onda hoćete dirati?- Ja vas neću dirati! - tvrdio je kapelan sa sve većom primjesom

~ 276 ~

razdražljivosti u glasu, iako je još stajao kao ukopan. - Samo mi recite tkoste i što želite od mene.

- Želim samo saznati je li poglavica Bijeli Halfoat već umro od upalepluća - vikne opet onaj. - Samo to želim. Ja ovdje živim. Zovem se Flume.Ja sam iz ove eskadrile, ali živim ovdje u šumi. Možete pitati koga godhoćete.

Kapelan se poče malo-pomalo pribirati motreći napeto tu čudnovatu,zaplašenu spodobu. Kapetanski znakovi izjedeni hrđom visili su načovjekovu pohabanu ovratniku košulje. Imao je dlakav i kao katran crnimadež na donjoj strani jedne nosnice i guste, grube brkove boje topolinekore.

- Zašto živite u šumi kad ste iz ove eskadrile? - upita ga kapelanradoznalo.

- Zato što moram živjeti u šumi - odgovori kapetan srdito, kao da bikapelan to morao znati. Polako se uspravi motreći svejednako opreznokapelana, iako je bio više nego za glavu viši od njega. - Zar niste čuli ništao meni? Poglavica Bijeli Halfoat se zakleo da će mi jedne noći, dok budemtvrdo spavao, prefikariti vrat, pa se ne usuđujem više spavati u eskadrilidok je on još na životu.

Kapelan je nepovjerljivo slušao ovo neuvjerljivo objašnjenje.- Ama, to je nevjerojatno! - odvrati. - To bi bilo umorstvo s

predumišljajem. Zašto ga niste prijavili majoru Majoru?- Pa i jesam ga prijavio majoru Majoru - tužno će kapetan - ali mi je

major Major rekao da će mi on prefikariti vrat ako mu se još ikad obratim.- Čovjek je u strahu promatrao kapelana. - Da mi ne ćete i vi prefikaritivrat?

- Ama, neću, neću - uvjeravaše ga kapelan. - Dakako da neću. Zarzbilja živite u šumi?

Kapetan klimne glavom, a kapelan, obuzet mješavinom sažaljenja ipoštovanja, gledaše njegovo porozno i sivoblijedo lice koje odavaše umor ineishranjenost. Tijelo je toga čovjeka bilo nalik na koštunjavu ljusku uzgužvanu odijelu koje je visilo na njemu kao neuredna zbirka vreća. Sav jebio načičkan rukovetima suhe trave; bilo je krajnje vrijeme da se podšiša.Oko očiju je imao velike, tamne kolobare. Kapelan je bio toliko ganut dasamo što nije proplakao gledajući kapetanovu napaćenu, zamazanupriliku, a kad je pomislio koliko ozbiljnih nedaća taj jadnik podnosi svakidan, obuzeše ga smjernost i sažaljenje. Zapita ga glasom prigušenim odponiznosti:

~ 277 ~

- Tko vam pere rublje?Kapetan napući usne kao kakav poslovan čovjek.- Dajem ga na pranje nekoj pralji u jednoj seljačkoj kući malo dalje

niz cestu, a svoje stvari držim u prikolici u koju se ušuljam jedanput-dvaput na dan da uzmem čist rupčić ili presvučem rublje.

- A što ćete kad zima dođe?- Ah, pa valjda ću se dotle već vratiti u eskadrilu - odgovori kapetan

odajući nekakvo mučeničko samopouzdanje. - Poglavica Bijeli Halfoatneprestano je svima obećavao da će umrijeti od upale pluća, pa mislim dase samo moram strpjeti dok ne postane malo hladnije i vlažnije. -Promotri kapelana u nedoumici. - Pa zar vi ne znate za sve ovo? Zar nistečuli kako svi govore o meni?

- Mislim da vas nikad nitko nije spomenuo preda mnom.- E pa, to, bogami, ne razumijem. - Kapetan je bio malo uvrijeđen, ali

je nastavio, hineći optimizam. - E, skoro će rujan, pa mislim da neću višemorati dugo čekati. Kad vas opet bude tko pitao za mene, recite im samoda ću opet marno izdavati ona moja priopćenja za štampu čim poglavicaBijeli Halfoat umre od upale pluća. Hoćete li im reći? Recite da ću sevratiti u eskadrilu čim dođe zima i poglavica Bijeli Halfoat umre od upalepluća. Vrijedi?

Kapelan se svečano potrudi da zapamti te proročanske riječi, zanesennjihovim ezoteričnim smislom.

- Živite li od bobica, trava i korijenja? - upita ga.- Ne, ni govora - iznenađeno će kapetan. - Ušuljam se u menzu na

stražnji ulaz i jedem u kuhinji. Milo mi daje sendviče i mlijeko.- A što radite kad pada kiša?Kapetan iskreno odgovori:- Kisnem.- A gdje spavate?Kapetan hitro čučne i poče uzmicati.- Zar i vi? - uzvikne sumanuto.- Ama, ne - uzvikne kapelan. - Kunem vam se.- Vi biste mi zbilja htjeli prefikariti vrat! - tvrdio je kapetan.- Ne hih, poštenja mi - razuvjeravaše ga kapelan, ali je bilo kasno jer

je ružni rutavi duh već iščeznuo, tako vješto ispario u rascvjetanu, šarenu,izlomljenu zbrku od lišća, svjetla i sjene da je kapelan već posumnjao daga je uopće vidio. Toliko se već apsurdnih događaja bilo zbilo da više nijebio siguran koji su događaji apsurdni, a koji su se zaista zbili. Htio se što

~ 278 ~

prije propitati za luđaka u šumi, provjeriti je li uopće postojao nekikapetan Flume, ali se nevoljko sjeti da prvo treba umiriti kaplaraWhitcomba na koga ne prenosi dovoljno odgovornosti. Vukao se tromokroz šumu stazom koja je išla u ševuljici, mučen žeđi i osjećajući se gotovoodviše iscrpljen da ide dalje. Pokajao se kad se sjetio kaplara Whitcomba.Molio je Boga da ga ne zatekne na proplanku, kako bi se mogao slobodnosvući, temeljito oprati ruke i prsa i vrat, napiti se vode, pa tako osvježenleći i možda čak odrijemati nekoliko minuta; ali ga je čekalo još jednorazočaranje i još jedan udarac, jer kad je stigao na proplanak, kaplarWhitcomb je bio narednik Whitcomb i sjedio je na kapelanovoj stolici goldo pasa prišivajući nove naredničke pruge na rukav košulje kapelanovomiglom i koncem. Kaplara Whitcomba je promaknuo pukovnik Cathcartkoji je želio odmah porazgovarati s kapelanom o pismima.

- Ama, nije valjda! - prostenje kapelan svaljujući se ošamućen na svojležaj. Topla čuturica bila mu je prazna, a bio je odviše smućen da bi sesjetio mješine koja je visila vani u hladu, između dva šatora. - Ne moguvjerovati. Naprosto ne mogu vjerovati da bi itko mogao ozbiljnopovjerovati da sam ja krivotvorio potpis Washingtona Irvinga.

- Nije riječ o onim pismima - ispravi ga kaplar Whitcomb očitouživajući u kapelanovoj ozlojeđenosti. - On želi razgovarati s vama opismima koja ćemo slati obiteljima poginulih i ranjenih.

- O tim pismima? - pripita kapelan iznenađeno.- Tako je - zlurado će kaplar Whitcomb. - On će vam zapravo oprati

glavu zato što mi niste dopustili da ih šaljem. Da ste ga samo vidjeli kakose zagrijao za tu ideju kad sam mu spomenuo da bi ta pisma mogla nositi injegov potpis! Zato me je i promaknuo. On čvrsto vjeruje da će takodospjeti u Saturday Evening Post.

Kapelan je bivao sve ošamućeniji.- Ali kako je znao da smo mi uopće pomišljali na to?- Ja sam otišao k njemu u pisarnicu i sve mu rekao.- Što? - izusti kapelan prodornim glasom i skoči na noge, obuzet

bijesom kao nikad u životu. - Hoćete li reći da ste se stvarno bez mogznanja i dopuštenja obratili izravno pukovniku?

Kaplar Whitcomb se naceri drsko, prezirno i zadovoljno,- Tako je, kapelane - odgovori. - A ako ste pametni, nećete ništa

poduzeti protiv toga. - On se nasmije tiho, zlobno i prkosno. - PukovnikuCathcartu se ne bi svidjelo kad bi čuo da mi se osvećujete zato što sam muizložio svoju ideju. Znate što, kapelane? - nastavi kaplar Whitcomb

~ 279 ~

odgrizajući prezirno i glasno kapelanov crni konac i zakopčavajućikošulju. - Taj tupan zbilja misli da je to jedna od najvećih ideja za koje jeikad čuo.

- Možda ću čak dospjeti u Saturday Evening Post - hvalio se pukovnikCathcart smješkajući se i šepireći se veselo po svojoj kancelariji predkapelanom koga je bio obasuo prijekorima. - A vi niste imali ni toliko soliu glavi da to shvatite! Imate vrijedna čovjeka u kaplaru Whitcombu,kapelane. Valjda imate toliko soli u glavi da bar to shvaćate.

- U naredniku Whitcombu - ispravi ga kapelan prije nego što se uspiosvladati.

Pukovnik Cathcart odmjeri ga krvničkim pogledom.- Ja sam i rekao u naredniku Whitcombu - odbrusi mu. - Bilo bi vam

bolje kad biste se od vremena do vremena potrudili da malo pažljivijeslušate, umjesto da uvijek nešto prigovarate. Ne želite valjda dovijekaostati kapetan?

- Molim, gospodine pukovniče?- E pa, ja, bogami, ne znam kako ćete vi ikad postići nešto više ako

ovako nastavite. Kaplar Whitcomb smatra da vi i vaši ljudi nistegodinama imali ni jedne jedine svježe ideje, i ja sam sklon složiti se s njim.Bistar momak taj kaplar Whitcomb, kapelane! E pa, sad će se sve topromijeniti. - Pukovnik Cathcart sjede odrješito za svoj pisaći stol i uzepraviti veliku pravilnu rupu u bugačici. Kad je napravi, gurne prst kroznju. Zatim reče: - Od sutra ćete vi i kaplar Whitcomb izražavati pismenusućut u moje ime najbližem rođaku svakog čovjeka iz aviopuka koji pogineili bude ranjen ili bude zarobljen. Želim da ta pisma budu iskrena. Želimda ih ispunite masom ličnih detalja, da ne bude sumnje da ja zaistamislim sve ono što vi budete napisali. Je li jasno?

Kapelan plahovito zakorači da prosvjeduje.- Ali to je nemoguće, gospodine pukovniče - lane. - Mi čak i ne

poznajemo sve ljude tako dobro.- Pa što onda? - priupita ga pukovnik Cathcart smješkajući se

ljubazno. - Kaplar Whitcomb mi je donio ovaj uzorak službenog pisma kojipristaje gotovo za svaku priliku. Slušajte:

»Draga gospođo, gospođice, dragi gospodine ili gospođo i gospodine! Ne moguvam riječima izraziti duboku osobnu bol koju sam osjetio kad je vaš muž, sin, otac ilibrat poginuo, bio ranjen ili nestao u borbi.«I tako dalje. Čini mi se da ova prva rečenica točno iskazuje moje osjećaje.Čujte, možda bi bilo bolje da sav taj posao prepustite kaplaru Whitcombu,

~ 280 ~

ako smatrate da mu niste dorasli? - Pukovnik Cathcart naglo izvadicigaršpic od oniksa i bjelokosti i savije ga objema rukama, kao korbač zajahanje. - To vam ne valja, kapelane. Kaplar Whitcomb mi kaže da neznate prenijeti odgovornost na svoje podčinjene. Kaže da isto tako nepokazujete ni inicijative. Nećete mi valjda opet proturječiti, a?

- Neću, gospodine pukovniče.Kapelan zavrtje glavom osjećajući se jadan i kriv što ne zna prenijeti

odgovornost na podčinjene i što ne pokazuje inicijative, i što je doista bio uiskušenju da proturječi pukovniku. U glavi mu je bila prava zbrka. Vanisu gađali u glinene golubove, i svaki bi mu pucanj uzdrmao živce. Nije senikako mogao naviknuti na pucnjavu. Bio je okružen košarama rajčica igotovo uvjeren da je negdje daleko u prošlosti stajao u nekoj sličnoj priliciu kancelariji pukovnika Cathcarta i bio okružen ovim istim košarama sovim istim rajčicama. Opet deja vu. Sve mu se oko njega činilo vrlopoznato, pa ipak vrlo daleko. Odjeća mu je bila prljava i stara i smrtno sebojao da ne smrdi.

- Vi, kapelane, uzimate sve previše k srcu - reče mu pukovnikCathcart bez uvijanja, držeći se nepristrano, kao odrastao čovjek kojirazgovara s djetetom. - Ni to vam nikako ne valja. To vaše izduženo licesvakoga obeshrabruje. Dajte se nasmijte od vremena do vremena! Hajde,kapelane! Nasmijte se sad od sveg srca, pa ću vam dati punu košaruparadajza. - Pričeka trenutak-dva promatrajući ga, a onda se pobjedničkinakesi. - Eto vidite, kapelane, da imam pravo. Vi se sad ne možetenasmijati od srca, je li da ne možete?

-Ne mogu, gospodine pukovniče - prizna kapelan krotko, gutajućipljuvačku polako i, očito, teško. - Ne mogu baš sada. Jako sam žedan.

- Onda popijte nešto! Potpukovnik Korn drži viski u svom stolu.Trebalo bi da svratite koju večer u oficirski klub, tek toliko da se malorazonodite. Pokušajte se nakresati od vremena do vremena! Valjda nemislite da ste bolji od nas samo zato što ste profesionalac?

- Ama, ni govora, gospodine pukovniče - uvjeravaše ga kapelanzbunjeno. - Zapravo, u posljednje vrijeme svraćam svaku večer u oficirskiklub.

- Vi ste samo kapetan, znate - nastavi pukovnik Cathcart ne obazirućise na kapetanovu napomenu. - Možda ste profesionalac, ali ste još uvijeksamo kapetan.

- Da, gospodine pukovniče. Znam.- E, onda, lijepo. Dobro je, uostalom, što se niste maloprije nasmijali.

min@

~ 281 ~

Ionako vam ne bih dao košaru paradajza. Kaplar Whitcomb mi je rekao daste mi uzeli jedan paradajz kad ste jutros bili ovdje.

- Jutros? Ali, gospodine pukovniče, pa vi ste mi ga sami dali!Pukovnik Cathcart sumnjičavo nakrivi glavu.- Ja nisam ni rekao da vam ga nisam dao, nije li tako? Samo sam

rekao da ste ga vi uzeli. Ne razumijem zašto se osjećate krivi ako ga zaistaniste ukrali? Jesam li vam ga zbilja dao?

- Jeste, gospodine pukovniče. Kunem vam se da jeste.- E pa, onda vam moram vjerovati na riječ, premda mi nije jasno zašto

bih vam dao paradajz. - Pukovnik Cathcart premjesti okrugli staklenipritiskivač za spise s desnog ruba stola na lijevi rub i dohvati zašiljenuolovku. - U redu, kapelane. Ako mi nemate više što reći, htio bih sad jošposvršavati neke važne poslove. Obavijestite me kad kaplar Whitcombpošalje desetak takvih pisama, pa ćemo onda stupiti u vezu s urednicimaSaturday Evening Posta. - Iznenada mu se lice ozari od nadahnuća. - Hej,pa mogao bih opet dobrovoljno prijaviti aviopuk za napad na Avignon. Tobi moglo pospješiti stvar.

- Na Avignon? - Kapelanu zastane srce i on se sav naježi i protrne.- Tako je - radosno potvrdi pukovnik. - Što prije budemo imali

gubitaka, to ćemo prije imati uspjeha u ovom poslu. Volio bih upasti ubožićni broj, ako je moguće. Vjerujem da će tada tiraž biti veći.

Na kapelanov užas, pukovnik digne telefonsku slušalicu dadobrovoljno prijavi svoju aviopuk za napad na Avignon, a iste je večeriopet pokušao izbaciti ga iz oficirskog kluba, ali je Yossarian pijan ustao,prevrnuvši stolac, i zamahnuo šakom da mu se osveti, zbog čega je Natelyizviknuo njegovo ime, a pukovnik Cathcart problijedio i plašljivo ustuknuoudarivši generala Dreedlea, koji ga je gadljivo odgurnuo s nagažene noge izapovjedio mu da odmah vrati kapelana u oficirski klub. Sve je to veomauzrujalo pukovnika Cathcarta, najprije ono užasno ime Yossarian, koje jeopet jasno odjeknulo, kao znak propasti, a onda je nagazio generalaDreedlea, što je bila još jedna greška koju je pukovnik Cathcart pripisivaokapelanu, to jest da se nikad nije moglo predvidjeti kako će generalDreedle reagirati kad ugleda kapelana. Pukovnik Cathcart nikako nijemogao zaboraviti onu prvu večer kad je general Dreedle spazio kapelana uoficirskom klubu i digao glavu, onako rumen, uznojen i pijan, i upro težakpogled kroz žutu koprenu od duhanskog dima u kapelana koji se bio samskutrio uza zid.

- Uh, Boga mu ljubim - uskliknuo je general Dreedle promuklim

~ 282 ~

glasom i uzvio svojim čupavim, sivim prijetećim obrvama kad jeprepoznao kapelana. - Vidim li ja to kapelana? No, to je zbilja krasno, kadse Božji službenik počne smucati po ovakvu mjestu u društvu s prljavimpijancima i kockarima!

Pukovnik Cathcart stisnuo je usne i počeo ustajati.- Potpuno se slažem s vama, gospodine generale - potvrdi brže-bolje,

napadno pokazujući neodobravanje. - Ja naprosto ne znam što je timnašim popovima u posljednje vrijeme.

- Popravljaju se, eto što je -progunđa general Dreedle značajno.Pukovnik Cathcart nespretno proguta pljuvačku ali se brzo sna đe:- Da, gospodine generale. Popravljaju se. Baš sam to htio reći,

gospodine generale.- Ovo je baš mjesto gdje treba da bude kapelan, da se druži s ljudima

dok se kockaju i piju, da ih bolje razumije i stekne njihovo povjerenje.Kako bi inače, do vraga, uopće ulio u njih vjeru u Boga?

- Baš sam to imao na umu, gospodine generale, kad sam mu naredioda dolazi ovamo - reče pukovnik Cathcart brižno i familijarno prebaciruku kapelanu preko ramena, odvodeći ga u kut da mu hladnim šaptomnaloži da se svake večeri javlja na dužnost u oficirskom klubu, i da sedruži s ljudima dok se kockaju i piju kako bi ih bolje razumio i stekaonjihovo povjerenje.

Kapelan ga je poslušao, i zaista se svake večeri javljao na dužnost uoficirski klub da se druži s ljudima koji su zazirali od njega, sve do onevečeri kad je izbila ona grdna makljaža oko stola za stolni tenis i kad sepoglavica Bijeli Halfoat, iz čista mira, naglo okrenuo i udario pukovnikaMoodusa u nos tako da je pukovnik Moodus pao na tur, a general Dreedlese od užitka neočekivano grohotom nasmijao, ali je tada opazio kapelanakako stoji u blizini i groteskno bulji u njega odajući mučnu nedoumicu.General Dreedle se sledio od pogleda na nj. Oneraspoložio se i odmjerio gabijesnim pogledom, pa se nezadovoljno vratio do šanka gegajući se kaomornar na svojim kratkim krivim nogama. Pukovnik Cathcart jepreplašeno otkaskao za njim obazirući se tjeskobno, ali uzalud, za kakvimznakom od potpukovnika Korna.

- Bogami krasno! - gunđao je general Dreedle za tezgom stišćućipraznu čašicu u svojoj krupnoj šaci. - Zbilja je krasno kad se Božjislužbenik počne smucati po ovakvim mjestima u društvu s prljavimpijancima i kockarima!

Pukovnik Cathcart odahne.

~ 283 ~

- Da, gospodine generale - usklikne ponosno. - To je zbilja krasno.- Pa zašto onda ne poduzmete nekog vraga?- Molim, gospodine generale? - pripita ga pukovnik Cathcart

žmirkajući.- Mislite li da vam služi na čast što imate kapelana koji se svake

večeri smuca ovuda? Pa on je, bogamu, ovdje kad god ja dođem.- Imate pravo, gospodine generale, imate potpuno pravo - odazva se

pukovnik Cathcart. - To mi uopće ne služi na čast. I ja ću, bogami,poduzeti nešto, evo sad odmah.

- A niste li mu vi naredili da dolazi ovamo?- Nisam, gospodine generale, to je naredio potpukovnik Korn. I njega

ću strogo kazniti.- Da nije kapelan, dao bih ga izvesti van i strijeljati - promrsi general

Dreedle.- On nije kapelan, gospodine generale - izvijesti ga uslužno pukovnik

Cathcart.- Nije? Pa kog vraga onda nosi onaj križić na ovratniku ako nije

kapelan?- On ne nosi križić na ovratniku, gospodine generale. On nosi srebrni

list. On je potpukovnik.- Zar vi imate kapelana potpukovnika? - pripita ga general Dreedle u

čudu.- Ma nemam, gospodine generale. Moj je kapelan samo kapetan.- Pa kog vraga onda nosi srebrni list na ovratniku ako je samo

kapetan?- On ne nosi srebrni list na ovratniku, gospodine generale. On nosi

križić.- Gubite se odavde, pasja vam mati - reče general Dreedle - ili ću vas

dati izvesti van i strijeljati!- Razumijem, gospodine generale.Pukovnik Cathcart je otišao od generala Dreedlea gutajući pljuvačku

i izbacio kapelana iz oficirskog kluba, a gotovo je isto tako bilo i poslijedva mjeseca, pošto je kapelan pokušao nagovoriti pukovnika Cathcarta dapovuče svoju naredbu o povišenju norme na šezdeset letova i pretrpio i utom pokušaju potpuni neuspjeh, te je već bio spreman da se posveprepusti očaju, ali ga je u tome spriječila po misao na ženu, koju je onakodirljivo, požudno i žarko volio i koja mu je mnogo nedostajala, i povjerenjekoje je oduvijek imao u mudrost i pravednost besmrtnog, svemoćnog,

~ 284 ~

sveznajućeg, čovječnog, svestranog, antropomorfološkog, anglosaksonskogi proameričkog Boga koji govori engleski, povjerenje koje se počelokolebati. Mnogo je toga stavljalo njegovu vjeru na kušnju. Tu je, doduše,bila Biblija, ali je Biblija bila samo knjiga, isto kao i Sumorna kuća, Otok sblagom, Ethan Frome i Posljednji Mohikanac. Je li zaista moguće da će,kao što je jednom čuo od Dunbara, odgovore na zagonetke o stvaranjusvijeta dati ljudi koji će biti odviše neuki da shvate mehaniku padanjakiše? Zar se svemogući Bog, u svoj svojoj neizmjernoj mudrosti, doistabojao da će ljudi prije šest tisuća godina uspjeti sagraditi kulu koja ćedosezati do neba? Gdje je, do vraga, nebo? Je li gore? Dolje? U beskrajnomprostoru nema ni gore ni dolje, nego se samo prostire svemir u kojem čak igolemo, žarko, zasljepljujuće, veličanstveno sunce neprestano propada,zbog čega će naposljetku propasti i Zemlja. Nije bilo nikakvih čudesa;molitve su ostajale neuslišane, a nevolja je podjednako bezdušno gazila ikreposne i nevaljale; i kapelan, koji je bio savjestan i karakteran čovjek,bio bi poslušao razum i odrekao se vjere u Boga svojih predaka, uistinu binapustio i svoje zvanje i službu i okušao sreću kao razvodnik u pješadiji ilipoljskoj artiljeriji, ili čak kao kaplar u padobranstvu, da nije bilo takvihuzastopnih tajanstvenih pojava kao što su bili onaj goli čovjek na drvetuna sprovodu onoga jadnog narednika prije više tjedana, i ono zagonetnoobećanje koje ga je progonilo i hrabrilo, a koje je izrekao prorok Flumetoga istog popodneva:

Recite im da ću se vratiti čim dođe zima!

~ 285 ~

26. AARFY

Yossarian je, u neku ruku, bio svemu kriv, jer da on nije biopomaknuo liniju fronte za »Velike opsade Bologne«, možda bi major deCoverley bio još tu da ga spasi, a da nije napunio stan vojnika i podoficiradjevojkama koje nisu imale krova nad glavom, možda se Nately ne bi biouopće zaljubio u svoju kurvu dok je sjedila, onako gola od struka nadolje,u sobi punoj zagrižljivih igrača ajnca koji se nisu obazirali na nju: Natelyje kradom zurio u nju iz svoga žutog tapeciranog naslonjača diveći sedosadi, ravnodušnosti i snazi koje je pokazivala dok su je svi redomodbijali. Kad je zijevnula, bio je duboko ganut. Nikad prije nije vidio takvojunačko držanje.

Ta se djevojka bila popela na peti kat da se ponudi skupiniprezasićenih vojnika i podoficira oko kojih su se tiskale djevojke, a nitko jenije želio ni po koju cijenu, čak ni kad se svukla, bez pravog žara, da ihprimami svojim visokim tijelom koje je bilo jedro i punašno i uistinuzamamno. Činilo se da je više umorna nego razočarana. Sad je sjedila iodmarala se dokono i nehajno, promatrajući radoznalo ali tupo kako seljudi kartaju dok je ona tvrdokorno prikupljala snagu da se preko voljeobuče i vrati na posao. Nakon nekog vremena se promeškoljila. Maloposlije je ustala, nesvjesno uzdahnula i tromo navukla svoje tijesnepamučne gaćice i tamnu suknju, a zatim zakopčala cipele i izišla. Natelyje šmugnuo za njom, a kad su Yossarian i Aarfy gotovo nakon dva sataušli u oficirski stan, ona je opet navlačila gaćice i suknju, što je bilo gotovonalik na kapelanov opetovani osjećaj da je već bio u istoj situaciji, samošto je Nately neutješno tugovao, s rukama u džepovima.

- Već hoće otići - reče on slabašnim, čudnim glasom. - Ne želi ostati.- Pa zašto joj jednostavno ne daš još nešto novaca da ostane s tobom

cijeli dan? - posavjetova ga Yossarian.- Vratila mi je novac - prizna mu Nately. - Dosadio sam joj i hoće

potražiti nekoga drugog.Kad je obula cipele, djevojka je zastala i pogledala mrzovoljno i

zavodnički Yossariana i Aarfyja. U tankom bijelom puloveru bez rukava,koji joj se pripijao uz svaku oblinu i bio napet na zamamnim bokovima,isticalo su joj se veliko i šiljaste dojke. Yossarian joj uz vrati pogledom iosjeti kako ga snažno privlači, ali odmahne glavom.

- Dobro si se otarasio loše robe - odazva se Aarfy odajući nepomućenimir.

~ 286 ~

- Nemoj tako o njoj! - prigovori mu Nately strastveno, kao da ga moli ikori. - Ja bih htio da ona ostane ovdje.

- Pa što ima na njoj tako posebno? - naruga mu se Aarfy tobože učudu. - Pa to je obična kurva.

- I nemoj je zvati kurva!Nakon još nekoliko trenutaka djevojka ravnodušno slegne ramenima i

polagano pođe prema vratima. Nately, onako jadan, skoči da joj ih otvori.Vrati se ošamućen i skršen, a osjetljivo mu lice rječito izražavaše bol.

- Ne brini se ti zbog toga - utješi ga Yossarian najprijaznije što jemogao. - Vjerojatno ćeš je opet naći. Znamo mi gdje se zadržavaju svekurve.

- Molim te da je ne zoveš tako - zamoli ga Nately držeći se kao da ćezaplakati.

- Oprosti - promrmlja Yossarian.Aarfy progovori veselo i gromoglasno:- Pa na ulicama sve vrvi od istih takvih kurvi! Ova čak nije ni zgodna.

- Zasmijulji se milozvučno, prezirno i znalački. - A ti si potrčao da jojotvoriš vrata kao da si zaljubljen u nju!

- Mislim da i jesam - prizna Nately posramljeno i rasijano.Aarfy nabora svoje punašno okruglo ružičasto čelo izražavajući

smiješnu nevjericu.- Ho-ho-ho-ho! - nasmije se tapšući se blaženo po bokovima svoje

široke oficirske bluze zelene kao šuma. - To je sjajno! Ti da si zaljubljen unju! To je zbilja sjajno! - Aarfy je toga poslijepodneva imao sastanak snekom pripadnicom Crvenoga križa koja je studirala na čuvenom koledžui čiji je otac bio vlasnik velike tvornice magnezijeva mlijeka. - Eto, to jedjevojka s kojom bi se ti trebao družiti, a ne s ovakvim običnim drocama.Čini mi se da nije čak ni čista.

- Vrlo važno! - očajno vikne Nately. - I molim te da zavežeš! Nećuuopće razgovarati s tobom o njoj.

- Zaveži, Aarfy! - reče Yossarian.- Ho-ho-ho-ho - smijao se dalje Aarfy. - Mogu zamisliti što bi ti otac i

majka rekli kad bi čuli da se smucaš s takvim prljavim droljama. Tvoj jeotac vrlo ugledan čovjek, znaš.

- Neću mu ništa reći - odlučno će Nately. - Neću reći ni riječi o njoj, ninjemu ni majci, dok se ne vjenčamo.

- Vjenčate? - Aarfyjevo je milostivo veselje strahovito poraslo. - Ho-ho-ho-ho! E, sad zbilja govoriš gluposti. Pa ti si još premlad da bi mogao znati

~ 287 ~

što je prava ljubav.Aarfy je bio stručnjak za pravu ljubav, jer se već bio istinski zaljubio

u Natelyjeva oca i u mogućnost da se zaposli kod njega poslije rata nanekom istaknutom položaju, za nagradu što čini usluge Natelyju. Aarfy jebio čelni navigator koji se nikako nije mogao snaći otkako je diplomirao nakoledžu. Bio je dobroćudan, velikodušan navigator koji je uvijek opraštaoljudima u eskadrili što ga bijesno napadaju kad god bi se izgubio naborbenom zadatku i doveo ih do usredotočene vatre iz protuavionskihtopova. Toga se prijepodneva izgubio na ulicama Rima pa se nije uopćenašao s udavačom iz Crvenog križa, koja je bila vlasnica velike tvornicemagnezijeva mlijeka. Izgubio se bio i u letu na Ferraru kad se Krafitsrušio i poginuo, a izgubio se bio i na tjednom letu po mlijeko u Parmu ipokušao odvesti avione do mora preko grada Livorna, pošto je Yossarianbacio bombe na nebranjeni cilj na kopnu i zavalio se na debelu oklopljenupregradu i sklopio oči držeći mirisavu cigaretu među prstima. Najednomse razlegla pucnjava iz flakova, a McWatt iznenada zavikao prekolaringofona:

- Flakovi! Flakovi! Gdje smo to, do vraga? Što je to, majku mu božju?Yossarian je prestravljeno razrogačio oči i ugledao posve neočekivane

nabujale crne oblačiće od granata koje su padale odozgo na njih, iAarfyjevo zadovoljno lice okruglo kao lubenica, sitnih očiju koje suprijazno i uveseljeno gledale kako se približavaju granatama što serasprskavaju. Yossarian bijaše osupnut. Iznenada mu je utrnula noga.McWatt je poletio uvis i proderao se preko laringofona tražeći upute.Yossarian htjede skočiti naprijed da vidi gdje su, ali ostane na mjestu.Nije se mogao maknuti. Tada opazi da je sav mokar. Pogleda dolje međunoge i obuze ga mučnina, kao da pada. Nezadrživa grimizna mrlja penjalamu se brzo po košulji, kao kakva morska neman što se diže da ga proguta.Ranjen je! Kroz natopljenu nogavicu kapala mu je krv, kao nebrojeninezadrživi grozdovi crvenih crvi što se previjaju, na pod gdje je već nastalamlaka. Srce mu se steglo. Još jedan snažan udarac strese avion. Yossarianse naježi od odvratnosti pri pogledu na svoju čudnu ranu i pozva Aarfyja upomoć.

- Odoše mi jaja! Aarfy, odoše mi jaja! - Aarty ga nije čuo pa seYossarian sagne i povuče ga za ruku. - Pomozi mi, Aarfy - preklinjaše gagotovo plačući. - Ranjen sam! Ranjen sam!

Aarfy se polako okrene cereći se kao da ništa ne vidi i kao da senečemu podsmjehuje.

~ 288 ~

- Što?- Ranjen sam, Aarfy? Pomozi mi!Aarfy se ponovo naceri i prijazno slegne ramenima.- Ne čujem te - reče mu.- Pa zar me ni ne vidiš? - vikne Yossarian kao da mu ne vjeruje, te

upre prstom u sve veću mlaku krvi koju je osjećao kako curi s njega i kakose širi posvuda uokolo. - Ranjen sam! Pomozi mi, za Boga miloga! Pomozimi, Aarfy!

- Još uvijek te ne čujem - potuži se Aarfy blago i savije svoju tusturuku iza poblijedjela uha. - Što si rekao?

Yossarian odgovori slomljenim glasom, jer mu je iznenada dozlogrdilo da toliko viče, jer mu je dozlogrdila cijela ta porazna, mučna,glupa situacija. On je umirao, a nitko to nije vidio.

- Nije važno.- Što? - vikne Aarfy.- Rekao sam da mi odoše jaja! Zar me ne čuješ? Ranjen sam u

prepone!- Još uvijek te ne čujem - prekori ga Aarfy.- Rekao sam da nije važno! - vrisne Yossarian, koga obuze stravičan

osjećaj da je u zamci, pa zadrhti i iznenada osjeti da mu je veoma hladno ida je veoma slab.

Aarfy ponovo zavrtje glavom kao da žali, i spusti svoje prostačko,mlječno uho tik do Yossarianova lica.

- Moraš ipak malo glasnije govoriti, dragi moj! Moraš ipak maloglasnije govoriti!

- Ostavi me na miru, huljo! Tupa, bešćutna huljo, ostavi me na miru!Yossarian zajeca. Najradije bi bio opalio Aarfyja po nosu, ali nije imao

snage da digne ruku. Umjesto toga odluči zadrijemati, pa se nagne nastranu i onesvijesti.

Bio je ranjen u stegno, a kad se osvijestio, ugledao je McWatta kakokleči i pruža mu pomoć. Odlanulo mu je, iako je iznad McWattova ramenajoš vidio Aarfyjevo podbuhlo anđeosko lice koje odražavaše mirnuznatiželju. Osjećajući mučninu, Yossarian se slabašno nasmiješi McWattui upita ga:

- A tko je za kormilom?McWatt nije ničim pokazao da ga je čuo. Osjećajući sve veći užas,

Yossarian duboko udahne i ponovi svoje riječi što je glasnije mogao.McWatt digne pogled.

~ 289 ~

- Uh, bogati, baš mi je drago što si živ! - usklikne i duboko uz dahne.Dobroćudne, prijazne bore oko očiju bile su mu bijele od napregnutosti imasne od prljavštine dok je omotavao beskrajan zavoj oko glomaznogobloga od vate, koji je Yossarian osjećao kako mu pritišće unutarnjustranu stegna. - Nately je za palicom. Jadni malac je skoro počeo zavijatikad je čuo da si pogođen. On još misli da si mrtav. Otvorila ti se jednažila, ali mislim da sam je začepio. Dao sam ti malo morfija.

- Daj mi ga još malo!- Možda bi bilo još prerano. Dat ću ti ga kad te počne opet boljeti.- Već me boli.- Hja, Bože, što se može! - reče McWatt i uštrca Yossarianu još jednu

injekciju morfija u ruku.- Kad budeš rekao Natelyju da mi je dobro... - poče Yossarian i ponovo

izgubi svijest. Sve se rasplinulo iza nekakve opne od želatine s mrljamaboje jagode, a zatim ga je progutalo nekakvo veliko baritonsko mumljanje.Povratio se u kolima za spasavanje, a ohrabrio ga je smiješak doktoraDaneeke, čije je mračno i natmureno lice nalik na žiška gledao dvije-trisekunde, a onda je opet sve postalo ružičasto kao ružina latica, pa posvecrno i neizrecivo tiho.

Yossarian se probudio u bolnici i opet usnuo. Kad se ponovo probudio,nije više osjećao miris etera, a preko puta je u pidžami ležao Dunbar itvrdio da on nije Dunbar, nego neki Fortiori. Yossarian je pomislio da jepobenavio. Na Dunbarove je riječi sumnjičavo iskrivio usnu, a onda jedan-dva samo na mahove spavao i probudio se dok bolničarki nije bilo ublizini, te se izvukao iz kreveta da se sam uvjeri. Pod se ljuljao kao splavna plaži, a šavovi u stegnu ujedali su ga kao riblji zubići dok je, hramljući,prolazio kroz prolaz između postelja da pročita ime i prezime natemperaturnoj listi na dnu Dunbarova kreveta i, bogami, Dunbar je imaopravo: on nije više bio Dunbar, nego poručnik Anthony F. Fortiori.

- Što je to, do vraga?A. Fortiori ustane iz kreveta i mahne Yossarianu neka pođe za njim.

Hvatajući se grčevito za sve što je mogao dosegnuti rukama, Yossarian je,hramljući, izišao za njim u hodnik i prišao krevetu u susjednoj sobi nakojem je ležao neki izmoždeni bubuljičavi mladić uvučene brade. Kad muse približiše, izmoždeni mladić se hitro nalakti. A Fortiori mu pokažepalcem preko ramena i reče:

- Odjebi!Izmoždeni mladić iskoči iz kreveta i pobjegne. A. Fortiori legne u

~ 290 ~

krevet i postane opet Dunbar.- To je bio A. Fortiori - protumači Dunbar. - U tvojoj sobi nije bilo

slobodnog kreveta, pa sam se poslužio svojim činom i potjerao ga ovamo umoj krevet. Znaš da je to prilično ugodan osjećaj, kad se poslužiš svojimčinom da postigneš nešto. Trebao bi pokušati jednom. Zapravo bi trebaosad odmah pokušati, jer mi se čini da ćeš se inače srušiti.

Yossarian je osjećao da će se srušiti. Okrenuo se sredovječnu čovjekuupalih obraza koji kao da su bili od učinjene kože, pokazao mu palcempreko ramena i rekao:

- Odjebi!Sredovječni čovjek se smrknuo, ukočio i poprijeko ga pogledao.- Taj je major - razjasni Dunbar. - Zašto ne pucaš malo niže i ne

pretvoriš se na neko vrijeme u zastavnika Homera Lumleyja? Onda ćešimati oca koji radi u zakonodavnoj skupštini, i sestru koja je zaručena zanekog skijaškog prvaka. Samo mu kaži da si kapetan.

Yossarian se obrati iznenađenom pacijentu kojeg mu je pokazaoDunbar.

- Ja sam kapetan - reče i pokaže mu palcem preko ramena. - Odjebi!Na Yossarianovu zapovijed iznenađeni pacijent skoči iz kreveta i

pobjegne. Yossarian legne u njegov krevet i pretvori se u zastavnikaHomera Lumleyja, kojem se povraćalo i kojeg je iznenada oblio ljepljivznoj. Spavao je oko sat vremena i poželio da opet bude Yossarian. Nije bilobaš bogzna što imati oca koji radi u zakonodavnoj skupštini i sestru kojaje zaručena za skijaškog prvaka. Dunbar je odveo Yossariana natrag unjegovu sobu, gdje je palcem zapovjedio A. Fortioriju da ustane iz kreveta,pa se opet na neko vrijeme pretvorio u Dunbara. Zastavniku HomeruLumleyju nije bilo ni traga. Međutim, tu je bila sestra Cramer koja ješištala kao vlažna prskalica, hineći gnjev. Naložila je Yossarianu daodmah legne u postelju i ispriječila se pred njim tako da je nije mogaoposlušati. Ljepuškasto joj je lice bilo odbojnije nego ikad. Sestra Cramerbila je samilosno i sentimentalno stvorenje koje se nesebično veselilo svimvjenčanjima, za rukama, rođenjima i godišnjicama, iako nije poznavalanikoga od sudionika.

- Jeste li poludjeli? - grdila ga je čedno, prijeteći mu ogorčeno prstompred nosom, - čini mi se da vama uopće nije stalo do života, je li?

- Pa, to je moj život - podsjeti je on.- Čini mi se da vama uopće nije stalo hoćete li ostati bez noge ili

nećete?

~ 291 ~

- Pa, to je moja noga.- To nipošto nije vaša noga! - odbrusi mu sestra Cramer. - Ta noga

pripada američkoj državi. Ona je isto što i kakav zupčanik ili bolesničkaposuda. Vojska je uložila mnogo novca da od vas napravi pilota, i vi sadnemate prava kršiti liječničke odredbe.

Yossarianu nije bilo baš po volji da se u njega išta ulaže. SestraCramer stajala je još pred njim, pa nije mogao proći. Boljela ga je glava.Sestra Cramer ga je glasno upitala nešto što nije razumio. On pokažepalcem preko ramena i reče joj:

- Odjebi!Sestra Cramer ga tako snažno ćušne da on malne pade. Yossarian

zamahne da je udari u bradu, ali ga baš u taj čas izda noga pa poče padati.Sestra Duckett je došla upravo na vrijeme da ga poduhvati. Ona seotresito obrati oboma:

- Što je to bilo?- Neće leći - izvijesti je sestra Cramer usrdno i uvrijeđeno. - Rekao mi

je nešto upravo strašno, Sue Ann. Ama, ne mogu čak ni ponoviti.- Ona je meni rekla da sam zupčanik - promumlja Yossarian.Sestra Duckett nije pokazala razumijevanje za njega.- Hoćete li leći sami ili vas moram uhvatiti za uho i strpati u krevet? -

upita ga.- Hajde, uhvatite me za uho i strpajte u krevet - izazivaše je

Yossarian.Sestra Duckett ga uhvati za uho i strpa u krevet.

~ 292 ~

27. SESTRA DUCKETT

Sestra Sue Ann Duckett bila je visoka, suhonjava, zrela i prava ženaizbočene, zaobljene guze, sitnih sisa i uglastih, asketskih crta lica iz NoveEngleske, za koje bi se moglo s jednakim pravom reći da je veoma ljupko iveoma obično. Put joj je bila bijela i rumena, oči sitne, nos i brada uski išiljasti. Bila je sposobna, točna, stroga i pa metna. Rado je preuzimalaodgovornost na sebe i nikad nije gubila glavu. Bila je odrasla i pouzdanaosoba i nije ni od koga ništa trebala. Yossarianu se smilila, pa je odlučioda joj pomogne.

Sutradan ujutro, dok je stajala nagnuta nad dnom njegove postelje iporavnavala plahte, on je krišom zavukao ruku u uzak prostor izmeđunjenih koljena i strelovito je gurnuo što je dalje mogao. Sestra Duckett jevrisnula i skočila kilometar visoko u zrak, ali to još ni je bilo dovoljnovisoko, pa se uvijala i poskakivala i klatila se amo-tamo na svombožanskom stožeru gotovo punih petnaest sekunda, dok se nije napokoniščupala i izbezumljeno ustuknula, pepeljasta, drhtava lica, do prolazaizmeđu postelja. Uzmaknula je predaleko, pa je Dunbar, koji je od početkasve to promatrao, skočio iznenada sa svog kreveta i uhvatio je odostragaobjema rukama za sise. Sestra Duckett je ispustila još jedan vrisak, otelase Dunbaru i pobjegla toliko daleko od njega da je Yossarian poletio iponovo je zgrabio. Sestra Duckett je još jednom odskočila preko prolazakao stolnoteniska loptica na nogama. Dunbar je budno vrebao, spremanda se okomi na nju. Ona se u posljednji čas sjetila njega i skočila u stranu.Dunbar ju je promašio i preletio preko kreveta pored nje i pao glavačke napod, tako da je odjeknuo pljeskav, hrskav udarac, a on se onesvijestio.

Osvijestio se na podu krvava nosa i upravo s istim onim nesretnimsimptomima u glavi koje je do tada neprestano simulirao. U sobi je vladaometež i zbrka. Sestra Duckett je bila uplakana, a Yossarian je sjedio nakrevetu pored nje, ispričavao joj se i tješio je. Pukovnik, upravitelj bolnice,bio je ljut kao ris i vikao na Yossariana da on neće dopustiti bolesnicimada se bezobzirno ponašaju prema sestrama.

- Pa što hoćete od njega? - pripita ga Dunbar žalostivo s poda, trzajućise od treperenja i bolova u sljepoočicama dok je govorio. - On nije ništaučinio.

- Ja vama govorim - rikne mršavi, dostojanstveni pukovnik iz svegglasa. - Vi ćete biti kažnjeni zbog onoga što ste učinili.

- Pa što hoćete od njega? - vikne Yossarian. - On je samo pao na glavu.

~ 293 ~

- I vama govorim! - kaza pukovnik okrećući se naglo i bijesnoYossarianu. - Vi ćete se još pokajati i zažaliti što ste uhvatili sestruDuckett za grudi.

- Ja nisam uhvatio sestru Duckett za grudi - reče Yossarian.- Ja sam je uhvatio za grudi - reče Dunbar.- Jeste li vi obojica poludjeli? - vikne liječnik prodornim glasom

blijedeći i zbunjeno uzmičući.- Da, on je zbilja lud, doktore - uvjeravaše ga Dunbar. - Svake noći

sanja da drži živu ribu u rukama.Liječnik stane kao ukopan, otmjeno se čudeći i gadeći, a u sobi

zavlada muk.- Što kažete da radi? - zapita.- Sanja da drži živu ribu u rukama.- Kakvu ribu? - strogo upita liječnik Yossariana.- Ne znam - odgovori Yossarian. - Ja se ne razumijem u ribe.- U kojoj je ruci držite?- Kako kada - odgovori Yossarian.- Prema tome kakvu ribu drži - doda Dunbar uslužno.Pukovnik se okrene, prižmiri i sumnjičavo se zapilji u Dunbara.- Je li? A kako to da vi toliko znate o tome?- Pa i ja sam u tom snu - odgovori Dunbar sasvim ozbiljno.Pukovnik se zajapuri od zbunjenosti. Obadvojicu odmjeri hladnim,

neumoljivim i kivnim pogledom.- Ustanite s poda i lezite u krevet - naloži Dunbaru kroza zube. - I

neću više da čujem ni riječi o tom snu ni od koga od vas. Ja imam u svompersonalu čovjeka koji sluša takva gnjusna naklapanja.

- Što mislite - zapitao je Yossariana oprezno major Sanderson,budalasti, zdepasti i nasmiješeni psihijatar komu ga je pukovnik biouputio - zašto je pukovniku Ferredgeu vaš san odvratan?

Yossarian smjerno odgovori:- Valjda je uzrok tome neka osobina moga sna ili neka osobina

pukovnika Ferredgea.- To ste lijepo rekli - povladi mu major Sanderson, koji je nosio

škripave vojničke cokule i kojem je kosa, crna kao ugljen, stajala gotovouspravno. - Ne znam zašto - povjeri se on - ali mene pukovnik Ferredgeoduvijek podsjeća na galeba. On nema, znate, mnogo povjerenja upsihijatriju.

- Vi ne volite galebove? - pripita ga Yossarian.

~ 294 ~

-Ne, baš ih ne volim - prizna major Sanderson i nasmije se kratko inervozno, pa se čupne za otromboljeni podvoljak kao za kozju bradicu. - Jamislim da je vaš san dražestan, i nadam se da će se često ponavljati kakobismo mogli i ubuduće razgovarati o njemu. Hoćete li zapaliti? - Nasmiješise kad Yossarian odbije cigaretu. - Što mislite - upita ga važno - zašto vamje toliko mrsko da primite cigaretu od mene?

- Maloprije sam ugasio jednu. Još se dimi u vašoj pepeljari.Major Sanderson se zasmijulji.- To je vrlo duhovito objašnjenje. Ali valjda ćemo ubrzo otkriti pravi

razlog. - Nemarno dva puta zaveže vrpcu na cokuli, koja mu se bilarazvezala, a zatim uze sa stola žuti notes sa crtama i metne ga sebi nakrilo. - Ta riba o kojoj sanjate, hajde da o njoj porazgovaramo! Je li touvijek ista riba?

- Ne znam - odgovori Yossarian. - Ja se baš ne razumijem u ribe.- Na što vas podsjeća ta riba?- Na druge ribe.Major Sanderson se razočarano zavali na naslon stolice.- Volite li ribe?- Ne volim baš osobito.- A što mislite, zašto osjećate takvu bolesnu odvratnost prema

ribama? - upita ga major Sanderson slavodobitno.- Zato što su bez ukusa - odgovori Yossarian. - I zato što imaju previše

kostiju.Major Sanderson potvrdi glavom da ga razumije, i osmjehne se

umiljato i neiskreno.- To je vrlo zanimljivo objašnjenje. Ali vjerojatno ćemo ubrzo otkriti

pravi razlog. Volite li tu dotičnu ribu? Tu koju držite u ruci?- Ne osjećam ništa prema njoj.- Ne volite je? Imate li kakve neprijateljske ili agresivne osjećaje

prema njoj?- Nemam, ni govora. Zapravo, prilično volim tu ribu.- Onda je ipak volite?- Ama, ne volim. Ne osjećam baš ništa prema njoj.- Ali upravo ste rekli da je volite. A sad kažete da ne osjećate ništa

prema njoj. Upravo sam vas ulovio u proturječnosti. Nije li tako?- Razumijem, gospodine majore, čini mi se da ste me ulovili u

proturječnosti.Major Sanderson ponosno, debelom crnom olovkom, u notes napiše:

~ 295 ~

»Proturječnost«.- A što mislite - nastavi i digne pogled - zašto ste iznijeli te dvije

tvrdnje koje izražavaju proturječne emocionalne reakcije na tu ribu?- Valjda imam ambivalentan stav prema njoj?Major Sanderson skoči u zrak od radosti kad začuje izraz

»ambivalentan stav«.- Pa vi se zaista razumijete u te stvari! - usklikne trljajući zanosno

rukama. - Ah, ne možete ni zamisliti kako sam bio osamljen razgovarajućiiz dana u dan s pacijentima koji nemaju pojma o psihijatriji, trudeći se daizliječim ljude koji ne pokazuju pravog zanimanja ni za mene ni za mojposao! Zbog toga se u meni razvio strašan osjećaj da sam nesposoban. -Licem mu preletje tračak tjeskobe. - Čini mi se da se ne mogu otresti togosjećaja.

- Ma nemojte? - pripita ga Yossarian ne znajući što bi drugo rekao. -Pa zašto okrivljujete sami sebe zbog praznina u naobrazbi drugih ljudi?

- Znam da je to šašavo - odgovori major Sanderson odajući nelagodu ismijući se lakomisleno i protiv svoje volje. - Ali oduvijek sam vrlo mnogodržao do mišljenja drugih ljudi. Ja sam, znate, doživio pubertet neštokasnije od mojih vršnjaka, zbog čega sam imao, kako da kažem,kojekakvih problema. Siguran sam da ću uživati da razgovaram s vama onjima. Jedva čekam da počnemo, i gotovo se nerado vraćam na vašproblem, ali, na žalost, moram. Pukovniku Ferredgeu ne bi bilo po voljikad bi čuo da razgovaramo samo o meni. Htio bih vam sad pokazatinekoliko mrlja od tinte, da vidim na što će vas podsjetiti izvjesni oblici iboje.

- Nemojte se truditi, doktore! Sve me podsjeća na seks.- Je li? - vikne major Sanderson ushićeno, kao da ne može vjerovati

svojim ušima. - E, sad smo zbilja učinili velik korak naprijed! Sanjate likakve dobre erotske snove?

- Pa moj san o ribi je erotski san.- Ama, mislim na prave erotske snove - kao, na primjer, kad zgrabite

kakvu golu kučku za vrat, pa je štipate i mlatite po licu dok je svu neoblije krv, pa onda skočite na nju da je silujete i briznete u plač zato što jetoliko volite i mrzite da ne znate što biste počeli. Eto, o takvim erotskimsnovima ja najradije razgovaram: Zar nikad ne sanjate tako nešto?

Yossarian razmišljaše časak držeći se mudro.- Pa, to je san o ribi - zaključi.Major Sanderson se odmakne kao da ga je Yossarian ćušnuo.

~ 296 ~

- Pa jest, naravno - potvrdi hladno i poprimi razdražljivo, obrambeno iodbojno držanje. – Ali ja bih htio da vi pošto-poto sanjate tako nešto, samoda vidim kako ćete reagirati. To će biti sve za da nas. Htio bih isto tako dado idući put sanjate o odgovorima na neka od pitanja koja sam vampostavio. Ovi naši razgovori, znate, nisu meni nimalo ugodniji nego što suvama.

- Reći ću to Dunbaru - odvrati Yossarian.- Dunbaru?- To je onaj koji je sve ovo zakuhao. To je njegov san.- Ah, Dunbar! - Major Sanderson se podsmjehne pošto mu se vrati

samopouzdanje. - Kladio bih se da je Dunbar onaj nevaljalac koji zapravočini sve one nepodopštine za koje uvijek vas okrivljuju, nije li tako?

- Nije on baš tako nevaljao.- Ipak biste ga branili do posljednjeg daha, je li?- Ne bih baš dotle.Major Sanderson se jetko osmjehne i u notes zapiše: »Dunbar«.- A zašto šepate? - upita oštro Yossariana koji je pošao prema

vratima. - I kog vraga nosite taj zavoj na nozi? Jeste li ludi, ili što vam je?- Ranjen sam u nogu. Zato i jesam u bolnici.- Ama, ne, nije istina - likovaše zlobno major Sanderson. - Vi ste u

bolnici zato što imate kamenac u pljuvačnoj žlijezdi. Dakle, ipak niste baštako pametni? Ne znate čak ni zbog čega ste u bolnici.

- Ja sam u bolnici zato što sam ranjen u nogu - ostajaše Yossarian prisvome.

Ne obazirući se na njegove riječi, major Sanderson se sarkastičnonasmije.

- E pa, pozdravite vašeg prijatelja Dunbara! I kažite mu neka usnijeonaj san meni za ljubav, hoćete li?

Ali je Dunbaru bilo mučno i vrtjelo mu se u glavi od neprestaneglavobolje, pa nije bio sklon surađivati s majorom Sandersonom. GladnogaJoea je opet mučila mora, jer je navršio šezdeset borbenih zadataka ičekao da ga puste kući, ali kad je posjetio Yossariana u bolnici, nije biovoljan išta kazati o svojim snovima.

- Ima li tko kakav san za majora Sanđersona? - zapita Yossarian. - Nebih ga htio razočarati. Već se ionako osjeća napušten od sviju.

- Ja neprestano sanjam vrlo neobičan san otkako ste vi ranjeni -prizna kapelan. - Prije sam svake noći sanjao da mi žena umire, ili da jenetko ubija, ili da mi se djeca guše od komadića zdrave hrane, a sad

~ 297 ~

sanjam da plivam u vodi koja mi je preko glave i da mi morski pas grizelijevu nogu upravo na onom mjestu gdje vi nosite zavoj.

- To je divan san - kaže Dunbar. - Kladim se da će major Sandersonbiti oduševljen njime.

- To je užasan san! - uzviknuo je major Sanderson. - Pun je boli isakaćenja i smrti. Uvjeren sam da ste ga usnili samo zato da meninapakostite. Znate li da ja čak nisam siguran spadate li vi u vojsku stakvim odvratnim snom.

Yossarianu se učini da je ugledao tračak nade.- Možda imate pravo, gospodine majore - lukavo natukne. - Možda bi

me trebalo osloboditi letenja i poslati natrag u Sjedinjene Države?- Zar vama nikad nije palo na pamet da vi, dok trčite za različitim

ženama, zapravo samo pokušavate raspršiti svoje podsvjesne bojazni daste seksualno impotentni?

- Jest, gospodine majore, palo mi je to na pamet.- Pa zašto to onda činite?- Zato da raspršim svoje bojazni da sam impotentan.- A zašto se umjesto toga ne bavite kakvim zgodnijim hobijem? - upita

ga major Sanderson pokazujući prijateljsko zanimanje. - Na primjer,ribolovom? Čini li vam se sestra Duckett zaista toliko privlačna? Ja bihrekao da je ona prilično koštunjava. Prilično bez ukusa i koštunjava,znate. Kao riba.

- Ja jedva da poznajem sestru Duckett.- A zašto ste je onda uhvatili za dojke? Samo zato što ih ima?- Dunbar ju je uhvatio za dojke.- Ama, nemojte sad opet počinjati s tim - usklikne major Sanderson

pokazujući otrovan prezir i bacajući gadljivo olovku. - Zar vi zaista misliteda se možete osloboditi krivnje prebacujući je na nekoga drugoga? Nesviđate mi se vi, Fortiori. Znate li to? Nimalo mi se ne sviđate.

Yossarian osjeti na sebi hladan, vlažan dah strepnje.- Ja nisam Fortiori, gospodine majore - bojažljivo će on. Ja sam

Yossarian.- Tko ste vi?- Ja se zovem Yossarian, gospodine majore. A u bolnici sam za to što

sam ranjen u nogu.- Vi se zovete Fortiori - pobije ga major Sanderson ratoborno. - A u

bolnici ste zato što imate kamenac u pljuvačnoj žlijezdi.- Ama, hajte bježite, majore! - plane Yossarian. - Pa, valjda ja znam

~ 298 ~

tko sam!- A ja ovdje imam službeni spis kojim mogu dokazati svoje riječi -

odsiječe major Sanderson. - Bolje će vam biti da se saberete prije nego štobude kasno. Najprije ste bili Dunbar, a sad ste Yossarian. Za koji čas ćetejoš tvrditi da ste Washington Irving. Znate li što je vama? Vi patite odpodvojene ličnosti, eto što je vama.

- Možda imate pravo, gospodine majore - potvrdi Yossariandiplomatski.

- Ja znam da imam pravo. Vi patite od manije progonjenosti. Vimislite da vam ljudi žele zlo.

- Pa ljudi mi i žele zlo.- Vidite li? Vi se bunite protiv zloupotreba vlasti i preživjelih tradicija.

Vi ste opasni i izopačeni i trebalo bi vas izvesti van i strijeljati!- Mislite li to ozbiljno?- Vi ste narodni neprijatelj!- Jesi li ti šašav?- Ne, ja nisam šašav - zaurla Dobbs u Yossarianovoj sobi vjerujući da

krišom šapće. - Gladni Joe ih je vidio, kad ti kažem. Vidio ih je jučer, kadje letio u Napulj da kupi na crnoj burzi klimatske uređaje za ladanjskukuću pukovnika Cathcarta. Tamo je veliki pričuvni centar u kojem ima nastotine pilota, bombardera-strijelaca i mitraljezaca koji se vraćaju kući.Izvršili su četrdeset i pet letova i to je sve. Nekolicina njih koji su ranjeni iodlikovani nisu ni toliko. Pričuvne posade pristižu iz Sjedinjenih Država udruge bombarderske aviopukove. Svi moraju služiti neko vrijeme nafronti, čak i administrativno osoblje. Zar ti ne čitaš novine? Sad gamoramo ubiti!

- Ti imaš pred sobom još svega dva leta - nastojaše ga Yossarianurazumiti tihim glasom. - Zašto da riskiraš?

- Mogu i na njima poginuti - odvrati Dobbs svadljivo, hrapavim,drhtavim i prenapregnutim glasom. - A mogli bismo ga ubiti sutra ranoujutro, kad se vraća s farme. Evo, ja imam ovdje revolver.

Yossarian izvali oči u čudu kad Dobbs izvadi revolver iz džepa i dignega visoko u zrak.

- Jesi li poludio? - prosikće mahnito. - Spremi ga! I nemoj se derati koidiot!

Što se bojiš? upita ga Dobbs uvrijeđeno i bezazleno. - Nitko nas nečuje.

- Hej, umuknite već jednom vi tamo! - razlegne se glas iz drugog kraja

~ 299 ~

sobe. - Zar ne vidite da bismo htjeli malo spavati?- Što si ti, neki pametnjaković? - izdere se Dobbs i naglo se okrene sa

stisnutim šakama, spreman za tuču. Zatim se opet okrene Yossarianu, ali,prije nego što je dospio progovoriti, gromoglasno kihne šest putaglavinjajući u stranu na svojim telećim nogama i dižući svaki put uzaludlaktove ne bi li se obranio od napada. Kapci njegovih vodenastih očijubijahu natečeni i upaljeni. Njuškajući grčevito i otirući nos gornjimdijelom krupnog zapešća, pripita: - Što on misli, što je on, cajkan ili kojivrag?

- Vojni istražitelj - izvijesti ga Yossarian mirno. - Imamo ih sad trojicuovdje, a još ih dolazi. Ama, ne boj se! Traže nekog krivotvoritelja koji sezove Washington Irving. Njih ne zanimaju ubojice.

- Ubojice? - uvrijedi se Dobbs. - Zašto nas ti nazivaš ubojicama? Samozato što ćemo ubiti pukovnika Cathcarta?

- Šuti, Boga ti tvoga! - zapovjedi mu Yossarian. - Zar ne možeššaptati?

- Pa ja šapćem. Ja...- Ama, još se dereš!- Ne, ne derem se. Ja...- Hej, zavežite vi tamo, čujete li? - zagrajaše pacijenti sa svih strana

na Dobbsa.- Hajde da vas vidim! - izdere se Dobbs na njih i pope se na klimavu

drvenu stolicu vitlajući sumanuto revolverom. Yossarian ga ščepa za rukui potegne dolje. Dobbs ponovo poče kihati. - Imam neku alergiju - ispričase poslije, dok mu je curilo iz nosnica a suze navirale na oči.

- Šteta. Da nije toga, još bi postao veliki vođa.- Pukovnik Cathcart je ubojica - jadao se Dobbs promuklim glasom,

pošto je spremio zamazani i zgužvani sivožuti rupčić u džep. - PukovnikCathcart će nas sve satrti ako ne učinimo nešto da ga spriječimo u tome.

- Možda i neće više povisivati normu? Možda neće ići dalje odšezdeset?

- Ama, svaki put povisi normu. Pa ti to znaš bolje od mene. - Dobbsproguta pljuvačku i primakne svoje napregnuto lice tik do Yossarianova.Mišići su na njegovoj brončanoj, kao isklesanoj čeljusti bili nabrekli ipodrhtavali. - Samo reci da slažeš, i sutra ću ujutro sve sam obaviti.Razumiješ li što ti govorim? Sad bar šapćem, je li?

Yossarian odvoji pogled od Dobbsova žarkog i umolnog pogleda.- Ama, kog ga vraga jednostavno ne ubiješ? - pobuni se on. – Zašto ne

~ 300 ~

prestaneš govoriti o tome, i zašto ga ne ubiješ sam?- Bojim se ubiti ga sam. Bojim se išta sam učiniti.- E pa, onda pusti mene na miru! Ja bih bio lud kad bih se sad upleo u

tako nešto. Imam ranu koja vrijedi milijun dolara. Pustit će me kući.- Jesi li ti poludio? - usklikne Dobbs kao da ne vjeruje svojim ušima. -

Imaš samo ogrebotinu i ništa više. On će te poslati na zadatak isti dankad iziđeš iz bolnice, bez obzira na odlikovanje koje ćeš dobiti zato što siranjen.

- E, onda ću ga zbilja ubiti - zavjetova se Yossarian. - Potražit ću tebepa ćemo ga zajedno ubiti.

- Ubijmo ga onda radije sutra, dok još imamo priliku - preklinjaše gaDobbs. - Kapelan kaže da je opet prijavio puk za Avignon. Ja ću moždapoginuti još prije nego što ti iziđeš iz bolnice. Gledaj kako mi se tresuruke. Ne mogu više upravljati avionom. Slab sam.

Yossarian se bojao pristati.- Htio bih pričekati da vidimo što će još biti.- Kod tebe ne valja to što naprosto nećeš ništa učiniti - protužio je

Dobbs potmulim i bijesnim glasom.- Činim sve što je u mojoj moći - kaza kapelan blago Yossarianu pošto

je Dobbs otišao. - Otišao sam čak u sanitetski šator da porazgovaram sdoktorom Daneekom kako da vam pomognemo.

- Da, mogu zamisliti kako vam je bilo. - Yossarian suspregnesmiješak. - Što se dogodilo?

- Namazali su mi desni nečim purpurnim - prezavo odgovori kapelan.- Namazali su mu i prste na nogama - doda Nately ogorčeno. - A onda

su mu dali neki purgativ.- Ali jutros sam ponovo otišao tamo.- I opet su mu namazali desni - reče Nately.- Ali sam uspio razgovarati s njim - reče kapelan žalostivo, kao da se

opravdava. - Čini se da je doktor Daneeka vrlo nesretan čovjek. On mislida je netko naumio da ga prekomandira na Tihi ocean.

Neprestano je pomišljao da se meni obrati za pomoć. Kad sam murekao da je meni potrebna njihovu pomoć, pitao me je nemam li jakapelana s kojim bih mogao porazgovarali. Kad Yossarian i Dunbarprasnuše u smijeh, kapelan strpljivo i potišteno pričeka da se prestanusmijati.

- Ja sam nekad mislio daje nemoralno biti nesretan - nastavi kao dase naglas jada sam sebi. - Sad više ne znam što da mislim. Htio bih da

min@

~ 301 ~

osnovna tema moje propovijedi u nedjelju bude nemoral, ali mi se sve činida uopće ne bi trebalo držati propovijed s ovako purpurnim desnima.Potpukovniku Kornu nisu se nimalo svidjele.

- Kapelane, zašto ne dođete na neko vrijeme k nama u bolnicu da seodmorite? - pozva ga Yossarian. - Ovdje bi vam bilo lijepo.

Taj bezočni i nečasni prijedlog privlačio je i zabavljao trenutak-dvakapelana.

- Ne, mislim da ne mogu - neodlučno zaključi. - Htio bih odletjeti nakopno da potražim nekog poštanskog činovnika koji se zove Wintergreen.Doktor Daneeka mi je rekao da bi nam on mogao po moći.

- Wintergreen je vjerojatno najutjecajniji čovjek na cijelom ratištu. Onnije samo poštanski činovnik nego ima i pristup do mimeografa*. Ali tajneće nikome pomoći. To je jedan od razloga zbog kojih će daleko dogurati.

- Ipak bih rado porazgovarao s njim. Mora da postoji netko tko će vampomoći.

- Pomozite Dunbaru, kapelane - uputi ga Yossarian s visoka. - Jaimam ranu koja vrijedi milijun dolara i kojom ću se izvući iz borbe. Ako tone upali, ima ovdje jedan psihijatar koji drži da nisam sposoban za vojsku.

- Ja nisam sposoban za vojsku - procvili Dunbar ljubomorno. - To jebio moj san.

- Nije važan san, Dunbare - protumači mu Yossarian. - Njemu sesviđa tvoj san. Važna je moja ličnost. On misli da je podvojena.

- Podvojena je baš po sredini - rekao je major Sanderson, koji je za ovupriliku zavezao vezice na svojim kvrgavim vojničkim cokulama i zalizaokosu, crnu i mutnu kao ugljen, nekim mirisnim sredstvom za ukrućivanje.Napadno se osmjehnuo ne bi li se pokazao razuman i mio. - To vam nekažem zato da vas mučim i vrijeđam - nastavi on uživajući što ga muči ivrijeđa. - To ne kažem zato što vas možda mrzim ni zato što bih vam sehtio osvetiti. To vam ne kažem zato što ste me ostavili na cjedilu istrahovito mi povrijedili osjećaje.

- Ta ja sam medicinar, i sad sam hladan i objektivan. Imam jednuvrlo lošu vijest za vas. Jeste li dovoljno muževni da je podnesete?

- Nisam, zaboga! - vrisne Yossarian. - Odmah ću otići k vragu.Majora Sandersona u tren oka obuze bijes.- Zar ne možete baš ništa učiniti kako treba? - reče, crven kao rak,

lupajući objema šakama u isto vrijeme po stolu. - Kod vas ne valja to štomislite da ste iznad svih društvenih konvencija. Vjerojatno mislite da ste__________________________________*kopirni aparat

~ 302 ~

isto tako iznad mene, samo zato što sam ja kasno doživio pubertet. E pa,znate li što ste vi? Vi ste jedan propali, nesretni, razočarani,nedisciplinirani i izgubljeni mladić!

Pošto mu je nabrojio te nelaskave atribute, major Sanderson se naokosmekšao.

- Tako je, gospodine majore - potvrdi Yossarian oprezno. - Mislim daimate pravo.

- Dakako da imam pravo. Vi ste nezreli. Vi se niste uspjeli na viknutina rat.

- Tako je, gospodine majore.- Vi osjećate bolesnu odvratnost prema smrti. Vjerojatno vam se ne

sviđa činjenica što ste u ratu i što vam svaki čas može odletjeti glava sramena.

-Ne samo što mi se ne sviđa, gospodine majore, nego me upravoizbezumljuje.

- Vi patite od duboko usađene strepnje da nećete preživjeti rat. I netrpite fanatike, tirane, snobove i licemjere. Ima mnogo ljudi kojepodsvjesno mrzite.

- Svjesno, gospodine majore, svjesno - ispravi ga Yossarian, u želji damu pomogne. - Svjesno ih mrzim.

- Ne trpite pomisao da vas tko pljačka, iskorištava, podcjenjuje,ponižava ili vara. Tišti vas bijeda. Tišti vas neznanje. Tišti vasprogonjenost. Tišti vas sila. Tište vas siromašne četvrti. Tišti vas gramzljivost. Tišti vas zločin. Tišti vas pokvarenost. Znate li da se ne bihiznenadio da patite od manijakalne potištenosti!

- Tako je, gospodine majore. Možda i patim.- Nemojte sad poricati!- Ne poričem, gospodine majore - reče Yossarian, sretan što je među

njima konačno uspostavljeno međusobno povjerenje. - Slažem se sa svimešto ste rekli.

- Onda priznajete da ste ludi, je li?- Lud? - zgrane se Yossarian. - Što vi to govorite? Zašto bih ja bio lud?

Vi ste ludi, a ne ja!Major Sanderson opet pocrvenje od ogorčenja i lupi se objema rukama

po bedrima. Pijuckajući od bijesa, poviče:- To je tipična sadistička i osvetoljubiva paranoidna reakcija, to što vi

meni kažete da sam ja lud! Vi ste zbilja ludi.- Pa zašto me onda ne pošaljete kući?

~ 303 ~

- Pa i poslat ću vas!- Poslat će me kući! - objavi Yossarian radosno kad se vrati hramljući

u svoju sobu.- I mene! - likovaše A. Fortiori. - Upravo su mi javili.- A što je sa mnom? - upita Dunbar liječnike dureći se.- S vama? - odazvaše se oporo oni. - Vi se vraćate s Yossarianom.

Ravno u borbene redove!I oni se, bogme, obojica vratiše ravno u borbene redove. Yossarian je

bio razjaren kad su ga kola za spasavanje dopremila natrag u eskadrilu,pa je pošao hramljući tražiti pravdu kod doktora Daneeke, koji ga jepogledao mrko, jadno i prezirno.

- Ti! - usklikne doktor Daneeka žalobno, gadljivo i kao da ga optužuje,a jajolike kesice ispod očiju odavahu mu odrješitost i strogost. - Ti uvijekmisliš samo na sebe. Idi pogledaj liniju fronte ako hoćeš vidjeti što sedogodilo otkako si otišao u bolnicu.

Yossarian se trgne od iznenađenja.- Gubimo li?- Gubimo li? - uzvikne doktor Daneeka. - Cijela je vojna situacija

otišla k vragu otkako smo zauzeli Pariz. Znao sam ja da će tako biti. -Ušutje. Mrzovoljni mu se gnjev pretvori u sjetu, pa se srdito namršti kaoda je Yossarian svemu kriv. - Američke su jedinice stupile na njemačkotlo. Rusi su već osvojili cijelu Rumunjsku. Baš jučer su Grci iz Osmearmije zauzeli Rimini. Nijemci se posvuda povlače! - Doktor Daneekaponovo ušutje i okrijepi se uzdahnuvši duboko i ispustivši žalostan iprodoran usklik. -Nema više Luftwaffe! - Jadikovao je, samo što nijebriznuo u plač. - Cijela Gotska linija mogla bi se odjednom raspasti!

- Pa? - pripita ga Yossarian. - Pa što onda?- Pa što onda? - uzvikne doktor Daneeka. - Ako se ubrzo nešto ne

dogodi, Njemačka bi mogla kapitulirati. A onda će nas sve poslati naPacilik!

Yossarian izbeči oči na doktora Daneeku groteskno se zgražajući.- Pa jesi li li poludio? Znaš li ti što govoriš?- Eh, lako je tebi smijati se! - podsmjehne se doktor Daneeka.- Tko se, do vraga, smije?- Ti bar imaš neku šansu. U borbi si i možeš poginuti. A što ću ja? Ja

se nemam čemu nadati.- Ti si sasvim pošašavio, Boga ti tvoga! - obrecne se Yossarian na nj i

zgrabi ga za košulju. - Znaš li ti to? A sad drži taj svoj blesavi jezik za

~ 304 ~

zubima i slušaj me!Doktor Daneeka mu se ote.- Da se nisi usudio tako razgovarati sa mnom! Ja sam diplomirani

liječnik.- E pa, onda drži taj svoj blesavi jezik diplomiranog liječnika za

zubima i slušaj što su mi rekli u bolnici. Ja sam lud. Jesi li to znao?- Pa?- Zbilja sam lud.-Pa?- Ja sam ćaknut. Šašav. Zar ne razumiješ? Nisu mi svi kod kuće.

Poslali su zabunom nekoga drugoga kući umjesto mene. Oni u bolniciimaju diplomiranog psihijatra koji me je pregledao i to ustanovio. Stvarnosam duševno bolestan.

- Pa?- Što pa? - Yossarian je bio zbunjen neshvaćanjem doktora Daneeke. -

Zar ne uviđaš što to znači? Sad me možeš osloboditi letenja i poslati mekući. Neće valjda slati luđaka u borbu da pogine?

- A tko bi im inače išao?

~ 305 ~

28. DOBBS

McWatt je išao, a McWatt nije bio lud. Išao je i Yossarian koji je joššepesao, ali pošto je letio dva puta i čuo kako se priča da će još jednomletjeti na Bolognu, ušao je odlučno, hramljući, rano poslije podne, uDobbsov šator, stavio prst na usta i rekao:

- Psst!- Zašto ga ušutkavaš? - upita ga Kid Sampson koji je gulio mandarinu

zubima i čitao strip knjižicu s magarećim ušima. - Pa nije ništa ni rekao.- Odjebi! - reče Yossarian Kidu Sampsonu pokazujući mu palcem

preko ramena na ulaz u šator.Kid Sampson pronicavo uzvije svojim plavim obrvama i ustane da ga

posluša. Fućne četiri puta u svoje opuštene žute brkove, sjede na istučenistari zeleni motor-kotač koji je kupio kao rabljen prije ne koliko mjeseci iodjuri u brda. Yossarian je pričekao dok se posljednji slabašni prasak nijeizgubio u daljini. U šatoru nije bilo kao obično. Vladao je prevelik red.Dobbs ga je radoznalo gledao pušeći debelu cigaru. Sad, pošto je Yossarianskupio hrabrost, smrtno se uplašio.

- Pa, dobro - reče Yossarian - hajde da ubijemo pukovnika Cathcarta!Ubit ćemo ga zajedno.

Dobbs skoči sa svog ležaja, unezvijeren i prestravljen.- Psst! - izdere se na nj. - Da ubijemo pukovnika Cathcarta? Što ti

pada na pamet?- Šuti, Boga ti tvoga - zareži Yossarian. - Čut će nas cijeli otok. Imaš li

još onaj revolver?- Jesi li ti poludio, što ti je? - vikne Dobbs. - Zašto da ja ubijem

pukovnika Cathcarta?- Zašto? - Yossarian se zagleda u Dobbsa mrko i u nevjerici. - Zašto?

Pa zar to nije bila tvoja ideja? Zar nisi došao k meni u bolnicu i predložiomi da ga ubijemo?

Dobbs se polako nasmije.- Ali tada sam imao svega pedeset i osam letova - protumači mu

odbijajući s užitkom dimove. - A sad sam spremio sve svoje stvari i čekamda pođem kući. Navršio sam šezdeset letova.

- Pa što onda? - odvrati Yossarian. - On će i opet jednostavno povisitinormu.

- Možda ovaj put neće.- Ama, svaki put je povisi. Koji je vrag tebi, Dobbse? Pitaj Gladnoga

~ 306 ~

Joea koliko je već puta spremio svoje stvari!- Ipak, moram pričekati da vidim što će biti - ustvrdi Dobbs

tvrdoglavo. - Bio bih lud kad bih se upleo u tako nešto sad kad više nemoram letjeti. - Strese pepeo s cigare i pripomene: - Nego, ja ti savjetujemda navršiš šezdeset letova kao i mi ostali, pa da onda vidiš što će biti.

Yossarian se svlada da mu ne pljune ravno u oko.- Ja možda neću preživjeti šezdeset letova - protuži jednoličnim,

pesimističkim glasom. - Priča se da je opet prijavio aviopuk za Bolognu.- To se samo tako priča - ustvrdi Dobbs držeći se važno. - Ne smiješ

vjerovati svemu što se priča.- Hoćeš li mi prestati davati savjete?- A zašto ne porazgovaraš s Orrom? - posavjetova ga Dobbs. - On je

opet prošlog tjedna, na onom drugom napadu na Avignon, pao u more.Možda je sad toliko očajan da bi ga htio ubiti.

- Orr nije dovoljno pametan da bi mogao biti očajan.Orr je opet pao u more dok je Yossarian bio još u bolnici. Spustio je

svoj oštećeni avion na staklaste plave valove nedaleko od Marseillesa takobesprijekorno vješto da nijedan član posade od šest ljudi nije zadobio ninajmanje ogrebotine. Izlazi za spasavanje na prednjem i stražnjem dijeluaviona otvorili su se dok se more, bijelo i zeleno, još pjenilo oko aviona, pasu se ljudi iskobeljali van što su brže mogli, u svojim mlohavimnarančastim jaknama za spasavanje koje se nikako nisu nadimale, negosu im visile labavo i beskorisno oko vrata i struka. Jakne za spasavanjenisu se nadimale zato što je Milo iz komorica za nadimanje izvadio dvavaljčića ugljičnog dioksida da napravi sladoled u sodi, od jagoda izgnječena ananasa, koji je servirao u oficirskoj menzi, a umjesto njihstavio u jakne šapirografirane poruke: »Što je dobro za 'Kompaniju M&M',dobro je i za domovinu.« Orr se posljednji izvukao iz aviona koji je tonuo.

- Da ste ga samo vidjeli! - Narednik Knight smijao se grohotom dok jepričao tu zgodu Yossarianu. - Bogami, ništa smješnije nisam vidio uživotu. Nijedna od onih jakni za spasavanje nije se htjela naduti zato štoje Milo pokrao ugljični dioksid da napravi sladoled u sodi, koji ste vi,hulje, dobivali u oficirskoj menzi. Ali pokazalo se da to ni je lako strašno.Samo jedan od nas nije znao plivati, pa smo tog momka metnuli na splavkoju je Orr izvukao užetom i držao uz sam trup aviona dok smo još svistajali na njemu. Taj mali tikvan zbilja ima smisla za takve stvari. Ondase druga splav odvezala i otplutala tako da smo se napokon sva šestoricanašli na jednoj splavi, a laktovi i noge bili su nam tako stisnuti da se

~ 307 ~

čovjek gotovo nije mogao pomaknuti a da ne gurne druga do sebe u vodu.Avion je potonuo oko tri sekunde pošto smo ga ostavili, i tako smo se našliposve sami, a odmah nakon toga počeli smo odvijati kapice s jakni zaspašavanje da vidimo koji vrag ne valja, pa smo našli one proklete ceduljeod Mila, u kojima nam kaže da je ono što je dobro za njega dobro i za svenas. Hulja jedna! Ti Boga, što smo ga proklinjali, svi osim toga vašegpajdaša Orra koji se neprestano samo cerio, kao da bi zbilja, što se njegatiče, ono što je dobro za Mila moglo biti dobro i za sve nas.

E, sunce mu žarko, da ste ga vidjeli kako sjedi na rubu splavi kaokapetan broda, a mi ga svi samo gledamo i čekamo da nam kaže što daradimo. Neprestance se pljeskao dlanovima po nogama, svakih desetsekunda, kao da ima drmavicu, i govorio: »E pa, lijepo, lijepo« i kesio sekao kakva mala šašava nakaza, pa bi onda opet rekao: »E pa, lijepo,lijepo« i opet se kesio. Kao kakva mala šašava nakaza. Po našao se kaokreten. I samo zato što smo buljili u njega nismo svi skupa otišli k vragu uonih prvih nekoliko minuta, jer nas je svaki val preplavljivao ili nas ponekolicinu bacao u more, tako da smo se morali penjati opet na splav prijenego što naiđe drugi val i ponovo nas ne odnese. Bogme je bilo smiješno.Neprestance smo ispadali i ponovo se pentrali. Onoga koji nije znao plivatipoložili smo na sredinu splavi, ali se čak i tu malne utopio, jer mu je vodaneprestano zapljuskivala lice. Uh, ti Boga!

Onda je Orr počeo otvarati pretince na splavi, pa je nastalo pravoveselje. Najprije je našao kutiju čokolade i ponudio nas njome, pa smotako sjedili jedući slanu i mokru čokoladu dok su nas valovi i dalje bacalisa splavi u more. Zatim je našao nekoliko kockica bujona i aluminijskešalice i spravio nam juhu. Onda je našao nešto čaja. Bogami ga je spravio!Možete li ga zamisliti kako nam servira čaj dok mi sjedimo mokri kaomiševi, s guzicama u vodi? Sad sam ja padao sa splavi, jer sam se previšesmijao. Svi smo se smijali. A on je bio mrtvački ozbiljan, samo što seonako blesasto smijuckao i šašavo cerio kao i obično. Kakav tip!Upotrijebio je sve što je našao. Našao je neko sredstvo za zastrašivanjemorskih pasa, pa ga je odmah razasuo po vodi. Našao je i neku boju zamarkaciju i bacio je u more. A kad je našao pribor za pecanje i sasušenmamac, procvao je baš kao da nam se naglo primiče čamac »Službe zaspasavanje na moru« da nas spasi prije nego što pomremo od iscrpljenosti,ili prije nego što Nijemci pošalju čamac iz La Spezije da nas zarobe ilipobiju mitraljezom. Dok bi dlanom o dlan, Orr je bacio udicu u more ipecao, veseo kao ptica na grani. »Gospodine poručnice, što mislite da ćete

~ 308 ~

uloviti?« pitam ga ja. »Bakalara«, odgovori mi on. I ozbiljno je to rekao. Isva sreća što nije ulovio ni jednog, jer da je ulovio, pojeo bi bakalaraprijesnog i natjerao bi i nas da ga jedemo, jer je našao neku knjižicu ukojoj je pisalo da se bakalar može jesti prijesan.

Zatim je našao ono malo plavo veslo koje je otprilike isto toliko velikokoliko čajna žličica i, Boga mi moga, počeo je veslati njime pokušavajućipokrenuti naših četiristo pedeset kila tim štapićem. Možete li to zamisliti?Onda je našao mali kompas i veliku nepromočivu zemljopisnu kartu, pa jeraširio kartu na koljenima i metnuo kompas na nju. Kad je nakon polasata stigao motorni čamac on je još uvijek tako sjedio, s uzicom i mamcemu moru iza sebe, s kompasom u krilu i s kartom raširenom na koljenima,veslajući iz petnih žila onim sićušnim plavim veslom kao da juri naMallorcu, Boga mu njegova!

Narednik Knight znao je sve o Mallorci, kao i Orr, jer im je Yossariančesto pričao o takvim svetištima kao što su Španjolska, Švicarska iŠvedska gdje američki piloti mogu biti zatočeni do kraja rata u najvećojudobnosti i lagodi, samo ako naprosto odlete u te zemlje. Yossarian je bionajbolji stručnjak u eskadrili za pitanja zatočenja, i već je smišljao, kadgod su letjeli u sjevernu Italiju, kako da tobože prisilno sleti u Švicarsku.On bi bio svakako radije sletio u Švedsku, gdje je prosjek inteligencijevisok i gdje bi se mogao kupati gol s lijepim djevojkama, koje govore tiho iotegnuto, i začeti čitava sretna, neobuzdana plemena nezakonitihYossariana kojima bi država pomogla pri rađanju i uvela ih u život bezžiga na čelu; ali je Švedska bila izvan dohvata, predaleko, pa je Yossariančekao da im granata iz flaka onesposobi jedan motor nad talijanskimAlpama kako bi imao izgovor da skrene u Švicarsku. Ne bi ni rekao pilotuda ga tamo vodi. Yossarian je često pomišljao da se dogovori s nekimpilotom, u ko jeg ima povjerenje, da se napravi da mu je oštećen motor, pada uniš ti dokaz o prevari slijetanjem na trbuh, ali jedini pilot u koga jedois ta imao povjerenja bio je McWatt, koji je opet bio sasvim zadovoljansvojom sudbinom i koji je još uvijek strašno cvao u tome da prohuji nadYossarianovim šatorom, ili da preleti toliko nisko nad kupačima na plažida snažni vjetar od njegovih propelera stvara tamne brazde u moru i davoda još sekunde i sekunde nakon toga prska za njim.

Dobbs i Gladni Joe nisu dolazili u obzir, pa ni Orr, koji je opet neštopetljao oko ventila na peći kad je Yossarian potišten ušao hramljući ušator, pošto gaje Dobbs ostavio na cjedilu. Peć koju je Orr pravio odizokrenute metalne bačve stajala je na ravnom beton skom podu, koji je on

~ 309 ~

isto tako napravio. Marljivo je radio klečeći na oba koljena. Yossarian setrudio da se ne obazire na njega, pa je umorno prišao hramljući svomležaju i sjeo stenjući neprirodno i otegnuto. Kapi znoja hladile su mu čelo.Dobbs ga je obeshrabrio. Doktor Daneeka ga je obeshrabrio. Obeshrabrilaga je zlokobna vizija propasti dok je gledao Orra. Počeo se trzati odmnoštva treptaja u tijelu. Živci su mu podrhtavali, a bilo mu počelo lupati.

Orr je gledao preko ramena Yossariana. Vlažne je usne uvukao i saviooko ispupčenih redova velikih izbočenih zuba. Posegnuvši na stranu,iskopa bocu topla piva iz sanduka, odčepi je i pruži Yossarianu. Nijedan nidrugi nije rekao ni riječi. Yossarian posrče pjenu s vrha i zavrati glavu.Orr ga lukavo gledaše cereći se bezglasno. Yossarian je oprezno motrioOrra. Orr se zasmijuljio lagano, piskavo i slinavo, i iznova prionuo naposao čučeći. Yossarian se sav upne.

- Nemoj opet počinjati - zamoli ga prijetećim glasom stiskajući objemašakama pivsku bocu. - Nemoj opet počinjati s tom svojom peći.

Orr uzdrhti od radosti.- Samo što nisam gotov.- Nije istina. Tek se spremaš početi.- Evo ventila, vidiš li? Samo što ga nisam sastavio.- A onda ćeš ga opet rastaviti. Znam ja što ti radiš, huljo jedna!

Gledao sam te tristo puta kako to radiš.Orr uzdrhti od radosti.- Htio bih popraviti ovu cijev za dovod benzina da više ne curi -

razjasni mu. - Zasad još samo kaplje.- Ali ja to ne mogu gledati - prizna Yossarian bezbojnim gla som. -

Ako hoćeš raditi oko nečega velikog, samo izvoli! Ali taj ti se ventil sastojiod samih sićušnih komadića, a ja sad naprosto nemam strpljenja da tegledam kako se toliko trudiš oko stvari koje su, bogamu, sasvim sitne inevažne.

- Ne znači da su nevažne ako su sitne.- Svejedno.- Samo još danas?- Samo dok mene nema. Ti si sretan slaboumnik i ne znaš što znači

osjećati se kako se ja sad osjećam. Dok se ti baviš sitnicama, meni padajuna um misli koje ne mogu čak ni razjasniti. Shvaćam da te ne mogupodnijeti. Počinjem te mrziti i ubrzo ozbiljno pomišljam da te tresnemovom bocom po glavi ili da ti zabodem onaj lovački nož u šiju. Razumiješ lime?

~ 310 ~

Orr pametno klimne glavom.-Neću sad rastavljati ventil - reče i uze ga rastavljati polagano,

neumorno i beskrajno precizno. Spustivši svoju grubu, nezgrapnu glavunad sam pod, pipao je brižljivo po majušnom mehanizmu pokazujućitakvu neograničenu, posvemašnju usredotočenost da se činilo da i ne mislina posao.

Yossarian ga prokune u sebi i nakani se ne obazirati na njega.- Uostalom, kog se vraga žuriš s tom peći? - otrese se časak kasnije na

nj i protiv svoje volje. - Još je toplo. Poslije ćemo vjerojatno na kupanje.Zašto se već sad brineš za zimu?

- Dani kraćaju - filozofski napomene Orr. - Htio bih ovo dovršiti dokjoš imam vremena. Kad bude gotovo, imat ćeš najbolju peć u eskadrili.Gorjet će cijelu noć zahvaljujući ovom regulatoru za dovod benzina kojipopravljam, a ove će metalne ploče isijavati toplinu po cijelom šatoru. Akoostaviš ovdje šljem pun vode prije nego što legneš, imat ćeš tople vode dase opereš ujutro kad se probudiš. Zar to neće biti zgodno? Ako budeš htioskuhati jaja ili juhu, samo ćeš pristaviti lonac ovdje dolje i pojačatiplamen.

- Kako to misliš... ja? - priupita ga Yossarian. - A gdje ćeš ti bi ti?Orrov se zakržljali torzo iznenada strese od prigušena grčevita

veselja.- Ne znam - usklikne, a onda mu iznenada neobično, drhtavo

smijuljenje šikne između cvokotavih izbočenih zuba kao mlaz osjećaja. Jošse smijao kad je nastavio, a glas mu bio zasićen slinom. - Ako me budu idalje ovako rušili, ne znam gdje ću biti.

Yossarian bijaše ganut.- Zašto se ne pokušaš osloboditi letenja, Orre? Ti bar imaš dobar

izbor.- Ja imam svega osamnaest letova.- Ali gotovo si se na svakom srušio. Kad god poletiš, ili se moraš

prisilno spustiti na vodu, ili se razbiješ.- Ama, nemam ja ništa protiv letenja. Mislim da je to jako zabavno.

Trebao bi letjeti koji put sa mnom kad nisi u čelnom avionu. Naprostoradi smijurije. Hi-hi.

Orr pogleda krajičkom oka Yossariana značajno i razdragano.Yossarian se ukloni njegovu pogledu.

- Opet moram letjeti u čelnom avionu.- Ali kad ne letiš u čelnom avionu. Znaš što bi ti uradio kad bi imao

~ 311 ~

bar malo soli u glavi? Otišao bi ravno k Piltchardu i Wrenu i rekao im dabi htio letjeti sa mnom.

- Pa da se srušim kad god poletim? Kakvo je to uživanje?- Baš bi zato i morao to učiniti - navaljivaše Orr. - Meni se čini da sam

ja sad ponajbolji pilot kad se treba prisilno spustiti na vodu ili na kopno.To bi ti bila dobra vježba.

- Dobra vježba za što?- Dobra vježba za slučaj da se ikad moraš prisilno spustiti na vodu ili

na kopno. Hi-hi-hi.- Imaš li još koju bocu piva? - pripita ga Yossarian zlovoljno.- Da me tresneš njome po glavi?Ovaj put se Yossarian ipak nasmije.- Kao ona kurva u Rimu?Orr se raskalašeno zasmijulji, a ispupčeni obrazi nalik na jabuke

naduše mu se od užitka.- Hoćeš li zbilja da ti kažem zašto me je udarala cipelom po glavi? -

bockaše ga dalje.- Znam zašto - bockaše sad Yossarian njega. - Rekla mije Natelyjeva

kurva.Orr se naceri kao vodorig.- Ne, nije.Yossarianu je bilo žao Orra. Orr je bio tako sitan i ružan. Tko će ga

štititi ako poživi? Tko će braniti prostodušna gnoma topla srca kao što jeOrr od ukoljica i klika i od vrsnih atleta kao što su Appleby, koji imajumuhe u očima i koji će ga, kad god im se ukaže prilika, naprosto gazitirazmetljivo i uobraženo, zadovoljni sami sobom? Yossarian se često brinuoza Orra. Tko će ga štititi od neprijateljstva i podmuklosti, od častohlepnihljudi i ogorčene snobovštine žene velikoga kaponje, od prljave, pogubnenedostojnosti, materijalnog stimulansa i prijaznog mesara u susjedstvukoji prodaje loše meso? Orr je bio zadovoljna i lakovjerna naivčina sgustom masom valovite šarene kose razdijeljene po sredini. On će im bitilak plijen, otimat će mu novac, fukati mu ženu i loše postupati s njegovomdjecom. Yossarian je osjećao kako ga obuzima sažaljenje.

Orr je bio nastran kepec, nakazan, mio patuljak pokvarene mašte,koji je znao tisuću vrijednih vještina zbog kojih mu je bilo suđeno dauvijek pripada ljudima s malim prihodima. Umio je rukovati lemilom iskucati dvije daske da se ne raskole i da se čavli ne savinu. Umio jesvrdlati. Napravio je štošta drugo u šatoru dok je Yossarian bio u bolnici.

~ 312 ~

Iskopao je ili izdubao savršen žlijeb u betonu tako daje tanka benzinskacijev, koja je do peći vodila od rezervoara koji je bio postavio vani napostolje, bila potpuno ravna s podom. Napravio je prijeklade za kamin ododbačenih dijelova bombi i napunio ih debe lim srebrnastim cjepanicama,i obojenim letvicama uokvirio fotografije sisatih djevojaka, koje je istrgaoiz časopisa za muškarce i koje je objesio ponad kamina. Orr je umiootvoriti limenku boje. Umio je miješati boje, razrjeđivati boju,odstranjivati boju. Umio je sjeći drva i mjeriti predmete ravnalom. Umioje naložiti vatru. Umio je kopati jame i bio uistinu obdaren da donosi voduza njih dvojicu u limenkama i čuturicama iz rezervoara blizublagovaonice. Umio se zadupsti u kakav beznačajan posao i raditi sate isate a da ne izgubi strpljenje ni zanimanje, neosjetljiv na umor kao panj igotovo isto ta ko nijem. Posjedovao je tajanstveno znanje o prirodi i nije sebojao ni pasa, ni mačaka, ni kukaca, ni noćnih leptirića, ni takvih jela kaošto su plućica i tripice.

Yossarian turobno uzdahne i poče razmišljati o glasu koji se pronio daće opet letjeti na Bolognu. Ventil koji je Orr rastavljao bio je velik kaopalac, a sastojao se od trideset i sedam djelića, ne računajući kućište.Mnogi su od tih djelića bili toliko sićušni da ih je Orr morao čvrsto stisnutiizmeđu vrškova noktiju dok ih je pomno slagao u pravilne, katalogiziraneredove na podu, ne ubrzavajući i ne usporavajući nikad svoje kretnje, neumarajući se i ne zastajući nikad u svom upornom, metodičnom ijednoličnom radu, osim da sumanuto i obijesno pogleda Yossariana.Yossarian se trudio da ga ne gleda. Brojio je djeliće i mislio da će dokrajapoludjeti. Okrenuo se na drugu stranu i sklopio oči, ali mu je tako bilo jošgore, jer je sad samo čuo šumove, slabašno, ubitačno, neprestano i jasnokuckanje laganih djelića i pucketanje prstima. Orr je disao pravilno i takoglasno i gadno kao da hrče. Yossarian stisne šake i pogleda dugačkilovački nož s drškom od kosti, koji je visio u toku iznad mrtvačeva ležaja ušatoru. Čim je pomislio da probode Orra, smiri se. Pomisao da ubije Orrabila je toliko smiješna daje poče ozbiljno razmatrati, zanesen timčudnovatim Ilirom. Potraži pogledom Orrov potiljak da vidi gdje mu jenajvjerojatnije smještena pomoždina. Posve lagan ubod u to mjesto njegabi usmrtio, a obadvojicu oslobodio mnogih ozbiljnih i mučnih problema.

- Boli te? - upita ga Orr baš u tom trenutku, kao da se u njemuprobudio nagon za samoodržanjem.

Yossarian ga pomno promotri.- Što bi me boljelo?

~ 313 ~

- Noga - reče Orr i nasmije se čudno i tajnovito. - Još uvijek malošepaš.

- Bit će da šepam samo iz navike - reče Yossarian i odahne. -Vjerojatno ću se uskoro i toga odviknuti.

Orr se prevali na stranu i klekne na jedno koljeno pred Yossariana.- Sjećaš li se - poče otegnuto i zamišljeno, kao da se tobože nečega

prisjeća - sjećaš li se one djevojke koja me je onda udarala po glavi uRimu? - Prigušeno se nasmije Yossarianovu nehotičnu uskliku kojipokazivaše da se Yossarian ljuti što mu je opet nasjeo. - Hajde da sepogodimo! Reći ću ti zašto me je ta djevojka tada udarala cipelom po glaviako mi odgovoriš na jedno pitanje.

- Koje pitanje?- Jesi li kad pofukao Natelyjevu djevojku?Yossarian se nasmije od iznenađenja.- Ja? Nisam. A sad mi reci zašto te je ona djevojka udarala cipelom.- Nisam mislio na to pitanje - kaza mu Orr odajući pobjednički zanos.

- Ovo je samo razgovor. Ona se drži kao da si je pofukao.- Ama, nisam. Kako se drži?- Drži se kao da te ne voli.- Ona nikoga ne voli.- Ipak voli kapetana Blacka - podsjeti ga Orr.- Ali samo zato što on s njom postupa kao sa smećem. Svatko može

tako predobiti djevojku.- Ona nosi na nozi okov na kojem je urezano njegovo ime.- On je sili da to nosi, da bi naljutio Natelyja.- Ona mu čak daje ponešto od novca koji dobije od Natelyja.- Čuješ, što ti hoćeš od mene?- Jesi li kad pofukao moju djevojku?- Tvoju djevojku? Pa koja je tvoja djevojka, do vraga?- Ona koja me je udarala cipelom po glavi- Pa bio sam s njom nekoliko puta - prizna Yossarian. - Ali otkad je

ona tvoja djevojka? Kud to smjeraš?- Ni ona te ne voli.- Što me briga, do vraga, voli li me ili ne voli. Voli me isto toliko koliko

i tebe.- Je li te ikad udarila cipelom po glavi?- E, sad mi je dosta, Orre! Zašto me ne ostaviš na miru?- Hi-hi-hi. A što je s onom mršavom groficom u Rimu i njezinom

~ 314 ~

mršavom snahom? - navaljivaše Orr vragolasto i sve usrdnije i usrdnije. -Jesi li kad njih pofukao?

- Eh, kamo sreće da jesam - uzdahne Yossarian iskreno i, na sam tajspomen, zamisli svrbljivi, stari, natruli osjećaj koji bi mu u rukamaizazvao dodir njihovih majušnih, mesnatih guzica i sisa dok bi ih milovao.

- Ni one te ne vole - napomene Orr. - One vole Aarfyja i Natelyja, alitebe, ne vole. Čini se da tebe žene naprosto ne vole. Čini mi se da onemisle da bi mogao loše utjecati na njih.

- Žene su šašave - odvrati Yossarian čekajući mrko ono što je znao daće uslijediti.

- A ona tvoja druga djevojka? - upita ga Orr pretvarajući se da jezamišljen i radoznao. - Ona debela? Ona ćelava? Znaš, ona debela i ćelavasa Sicilije, koja je nosila turban i koja se cijelu noć znojila na nama? Je li iona šašava?

- Pa zar me ni ona nije voljela?- Kako si mogao imati posla s ošišanom djevojkom?- Otkud sam mogao znati daje ošišana?- Ja sam znao - hvalio se Orr. - Znao sam od samog početka.- Znao si da je ćelava? - usklikne Yossarian u čudu.-Ne, nego sam znao da ovaj ventil neće vrijediti ako zaboravim koji

dio - odgovori Orr, crven kao brusnica od ushita što je opet nasamarioYossariana. - Hoćeš li mi, molim te, dodati ono malo brtvilo koje se tamootkotrljalo? Leži ti do same noge.

-Ne, ne leži.- Evo ovdje - reče Orr i uhvati vršcima noktiju nešto nevidljivo i digne

u zrak da Yossarian vidi. - Sad ću opet morati sve iznova.- Ubit ću te ako počneš. Ostat ćeš na mjestu mrtav.- A zašto ti nikad ne letiš sa mnom? - upita iznenada Orr Yossariana i

prvi put ga pogleda ravno u oči. - Eto, to je ono pitanje koje sam ti htiopostaviti. Zašto nikad ne letiš sa mnom?

Yossarian se okrene od njega, neobično posramljen i zbunjen.- Rekao sam ti zašto. Uvijek me odrede da letim u čelnom avionu.- To nije pravi razlog - reče Orr vrteći glavom. - Nakon prvog leta na

Avignon rekao si Piltchardu i Wrenu da više nikad ne želiš letjeti samnom. To je pravi razlog, je li?

Yossarian osjeti kako mu koža plamti.- Ne, nisam to rekao - slaže.- Jesi, rekao si - mirno ustvrdi Orr. - Zamolio si ih da te ne određuju

~ 315 ~

da letiš u avionu kojim upravljamo ja, Dobbs ili Huple zato što nemašpovjerenja u nas kao pilote. A Filtchard i Wren su rekli da ne možeš bitinikakva iznimka, jer to ne bi bilo pošteno prema ljudima koji ipak morajuletjeti s nama.

- Pa? - reče Yossarian. - Onda je svejedno, nije li tako?- Ali nisu te nikad više odredili da letiš sa mnom. - Orr je opet radio

klečeći i govorio Yossarianu bez gorčine i prijekora u glasu, no uvrijeđeno iponizno, što je bilo još kudikamo mučnije, iako se sve jednako cerekao ismijuljio, kao daje situacija šaljiva. - Zbilja bi, znaš, morao letjeti samnom. Ja sam prilično dobar pilot i pazio bih na tebe. Možda se čestorušim, ali tome nisam ja kriv, i nitko još ni kad nije bio ozlijeđen u momavionu. Da, dragoviću moj... znaš što bi ti učinio kad bi imao malo soli uglavi? Otišao bi ravno k Piltchardu i Wrenu i rekao im da želiš uvijekletjeti samo sa mnom.

Yossarian se sagne i zagleda u Orrovu neprobojnu masku odproturječnih osjećaja.

- Što bi mi zapravo htio reći?- Hi-hi-hi-hi - odazva se Orr. - Htio bih ti reći zašto me je ona krupna

djevojka udarala onda cipelom po glavi, ali mi naprosto ne daš.- Hajde, reci mi!- A hoćeš li letjeti sa mnom?Yossarian se nasmije i zavrtje glavom.- Opet ćeš se srušiti u vodu.Kad se letjelo na Bolognu, Orr se zaista opet srušio u vodu spustivši

svoj jednomotorac uz tresak na nemirne, vjetrom tjerane valove što su sedizali i padali ispod ratobornih crnih olujnih oblaka koji su se goreskupljali. Kasno se izvukao iz aviona, pa je ostao sam na splavi koja sepočela udaljavati od druge splavi na kojoj su bili ostali ljudi, a kad sečamac »Službe za spasavanje na moru« probio kroz vjetar i kišu do njih daih pokupi, njega nije više bilo na vidiku. Kad su se vratili u eskadrilu,padao je već mrak. Nije bilo ni glasa od Orra.

- Budi bez brige! - uvjeravaše Yossariana Kid Sampson, još umotan udebele gunjeve i kišnu kabanicu kojima su ga bili obavili spasioci u čamcu.- Vjerojatno su već i njega pokupili ako se nije utopio u onoj oluji koja nijedugo trajala. Kladio bili se da će se pojaviti za koji čas.

Yossarian se vrati u svoj šator nadajući se da će Orr doći za koji čas,pa upali peć da mu ugrije sve što treba. Peć je bila izvrsna, plamen je biojak i velik i mogao se pojačati i smanjiti s pomoću ventila koji je Orr bio

~ 316 ~

napokon popravio. Padala je kišica i nježno bubnjala po krovu, drveću izemlji: Yossarian skuha limenku juhe da njome dočeka Orra, ali kako jevrijeme prolazilo, posrče je sam. Priredi ne koliko tvrdo kuhanih jaja zaOrra i također ih pojede. Onda pojede čitavu limenku cheddarskog sira izpaketa posebnog sljedovanja.

Kad god bi shvatio da je zabrinut, sjetio bi se da Orr umije svašta, tebi se tiho nasmijao zamišljajući ga na splavi onako kako ga je opisaonarednik Knight, sagnutog nad kartom i kompasom na krilu, zaneseno ibrižno nasmiješena. Zamišljao ga je kako trpa mokru čokoladu jednu zadrugom u svoja nacerena, nasmijuljena usta i revno vesla blistavoplavimbezvrijednim veslom-igračkom dok sijeva, grmi i pada kiša, a za njim sevuče uzica s osušenim mamcem. Yossa-rian zaista nije sumnjao u Orrovusposobnost da preživi. Ako se mogla uloviti riba onom smiješnom uzicom,Orr ju je ulovio, a ako je lovio bakalara, onda je i ulovio bakalara, iako jošnikad nitko nije u tim vodama ulovio nijednog bakalara. Yossarian zagrijejoš jednu limenku juhe i posrče i nju, onako vruću. Kad god bi se zalupilavrata na kojem automobilu, lice bi mu se razvuklo u osmijeh pun nade, pabi se okrenuo napeto prema ulazu osluškujući korake. Znao je da će Orr zakoji čas ući polagano u šator, krupnih, sjajnih i mokrih očiju, obraza iizbočenih zuba, smiješan kao kakav veseli uzgajatelj kamenica iz NoveEngleske, u žutoj kišnoj kabanici i šeširu, koji će mu bi ti za nekolikobrojeva prevelik, držeći ponosno, da nasmije Yossariana, velikog mrtvogbakalara kojeg je ulovio. Ali Orra nije bilo.

~ 317 ~

29. PECKEM

Ni sutradan nije bilo glasa od Orra. Narednik Whitcomb je pokazaozamjernu ekspeditivnost i mnogo nade zapisavši u svoj podsjetnik danakon devet dana treba uputiti izraze sućuti s potpisom pukovnikaCathcarta Orrovu najbližem rođaku. Ali stigao je glas iz štaba generalaPeckema. Yossariana je privukla skupina oficira, podoficira i vojnika ukratkim hlačama i kupaćim gaćicama, koji su čan grizavo i zbunjenožagorili oko oglasne ploče ispred same pisarnice eskadrile.

- Ja bih htio znati po čemu se ova nedjelja razlikuje od drugih? - pitaoje bučno Gladni Joe poglavicu Bijelog Halfoata. - Zašto neće biti paradeove nedjelje kad je nema nijedne nedjelje? A?

Yossarian se probio do ploče i ispustio dug i bolan uzdah pošto jepročitao ovu jezgrovitu obavijest:

Zbog nepredviđenih razloga neće se ove nedjelje poslijepodne održati velikaparada.

PUKOVNIK SCHEISSKOPFDobbs je imao pravo. Zaista su sve ljude slali na ratište, čak i

potporučnika Scheisskopfa koji se odupirao tome svim silama i svomsvojom mudrošću, i koji se držao ozbiljno i nezadovoljno kad se prijavio nadužnost u štabu generala Peckema.

General Peckem pozdravio je pukovnika Scheisskopfa neobičnootmjeno i rekao mu da mu je drago što je došao. Pošto je dobio još jednogpukovnika u svoj štab, mogao je zatražiti još dva majora, četiri kapetana,šesnaest poručnika i nebrojeno mnoštvo podoficira i vojnika, pisaćihstrojeva i stolova, uredskih ormarića, automobila i ostale vrijedne opremei zaliha, koji će pridonijeti ugledu njegova položaja i povećati njegovuubojitu moć u ratu što ga je navijestio generalu Dreedleu. Sad je imao dvapukovnika: general Dreedle ih je imao svega pet, a četvorica su od njih bilizapovjednici borbenih je dinica. Gotovo bez ikakvih smicalica, generalPeckem je izvršio manevar kojim je trebao naposljetku udvostručiti svojumoć. A general Dreedle se sve češće opijao. Budućnost se činila krasna, paje general Peckem očarano promatrao svoga novog vrijednog pukovnikasmiješeći se vedro.

General Peckem je u svim važnim poslovima bio realist, kao što jeuvijek rado isticao kad se spremao javno kritizirati rad nekog svog bliskogsuradnika. Bijaše on naočit pedeset trogodišnjak rumene puti. Vladao seuvijek neusiljeno i slobodno, a uniforme su mu bile sašivene po mjeri.

~ 318 ~

Kosa mu je bila srebrnastosiva, oči ponešto kratko vidne, a usne tanke,otromboljene i čulne. Bio je pronicav, otmjen i profinjen čovjek koji jezapažao svačije slabosti osim vlastitih, i ko mu su svi bili smiješni osimnjega sama. General Peckem je jako pazio na sitnice u ukusu i stilu.Uvijek je sve uvećavao. Događaji se nisu nikad događali, nego su se uvijekzbivali. Nije istina da je pisao memorandume u kojima je hvalio sebe ipredlagao da mu se prošire ovlasti na sve borbene operacije, nego je pisaomemoranda. A tekst u memorandi ostalih oficira bio je uvijekvisokoparan, kićen ili zamućen. Greške drugih ljudi bile su neizbježno zažaljenje. Propisi su mu bili kruti, a vijesti nije nikad čuo, nego doznavao izpouzdanih izvora. General Peckem je često bio dužan nešto učiniti. Običnose osjećao obavezan i često je činio nešto veoma nevoljko. Nikad nije zaboravljao da crno i bijelo nisu boje, i nikad ništa nije rekao izričito, negosamo izrijekom. Umio je vješto citirati Platona, Nietzschea, Montaignea,Theodorea Roosevelta, markiza de Sadea i Warrena G. Hardinga.Bezazlen slušalac kao što je bio pukovnik Scheisskopf bio je voda na mlingeneralu Peckemu, krasna prilika da pokaže svu svoju sjajnu eruditskuriznicu, koja se sastojala od igara riječi, dosjetki, kleveta, prodika,anegdota, poslovica, epigrama, aforizama, šala i dru gih peckavih izreka.Smješkajući se udvorno, poče upoznavati pu kovnika Scheisskopfa snovom okolinom.

- Moja je jedina mana - napomene služeći se svojim prokušanimhumorom i pazeći na učinak vlastitih riječi - što nemam nikakvih mana.

Pukovnik Scheisskopf se nije nasmijao, pa se general Peckemosupnuo. Teška mu sumnja skreše polet. Upravo je počeo razgovor jednimod svojih najpouzdanijih paradoksa, pa se ozbiljno zabrinuo što ninajmanji tračak divljenja nije preletio preko onog nepristupačnog lica,koje ga je iznenada podsjetilo, bojom i građom, na novo mekano brisalo.Možda je pukovnik Scheisskopf umoran, utješi general Peckem milostivosama sebe; doputovao je izdaleka i sve mu je ovdje nepoznato. Držanjegenerala Peckema prema svim podčinjenima, oficirima, podoficirima ivojnicima, obilježavao je taj isti slobudni duh snošljivosti i popustljivosti.Često je napominjao da će on, ako mu njegovi podređeni iziđu u susret napola puta, izići njima u susret na više od pola puta, a posljedica je togabila, kao što je uvijek sam dodavao smijuckajući se oštroumno, da senikad nisu sretali. General Peckem je držao za sebe da je esteta iintelektualac. Kad se ljudi ne bi s njim slagali, pozivao ih je da budunepristrani.

~ 319 ~

I doista je sad Peckem nepristrano gledao pukovnika Scheisskopfahrabreći ga, i nastavio ga poučavati pokazujući svojim držanjem da muvelikodušno oprašta.

- Vi ste nam došli baš u pravi čas, Scheisskopfe. Ljetna je ofenzivajenjala zahvaljujući nesposobnom zapovjednom kadru koji dodjeljujemonašim jedinicama, pa sam upravo vapio za takvim odrješitim, iskusnim isposobnim oficirom kao što ste vi, koji će mi pomoći pri sastavljanjumemorandi, koje će, čvrsto se uzdamo, pokazati ljudima koliko vrijedimo ikoliko posla obavljamo. Nadam se da ste plodni u pisanju.

- Ja se nimalo ne razumijem u pisanje - odbrusi mu pukovnikScheisskopf zlovoljno.

- Ama, budite bez brige! - nastavi general Peckem odmahnuvšinehajno rukom. - Posao koji vam budem odredio proslijedite samo nekomedrugom i uzdajte se u sreću! Mi to nazivamo prenošenjem odgovornosti napodčinjene. Negdje dolje, blizu osnovice ove koordinirane organizacije kojuja vodim, ima ljudi koji zaista obave posao koji dobiju, pa sve nekakoglatko teče a da se ja ne moram odviše naprezati. Valjda je to zato što samdobar rukovoditelj? Ništa od onoga što mi u ovoj našoj velikoj službiradimo nije zapravo osobito važno, i nikad se ne treba žuriti. S drugestrane, važno je da ljudi misle da radimo veoma mnogo. Javite mi akovam bude trebalo ljudi. Već sam uputio zahtjev za dva majora, četirikapetana i šesnaest poručnika koji će vam pomagati. Premda ništa odnašeg posla nije osobito važno, važno je da ga što revnije obavljamo.Slažete li se?

- A što je s paradama? - upade mu pukovnik Scheisskopf u riječ.- Kakvim paradama? - pripita ga general Peckem naslućujući da

niegova profinjenost nema nikakva učinka.- Pa zar neću moći održavati parade svake nedjelje poslijepod ne? -

zapita pukovnik Scheisskopf dureći se.- Nećete, dakako da nećete. Otkud vam to pada na pamet?- Pa, rekli su mi da ću moći.- Tko vam je to rekao?- Oficiri koji su me ovamo poslali. Rekli su mi da ću moći tjerati ljude

da stupaju u paradama koliko god budem htio.- Slagali su vam.- Ali to nije pošteno, gospodine generale.- Oprostite, Scheisskopfe, ja sam voljan učiniti sve kako biste ovdje

bili zadovoljni, ali parade ne dolaze u obzir. Nemamo dovoljno ljudi čak ni

~ 320 ~

u svojoj organizaciji da priredimo bogzna kakvu paradu, a borbene bi sejedinice otvoreno pobunile kad bismo ih pokušali natjerati da marširaju.Bojim se da ćete se naprosto morati strpjeti dok ne preuzmemo svu vlast,a onda ćete moći raditi s ljudima što god budete htjeli.

- A što je s mojom ženom? - zapita pukovnik Scheisskopf nezadovoljnoi sumnjičavo. - Ona će valjda moći doći za mnom?

- Vaša žena? Pa što će vam tu ona, zaboga?- Muž i žena treba da budu zajedno.- Ni to ne dolazi u obzir.- Ali meni su rekli da će ona moći doći za mnom!- I to su vam slagali.- Ali kako su mi smjeli lagati? - bunio se pukovnik Scheisskopf, sa

suzama u očima od ogorčenja.- Zašto ne bi smjeli? - obrecne se general Peckem na njega odajući

hladnu i promišljenu strogost, pošto je u tren oka odlučio da iskušahrabrost svoga novog pukovnika. - Nemojte budaliti, Scheisskopfe! Ljudismiju činiti sve što nije zakonom zabranjeno, a nema zakona po kojem sevama ne bi smjelo lagati. Molim vas da mi ubuduće više nikad neoduzimate vrijeme takvim sentimentalnim naklapanjima. Jeste li merazumjeli?

- Jesam, gospodine generale - promrsi pukovnik Scheisskopf.Pukovnik Scheisskopf se pokunjio da ga je bilo žalosno i pogledati, a

general Peckem je blagoslovio sudbinu koja mu je poslala slabića zapodčinjenoga. S kakvom prznicom bilo bi teško izaći na kraj. Pošto jepobijedio, general Peckem se smekša. On nije uživao u ponižavanju svojihljudi.

- Kad bi vam žena bila u ženskom korpusu, možda bih mogao ishoditida je prebace ovamo. Ali to je najviše što mogu učiniti.

- Ona ima prijateljicu u ženskom korpusu - napomene pukovnikScheisskopf pun nade.

- Bojim se da to ne vrijedi mnogo. Recite gospođi neka stupi u ženskikorpus ako želi, pa ću je ja prebaciti ovamo. Ali dotle, dragi mojpukovniče, hajde da se vratimo našem malom ratu; ako nemate ništaprotiv. Kao kakva je, ukratko, ratna situacija.

General Peckem ustane i priđe rotacionom stalku s golemim šarenimkartama. Pukovnik Scheisskopf problijedje.

- Nećemo valjda u borbu? - lane prestravljeno.- Ama, nećemo, dakako da nećemo - uvjeravaše ga general Peckem

min@

~ 321 ~

milostivo, smijući se drugarski. Molim vas da mi bar malo vjerujete! Zato ijesmo još ovdje u Rimu. Ja bih, svakako, vrlo rado bio i u Firenci, gdje bihmogao biti u tješnjoj vezi s bivšim razvodnikom Wintergreenom. AliFirenca je za moj ukus još malo preblizu ratištu. - General Peckem dignepalicu i prijeđe njenim gumenim vrhom žustro preko Italije, od jedneobale do druge. - Ovdje su, Scheisskopfe, Nijemci. Ukopali su se vrlosolidno u ovim planinama, u Gotskoj liniji, odakle se neće dati istjerati svedo u kasno proljeće, iako će ovi naši klipani koji vode operacije pokušavatida ih prije istjeraju. Stoga će naša »Služba za specijalne usluge« imatidevet mjeseci vremena da postigne svoj cilj. A taj je cilj da osvoji svebombarderske aviopukove Zračnih snaga Sjedinjenih Država. Uostalom -reče general Peckem smijuckajući se potiho i milozvučno - ako bacanjebombi na neprijatelja nije specijalna usluga, onda zbilja ne znam što jeuopće specijalna usluga. Ne mislite li i vi tako? - Pukovnik Scheisskopf nedade nikakva znaka da misli tako, ali je general Peckem bio već odvišezanesen svojom rječitošću da bi to primijetio. - Naš je položaj trenutačnoizvanredno dobar. Pojačanja kao što ste vi neprestano nam pristižu, aimamo vremena napretek da brižljivo pripre mimo cijeli strateški plan.Naš je prvi cilj - reče - evo ovdje.

I general Peckem hitro spusti palicu na jug, na otok Pianosu, iznačajno lupi njome po velikoj riječi koja je bila tu ispisana crnommasnom olovkom. Ta je riječ bila DREEDLE.

Pukovnik Scheisskopf primakne se škiljeći do same karte, i, prvi putotkako je ušao u sobu, tupo mu lice slabašno obasja tračak razumijevanja.

- Čini mi se da vas razumijem - usklikne. - Da, razumijem vas. Prvinam je zadatak da preotmemo Dreedlea neprijatelju. Je li tako?

General Peckem se dobroćudno nasmije.- Nije, Scheisskopfe. Dreedle je na našoj strani, ali nam je on

neprijatelj. General Dreedle ima pod sobom četiri bombarderskaaviopuka, koje naprosto moramo osvojiti da bismo mogli nastavitofenzivu. Kad svladamo generala Dreedlea, dobit ćemo aeroplane inajvažnije baze koje su nam potrebne da prenesemo svoje operacije i nadruga područja. A tu bitku smo, uzgred budi rečeno, već takoreći dobili. -General Peckem priđe polagano prozoru smijući se ponovo tiho, nasloni sena prozorsku dasku i prekrsti ruke, zadovoljan svojom duhovitošću imudrom, blaziranom bestidnošću. Uživao je kako vješto bira riječi.General Peckem je rado slušao sama sebe, a najra dije je slušao sama sebekad je govorio o samome sebi. - General Dreedle naprosto ne zna kako da

~ 322 ~

mi doskoči - likovao je. - Ja se neprestano uplećem u njegovu nadležnostkomentarima i kritikama, iako me se to zapravo uopće ne tiče, a on ne znakako da me spriječi u tome. Kad me optuži da ga nastojim potkopati, jamu jednostavno odgovorim da upozoravam na njegove greške jedino zatoda uvećam našu ubojitu moć uklanjajući naše nedostatke. Zatim gabezazleno pitam je li on možda protiv uvećanja naše ubojite moći? E, alase on da roguši, gunđa i galami, ali mi ne može ništa, ama baš ništa! On jenaprosto staromodan. A sve više loče, znate. Taj jadni zvekan ne bi uopćesmio biti general. Neotesan je, posve neotesan. Hvala Bogu što mu jeodzvonilo. - General Peckem se veselo i slatko zasmijulji i vješto prijeđe nasvoju omiljenu učenu aluziju. - Katkad pomislim da sam kao Fortinbras...ha-ha... iz tragedije Hamlet Williama Shakespearea, koji se neprestanosamo vrti i vrti oko radnje dok se sve ne raspadne, a onda lijepo na krajudođe da sve pokupi. Shakespeare je...

- Ja se ne razumijem u kazalište - presiječe ga pukovnik Scheisskopfgrubo u riječi.

General Peckem se zaprepašteno zagleda u njega. Nikad nitko nijeovako osorno i ravnodušno obescjenio i popljuvao njegovu napomenu oShakespeareovu presvetom Hamletu. Počeo se pitati, ozbiljno zabrinut,kakvog mu je to zapravo seriglavu Pentagon utrapio.

- A u što se onda razumijete? - upita ga kiselo.- U parade - živo odgovori pukovnik Scheisskopf. - Hoću li moći

razašiljati obavijesti o paradama?- Hoćete, samo ako ih ne budete zakazivali. - General Peckem se vrati

do svog stolca još uvijek namršten. - I samo ako to ne bude smetalo vašemglavnom zadatku da zagovarate da se nadležnost »Službe za specijalneusluge« proširi i na borbene operacije.

- Mogu li zakazivati parade, pa ih onda odgađati?General Peckem se začas razvedri.- Pa, to je sjajna ideja! Ali samo šaljite tjedne obavijesti da odgađate

parade. Nemojte se ni truditi da ih zakazujete. To bi moglo biti mnogonezgodnije. - General Peckem ponovno živne i procvate i srdačno reče: -Da, Scheisskopfe, čini mi se da će to zaista upaliti. Uostalom, koji sezapovjednik borbene jedinice može potužiti na nas ako mu obavještavamoljude da u nedjelju neće biti parade? Samo ćemo iznijeti poznatu činjenicu.Ali zgodno je ono što se podrazumijeva. Da, uistinu zgodno.Podrazumijeva se da bismo mogli zakazati paradu kad bismo baš htjeli.Sve mi se više sviđate, Scheisskopfe. Navratite k pukovniku Cargillu da

~ 323 ~

se upoznate s njim i da mu kažete što smjerate. Vjerujem da ćete se vasdvojica dobro slagati.

Minutu kasnije pukovnik Cargill uletje u sobu generala Peckema,obuzet pritajenim bijesom i kivnošću.

- Ja sam ovdje malo dulje od Scheisskopfa - žalio se on - pa zašto ja nebih mogao odgađati parade?

- Zato što Scheisskopf ima iskustva s paradama, a vi nemate: Vimožete otkazivati kulturno-umjetničke priredbe ako želite. Pa zbilja, zaštoih ne biste otkazivali? Pomislite samo na koliko mjesta neće biti kulturno-umjetničkih priredaba ni u jedan određeni dan! Pomislite koliko mjestaneće obići čuveni umjetnici! Da, Cargille, čini mi se da će to upaliti: čini mise da ste upravo otkrili cijelo novo područje za našu djelatnost. Kažitepukovniku Scheisskopfu neka radi na tom poslu pod vašim nadzorom. Akad mu dadete sve potrebne upute, pošaljite ga k meni!

- Pukovnik Cargill kaže da ste mu rekli neka ja radim na kulturno-umjetničkim priredbama pod njegovim nadzorom - potuži se pukovnikScheisskopf.

- To mu uopće nisam rekao - odvrati general Peekem. - Da vam kažempo istini, Scheisskopfe, baš nisam zadovoljan pukovnikom Cargillom.Nabusit je i spor. Najradije bih da dobro pripazite što radi, i da vidite nebiste li ga mogli kako natjerati da malo više radi.

- On se neprestano petlja u moj posao - prosvjedovao je pukovnikCargill. - Ne da mi ništa da sam obavim.

- Nekako je čudan taj Scheisskopf - potvrdi general Peckem zamišljeno. - Pripazite dobro na njega i pokušajte otkriti što smjera.

- Sad se on petlja u moj posao! - vikao je pukovnik Scheisskopf.- Ne uznemirujte se zbog toga, Scheisskopfe - reče general Peckem

čestitajući sam sebi na tome kako je vješto uklopio pukovnikaScheisskopfa u svoj uobičajeni način rada. Njegova su dva pukovnika većjedva razgovarala medu sobom. - Pukovnik Cargill vam zavidi što takosjajno obavljate svoj posao oko parada, i boji se da vama ne povjerim briguoko slika pogodaka.

Pukovnik Scheisskopf se pretvori sav u uho.- Što su to slike pogodaka?- Slike pogodaka? - ponovi general Peckem žmirkajući zadovoljno i

razdragano. - Slika pogodaka je izraz koji sam ja izmislio prije nekolikotjedana. Ne znači ništa, ali nemate pojma kako se brzo uvriježio. Mnogi suljudi uvjereni da ja mislim da je važno da bombe eksplodiraju nablizu

~ 324 ~

kako bi bio što ljepši snimak iz zraka. Ima jedan pukovnik na Pianosi kojijedva da se još brine je li pogodio cilj ili nije. Mogli bismo danas odletjetitamo i zabaviti se malo s njim. Pukovnik Cargill će zbog toga bitiljubomoran, a jutros sam čuo od Wintergreena da je general Dreedle naSardiniji. General Dreedle hoće da poludi kad god sazna da sam bio uinspekciji neke njegove baze dok je on bio u inspekciji negdje drugdje.Mogli bismo čak stići na vrijeme da prisustvujemo pripremi leta.Bombardirat će neko malo nezaštićeno selo, sravnit će cijelo naselje sazemljom. Doznao sam od Wintergreena... Wintergreen je sad; uzgred budirečeno, narednik... da je to bombardiranje posve nepotrebno. Jedina mu jesvrha da oteža Nijemcima dovođenje pojačanja u vrijeme kad mi i nepomišljamo na ofenzivu. Ali tako je to kad postavite mediokritete naistaknute položaje. - Mahne mlitavo rukom prema golemoj karti Italije. -To je planinsko seoce toliko nevažno da ga uopće nema na ovoj karti.

Ipak su prekasno stigli u aviopuk pukovnika Cathcarta daprisustvuju početku pripreme leta i da čuju majora Danbyja kako tvrdi:

- Ama, tu je, kad vam kažem. Tu je, tu je.- Ma gdje je? -upita ga Dunbar prkošljivo, gradeći se da ne vidi.- Ma eto, baš tu na karti gdje ova cesta malko zavija. Zar ne vidi te

ovaj blagi zavoj na svojoj karti?- Ne, ne vidim.- Ja vidim - javi se Havermeyer i obilježi to mjesto na Dunbarovoj

karti. - A evo, ovdje se na fotografijama vidi to isto selo. Ja sam sverazumio. Svrha je našeg zadatka da se cijelo selo odroni niz brdo i zakrčicestu tako da će je Nijemci morati raskrčivati, nije li tako?

- Tako je - reče major Danby otirući rupčićem znoj sa čela. - Drago mije što bar netko ovdje počinje shvaćati o čemu je riječ. Te dvije oklopnedivizije stići će iz Austrije u Italiju ovom cestom. Selo je sagrađeno natakvoj strmini da će se sve krhotine od kuća i ostalih zgrada koje razoritesigurno sasuti dolje i naslagati se na cesti.

- Pa kakva će, do vraga, biti korist od svega toga? - pripita ga Dunbarkoga Yossarian uzbuđeno gledaše, obuzet mješavinom strahopošlovanja idodvorljivosli. Nijemcima će trebati svega dva dana da raskrče cestu.

Major Danby se klonio raspre.- Pa, očito da glavni štab misli da će biti neke koristi - pomirljivo

odgovori. - Zato su nam valjda i dali taj zadatak.- A jesu li ljudi u selu upozoreni? - zapita McWatt.Major Danby se prenerazi što se i McWatt buni.

~ 325 ~

- Ne, mislim da nisu.- Zar nismo bacili nikakve letke da ih obavijestimo da ćemo

bombardirati njihovo selo? - upita Yossarian. - Zar im ne možemo čak nimig dati da se maknu?

- Ne, mislim da ne možemo. - Major Danby se još jače preznoji vjetrećiočima kojekuda. - Nijemci bi to mogli saznati i izabrati neku drugu cestu.Ne znam ništa pouzdano, samo iznosim pretpostavke.

- Pa, ti se ljudi neće čak ni skloniti - pravdao se Dunbar ogorčeno. -Kad budu vidjeli naše avione, izići će iz kuća da nam mašu, sva djeca i psii starci. Za Boga miloga, zar ih ne možemo ostaviti na miru?

- Zar ne možemo zakrčiti cestu nigdje drugdje? - pripita Mc Watt. -Zašto mora to biti baš tu?

-Ne znam - odgovori major Danby neveselo. - Ne znam. Čujte, momci,moramo imati povjerenje u ljude iznad sebe koji nam izdaju naredbe. Oniznaju što rade.

- Vraga znaju - reče Dunbar.- Što se dogodilo? - zapita potpukovnik Korn prolazeći polako kroz

učionicu, s nabušenom sivožutom košuljom na trbuhu i s rukama udžepovima.

- Ah, ništa, gospodine potpukovniče - reče major Danby nastojećinervozno zataškati upadicu. - Upravo raspravljamo o dobivenom zadatku.

- Ovi ovdje neće bombardirati selo - zasmijulji se Havermeyer odajućimajora Danbyja.

- Pizdo jedna! - reče Yossarian Havermeyeru.- Ostavite vi Havermeyera na miru - zapovjedi potpukovnik Korn

odsječno Yossarianu. Prepoznao je u Yossarianu onoga pijanca koji ga jejedne večeri, prije prvog napada na Bolognu, grubo napao, pa opreznoiskaže svoje nezadovoljstvo Dunbaru. - Zašto odbijate bombardirati selo?

- Zato što bi to bilo okrutno, eto zašto.- Okrutno? - pripita ga potpukovnik Korn hladno i zadovoljno, pošto

se samo na trenutak uplašio neobuzdane žestine Dunbarovaneprijateljstva. - Zar bi bilo manje okrutno da pustimo te dvije njemačkedivizije da se bore s našim jedinicama? I životi su Amerikanaca na kocki,znate. Zar biste radije gledali kako se prolijeva američka krv?

- Američka se krv ionako prolijeva. Ali ti ljudi gore žive na miru.Zašto ih, do vraga, ne bismo ostavili na miru?

- Da, lako je vama govoriti - podsmjehne se potpukovnik Korn. - Vi steizvan opasnosti ovdje na Pianosi. Vama neće biti ništa kad stignu ta

~ 326 ~

njemačka pojačanja, je li?Dunbar se zajapuri od zbunjenosti i odgovori najednom kao da se

brani.- Pa zašto ne zakrčimo cestu negdje drugdje? Zar ne bismo mogli

bombardirati koji obronak ili samu cestu?- Da ne biste možda radije opet letjeli na Bolognu? - Ovo tiho

izgovoreno pitanje odjeknulo je kao pucanj i u sobi je zavladao neugodan iprijeteći muk. Yossarian je usrdno i posramljeno molio Boga da Dunbardrži jezik za zubima. Dunbar obori pogled, a potpukovnik Korn shvati daje pobijedio. - Ne biste, i mislio sam ja da ne biste - nastavi ne prikrivajućiprezir. - Pukovnik Cathcart i ja imamo, znate, mnogo muke da dobijemoovakve lagane zadatke za vas. Ako biste radije letjeli na Bolognu, LaSpeziju ili Ferraru, možemo vam to lako priuštiti. - Oči mu se opasnozakrijesiše ispod naočala bez okvira, a nečiste mu čeljusti bijahu čvrstostisnute. - Samo kažite!

- Ja bih - ozva se Havermeyer živo i opet se hvalisavo nakesi. - Janajradije letim ravno na Bolognu, nagnut nad nišanske sprave, i slušamkako svi oni flakovi tuku posvuda oko mene. Strašno cvatem kad me ljudiposlije leta napadaju i nazivaju pogrdnim imenima. Čak se i podoficiri ivojnici toliko raspale da me proklinju i da bi me najradije izlemali.

Potpukovnik Korn srdačno pogladi Havermeyera po bradi negledajući ga, pa se obrati Dunbaru i Yossarianu oporim i jednoličnimglasom:

- Dajem vam svoju časnu riječ da nitko ne žali više one šugave digićeu brdima od pukovnika Cathcarta i mene. Mais c 'est la guerre*. Nemojtezaboraviti da nismo mi počeli rat, a da Italija jest. Da nismo mi biliagresori, a da je Italija bila. I da mi ne bismo nikako mogli nanijeti tolikozla Talijanima, Nijemcima, Rusima i Kinezima koliko ga oni sami sebinanose. - Potpukovnik Korn prijazno uhvati majora Danbyja za rame nemijenjajući svoje neprijazno držanje. - Nastavite pripremu leta, Danby! Ipazite da svi shvate važnost kon centrirane slike pogodaka!

- Ma ne, gospodine potpukovniče - lane major Danby i zažmirkadižući pogled. - Ne valjda kod ovog cilja? Ja sam im rekao da bacajubombe u razmaku od dvadeset metara tako da cesta bude zakrčena po svojdužini sela, a ne samo najednom mjestu. Cesta će biti mnogo uspješnijezakrčena rastresitom slikom pogodaka.

__________________________________*Ali takav je rat.

~ 327 ~

- Nama nije stalo do toga da cesta bude zakrčena - uputi gapotpukovnik Korn. - Pukovnik Cathcart želi da nakon ovog leta dobijelijep čist snimak iz zraka, kojeg se neće sramiti proslijediti dalje. Ne mojtezaboraviti da će general Peckem doći ovamo na kraj pripreme leta, a viznate koliko je njemu stalo do slika pogodaka. Da, zbilja, majore, najboljeda se požurite s tim pojedinostima, pa da se izgubite prije nego što ondođe. General Peckem vas ne trpi.

- Ama, ne, gospodine potpukovniče - ispravi ga major Danby ljubazno.- General Dreedle me ne trpi.

- Ni general Peckem vas ne trpi. Zapravo vas nitko ne trpi. Završitesad, Danby, i bježite! Ja ću voditi dalje pripremu leta.

- A gdje je major Danby? - zapita pukovnik Cathcart kad dođe napripremu leta s generalom Peckemom i pukovnikom Scheisskopfom.

- Zamolio je za dopuštenje da ode čim je čuo da vi dolazite - odgovoripotpukovnik Korn. - On se boji da ga general Peckem ne voli, a ionako ćuja voditi pripremu leta. Ja to mnogo bolje radim.

- Sjajno! - reče pukovnik Cathcart. - Ne! - ispravi se časak kasnije,kad se sjeti kako je potpukovnik Korn obavio taj posao pred generalomDreedleom, uoči prvog napada na Avignon. - Ja ću sam.

Pukovnik Cathcart se naoruža spoznajom da je on jedan od ljubimacagenerala Peckema, pa se obrati pažljivim podređenim oficirima onakoodsječno, otresito, hladnokrvno i neumoljivo kako je govorio generalDreedle. Znao je da ostavlja snažan dojam stojeći na podiju s cigaršpicom,raskopčana ovratnika na košulji i kratke, kovrčave crne kose što bijašesijeda pri vrhu. Lijepo je napredovao, čak je oponašao i nekekarakteristične pogreške u izgovoru generala Dreedlea, i nije se nimalobojao novoga pukovnika generala Peckema, sve dok se nije iznenada sjetioda general Peckem ne podnosi generala Dreedlea. Tada ga izda glas iostavi samopouzdanje. Srljao je instinktivno dalje, zajapuren odponiženja. Iznenada se prepade pukovnika Scheisskopfa. Još jedanpukovnik u blizini značio je još jedan rival, još jedan neprijatelj, još jedančovjek koji ga mrzi. A ovaj je bio opasan! Pukovniku Cathcartu pade naum grozna pomisao: a što ako je pukovnik Scheisskopf već potkupio sveljude u dvorani da počnu jaukati onako kao što su jaukali uoči prvognapada na Avignon? Kako će ih ušutkati? Kakav bi to bio užasan trn upeti! Pukovnika Cathcarta obuze takav strah da umalo što ne dade migpotpukovniku Kornu da ga zamijeni. Ipak se nekako sabra i sinkronizirasatove. Sad je već znao da je na konju, jer je mogao završiti kad god je

~ 328 ~

htio. Prebrodio je krizu. Najradije bi se bio slavodobitno i prkosnonasmijao u brk pukovniku Scheisskopfu. Izvanredno se ponio u nevolji izavršio pripremu leta nadahnutim riječima, za koje je svim svojim bićemosjećao da su uzoran primjer rječitosti, taktičnosti i profinjenosti.

- Dakle, momci - obrati se oficirima sokoleći ih - danas imamo ovdjejednog vrlo uglednog gosta, generala Peckema iz »Službe za specijalneusluge«, čovjeka koji nam daje sve one palice za bejzbol, stripove ikulturno-umjetničke priredbe. Ja želim posvetiti ovaj let njemu. Idite ibombardirajte neprijatelja... za mene, za svoju domovinu, za Boga i zaovog velikog Amerikanca, generala P. P. Peckema. I gledajte da sve bombepadnu na isto mjesto!

~ 329 ~

30. DUNBAR

Yossariana nije više bilo briga gdje mu padaju bombe, iako nije išaotako daleko kao Dunbar koji je bacio bombe na stotine metara daleko odsela, i koji bi bio izveden pred prijeki sud da se moglo ikako dokazati da jeto učinio namjerno. Dunbar je oprao ruke od toga bombardiranja a da nijerekao ni riječi čak ni Yossarianu. Onaj pad u bolnici, ili mu je otvorio oči,ili pomutio mozak; teško je bilo reći što se zapravo dogodilo.

Dunbar se još malokad smijao i činilo se da propada. Vrcao jeratoborno na pretpostavljene oficire, čak i na majora Danbyja, i bio jeneuljudan, osoran i prost čak i pred kapelanom, koji se sad bojao Dunbarai koji kao da je također propadao. Kapelanovo hodočašćenje Wintergreenupokazalo se uzaludno; još je jedna škrinja s moćima bila prazna.Wintergreen je bio previše zaposlen da primi kapelana. Otresit pomoćnikdonio je kapelanu ukraden upaljač Zippo na poklon i izvijestio ga s visokada je Wintergreen odviše zaokupljen ratnim poslovima da bi se mogaobaviti tako beznačajnim pitanjima kao što je broj letova koje ljudi morajuizvršiti. Kapelan je bio zabrinut zbog Dunbara, a otkako je Orr nestao,razmišljao je više o Yossarianu. Kapelanu, koji je stanovao sam u velikomšatoru čiji se šiljasti vrh svake večeri spuštao na njegovu sumornuosamljenost kao poklopac na grobnicu, činilo se nemoguće da Yossarianzaista radije stanuje sam i da ne želi drugova u šatoru.

Kako je Yossarian opet bio bombarder-strijelac u čelnom avionu, pilotmu je bio McWatt, što ga je donekle tješilo, iako je još bio potpunonezaštićen. Nije mogao uzvraćati udarce. Sa svoga mjesta u nosu avionanije mogao vidjeti ni McWatta ni pomoćnog pilota. Jedino je vidio Aarfyja,s čijom nadutosti, glavom nalik na mjesec i nesposobnosti nije više imaostrpljenja, pa je u zraku proživljavao mučne časove bijesa i nemoći i žudioda ga opet kazne i odrede da leti u bočnom avionu, gdje bi u svom odjeluimao nabijenu strojnicu umjesto preciznih nišanskih sprava koje muzapravo nisu bile potrebne, ubojitu tešku strojnicu kalibra pedesetmilimetara, koju bi mogao osvetnički zgrabiti objema rukama i divlje seokomiti na sve one zloduhe koji su ga mučili: crne oblačiće dima odgranata; njemačke protuavionce koje nije mogao ni vidjeti i kojima nijemogao nikako nauditi svojom strojnicom, čak i kad bi našao vremena daotvori vatru; Havermeyera i Applebya u čelnom avionu zato što suneustrašivo, ravno i ravno nadletjeli cilj pri drugom napadu na Bolognu,gdje su granate iz dvjesto dvadeset i četiri flaka posljednji put oštetile

~ 330 ~

Orru jedan motor tako da se morao spustiti na more između Genove i LaSpezije upravo prije nego što je izbila ona kratkotrajna oluja.

Zapravo nije mogao bogzna što učiniti s tom ubojitom strojnicom osimda je napuni i ispali nekoliko metaka. Nije mu vrijedila više negonišanske sprave. Mogao bi, doduše, raspaliti njome po njemačkim lovcimakad bi ih napali, ali njemačkih lovaca nije više bilo, a nije mogao niokrenuti strojnicu i uperiti je u glave nemoćnih pilota kao što su Huple iDobbs i zapovjediti im da se brižljivo vrate i slete, kao što je bio jednomzapovjedio Kidu Sampsonu, i kao što je htio zapovjediti Dobbsu i Hupleupri onom jezovitom prvom napadu na Avignon, kad je shvatio u kakvom jestrašnom škripcu, kad se našao u zraku u bočnom avionu s Dobbsom iHupleom, u formaciji koju su predvodili Havermeyer i Appleby. Dobbs iHuple? Huple i Dobbs? Tko su uopće oni? Kakve li strahovite ludostilebdjeti na pet-šest centimetara debelu metalu, u rijetku zraku, na visiniod tri i pol kilometra, zaštićen od smrti samo bijednom vještinom dvajunezanimljivih neznanaca, golobrada derana po imenu Huple i nervoznablesana kao što je Dobbs, koji je doista poblesavio baš u avionu, uhvatio gaamok nad samim ciljem, pa je, sjedeći i dalje na sjedalu pomoćnoga pilota,oteo Hupleu palicu i sunovratio ih sve u dubinu tako da im se sledila krvu žilama, a Yossarianu je ispao laringofon, te su se vratili u gustu vatru izflakova iz koje samo što nisu bili umakli. Odmah za tim je saznao dajedan drugi neznanac, radist po imenu Snowden, umire u repu aviona.Nikako se nije moglo ustanoviti je li ga Dobbs ubio, jer, kad je Yossarianponovo uključio laringofone, Dobbs je već molio da netko ode u nos avionai pomogne bombarderu-strijelcu. A gotovo se u isti čas javio Snowdencvileći: »Pomozite mi! Pomozite mi, molim vas! Hladno mi je, hladno mije.« I Yossarian se polako izvukao iz nosa aviona i popeo na spremište zabombe i uvukao u rep aviona prošavši pored torbice za hitnu pomoć pokoju se morao vratiti da previje Snowdenu vijugavu ranu na bedru,razjapljenu, živu ranu nalik na dinju i veliku kao lopta za ragbi, u kojoj sumišićna vlakna natopljena krvlju sablasno podrhtavala, kao slijepa bićašto žive svojim životom, ovalnu, golu ranu koja je bila tridesetakcentimetara dugačka i pri pogledu na koju je Yossarian zgranuto isamilosno jauknuo i malne počeo povraćati. A na podu do Snowdena ležaoje u nesvijesti mali, slabašni repni strijelac, blijed kao krpa, pa jeYossarian, gadeći se, skočio da njemu najprije pomogne.

Da, u krajnjoj liniji bilo je mnogo sigurnije letjeti s McWattom ali nijebilo čak ni s njim sigurno, jer je on previše volio letjeti, pa je, kad su

~ 331 ~

vježbali novoga bombardera-strijelca iz pričuvne posade koju je pukovnikCathcart dobio pošto je Orr bio nestao, smiono letio svega nekoliko pedaljaiznad zemlje, s Yossarianom u nosu aviona. Poligon je bio na drugomkraju Pianose, i na povratku McWatt samo što nije dodirnuo trbuhomaviona, kojim je lijeno i polako krstario, vrh brda u sredini otoka, a ondaje, umjesto da zadrži istu visinu, dao gas obim motorima, nagnuo se najednu stranu i, na Yossarianovo zaprepaštenje, poletio što je najbržemogao tik iznad obronka mašući veselo krilima i prelijećući, uz snažno iubitačno damaranje, svaku stjenovitu izbočinu i uleknuće valovitogzemljišta, kao što ošamućeni galeb leti preko smeđih valova. Yossarian seskamenio. Novi bombarder-strijelac snebivljivo je sjedio pored njega cerećise kao da je opčinjen i neprestano zviždukao: »Fiii!« Yossarian bi mu bionajradije smrskao rukom idiotsku njušku dok se uklanjao i prezao odvelika kamenja i brežuljaka i krošanja, što su šibali i iskrsavali prednjima i gubili se munjevito tik ispod njih u šarenoj magli. Nitko nije imaoprava izvrgavati se ovakvim strahovitim opasnostima.

- Gore, gore, gore! - vikao je bjesomučno McWattu mrzeći ga iz dnaduše, ali je McWatt bezbrižno pjevao u laringofon i vjerojatno ga nije ničuo. Zajapuren od bijesa i gotovo jecajući od žudnje za osvetom, Yossarianje jurnuo do prolaza boreći se za silom teže i tromosti koji su ga vukli, dokse nije probio do glavnog odjela i uzvukao se u pilotsku kabinu i staodrhteći za leđa McWattu koji je sjedio na pilotskom sjedalu. Očajnički jetražio pogledom kakav revolver, kakav sivocrni automat kalibra 45, koji biotkočio i prislonio Mc Wattu na sam potiljak. Nije bilo nikakva revolvera.Nije bilo ni lovačkog noža ni kakvog drugog oružja kojim bi ga mogaozatući ili zaklati, pa ga je zgrabio i potegao svom snagom za ovratnikkombinezona i viknuo mu neka leti gore, gore! Dolje je zemljište još letjeloi promicalo s obje strane. McWatt se obazre na Yossariana i radosno senasmije, kao da i Yossarian uživa. Yossarian ga obuhvati objema rukamaza goli vrat i stisne. McWatt se ukoči.

- Gore! - naloži mu razgovijetno Yossarian kroz zube tihim iprijetećim glasom. - Ili ću te udaviti!

Ukrutivši se od opreza, McWalt uspori i poče se polako uspinjati.Yossarianov stisak na MeWattovu vratu popusti i ruke mu spuznuše niznjegova ramena i mlitavo se objesiše. Nije se više ljutio. Stidio se. Kad seMcWatt okrenuo, Yossarianu su bile mrske vlastite ruke i nije znao kud bis njima. Kao da su bile mrtve.

McWatt se zagleda u njega. U pogledu mu nije bilo ni traga

~ 332 ~

prijaznosti. Hladno mu reče:- Tebi, bogami, mora da je voda došla do grla. Trebalo bi da se vratiš

kući.- Kad me neće pustiti - odvrati Yossarian gledajući na drugu stranu,

pa se odvuče.Yossarian iziđe iz pilotske kabine, sjede na pod i obori glavu kajući se

i osjećajući se kriv. Bio je obliven znojem.McWatt se vrati ravno na aerodrom. Yossarian se pitao hoće li

McWatt otići u operativni šator k Piltchardu i Wrenu i zamoliti ih da višenikad ne odrede Yossariana da leti s njim, baš kao što je Yossarianpotajno razgovarao s njima o Dobbsu, Hupleu, Orru i, bez uspjeha, oAarfyju. Nikad prije nije vidio McWatta nezadovoljna, uvijek ga je vidiosamo izvrsno raspoložena, pa se sad pitao nije li izgubio još jednogprijatelja.

Ali kad je izišao iz aviona, McWatt mu je prijateljski namignuo idomaćinski se našalio s lakovjernim novim pilotom i bombarderom-strijelcem dok su se vraćali džipom u eskadrilu, premda nije uputio nijedne jedine riječi Yossarianu dok nisu sva četvorica vratili pa dobrane irastali se, i njih dvojica pošli zajedno prema njihovu redu šatora. Tada seMcWattovo suncem preplanulo škotsko-irsko lice posuto rijetkim pjegamaiznenada razvuče u osmijeh i on nestašno mu ne Yossariana pod rebra,kao da se boksa.

- Huljo jedna! - nasmije se. - Jesi me zbilja htio udaviti?Yossarian se pokajnički naceri i zavrtje glavom.- Nisam, mislim da nisam.- Nisam znao da je tebi tako gadno. Pa zašto, bogati, ne porazgovaraš

s nekim o tome?- Pa sa svakim razgovaram samo o tome. Šta je tebi, do vraga? Zar me

nikad ne slušaš?- Valjda ti nisam nikad posve povjerovao.- Zar se ti nikad ne bojiš?- Možda bi bilo bolje da se bojim.- Čak ni na borbenim letovima?- Valjda naprosto nemam dosta pameti u glavi - nasmije se McWatt

snebivljivo.- Ima sva sila načina na koje mogu poginuti, a ti si morao izmisliti još

jedan - napomene Yossarian.McWatt se ponovo osmjehne.

~ 333 ~

- Čuješ, pa ja onda tebe zbilja uplašim kad ti preletim iznad šatora, a?- Uplašiš me nasmrt, rekao sam ti već.- A ja sam mislio da se ti tužiš samo na buku. - McWatt slegne

ramenima kao da se miri sa sudbinom. - Hja, Bože, što se može - sroči. -Čini mi se da ću se morati i toga okaniti.

Ali McWatt je bio nepopravljiv i, premda nije više nikad preletiopreko Yossarianova šatora, nikad nije propustio priliku da prohuji nadplažom i protutnji nisko, kao snažan grom, nad splavi i skrovitom jamomu pijesku, gdje je Yossarian ležao i pipao sestru Duckett, ili igrao vist,poker ili darde s Natelyjem, Gladnim Joeom i Dunbarom. Yossarian sesastajao sa sestrom Duckett gotovo svako poslije podne kad su oboje bilislobodni, i odlazio s njom na plažu, s onu stranu uskog izbreška dina, kojesu mu dopirale do ramena i koje su ih odvajale od mjesta gdje su se drugioficiri, podoficiri i vojnici kupali goli. Nately, Dunbar i Gladni Joe takođersu dolazili tamo. Kat kad bi im se pridružio McWatt, a često i Aarfy, kojije uvijek dolazio, onako zdepast, u uniformi, i koji nikad ništa nije skidaosa sebe osim cipela i kape; nikad se nije ni kupao. Ostali su nosili kupaćegaćice, iz obzira prema sestri Duckett, a isto tako i iz obzira prema sestriCramer, koja je pratila sestru Duckett i Yossariana svaki put na plažu isjedila oholo sama desetak koračaja dalje. Nitko nije nikad, osim Aarfyja,spominjao gole muškarce koji se sunčaju na vidiku malo dalje niz plažu ilirone i skaču s goleme obijeljene splavi, koja poigrava na praznimbenzinskim bačvama iza muljevitog spruda. Sestra Cramer sjedila jesama zato što je bila ljuta na Yossariana i razočarana u sestri Duckett.

Sestra Sue Ann Duckett prezirala je Aarfyja, što je bila jedna odnjenih brojnih čari u kojima je Yossarian uživao. On je uživao i udugačkim bijelim nogama i u podatnoj, obloj guzi sestre Sue Ann Duckett;često je smetao s uma da je ona vrlo tanka i krhka od pasa nagore, pa jojje nehotice, u časovima strasti, nanosio bol grleći je suviše grubo. Sviđalomu se kako mu se pospano podavala u sumrak na plaži. Crpao je utjehu iumirenje iz njene blizine, žudio je da je uvijek dotiče, da ostane zauvijek utjelesnom dodiru s njom. Kad se kartao s Natelyjem, Dumbarom iGladnim Joeom, rado ju je držau ovlaš prstima za gležanj, lagano i nježnojoj noktima milovao maljavu put na svijetlom i glatkom bedru ili, sneno ipohotljivo, gotovo nesvjesno, zavlačio vlasnički i obzirno ruku uz njenuškoljkastu hrptenjaču, ispod elastične uzice gornjeg dijela kupaćegkostima, koji je uvijek nosila da sakrije svoje sićušne dojke s dugačkimbradavicama. Volio je vedro, polaskano držanje kojim, je sestra Duckett

~ 334 ~

odgovarala na njegovo milovanje, naklonost koju mu je ponosnoiskazivala. I Gladni Joe je žudio da popipa sestru Duckett, i ne jednom gaje odvratio od toga Yossarianov mrki i zloslutni pogled. Sestra Duckett jeočijukala s Gladnim Joeom samo zato da ga nadraži. Okrugle,svijetlosmeđe oči krijesile su joj se od obijesti kad god bi je Yossarian oštromunuo laktom ili šakom da prestane očijukati.

Muškarci su se kartali na ručniku, potkošulji ili gunju, a sestraDuckett je sjedila naslonjena na pješčanu dinu i miješala drugi svežanjkarata. Kad nije miješala, škiljila je u džepno ogledalce ili bojila svojekovrčaste crvenkaste trepavice, glupo se nadajući da će ih time zauvijekprodužiti. Katkad bi im uspjela tako spakirati karte, ili ih krivoizmiješati, da bi oni to primijetili tek usred partije, a kad bi pobacali kartegadeći se i počeli je oštro bubetati po rukama i nogama nazivajući jepogrdnim imenima i opominjući je neka se više ne šali, smijala se i sjalaod blažena zadovoljstva. Kad su se trudili da računaju u sebi, lupetala bikoješta, a kad bi je opet oštro izudarali šakama po rukama i nogama irekli joj neka zaveže, obrazi bi joj se zažarili od ushita. Sestra Duckettuživala je u takvoj pažnji i, kad bi se Yossarian i ostali okrenuli njoj,zatresla bi svojim kratkim kestenjastim šiškama od radosti. Spoznaja datoliki goli momci i muškarci besposličare u blizini, s onu stranu dina,ispunjavala ju je čudnim, toplim i ugodnim osjećanjem punim iščekivanja.Trebao je samo istegnuti vrat ili, pod bilo kakvim izgovorom, ustati, pa daugleda tridesetoricu-četrdesetoricu nagih muškaraca kako planduju ili seloptaju na suncu. Vlastito tijelo bilo joj je toliko poznato i obično da sečudila grčevitom zanosu koje je budilo u muškaraca, snažnoj i smiješnojpotrebi koju su osjećali da ga samo dotaknu, da posegnu hitro za njim ipritisnu ga, stegnu, uštinu i protrljaju. Nije razumjela Yossarianovupožudu, ali je bila spremna vjerovati mu na riječ.

Onih večeri kad je Yossarian bio raspoložen za one stvari, odveo bisestru Duckett na plažu noseći dva gunja sa sobom, pa bi je obljubljivaogotovo sasvim odjevenu uživajući više nego što je nekad uživaoobljubljujući sve one krepke, gole amoralne djevojke u Rimu. Često biotišli noću na žal pa bi samo ležali stisnuti jedno uz drugo između gunjevane bi li se zaštitili od svježe i vlažne studeni. Noći crne kao crnilo bivale susve hladnije, a zvijezde sve mrazovitije i rjeđe. Splav se ljuljala nasablasnom tragu mjesečine i kao da se otiskivala na pučinu. Zrak je bioprožet jasnim nagovještajem hladnog vremena. Ostali su muškarci tekpočinjali praviti peći, pa su dolazili obdan u Yossarianov šator da se dive

~ 335 ~

Orrovu remek-djelu. Sestra Duckett bila je oduševljena što Yossarian nemože skinuti ruku s nje dok je s njom, iako mu nije dopuštala da joj ihobdan zavlači ispod kupaćeg kostima kad je tko bio u blizini, čak ni ako jejedini svjedok bila sestra Cramer, koja je sjedila s druge strane dineprijekorno držeći nos visoko u zraku i gradeći se da ništa ne vidi.

Sestra Cramer prestala je razgovarati sa sestrom Duckett, svojomnajboljom prijateljicom, zato što se ova spetljala s Yossarianom, ali je idalje išla svuda za sestrom Duckett, jer joj je sestra Duckett bila najboljaprijateljica. Nisu joj se sviđali ni Yossarian ni njegovi prijatelji. Kad biustali i pošli u vodu sa sestrom Duckett, sestra Cramer također bi ustala ipošla u vodu zadržavajući i dalje udaljenost od desetak koračaja izmeđusebe i njih, šuteći i držeći se prezirno prema njima čak i u vodi. Kad bi seoni smijali i bućkali, i ona bi se smijala i bućkala; kad bi oni ronili, ronilabi i ona; kad bi oni otplivali do spruda i odmarali se, i sestra Cramer biotplivala do spruda i od marala se. Kad bi oni izišli iz vode, izišla bi i ona,obrisala ručnikom ramena i sjela na svoje mjesto po strani, ukrućenihleđa i s kolobarom sunčeva odsjaja na svijetloplavoj kosi kao s aureolomna glavi. Sestra Cramer bila je spremna opet progovoriti sa sestromDuckett ako se ova pokaje i ispriča. Sestri Duckett se, međutim, višesviđalo ovako. Odavno je željela začepiti usta sestri Cramer.

Sestra Duckett je držala da je Yossarian divan, i već ga je nastojalapopraviti. Rado ga je gledala kako drijema ležeći na trbuhu, s rukomprebačenom preko nje, ili kako mrko gleda beskrajne, pitome, mirnevalove koji, nalik na štenad, zapljuskuju obalu, poskakuju čilo po pijeskukorak-dva i zatim se, kaskajući, povlače. Kad je on šutio, ona je mirovala.Znala je da mu ne dosađuje i, dok je dremuckao ili mozgao, a nestalan se,topao poslijepodnevni povjetarac lagano po igravao po plaži, ona je pomnolaštila i bojila nokte. Rado je gledala opaljenu i čistu kožu na njegovimširokim, dugačkim i mišićavim leđima. Rado je naglo raspaljivala u njemustrast trpajući iznenada čitavo njegovo uho u svoja usta i gladeći garukom po cijelom tijelu odozgo nadolje. Rado ga je dražila i mučila domraka, a onda zadovoljavala. Zatim ga je ljubila obožavajući ga zato štoga je toliko usrećila.

Yossarian se nije nikad osjećao osamljen sa sestrom Duckett, koja jedoista umjela držati jezik za zubima i koja je bila hirovita baš kolikotreba. Progonilo ga je i mučilo golemo, beskrajno more. Dok je sestraDuckett laštila nokte, žalosno je razmišljao o svim ljudima koji su pomrlipod vodom. Bilo ih je svakako već više od milijun. Gdje li su sada? Kakve

~ 336 ~

su im životinjice izjele meso? Zamišljao je strašnu nemoć koja čovjekaobuzima dok guta litre i litre vode. Pratio je pogledom male ribarskebarke i vojne motorne čamce koji su krstarili u daljini i koji su mu se činilinestvarni; nije mogao vjerovati da su u njima pravi ljudi koji neprestanonekamo plove. Gledao je prema stjenovitoj Elbi i automatski tražiopogledom pahuljasti, bijeli oblak, nalik na repu, u kojem je nestaoClevinger. Zurio je u maglovito talijansku kopno i mislio na Orra.Clevinger i Orr. Kamo su otišli? Jednom je u zoru stajao na gatu i gledaokako se resasta okrugla klada, koju je more nosilo prema njemu,neočekivano pretvara u podbuhlo lice utopljenika; bio je to prvi mrtvackojeg je ikad vidio. Žudio je za životom i pohlepno posegnuo za mesomsestre Duckett. Motrio je sa zebnjom u srcu sve što je plutalo u moru nećeli ugledati kakav jezivi znak od Clevingera ili Orra, spreman na svakoužasno iznenađenje, osim na iznenađenje koje mu je jednog dana priredioMcWatt svojim avionom, što je iznenada dotutnjao iz tihe daljine i,kloparajući i zavijajući nemilosrdno, poletio uz obalu preko drmave splavi,na kojoj je plavokosi, blijedi Kid Sampson, komu su se čak iz daljinevidjele gole upale slabine, obješenjački poskočio da ga dotakne u trenutkukad je neki ćudljivi udarac vjetra ili sitna greška McWattovih osjetilaspustila jureći avion baš toliko da ga propeler presiječe nadvoje.

Čak i ljudi koji nisu bili prisutni sjećali su se živo i točno što se zatimdogodilo. Usred gromoglasne, zaglušne tutnjave avionskih motora jasno serazleglo posve kratko i nježno ssst, a onda nije više bilo ničega osim dvijublijedih, mršavih nogu Kida Sampsona, koje su se još nekako držaletetivama za krvave i presječene kukove i koje su, čini se, minutu-dvijestajale nepomično na splavi, pa onda napokon pale unazad u vodubućnuvši slabašno i potpuno se prevrnuvši, tako da su im se još vidjelisamo groteskni prsti i sadrenobijeli tabani.

Na plaži je nastao pravi pakao. Sestra Cramer se iznenada odnekudstvorila i histerično zaplakala na Yossarianovim prsima, a Yossarian ju jezagrlio i počeo umirivati. Drugom je rukom držao sestru Duckett, koja jetakođer drhtala i jecala na njegovim prsima i kojoj je dugačko, uglasto licebilo mrtvački blijedo. Svi su na plaži vrištali i bježali, a muškarci sukreštali kao žene. Obuzeti panikom, trčali su po svoje stvari, brže-bolje sesaginjali i iskosa motrili svaki mali, nježni zapjenjeni val kao da će baš nanjih izbaciti kakav ružni, crveni, grozni organ kao, na primjer, jetru ilipluća. Oni koji su bili u vodi koprcali su se ne bi li izišli van,zaboravljajući u onoj žurbi plivati, cvileći i hodajući, a u bijegu ih je

~ 337 ~

zadržavalo ljepljivo, prionljivo more kao ljut vjetar. Kid Sampson je svenadaleko poškropio krvlju. Oni koji su spazili kapi njegove krvi na svojimudovima ili trupovi ma uzmicali su prestravljeno i gadljivo, kao da zaziruod vlastite mrske kože. Svi su bježali tromo, kao krdo, osvrćući se bolno iužasnuto i ispunjavajući hladovitu i šuštavu dubinu šume svojimslabašnim drhtanjem i vikom. Yossarian je bjesomučno tjerao pred sobomobje žene koje su se spoticale i posrtale, gurao ih je i udarao ne bi li sepožurile, a kad se Gladni Joe sapleo o gunj ili futrolu fotoaparata i paonaglavce u mulj potoka, pojurio je psujući natrag da mu pomogne.

U eskadrili su već sve znali. I tu su ljudi u uniformama vrištali itrčali ili stajali nepomično, skamenjeni od užasa, kao narednik Knight idoktor Daneeka koji su ozbiljno istezali vratove i gledali nesretni avion,koji je bio svemu kriv, kako polako kruži i kruži i penje se.

- Tko je gore? - upita Yossarian napeto doktora Daneeku pritrčavajućiim bez daha i hramljući. Nevesele oči bijahu mu užagrene i zamagljene odsilne tjeskobe. - Tko je u avionu?

- McWatt - reče narednik Knight. - S njim su dva nova pilota navježbi. I doktor Daneeka.

- Ja sam ovdje - opovrgne ga doktor Daneeka čudnim i zabrinutimglasom bacajući tjeskoban pogled na narednika Knighta.

- Zašto ne sleti? - očajno uzvikne Yossarian. - Zašto se još penje?- Vjerojatno se boji sletjeti - odgovori narednik Knight ne odvajajući

ozbiljni pogled od McWattova usamljena aviona što se penjao. - Zna kakvuje kašu skuhao.

I McWatt se penjao sve više i više leteći postupno i polagano u ovalnojspirali, koja ga je odvela na jug daleko nad more, i na sjever daleko nadcrvenkastosmeđe pobrđe, pošto je ponovo obletio uzletište. Ubrzo je bioviše od dvije tisuće metara nad zemljom. Šum motora dopirao je na zemljunježno kao šapat. Iznenada se pojavi i nadme jedan bijeli padobran.Nakon nekoliko trenutaka pojavi se još jedan padobran i poče se spuštati,kao i prvi, ravno na čistinu uzletišta.

Na zemlji se nitko nije micao. Avion je letio dalje na jug još tridesetaksekundi u onom istom smjeru, koji je sad već bio poznat i mogao sepredvidjeti, a onda se McWatt nagnuo na jedno krilo i graciozno opetzaokrenuo.

- Još dvojica trebaju iskočiti - reče narednik Knight. - McWatt i doktorDaneeka.

- Ma ja sam ovdje, naredniče! - reče mu doktor Daneeka kao da se

~ 338 ~

žali. - Ja nisam u avionu.- Zašto ne iskaču? - pitao je narednik Knight kao da govori sam sa

sobom. - Zašto ne iskaču?- To nema smisla - jadikovao je doktor Daneeka grizući se za usnu. -

To naprosto nema smisla.Ali Yossarian najednom shvati zašto McWatt neće iskočiti, pa poče

neobuzdano trčati niz cijelu eskadrilu za McWattovim avionom mašućirukama i dovikujući mu umolno neka sleti, neka sleti; ali činilo se da ganitko ne čuje, a ponajmanje McWatt pa se Yossarianu ote silan jauk kaoda grca kad se McWatt ponovo okrene, mahne krilima u znak pozdrava,pomisli »Hja, Bože, što se može«, i zaleti se u brdo.

Pukovnika Cathcarta je toliko potresla smrt Kida Sampsona iMcWatta da je povisio normu na šezdeset i pet letova.

~ 339 ~

31. GOSPOĐA DANEEKA

Kad je pukovnik Cathcart čuo da je i doktor Daneeka poginuo uMcWattovu avionu, povisio je normu na sedamdeset letova.

Prvi koji je u eskadrili ustanovio da je doktor Daneeka poginuo bio jenarednik Towser, koga je još ranije obavijestio čovjek iz kontrolnogatornja da se ime doktora Daneeke nalazi na listi posade, koju je McWattpredao prije nego što je poletio. Narednik Towser je obrisao suzu iprecrtao ime doktora Daneeke s popisa ljudstva u eskadrili. Usne su mujoš podrhtavale kad je ustao i pošao tromo i nevoljko saopćiti tu zlu vijestGusu i Wesu, kloneći se obzirno da razgovara sa samim doktoromDaneekom dok je prolazio pored sitne i sablasne prilike liječnikaeskadrile, koji je potišten sjedio na stolici bez naslona između pisarnice isanitetskog šatora grijući se na suncu kasnog poslijepodneva. NarednikuTowseru bilo je teško pri duši; sad je imao dva mrtvaca na vratu, Mudda,mrtvaca iz Yossarianova šatora, koga nije ni bilo, i doktora Daneeku,novoga mrtvaca u eskadrili, koji je nedvojbeno bio tu i koji se, po svemusudeći, mogao lako pretvoriti u još grdniji administrativni problem.

Gus i Wes saslušali su narednika Towsera u čudu, ali stoički, i nisunikome rekli ni riječi o svojoj ucviljenosti dok im nije otprilike nakon satvremena došao sam doktor Daneeka da mu po treći put toga dana izmjeretemperaturu i krvni tlak. Toplomjer je pokazivao pola stupnja manje odnjegove uobičajene temperature 35,9. Doktor Daneeka se uzrujao. Uporni,tupi i ukočeni pogledi njegovih dvaju vojnika razdraživali su ga još višenego inače.

- Majku vam Božju - prosvjedovaše on pristojno, ozlojeđen kaomalokad - što je to s vama dvojicom? Nikako ne može biti u redu da čovjekneprestano ima nisku temperaturu i začepljen nos. - Doktor Daneekašmrkne turobno, kao da žali sama sebe, pa snuždeno prođe kroz šator dauzme aspirina i sulfatnih pilula i da namaže sam sebi grlo »argyrolom«.Potišteno lice bijaše mu krhko i neutješno kao u lastavice. Ritmički jetrljao nadlaktice. - Gledajte samo kako mi je hladno. Ne tajite li vi meništo?

- Vi ste mrtvi, gospodine doktore - protumači mu jedan od njihdvojice.

Doktor Daneeka hitro digne glavu odajući kivnost i nepovjerenje.- Što kažete?- Vi ste mrtvi, gospodine doktore - ponovi onaj drugi. - Vjerojatno vam

~ 340 ~

je zato uvijek tako hladno.- Tako je, gospodine doktore. Vjerojatno ste sve ovo vrijeme bili mrtvi,

a mi to naprosto nismo sve dosad ustanovili.- Kog vraga vi to obojica govorite? - vrisne doktor Daneeka prodornim

glasom, skamenivši se od slutnje da ga snalazi neka neminovna nesreća.- Istinu vam govorimo, gospodine doktore - reče jedan od njih dvojice.

- U dokumentima stoji da ste letjeli s McWattom radi letačkog dodatka.Budući da se niste spustili padobranom, bit će da ste poginuli.

- Tako je, gospodine doktore - reče onaj drugi. - Morali biste biti sretništo uopće još imate temperaturu.

Doktoru Daneeki se zavrtje u glavi od te zbrke.- Jeste li vi obadvojica poludjeli? - pripita ih. - Prijavit ću vas zbog

neposluha naredniku Towseru.- Pa narednik Towser nam je to i rekao - reče Gus ili Wes. -

Ministarstvo rata će čak obavijestiti o tome vašu suprugu.Doktor Daneeka podvrisne i istrči iz sanitetskog šatora da se prituži

naredniku Towseru, koji se gadljivo odmakne od njega i posavjetova ga dašto manje izlazi na oči ljudima, dok se ne donese odluka o tome što da seučini s njegovim zemnim ostacima.

- Jao, pa čini se da je on zbilja mrtav - protuži jedan od njegova dvavojnika tiho i smjerno. -Nedostajat će nam. Bio je prilično zgodan čovjek,je li?

- Eh, bogami je bio - oplakivaše ga drugi. - Ipak mi je drago što nemaviše tog pizdeka. Dozlogrdilo mi je već bilo da mu neprestano mjerim tlak.

Gospođi Daneeka, supruzi doktora Daneeke, nije bilo drago što nemaviše doktora Daneeke pa, kad je od Ministarstva rata dobila brzojav da jojje muž pao u boju, proparala je mirnu noć na Staten Islandu bolnimjaucima i kuknjavom. Žene su je dolazile tješiti, a njihovi muževi izrazitijoj sućut, nadajući se da će se ona uskoro preseliti iz njihove četvrti kakoje ne bi morali neprestano sažalijevati. Sirota je žena bila gotovo cijelitjedan potpuno slomljena. Polako je i junački prikupila snagu da pogledau oči budućnosti, u kojoj nju i njenu djecu očekuju užasni problemi. Baškad se počela miriti sa svojim gubitkom, pozvonio je kao grom iz vedraneba pismonoša i donio joj pismo iz inozemstva, koje je nosilo potpis njenamuža i u kojem ju je on mahnito preklinjao neka se ne obazire ni na kakvezle vijesti o njemu. Gospođu Daneeka kao da je grom ošinuo. Datum je napismu bio nečitljiv. Rukopis je od početka do kraja bio drhtav i nemaran,ali je stil nalikovao na stil njena muža, a ton koji je odavao sjetu i žaljenje

min@

~ 341 ~

sama sebe bio joj je poznat, premda je bio sumorniji nego obično. GospođaDaneeka bila je presretna, i nije mogla da ne zaplače od olakšanja, itisuću puta je poljubila zgužvani i prljavi vojni poštanski papir. Nadrljalaje zahvalno pisamce mužu tražeći od njega pojedinosti, i brzojavnoupozorila Ministarstvo rata na pogrešku koju je počinilo. Ministarstvorata je uvrijeđeno odgovorilo da nije počinilo pogrešku i da je onanesumnjivo žrtva nekog sadističkog i psihopatskog krivotvoritelja izeskadrile njena muža. Njeno pismo mužu bilo je vraćeno neraspečaćeno,sa žigom PAO U BOJU.

Gospođa Daneeka je ponovo obudovjela, ali joj je ovaj put bol biladonekle ublažena obaviješću iz Washingtona da je ona jedina korisnicavojne police životnog osiguranja njena muža od 10.000 dolara, što će jojbiti isplaćeno na njen zahtjev. Spoznaja da nju i njenu djecu ne čekaneposredno gladovanje; izmamila joj je hrabar smiješak na licu i označilaprekretnicu u njenoj nevolji. Već sutradan obavijestilo ju je »Društvoratnih veterana« da ima pravo na doživotnu mirovinu zbog muževe smrti ina pogrebne troškove od 250 dolara. U pismu je bio priložen državni čekna 250 dolara. Postepeno i nezadrživo razvedravala joj se budućnost. Istogje tjedna stiglo pismo od Socijalnog osiguranja, koje joj je javljalo da će,prema Zakonu o osiguranju staraca i siročadi iz 1935. godine, primatimjesečnu potporu za sebe i za djecu do njihove osamnaeste godine, i da ćedo biti 250 dolara za pogrebne troškove. S ovim državnim pismima kaodokazima o muževoj smrti, zatražila je da joj se isplate premije od po50.000 dolara na tri police životnog osiguranja, koje je bio uplatio doktorDaneeka; zahtjevi su joj bili usvojeni i ubrzo udovoljeni. Svaki joj je dandonosio nova neočekivana blaga. S pomoću ključa od jednog bankovnogsefa domogla se četvrte police životnog osiguranja u vrijednosti od 50.000dolara i gotovine od 18.000 dolara, na koju nikad nije bio plaćen porez nitiga je trebalo platiti. Loža bratovštine čiji je on bio član poklonila joj jemjesto na groblju. Neka druga bratovština u koju je on bio učlanjenposlala joj je 250 dolara za pogrebne troškove. Općinsko liječničko društvoisplatilo joj je također 250 dolara za pogrebne troškove.

Muževi njenih najboljih prijateljica počeli su joj se udvarati. GospođaDaneeka bila je naprosto oduševljena tim obratom događaja, pa je obojilakosu. Njeno bajoslovno bogatstvo neprestano se gomilalo, i svaki se danmorala podsjećati da sve te stotine tisuće dolara koje dobiva ne vrijede niprebite pare kad joj nema muža s kojim bi mogla podijeliti taj imutak.Nije se mogla načuditi koliko je različitih organizacija bilo spremno

~ 342 ~

pokopati doktora Daneeku, koji je na Pianosi bio na sto muka kako da seizvuče iz škripca i koji se, obuzet mračnom strepnjom, čudio što mu ženane odgovara na pismo.

On je bio izopćen iz eskadrile od ljudi koji su prostački proklinjaliuspomenu na njega zato što je potaknuo pukovnika Cathcarta da povisinormu. Dokumenti koji su svjedočili o njegovoj smrti razmnožili su se kaojajašca i potvrđivali vjerodostojnost jedan drugoga, tako da nije više moglobiti nikakve dvojbe. Nije više dobivao plaću ni sljedovanje i ovisio je omilosrđu narednika Towsera i Mila koji su obojica znali da je mrtav.Pukovnik Cathcart ga je odbio primiti, a potpukovnik Korn je poručio pomajoru Danbyju da će ga, ako se još ikad pojavi u štabu, smjesta datispaliti. Major Danby mu je u povjerenju rekao da su u štabu aviopukabijesni na sve eskadrilske liječnike zbog dr. Stubbsa, neurednog liječnikaiz Dunbarove eskadrile, bujne kose i s podvoljkom, koji je navlaš, izprkosa, stvarao zlu krv proglašavajući sve ljude koji su navršili šezdesetletova nesposobnima za letenje i ispunjavajući određene formulare, koje ještab aviopuka ogorčeno odbacivao i izdavao naloge da se zbunjeni piloti,navigatori, bombarderi-strijelci i mitraljesci vrate na dužnost. Moral je utoj eskadrili naglo opadao, a Dunbar je bio pod nadzorom. U štabuaviopuka bili su zadovoljni što je doktor Daneeka poginuo, i nisu kanilitražiti zamjenu za njega.

U takvim prilikama nije čak ni kapelan mogao oživiti doktoraDaneeku. Strahovanje je ustupilo mjesto pomirenosti sa sudbinom, idoktor Daneeka je sve više i više nalikovao na nezdrava glodavca. Kesiceispod očiju bile su mu upale i pocrnjele, i on je uzalud tumarao u sjeni kaokakva sveprisutna prikaza. Čak je i kapetan Flume pobjegao pred njimkad ga je doktor Daneeka potražio u šumi da ga zamoli za pomoć. Gus iWes su ga bezdušno izbacili iz sanitetskog šatora a da mu nisu dali čak nitoplomjer za utjehu, i tada, tek tada je konačno shvatio da je faktički iuistinu mrtav i da mora vraški brzo učiniti nešto ako se još uopće želispasiti.

Nije se imao komu obratiti nego ženi, pa je načrčkao strastveno pismou kojem ju je zamolio da upozori Ministarstvo rata na njegovu nevolju i daodmah stupi u vezu sa zapovjednikom njegova aviopuka, pukovnikomCathcartom, da se uvjeri da joj se, bez obzira na ono što je možda čula onjemu obraća uistinu on, njen muž, doktor Daneeka, a ne mrtvac nivaralica. Gospođu Daneeka je zapanjila dubina osjećaja izražena u tomgotovo nečitljivom apelu. Pekla ju je savjest i bila je već u iskušenju da se

~ 343 ~

odazove na tu molbu, ali je iduće pismo koje je otvorila bilo od toga istogpukovnika Cathcarta, zapovjednika aviopuka njena muža, i počinjalo jeovako:

Draga gospođo, gospođice, dragi gospodine, ili gospođo i gospodine Daneeka! Nemogu vam riječima izraziti duboku osobnu bol koju sam osjetio kad je vaš muž, sin,otac ili brat poginuo, bio ranjen ili nestao u borbi.

Gospođa Daneeka preselila se s djecom u Lansing, u Michiganu a danije ostavila za sobom svoju novu adresu.

~ 344 ~

32. YO-YOVI ŠLAFKAMKRADI

Kad je zahladjelo i kad su oblaci nalik na kitove počeli ploviti nisko pomutnom, plavosivom nebu u gotovo beskrajnoj povorci, kao zvrjavatamna, čelična jata bombardera tipova B-17 i B-24 koji su prije dvamjeseca, na dan invazije južne Francuske, letjeli iz zračnih baza u Italiji,Yossarianu je bilo toplo u njegovu šatoru. Svi su u eskadrili znali da jemore izbacilo mršave noge Kida Sampsona na vlažni pijesak i da tu leže ignjiju kao rumeni svinuti jadac. Nitko ih nije htio maknuti odatle, ni Gusni Wes, pa čak ni ljudi iz bolničke mrtvačnice; svi su se gradili da nogeKida Sampsona nisu tu, da ih je more zauvijek odnijelo na jug, kao leševeClevingera i Orra. Otkako je zahladjelo, gotovo nitko više nije kradomodlazio gledati iz grmlja, kao kakav nastran tip, natrule batrljke.

Nije više bilo lijepih dana. Nije više bilo lakih borbenih zadataka. Bilaje tmurna, hladna magla i padala je bockava kiša i ljudi su letjeli urazmacima od po tjedan dana, kad god bi se razvedrilo. Noću je zavijaovjetar. Kvrgava i kržljava stabla pucketala su i krčkala i usmjeravalasvako jutro Yossarianove misli, još prije nego što bi se pravo probudio, namršave noge Kida Sampsona što su se napuhavale i gnjile na ledenoj kiši ivlažnom pijesku, pravilno kao sat, za svih tih mrklih, hladnih i vjetrovitihlistopadskih noći. Zatim bi pomislio na jadnog Snowdena, koji je cvilio ismrzavao se u repu aviona i držao svoju vječnu, nepromjenljivu tajnuskrivenu u podstavljenom, oklopljenom zaštitnom odijelu dok muYossarian nije sterilizirao i previo krivu ranu na nozi, a onda je iznenadaistresao tu svoju tajnu svuda naokolo po podu. Noću, dok se trudiozaspati, Yossarian je dozivao u sjećanje sve muškarce, žene i djecu koje jepoznavao, a koji su već bili mrtvi. Pokušavao se prisjetiti svih vojnika iuskrsavao likove svih starijih ljudi koje je poznavao iz djetinjstva, svetetke; ujake, stričeve, susjede, roditelje i praroditelje, svoje i tuđe, i sveone dirljive, razočarane trgovčiće koji su otvarali svoje prasne trgovinice uzoru i radili u njima kao budale do ponoći. I oni su bili mrtvi. Činilo se dase broj mrtvih ljudi neprestano povećava. A Nijemci su se još borili.Pomišljao je da je smrt neizbježiva i da će on izgubiti bitku.

Kad je zahladjelo, Vossarianu je bilo toplo zahvaljujući Orrovojčudesnoj peći, i možda bi bio sasvim lijepo poživio u tom svom toplomšatoru da nije bilo sjećanja na Orra, i da nije jednoga dana u šatorpomamno nahrupila banda živahnih oficira iz dvije potpune avionskeposade koje je pukovnik Cathcart zatražio i dobio za manje od četrdeset i

~ 345 ~

osam sati umjesto Kida Sampsona i McWatta. Kad se nakon jednog letaumoran dovukao do svog šatora i tu ih zatekao, Yossarian je ispustio dug,glasan i kreštav uzdah u znak prosvjeda.

Bila su četvorica i strašno su se dobro zabavljali pomažući jedandrugome namjestiti ležajeve. Zbijali su šale. Čim ih je ugledao, Yossarianje znao da su nemogući. Bili su nestašni, revni i puni života i prijateljevalisu još u Sjedinjenim Državama. Bili su naprosto nevjerojatni. Bili subučni, nadobudni, praznoglavi klinci od dvadeset i jedne godine. Pohađalisu koledž i bili zaručeni sa zgodnim, čistim djevojkama, čije su slike većstajale na grubo izrađenom betonskom okviru Orrova kamina. Vozili su sedotad u brzim motornim čamcima i igrali tenis i jahali. Jedan je od njihspavao jednom s nekom starijom ženom. Poznavali su iste ljude izrazličitih dijelova zemlje i išli u školu s bratićima jedan drugoga. Slušalisu prijenose utakmica bejzbolske savezne lige i nipošto im nije bilosvejedno koji su nogometni klubovi pobijedili. Bili su tupi; borbeni im jeduh bio na visini. Bilo im je drago što je rat toliko potrajao da se mogusami uvjeriti kako je zapravo u borbi. Bili su već napola raspremili svojestvari kad ih je Yossarian izbacio iz šatora.

Yossarian je odlučno objasnio naredniku Towseru da oni nikako nedolaze u obzir. Blijedo konjsko lice narednika Towsera odražavalo jepotištenost dok je izvještavao Yossariana da će morati primiti nove oficireu šator. Narednik Towser nije smio tražiti od štaba aviopuka još jedanšator za šestoricu dok Yossarian stanuje sam u jednom.

- Ja ne stanujem sam u tom šatoru - reče Yossarian dureći se. - Samnom je još jedan mrtvac koji se zove Mudd.

- Ama, molim vas, gospodine kapetane - preklinjaše ga narednikTowser uzdišući umorno i zirkajući na ona četiri zaprepaštena nova oficirakoji su stajali pred samim ulazom i šutjeli u nedoumici. - Mudd je poginuopri napadu na Orvieto. Vi to dobro znate. Letio je baš uz vas.

- Pa zašto onda ne maknete njegove stvari iz mog šatora?- Zato što nikad nije ni došao ovamo. Molim vas, gospodine kapetane,

nemojte sad opet načinjati tu temu. Možete se preseliti u šator poručnikaNatelyja ako želite. Čak ću vam poslati ljude iz pisarnice da vam prenesustvari.

Ali, kad bi napustio Orrov šator, napustio bi Orra, koga bi zajedničkivrijeđala i ponižavala ova četiri priprosta oficira koji jedva čekaju da seusele. Činilo se da nije pravo što su se ova četiri bučna, nezrela mladićapojavila pošto je sav posao obavljen, i što su prisvojili najbolji šator na

~ 346 ~

otoku. Ali takvi su bili propisi, kao što je objasnio narednik Towser, paYossarianu nije preostalo ništa drugo nego da im napravi mjesta,strijeljajući ih očima i zlobno se ispričavajući, i da im uslužno i pokajničkidade nekoliko savjeta dok su mu provaljivali u intimu i vladali se kao dasu kod kuće.

Yossariana nije nikad nijedno društvo toliko tištalo koliko ovo. Uvijeksu bili dobre volje. Svemu su se smijali. Prozvali su ga u šali Yo-Yo ivraćali se noću pripiti nastojeći da ga na probude, ali su bili nespretni iudarali se u predmete i smijuckali se, a kad bi se on uspravio na postelji ipočeo psovati, obasuli bi ga blesavim i veselim drugarskim povicima. Tadabi ih najradije bio sve pobio. Podsjećali su ga na nećake Paje Patka. Bojalisu ga se i neprestano mu dosađivali i išli na živce svojom velikodušnošću iubitačnim nastojanjem da mu čine sitne usluge. Bili su nepromišljeni,djetinjasti, simpatični, naivni, umišljeni, smjerni i plahoviti. Bili su glupi;ni na što se nisu tužili. Divili su se pukovniku Cathcartu i mislili da jepotpukovnik Korn duhovit. Bojali su se Yossariana, ali se nisu ninajmanje bojali sedamdeset borbenih zadataka pukovnika Cathcarta. Bilasu to četiri čedna dječaka koji su se izvrsno zabavljali i tjerali Yossarianau ludilo. Nikako im nije mogao utuviti u glavu da je on ćudljiv starkelja oddvadeset i osam godina, da pripada drugom naraštaju, drugom dobu,drugom svijetu, da je njemu zezanje dosadno i da nije vrijedno truda, i dasu oni isto tako dosadni. Nije im mogao začepiti usta; bili su gori od žena.Nisu imali dovoljno pameti u glavi da budu povučeni i suzdržljivi.

Njihovi pajdaši iz drugih eskadrila počeli su bezočno navraćati islužiti se njihovim šatorom kao sastajalištem. Često nije bilo mjesta ni zaYossariana. Što je najgore, nije više mogao dovoditi sestru Duckett u šatori spavati s njom. A otkako se vrijeme pogoršalo, nije ju imao kamo drugdjeodvesti! Tu nezgodu nije bio ni predvidio, pa bi bio najradije šakamaporazbijao glave svojim sobnim drugovima ili ih ščepao, jednog po jednog,za tur i šiju i izbacio jednom zavazda u vlažni, gumasti višegodišnji korov,koji je rastao između njegova zahrđalog pisoara od limenke za juhu,izbodene na dnu čavlima, i eskadrilskog nužnika od kvrgavo borovine, kojije stajao u blizini, na lik na kupališnu kabinu.

Ali nije im porazbijao glave nego je nazuo kaljače, obukao crnu kišnukabanicu i pošao u mrak i kišu da pozove poglavicu Bijelog Halfoata da sei on preseli k njemu i istjera te gadljive proklete čistunce iz šatora svojimprijetnjama i svinjskim navikama. Ali poglavici Bijelom Halfoatu bilo jehladno i već se spremao da ode u bolnicu i umre od upale pluća. Instinkt

~ 347 ~

mu je govorio da mu je odzvonilo. Boljelo ga je u prsima i vječito je kašljao.Viski ga više nije mogao ugrijati. Ali najgore je bilo što se kapetan Flumeopet doselio u prikolicu. To je bio znamen čiji mu je smisao bio posvejasan.

- Pa, morao se vratiti - ustvrdi Yossarian, uzalud nastojeći raspoložitimračnog Indijanca bačvastih prsa, čije je snažno crvenkastosmeđe lice bilonaglo oronulo i postalo vapnenastosivo. - Smrznuo bi se kad bi po ovomvremenu i dalje živio u šumi.

- Ne, ne bi se ta kukavica samo zbog toga vratila - ostajaše poglavicaBijeli Halfoat tvrdokorno pri svome i lupi se po čelu odajući nekuzagonetnu pronicavost. - A jok! Nego, on zna nešto. On zna da je došlovrijeme da ja umrem od upale pluća, eto što on zna, i eto, po tome znamda je došlo vrijeme.

- A što kaže doktor Daneeka?- Ja ne smijem ništa kazati - tužno reče doktor Daneeka sjedeći na

stolici bez naslona u mračnom kutu. Njegovo glatko, šiljasto i sitno licebijaše žućkastozeleno pri titravom svjetlu svijeće. Sve je zaudaralo poplijesni. Žarulja u šatoru bila je izgorjela prije nekoliko dana, a nijedan odnjih dvojice nije smogao snage da je zamijeni. - Ne smijem se više bavitimedicinom - nadoda.

- On je mrtav - reče poglavica Bijeli Halfoat zlurado i nasmije sepromuklo i sipljivo. - To je zbilja smiješno.

- Ne primam više ni plaću.- To je zbilja smiješno - ponovi poglavica Bijeli Halfoat. - Ne prestano

je govorio nešto o mojoj jetri, a gle što se sad njemu dogodilo. Mrtav je.Došla ga glave vlastita gramzljivost.

- Nije me to došlo glave - pripomene doktor Daneeka mirnim ijednoličnim glasom. - U gramzljivosti nema ništa loše. Svemu je kriv onajšugavi doktor Stubbs koji je podbunio pukovnika Cathcarta ipotpukovnika Korna protiv eskadrilskih liječnika. Još će medicinskaprofesija izići na zao glas zbog njegove principijelne borbe. Neka radijepripazi da ga liječničko društvo njegove države ne isključi iz svojih redovai da mu no zabrani rad u bolnicama!

Yossarian je gledao kako poglavica Bijeli Halfoat pomno toči viski utri prazne bočice od šampona i sprema ih u torbicu.

- Ne bi li bar mogao svratiti u moj šator kad ideš u bolnicu, i maznutijednoga od njih po nosu? - razmišljaše Yossarian naglas. - Ima ihčetvorica, potpuno će me istisnuti iz šatora.

~ 348 ~

- Nešto se slično, znaš, dogodilo cijelom mom plemenu - napomenepoglavica Bijeli Halfoat pokazujući veselo razumijevanje, pa se zavali nasvom ležaju smijuckajući se. - A zašto ne kažeš kapetanu Blacku neka tiizbaci te klince iz šatora? Kapetan Black rado izbacuje ljude.

Yossarian se kiselo nakrevelji na sam spomen kapetana Blacka, kojise već izdirao na pridošlice kad god bi svratili u obavještajni šator dazatraže karte ili informacije. Čim se sjetio kapetana Blacka, Yossarianosjeti sažaljenje prema svojim sobnim drugovima i želju da ih zaštiti. Nisuoni krivi što su mladi i veseli, pomisli noseći natrag kroz mrak snopsvjetla iz džepne svjetiljke što se njihala. Zažali što i on nije mlad i veseo.A nisu oni krivi ni što su hrabri, samopouzdani i bezbrižni. Morat ćenaprosto biti strpljiv s njima dok jedan ili dvojica od njih ne poginu, aostali ne budu ranjeni, pa će sve biti u redu. Zarekao se sam sebi da će bitisnošljiviji i dobrohotniji prema njima, ali kad se uvukao u šator, prožetnajboljim namjerama, zinuo je od zapanjenosti i užasa ugledavši ukaminu velik žut plamen. Orrove lijepe brezove oblice nestajale su udimu! Njegovi sobni drugovi su ih zapalili! Zapilji se u četiri bešćutnazažarena lica i htjede ih obasuti grdnjama. Htjede ih udarati glavom oglavu, ali ga oni pozdraviše glasnim srdačnim uzvicima i velikodušnopozvaše da privuče stolac i jede s njima pečene krumpire i kestenje. Što jemogao?

A već sutradan ujutro otresli su se mrtvaca iz šatora! Naprosto su gaizbacili! Odnijeli su mu ležaj i sve stvari ravno u grmlje i jednostavno ihtamo ostavili, a onda se lijepo vratili trljajući žustro rukama, kao da suuspješno obavili neki posao. Yossariana je prenerazila njihova drskost,snaga i revnost, njihova praktična i neposredna djelotvornost. Začas suenergično riješili problem s kojim su se Yossarian i narednik Towseruzalud nosili mjesece i mjesece. Yossarian se uznemiri, uplaši se da se injega isto tako brzo ne otresu, pa otrča do Gladnog Joea i pobjegne s njimu Rim, dan prije nego što se Natelyjeva kurva konačno dobro naspavala iprobudila zaljubljena.

~ 349 ~

33. NATELYJEVA KURVA

U Rimu mu je nedostajala sestra Duckett. Kad je Gladni Joe odletiopoštanskim avionom, Yossarian nije više znao što bi. Sestra Duckett mu jetoliko nedostajala da je nestrpljivo krenuo u potragu za Lucianom, čijismijeh i nevidljivu brazgotinu nikad nije zaboravio, i za onomnakresanom, neurednom kurvicom zamagljena pogleda, s nabijenimbijelim grudnjakom i raskopčanom narančastom bluzom od satena, čiji jeneprilični prsten s kamejom boje lososova mesa Aarfy onako bezdušnobacio kroz prozor automobila. Kako je čeznuo za objema djevojkama!Uzalud ih je tražio. Bio je ludo zaljubljen u njih, a znao je da ni jednu odnjih neće nikad više vidjeti. Očaj ga je nagrizao. Priviđenja ga salijetala.Poželio je sestru Duckett sa zadignutom haljinom i golim tankim bedrima.Opalio je neku mršavu uličarku koja je sipljivo kašljala i koja ga je bilaupecala u nekoj uličici između hotela, ali to nije bio nikakav užitak, pa jepohitao u stan podoficira i vojnika, k onoj debeloj, susretljivoj služavci sgaćicama limunove boje, koja je bila presretna što ga vidi, ali koja ga nijemogla nadražiti. Tu je rano legao na počinak i spavao sam. Probudio serazočaran i opalio neku kočopernu, nisku, bucmastu djevojku koju jenašao u stanu poslije doručka, ali je to bilo tek malko bolje, pa ju je otjeraočim je svršio, i opet legao. Drijemao je do ručka, a onda pošao kupovatidarove za sestru Duckett i šal za služavku s gaćicama limunove boje, kojaga je zagrlila upravo gargantuanski zahvalno tako da se ubrzo uspalio zasestrom Duckett i potrčao da opet žudno potraži Lucianu. Ali je umjestonje našao Aarfyja, koji je doletio u Rim s Gladnim Joeom, Dunbarom,Natelyjem i Dobbsom i koji nije htio navečer poći s njima, onako pijanima,da otmu Natelyjevu kurvu sredovječnim vojnim glavešinama, koji su jedržali zarobljenu u hotelu zato što nije htjela reći »stric«.

- Zašto da se izvrgavam opasnosti samo zato da bih njoj pomogao? -rekao je Aarfy s visoka. - Ali nemoj kazati Natelyju da sam to rekao. Kažimu da sam morao otići na sastanak s nekim vrlo uglednim članovimamoga studentskog kluba.

Sredovječne glavešine nisu htjele pustiti Nalelyjevu kurvu dok nekaže »stric«.

- Reci »stric« govorili su joj.- »Stric« - reče ona-Ne, ne valja. Reci »stric«!- »Stric« - reče ona

~ 350 ~

- Još ne razumije.- Još ne razumiješ, je li? Mi te zbilja ne možemo prisiliti da kažeš

»stric« ako sama nećeš da kažeš »stric«. Zar ne shvaćaš? Nemoj reći »stric«kad ti kažem da kažeš »stric«. Vrijedi? Reci »stric«!

- »Stric« - reče ona-Ne, nemoj reći »stric«! Reci »stric«!Ona ne reče »stric«.- Tako valja!- Odlično!- Za početak je dobro. A sad reci »stric«!- »Stric« - reče ona.-Ne valja.- Ne, ni tako ne valja. Mi naprosto ne ostavljamo na nju nikakav

dojam. Naprosto nije zanimljivo prisiljavati je da kaže »stric«, kad je njojsvejedno prisiljavamo li je da kaže »stric« ili ne prisiljavamo.

- Ama, zar je njoj zbilja svejedno? Reci »noga«!- »Noga.«- Vidite li? Njoj je svejedno što mi radimo. Nije joj stalo do nas. Mi

tebi ništa ne značimo, je li?- »Stric« - reče onaNjoj nije bilo nimalo stalo do njih i to ih je strašno uzrujavalo. Kad

god bi zijevnula, grubo bi je prodrmali. Činilo se da njoj nije bilo ni do čegastalo, čak ni kad su joj zaprijetili da će je izbaciti kroz prozor. To su bilipotpuno demoralizirani odličnici. Njoj je bilo dosadno i svejedno i strašnojoj se spavalo. Bila je na poslu već dvadeset i dva sata, i zažalila je što je tiljudi nisu pustili da ode s ostale dvije djevojke s kojima je bila počelaorgija. Nije bila sasvim načisto zašto su htjeli da ona uživa dok je oniobljubljuju. Sve joj je to bilo vrlo zagonetno i vrlo nezanimljivo.

Nije točno znala što hoće od nje. Kad god bi se svalila sklopljenihočiju, prodrmali bi je i prisilili da ponovo kaže »stric«. Kad god bi rekla»stric«, razočarali bi se. Pitala se što znači »stric«. Sjedila je na sofipasivna, ravnodušna, tupa i razjapljenih usta, a sva joj je odjeća ležalazgužvana u kutu. Pitala se koliko će oni još, onako goli, sjediti oko nje isiliti je da kaže »stric« u otmjenim hotelskim odajama, u koje je Orrovabivša djevojka dovela Natelyja i ostale članove šarene spasilačke ekipekikoćući se neobuzdano Yossarianovim i Dunbarovim vragolijama.

Dunbar s užitkom uštine Orrovu bivšu djevojku za starku i doda jeopet Yossarianu, koji je pritisne uz dovratak, uhvati je objema rukama za

~ 351 ~

kukove i pohotljivo se pripije uz nju, ali ga Nately zgrabi za ruku i odvučeod nje u plavi salon, gdje je Dunbar već bacao sve što bi mu dopalo šakakroz prozor u dvorište. Dobbs je razbijao pokućstvo pepeljarom na stalku.Iznenada se na vratima pojavi neki nagi, smiješni čovjek s rumenombrazgotinom od operacije slijepog crijeva i prodere se:

- Što je to tu?- Prljavi su ti prsti na nogama - reče Dunbar.Čovjek pokrije spolovilo objema rukama i izgubi se. Dunbar, Dobbs i

Gladni Joe bacali su i dalje kroz prozor sve što su mogli dići, izražavajućizadovoljstvo i raspojasanost snažnim klicanjem i zavijanjem. Ubrzo supobacali odjeću s kaučeva i prtljagu s poda, i baš su počeli prazniti ormarod cedrovine kad se ponovo otvoriše vrata od susjedne sobe i ukaže se bos,nadut čovjek koji se činio vrlo ugledan od vrata nagore.

- Hej, vi, prestanite s tim - zaurla on. - Što to radite, ljudi Božji?- Prljavi su ti prsti na nogama - reče mu Dunbar.Čovjek pokrije rukama spolovilo kao i onaj prvi i nestane. Nately

pojuri za njim, ali mu prepriječi put onaj prvi oficir, koji se polako vraćaodržeći pred sobom jastuk kao što gole plesačice drže balone.

- Hej, ljudi! - zagrmje srdito. - Prestanite s tim!- Prestanite s tim! - odvrati Dunbar.- To sam ja rekao.- To sam ja rekao - reče Dunbar.Oficir lupi nogom dureći se, klonuo od nemoći.- Ponavljate li vi namjerno sve što ja kažem?- Ponavljate li vi namjerno sve što ja kažem?- Ja ću vas izmlatiti.Čovjek zamahne šakom.- Ja ću vas izmlatiti - opomene ga Dunbar hladno. - Vi ste njemački

špijun i dat ću vas strijeljati.- Njemački špijun? Ja sam američki pukovnik.- Baš mi ne izgledate kao američki pukovnik. Više mi izgledate kao

debeljko koji drži jasluk pred sobom. Gdje vam je uniforma ako steamerički pukovnik?

- Upravo ste je bacili kroz prozor.- U redu, momci - reče Dunbar. - Zatvorite toga blesavog gada!

Odvedite ga u policijsku stanicu, zaključajte i bacite ključ!Pukovnik problijedje od straha.- Jeste li vi svi ludi? Gdje vam je značka? Hej, vi! Natrag!

~ 352 ~

Ali kasno se okrenuo da zadrži Natelyja, koji je spazio svoju djevojkukako sjedi na sofi u drugoj sobi, i projurio kroz vrata iza njegovih leđa.Ostali nahrupiše za njim i začas se nađoše usred ostalih golih glavešina.Kad ih je ugledao, Gladni Joe se naduši histerično smijati upirući unevjerici prstom u sve njih redom i hvatajući se rukama za glavu islabine. Dvojica ponajkrupnijih istupiše ratoborno, ali se povukoše kadopaziše izraz zloćudne mržnje i neprijateljstva na Dobbsovu i Dunbarovulicu i kad opaziše da Dobbs još vitla, kao batinom sa dva drška,pepeljarom na stalku od kovana željeza kojom je razbijao stvari u salonu.Nately je već bio uz svoju djevojku. Ona je zurila u njega nekolikotrenutaka a da ga nije prepoznala. Tada se slabašno nasmiješila, sklopilaoči i spustila mu glavu na rame. Nately je bio ushićen; nikad mu se jošprije nije bila nasmiješila.

- Filpo - reče miran, vitak i iznuren čovjek koji se nije ni pomaknuo izsvog naslonjača. - Ne izvršavate naređenja. Rekao sam vam da ih izbacitevan, a vi ste ih doveli ovamo. Zar ne shvaćate da to nije isto?

- Oni su nam pobacali stvari kroz prozor, gospodine generale.- Dobro su učinili. I naše uniforme? To je zbilja bilo pametno. Bez

uniforma ih nećemo moći uvjeriti da smo viši od njih po činu.- Zapišite im imena, Lou, i...- Ama, smiri se, Nede! - reče vitki čovjek vješto hineći umor. - Ti

možda prilično dobro vodiš oklopne divizije u borbi, ali u društvenimneprilikama ne vrijediš mnogo. Mi ćemo prije ili kasnije dobiti svojeuniforme i onda ćemo opet biti viši od njih po činu. Jesu li nam zbiljabacili uniforme kroz prozor? To je bio sjajan taktički potez.

- Sve su nam bacili kroz prozor.- I uniforme iz ormara?- I ormar su bacili van, gospodine generale. Odatle ona lomljava koju

smo čuli kad smo mislili da dolaze da nas pobiju.- A sad si ti na redu da te bacimo kroz prozor - zaprijeti Dunbar.General jedva primjetno problijedje.- Zašto se on toliko ljuti? - upita on Yossariana.- I, pazite, ne šali se - reče Yossarian. - Bolje će vam biti da pustite

djevojku.- Ma uzmite je, zaboga! - usklikne general i odahne. - Ionako nam je

samo pokolebala samopouzdanje. Mogla nas je bar zamrziti ili se uvrijedilina nas za onih sto dolara koje smo joj dali. Ali nije htjela čak ni to. Čini seda joj je ovaj vaš pristali mladi prijatelj veoma naklonjen. Pazite samo

~ 353 ~

kako joj drži prste među nogama, a pretvara se da joj navlači čarape.Zatečen na djelu, Nately porumenje kao krivac i požuri se da je

odjene. Ona je spavala kao zaklana i disala tako pravilno da se činilo datiho hrče.

- Hajde da je sad preotmemo, Lou! - predloži jedan drugi oficir. -Brojčano smo jači i možemo ih opkoliti...

- Ama, hajde bježi, Bille! - javi se general i uzdahne. - Ti si moždapravi čarobnjak kad treba po lijepom vremenu i na ravnom terenuuhvatiti u kliješta neprijatelja koji je već bacio u borbu i svoje pričuve, aliinače ne prosuđuješ tako dobro. Zašto bismo je zadržavali?

- Gospodine generale, mi smo u vrlo slabom strateškom položaju.Nemamo ni krpice na sebi, i bit će vrlo mučno i nezgodno onome tko budemorao proći dolje kroz predvorje da nam donese odjeću.

- Da, Filpo, imate pravo - reče general. - I baš zato ćete to vi učiniti.Idite!

- Gol, gospodine generale?- Uzmite jastuk sa sobom ako želite, i kupite mi cigareta kad mi

budete dolje skupljali rublje i hlače!- Ja ću vam sve poslati gore - ponudi se Yossarian.- Eto vidite, gospodine generale - reče Filpo i odahne. - Onda ne

moram ja ići.- Filpo, budalo jedna, zar ne vidite da ovaj laže?- Lažete li?Yossarian klimne glavom, a Filpovo se povjerenje pokoleba. Yossarian

se nasmije i pomogne Natelyju da odvede djevojku najprije u hodnik, pa ulift. Ona je bila naslonila glavu Natelyju na rame i spavala osmjehujući sekao da nešto divno sanja. Dobbs i Dunbar istrčaše na ulicu da zaustavetaksi.

Kad su izišli iz automobila, Natelyjeva je kurva otvorila oči. Zamučnog uspinjanja uza stube do njena stana, gutnula je nekoliko puta, alikad ju je Nately svukao i strpao u postelju, opet je zaspala kao zaklana.Spavala je osamnaest sati, a Nately je sutradan cijelo prijepodne trčkaraopo stanu i ušutkivao svakoga koga bi sreo. Kad se probudila, bila je ludozaljubljena u njega. Da se osvoji njeno srce, trebalo je u krajnjoj linijisamo da se ona - dobro ispava.

Kad je djevojka otvorila oči i ugledala ga, nasmiješila se zadovoljno, aonda polagano ispružila svoje dugačke noge ispod šuštavih plahta i dalamu mig neka legne pored nje, držeći se onako nasmješljivo i budalasto

~ 354 ~

kako se drže žene kad se uspale. Nately joj se pri maknuo, toliko opijen odsreće i ushita da mu gotovo i nije bilo krivo kad ga je opet omela njenasestra, koja je uletjela u sobu i skočila među njih na postelju. Natelyjevaju je kurva ćušnula i proklela, ali se zatim nasmijala i pokazalavelikodušnu nježnost prema njoj a Nately se lijepo zavalio i obje ih zagrlioosjećajući se kao moćan zaštitnik. Zaključio je da će njih troje biti krasnaobitelj. Djevojčica će se, kad odraste, upisati na koledž, Smithov iliRadcliffeov ili Bryn Mawrov, on će se već pobrinuti za to. Nakon nekolikominuta Nately iskoči iz postelje da iz sveg glasa objavi prijateljima sretnuvijest. Razdragano ih je pozvao u sobu, ali im je zalupio vratima prednosom, jer se u posljednji čas sjetio da mu djevojka nije odjevena.

- Obuci se! - naloži joj čestitajući sam sebi na svojoj budnosti.- Perche? - upita ga ona radoznalo.- Perche? - ponovi on smijuckajući se dobroćudno. - Zato što neću da te

vide golu.- Perche no? - pripita ona.- Perche no? - On je pogleda zaprepašteno. - Zato što nije lijepo da te

drugi muškarci vide golu, eto zašto.- Perche no?- Zato što ja to neću! - prasne Nately od nemoći. - Nemoj se sad

svađati sa mnom! Ja sam muško i moraš raditi onako kako ti ja kažem.Zabranjujem ti da ubuduće izlaziš iz ove sobe ako nisi potpuno obučena.Je li ti jasno?

Natelyjeva ga kurva pogleda kao da je poludio.- Jesi li ti poludio? Che succede?*- Govorim ti sasvim ozbiljno.- Tu sei pazzo!** - izdere se ona na njega odajući nevjericu i ogorčenje,

pa iskoči iz postelje. Gunđajući nešto nerazumljivo, navuče na brzinugaćice i pođe prema vratima.

Nately se isprsi prikupljajući svu svoju mušku snagu.- Zabranjujem ti da takva izlaziš iz ove sobe - reče joj.- Tu sei pazzo! dobaci mu ona kad iziđe vrteći glavom u nevjerici!

Idiota! Tu sei un pazzo inbecille.***- Tu sei pazzo! reče mu njena mršava mala sestra idući za njom isto

onako oholo._____________________________________*Što se dogodilo?**Ti si lud!*** Idiotu! Ti si luđak i slaboumnik!

~ 355 ~

- Da si se odmah vratila! -naloži joj Nately. - I tebi zabranjujem datakva izlaziš!

- Idiota! - dovikne mu dostojanstveno njena mala sestra pošto jepromakla pored njega. - Tu sei un pazzo imbecille.

Nately je nekoliko trenutaka mahnito i nemoćno hodao ukrug, a ondaje pojurio u salon da zabrani prijateljima da mu gledaju djevojku. Ona se,bez ičega na sebi osim gaćica, potužila na njega.

- Zašto ne? - zapita Dunbar.- Zašto ne? - usklikne Nately. - Zato što je to moja djevojka, pa nije u

redu da je vi gledate ako nije potpuno obučena.- Zašto ne? - zapita Dunbar.- Vidite li? - reče djevojka i slegne ramenima. Lui e pazzo.- Si, e molto pazzo - ponovi joj sestra kao jeka.- Onda je natjeraj da se obuče, ako ne želiš da je gledamo - prigovori

Gladni Joe. - Kog vraga hoćeš od nas?- Neće me slušati - stidljivo prizna Nately. - I zato ćete vi ubuduće svi

morati zažmiriti, ili gledati na drugu stranu, kad je ona gola. Vrijedi?- Madonn - uzvikne djevojka srdito i otaba iz sobe.- Madonn'! - uzvikne njena mala sestra i otaba za njom.- Lui e pazzo - napomene Yossarian dobroćudno. - To zbilja moram

priznati.- Hej, jesi li ti lud ili što ti je? - upita Gladni Joe Natelyja. - Još malo

pa nećeš više trpjeti ni da ona traži mušterije.- Zabranjujem ti da ubuduće tražiš na ulici mušterije - reče Nately

svojoj djevojci.- Perche? - upita ga ona radoznalo.- Perche? - vrisne on zaprepašteno. - Zato što to nije lijepo, eto zašto!- Perche no?- Zato što naprosto nije lijepo! - ostajaše Nately pri svome. - Naprosto

nije u redu da takva zgodna djevojka kao ti traži druge muškarce daspava s njima. Ja ću ti dati koliko god budeš trebala novaca, pa se višenećeš morati baviti tim poslom.

- A što ću onda raditi po cijeli dan?- Raditi? - reče Nately. - Radit ćeš ono što rade sve tvoje prijateljice.- Pa sve moje prijateljice traže muškarce da spavaju s njima!- Onda nađi druge prijateljice! Uostalom, ja i neću da se družiš s

takvim djevojkama. Prostitucija ne valja! To svi znaju, čak i taj tu! -Okrene se iskusnom starcu iskazujući mu povjerenje. - Zar nemam pravo?

~ 356 ~

- Nemate - odgovori mu starac. - Njoj prostitucija omogućuje da seupoznaje s ljudima, da se kreće na svježem zraku i da se kloni neprilika.

- Zabranjujem ti da ubuduće imaš bilo kakva posla s ovim opakimstarcem - strogo reče Nately svojoj djevojci.

- Va fongul* - odvrati mu djevojka prevrćući patnički očima. - Što bion htio od mene? - pitala je tresući šakama. -Lasciami!** - reče muprijeteći i umolno. - Stupido! Ako misliš da su moje prijateljice takonevaljale, kaži svojim prijateljima neka ih prestanu fukati!

- Mislim da biste se ubuduće, momci, morali prestati vucarati snjezinim prijateljicama i smiriti se.

- Madonn! - uzviknuše njegovi prijatelji prevrćući patnički očima.Nately je posve šenuo pameću. Htio je da se svi oni odmah zaljube i

požene. Dunbar se mogao oženiti Orrovom kurvom; a Yossarian se mogaozaljubiti u sestru Duckett ili bilo koju drugu koja mu se sviđala. Poslijerata bi svi mogli raditi kod Natelyjeva oca i podizati djecu u istoj četvrti.Nately je već sve to lijepo vidio u duhu. Ljubav je napravila od njegaromantična idiota, pa su ga otjerali natrag u so bu da se kavži sa svojomdjevojkom oko kapetana Blacka. Ona je pristala da više nikad ne spava skapetanom Blackom i da mu ne daje Natelyjeve novce, ali nije htjela ničuti da razvrgne svoje prijateljstvo s ružnim, neurednim i razuzdanimstarcem pokvarene mašte, koji je podrugljivo i prezirno pratio kakoNatelyjeva ljubav cvjeta, i koji nije htio priznati da je američki Kongresnajveće savjetodavno tijelo na svijetu.

- Zabranjujem ti da ubuduće uopće govoriš s tim odvratnim starcem -odlučno zapovjedi Nately svojoj djevojci.

- Opet ti o starcu? zbunjeno zakuka djevojka. - Perche no?- Zato što ne voli Donji dom Kongresa.- Mamma mia! Pa što je tebi?- Epazzo - pripomene joj sestra filozofski. - Eto što je.- Si - prihvati spremno starija sestra čupajući objema rukama svoju

smeđu kosu. - Lui e pazzo.Ali kad je Nately otišao, nedostajao joj je i razbjesnjela se na

Yossariana kad je svom snagom udario Natelyja u lice i otpremio ga ubolnicu s razbijenim nosom.

___________________________________*Gubi se bestraga!**Pusti me!

~ 357 ~

34. DAN ZAHVALNOSTI

Zapravo je samo narednik Knight bio kriv što je Yossarian maznuoNatelyja po nosu na Dan zahvalnosti, pošto su se svi u eskadrili biliponizno zahvalili Milu na bajoslovnom ručku, koji su oficiri, podoficiri ivojnici pohlepno krkali cijelo popodne, i na zatvorenim bocama jeftinogviskija koje je dijelio šakom i kapom. Još prije nego što je pao mrak, mladivojnici mrtvački blijedih lica posvuda su povraćali i rušili se mrtvi pijanina zemlju. Zrak bijaše zagađen. Drugi su bivali sve bolje volje kako jevrijeme odmicalo, pa se besmisleno, razuzdano slavlje nastavilo. Bijaše togrubo i divlje pirovanje i lokanje, što se bučno širilo šumom do oficirskogkluba i rasprostranjivalo brdima prema bolnici i protuavionskimbaterijama. Nekolicina se njih u eskadrili potukla šakama, a jednog suuboli nožem. Kaplar Kolodny prostrijelio je sam sebi nogu uobavještajnom šatoru igraju ći se punim pištoljem, pa su mu, dok je ležaona leđima u kolima za spasavanje i krv mu šikljala iz rane, namazalidesni i prste na nogama purpurnom otopinom. Ljudi porezanih prstiju,krvavih glava, slomljenih zglavaka i s grčevima u želucu dolazili su,hramljući pokajnički, u sanitetski šator da im Gus i Wes namažu desni iprste na nogama purpurnom otopinom i da im dadu purgativ da ga bace ugrmlje. Veselo je slavlje potrajalo do kasno u noć, a tišinu su čestoprekidali divljačko, radosno klicanje i vika ljudi kojima je bilo lijepo ilimučno. Svaki čas je netko povraćao ili jaukao, smijao se, nazdravljao,prijetio, psovao ili razbijao boce o kamenje. Iz daljine je dopiralo prostačkopjevanje. Bilo je gore nego na Novu godinu.

Yossarian je iz opreza rano legao i uskoro usnio da bježi strmoglavceniz nekakve beskrajne drvene stube kloparajući glasno i odsječno petama.Zatim se načas probudio i shvatio da netko puca u njega iz strojnice.Bolan, prestravljen jecaj pope mu se uz grlo. Najprije pomisli da Miloponovo napada eskadrilu, pa se skotrlja s ležaja na pod i tu se sklupčadršćući i moleći se Bogu. Kupao se u hladnom znoju a srce mu lupalo kaomehanički bat. Nije čuo avione. U daljini se razlegne pijan i zadovoljansmijeh.

- Sretna Nova godina! Sretna Nova godina! - razdragano klikne nečijislavodobitni i poznati glas visoko gore, između kratkih, oštrihmitraljeskih rafala, i Yossarian pojmi da su neki obješenjaci otišli dojednog od onih mitraljeskih gnijezda zaštićenih vrećama pijeska, koje jeMilo, nakon svog napada na eskadrilu, postavio u brdima i popunio svojim

~ 358 ~

ljudima.Kad je uvidio da je žrtva neslane šale, koja mu je pokvarila san i svela

ga na šaku jada, Yossarian plane mržnjom. Obuze ga želja da nekogaubije, da nekoga umori. Razjario se više nego ikad, još više nego onda kadje ščepao McWatta za vrat da ga udavi. Mitraljez je ponovo zaštektao.Ljudi su vikali »Sretna Nova godina!« i zlurad smijeh razlijegao se s brdamrakom kao da se vještice vesele. Yossarian istrča iz šatora umokasinkama i kombinezonu da se sveti svojim koltom kalibra 0,45. Utrku strpa magazin s mecima u kundak i zalupi zatvaračem. Otkočirevolver, spreman da puca. Ču kako Nately trči za njim i zove ga natrag.

Mitraljez je još jednom zaštektao sa crne uzvišice više spremištaautomobila, a narančasti svijetleći meci poletjeli su, kao crtice, iznadvrhova šatora obavijenih mrakom i malne im podsjekli vrhove. Izmeđukratkih rafala ponovo se razlegao grub i grohotan smijeh. Yossarian jeosjećao kako kivnost kuha u njemu poput kiseline; ti mu gadoviugrožavaju život! Obuzet slijepim, divljim bijesom i odlučnošću, pojurikroz eskadrilu pored spremišta automobila trčeći što ga noge nose, i već sepenjao topćući uz brdo uskom, vijugavom stazom kad ga Nately napokonsustigne zivkajući ga još »Yo-Yo! Yo-Yo!« umolno i zabrinuto i preklinjućiga da stane. On uhvati Yossariana za ramena i pokuša ga zadržati.Yossarian se okrene i istrgne mu se. Nately opet posegne za njim, aYossarian svom snagom pogodi Natelyja u nježno mlado lice i opsuje munešto, pa onda zamahne da ga ponovo udari, ali se Nately skljoka stenjućii skvrči na zemlji. Zario je glavu u ruke, a između prstiju mu je curila krv.Yossarian se obrne i jurne dalje uz stazu ne osvrćući se više za sobom.

Uskoro ugleda strojnicu. Dvije prilike skočiše ocrtavajući se naobzorju, i utekoše u noć smijući se podrugljivo prije nego što je on stigao.Zakasnio je. Koraci su im se gubili, a krug od vreća s pijeskom bijaše pusti nijem na prohladnoj mjesečini bez vjetra. Pogleda potišteno oko sebe. Izdaljine ponovo dopre do njega preziran smijeh. U blizini pucne grančica.Yossarian pade na koljena i nacilja osjećajući kako ga podilaze žmarci oduzbuđenja. Začuje kako lišće lagano šušti s druge strane vreća s pijeskom,pa opali dva puta zaredom. Netko opali jedanput na njega i on prepoznastrijelca.

- Dunbar? - vikne.- Yossarian?Obojica napustiše svoja skrovišta i pođoše na čistinu u susret jedan

drugome umorno i razočarano, spuštenih revolvera. Obadvojica su

~ 359 ~

podrhtavala od studena zraka i predisala od trčanja uzbrdo.- Pobjegli su gadovi - reče Yossarian.- Oduzeli su mi deset godina života - uzvikne Dunbar. - Mislio sam da

nas opet bombardira onaj Milo, pasja mu mati! Kad bih bar znao tko subili ti gadovi.

- Jedan je od njih bio narednik Knight.- Hajde da ga ubijemo! - Dunbar je cvokotao zubima. - Pa on nema

prava da nas ovako plaši.Yossarianu nije više bilo do ubijanja.- Hajde da najprije pomognemo Natelyju! Čini mi se da sam ga

ozlijedio na podnožju brda.Ali Natelyja nije bilo nigdje na stazi, iako je Yossarian našao po krvi

na kamenju ono mjesto na kojem ga je bio udario. Nately nije bio ni usvom šatoru, i nisu ga našli sve do sutradan ujutro kad su stigli u bolnicukao bolesnici, pošto su doznali da je on po noći bio otpremljen u bolnicu srazbijenim nosom. Kad su dotapkali u njegovu sobu u kupaćim ogrtačimai papučama za sestrom Duckett, koja im je pokazala koji su im kreveti,Natelyju se lice ozarilo od prepasti i iznenađenja. Nos mu je bio sav ugipsu i imao je dvije šljive oko očiju. Kad mu je Yossarian prišao da mu seispriča što ga je udario, on se snebivljivo i zbunjeno zacrvenio. Yossarianuje bilo strašno; jedva je mogao gledati Natelyjevo istučeno lice, premda muje pogled na njega bio toliko smiješan da umalo što nije prasnuo u smijeh.Dunbaru se zgadila njihova sentimentalnost, a sva su trojica odahnulakad je banuo Gladni Joe sa svojim kompliciranim crnim fotoapa-ratom,simulirajući simptome upale slijepog crijeva da bi mogao ostati blizuYossariana i fotografirati ga dok pipa sestru Duckett. Ubrzo se razočarao,kao i Yossarian: Sestra Duckett je bila nakanila udati se za liječnika, bilokojeg liječnika jer im je svima dobro išlo, pa se nije htjela izvrgavatiopasnosti u blizini čovjeka koji bi joj danas-sutra mogao biti muž. GladniJoe je bio ljut i neutješan sve dok nisu u sobu doveli nikoga drugog negokapelana u kestenjastom kupaćem ogrtaču od rebrasta baršuna, koji jesjao kao kakav mršavi svjetionik i čiji je vedri smiješak odavaozadovoljstvo samim sobom, koje je bilo preveliko da bi ga mogao prikriti.Kapelan je bio primljen u bolnicu zbog srčanih bolova, za koje su liječnicidržali da potječu od plinova u želucu, i zbog teškog slučaja viskonsinitisa.

- Ama, što je to, zaboga, viskonsinitis? upita ga Yossarian.- To su se baš i liječnici pitali! - lane kapelan ponosno i prasne u

smijeh. Nitko ga još nikad nije vidio tako nestašna i sretna. - Viskonsinitis

~ 360 ~

uopće ne postoji. Zar ne razumijete? Ja sam im slagao. Nagodio sam se sliječnicima. Obećao sam im da ću im kazati kad budem ozdravio odviskonsinitisa, ako mi oni obećaju da me neće uopće liječiti od njega.Nikad prije nisam slagao. Zar to nije divno?

Kapelan je sagriješio i to je bilo dobro. Zdrav razum mu je govorio daje grijeh lagati i zanemarivati dužnost. S druge strane, svak zna da jegrijeh zlo i da od zla ne može biti nikakva dobra. Ali on se osjećao dobro;osjećao se upravo izvrsno. Odatle je logički slijedilo da laganje izanemarivanje dužnosti ne mogu biti grijesi. Kapelan je, u trenutkubožanskog nadahnuća, savladao praktičnu tehniku obrane s pomoćurazumnog tumačenja i bio ushićen svojim otkrićem. To je bilo pravo čudo.Uvidio je da nije gotovo nikakva majstorija pretvoriti porok u vrlinu,klevetu u istinu, nemoć u suzdržljivost, drskost u skromnost, pljačku učovjekoljubivost, razbojstvo u čast, bogohuljenje u mudrost, brutalnost urodoljublje i sadizam u pravednost. Svak to može; za to uopće ne trebapameti. Treba samo biti bez karaktera. Zahuktali je kapelan hitro prešaocijelu skalu ortodoksnih opačina dok je Nately sjedio u krevetu zažaren izanesen, zapanjen tom ludom družinom u čijem se središtu našao. Bio jepolaskan i zaplašen, vjerujući da će se ubrzo pojaviti neka stroga službenaosoba i izbaciti ih sve skupa van, kao šačicu probisvijeta. Ali nitko ih nijeometao. Navečer su svi radosno nagrnuli da gledaju neku jezivuholivudsku lakrdiju u boji, a kad su poslije te jezive holivudske lakrdijenagrnuli radosno natrag u sobu, ugledali su vojnika u bijelom, pa jeDunbar vrisnuo i izbezumio se.

- Vratio se! - vrištao je Dunbar. - Vratio se! Vratio se!Yossarian je stao kao gromom ošinut, ukočen isto toliko od

Dunbarova stravičnog prodornog vriska koliko i od pogleda na poznatu,bijelu, užasnu priliku vojnika u bijelom obloženu od glave do pete gipsom igazom. Yossarianu se ote neki čudni, drhtavi i žuboravi glas.

- Vratio se! - ponovo vrisne Dunbar.- Vratio se! - ponovi automatski i prestravljeno bolesnik koji je buncao

u groznici.Odjednom u sobi nastane pravi pakao. Mnoštvo bolesnih i ranjenih

ljudi poče se nesuvislo derati i trčati i skakali po prolazu između krevetakao da je izbio požar. Pacijent s jednom nogom i s jednom štakomskakutao je hitro amo-tamo vičući panično:

- Što je? Što je! Je l' vatra? Je l' vatra?- Vratio se! - vikne mu netko. - Zar nisi čuo? Vratio se! Vratio se!

min@

~ 361 ~

- Tko se vratio? - vikne netko drugi.- Tko to?- Što to znači? Što da radimo?- Gori li bolnica?- Ustani i bježi, Boga ti tvoga! Ustanite svi i bježite!Svi ustadoše iz postelja i počeše trčati iz jednog kraja sobe u drugi.

Jedan je vojni istražitelj tražio revolver da ustrijeli drugog vojnogistražitelja koji ga je udario laktom u oko. U sobi je zavladao kaos.Bolesnik koji je buncao u groznici skočio je u prolaz između postelja imalne oborio bolesnika s jednom nogom, koji mu je nehotice spustio crnigumeni vršak svoje štake na bosu nogu i prignječio mu nekoliko prstiju.Čovjek koji je buncao u groznici i kojem su bili prignječeni prsti nanogama, složio se na pod i zaplakao od boli, a drugi su se ljudi spoticali onjega i još ga jače ozljeđivali u onom slijepom komešanju i mučnombježanju.

- Vratio se! - mumljali su i drečali i izvikivali histerično svi jurećitamo-amo. - Vratio se! Vratio se! - Na jednom se sestra Cramer obrelameđu njima kao prometnik na motor-kotaču i očajnički pokušavalauspostaviti red, a kad nije uspjela, briznula je nemoćno u plač.

- Umirite se, molim vas, umirite se! - uzalud ih je preklinjala jecajućipotmulo. Kapelan, sablasno blijed, nije imao pojma što se zbiva. Nije imaoni Nately koji se prilijepio uz Yossariana držeći ga za lakat, ni Gladni Joekoji je neodlučno išao za njima stiskajući svoje mršave šake i gledajućiuplašeno oko sebe.

- Hej, što vam je? - raspitivaše se Gladni Joe. - Koji vam je vrag?- Isti je! - dovikne mu Dunbar značajno, a glas mu se jasno razabiraše

usred promukle dreke. - Zar ne razumiješ? Isti je.- Isti je! - ponovi Yossarian za njim kao jeka drhteći od snažna i

zlokobna uzbuđenja koje nije mogao svladati, pa se progura za Dunbaromdo kreveta vojnika u bijelom.

- Budite s mirom, ljudi! - ljubazno ih savjetovaše niski rodoljubiviTeksašanin cereći se nesigurno. - Nemate se zašto uzrujavati. Budimolijepo svi s mirom!

- Isti je! - počeše drugi mrmonjiti, drečati i vikati.Iznenada se pojavi i sestra Duckett.- Što je to? upita ih ona.- Vratio se! - vrisne sestra Cramer padajući joj u zagrljaj. - Vratio se,

vratio se!

~ 362 ~

Zaista je to bio onaj isti bolesnik. Bio je kraći za desetak centimetara imalo deblji, ali ga je Yossarian odmah prepoznao po ukočenim rukama iukočenim, debelim i nepokretnim nogama koje su mu bile dignute gotovookomito u zrak, po napetim užetima i dugačkim olovnim utezima što suvisili s kolotura nad njim i po nazubljenoj crnoj rupi u zavojima nadustima. Zapravo se nije gotovo ni promijenio. Iz tvrde kamene mase napreponama dizala se ona ista pocinčana cjevčica i vodila do stakleneposude s bistrom tekućinom na podu. Na stupu je isto onako visilastaklena posuda s bistrom tekućinom koja mu je kapala u pregib lakta.Yossarian bi ga bio prepoznao među tisućama ljudi. Pitao se tko li je on.

- Nema unutra nikoga! - dovikne mu iznenada Dunbar.Yossarian osjeti kako mu srce preskoči jedan otkucaj i kako mu noge

otkazuju poslušnost.- Što kažeš? - vikne užasnuto, preneražen Dunbarovim

unezvijerenim, užagrenim i tjeskobnim očima i mahnitim izrazomusplahirenosti i strave na licu. - Jesi li pošašavio ili što ti je? Kako to, dovraga, misliš da nema unutra nikoga?

- Ukrali su ga! - vikne mu Dunbar. - Šupalj je kao vojnik od čokolade.Jednostavno su ga izvadili i ostavili samo ove zavoje.

- Zašto bi to učinili?- A zašto bilo što čine?- Ukrali su ga! - vrisne netko drugi, pa svi u sobi počeše vriskati: -

Ukrali su ga! Ukrali su ga!- Dajte lezite - preklinjaše sestra Duckett Dunbara i Yossariana

gurajući Yossariana ovlaš u prsa. - Dajte, molim vas, lezite!- Ti si lud! - vikne Yossarian ljutito Dunbaru. - Kako ti to, do vraga,

uopće, pada na pamet?- Je li ga tko vidio? - upita ga Dunbar podsmješljivo i žustro.- Pa, ti si ga valjda vidjela? - obrati se Yossarian sestri Duckett. - Reci

Dunbaru da je netko unutra!- Poručnik Schmulker je unutra - reče sestra Duckett. - Opečen je po

cijelom tijelu.- Je li ga vidjela?- Vidjela si ga, je li?- Vidio ga je liječnik koji ga je previo.- Hajde skoči po njega, hoćeš li? Koji je to liječnik?Na to pitanje sestra Duekett iznenađeno zine.- Pa taj liječnik i nije ovdje! - usklikne ona. - Ovoga su nam pacijenta

~ 363 ~

dopremili iz poljske bolnice.- Vidite li? - vikne sestra Cramer. - Nema unutra nikoga!- Nema unutra nikoga! - prodere se Gladni Joe i zatopće.Dunbar se progura i bijesno skoči na postelju vojnika u bijelom da se

sam uvjeri. Požudno prisloni užagreno oko na poderanu crnu rupu uljušturi od bijelih zavoja. Još je bio sagnut i virio jednim okom u tamnu,nepomičnu usnu šupljinu vojnika u bijelom kad su dotrčali liječnici ipolicajci i pomogli Yossarianu da ga odvuku. Liječnici su nosili revolvere opojasu, a policajci karabine i puške koji ma su odgurivali i udarali gomilupacijenata što je rogoborila. Pojaviše se kolica na koja vješto položiševojnika u bijelom i u tren oka ga odvezoše. Liječnici i policajci hodali su posobi i svakoga uvjeravali da je sve u redu.

Sestra Duekett povuče Yossariana za ruku i krišom mu šapne da gačeka u spremištu za metle na kraju hodnika. Yossarian se razdraga kad toču. Pomislio je da je sestra Duekett konačno poželjela da se poševi, pa jojje, čim su se našli nasamo u spremištu za metle, zadigao suknju, ali ga jeona odgurnula. Htjela je da mu kaže nešto važno o Dunbaru.

- Oni će ga nestati - reče mu. Yossarian zaškilji ne shvaćajući je.- Što će oni? - upita je iznenađeno i nasmije se usiljeno. - Što to znači?- Ne znam, samo sam ih čula kako govore u drugoj sobi.-Tko?- Ne znam. Nisam ih vidjela. Samo sam čula kad su rekli da će nestati

Dunbara.- Zašto će ga nestati?- Ne znam.- Pa, to je besmislica! Nije čak ni gramatički ispravno. Kog vraga

znači da će oni nekoga nestati?- Ne znam.- Od tebe, bogami, nema mnogo koristi!- Zašto sad mene zafrkavaš? - protuži sestra Duekett uvrijeđeno i

poče šmrcati. - Ja sam vam samo htjela pomoći. Zar sam ja kriva što će ganestati? Nisam ti smjela ni reći.

Yossarian je zagrli i privije uza se skrušeno i nježno.- Oprosti - ispriča se i poljubi je smjerno u obraz, pa pohita da upozori

Dunbara, koga nije mogao nigdje naći.

~ 364 ~

35. RATNIK MILO

Prvi put u životu Yossarian se molio. Pošto je poglavica Bijeli Halfoatzaista umro u bolnici od upale pluća i Nately se prijavio na njegovomjesto, Yossarian je kleknuo pred Natelyja i zamolio ga neka se ne javljadobrovoljno da izvrši više od sedamdeset borbenih zadataka. Ali Nately ganaprosto nije htio slušati.

- Moram još letjeti - tvrdio je Nately neuvjerljivo, kriveći usne uosmijeh. - Inače bi me poslali kući.

-Pa?- A ja ne želim ići kući dok god ne mogu povesti i nju sa sobom.- Zar ti ona toliko znači?Nately klimne potišteno glavom.- Možda je nikad više ne bih vidio.- Pa onda traži da te oslobode letenja! - nagovaraše ga Yossarian. -

Izvršio si normu i ne treba ti letački dodatak. Zašto ne tražiš da ti dajumjesto poglavice Bijelog Halfoata, ako možeš podnijeti da ti kapetan Blackbude pretpostavljeni?

Nately zavrtje glavom, a obrazi mu potamnješe od stida, žaljenja iponiženja.

- Ne daju mi ga. Razgovarao sam s potpukovnikom Kornom i on mi jerekao da moram i dalje letjeti ili se vratiti kući.

Yossarian divlje opsuje.- To je puka zloba.- Mene to baš ne smeta. Izvršio sam šezdeset letova a da nisam uopće

bio ranjen. Zašto ih ne bih mogao izvršiti još nekoliko?- Nemoj ništa poduzimati dok ja ne porazgovaram s nekim - zaključi

Yossarian i ode da se obrati za pomoć Milu, koji odmah za tim ode da seobrati za pomoć pukovniku Cathcartu moleći ga da uputi njega, Mila, naborbene letove.

Milo je bio stekao mnoga priznanja. Neustrašivo je srljao u opasnost ikritiku prodajući Nijemcima naftu i kuglične ležajeve po dobroj cijeni, dabi stekao pozamašnu dobit i da bi pripomogao da se održi ravnotežaizmeđu zaraćenih sila. U okršajima se držao viteški i beskrajno hrabro.Privržen svom cilju više i jače nego što mu je bila dužnost, povisio je zatimcijenu hrani u svojim menzama tako da su mu svi oficiri, podoficiri ivojnici morali dati svu svoju plaću za hra nu. Alternativa je bila dakakoda su imali alternativu, jer Milo nije podnosio prisilu i jer je on bio glasni

~ 365 ~

pobornik slobode izbora da skapaju od gladi. Kad je taj njegov napadnaišao na val otpora, ostao je pri svome ne mareći za vlastitu sigurnost niugled, i viteški se pozvao na zakon ponude i potražnje. A kad je netkonegdje rekao »ne«, Milo je popustio ropćući i junački braneći, čak i dok jeuzmicao, historijsko pravo slobodnih ljudi da plaćaju koliko god moraju zaono što im je potrebno da prežive.

Milo je bio uhvaćen na djelu pljačke svojih sunarodnjaka, a posljedicaje toga bila da mu je ugled još više porastao. Kad je neki koščati major izMinnesote napućio usne izražavajući buntovničko neodobravanje izatražio svoj udio iz sindikata, za koji je Milo neprestano govorio da gasvak ima, pokazalo se da je Milo čovjek od riječi. Prihvatio je izazov i nakomadiću papira napisao »Jedna dionica« i pružio mu ga očitujući vrlinu iprezir, koje su pobudile zavist i divljenje gotovo svakoga tko ga jepoznavao. Bio je na vrhuncu slave, pa se pukovnik Cathcart, koji je znaoza njegove ratne uspjehe i divio im se, čudom čudio kako je Milo smjerno iponizno došao u štab aviopuka i iznio svoju fantastičnu molbu da mupovjere kakve pogibeljnije zadatke.

- Vi biste htjeli još ići na borbene zadatke? - zine pukovnik Cathcart. -Ama, zašto Milo, za miloga Boga?

Milo krotko obori glavu i skromno odgovori:- Hoću izvršavati svoju dužnost, gospodine pukovniče. Naša je

domovina u ratu i ja se hoću boriti za nju kao i drugi.- Ali, Milo, pa vi izvršavate svoju dužnost - usklikne pukovnik

Cathcart i nasmije se veselo i gromoglasno. - Ne znam tko je učinio više zanaše ljude nego vi. Tko im je, nego vi, dao pamuk obložen čokoladom?

Milo zavrtje glavom polako i tužno.- Ali u ratu nije dovoljno biti samo dobar intendantski oficir,

gospodine pukovniče Cathcarte.- Ama, kako nije, Milo. Ja ne znam što je vama.- Nije dovoljno, gospodine pukovniče - usprotivi se Milo prilično

odrješito, značajno dižući pokorni pogled upravo koliko je bilo potrebno daprivuče pogled pukovnika Cathcarta. - Neki ljudi već koješta pričaju.

- A, tako, dakle? Recite mi koji su to ljudi, Milo! Recite mi koji su, paću se ja pobrinuti da budu određeni za najopasnije zadatke.

- Ali, gospodine pukovnile, ja se bojim da oni imaju pravo - reče Milo iponovo pogne glavu. - Mene su poslali na frontu kao pilota, pa trebamizvršavati borbene zadatke i manje vremena trošiti na svoje dužnostiintendantskog oficira.

~ 366 ~

Pukovnik Cathcart bijaše iznenađen, ali spreman da mu pomogne.- Pa, dobro, Milo, ako baš tako hoćete; ja sam uvjeren da možemo

udovoljiti svim vašim željama. Koliko ste već dugo na fronti?- Jedanaest mjeseci, gospodine pukovniče.- A koliko ste borbenih letova izvršili?- Pet.- Pet? - pripita ga pukovnik Cathcart.- Pet, gospodine pukovniče.- Pet, a? - Pukovnik Cathcart zamišljeno protrlja obraz. - To baš nije

mnogo, je li?- Nije? - priupita ga Milo otržito i ponovo digne pogled.Pukovnik Cathcart se lecne.- Naprotiv, to je vrlo mnogo, Milo - ispravi se brže-bolje. - To nipošto

nije malo.- Ne, gospodine pukovniče - reče Milo ispuštajući dug, čeznutljiv i

sjetan uzdah - to baš nije mnogo. Iako je lijepo od vas što tvrdite suprotno.- Ama, to zbilja nije malo, Milo. Nije uopće malo kad se uzmu u obzir

sve vaše ostale zasluge. Pet letova, kažete? Svega pet?- Svega pet, gospodine pukovniče.- Svega pet. - Pukovnik Cathcart se načas strašno obeshrabri pitajući

se što Milo zapravo smjera i nije li mu već zabio trn u petu. - Pet je vrlomnogo, Milo - oduševljeno pripomene pošto je ugledao tračak nade. - Toiznosi u prosjeku gotovo jedan let na svaka dva mjeseca. A kladio bih seda tu niste uračunali ono kad ste nas bombardirali.

- Jesam, gospodine pukovniče. Uračunao sam.- Uračunali ste? - pripita ga pukovnik Cathcart pomalo začuđeno. - Pa

vi zapravo niste tada letjeli, nije li tako? Vi ste tada bili sa mnom ukontrolnom tornju, ako se ne varam?

- Ali to je bio moj let - usprotivi se Milo. - Ja sam ga organizirao iupotrijebio vlastite avione i opremu. Ja sam sve isplanirao i nadzirao.

- Ama, svakako, Milo, svakako, ja to i ne poričem. Samo provjeravambroj da ne biste ništa zaboravili. Jeste li uračunali tu i onaj napad na mostu Orvietu, koji ste izvršili umjesto mene?

- Ali, nisam, gospodine pukovniče. Mislio sam da ne bi bio red, jersam ja tada bio u Orvietu i zapovijedao protuavionskom obranom.

- Ja ne vidim tu nikakve razlike, Milo. To je svejedno bio vaš let. I to,bogami, moram reći, vrlo uspješan. Nismo srušili most, ali smo imalilijepu sliku pogodaka. Sjećam se što je general Peckem rekao. Ne, Milo, ja

~ 367 ~

zahtijevam da uračunate i Orvieto među svoje letove.- Pa, dobro, ako baš inzistirate, gospodine pukovniče.- Inzistiram, Milo. E pa, da vidimo... sad imamo ukupno šest letova,

što je, bogami, mnogo, Milo, zbilja mnogo. To je povećanje od dvadesetposto u roku od svega dvije-tri minute, što nipošto nije malo, Milo, nipoštonije malo.

- Mnogi imaju već i po sedamdeset letova - istakne Milo.- Ali oni nikad nisu proizveli pamuk obložen čokoladom, nije li tako?

Vi ste, Milo, učinili i više nego što ste bili dužni.- Ali oni imaju priliku da se proslave, i oni ubiru svu slavu - ostajaše

Milo pri svome dureći se i malne cmizdreći. - Gospodine pukovniče, jaželim u borbu, da se borim kao i ostali moji drugovi. Zato sam i došao. I jaželim odlikovanja.

- Pa, naravno, Milo. Svi mi želimo provoditi više vremena u borbi. Aliljudi kao vi i ja služimo domovini na drugi način. Uzmite moj slučaj. -Pukovnik Cathcart nasmije se kao da se ispričava. - Kladio bih se da nijeopćepoznato, Milo, da sam ja izvršio svega četiri leta, je li da nije?

-Nije, gospodine pukovniče - odgovori Milo. - Opće je poznato da ste viizvršili svega dva leta. I da je jedan od tih letova onaj kad vas je Aarfyzabunom odveo nad neprijateljski teritorij, a zapravo ste letjeli u Napuljda na crnoj burzi kupite hladnjak za vodu.

Pukovnik Cathcart se zajapuri od zbunjenosti i odustane od daljeraspre.

- Dobro, Milo. Ja mislim da su vaše namjere hvale vrijedne. Ako vamje zaista toliko stalo do toga, zapovjedit ću majoru Majoru da vas odredida idete na iduća šezdeset i četiri zadatka tako da i vi možete navršitisedamdeset zadataka.

- Hvala vam, gospodine pukovniče, hvala vam. Vi i ne znate što zamene to znači.

- Nema na čemu, Milo, ja dobro znam što za vas to znači.- Ne, gospodine pukovniče, ja mislim da vi ipak ne znate što za mene

to znači - pobije ga Milo zajedljivo. Netko će morati odmah preuzetivođenje sindikata. To je vrlo složen posao, a ja mogu svaki čas poginuti.

Pukovnik Cathcart se začas razvedri na te riječi i uze škrtačkistrastveno trljati ruke.

- Znate, Milo, ja mislim da bismo potpukovnik Korn i ja možda bilivoljni preuzeti sindikat iz vaših ruku - neusiljeno nabaci i gotovo se obližeod slatke slutnje. - Naše iskustvo s paradajzom na crnoj burzi moglo bi

~ 368 ~

nam dobro doći. Odakle da počnemo?Milo se zagleda u pukovnika Cathcarta prijazno i bezazleno.-Hvala vam, gospodine pukovniče, to je vrlo lijepo od vas. Počnite

dijetom bez soli za generala Peckema i dijetom bez masti za generalaDreedlea.

- Čekajte da uzmem olovku. Dobro, a onda?- Cedrovi.- Cedrovi?- Iz Libanona.- Iz Libanona?- Imamo cedrove u Libanonu koje treba prebaciti do pilane u Oslu,

gdje će od njih napraviti šindru za graditelje u Cape Codu. Pouzećem.Zatim grašak.

- Grašak?- Koji je na debelom moru. Imamo nekoliko brodova graška koji plove

iz Atlante u Nizozemsku, a kojima će se platiti tulipani, koji su prevezeniu Ženevu u zamjenu za sir, koji se mora otpremiti u Beč. P.U.

- P.U.?- Pare unaprijed. Habsburgovcima se tresu gaće.- Milo!- I nemojte zaboraviti na cinkove pločice koje su uskladištene u

Flintu. Četiri vagona cinkovih pločica treba prebaciti avionima iz Flintado ljevaonica u Damasku do podne osamnaestoga, franko brod Calcuttadva posto za deset dana do kraja mjeseca. Jedan Messerschmitt punkudjelje leti u Beograd po jedan C-47 i pola onih datulja s polovicomkoštica koje smo im podvalili u Kartumu. Novcem od portugalskih inćuna,koje preprodajemo u Lisabonu, platit ćete egipatski pamuk koji nam sevraća iz Mamaronecka, a za ostatak ćete kupiti naranče u Španjolskoj.Naranjas se uvijek plaćaju u gotovu.

- Nuranjas?- Tako se naranče zovu u Španjolskoj, a to su španjolski naranče. I...

da, zbilja! Nemojte zaboraviti na Piltdaunskog čovjeka.- Piltdaunskog čovjeka?- Da, Piltdaunskog čovjeka. Antropološki muzej u Washingtonu ne

može nam trenutačno platiti koliko tražimo za drugog Piltdaunskogčovjeka, ali se nadaju da će uskoro umrijeti neki njihov bogati i voljenidarovatelj, pa...

-Milo!

~ 369 ~

- Francuska će preuzeti sav peršin koji joj možemo isporučiti, a jamislim da treba prihvatiti tu ponudu, jer će nam trebati franaka za lire zapfenige za datulje kad nam ih vrate. Također sam naručio goleme količineperuanske balze da se podijeli svim menzama u sindikatu na pro ratabazi.

- Balze? Što će menzama balza?- Dobru balzu nije baš lako dobiti u današnje vrijeme, gospodine

pukovniče. Naprosto sam pomislio da bi bilo šteta propustiti takvupriliku.

- Pa, vjerojatno imate pravo - napomene pukovnik Cathcartneodređeno, držeći se kao da ima morsku bolest. - A valjda je i cijena bilapovoljna?

- Cijena je neumjerena, upravo bajoslovna! Ali budući da smo tu balzukupili od jedne naše podružnice, rado smo je platili po toj cijeni. I pazitena kože!

- Lože?- Kože.- Kože?- Da, kože. U Buenos Airesu. Treba ih uštaviti.- Uštaviti?- U Newfoundlands I otpremiti ih u Helsinki B.P.U. prije nego što

počne proljetna jugovina. Sve za Finsku ide B.P.U. prije nego što počneproljetna jugovina.

- Bez para unaprijed? - dosjeti se pukovnik Cathcart.- Bravo, gospodine pukovniče! Vi imate talenta, gospodine pukovniče.

Pa, onda je tu još i pluto.- Pluto?- Koje treba otpremiti u New York, a kreč u Beč, lan u Cannes,

angoru u Andoru i rakiju u Latakiju.- Milo!- Imamo i cvijeća u Nizozemskoj, gospodine pukovniče.Pukovnik Cathcart digne ruke uvis.-Prestanite, Milo! - uzvikne gotovo uplakan. - To nema smisla. Vi ste

upravo kao i ja... nezamjenjivi. - Odgurne olovku i ustane razdražen prekosvake mjere. - Vi, Milo, ne možete izvršiti još šezdeset i četiri leta. Nemožete izvršiti više nijedan let. Cijeli bi se sistem raspao kad bi se vamašto dogodilo.

Milo klimne glavom mirno, vedro i zadovoljno.

~ 370 ~

- Zabranjujete li mi, gospodine pukovniče, da idem na borbenezadatke?

- Zabranjujem vam, Milo, da idete na borbene zadatke - kazapukovnik Cathcart kao strog i neumoljiv zapovjednik.

- Ali to nije pošteno, gospodine pukovniče - reče Milo. - Što će biti smojom vojnom karijerom? Ostali stječu slavu, odlikovanja i priznanja. Zarda ja trpim samo zato što tako dobro obavljam svoju dužnostintendantskog oficira?

- Ne, Milo, to nije pošteno. Ali ja ne znam što bismo tu mogli učiniti.- Možda bi tko drugi mogao letjeti umjesto mene?- Pa, možda bi tko drugi mogao letjeti umjesto vas - predloži pukovnik

Cathcart. - Što mislite o rudarima koji štrajkaju u ugljenokopimaPennsylvanije i Zapadne Virginije?

Milo odmahne glavom.- Njihovo bi obučavanje predugo trajalo. A zašto nebi letjeli ljudi iz

moje eskadrile, gospodine pukovniče? Uostalom, ja sve ovo radim za njih.Oni bi morali biti voljni da zauzvrat učine nešto za mene.

- Ama, zašto ne bi letjeli ljudi iz vaše eskadrile, Milo? - uskliknepukovnik Cathcart. - Uostalom, vi sve to radite za njih. Oni bi morali bitivoljni da zauzvrat učine nešto za vas. Što je pošteno, pošteno je.

- Mogli bi se mijenjati, gospodine pukovniče.- Čak bi mogli naizmjence izvršavati borbene zadatke umjesto vas,

Milo.- A kome će se računati?- Vama će se računati, Milo. A ako neki čovjek na tim zadacima bude

odlikovan, vi ćete dobiti odlikovanje.- A tko će umrijeti ako on pogine?- Pa on, naravno. Uostalom, Milo, što je pošteno, pošteno je. Samo,

ima tu još nešto.- Morat ćete povisiti normu.- Možda ću morali opet povisiti normu, a ne znam hoće li ljudi pristati

na to. Još su i sad prilično ogorčeni šio sam je podigao na sedamdeset. Kadbili mogao nagovoriti samo jednog olicira da još leti, ostali bi vjerojatnoslijedili njegov primjer.

- Nately bi htio još letjeti, gospodine pukovniče - reče Milo. - Baš mi jemaloprije netko rekao u najstrožem povjerenju da će on učiniti sve što muse naredi, samo da bi mogao ostati ovdje s djevojkom u koju se zaljubio.

- Pa Nately bi htio još letjeti! - kaza pukovnik Cathcart i pobjednički

~ 371 ~

pljesne rukama da je sve zazvonilo. - Da, Nately bi htio još letjeti. A ovajput ću podići normu odmah na osamdeset letova tako da će generaluDreedleu zbilja ispasti oči. A to je i dobar način da se onaj šugavi skotYossarian vrati u borbu i možda pogine.

- Yossarian?Milovo priprosto i pitomo lice zadrhti od duboke zabrinutosti, i on

zamišljeno čupne svoj crvenkastosmeđi brk.- Da, Yossarian. Čuo sam da okolo priča da je izvršio normu i da je za

njega rat svršio. E pa, možda je i izvršio svoju normu, ali nije izvršio vašu,nije li tako? Ha-ha! Al' će se taj iznenaditi!

- Yossarian mi je prijatelj, gospodine pukovniče - prigovori mu Milo. -Ne bih nikako htio da ja budem kriv što će on morati opet u borbu. Ja mumnogo dugujem. Ne bismo li mogli u njegovu slučaju učiniti iznimku?

- Ama, ne možemo, Milo - zakvoca pukovnik Cathcart značajno,iznenađen tim prijedlogom. - Ne smijemo nikoga protežirati. Moramoprema svima biti jednaki.

- Ja bih dao Yossarianu sve što imam - nastavi Milo smionozagovarati Yossariana. - Ali kako nemam ničega, ne mogu mu dati sve,nije li tako? I zato će se on naprosto morati izvrgavati opasnosti ma kao iostali, nije li tako?

- Što je pošteno, pošteno je, Milo.- Da, gospodine pukovniče, što je pošteno, pošteno je - potvrdi Milo. -

Yossarian nije ništa bolji od ostalih, pa se ne smije nadati ni kakvimposebnim povlasticama, nije li tako?

- Tako je, Milo. Što je pošteno, pošteno je.Pošto je pukovnik Cathcart kasno poslijepodne objavio da je povisio

normu na osamdeset letova, Yossarian nije više imao vremena da seizvuče iz borbe, ni da odgovori Natelyja od leta, pa čak ni da se ponovouroti s Dobbsom da umore pukovnika Cathcarta, jer je sutradan u zoruiznenada zasvirala uzbuna i ljudi su se potrpali u teretnjake prije nego štose mogao pripremiti pristojan doručak, i odvezli se brže-bolje do učionicepa onda do aerodroma, gdje su kamioni-cisterne još punile, klepećući ikloparajući, avionske rezervoare, a oružari užurbano radili skakućući idižući razorne bombe od po petsto kilograma do spremišta za bombe. Svisu trčkarali, a čim su rezervoari bili puni, upališe motore da se zagriju.

Obavještajna je služba javila da će toga jutra Nijemci odvući oštećenutalijansku krstaricu iz suhog doka u La Speziji do kanala na ulazu u lukui tu je potopiti, kako se Saveznici ne bi mogli, kad osvoje grad, koristiti

~ 372 ~

lukom za velike brodove. Ovaj je put bar obavještajna služba imala pravo.Kad su avioni doletjeli sa zapada, dugački je brod bio napola preplovioluku, pa su ga uništili izravnim pogocima svih jata, zbog čega ih je sveobuzeo neobično ugodan osjećaj kolektivnog ponosa, ali su se tada obreli ujakoj baražnoj vatri iz topova koji su bili postavljeni na svim krivinamagoleme potkove gorskog zemljišta. Čak je i Havermeyer pribjegao jednomod najluđih manevara koje je mogao izvesti kad je vidio koliko još moraletjeti da se spasi, a Dobbs, koji je upravljao avionom u njegovoj formaciji,poletio je na suprotnu stranu nego što je trebalo, te se zanio i zaletio ususjedni avion i prerezao mu rep. Njegovu je avionu otpalo krilo, pa jepočeo padati kao kamen i gotovo u hipu nestao. Nije bilo ni vatre ni dimani bilo kakvog nenormalnog šuma. Preostalo se krilo okretalo nezgrapnokao betonska mješalica, a avion se okomito rušio na nos sve brže i brže,dok nije pao u vodu koja se rastvorila i zapjenušila kao bijeli vodeni ljiljanna modrom moru, pa se, kad je avion potonuo, digla kao gejzir od mjehurazelenih poput jabuka. Sve je bilo gotovo za nekoliko sekunda. Padobranise nisu pojavili. Poginuo je i Nately, u onom drugom avionu.

~ 373 ~

36. PODRUM

Natelyjeva je smrt malne satrla kapelana. Kapelan Tappman sjedio jeu svom šatoru i radio oko svojih spisa, s naočalama za čitanje na nosu,kad je zazvonio telefon i s aerodroma mu javili vijest o sudaru u zraku.Utroba kao da mu se najednom pretvorila u suhu glinu. Ruka mu se tresladok je odlagao slušalicu. I druga mu se ruka počela tresti. Nesreća je bilapregolema da bi mogao razmišljati o njoj. Dvanaestorica su poginulakakve li grozote, kakva li užasa! Sve je više strepio. Instinktivno se počeomoliti da Yossariana, Nately, Gladni Joe i drugi njegovi prijatelji ne buduna popisu žrtava, a onda pokajnički uze koriti sama sebe, jer moliti se zanjihov spas značilo je moliti se za smrt drugih mladih ljudi koje nije nipoznavao. Bilo je kasno da se moli, ali je to bilo jedino što je znao. Srce muje lupalo toliko snažno te mu se činilo da to lupanje dopire odnekudizvana. Znao je da više nikad neće moći sjesti na zubarsku stolicu, nividjeti bilo kakav kirurški instrument, ni biti svjedok kakvoj godautomobilskoj nesreći, ni čuti krik u noći, a da ne osjeti to žestokodamaranje u prsima i strah da će umrijeti. Nikad više neće moći gledatinijednu tučnjavu a da ne strepi da će se onesvijestiti i razmrskati glavu opločnik, ili dobiti koban srčani napadaj, ili izljev krvi u mozak. Pitao sehoće li ikad više vidjeti svoju ženu i troje nejake djece. Pitao se treba li onikad više vidjeti svoju ženu pošto mu je kapetan Black posijao u dušutešku sumnju u vjernost i karakter žena uopće. Držao je da ima tolikodrugih muškaraca koji bi je mogli seksualno bolje zadovoljiti. Kad god bipomislio na smrt, pomislio bi na svoju ženu, a kad god bi pomislio na svojuženu, pomislio bi da će je izgubiti.

Nakon još jedne minute kapelan se osjetio dovoljno jak da ustane ipođe, sumorno i nevoljko, u susjedni šator po narednika Whitcomba.Sjedoše u džip narednika Whitcomba. Kapelan stisne šake da mu se ne bitresle u krilu. Stegnuo je zube i trudio se da ne sluša narednikaWhitcomba koji je radosno naklapao o tragičnom događaju. Dvanaestoricapoginulih značilo je dvanaest službenih pisama s izrazima sućuti ipotpisima pukovnika Cathcarta, koja su se mogla u isti mah poslatinajbližim rođacima i koja su ulijevala nadu da će Saturday Evening Postobjaviti članak o pukovniku Catlieartu u uskršnjem broju.

Na aerodromu je vladao težak muk koji je priječio svako kretanjeopčinjavajući, kao kakve nesmiljene, bešćutne čari, jedina stvorenja kojasu ga mogla poremetiti. Kapelana je obuzelo strahopoštovanje. Nikad prije

~ 374 ~

nije bio u takvoj velikoj, strahovitoj tišini. Bezmalo dvije stotine umornih,suhonjavih i utučenih ljudi stajalo je u žalosnoj i nepomičnoj skupiniispred učionice držeći u rukama padobrane i gledajući tupo, preneraženo ipotišteno svaki na svoju stranu. Činilo se da se ne misle razići, da se nemogu maknuti. Kapelan je jasno čuo slabašan bat svojih koraka dok im seprimicao. Žurno i mahnito pretraživao je pogledom nepokretnu masupokunjenih prilika. Napokon osjeti golemu radost ugledavši Yossariana,ali zatim polako zine od nepodnosiva užasa jer zapazi na Yossarianovuprljavu licu živ i izmučen izraz duboka očaja i ošamućenosti. Odmahshvati da je Nately mrtav, i ustukne od te spoznaje osjećajući bol i tresućiglavom i kreveljeći se umolno, kao da prosvjeduje. Ta ga je spoznaja tolikopotresla da je obamro. Oteo mu se jecaj. Krv mu se povukla iz nogu, pa jepomislio da će se srušiti. Nately je bio mrtav. Svu nadu da se prevarioraspršilo je Natelyjevo ime, koje je sve jasnije razabirao usred gotovonečujnog žamorenja kojeg je sad iznenada prvi put postao svjestan. Natelyje bio mrtav: mladić je poginuo. Neko cviljenje pope se kapelanu uz grlo ivilica mu zadrhti. Oči mu se napuniše suzama i on proplače. Pođe naprstima prema Yossarianu da tuguje uz njega i da bez riječi podijeli s njimbol, ali ga u tom času netko grubo ščepa za ruku i oštro zapita:

- Jeste li vi kapelan Tappman?On se iznenađeno okrene i nađe pred krupnim, brkatim i otresitim

pukovnikom velike glave i glatke, rumene kože. Nikad dotad ni je vidiotoga čovjeka.

- Jesam. Što želite?Boljela ga je ruka od stiska čovjekovih prstiju kojima se uzalud

otimao.- Pođite sa mnom.Kapelan uzmakne prestrašeno i zbunjeno.- Kamo? Zašto? Tko ste vi, uostalom?- Bolje će vam biti, oče, da pođete s nama - protisne smjerno i tužno

suhonjav major jastrebinjeg nosa, koji se pojavio s druge strane. Mi smo izslužbe državne sigurnosti. Htjeli bismo vam postaviti nekoliko pitanja.

- Kakvih pitanja? O čemu se radi?- Zar niste vi kapelan Tappman? - upita ga gojazni pukovnik.- Da, on je taj - odgovori narednik Whitcomb.- Idite samo s njima - dovikne kapetan Black kapelanu podsmjehujući

mu se neprijateljski i prezirno. - Uđite radije u njihova kola, ako stepametni.

~ 375 ~

Tuđe su ruke neumoljivo odvlačile kapelana. Htio je pozvati u pomoćYossariana, ali mu se činilo da je predaleko i da ga ne bi čuo. Neki su galjudi u blizini počeli gledati pomalo radoznalo. Kapelan obori glavuosjećajući kako gori od stida, pa pusti da ga strpaju otraga u štabna kola iposjednu između debelog pukovnika široka, rumena lica i mršavog,slatkorječivog i nujnog majora. Automatski je pružio svakome od njih pojednu ruku pitajući se časak neće li mu staviti lisice na ruke. Još je jedanoficir sjedio na prednjem sjedalu. Visoki vojni policajac s pištaljkom i sbijelim šljemom na glavi sjeo je za upravljač. Kapelan se nije usudio dićipogled dok zatvoreni automobil nije skrenuo, a kotači zacviljeli naneravnoj cesti pokrivenoj slo jem asfalta.

- Kamo me vodite? - zapita ih blago i bojažljivo, kao da je kriv, negledajući ih još u oči. Pomisli da ga neće još okriviti zbog sudara aviona uzraku i Natelyjeve smrti. - Što sam skrivio?

- Zašto ne držite jezik za zubima i prepustite nama da postavljamopitanja? - reče mu pukovnik.

- Nemojte tako s njim - reče major. - Nije potrebno da budete takobezobzirni.

- Onda mu vi recite neka drži jezik za zubima i neka prepusti namada postavljamo pitanja.

- Molim vas, oče, da držite jezik za zubima i da prepustite nama dapostavljamo pitanja - zamoli ga major suosjećajno. - Bit će vam bolje tako.

- Nije potrebno da me zovete »oče« - reče kapelan. - Ja nisam katolik.- Nisam ni ja, oče - reče major. - Ja sam samo veoma pobožan i zovem

sve sluge Božje očevima.- On uopće ne vjeruje da ima ateista u rovovima - naruga se pukovnik

i gurne kapelana familijarno laktom pod rebra. - Hajde, kapelane, recitemu ima li ateista u rovovima?

- Ne znam, gospodine pukovniče - odgovori kapelan. - Ja ni sam nikadbio u rovu.

Oficir koji je sjedio sprijeda naglo okrene glavu držeći se svadljivo.- Pa niste nikad bili ni na nebu, nije li tako, ali znate da postoji nebo,

je li?- Ili ne znate? - reče pukovnik.- Vi ste počinili vrlo težak zločin, oče - reče major.- Kakav zločin?- To još ne znamo - reče pukovnik. - Ali ćemo uskoro saznati. Samo

sigurno znamo da je vrlo težak.

~ 376 ~

Pred štabom aviopuka automobil skrene naglo s ceste tako da kotačizacvilješe, pa tek malko smanji brzinu i produži pored parkirališta do izazgrade. Tri oficira i kapelan iziđoše iz auta. Idući jedan za drugim,odvedoše ga niz klimave drvene stube u podrum, u vlažnu mračnu sobu sniskim betonskim stropom i neožbukanim kamenim zidovima. Po svim jezakucima bilo paučine. Velika stonoga projuri po podu i skloni se zavodovodnu cijev. Kapelana posjedoše na tvrdu stolicu s uspravnimnaslonom koja je stajala za golim stolićem.

- Raskomotite se, kapelane, molim vas - reče mu pukovnik srdačno,pa upali snažan reflektor i uperi ga kapelanu ravno u oči. Zatim stavi nastol dva boksera i kutiju šibica. - Odmorite se!

Kapelan iskolači oči od čuda. Shvatio je da mogu raditi od njega što ihje volja; ti bezdušni ljudi mogli bi ga tu, u ovom podrumu, izbiti namrtvo ada mu nitko ne bi pritekao u pomoć, nitko, možda, osim pobožnog isuosjećajnog majora šiljasta lica, koji je otvorio slavinu tako da je vodaglasno kapala u slivnik, te se vratio do stola i stavio pokraj bokseradugačku i tešku gumenu cijev.

- Sve će biti u redu, kapelane - reče mu major kao da ga hrabri. -Nemate se što bojati ako niste krivi. Čega se toliko bojite? Niste valjdakrivi?

- Jasno da je kriv - reče pukovnik. - I te kako je kriv.- Što sam skrivio? - zapita ih kapelan umolno, zbunjujući se sve više i

više i ne znajući koga da moli za milost. Onaj treći oficir nije nosionikakve oznake i držao se šutke po strani. - Što sam učinio?

- To je baš ono što ćemo uskoro saznati - odgovori pukovnik i gurnemu preko stola notes i olovku. - Napišite nam tu svoje ime i prezime,vlastitim rukopisom.

- Vlastitim rukopisom?- Tako je. Bilo gdje na ovoj stranici. - Kad se kapelan potpisa,

pukovnik ponovo uze notes i postavi ga uz list papira koji je izvadio izjednog fascikla. - Vidite li? - reče majoru koji je došao do njega i zagledaomu se ozbiljno preko ramena.

- Nije isti - prizna major.- Ma rekao sam vam ja da je to njegovo maslo.- Što to? - zapita kapelan.- Grdno ste me iznenadili, kapelane - reče mu major kao da se gorko

jada.- Kako?

~ 377 ~

- Nemate pojma koliko ste me razočarali.- Zašto? -navaljivaše kapelan sve mahnitije. - Što sam učinio?- Evo zašto - odgovori major, pa razočarano i gadljivo hitne na stol

notes u kojem se kapelan potpisao. - Ovo nije vaš rukopis.Kapelan žmirne hitro i zaprepašteno.- Ama, kako nije moj rukopis?- Ne, nije, kapelane. Opet lažete.- Pa upravo sam se sad potpisao! - vikne kapelan razdražljivo. -

Vidjeli ste kad sam se potpisivao.- To je baš ono - ogorčeno odvrati major. - Vidio sam kad ste se

potpisivali. Ne možete zanijekati da ste to zaista napisali. Čovjek koji lažekad je riječ o njegovu rukopisu, lagat će i u svakoj drugoj prilici.

- Ama, tko laže? - priupita ga kapelan koji se iznenada ražesti, ogorčii zaboravi na strah. - Jeste li vi ludi ili što vam je? O čemu vi to obojicagovorite?

- Mi smo vas zamolili da napišete svoje ime i prezime vlastitimrukopisom. A vi to niste učinili.

- Ama, kako nisam? Pa čijim sam rukopisom napisao ako nisamsvojim?

- Nečijim tuđim.- Čijim?- To je baš ono što ćemo uskoro saznati - zaprijeti mu pukovnik.- Govorite, kapelane!Kapelan pogleda najprije jednoga, pa drugoga, osjećajući kako ga sve

više obuzimaju sumnja i histerija.- Pa to je moj rukopis - gorljivo ustvrdi. - Koji je onda moj rukopis ako

nije ovo?- Evo ga - odgovori pukovnik. I, držeći se naduto, baci na stol

fotokopiju vojničkog pisma u kojem je bilo prekriženo sve osim naslova»Draga Mary« i u kojem je oficir-cenzor pripisao: »Tragično čeznem za tobom.A. T. Tappman, kapelan Armije Sjedinjenih Država«. Pukovnik se prezirnonasmiješi gledajući kako se kapelan crveni. - E pa, što je sad, kapelane?Znate li tko je to napisao?

Kapelan nije dugo odgovarao; prepoznao je Yossarianov rukopis.- Ne znam.- Valjda ipak možete pročitati? - nastavi pukovnik sarkastično. -

Autor se potpisao.- Tu stoji moje ime.

~ 378 ~

- Vi ste se, dakle, potpisali. Što je valjalo i dokazati.- Ama, nisam se ja potpisao. Niti je to moj rukopis.- Onda ste opet krivotvorili nečiji tuđi rukopis - odbrusi mu pukovnik

i slegne ramenima. - Ništa drugo ne može biti posrijedi.- Ma to je smiješno! - vikne kapelan, koji iznenada izgubi strpljenje pa

skoči, zažaren od bijesa i stisnutih pesti. - Ja ovo više neću trpjeti. Čujeteli? Upravo je poginulo dvanaest ljudi i ja nemam vremena za ovakvašašava pitanja. Vi nemate prava da me ovdje držite, i ja naprosto nećuviše ovo trpjeti.

Pukovnik gurne bez riječi kapelana u prsa. Kapelan se svali nastolicu i iznenada opet osjeti da je slab i veoma zaplašen. Major zgrabigumenu cijev i poče se njome prijeteći udarati po dlanu. Pukovnik dohvatikutiju šibica, izvadi jednu šibicu i prisloni je na hrapavu površinu kutije,vrebajući mrkim pogledom kakav novi znak prkosa na kapelanu. Kapelanje problijedio i toliko se ukočio da se gotovo nije mogao maknuti. Napokonje odvratio pogled od sjajnog reflektora koji ga je zasjenjivao; voda jekapala sve glasnije, što gotovo nije više mogao podnijeti. Kad bi mu barrekli što hoće od njega, pa da zna što mora priznati. Napeto je čekao poštoje onaj treći oficir, na pukovnikov mig, prišao i sjeo na stol, svega desetakcenti metara od kapelana. Lice mu bijaše bezizražajno, a pogled prodorani hladan.

- Ugasite svjetlo - reče oficir preko ramena tiho i mirno. - Strašno mesmeta.

Kapelan mu se zahvalno i jedva primjetno osmjehne.- Hvala vam, gospodine! I molim vas neka zatvore vodu!- Ostavite vodu neka kaplje - reče oficir. - To me ne smeta. - Zadigne

malko nogavice, da ih ne zgužva. - Kapelane - pripita ga neusiljeno - kojeste vi vjeroispovijesti?

- Ja sam anabaptist, gospodine.- To je prilično sumnjiva vjera, nije li tako?- Sumnjiva? - pripita ga kapelan bezazleno i zgranuto. - Zašto,

gospodine?- Pa, ja ne znam baš ništa o njoj. To ćete valjda priznati? Nije li zbog

toga prilično sumnjiva?- Ne znam, gospodine - promuca kapelan diplomatski i snebivljivo.

Zbunjivalo gaje što taj čovjek nema nikakvih oznaka, pa nije čak bionačisto treba li da mu govori »gospodine«. Tko je on? I otkud mu pravo daga ispituje?

~ 379 ~

- Ja sam, kapelane, nekad učio latinski. Mislim da je jednostvnopošteno da vas upozorim na to prije nego što vam postavim iduće pitanje.Ne znači li riječ anabaptist samo to da niste baptist?

- Ah, ne znači, gospodine. Razlika je mnogo veća.- Jeste li baptist?- Nisam, gospodine.- Dakle, niste baptist?- Molim?- Ne razumijem zašto se prepirete sa mnom oko toga, a već ste

priznali ono glavno. E pa, kapelane, kad kažete da niste baptist, nistenam kazali ništa o tome što ste, nije li tako? Možete vi biti svašta i svatko.- Malko se nagne naprijed držeći se lukavo i značajno. - Mogli biste čakbiti i Washington Irving, nije li tako? - nadoda.

- Washington Irving? - ponovi kapelan iznenađeno.- Hajde, Washingtone - uplete se krupni pukovnik srdito - priznajte

lijepo sve što znate. Znamo da ste ukrali onaj paradajz.Pošto se načas zapanjio, kapelan odahne i zasmijulji se nervozno.- Ah, o tome je, dakle, riječ! - usklikne. - Sad počinjem pomalo

shvaćati. Ja nisam ukrao taj paradajz, gospodine, nego mi ga je daopukovnik Cathcart. Možete njega pitati ako mi ne vjerujete.

Na drugom kraju prostorije otvoriše se vrata i pojavi se pukovnikCathcart kao da izlazi iz ormara.

- Dobar dan, pukovniče! Pukovniče, on tvrdi da ste mu vi dali onajparadajz. Je li to istina?

- Zašto bih mu ja dao paradajz?- Hvala vam, pukovniče! To je sve.- Molim lijepo, pukovniče - odgovori pukovnik Cathcart, iziđe i zatvori

vrata za sobom.- E pa, što je sad, kapelane? Što sad kažete?- Ama, on mi ga je dao! - prosikće kapelan šaptom koji bijaše i ljutit i

zaplašen. - On mi ga je dao!- Ne mislite valjda reći, kapelane, da jedan viši oficir laže?- Zašto bi vam jedan viši oficir dao paradajz, kapelane?- Jeste li ga zato htjeli dati naredniku Whitcombu, kapelane? Zato što

je taj paradajz bio ukraden?- Ma ne, ne - poricaše kapelan, čudom se čudeći što ga ne razumiju. -

Ja sam ga ponudio naredniku Whitcombu zato što nisam znao što bih snjim.

~ 380 ~

- Pa, zašto ste ga onda ukrali pukovniku Cathcartu ako niste znali štobiste s njim?

- Ama, nisam ga ja ukrao pukovniku Cathcartu.- A zašto se onda držite kao krivac ako ga niste ukrali?- Pa ja ništa nisam skrivio!- A zašto vas mi sad ispitujemo ako niste ništa skrivili?- Ma ne znam - proštenje kapelan kršeći prste u krilu i tresući glavom

pognutom pod teretom tjeskobe. - Ne znam.- On misli da mi imamo vremena napretek - progunđa major.- Kapelane - proslijedi malo polakše oficir bez oznaka vadeći iz

otvorenog fascikla list žutog papira ispisan pisaćim strojem - ja imamovdje potpisanu izjavu pukovnika Cathcarta da ste mu vi ukrali onajparadajz. - Odloži list naopačke na jednu stranu fascikla i uze s drugestrane drugi list. - A ovdje imam ovjerovljen iskaz narednika Whitcombakoji tvrdi da je znao da je paradajz ukraden baš po tome kako ste mu ga vihtjeli utrapiti.

- Kunem se Bogom da ga nisam ukrao, gospodine - ustvrdi kapelanojađeno i samo što ne zaplače. - Dajem vam svoju časnu riječ da tajparadajz nije bio ukraden.

- Vjerujete li vi u Boga, kapelane?- Vjerujem, gospodine. Dakako da vjerujem.- To je čudno, kapelane - reče oficir vadeći iz fascikla još jedan žuti list

ispisan pisaćim strojem - jer ovdje je u mojim rukama još jedna izjavapukovnika Cathcarta, u kojoj on tvrdi da ste odbili voditi skupne molitveu učionici prije svakog leta.

Pošto je časak tupo gledao, kapelan se prisjeti svega i hitro klimneglavom.

- E pa, nije bilo baš tako, gospodine - živo reče. - Pukovnik Cathcart jesam odustao od te zamisli kad je shvatio da se vojnici i podoficiri moleistom Bogu kao i oficiri.

- Kako? - usklikne oficir kao da ne vjeruje svojim ušima.- Kakve li besmislice! - kaza rumeni pukovnik i okrene se

dostojanstveno i srdito od kapelana.- Pa, zar on misli da ćemo mu povjerovati? - uzvikne major odajući

nevjericu.Oficir bez oznaka zasmijulji se kiselo.- Niste li sad ipak malko pretjerali, kapelane? - priupita ga

smješkajući se milostivo i neprijazno.

min@

~ 381 ~

- Ali, gospodine, to je istina! Kunem vam se da je istina.- Ne znam zašto bi to uopće bilo važno - odvrati oficir nehajno i

ponovo posegne za otvorenim fasciklom punim spisa. - Kapelane, jeste liodgovorili na moje pitanje vjerujete li u Boga? Ne sjećam se više vašegodgovora.

- Jesam, gospodine. Rekao sam da vjerujem, gospodine. Ja vjerujem uBoga.

- Onda je to zbilja vrlo čudno, kapelane, jer ja ovdje imam još jedaniskaz pukovnika Cathcarta u kojem on tvrdi da ste mu vi jednom rekli daateizam nije protuzakonit. Sjećate li se da ste ikad izjavili ta ko nešto?

Kapelan klimne glavom bez oklijevanja osjećajući da je sad načvrstom tlu.

- Jesam, gospodine, rekao sam tako nešto, i to zato što je to istina.Ateizam nije protuzakonit.

- Ali to nije razlog da se to kaže, kapelane, nije li tako? - prekori gaoficir oporo, mršteći se, pa uze iz fascikla još jedan ovjerovljen list ispisanpisaćim strojem. - A ovdje imam još jednu izjavu narednika Whitcomba, ukojoj on kaže da ste se protivili njegovu prijedlogu da se šalju izrazi sućutis potpisom pukovnika Cathcarta najbližim rođacima poginulih i ranjenihu boju. Je li to istina?

- Da, gospodine, protivio sam se - odgovori kapelan. - I ponosim setime. Ta su pisma licemjerna i nečasna. Jedina im je svrha da se proslavipukovnik Cathcart.

- Ali zar to nije svejedno? - odvrati oficir. - Ona ipak donose utjehu iohrabrenje obiteljima koje ih primaju, nije li tako? Ja, kapelane, naprostone shvaćam vaš način razmišljanja.

Kapelan zanijemje ne znajući što da odgovori. Obori glavu osjećajućida mu je jezik sputan i da je naivan.

Rumeni krepki pukovnik pristupi im odrješito i iznese misao koja muje iznenada pala na um.

- Zašto mu, do vraga, jednostavno ne prospemo mozak? - oduševljenopredloži ostaloj dvojici.

- Pa, mogli bismo mu, do vraga, prosuti mozak, nije li tako? - potvrdimajor jastrebinjeg nosa. - Pa on je samo običan anabaptist.

- Ne, najprije ga moramo proglasiti krivini - opomene ili oficir bezoznaka umirujući ili polako rukom. Okretno spuzne sa stola, stane s drugestrane, sučelice kapelanu, i podupre se objema rukama o stol. Izraz mu jena licu bio mračan i vrlo strog, odlučan i odbojan. - Kapelane - poče

~ 382 ~

sudački kruto - mi vas službeno optužujemo da ste Washington Irving i daste svojevoljno i nedopušteno, kao cenzor, mijenjali tekstove u pismimaoficira, podoficira i vojnika. Jeste li krivi ili niste?

- Nisam, gospodine.Kapelan obliže suhe usne suhim jezikom i nagne se napeto naprijed

na rubu stolice.- Kriv je - reče pukovnik.- Kriv je - reče major.- Dakle, kriv je - napomene oficir bez oznaka i zapiše nešto na jedan

list u fasciklu. - Kapelane - nastavi dižući pogled - optužujemo vas takođerda ste počinili zločine i prekršaje za koje još ne znamo. Jeste li krivi iliniste?

- Ne znam, gospodine. Kako mogu znati ako mi ne kažete što sampočinio?

- A kako vam možemo kazati kad ne znamo?- Kriv je - zaključi pukovnik.- Jasno da je kriv - potvrdi major. - Ako već govorimo o njegovim

zločinima i prekršajima, znači da ih je počinio.- Dakle, kriv je - objavi oficir bez oznaka i skloni se u stranu. -

Predajem ga vama, pukovniče!- Hvala vam - reče pukovnik. - Veoma ste dobro obavili svoj posao. -

On se okrene kapelanu. - Dakle, kapelane, dolijali ste. A sad se gubite!Kapelan ga nije shvaćao.- Što da radim?- Odlazite, bježite, rekao sam vam - rikne pukovnik i pokaže mu

ljutito palcem preko ramena. - Gubite se dovraga!Kapelana su prenerazile njegove ratoborne riječi i ton, a veoma ga je

ozlojedilo i nije se mogao načuditi što ga puštaju na slobodu.- Pa zar me uopće nećete kazniti? - priupita ih svadljivo i iznenađeno.- Kako vas ne bismo kaznili, dovraga! Ali vas nećemo sad ostaviti da

se ovuda motate dok mi odlučujemo kako i gdje ćemo vas kazniti. I zato setornjajte! Gubite se bestraga!

Kapelan ustane krzmajući i prijeđe nekoliko koraka- Mogu li otići?- Možete, za sada. Ali ne pokušavajte pobjeći s otoka! Sad znamo

kakva ste ptičica, kapelane! Nemojte zaboraviti da vas nadziremo dan inoć.

Bilo je nepojmljivo da ga puštaju da ode. Kapelan je polagano išao

~ 383 ~

prema izlazu očekujući svaki čas da ga netko zovne neumoljivim glasomnatrag, ili da ga snažno udari u rame ili u glavu. Ali nisu ga zadržavali.Prošao je neprovjetrenim, mračnim i vlažnim hodnicima i došao do stuba.Kad je izišao na svjež zrak, počeo je posrtati i predisati. Čim se spasio,obuzelo ga je snažno moralno ogorčenje. Bio je bijesan zbog strahota kojeje proživio toga dana, bjesniji nego ikad prije. Hitao je kroz prostrano,akustično predvorje zgrade, obuzet gorljivom i osvetničkom kivnošću. Toviše neće trpjeti, reče u sebi, to naprosto više neće trpjeti. Kad je došao doizlaza, ugleda potpukovnika Korna kako se penje uza stube, te pomisli daje to dobar znak. Okrijepivši se dubokim uzdahom, kapelan hrabro pođeda ga zaustavi.

- Gospodine potpukovniče, ja ovo više neću trpjeti - reče žestoko iodrješito, gledajući zdvojno kako potpukovnik Korn prolazi pored njega ada ga nije ni primijetio. - Potpukovniče Korne!

Bačvasta, neuredna prilika njegova pretpostavljenog oficira stane,okrene se i polako se vrati niza stube.

- Što je, kapelane?- Gospodine potpukovniče, htio bih razgovarati s vama o jutrošnjem

sudaru. To je strašno, zbilja strašno!Potpukovnik Korn pošutje trenutak, a oči mu se zakrijesiše od

ciničnog uveseljenja.- Da, kapetane, to je zaista strašno - reče napokon. - Ne znam kako

ćemo sastaviti izvještaj da ne naudimo sami sebi.- Nisam to mislio - okosi se kapelan odlučno na njega, nimalo ga se ne

bojeći. - Neki su od one dvanaestorice već bili navršili sedamdeset letova.Potpukovnik Korn se nasmije.- Pa zar ne bi bilo isto toliko strašno da su svi bili novajlije? - zapita

ga zajedljivo.Kapelan ponovo zanijemje. Činilo se da ga amoralna logika na

svakom koraku dovodi u nepriliku. Kad je nastavio, nije više bio tolikosiguran u sebe i glas mu je podrhtavao.

- Gospodine potpukovniče, nije pravo da ljudi iz našeg aviopukamoraju izvršiti po osamdeset borbenih zadataka, a da ljude iz drugihaviopukova šalju kući čim navrše pedeset i pet.

- Razmotrit ćemo to pitanje - reče potpukovnik Korn odajući dosadu iravnodušnost, pa pođe dalje. - Adios, padre!

- Što to znači, gospodine potpukovniče? - navaljivaše dalje kapelanprodornim glasom.

~ 384 ~

Potpukovnik Korn zastane držeći se odbojno, pa ponovo siđe do njega.- To znači da ćemo razmisliti o tome, padre - odgovori mu sarkastično

i prezirno. - Ne biste valjda htjeli da išta poduzmemo prije nego štorazmislimo?

- Ne, gospodine potpukovniče, to ne bih htio. Ali valjda ste većrazmišljali o tome?

- Jesmo,padre, razmišljali smo već o tome. Ali, da vam bude srce na,mjestu, razmislit ćemo još malo, a vama ćemo prvom javiti ako donesemokakvu odluku. A sada, adios!

Potpukovnik Korn se ponovo okrene i pohita uza stube.- Gospodine potpukovniče! - Potpukovnik Korn još jednom zastane i

polako okrene glavu prema kapelanu odajući mrzovolju i nestrpljivost.Kapelanu potekoše riječi u nervoznoj bujici. - Gospodine potpukovniče,molim vas za dopuštenje da iznesem to pitanje pred generala Dreedlea.Htio bih protestirati u štabu aviobrigade.

Potpukovniku Kornu se neočekivano naduše debeli, tamnoputipodvoljci od suspregnuta smijeha, pa mu ne mogaše odmah odgovoriti.

- Samo izvolite, padre - odgovori nestašno i radosno, trudeći se svimsilama da ne prasne u smijeh. - Dajem vam dopuštenje da porazgovarate sgeneralom Dreedleom.

- Hvala vam, gospodine potpukovniče. Ja držim da je samo pošteno davas upozorim da imam izvjestan utjecaj na generala Dreedlea.

- Lijepo je od vas, padre, što me upozoravate na to. A držim da će bitisamo pošteno da i ja vas upozorim da u štabu aviobrigade ne ćete više naćigenerala Dreedlea. - Potpukovnik Korn se zlobno naceri i prasne uslavodobitan smijeh. - Gotovo je s generalom Dreedleom, padre! Sad je nanjegovu mjestu general Peckem. Dobili smo novog komandantaaviobrigade.

Kapelan se zgrane.- General Peckem?- Tako je, kapelane. Imate li kakva utjecaja i na njega?- Pa ja čak i ne poznajem generala Peckema - jadno odvrati kapelan.Potpukovnik Korn se ponovo nasmije.- Šteta, kapelane, jer ga pukovnik Cathcart vrlo dobro poznaje. -

Potpukovnik Korn se smijuckaše još trenutak-dva likujući i uživajući, aonda se naglo uozbilji. - I da, zbilja,padre - opomene ga hladno i gurneprstom u prsa - vi i doktor Stubbs ste otpjevali svoje. Mi veoma dobroznamo da vas je on poslao danas ovamo da se pritužite na nas.

~ 385 ~

- Doktor Stubbs? - Kapelan zavrtje glavom prosvjedujući smeteno. -Ja nisam ni bio s doktorom Stubbsom, gospodine potpukovniče. Mene suovamo dovela tri nepoznata oficira i neovlašteno me odvukli u podrum,ispitivali i vrijeđali.

Potpukovnik Korn još jednom gurne kapelana prstom u prsa.- Vi vraški dobro znate da je doktor Stubbs govorio ljudima u svojoj

eskadrili da ne moraju izvršiti više od sedamdeset letova. - On se jetkonasmije. - E pa,padre, oni će ipak morati izvršiti više od sedamdesetletova, jer smo prekomandirali doktora Stubbsa na Pacifik. Dakle, adios,padre. Adios!

~ 386 ~

37. GENERAL SCHEISSKOPF

S Dreedleom je bilo gotovo, a general Peckem je bio na njegovumjestu, ali tek što je general Peckem došao u ured generala Dreedlea, daga zamijeni, njegova se sjajna vojna pobjeda počela rušiti kao kula odkarata.

- General Scheisskopf? - upitao je bezazleno u svom uredu narednika,koji gaje izvijestio o naredbi koja je stigla jutros. - Mislite valjda pukovnikScheisskopf?

- Ne, gospodine generale, nego general Scheisskopf. On je promaknutu čin generala, gospodine generale.

- E pa, to je zbilja čudno! Scheisskopf? General? Kakav general.- General-pukovnik, gospodine generale, i...- General-pukovnik?- Da, gospodine generale, i poručio vam je da ne izdajete naređenja

dok ne porazgovarate s njim.- Uh, Boga mu ljubim - reče general Peckem začuđeno i prvi put u

životu opsuje naglas. - Jeste li čuli, Cargille? Scheisskopf je odjednompromaknut u čin general-pukovnika! Kladio bih sse da je trebalo da jabudem promaknut, a da su njega promaknuli zabunom.

Pukovnik Cargill je zamišljeno trljao svoju jaku bradu.- Pa, kako to da nam on izdaje naređenja?Glatko, odnjegovano i otmjeno lice generala Peckema ukruti se.- Pa da, naredniče - reče polako, mršteći se kao da nešto ne razumije -

kako to da nam on izdaje naređenja, ako je on još u »Službi specijalneusluge« a mi zapovijedamo borbenim jedinicama?

-To je još jedna promjena koja je izvršena jutros, gospodine generale.Sve su borbene jedinice sad podređene »Službi za specijalne usluge«, ageneral Scheisskopf nam je novi zapovjednik.

Generalu Peckemu se ote oštar krik.- Ah, Bože moj! -protuži i sve njegovo sabrano držanje pade, pod

navalom histerije. - Scheisskopf nam je pretpostavljeni? Scheisskopf? -Pritisne šake na oči od užasa. - Cargille, dajte mi Wintergreena!Schcisskopf! Neću Schcisskopfa!

Svi telefoni odjednom zazvoniše. Utrča kaplar i salutira.- Gospodine generale, došao je jedan kapelan da se prituži na neku

nepravdu u eskadrili pukovnika Cathcarta.- Neću da ga vidim, neću da ga vidim! Imamo dosta svojih nepravdi.

~ 387 ~

Gdje je Wintergreen?- Gospodine generale, general Scheisskopf je na telefonu. Htio bi

odmah govoriti s vama.- Recite mu da još nisam došao. Bože sveti! - vrisne general Peckem

kao da je prvi put pojmio svu veličinu nesreće. - Scheisskopf? Pa on jeumno zaostao! Ja sam radio od te budale što sam htio, a sad mi je onpretpostavljeni. Oh, Bože moj! Cargille! Nemojte me napustiti, Cargille!Što je s Wintergreenom?

- Gospodine generale, ja sam vas spojio s nekim razvodnikomWintergreenom. Naziva vas već cijelo jutro.

- Generale, nikako ne mogu dobiti Wintergreena - vikne pukovnikCargill. - Zauzeta je linija.

General Peckem bijaše obliven znojem kad zgrabi drugi telefon.- Wintergreene!- Peckeme, pasja vam mati...- Jeste li čuli, Wintergreene, što su uradili?-... Što ste vi uradili, blesane jedan?- Scheisskopfa su postavili na čelo svima nama!Wintergreen je vrištao od bijesa i panike.- Vi i one vaše proklete memorande! One su zaista podredile borbene

jedinice »Službi za specijalne usluge«.- Ma nisu valjda - zakuka general Peckem. - Je li to razlog? Moja

memoranda? Jesu li zato postavili Scheisskopfa na čelo svima nama? Azašto nisu mene?

- Zato što niste više u »Službi za specijalne usluge«, a njemu steprepustili komandu. I znate li što on hoće? Znate li što taj gad sad traži odsvih nas?

- Gospodine generale, ja mislim da će biti bolje da govorite sgeneralom Scheisskopfom - preklinjaše ga narednik nervozno. - On tražida govori s nekim.

- Cargille, govorite sa Scheisskopfom umjesto mene! Ja ne mogu.Vidite što hoće.

Pukovnik Cargill slušao je časak generala Scheisskopfa, a onda jeproblijedio kao krpa.

- Ah, Bože moj! - uzvikne, a slušalica mu ispade iz ruke. - Znate li štohoće? Hoće da marširamo. Hoće da svi skupa marširamo!

~ 388 ~

38. SESTRICA

Yossarian je hodao natraške s revolverom o boku i nije htio višeletjeti. Hodao je natraške zato što se neprestance okretao da vidi neprikrada li mu se tko s leđa. Svaki šum za njim bio mu je opomena, svakičovjek pored kojeg bi prošao bio je potencijalan ubojica. Neprekidno jedržao ruke na dršku revolvera i nikom se nije smješkao osim GladnomJoeu. Rekao je kapetanu Piltchardu i kapetanu Wrenu da više neće letjeti.Kapetan Piltchard i kapetan Wren izostavili su ga s liste za idući let iizvijestili o svemu štab aviopuka.

Potpukovnik Korn se mirno nasmijao.- Kako to, dovraga, mislite da više neće letjeti? - zapitao je

smješkajući se, a pukovnik Cathcart se zavukao u kut da razmišlja ozlokobnom smislu imena Yossarian, koje se ponovo javilo da ga muči. - Azašto neće?

- Prijatelj mu je, Nately, poginuo u sudaru nad La Spezijom. Moždazato neće?

- Pa što on misli, tko je on... Ahil? - Potpukovnik Korn bio je zadovoljan ovom usporedbom i pomislio da je mora ponoviti u prvoj prilicipred generalom Peckemom. - Ma mora još letjeti. Ne može birati. Vratitese i recite mu da ćete nas izvijestiti o svemu ako se ne predomisli.

- Već smo mu rekli, gospodine potpukovniče, ali badava.- A što kaže major Major?- Pa mi nikad i ne vidimo majora Majora. Čini se da je nestao.- Kad bismo bar mogli njega nestati! - lane pukovnik Cathcart

mrzovoljno iz svoga kuta. - Kao što su onoga Dunbara.- Ah, pa ima mnogo drugih načina na koje možemo izići s njim na kraj

- uvjeravaše ga potpukovnik Korn samopouzdano, pa se ponovo obratiPiltchardu i Wrenu. - Počnimo najblažom mjerom. Po šaljite ga nanekoliko dana u Rim da se odmori. Možda ga je zaista malko potreslaprijateljeva smrt?

Zapravo, Natelyjeva smrt umalo što nije došla Yossariana glave, jerkad je donio tu vijest Natelyjevoj kurvi u Kimu, ona je prodorno i žalostivovrisnula i pokušala ga zaklati nožem za guljenje krumpira

- Bruto* - zatulila je histerično i bijesno. On joj je postupno savijaoruku iza leđa dok nije ispustila nož. - Bruto! Bruto! - Zatim ga je hitro___________________________________*Životinjo!

~ 389 ~

napala dugačkim noktima slobodne ruke i ogrebla ga po licu. Onda mu jepakosno pljunula u lice.

- Što ti je? - prodere se on u nedoumici, osjećajući oštru bol, i odbaci jeod sebe sve do suprotnog zida. - Što sam ti ja kriv?

Ona ponovo nasrne na njega mlatarajući objema šakama, i svojski gaodalami i raskrvari mu usta prije nego što ju je dospio uhvatiti za zapešćai svladati. Kosa joj je letjela na sve strane. Suze su joj tekle iz užagrenihočiju punih mržnje dok se žestoko borila s njim, nerazumno bijesna imahnito snažna. Režala je i divlje psovala i vrištala:

- Bruto! Bruto! - kad god bi joj pokušao razjasniti što se dogodilo.Njena ga je velika snaga iznenadila, pa je izgubio ravnotežu. Bila je

gotovo njegove visine, i nekoliko fantastičnih, stravičnih trenutaka bio jeuvjeren da će ga ona, onako ludo odrješita, nadjačati, srušiti na pod inemilosrdno raskomadati, udo po udo, zbog nekog groznog zločina kojinikad nije počinio. Dok su se pomamno i ravnopravno hrvali, ruka uzruku, stenjući i dašćući, htio je već zvati u pomoć. Napokon je ona klonula,pa ju je uspio otisnuti preklinjući je neka ga sasluša, i kunući se da nije onkriv što je Nately poginuo. Ona mu ponovo pljune u lice, pa je odgurne odsebe gadeći se, srdito i razočarano. Čim ju je pustio, ona opet posegne zanožem za guljenje krumpira. On skoči na nju, pa se nekoliko putaprevrnuše na podu prije nego što mu pođe za rukom da joj otme nož. Dokse pridizao, pokušala ga je oboriti uhvativši ga za nogu i otkinuvši mukomadić mesa s gležnja. Počeo je skakutati po sobi od boli i bacio nož zaguljenje krumpira kroz prozor. Pomislio je da je opasnost prošla, pa jeodahnuo.

- A sad mi dopusti, molim te, da ti nešto objasnim - obrati joj seglasom zrela, razborita i ozbiljna čovjeka.

Ona ga udari nogom u prepone. Fijuu! Njemu ponestane zraka i onklone na pod vrišteći i lelečući, i presamiti se preko koljena osjećajućineku izmiješanu bol i hvatajući dah. Natelyjeva kurva istrča iz sobe.Yossarian se nekako osovi na noge, u posljednji čas, jer se brzo vratila izkuhinje s dugačkim nožem za kruh. On ispusti iznenađen i zdvojan jauk i,držeći se svejednako objema rukama za svoj uzdrhtali, nježni i upaljenitrbuh, okomi se svom svojom težinom na njene goljenice i sruši je. Ona seopruži koliko je duga i široka i udari laktovima o pod da je sve zazvonilo.Nož joj ispade iz ruke i zazveča, a on ga brže-bolje gurne pod krevet. Onaposegne za njim, ali je on zgrabi za ruku i pridigne. Ona ga pokuša ponovoudariti nogom u prepone, ali je on zavrije i odgurne psujući divljački. Ona

~ 390 ~

odletje do zida i odbaci usput stolac do toaletnog stolića, s kojeg popadašečešljevi, četke za kosu i kozmetički preparati. Na drugom kraju sobe padesa zida uokvirena slika i razbije se staklo.

- Što sam ti ja kriv? - vikne joj plačno, srdito i zbunjeno. - Pa ni samga ja ubio!

Ona mu baci tešku staklenu pepeljaru u glavu. Kad je ponovonavalila na njega, on stisne šaku i htjede je udariti u trbuh, ali se bojao daje ne povrijedi. Zatim joj htjede zadati vrlo lagan udarac u vrh brade ipobjeći iz sobe, ali nije dobro vidio cilj, pa se u posljednji trenutakizmakne i još je snažno gurne, tako da se ona zaletje u drugi zid iprepriječi mu put do vrata. Pošto je bacila na njega neku veliku vazu,napade ga punom bocom vina i pogodi u sljepoočicu tako da on, napolomamljen, pade na jedno koljeno. U ušima mu je šumilo, a cijelo mu je licebilo obamrlo. Ponajviše je bio zbunjen. Nije mu bilo jasno zašto ga hoćeubiti. Naprosto nije shvaćao što se događa. Nije znao što da radi. Ali jeznao da se mora spasiti, i kad je vidio kako ona diže vinsku bocu da gaopet odalami, skoči s poda kao iz praćke izbačen i zabuba joj se u ošit prijenego što ga je dospjela udariti. Onako iz zaleta, guraše je svom snagompred sobom dok nije noga ma udarila u stranicu kreveta i izvalila se namadrac, a on joj se ispružio među noge. Ona mu zarije nokte u vrat sastrane, a on se penjaše uz gipke i oble brežuljke i grebene njena punašnogtijela dok je čitavu ne poklopi i ne pritisne poda se. Prstima je pak jedneruke uporno klizio po njenoj ruci, kojom je mlatarala, dok nije napokondosegnuo bocu i iščupao joj je. Još se bacakala i psovala i grebla ga iz svesnage. Pokušala ga je snažno ugristi razvukavši svoje grube, pohotljiveusne preko zuba poput kakve razbješnjele zvijeri. Držeći je sad svladanupod sobom, pitao se kako će joj uopće umaknuti čitav. Osjećao je kako jojse napregnuta, raširena stegna i koljena stežu i tresu oko njegove noge.Posrami se grešnih misli koje mu padoše na pamet. Ćutio je požudnu putnjena jedra, mlada tijela kako buja i zapljusku je ga kao slasna inepopustljiva plima, njen trbuh i tople, žive, plastične dojke kako snažnoupiru u njega kao slatka i prijeteća kušnja. Palio ga je njen dah.Odjednom shvati, iako neobuzdano grčenje pod njim nije nimalo popuštaloda se ona više ne hrve s njim, pa protrne od spoznaje da se ona više nebori, nego da bestidno diže svoju zdjelicu u iskonskom, moćnom,rapsodičnom i naponskom ritmu erotskog žara i podavanja. On zineushićeno i iznenađeno Njeno lice, koje mu je sad bilo lijepo kao procvaocvijet, bilo je iskrivljeno od drukčije muke, tkivo se na njemu mirno

~ 391 ~

nadimalo, a napola sklopljene oči bijahu joj zamagljene i nisu ništa vidjeleod pomamne i čežnjive žudnje.

- Caro - promrmlja ona promuklim glasom, kao iz dubine spokojna iblažena zanosa. - Ooooh, caro mio!

On je pogladi po kosi. Ona mu zarije usta u lice divlje i strastveno. Onje lizne po vratu. Ona ga obujmi i zagrli. Osjećao je kako se zaljubljuje,strastveno zaljubljuje u nju dok ga je ona cjelivala i cjelivala usnama,žarkim i vlažnim, mekim i tvrdim, dok mu je gukala obožavajući ga,izbezumljena od ushita, i jednu ruku kojom gaje milovala vješto zavlačilapod njegov remen, a drugom potajno i podmuklo tražila po podu nož zakruh, koji je najposlije i našla. Spasio se opet u posljednji čas. Još ga jehtjela ubiti! Zgranut i zaprepašten njenom nedostojnom lukavštinom,istrgne joj nož iz ruke i baci ga. Skoči s kreveta, uzrujan, smućen irazočaran. Nije znao bi li jurnuo kroz vrata na slobodu ili se svalio nakrevet i predao joj se, onako kukavan i zaljubljen, na milost i nemilost.Nije morao učiniti nijedno ni drugo, jer je ona iznenada briznula u plač.Ponovo se zabezeknuo.

Ovaj put je plakala iz puke žalosti, iz duboke, ubitačne i poniznežalosti, i posve je zaboravila na njega. Njen je jad bio dirljiv dok je sjedilaoborivši svoju nemirnu, ponositu i krasnu glavu, opustivši ramena iklonuvši duhom, Ovaj put nije moglo biti dvojbe o njenoj boli. Tresla se igrcala od silna, mučna jecanja. Njega nije više ni primjećivala, nije marilaza njega. Tada je mogao lijepo izići iz sobe, ali je radije ostao da je tješi ida joj bude pri ruci.

- Molim te - obrati joj se nesuvislo i zagrli je jednom rukom, sjećajućise bolno i žalosno kako je nesuvislo govorio i kako je bio slab kad su sevraćali s napada na Avignon, kad je Snowden neprestano cvilio da mu jehladno, da mu je hladno, a Yossarian mu nije umio ništa drugo reći do:»No, no, no, no.« - Molim te - ponavljao je sad sažalno. - Molim te, molimte!

Ona se nasloni na njega i plakaše sve dok nije bila, čini se, tolikoiznemogla da nije mogla više plakati, i nije ga nijednom pogledala dok jojnije naposljetku pružio rupčić. Obrisala je obraze smješkaju ći se ovlaš iuljudno i promrmljala:

- Grazie, grazie - krotko i djevojački čedno, a onda mu je iznenada, bezikakva znaka da joj se pro mijenilo raspoloženje, skočila objema rukama uoči, dohvatila ga i pobjednički zavrištala.

- Ha! Assassino! proderala se i radosno pojurila po nož za kruh da ga

~ 392 ~

zakolje.Onako obnevidio, on ustane i pođe posrćući za njom, ali začu neki

šum za sobom pa se okrene. Zavrtje mu se u glavi od užasa kad opazi kakonitko drugi nego mala sestra Natelyjeve kurve trči za njim s još jednimdugačkim nožem za kruh u ruci.

- Ajoj! - vrisne on dršćući, pa joj izbije nož iz ruke oštrim udarcem pozapešću.

Sad mu je već doista dozlogrdila sva ta groteskna i nepojmljiva zbrka.Sam Bog zna tko još može banuti na vrata s još jednim dugačkim nožemza kruh! On digne sestricu Natelyjeve kurve i baci je u Natelyjevu kurvu,pa pobjegne iz sobe i iz stana i potrča niza stube. Njih su dvije istrčale zanjim u predsoblje. Dok je bježao, čuo je kako im koraci sve više i višezaostaju za njim. Napokon su posve utihnuli. Tada je upravo iznad sebečuo kako netko jeca. Pogledavši gore, spazi Natelyjevu kurvu kako sezgurila sjedeći na jednoj stepenici, zarila glavu u ruke i plače, a njena sepogana, neobuzdana sestrica opasno nagnula nad ogradu i radosno viče nanjega:

- Bruto! Bruto! - vitlajući nožem za kruh, kao da je to neka novauzbudljiva igračka kojom jedva čeka da se poigra.

Yossarian im je umaknuo, ali se i dalje tjeskobno obazirao bježećiulicom. Ljudi su ga čudno gledali pa je još više strepio. Hodao je nervoznoi užurbano čudeći se što to na njemu privlači svačiju pažnju. Kad jedodirnuo rukom mjesto na čelu koje ga je boljelo, prsti mu se slijepiše odkrvi i tada shvati. Pritiskivao je rupčićem lice i vrat. Kud god bi ihpritisnuo, na rupčiću bi ostala crvena mrlja. Posvuda je krvario. Pohitao jeu zgradu Crvenog križa i sišao niz strme stube od bijela mramora uumivaonicu za muškarce, gdje se očistio i viđao svoje nebrojene ranevodom i sapunom, popravio ovratnik na košulji i počešljao se. Nikad jošnije vidio tako izubijana i izgrebena lica kakvo je bilo lice koje ga je, jošonako ošamućeno, osupnuto i snebivljivo, gledalo žmirkajući iz ogledala.Što joj je on, zaboga, skrivio?

Kad je izišao iz umivaonice, Natelyjeva ga je kurva dočekala izzasjede. Šćućurila se bila uza zid pri dnu stuba i okomila se na njega kaojastreb, s blistavim srebrnim nožem u ruci. Odbio je njen napadpodignutim laktom i udario je šakom točno u bradu. Ona je zakolutalaočima, a on ju je uhvatio prije nego što je pala, te je nježno posjeo. Zatim jeotrčao uza stube i istrčao van, a iduća je tri sata proveo tražeći po graduGladnoga Joea i želeći da pobjegne iz Rima prije negoli ga ona opet nađe.

~ 393 ~

Nije se osjećao posve siguran sve dok avion nije poletio. Kad susletjeli na Pianosu, Nalelyjeva ga je kurva, prerušena, u zelenommehaničarskom kombinezonu, dočekala sa svojim srebrnim nožem bašondje gdje se avion zaustavio, a kad je zamahnula nožem da mu ga zarijeu prsa, spasilo ga je samo to što se ona, u svojim cipelama s kožnimpotplatima i visokim petama, poskliznula na šljunku i pala. ZgranutiYossarian odvukao ju je u avion, gdje ju je držao objema rukama dok jeGladni Joe zatražio radio-vezom dopuštenje od kontrolnog tornja da sevrati u Rim. Na aerodromu u Rimu Yossarian ju je izbacio iz aviona nasporednoj stazi, a Gladni Joe je odmah ponovo poletio na Pianosu a da nijeni ugasio motore. Kad su prolazili kroz eskadrilu u svoje šatore, Yossarianje jedva disao i pomno je promatrao svakog prolaznika. Gladni Joe ga jenetremice gledao držeći se nekako čudno.

- Jesi li ti siguran da nisi sve to sebi uobrazio? - upita ga Gladni Joeneodlučno nakon nekog vremena.

- Uobrazio? Pa zar nisi bio sa mnom? Pa ti si je sad upravo prebacioavionom natrag u Rim.

- Možda sam i ja sve to sebi uobrazio? Zašto bi te ona htjela ubiti?- Nikad me nije trpjela. Možda zato što sam razbio nos Natelyju, ili

možda zato što nije bilo nikoga drugoga u blizini koga bi mogla zamrzitikad je saznala tu vijest. Misliš da će se vratiti?

Yossarian je te večeri otišao u oficirski klub i dugo ostao u njemu.Kad se približio svom šatoru, dobro je pazio da ga ne iznenadi Natelyjevakurva. Stao je kad ju je opazio skrivenu u grmlju s druge strane šatora,prerušenu u seljaka s Pianose, s golemim mesarskim nožem u ruci.Nečujno joj se prikrao s leđa i iznenada je zgrabio.

- Caramba! - uzviknula je bijesno i borila se kao divlja mačka dok juje vukao u svoj šator, gdje ju je bacio na pod.

- Hej, što je to? - zapita pospano jedan od njegovih sobnih drugova.- Drži je dok se ja ne vratim - naloži mu Yossarian pa ga izvuče iz

kreveta, baci na nju i istrča. - Drži je!- Pustite me da ga ubijem, pa ćete me svi fukati - ponudi im ona.Kad ostali vidješe da je to djevojka, poskakaše iz kreveta i pokušaše je

najprije pofukati. Yossarian je dotle otrčao do Gladnog Joea, koji je spavaosnom pravednika, skinuo mu s glave Hupleova mačka i prodrmao ga.Gladni Joe se brzo obukao. Ovaj put su odletjeli na sjever Italije, dalekoiza neprijateljskih linija. Kad su bili nad ravnicom, privezali su padobranna Natclyjcvu kurvu i gurnuli je kroz izlaz za spasavanjc. Sad je

~ 394 ~

Yossarian bio siguran da je se napokon otresao, pa mu je odlanulo. Ali kadse opet približavao svom šatoru na Pianosi, neka je prilika izronila iztame pored same staze i on je pao u nesvijest. Osvijestio se na zemlji ičekao da ga probode nož, gotovo se radujući smrtonosnom udarcu koji ćemu donijeti mir. Ali mu je umjesto toga nečija prijateljska ruka pomoglada ustane. Bila je to ruka nekog pilota iz Dunbarove eskadrile.

- Kako si? - upita ga pilot šaptom.- Prilično dobro - odgovori Yossarian.- Vidio sam kako si pao, pa sam mislio da ti se nešto dogodilo.- Čini mi se da sam pao u nesvijest.- U našoj se eskadrili priča da si izjavio da nećeš više letjeti.- Tako je.- A onda su nam došli iz štaba aviopuka i rekli da to nije istina, da se

ti samo zezaš.- To je laž.- Misliš da ćeš se izvući?- Ne znam.- Pa što će oni s tobom?- Ne znam.- Što misliš, hoće li te izvesti pred prijeki sud zbog bježanja pred

neprijateljem?- Ne znam.- Ja se nadam da ćeš se izvući - reče pilot iz Dunbarove eskadrile i

izgubi se u tami. - Javi mi kako si.Yossarian je gledao neko vrijeme za njim, a onda je proslijedio put

svog šatora.- Pssst! -javi se netko nekoliko koraka dalje. Bijaše to Appleby,

skriven iza jednog drveta. - Kako si?- Prilično dobro - odgovori Yossarian.- Čuo sam da će ti zaprijetiti da će te izvesti pred prijeki sud zbog

bježanja pred neprijateljem, ali da neće to pokušati provesti u djelo, jernisu uopće sigurni imaju li pravo da tako postupe, i jer se boje da se nezamjere novim pretpostavljenima. Osim toga, ti još sloviš kao neki herojzato što si dva puta nadletio onaj most u Ferrari. Čini mi se da si sadglavni heroj u našem aviopuku. Mislio sam da će ti biti drago da čuješ daoni samo blefiraju.

- Hvala ti, Appleby.- Sad opet govorim s tobom samo zato, da te upozorim.

~ 395 ~

- E pa, lijepo.Appleby snebivljivo zastruže vrhovima cipela po zemlji.- Žao mi je, Yossariane, što smo se onda potukli u oficirskom klubu.- Bilo pa prošlo.- Ali nisam ja počeo. Mislim da je svemu bio kriv Orr, zato što me je

udario reketom po glavi. Zašto me je uopće udario?- Zato što si ga ti tukao u stolnom tenisu.- Pa zar ga nisam smio tući? Zar nije to svrha igre? Sad, kad je on

mrtav, mislim da je svejedno jesam li igrao stolni tenis bolje od njega ilinisam, nije li tako?

- Valjda je tako.- I žao mi je što sam na putu ovamo digao onoliku dreku zbog tableta

atabrina. Ako tko hoće da dobije malariju, to je njegova stvar, nije li tako?- Sve je u redu, Appleby.- Ali ja sam samo htio obaviti svoju dužnost. Izvršavao sam

naređenje. Mene su oduvijek učili da moram izvršavati naređenja.- Sve je u redu.- Znaš, rekao sam potpukovniku Kornu i pukovniku Cathcartu da

mislim kako te ne bi smjeli prisiljavati da još letiš, ako ti nećeš da letiš, pasu mi oni rekli da su se veoma razočarali u meni.

Yossarian se neveselo osmjehne.-Nije ni čudo.- Ama, baš me briga! Pa, bogamu, ti si izvršio sedamdeset i jedan let.

To bi moralo biti dosta. Misliš da te neće više dirati?- Ne mislim.- Čuj, a ako te ipak puste, morat će pustiti i sve nas ostale, zar ne?- Zato me neće pustiti.- Što misliš, što će poduzeti?- Ne znam.- Misliš li da će te pokušati izvesti pred prijeki sud?- Ne znam.- Bojiš li se?- Bojim.- Hoćeš li još letjeti?- Neću.- Nadam se da ćeš se ipak izvući - šapne Appleby uvjereno. - Iskreno

se nadam.- Hvala ti, Appleby.

~ 396 ~

- Ni ja baš više ne uživam letjeti otkako smo već takoreći dobili rat.Javit ću ti ako još što saznam.

- Hvala ti, Appleby.- Hej! - zovne netko Yossariana potiho i zapovjednički iz golog žbunja

što je raslo pokraj šatora. Tu se bio skutrio Havermeyer. Jeo je karameleod kikirikija, a prištevi i velike, masne pore na njegovu licu bile su nalikna tamnu krljušt. - Kako si? - upita Yossariana kad mu ovaj priđe.

- Prilično dobro.- Hoćeš li još letjeti?- Neću.- A ako te pokušaju prisiliti?- Neću se dati.- Je li te trta?- Jest.- Hoće li te izvesti pred prijeki sud?- Vjerojatno će pokušati.- Što ti je rekao major Major?- Nema ga više.- Jesu li ga nestali?- Ne znam.- Što ćeš ako odluče da te nestanu?- Oduprijet ću se.- Nisu li ti ponudili neku nagodbu ili bilo što da dalje letiš?- Piltchard i Wren su mi ponudili da idem samo na bezopasne letove.Havermeyer živne.- Pa čuješ, to ne zvuči loše. Ja ne bih odbio takvu ponudu. Ti si je

sigurno objeručke prihvatio?- Nisam.- To je bilo glupo od tebe. - Havermeyerovo se priglupo lice nabra od

zaprepaštenja. - Pa čuješ, takva ponuda nije bila baš poštena prema namaostalima, nije li tako? Kad bi ti išao samo na bezopasne letove, onda bineki od nas morali ići umjesto tebe na opasne letove, nije li tako?

- Tako je.- E, čuješ, to mi se ne sviđa - uzvikne Havermeyer ustajući kivno, sa

stisnutim šakama na bokovima. - To mi se nimalo ne sviđa. Zbilja bi mekrvavo zajebali samo zato što si ti takav jeziv trtaroš pa nećeš više daletiš, je li?

- Raščisti ti to radije s njima - reče Yossarian i stavi oprezno ruku na

~ 397 ~

revolver.- Ama, ne krivim ja tebe - reče Havermeyer - iako te ne volim. Znaš,

ni ja više baš ne uživam letjeti. Ne bih li se i ja mogao kako izvući?Yossarian se podrugljivo zasmijulji i našali:- Uzmi revac i stani uza me!Havermeyer se zamisli i zavrtje glavom.- A-a, to ne bih mogao. Kad bih se ponio kao kukavica, nanio bih

možda sramotu ženi i klincu. Nitko ne voli kukavice. Osim toga, htio bihostati u rezervi kad rat završi. Ako ostaneš u rezervi, dobivat ćeš po petstodolara na godinu.

- Pa onda i dalje leti!- Pa da, čini se da ću morati, čuješ, misliš li da imaš kakvih izgleda da

će te osloboditi letenja i poslati kući?- Mislim da nemam.- Ali, ako te puste, i ako budeš smio povesti jednog čovjeka sa sobom,

hoćeš li uzeti mene? Nemoj uzeti nikoga od takvih tipova kao što jeAppleby. Uzmi mene!

- Zašto bi mi oni, zaboga, tako nešto ponudili?- Ne znam. Ali ako budu, samo se sjeti da sam te ja prvi zamolio,

hoćeš li? I javi mi kako si. Ja ću te svake večeri čekati u ovom grmlju. Akoti ne budu učinili ništa nažao, možda ni ja više neću letjeti. Vrijedi?

Cijele iduće večeri ljudi su neprestance izranjali iz tame, pitali gakako je i, iznurenih i zabrinutih lica, tražili od njega da im se povjeri uime neke njihove čudnovate i potajne bliskosti, za koju on nije ni slutio dapostoji. Ljudi iz njegove eskadrile koje jedva da je poznavao iznicali suniotkuda i pitali ga u prolazu kako je. Čak su i ljudi iz drugih eskadriladolazili jedan za drugim, skrivali se u tami i iskrsavali iz nje. Kud god bipošao nakon zalaska sunca, netko bi ga do čekao iz zasjede i pitao kako je.Ljudi su mu se javljali iza drveća i grmlja, iz jama i visoke travurine, izauglova šatora i branika parkiranih automobila. Čak mu se i jedan njegovsobni drug javio i upitao ga kako je, i zamolio ga da ne kaže ostalimsobnim drugovima da mu se javio. Kad god bi ga neka pretjerano opreznaspodoba zovnula rukom, Yossarian bi joj se primaknuo s rukom narevolveru, jer nikad nije znao koja bi se šištava sjena mogla najposlijepodmuklo iščahuriti u Natelyjevu kurvu ili, što je još gore, u ovlaštenogzastupnika vlasti poslanog da ga nemilosrdno zatuče. Sve se nekako činiloda će vlast i morati tako nešto učiniti. Nisu ga htjeli izvesti pred prijekisud zbog bježanja pred neprijateljem, jer je neprijatelj bio oko dvjesto

~ 398 ~

kilometara daleko i jer je Yossarian bio onaj koji je napokon srušio most uFerrari nadletjevši po drugi put cilj i skrivivši Kraftovu smrt, gotovo jeuvijek zaboravljao na Krafta kad je brojio mrtvace koje je poznavao. Alimorali su učiniti nešto s njim i svi su zlovoljno čekali da vide tu strahotu.

Obdan su ga se klonili, čak i Aarfy, i Yossarian je shvatio da su onidrukčiji kad su zajedno po danu, nego kad su sami u mraku. Nije ni marioza njih dok je hodao natraške s rukom na revolveru, a kad god bi sekapetani Piltchard i Wren vratili s još jednog hitnog vijećanja spukovnikom Cathcartom i potpukovnikom Kornom, očekivao je novaumiljavanja, prijetnje i vabljenja. Jedva da je još viđao Gladnog Joea, ajedini drugi čovjek s kojim je uopće govorio bio je kapelan Black, koji ga je,kad god bi ga ugledao, veselo i zajedljivo zvao »Stara junačino«, i koji sepotkraj toga tjedna vratio iz Rima i rekao mu da je Natelyjeva kurvanestala. Yossariana obuzeše čežnja, kajanje i žalost. Nedostajala mu je.

- Nestala? - ponovio je potmulim glasom kao jeka.- Aha, nestala. - Kapetan Black se nasmije škiljeći od umora svojim

mutnim očima. Ušiljeno, usukano lice bijaše mu, kao i obično, obraslorijetkim crvenkastoplavim dlakama. Protrlja šakama kesice ispod očiju. -Mislio sam, kad sam već u Rimu, da još jednom prievrljim tu glupaču, barradi starih dobrih vremena. Znaš, ako ni zbog čega drugoga a ono zbogtoga da se onaj klinac Nately okrene u grobu, ha-ha! Sjećaš li se kako samga nekad bockao? Ali stan je bio prazan.

- Je li ostavila kakvu poruku? - raspitivaše se Yossarian, komu je tadjevojka bila neprekidno na umu. Pitao se koliko li ona pati, i osjećao setako reći osamljen i napušten bez njenih žestokih i neumornih napada.

- Nema više tamo nikoga - uzvikne kapetan Black veselo,razjašnjavajući Yossarianu što je posrijedi. - Zar ne razumi ješ? Svi su serazišli. Sve su ih razjurili.

- Razišli?- Pa da, razišli. Izbacili ih na ulicu, - kapetan Black ponovo se nasmije

od srca, a šiljasta mu Adamova jabučica poskakivaše od veselja na žilavuvratu. - Kupleraj je ispražnjen. Vojna je policija upala u stan i rastjeralakurve. Zar to nije smiješno, a?

Yossarian se uplaši i uzdrhti.- Zašto su to napravili?- Pa zar nije svejedno? - odvrati kapetan Black mlatarajući rukama. -

Izbacili su ih naprosto na ulicu. Što veliš na to? Svu onu bagru.- A što je s onom malom?

~ 399 ~

- Izbacili je - nasmije se kapetan Black. - Izbacili je s ostalimdroljama. Na ulicu.

- Ali ona je još dijete! - usprotivi se Yossarian plahovito. - Ona nepoznaje nikoga u cijelom gradu. Što će biti od nje?

- Ma šta to mene briga? - odvrati kapetan Black i ravnodušno slegneramenima. Zatim se iznenada zapilji začuđeno u Yossariana, a oči mu selukavo zakrijesiše od radoznalosti i ushita. - Hej, čuješ, što ti je? Da samznao da će te to toliko pogoditi, došao bih bio odmah k tebi i sve ti ispričao,samo zato da se živ izjedeš. Hej, kamo ćeš? Vrati se! Vrati se amo da se živizjedeš!

~ 400 ~

39. VJEČNI GRAD

Yossarian je bez službenog odobrenja otputovao s Milom, koji je, dokje avion letio u Rim, vrtio prijekorno glavom i, napućivši pobožno usne,kazivao Yossarianu duhovničkim tonom da se stidi zbog njega. Yossarianje kimao glavom. Yossarian se izvrgava ruglu hodajući natraške srevolverom o boku i odbijajući dalje letjeti, govorio je Milo. Yossarian jeklimao glavom. Iznevjerava svoju eskadrilu i dovodi u nepriliku svojepretpostavljene. I Mila je doveo u vrlo nezgodan položaj. Yossarian je idalje klimao glavom. Ljudi počinju rogoboriti. Nije pošteno od Yossarianada misli samo na sebe, dok su ljudi kao Milo, pukovnik Cathcart,potpukovnik Korn i bivši razvodnik Wintergreen spremni učiniti sve što jeu njihovoj moći kako bi izvojevali pobjedu. Ljudi sa sedamdeset letovapočinju rogoboriti zato što moraju izvršiti osamdeset letova, a postojiopasnost da neki od njih također uzmu revolvere i počnu hodati natraške.Moral opada, a tome je kriv samo Yossarian. Domovina je u opasnosti; onugrožava svoja tradicionalna prava na slobodu i nezavisnost, jer se drznuoda se koristi njima.

Yossarian je i dalje klimao glavom sjedeći na sjedalu pomoćnog pilotai trudeći se da ne sluša Milovo naklapanje. Mislio je na Natelyjevu kurvu ina Krafta, Orra, Natelyja i Dunbara, na Kida Sampsona i McWatta, i nasve one jadne i glupe i bolesne ljude koje je vidio u Italiji, Egiptu iSjevernoj Africi, i na druge za koje je znao da žive u ostalim krajevimasvijeta. Snowden i sestrica Natelyjeve kurve mučili su mu također savjest.Yossarian pomisli da zna zašto je Natelyjeva kurva držala da je on kriv zaNatelyjevu smrt i zašto ga je htjela ubiti. Zašto ga, do vraga, i ne bi ubila?Ovo je muški svijet, pa ona i svi mlađi od nje imaju puno pravo krivitinjega i sve starije od njega, zbog svih neprirodnih tragedija koje su ihsnašle; baš kao što nju, čak i u njenoj žalosti, valja kriviti zbog svih jadakoje su ljudi nanijeli njenoj sestrici i svoj ostaloj djeci. Netko mora jednomnešlo učiniti! Svaka je žrtva krivac i svaki je krivac žrtva, i netko se morajednom oduprijeti i pokušali razbili gnusni lanac naslijeđenih običaja kojiih sve ugrožava. U nekim dijelovima Afrike odrasli trgovci robljem joškradu male dječake i prodaju ih ljudima koji im vade utrobu i jedu ih.Yossarian se čudio kako djeca podnose lakve barbarske žrtve beznajmanjeg znaka straha ili boli. Držao je, naime, da se oni tome stoičkipodvrgavaju. Da nije tako, umovao je, taj bi običaj bio svakako izumro, jerje mislio da nikakva žudnja za bogatstvom i besmrtnosti ne može biti

min@

~ 401 ~

tolika da se hrani patnjama djece.On ugrožava opću sigurnost, reče Milo, a Yossarian još jednom

zaklima glavom. Nije dobar član kolektiva, reče Milo. Yossarian klimneglavom slušajući kako mu Milo govori da bi od njega bilo najpristojnije,ako mu se ne sviđa kako pukovnik Cathcart i potpukovnik Korn vodeaviopuk, da ode u Rusiju, a ne da tu stvara probleme. Yossarian sesuzdrža da ne kaže Milu da pukovnik Cathcart, potpukovnik Korn i Milomogu otići u Rusiju, ako im se ne sviđa kako on tu stvara probleme.Pukovnik Cathcart i potpukovnik Korn bili su obojica vrlo dobri premaYossarianu, reče Milo; zar ga nisu odlikovali nakon posljednjeg napada naFerraru i promaknuli u čin kapetana? Yossarian klimne glavom. Zar gane hrane i ne daju mu svaki mjesec plaću? Yossarian ponovo klimneglavom. Milo je bio uvjeren da će mu se oni smilovati, ako im se ispriča iodrekne svojih zabluda i obeća da će izvršiti osamdeset letova. Yossarianreče da će razmisliti o tome, a kad Milo spusti kotače i upravi avion premapisti, on suspregne dah moleći se Bogu da sretno slete. Čudno kako jeYossarianu bilo zapravo omrznulo i samo letenje.

Kad su sletjeli, vidio je da je Rim razoren. Aerodrom je biobombardiran prije osam mjeseci, i kvrgave bijele kamene rbine bile subuldožerima naslagane na gomile s ravnim vrhovima, s obje strane ulaza,uz žičanu ogradu koja je opasivala uzletište. Koloseum je bio trošnaljuštura, a Konstantinov se slavoluk srušio. Stan Natelyjeve kurve bio jepravo razbojište. Djevojaka nije više bilo i jedina je ostala ona starica.Prozori su bili razlupani. Ona se bila umotala u džempere i suknje i zavilaglavu nekim tamnim šalom. Sjedila je na drvenoj stolici pokraj električnogkuhala, prekrižila ruke i grijala vodu u istučenom aluminijskom loncu.Yossarian ju je zatekao kako razgovara sama sa sobom. Čim ga jeugledala, zakukala je.

- Otišle su - zakukala je još prije nego što ju je dospio zapitati. Držećise za laktove, njihala se ucviljena tamo-amo na škripavoj stolici. - Otišle.

- Tko?- Sve. Sve one sirote djevojke.- Kamo?- Bogzna kamo. Istjerali ili na ulicu. Sve su otišle. Sve one sirote

djevojke.- Tko ih je istjerao? Tko je to učinio?- Oni opaki visoki vojnici s bijelim šljemovima i pendrecima. I naši

carabinieri. Došli su s pendrecima i istjerali ih. Nisu im dali čak ni da

~ 402 ~

ponesu kapute. Sirotice! Jednostavno su ih istjerali na ovu studen.- Jesu li ih pohapsili?- Istjerali su ih. Samo su ih istjerali.- Pa zašto su ih istjerali ako ih nisu pohapsili?- Ne znam - zajeca starica. - Ne znam. A tko će se o meni brinuti? Tko

će se o meni brinuti sad kad više nema onih sirotih djevojaka? Tko će se omeni brinuti?

- Ama, morao je biti neki razlog - navaljivaše Yossarian lupajući sešakom po dlanu. - Nisu mogli samo tako upasti ovamo i istjerati ih sve naulicu.

- Nije bilo nikakva razloga - jadala se starica. - Nije bilo nikakvarazloga.

- Kojim su pravom to učinili?- Kvaka 22.- Šta? - Yossarian se sledi od straha i užasa i sav protrne. - Šta ste to

rekli?- Kvaka 22 - ponovi starica klimajući glavom. - Kvaka 22. Kvaka 22

kaže da oni imaju pravo učiniti bilo šta, u čemu ih mi ne možemospriječiti.

- O čemu vi to, do vraga, govorite? - izdere se Yossarian na njusmeteno i bijesno. - Kako vi znate za Kvaku 22? Tko vam je, do vraga,rekao za Kvaku 22?

- Vojnici s bijelim šljemovima i pendrecima. Djevojke su plakale.»Jesmo li što skrivile?« pitaju ih, a oni im kažu da nisu, pa ih gurajupendrecima van. »Pa zašto nas onda tjerate van?« pitaju ih djevojke.»Kvaka 22«, kažu oni. »Kojim pravom?« pitaju djevojke. »Kvaka 22«, kažuoni. Neprestano su samo govorili »Kvaka 22, Kvaka 22«. Šta to znači»Kvaka 22«? Šta je to »Kvaka 22«?

- Pa zar vam je nisu pokazali? - zapita Yossarian lupajući nogama popodu od srdžbe i jada. - Zar niste tražili ni da vam je pročitaju?

- Ne moraju oni nama pokazivati Kvaku 22 - reče starica. - Zakonkaže da ne moraju.

- Koji to zakon kaže da ne moraju?- Kvaka 22.- Uh, Boga mu ljubim! - uzvikne Yossarian ogorčeno. - Kladio bih se

da to i ne postoji. - Stane i nujno pogleda oko sebe. - A gdje je stari?- Nema ga - protuži starica.- Nema ga?

~ 403 ~

- Umro je - reče starica glasno jadikujući i pokazujući dlanom nasvoju glavu. - Tu mu je nešto puklo. Jedan je čas bio još živ, a drugi je časbio mrtav.

- Ama, ne može biti da je mrtav! - vikne Yossarian, spreman da seogorčeno prepire. Ali dakako da je znao da je to istina, znao je da je toposve logično: starac se još jednom pridružio većini.

Yossarian se okrene i pođe teškim korakom, mrka pogleda, kroz stanzavirujući u sve sobe pesimistički i radoznalo. Sve što je bilo od staklaporazbijali su pendrecima. Na podu su ležali poderani zastori i posteljinaStolice, stolovi i komode bijahu prevrnuti. Sve što se, moglo razlupati biloje razlupano. Sve je bilo potpuno uništeno. Ni najgori vandali ne bi bilipočinili veću štetu. Svi su prozori bili razbijeni, a kroz polupana oknanadirala je u svaku sobu tama kao crni oblaci. Yossarianu se činilo da čujeteške praskave korake visokih vojnih policajaca u bijelim šljemovima.Mogao je zamisliti kako zdušno, zlobno i radosno čine pustoš i kakopobožno i bezdušno vjeruju da su u pravu i da vrše svoju dužnost. Sve susirote djevojke otišle. Svi su otišli osim uplakane starice u nezgrapnimdžemperima i suk njama, s tamnim šalom na glavi, a uskoro će i ona otići.

- Nema ih - jadikovala je kad se on vratio, još prije nego što je dospioprogovoriti. - A tko će se sad o meni brinuti?

Yossarian preču njeno pitanje.- A Natelyjeva djevojka? Je li tko čuo što o njoj? - upita je.- Nema je.- Znam da je nema, ali je li tko što čuo o njoj? Zna li tko gdje je?- Nema je.- A njena mala sestra? Što je s njom?- Nema je.Starica je neprestano govorila istim tonom.- Znate li vi o čemu ja govorim? - upita je oštro Yossarian gledajući je

netremice u oči da vidi ne bulazni li stara. Zatim progovori glasnije: - Štoje bilo s njezinom malom sestrom, s onom curicom?

- Nema je, nema - odgovori starica i zlovoljno slegne ramenima, jer juje razdraživalo njegovo navaljivanje. Njena tiha kuknjava bivala je sveglasnija. - Istjerali je s ostalima, istjerali je na ulicu. Nisu joj dali ni dakaput ponese sa sobom.

- Kamo je otišla?- Ne znam, ne znam.- Tko će se brinuti o njoj?

~ 404 ~

- A tko će se brinuti o meni?- Pa ona nikog tu ne poznaje, nije li tako?- A tko će se brinuti o meni?Yossarian ostavi nešto novca starici u krilo, bilo je čudno koliko

nepravdi novac, čini se, može ispraviti, i ode. Silazeći niza stube, ljutito jeproklinjao Kvaku 22, iako je znao da nje uopće nema. Kvaka 22 ne postoji,bio je čvrsto uvjeren da ne postoji, ali to je sve jedno. Važno je da svi misleda postoji, a to je mnogo gore, jer nema nikakva predmeta ni teksta koji bise mogao ismijati ili pobiti, okriviti, kritizirati, napasti, preinačiti,zamrziti, ocrniti, popljuvati, razderati na komadiće, zgaziti ili spaliti.

Bilo je hladno i mračno, i u zraku se nadimala mokra, otužna magla, icurila niz goleme, potamnjele kamene blokove kuća i postolja spomenika.Yossarian se žurno vratio do Mila i odrekao se svih svojih zabluda. Rekaoje da mu je žao i, znajući da laže, obećao da će letjeti koliko god bude htiopukovnik Cathcart, samo ako se Milo posluži svim svojim utjecajem uRimu da mu pomogne pronaći malu sestru Natelyjeve kurve.

- To ti je, Milo, djevica od svega dvanaest godina - tumačio mu jetjeskobno - pa bih je htio naći prije nego što bude kasno.

Milo odgovori na te riječi dobroćudnim smiješkom.- Ja imam baš takvu dvanaestogodišnju djevicu kakvu tražiš - reče

mu slavodobitno. - Toj je dvanaestogodišnjoj djevici zapravo svega trideseti četiri godine, ali je imala vrlo stroge roditelje koji su je othranili na dijetiuz minimum proteina, i nije spavala s muškarci ma sve do...

- Ama, ja ti govorim o jednoj pravoj djevojčici, Milo! - upade muYossarian u riječ očajnički nestrpljivo. - Zar ne shvaćaš? Ne želim spavatis njom. Želim joj pomoći. Pa i ti imaš kćeri. Ona je tek mala klinka, apotpuno je sama u ovom gradu i nema nikoga tko bi se brinuo o njoj. Htiobih je spasiti od zla. Zar ne shvaćaš što mislim?

Milo ga shvati i bijaše duboko ganut.- Ponosim se tobom, Yossariane - usklikne potresenim glasom. - Zbilja

se ponosim. Nemaš pojma koliko mi je drago šio vidim da tebi nije uvijeksamo do seksa. Ti imaš svoje principe. Ja zaista imam kćeri i dobro znamšto misliš. Naći ćemo tu djevojčicu. Budi bez brige! Hodi sa mnom, naćićemo tu djevojčicu, pa makar morali prevrnuti cijeli ovaj sveti grad.Hajdemo!

Yossarian se odvezao s Milom u njegovoj brzoj »M&M« limuzini upolicijsku upravu, gdje ih je dočekao crnomanjast, neuredan policijskikomesar tankih crnih brčića, u raskopčanoj bluzi, koji je upravo obigravao

~ 405 ~

oko neke krupne žene s podvoljkom i bradavicama i koji je pozdravio Milasrdačno i iznenađeno, čak mu se poklonio i zastrugao nogama odajućibestidnu dodvorljivost, kao da je Milo kakav otmjeni markiz.

- Oh, marchese Milo - reče pretjerano razdragano i gurne onu debelu,razočaranu ženu kroz vrata a da je više i ne pogleda. - Zašto mi niste javilida ćete doći? Priredio bih vam veličanstven doček. Izvolite, izvolite,marchese! Više nas gotovo i ne posjećujete.

Milo je znao da ne smiju časiti ni časka.- Zdravo, Luigi - reče i klimne mu glavom gotovo neuljudno brzo. -

Luigi, potrebna mije vaša pomoć. Ovaj moj prijatelj traži jednu curicu.- Curicu, marchese? - reče Luigi češući se zamišljeno po licu. - U Rimu

ima puno curica. Jednom američkom oficiru ne bi smjelo bi ti teško naćicuricu.

- Ne, Luigi, niste me razumjeli. On mora što prije naći jednudvanaestogodišnju djevicu.

- A, tako, sad razumijem - reče Luigi držeći se pronicavo. - Za djevicutreba malo više vremena. Ali, ako ode na autobusni kolodvor, kamo dolazemlade seljanke koje traže posao, ja...

- Još me ne razumijete, Luigi - obrecne se Milo toliko bezobzirno inestrpljivo na policijskog komesara da se ovaj zajapuri, zauze stav mirno ipoče zbunjeno zakopčavati uniformu. - Ta je curica njegova prijateljica,stara prijateljica njegove obitelji, i mi joj želimo pomoći. Ona je tek dijete inegdje je sama u ovom gradu, pa je mora mo naći prije nego što joj tkoučini što nažao. Razumijete li sada? Ovo je veoma važno, Luigi. Ja imamkćerkicu njezinih godina, i meni u ovom trenutku nije ni do čega nasvijetu toliko stalo koliko da spasim to jadno dijete prije nego što budekasno. Hoćete li nam po moći?

- Si, marchese, sad vas razumijem - reče Luigi. - I učinit ću sve što jeu mojoj moći da je pronađemo. Ali večeras gotovo uopće nemam slobodnihljudi. Večeras su mi svi ljudi zauzeti akcijom protiv krijumčara duhanom.

- Krijumčara duhanom? - pripita ga Milo.- Milo - zamekeće Yossarian, komu se steglo srce, jer je odmah

naslutio da je sve propalo.- Si, marchese - reče Luigi. - Dobit je od krijumčarenja duhanom

tolika da se krijumčarenju gotovo i ne može stati na kraj.- Zar je zbilja tolika dobit od krijumčarenja duhanom? - zapita ga Milo

pokazujući živo zanimanje i uzvijajući pohlepno obrvama boje hrđe i širećinosnice.

~ 406 ~

- Milo - uzvikne Yossarian. - Pomisli malo i na mene, čuješ li?- Si, marchese - odgovori Luigi. - Dobit je od krijumčarenja duhanom

veoma velika. To je krijumčarenje nacionalni skandal, marchese, pravanacionalna sramota.

- Ma što ne kažete? - pripomene Milo smješkajući se zaneseno, papođe prema vratima kao daje opčinjen.

- Milo! - prodere se Yossarian i bez razmišljanja skoči da ga zadrži. -Milo, moraš mi pomoći.

- Krijumčarenje duhanom - razjasni mu Milo otimajući mu setvrdokorno, a pogled mu odražavaše padavičarsku požudu. - Pusti me!Moram se početi baviti krijumčarenjem duhanom.

- Ostani ovdje da mi pomogneš pronaći tu djevojčicu - preklinjaše gaYossarian. - Sutra se možeš početi baviti krijumčarenjem duhanom.

Ali je Milo ostao gluh i otimao se, ne suviše snažno ali nesuzdrživo,sav uznojen. Oči su mu grozničavo plamtjele, kao da ga je obuzela nekafiksna ideja, a s drhtavih mu je usana curila slina. Tiho je jaukao, kao daga muči predosjećaj neke nevolje, i neprekidno je ponavljao:

- Krijumčarenje duhanom, krijumčarenje duhanom... - Yossarian muse napokon skloni s puta i pomiri sa sudbinom, jer je uvi dio da se s njimuopće ne može razgovarati. Milo odjuri kao strijela. Policijski komesarponovo raskopča bluzu i prezirno pogleda Yossariana.

- A što vi hoćete? - upita ga hladno. - Hoćete li da vas dam uhapsiti?Yossarian iziđe iz ureda i u predvorju prođe pored one krupne žene s

podvoljkom i bradavicama, koja se već vraćala komesaru. Yossarian siđeniza stube na mračnu ulicu nalik na grobnicu. Nigdje nije bilo ni tragaMilu. Nigdje ni jedan prozor nije bio osvijetljen. Pusti pločnik dizao sestrmo nekoliko uličnih blokova. Na vrhu dugačke uzbrdice popločeneoblim kamenjem vidio je sjajna svjetla nekog širokog bulevara. Policijskaje stanica bila gotovo na dnu ulice; žute žarulje nad ulazom pištale su navlazi kao mokre baklje. Padala je hladna, sitna kiša. Počeo se polakouspinjati. Uskoro je došao do nekog tihog, zgodnog i privlačnog restoranasa crvenim baršunskim zastorima na prozorima i s plavim neonskimnatpisom pokraj vrata, na kojem je pisalo:

RESTORAN KOD TONYJA. BIRANA JELA I PIĆA. ULAZ ZABRANJEN.Taj ga je plavi neonski natpis samo načas malko iznenadio. Nikakva

mu se izopačenost nije više činila čudna u ovoj neobičnoj, rogobatnojokolini. Vrhovi visokih zgrada bili su nakrivljeni zbog sablasne,nadrealističke perspektive, a i ulica kao da se nagnula. Zadigao je

~ 407 ~

ovratnik svoga toplog vunenog kaputa i omotao njime lice. Noć je bilahladna i vlažna. Iz tame izroni bos dječak u tankoj košulji i u tankima,poderanim hlačama. Imao je crnu kosu, a bili su mu potrebni šišanje,cipele i čarape. Ispijeno mu lice bijaše blijedo i tužno. Gacao je po lokvamana mokrom pločniku proizvodeći jezovite, nježne šumove kao da siše, iYossariana je obuzelo takvo silno sažaljenje nad njegovom bijedom da bimu bio najradije smrskao šakom blijedo, tužno i ispijeno lice i otpremio gana drugi svijet, jer ga je podsjetio na svu onu blijedu, tužnu i ispijenudjecu u Italiji kojima su te večeri bili potrebni šišanje, cipele i čarape.Yossarian se sjetio bogalja i promrzlih i gladnih muškaraca i žena, i svihonih tupih, bezvoljnih i predanih majki katatoničnih očiju, koje su te istevečeri dojile vani svoju dojenčad obnažujući hladna životinjska vimena,neosjetljive na tu istu studenu kišu. Krave! Kao na mig, jedna majka-dojilja prođe pored njega noseći dojenče u crnim traljama. Yossarian bi bionajradije i nju zatukao, jer ga je podsjetila na bosoga dječaka u tankojkošulji i u tankim, poderanim hlačama i na svu onu drhtavu, groznubijedu u svijetu, koji još nikad nije svima dao dovoljno topline i hrane ipravde, nego samo šačici dovitljivih i bezobzirnih ljudi. Kakve li šugaveZemlje! Pitao se koli ko li ljudi čak i u njegovoj bogatoj domovini te istevečeri pati od nestašice, koliko li ih stanuje po šupama, koliko li je muževapijano i žena premlaćeno i koliko li djece zastrašuju, zlostavljaju ilinapuštaju. Koliko li obitelji žudi za hranom koju ne mogu kupiti? Koliko lisrca puca? Koliko li će ljudi izvršiti samoubojstvo ove iste noći, koliko li ćeih poludjeti? Koliko li će žohara i stanodavaca slaviti pobjedu? Koliko lipobjednika gubi, koliko li uspjeha propada, koliko li bogatašaosiromašuje? Koliko li se pametnjakovića glupo ponaša? Koliko li sesretnih svršetaka pretvara u nesretne? Koliko li poštenih ljudi laže, kolikoli se hrabrih ljudi drži kukavički, vjernih ljudi iznevjeruje, koliko li sesvetih ljudi kvari, koliko li je ljudi na povjerljivim položajima prodalo dušehuljama za sitnu paru, koliko ih ni kad nije ni imalo duše? Koliki li supravi putovi krivi putovi? Kolike li su najbolje obitelji najgore obitelji ikoliki li su dobri ljudi zli lju di? Kad biste ih sve sabrali, pa onda odbili,ostala bi vam možda samo djeca, i možda Albert Einstein i koji stariviolinist ili kipar. Yossarian je hodao osamljen i utučen, osjećajući seotuđen, i nikako nije mogao odagnati iz sjećanja bolnu sliku bosogadječaka ispijenih obraza dok nije napokon došao do ugla bulevara iugledao jednog savezničkog vojnika, mlada poručnika sitna, blijeda,dječačkog lica, kako se grči na tlu. Šest drugih vojnika iz različitih

~ 408 ~

zemalja držali su ga svaki za jedan dio tijela trudeći se da mu pomognu ida ga umire. On je siktao i stenjao kroz stisnute zube i kolutao očima

- Pazite da si ne pregrize jezik - posavjetova ih mudro neki niskinarednik koji je stajao pokraj Yossariana, pa sedmi čovjek srne u gužvuda uhvati poručnika za glavu. Napokon ga posve svladaše i neodlučno sezgledaše, jer sad kad se mladi poručnik nije više mogao micati, nisu znališto da rade. Drhtaj koji odavaše idiotsku paniku prenosio se s jednognapetog zvjerskog lica na drugo.

- Zašto ga ne dignete i ne metnete na haubu onih kola? - rečeotegnutim glasom kaplar koji je stajao iza Yossariana. Činilo se da je topametno, pa ona sedmorica podigoše mladog poručnika i pomno gapoložiše na poklopac parkiranog automobila, pritiskujući mu sve dijelovetijela kojima se opirao. Kad su ga položili na poklopac parkiranogautomobila, opet su se nevoljko zgledali, jer nisu znali što da sad rade.

- Zašto ga ne skinete s tog automobila i ne metnete na zemlju? - opetće onaj isti kaplar iza Yossariana otegnutim glasom. Činilo se da je i todobra ideja, pa ga uzeše nositi natrag na pločnik, ali u taj čas dojuri džipsa crvenim bljeskavim svjetlom sa strane, a u njemu dva vojna policajca.

- Što je to? - izdere se vozač.- Ovaj ovdje ima grčeve - odgovori jedan od one sedmorice boreći se s

jednim udom mladog poručnika. - Pa ga držimo.- E pa, dobro, uhapšen je.- Što da radimo s njim?- Držite ga i dalje u hapsu! - dovikne im policajac i presamiti se

smijući se promuklo vlastitoj šali, te odjuri dalje.Yossarian se sjeti da nema propusnice, pa polako prođe pored te

čudne skupine i uputi se prema graji od prigušenih glasova koja jedopirala odozgo iz daljine, iz mrkla mraka. Široki, mokri bulevar bio je naodređenim razmacima osvijetljen stravičnim, žmirkavim svjetiljkama naniskim, vijugavim stupovima okruženim smeđom izmaglicom nalik nadim. Kroz jedan prozor iznad sebe začuje kako neka nesretnica preklinje:

- Nemojte, molim vas! Nemojte, molim vas! - Neka potištena mladažena s mnogo crne kose na licu, u crnoj kišnoj kabanici, prođe oborenihočiju. Pred Ministarstvom javnih radova malo dalje pijan mlad vojnikpridržavao je pijanu damu uz jedan od ižljebljenih korintskih stupova, doksu ga tri pijana druga po oružju gledala sjedeći u blizini na stubama idržeći boce vina među nogama. - Nemojte, mooolim vas - molila je pijanadama. - Ja bi kući. Nemojte, mooolim vas. - Jedan od one trojice što su

~ 409 ~

sjedili opsuje nešto ratoborno, a kad se Yossarian okrene i digne pogled,onaj baci bocu na njega. Boca se rasprsne daleko od Yossariana iprigušeno prasne. On proslijedi dalje istim onim tromim, sporim korakom,s ru kama u džepovima.

- Hodi, mala! - čuo je onog pijanog vojnika kako odrješito govori. - Sadje na meni red.

- Nemojte, mooolim vas - molila je pijana dama. - Nemojte, mooolimvas!

Odmah na idućem uglu začuje odnekud iz guste, neprobojne tmice uuskoj, vijugavoj pokrajnjoj ulici tajanstven, ali jasan zvuk, kao da tkorazgrće snijeg. Kad zakorači da prijeđe tu zlokobnu uličicu, naježi se odužasa osluškujući odmjereno, mučno i uspomenama nabijeno struganježeljeznom lopatom po betonu, pa pohita dalje sve dok nije ostavio zasobom tu avetinjsku i neskladnu buku. Sad je znao gdje je; ako bude idalje išao ravno, ubrzo će doći do presahle fontane usred bulevara, paonda, sedam ulica dalje, do oficirskog stana. Iznenada začuje nekorežanje, neke neljudske glasove iz sablasne pomrčine pred sobom. Žaruljaulične svjetiljke na uglu bila je izgorjela, pa je pola ulice bilo obavijenotamom, a ono što se vidjelo bilo je sve izobličeno. Na drugoj straniraskršća neki je čovjek tukao psa, kao što je u Raskoljnikovljevu snučovjek tukao bičem konja. Yossarian se uzalud trudio da ništa ne vidi i nečuje. Pas je, ošamućen i obuzet životinjskom histerijom, gmizao i puzio natrbuhu, i nije se uopće opirao, ali ga je čovjek tukao i tukao teškim,plosnatim štapom. Oko njih se bila okupila skupinica ljudi. Jedna jezdepasta žena iskoračila i zamolila čovjeka da prestane tući psa.

- Gledajte vi svoja posla - izderao se čovjek grubo na nju i digao štapkao da će i nju udariti, pa je žena us tuknula, pokunjena i ponižena.

Yossarian je ubrzao korak da što prije odmakne od tog prizora, samošto nije trčao. Noć je bila puna grozota. Pomislio je da zna kako je biloKristu kad je hodao po svijetu, kao psihijatar u sobi punoj luđaka, kaožrtva u zatvoru punom razbojnika. Kako se morao obradovati kad biugledao gubavce! Na drugom je uglu neki čovjek zvjerski tukao jednogmališana usred nepomične skupine odraslih ljudi koji se uopće nisuupletali. Yossarian uzmakne i smuči mu se kao da je nešto prepoznao. Bioje uvjeren da je već bio svjedok ovom istom užasnom prizoru. Deja vu? Taga zloslutna podudarnost potrese i ispuni sumnjom i stravom. To je bioonaj isti prizor kojem je bio svjedok maloprije, iako se činilo da je svedrukčije. Što se to, zaboga, događa? Hoće li sad jedna zdepasta žena

~ 410 ~

iskoračiti i zamoliti čovjeka da prestane? Hoće li čovjek zamahnuti rukomda je udari, i hoće li ona uzmaknuti? Nitko se nije micao. Dijete jeneprestano plakalo, kao da je omamljeno u svom jadu. Čovjek ga je i daljeobarao na tlo snažnim udarcima dlanovima u glavu da je sve zvonilo, aonda ga je naglo dizao na noge da ga opet sruši. Činilo se da nitko u tojsumornoj i zaplašenoj svjetini ne mari toliko za ošamućenog i pretučenogdječaka da bi ustao u njegovu obranu. Dječaku nije bilo više od devetgodina. Jedna je neuredno obučena žena tiho plakala otirući suzeprljavom krpom za pranje suda. Dječak je bio neishranjen i trebalo ga jepodšišati. Sjajna crvena krv curila mu je iz ušiju. Yossarian je brže-boljepobjegao od toga mučnog prizora na drugu stranu golemog bulevara, gdjeje nagazio na ljudske zube što su ležali na mokrom, svjetlucavom pločnikupokraj krvavih mrlja, koje su se još lijepile zbog kišnih kapljica što su sezarivale u njih kao oštri nokti. Posvuda su ležali kutnjaci i slomljenisjekutići. Obišao je na prstima te groteskne ostatke i obreo se pred vežom,u kojoj je jedan uplakani vojnik držao na ustima rupčić na topljen krvlju,a druga su ga dva vojnika pridržavala da ne padne i čekala ozbiljno inestrpljivo vojna kola za hitnu pomoć, koja su najposlije dokloparala supaljenim, jantarskižutim svjetlima za maglu, ali su projurila pored njihzbog sukoba koji je, jednu ulicu dalje, iz bio između jednog jedinog civilaTalijana s knjigama u rukama i mase civilnih policajaca s lisičinama ipendrecima. Civil koji je vrištao i otimao se bio je crnomanjast i blijed odstraha kao krpa. Kolutao je od silna očaja očima i lepetao kapcima kaošišmiš krilima, dok su ga visoki policajci hvatali za ruke i noge i dizali uzrak. Knjige su mu se bile rasule po tlu.

- U pomoć! - vrištao je prodornim glasom zagrcavajući se oduzrujanosti, dok su ga policajci nosili do otvorenih stražnjih vrata kola zahitnu pomoć i ubacivali unutra. - Policija! U pomoć! Policija! - Zatvorili sui zakračunali vrata i kola su odjurila dalje. Bilo je ironije bez tračkahumora u besmislenoj panici čovjeka koji doziva u pomoć policiju dok suoko njega sve sami policajci. Yossarian se kiselo nasmiješio tomuzaludnom i smiješnom zazivanju u pomoć, a onda se trgnuo jer je uvidioda su te riječi dvosmislene, shvatio je, premirući od straha, da taj čovjek,možda, uopće nije zvao policiju, nego je, kao prijatelj osuđen na propast,junački opominjao iz groba svakoga tko nije policajac s pendrekom irevolverom i koga ne štiti banda drugih policajaca s pendrecima irevolveri ma.

- U pomoć! Policija! - vikao je taj čovjek upozoravajući, možda, na

~ 411 ~

opasnost.Na tu pomisao Yossarian šmugne pored policajaca i malne se

spotakne o noge kršne žene četrdesetih godina koja je žurno prelazilaraskršće, kao da je nešto skrivila, i obazirala se kradom i osvetnički naženu osamdesetih godina, debelih, povezanih gležnjeva, koja je glavinjalau jalovoj potjeri za njom. Starica je metala nogu pred nogu predišući imrmljajući nešto uzrujano i izbezumljeno. Smisao toga prizora bio jejasan: bilo je to gonjenje. Prva je žena bila slavodobitno napola prešlaširoki bulevar prije nego što je druga žena stigla do ruba pločnika. Ružan,zlurad i lagan osmijeh koji joj je zatitrao na usnama kad se osvrnula nastaricu koja se jedva vukla, bio je u isti mah i opak i uplašen. Yossarian jeznao da bi mogao po moći starici u nevolji kad bi ona samo povikala, znaoje da bi mogao potrčati i uhvatiti onu stamenu prvu ženu i zadržati je dokne dođe skupina policajaca iz blizine, kad bi mu samo ona druga žena dalaodobrenje nevoljničkim krikom. Ali starica je prošla mimo njega a da ganije ni primijetila, mumljajući nešto, strašno i tragično ozlojeđena. Ubrzose ona prva žena izgubila u sve dubljim slojevima tame, a starica je ostalanemoćno stajati nasred glavne ceste, preneražena, sama, ne znajući kudada pođe. Yossarian odvoji oči od nje i pohita dalje srameći se što nije ništaučinio da joj pomogne. Dok je pokunjen bježao, obazirao se kradom, kaokrivac, bojeći se da starica ne počne sad progoniti njega, te se obradovaoskrovitom utočištu sve gušće, gotovo neprobojne tame bez tračka svjetla.Bande... bande policajaca, sve su zemlje osim Engleske u rukama bandi,bandi, bandi. Bande s pendrecima vladaju posvuda.

Yossarianov kaput bijaše promočen na ramenima i ovratniku. Čarapemu bijahu mokre i hladne. Ni iduća ulična svjetiljka nije gorjela jer je bilarazbijena. Zgrade i bezlične spodobe promicale su nečujno pored njega,kao da ih jednako nosi neka snažna i vječna struja. Prođe neki visokifratar, lice je zario duboko u grubu sivu kukuljicu, čak mu se ni oči nisuvidjele. Netko mu je dolazio u susret gacajući neprestano po lokvama, pase pobojao da nije opet neko boso dijete, ali se umjesto toga očeše o nekogsuhonjavog, mrtvački blijedog, nujnog čovjeka u crnoj kišnoj kabanici; sazvjezdolikom brazgotinom na obrazu i sa sjajnom nakaznom udubinom,velikom kao jaje, u sljepoočici. Zalim se pojavi mlada žena koja ješljapkala slamnatim sandalama i kojoj je cijelo lice bilo nagrđenogrozomornom ružičastom i šarenom opeklinom, što joj je počinjala navratu i protezala se, kao sirova, nabrana masa, uz oba obraza, pored očiju!Yossarian je protrnuo i odvratio pogled. Nitko nikad neće voljeti tu ženu.

~ 412 ~

Smučilo mu se; žudio je da legne u postelju s djevojkom koju bi mogaovoljeti, koja bi ga umirila i nadražila i uljuljala u san. Na Pianosi ga ječekala banda s pendrecima. Djevojaka više nema. Do grofice i njene snahenije mu više bilo stalo; suviše je ostario da bi se zabavljao, a nije više imaoni vremena. Luciana je nestala, vjerojatno je umrla; ako još nije, onda ćeuskoro. Aarfyjeva bujna drolja izgubila se sa svojim nepriličnim prstenomukrašenim kamejom, a sestra Duckett ga se sramila zato što nije više htioletjeti, pa je izazivao sablazan. Jedina djevojka u blizini koju je poznavaobila je ona ružna služavka u oficirskom stanu s kojom nijedan od njih nijejoš nikad spavao. Zvala se Michaela, ali su je oficiri nježno i umiljatonazivali nepristojnim imenima, a ona se kikotala radosno kao dijete, jernije razumjela engleski, pa je mislila da joj laskaju i da se nedužno šale.Svaka njihova ludost budila je u njoj zanos i oduševljenje. Bila je tosretna, priprosta i vrijedna djevojka koja nije znala čitati i koja se jedvaznala potpisati. Ravna kosa bila joj je boje natrule slame. Bila je žućkasteputi i kratkovidna. Nijedan od njih nije nikad spavao s njom zato što jenitko nije htio, osim Aarfyja, koji ju je te iste večeri silovao, a zatim jojzačepio usta rukom i držao je gotovo dva sata u ormaru za odijela, sve doksirene nisu oglasile policijski sat za civile, pa ona nije više smjela izići naulicu.

Tada ju je bacio kroz prozor. Njen je leš još ležao na pločniku kad jeYossarian stigao i uljudno se progurao kroz krug ozbiljnih susjeda smutnim fenjerima u rukama, koji su ga poprijeko gledali uzmičući prednjim, ogorčeno pokazivali na prozore na prvom katu i bijesno razgovarali,kao da nekoga optužuju. Yossarianu je zalupalo srce od prepasti i užasapred žalosnom, zloslutnom i krvavom slikom razmrskana leša. Smugnuoje u vežu i odjurio uza stube u stan, gdje je zatekao Aarfyja kakosnebivljivo hoda gore-dolje smješkajući se neprirodno i ponešto nelagodno.Činilo se da je Aarfy malko uznemiren, jer je nervozno vrtio lulu u ruci iuvjeravao Yossariana da će sve biti u redu. Ne treba se ništa brinuti.

- Samo sam je jedanput silovao - razjasni mu.Yossarian se osupne.- Ali, ubio si je, Aarfy! Ubio si je!- Ali, pa morao sam je ubiti kad sam je silovao - odvrati Aarfy

najmilostivije što je mogao. - Nisam je valjda mogao pustiti da okolo pričasvašta o nama?

- Ama, zašto si je uopće dirao, blesane jedan? - vikne Yossarian. - Akosi baš htio neku djevojku, zašto nisi doveo koju s ulice? Pa grad je pun

~ 413 ~

prostitutki!- A ne, to ne - hvastao se Aarfy. - Ja nisam još nikad u životu za to

ništa platio.-Pa jesi li ti lud, Aarfy? - Yossarianje malne zanijemio. - Ama, ti si

ubio djevojku. Strpat će te u zatvor.- Ama, kakvi! - odvrati Aarfy smješkajući se usiljeno. - Neće. Neće oni

strpati u zatvor staroga dobrog Aarfyja. Neće valjda samo zato što samnju ubio?

- Ali bacio si je kroz prozor i sad leži mrtva na ulici.- Pa ona ne smije biti na ulici - odvrati Aarfy. - Prošao je policijski sat.- Budalo! Zar ne shvaćaš što si učinio? - Yossarian htjede zgrabiti

Aarfyja za njegova tusta ramena, mekana kao gusjenice, ne bi li gaurazumio. - Usmrtio si nekoga. Strpat će te u zatvor. Možda će te čak iobjesiti!

- Ah, to ipak ne bih rekao - odvrati Aarfy i veselo se zasmijulji, iakomu se znakovi nervoze pojačaše. Nije ni primijetio kako prosipa mrviceduhana dok petlja nešto kratkim prstima oko glave lule. - A jok, gospodinemoj! Neće oni tako s dobrim starim Aarfyjem. - Ponovo se nasmije. - Pa, toje bila obična služavka! Ne bih ipak rekao da će dići veliku dreku zbogjedne siromašne talijanske služavke kad svaki dan ginu na tisuće ljudi.

- Slušaj! - vikne Yossarian gotovo radosno, napinjući uši i gledajućikako se Aarfyju gubi krv iz lica dok su u daljini zavijale sirene, policijskesirene, koje su zatim gotovo u tren oka stvorile piskavu, kreštavu,nametljivu i zaglušnu kakofoniju koja kao da je sa svih strana nadirala usobu. - To dolaze po tebe, Aarfy - reče, prožet samilošću. Morao je vikati dabi ga Aarfy čuo u toj buci. - Dolaze da te uhapse, Aarfy, razumiješ li? Pane možeš samo tako oduzeti život nekome, čak ni jednoj siromašnojslužavci. Razumiješ li? Shvaćaš li?

- Ma hajde bježi! - ostajaše Aarfy pri svome smijući se na silu ismješkajući se ovlaš. - Ne dolaze oni da mene uhapse. Neće valjdauhapsiti dobroga starog Aarfyja.

Odjednom kao da mu je pozlilo. Svalio se dršćući na stolicu i kao da jeobamro, a trupčaste, mlitave ruke tresle mu se u krilu. Vani se zaustavišeautomobili škripeći kotačima. Reflektori odmah obasjaše njihove prozore.Vrata se na automobilima zalupiše, a policijske pištaljke zapištaše.Razlegoše se oštri glasovi. Aarfy je pozelenio. Neprestano je automatski,vrtio glavom smješkajući se nekako čudnovato i ukočeno i ponavljajućislabašnim, potmulim i jednoličnim glasom da ne dolaze valjda po njega,

~ 414 ~

da ne dolaze po starog dobrog Aarfyja, jok, gospodine moj. Pokušavao jeuvjeriti sama sebe u to čak i kad su se teški i žurni koraci razlegli nastubama i odmorištu, čak i kad je netko neumoljivo i iz sve snage udariočetiri puta šakom u vrata. Tada se vrata stana razdrljiše i dva sjenita,krepka, mišićava vojna policajca ledenih očiju i čvrstih, žilavih i strogihčeljusti hitro uđoše, prođoše kroz cijelu sobu i uhapsiše Yossariana.

Uhapsili su Yossariana zato što je bio u Rimu bez propusnice.Ispričali su se Aarfyju zbog smetnje i odveli Yossariana držeći ga

svaki ispod jedne ruke čvrstu kao okovima. Nisu mu rekli ni riječi dok suga vodili dolje. Vani su ih, pred zatvorenim kolima, čekala još dva visokavojna policajca s pendrecima i bijelim šljemovima. Yossariana posjedošena stražnje sjedalo, pa odjuriše krivudajući po kiši i prljavoj magli dopolicijske stanice. Zatvoriše ga preko noći u ćeliju, među četiri kamenazida. U zoru mu dadoše kabao da izvrši nuždu, pa ga odvezoše naaerodrom, gdje su ih još dva divovska vojna policajca s pendrecima ibijelim šljemovima čekala ispred transportnog zrakoplova čiji su se motoriveć zagrijavali. S valjkastih zelenih kućišta motora curile su drhtave kapikondenzirane pare. Vojni policajci nisu rekli ni riječi jedni drugima. Nisučak ni klimnuli glavom. Yossarian nije nikad vidio takva granitna lica.Zrakoplov je letio na Pianosu. Na uzletištu su ih dočekala još dva šutljivavojna policajca. Sad ih je bilo osam, i svi su se redom, lijepo i bez riječi,potrpali u dvoja kola i projurili pored sve četiri eskadrile tako da su kotačineprestano škripali. Ispred štaba aviopuka, na parkiralištu, dočekala suih još dva vojna policajca. Kad su se okrenuli prema ulazu, svih ga je desetvisokih snažnih, odrješitih i šutljivih ljudi opkolilo nadvisujući ga. Cipelesu im glasno i ujednačeno škripale dok su gazili po zemlji posutoj troskom.Yossarian je imao dojam da se tempo žurbe pojačava. Bio je užasnut.Činilo se da je svaki od te desetorice toliko snažan da bi ga mogao usmrtitijednim jedinim udarcem. Trebalo je samo da ga pritisnu svojim krupnim,otvrdlim kamenim ramenima pa da ispusti dušu. Nikako se nije mogaospasiti. Nije čak vidio ni koja ga dvojica drže ispod ruku i brzo vodeizmeđu dva gusta reda ostalih policajaca. Ubrzali su korak, pa mu seučinilo da leti i da ne dodiruje nogama tlo, dok su kaskali odlučnim iodmjerenim korakom uz široke mramorne stube do gornjeg odmorišta,gdje su ih dočekala još dva zagonetna vojna policajca krutih lica da ihpovedu još bržim korakom niz dugačku galeriju poduprtu stupovima nadgo lemim predvorjem. Njihovi paradni koraci po mutnim pločicamaodjekivali su praznom sredinom zgrade kao kakvo jezovito, sve brže

~ 415 ~

bubnjanje, dok su se sve brže i sve točnije primicali pisarnici pukovnikaCathcarta. Yossarianu je zujalo u ušima od silne panike kad su gaokrenuli licem prema njegovoj propasti u pisarnici, gdje je potpukovnikKorn udobno sjedio na uglu pisaćeg stola pukovnika Cathcarta i čekao daga pozdravi smiješeći se prijazno:

- Poslat ćemo vas kući.

~ 416 ~

40. KVAKA 22

Ali bila je tu, naravno, jedna kvaka.- Kvaka 22? - zapita Yossarian- Naravno - odgovori potpukovnik Korn umilno, pošto je otpustio

moćnu stražu stamenih vojnih policajaca nemarnim pokretom ruke iponešto prezirnim naklonom, posve prirodno, kao i uvijek kad je imaopriliku biti ciničan. Četvrtaste naočale bez obruba svjetlucale su mu dokje prefrigano i uveseljeno promatrao Yossariana. - Uostalom, ne možemovas samo tako poslati kući zato što nećete više da letite, a ostale zadržatiovdje, nije li tako? To ne bi bilo baš pošteno prema njima.

- Bogami, imate pravo! - dobaci pukovnik Cathcart, koji je teško inezgrapno hodao gore-dolje, kao kakav zadahtani bik, othukujući i pućećisrdito usne. - Ja bih mu najradije prije svakog leta svezao ruke i noge iubacio ga u avion. Eto tako.

Potpukovnik Korn dade mig pukovniku Cathcartu neka šuti, pa seosmjehne Yossarianu.

- Vi ste, znate, zbilja zadali mnogo muke pukovniku Cathcartu -napomene prpošno i vedro, kao da mu nije ni najmanje krivo zbog toga. -Ljudi su nezadovoljni i moral im je počeo opadati, a svemu tome ste vikrivi.

- Vi ste krivi što ste povisili normu - pravdaše se Yossarian.- Ne, nego ste vi krivi što nećete da letite - odsiječe potpukovnik Korn.

- Ljudi nisu imali ništa protiv toga da lete koliko smo god tražili od njihdok su god mislili da nemaju drugog izbora, a sad ste im vi dali neku nadupa su nezadovoljni. I zato na vama leži sva krivnja.

- Pa zar on ne zna da je rat? - pripita mrzovoljno pukovnik Cathcarttrapajući svejednako gore-dolje i ne gledajući uopće Yossariana.

- Ja sam čvrsto uvjeren da zna - odgovori potpukovnik Korn. - Zatovjerojatno i neće da leti.

- Pa zar je to njemu svejedno?- Može li spoznaja da je rat utjecati na vašu odluku da ne želite

sudjelovati u njemu? - zapita potpukovnik Korn sarkastički ozbiljno,podrugujući se pukovniku Cathcartu.

- No može, gospodine potpukovniče - odgovori Yossarian i gotovo se isam osmjehne potpukovniku Kornu.

- Toga sam se i bojao - pripomene potpukovnik Korn i polaganouzdahne sklapajući lijepo ruke na svojoj glatkoj, širokoj blistavoj i

~ 417 ~

tamnoputoj ćeli. - Znate, onako, po istini, nismo baš loše postupali s vama,nije li tako? Hranili smo vas i plaćali na vrijeme. Odlikovali smo vas i čaksmo vas promaknuli u čin kapetana.

- Nisam ga smio promaknuti u čin kapetana - uzvikne pukovnikCathcart ogorčeno. - Kad je ono zabrljavio pri onom napadu na Ferraru idvaput nadletio cilj, trebalo je da ga izvedem pred prijeki sud.

- Ja sam vam rekao da ga ne promičete - reče potpukovnik Korn - alime niste htjeli poslušati.

- Ne, nije istina. Zar mi niste baš vi rekli da ga promaknem?- Ja sam vam rekao da ga ne promaknete. Ali ne, vi me baš niste

htjeli poslušati.- Trebalo je da vas poslušam.- Ali me vi nikad ne slušate - tvrdio je potpukovnik Korn s užitkom. -

Zato smo i zapali u ovaj škripac.- Ma dobro, k vragu! Što mi sad to mećete pod nos! - Pukovnik

Cathcart zarije šake duboko u džepove i okrene se pokunjeno. - Bilo bivam bolje da razmislite malo što ćemo sad s njim, umjesto da me nebockate!

- Bojim se da ćemo ga morati poslati kući. - Potpukovnik Korn seslavodobitno smješkao kad se okrenuo od pukovnika Cathcarta premaYossarianu. - Za vas je rat gotov, Yossariane! Poslat ćemo vas kući. Vizapravo, znate, niste to zaslužili, što je jedan od razloga zbog kojih janemam ništa protiv toga. Budući da trenutačno ne smijemo riskirati davam išta drugo učinimo, odlučili smo vas poslati natrag, u SjedinjeneDržave. Izmislili smo jednu malu pogodbu...

- Kakvu pogodbu? - pripita ga Yossarian prkosno i nepovjerljivo.Potpukovnik Korn zabaci glavu i nasmije se.- Hja, vrlo nepoštenu pogodbu, to neka vam bude jasno! Upravo

gnusnu. Ali ćete je vi objeručke prihvatiti.- Nemojte biti previše sigurni u to.- Nimalo ne sumnjam da je nećete prihvatiti, iako je dozlaboga

prljava. Ah, da, zbilja, valjda niste nikome rekli da nećete više letjeti?- Nisam, gospodine potpukovniče - odgovori Yossarian kao iz topa.Potpukovnik Kom klimne glavom u znak odobravanja.- To je dobro. Sviđa mi se kako umijete lagali. Još ćete daleko

dotjerali na ovom svijetu ako razvijete u sebi kakvu poštenu ambiciju.- Pa zar on ne zna da je rat? - izdere se iznenada pukovnik Cathcart i

puhne snažno u cigaršpic odajući nevjericu.

~ 418 ~

- Uvjeren sam da zna - odgovori potpukovnik Korn kiselo - jer ste mubaš maloprije skrenuli pažnju na tu činjenicu.

Potpukovnik Korn se umorno namršti, okrenut Yossarianu, a crne muse oči zakrijesiše od potajnog i drskog prezira. Uhvativši se rukama za rubpisaćeg stola pukovnika Cathcarta, uzvuče svoja mlohava bedra daleko nastol tako da su mu kratke noge slobodno visile. Lupkao je cipelama požutoj hrastovim, a nepričvršćene čarape, smeđe kao blato, padale su mulabavo u krugovima niz gležnjeve koji su mu bili neobično sitni i bijeli.

- Znate li vi, Yossariane, da vam se ja uistinu pomalo divim - rečeljubazno, kao da u isti mah i podrugljivo i iskreno izlaže misao koja mu jeupravo pala na pamet. - Vi ste inteligentan i neobično karakteran čovjekkoji vrlo hrabro brani svoj stav. Ja sam inteligentan, ali posvebeskarakteran čovjek pa sam u idealnom položaju da to ocijenim.

- Ovo su vrlo kritični časovi - ustvrdi pukovnik Cathcart dureći sedaleko u kutu i ne obazirući se na potpukovnika Korna.

- Zaista vrlo kritični časovi - potvrdi potpukovnik Korn i mirnoklimne glavom. - Upravo je došlo do smjene u višoj komandi, i ne smijemoriskirati da se zamjerimo ni generalu Scheisskopfu ni generalu Peckemu.Jeste li to mislili, gospodine pukovniče?

- Pa zar u njega nema ni trunka rodoljublja?- Zar vi nećete da se borite za svoju domovinu? - zapita potpukovnik

Korn oponašajući otresiti i licemjerni ton pukovnika Cathcarta. - Zarnećete da dadete život za pukovnika Cathcarta i za mene?

Yossarian se ukruti od zaprepaštenja i opreza kad začuje posljednjeriječi potpukovnika Korna.

- Što je sad to? - usklikne - Kakve veze imate vi i pukovnik Cathcart smojom domovinom? To nije isto.

- A kako nas možete dijeliti? - priupita ga potpukovnik Kornpodrugljivo i mirno.

- Tako je - vikne pukovnik Cathcart iz sveg glasa. - Ili ste za nas, iliste protiv nas. Tu nema sredine.

- Bojim se da vas je sad ulovio - nadoda potpukovnik Korn. - Ili ste zanas, ili ste protiv domovine. To je bar jednostavno.

- A ne, gospodine potpukovniče! To vam ne pali kod mene.Potpukovnik Korn ostane priseban.- Ne pali ni kod mene, da vam pravo kažem, ali će kod svih drugih

upaliti. Što možete!- Vi sramotite uniformu koju nosite! - prasne pukovnik Cathcart

~ 419 ~

gnjevno i prvi put se okrene Yossarianu. - Uostalom, kako ste uopćepostali kapetan?

- Vi ste ga promaknuli - podsjeti ga potpukovnik Korn slatkim glasomsmijuckajući se prigušeno. - Zar se ne sjećate?

- E, to nisam nikako smio učiniti.- Ja sam vam rekao da ga ne promičete - reče potpukovnik Korn - ali

me vi baš niste htjeli poslušati.- Uh, bogamu, što mi to neprestano mećete pod nos? - vikne pukovnik

Cathcart. Nabra čelo i pogleda poprijeko potpukovnika Kornanepovjerljivo priškiljivši i stisnuvši šake na kukovima. - Čujte, uostalom,na čijoj ste vi strani?

- Na vašoj strani, pukovniče! Na čijoj bih inače strani bio?- E pa, prestanite me onda bockati! Sjašite!- Ta ja sam na vašoj strani, pukovniče. Ja sam naprosto nabijen

rodoljubljem.- E pa, pazite samo da to ne zaboravite! - Pukovnik Cathcart se zatim

okrene gunđajući. Nije se posve smirio. Ponovo se uspropada gnječeći urukama svoj dugački cigaršpic, i pokaže palcem na Yossariana. - Hajde das njim svršimo! Ja znam što bih najradije učinio s njim. Ja bih ganajradije izveo van i strijeljao. Eto što bih ja najradije učinio s njim. Atako bi učinio i general Dreedle.

- Ali s generalom Dreedleom je gotovo - reče potpukovnik Korn - i zatoga ne možemo izvesti van i strijeljati. - Pošto je popustila trenutnanapetost između njega i pukovnika Cathcarta, potpukovnik Korn seponovo opusti i poče lupkati cipelama po pisaćem stolu pukovnikaCathcarta, a zatim se obrati Yossarianu. - Mjesto toga ćemo vas, dakle,poslati kući. Morali smo dobro razmisliti prije nego što smo skovali tajjezivi mali plan kako da vas pošaljemo kući, a da ne izazovemo prevelikonezadovoljstvo među vašim prijateljima koje ovdje ostavljate. Zar nistezadovoljni zbog toga?

- Kakav plan? Ne znam hoće li se meni svidjeti taj vaš plan.- Ja znam da vam se neće svidjeti. - Potpukovnik Korn se nasmije i

opet blaženo sklopi ruke na glavi. - Zgadit će vam se. Zaista je odvratan izacijelo će se protivili vašoj savjesti. Ali ćete prilično brzo pristati nanjega. Pristat ćete zato što ćete se za dva tjedna vratiti kući živi i zdravi izato što nemate drugog izbora. Ili to, ili pred prijeki sud. Ili - ili.

Yossarian puhne na nos.- Prestanite me blefirati, gospodine potpukovniče! Ne možete me

~ 420 ~

izvesti pred prijeki sud zbog bježanja pred neprijateljem. Samo biste seobrukali, a vjerojatno me ne biste mogli ni osuditi.

- Ali vas možemo izvesti pred prijeki sud zbog dezerterstva, jer steotišli u Rim bez propusnice. I to bismo mogli progurati. Ako malo boljerazmislite, uvidjet ćete da nam ne bi preostalo ništa drugo. Ne možemovas samo tako pustiti da se šetate okolo i da se otvoreno bunite, moramovas kazniti. Inače bi i svi ostali odbili letjeti. Evo, dajem vam časnu riječda ćemo vas izvesti pred prijeki sud ako odbijete našu ponudu, iako binam to zadalo mnogo teškoća i bilo strašan trn u peti pukovnikaCathcarta.

Pukovnik Cathcart se lecne na riječi »trn u peti« i, čini se, bezrazmišljanja, baci srdito svoj tanki cigaršpic od oniksa i bjelokosti nadrvenu ploču pisaćeg stola.

- Majku mu Božju! - vikne nenadano. - Mrzim ovaj prokleti cigaršpic!- Cigaršpic odskoči od stola do zida, odbije se od prozorske daske i pade napod, pred noge pukovniku Cathcartu, koji se zagleda u njega mrko irazjareno. - Pitam se imam li uopće kakve koristi od njega?

- On vam služi na diku kod generala Peckema, ali vam je trn u petikod generala Scheisskopfa - pouči ga potpukovnik Korn obješenjačkibezazleno.

- A komu od njih trebam ugoditi?- Obadvojici.- Pa, kako ću obadvojici ugoditi? Oni se mrze. Kako ću ikad učiniti

nešto što će mi služiti na diku kod generala Scheisskopfa, a da mi kodgenerala Peckema ne bude trn u peti?

- Marširajte!- Eh, marširajte! Tako jedino mogu onome ugoditi. Marširajte!

Marširajte! - Pukovnik Cathcart se mrzovoljno nakrevelji. - Krasnih ligenerala! Samo sramote uniformu koju nose. Kad su ta dvojica moglipostati generali, ja ne znam kako ne bih i ja mogao postati.

- Vi ćete još daleko dogurati - uvjeravaše ga potpukovnik Korn bezimalo uvjerenja u glasu, pa se okrene Yossarianu smijuckajući se. Njegovose prezirno veselje pojača kad opazi izraz nepopustljiva neprijateljstva inepovjerenja na Yossarianovu licu.

- Eto, to vam je srž problema. Pukovnik Cathcarl želi postati general,a ja želim postati pukovnik, i zato vas moramo poslati kući.

- A zašto on želi postati general?- Zašto? Zbog istog razloga zbog kojeg ja želim postati pukovnik. Što

min@

~ 421 ~

drugo da radimo? Svi nas uče da pucamo naviše. General je viši po činu odpukovnika, a pukovnik je viši od potpukovnika. I za to obadvojica pucamonaviše. I, znate, Yossariane, da je vaša sreća što je tako. Zaista steizabrali najpogodniji trenutak, ali valjda ste uzeli u obzir taj faktor usvojim proračunima.

- Ja nisam tu ništa računao - odbrusi mu Yossarian.- Ama, ja zbilja uživam u tome kako lažete - odvrati potpukovnik

Korn. - Zar nećete biti ponosni kad vam zapovjednik bude promaknut učin generala - kad budete znali da ste služili u jedinici koja je u prosjekuizvršila više borbenih zadataka od svake druge jedinice? Zar ne želite davam jedinica bude još koji put pohvaljena i da osvojite još više hrastovihgrančica za svoju »Avijatičarsku medalju«? Gdje vam je esprit de corps?Zar ne želite i dalje pridonositi tom velikom uspjehu izvršavajući borbenezadatke? Ovo vam je po sljednja prilika da odgovorite potvrdno.

- Ne želim.- E, onda nas držite u šahu... - reče potpukovnik Korn bez traga

kivnosti u glasu.- Trebalo bi da ga bude stid.-... I morat ćemo vas poslati kući. Samo ćete nam učiniti nekoliko

sitnih usluga, pa...- Kakvih usluga? - presiječe ga Yossarian u riječi ratoborno i

nepovjerljivo.- Ama, sitnih, beznačajnih usluga. Zapravo je naša ponuda veoma

velikodušna. Mi ćemo izdati nalog da vas vrate u Sjedinjene Države...ozbiljno vam kažem... a vi nas zauzvrat morate samo...

- Što? Što moram?Potpukovnik Korn se oporo nasmije.-Voljeti.Yossarian zažmirka.- Vas voljeti?- Nas voljeti.- Vas voljeti?- Tako je - reče potpukovnik Korn klimajući glavom, vrlo zadovoljan

Yossarianovim naivnim iznenađenjem i nedoumicom. - Nas voljeti.Pridružiti nam se. Biti nam drug. Govoriti lijepo o nama ovdje i uSjedinjenim Državama. Uhvatiti se u kolo s nama. Je li da ne tražimomnogo od vas?

- Samo želite da vas volim? I to je sve?

~ 422 ~

- To je sve.- To je sve?- Samo nas primite u svoje srce.Yossarianu dođe da se samosvjesno nasmije kad u čudu opazi da se

potpukovnik Korn ne šali.- To neće biti baš lako - podsmjehne se.- Ah, bit će mnogo lakše nego što mislite - pecne ga zauzvrat

potpukovnik Korn, nimalo obeshrabren Yossarianovom žaokom. -Iznenadit ćete se kako nas je lako voljeti kad nas jednom zavolite. -Potpukovnik Korn digne u pasu svoje labavo pričvršćene, široke hlače.Duboki, crni urezi koji su mu od podvoljka dijelili četvrtastu bradu ponovosu se izvili odražavajući neko podsmješljivo i zazorno veselje. - Vidite,Yossariane, omogućit ćemo vam da živite kao bubreg u loju. Promaknutćemo vas u čin majora i još vas jedanput odlikovati. Kapetan Flume većsastavlja kićeno priopćenje za javnost u kojem veliča vašu hrabrost nadFerrarom, vašu duboku i trajnu privrženost svojoj jedinici i vašu potpunupredanost dužnosti. Uostalom, svi su ovi izrazi citati iz toga priopćenja.Ovjenčat ćemo vas slavom i poslati kući kao heroja, na poziv Pentagonakojem ćete poslužiti u agitacione i propagandne svrhe. Živjet ćete kao malibog. Svugdje ćete biti glavni. U vašu čast priredivat će se parade i držatćete govore u korist ratnog zajma. Čim se udružite s nama, pred vama ćese otvoriti cijeli novi svijet raskoši. Nije li to divno?

Yossarian je napeto slušao izlaganje svih tih čarobnih pojedinosti.- Ne bih baš rado držao govore.- Onda ostavimo govore! Najvažnije je ono što ćete reći ovdje ljudima.

- Potpukovnik Korn se ozbiljno nagne naprijed ne smješka jući se više. -Mi nećemo da itko u aviopuku sazna da vas šaljemo kući zato što nisteviše htjeli letjeti. Isto tako nećemo da general Peckem ili generalScheisskopf načuju išta o tome da je među nama bilo nesuglasica. Zatoćemo i postati tako dobri drugovi.

- A što da kažem ljudima koji su me pitali zašto neću više letjeti?- Kažite im da vam je u povjerenju rečeno da će vas vratiti u

Sjedinjene Države, pa da niste htjeli stavljati život na kocku radi dva-trileta. Samo jedna sitna razmirica među drugovima i ništa više.

- Mislite da će mi povjerovati?- Dakako da će vam povjerovati kad budu vidjeli kako smo se

sprijateljili, i kad budu vidjeli priopćenje za javnost i pročitali vašekomplimente upućene meni i pukovniku Cathcartu. Ne brinite vi za ljude!

~ 423 ~

Njih neće biti teško disciplinirati i kontrolirati kad vi jednom odete. Oni binam mogli zadati glavobolje samo još dok ste vi ovdje. Znate, jedna zdravajabuka može pokvariti ostale - završi potpukovnik Korn, svjestan ironijesvojih riječi. - Znate li da biste ih vi, to bi zaista bilo divno, moglinadahnuti da još više lete?

- A što ako vas raskrinkam kad se vratim u Sjedinjene Države?- Pošto primite odlikovanje od nas i promaknuće i sve te slavopojke?

Nitko vam ne bi vjerovao, niti bi vam vojska to dopustila, a i zašto bisteto, zaboga, učinili? Bit ćete jedan od naših, znate? Uživat ćete u bogatstvu,nagradama, raskoši i povlasticama. Bili biste prava budala kad biste sesvega toga odrekli samo radi nekog moralnog načela, a vi niste budala.Jesmo li se pogodili?

- Ne znam.- Ili to, ili pred prijeki sud!- To bi bila prilično prljava podvala, je li?- Odvratna - potvrdi potpukovnik Korn ljubazno i pričeka strpljivo

motreći Yossariana. Oči su mu se krijesile od užitka.- Ma k vragu! - usklikne Yossarian. - Ako oni u eskadrili neće više

letjeti, neka dignu glas i neka učine nešto kao što sam ja učinio, nije litako?

- Naravno - reče potpukovnik Korn.- Zašto bih ja stavljao život na kocku radi njih, nije li tako?- Tako je.Yossarian se odluči i brzo nasmiješi.- Pristajem! - kaza slavodobitno.- Sjajno! - reče potpukovnik Korn, ali ne baš onako srdačno kako je

Yossarian očekivao, te spuzne s pisaćeg stola pukovnika Cathcarta, osovise na noge, povuče nadolje hlače i gaće između nogu i mlitavo stisneYossarianu ruku. - Dobro došli u naše kolo!

- Hvala, gospodine potpukovniče. Ja...- Zovite me Blackie, John! Pa mi smo sad prijatelji?- Dobro, Blackie. Mene prijatelji zovu Yo-Yo. Ja, Blackie...- Njega prijatelji zovu Yo-Yo - dovikne potpukovnik Korn pukovniku

Cathcartu. - Zašto ne čestitate Yo-You na pametnom potezu koji je učinio?- To je zbilja pametan potez, Yo-Yo - reče pukovnik Cathcart

nespretno i usrdno tresući Yossai lanu ruku.- Hvala vam, gospodine pukovniče, ja...- Zovite ga Chuck reče potpukovnik Korn.

~ 424 ~

- Jasno, zovite me Chuck - reče pukovnik Cathcart smijući se od srca,iako u neprilici. - Sad smo svi prijatelji.

- Jasno, Chuck.- Izlaze nasmiješeni - reče potpukovnik Korn i stavi obadvojici ruku

na rame, pa sva trojica pođoše prema vratima.- Dođite jedanput k nama na večeru, Yo-Yo - pozva pukovnik

Cathcart Yossariana gostoljubivo. - Kako bi bilo da dođete večeras? Ublagovaonicu štaba aviopuka?

- Vrlo rado, gospodine pukovniče.- Chuck - ispravi ga potpukovnik Korn prijekorno.- Oprostite, Blackie! Chuck. Moram se najprije naviknuti.- Ništa zato, prijatelju!- Jasno, prijatelju!- Hvala, prijatelju!- Nema na čemu, prijatelju!- Do viđenja, prijatelju!Yossarian nježno mahne rukom na rastanku svojim novim prija

teljima, iziđe na galeriju laganim korakom, a kad se nađe nasamo, umalošto ne zapjeva. Bio je na konju: upalilo mu je; njegova je pobuna uspjela;spasio se a da se ne mora ni pred kim stidjeti. Pošao je prema stubamaživahno i razdragano. Pozdravi ga neki vojnik u zelenoj radnoj uniformi.Yossarian mu radosno odzdravi i zagleda se radoznalo u njega. Bio mu jenekako poznat. Kad je Yossarian odzdravio, vojnik u zelenoj radnojuniformi pretvori se iznenada u Natelyjevu kurvu, koja krvoločno nasrnena njega s kuhinjskim nožem u ruci i ubode ga ispod podignute ruke.Yossarian krikne i skljoka se na pod, a kad vidje kako je djevojkazamahnula da ga ponovo ubode, sklopi oči od prevelike strave. Bio se većonesvijestio kad su potpukovnik Korn i pukovnik Cathcart izletjeli iz sobei poplašili Natelyjevu kurvu, te mu tako spasili život.

~ 425 ~

41. SNOWDEN

- Reži ga - reče jedan liječnik.- Reži ga ti - reče drugi.- Nema ništa od rezanja - reče Yossarian natečenim i ukočenim

jezikom.- Pazi sad ti ovoga! - potuži se jedan liječnik. - Još jedan glas. Hoćemo

li ga operirati ili nećemo?- Ne treba ga uopće operirati - jadaše se drugi. - To je mala rana.

Moramo mu samo zaustaviti krvarenje, očistiti ranu i zašiti je.- Ali ja još nikad nisam imao prilike nikog operirati. Koje je skalpel?

Je li ovo skalpel?- Nije, ono je skalpel. Pa, dobro, hajde reži ga već jednom ako baš

hoćeš! Raspori ga!- Ovako?- Ne tu, tupane jedan!- Nema ništa od rasparanja - reče Yossarian opažajući kroz omaglicu

koja se dizala kako se dva neznanca spremaju da ga režu.- Oho, još jedan glas! - potuži se prvi liječnik sarkastično. - Ho će li on

ovako pričati i dok ga budemo operirali?- Ne smijete ga operirati dok ga ja ne upišem - reče jedan službenik.- Ne smijete ga upisivati dok ga ja ne ispitam - reče debeo, nabusit i

brkat pukovnik goleme rumene glave, koju sagne nad sama Yossarianaisijavajući toplinu kao dno ogromne tave. - Gdje ste rođeni?

Debeli, nabusiti pukovnik podsjećao je Yossariana na debeloga,nabusitog pukovnika koji je saslušavao kapelana i proglasio ga krivim.Yossarian je zurio u njega kroz staklastu opnu. Zrak je bio za slađenbljutavim mirisom formaldehida i alkohola.

- Na bojnom polju - odgovori on.- Ne, ne! U kojoj ste zemlji rođeni?- U majčici zemlji.- Ne, ne, niste me razumjeli.- Dajte da ga ja uzmem u svoje ruke - javi se čovjek šiljasta liea,

upalili, zlobnih očiju i tankih, zloćudnih usana. - Vi ste nekipametnjaković, je li? - upita on Yossariana.

- On bunca - reče jedan liječnik. - Zašto nas ne pustite da gaodnesemo unutra i pružimo mu pomoć?

- Ostavite ga samo ovdje ako bunca. Možda će se odati.

~ 426 ~

- Ali još jako krvari. Zar ne vidite? Mogao bi i iskrvariti.- To bi mu bilo i najpametnije!- Ništa bolje nije ni zavrijedio taj odurni izdajica - reče debeli,

nabusiti pukovnik. - Hajde, Johne, zini! Istinu na sunce!- Mene svi zovu Yo-Yo.- Mi bismo, Yo-Yo, htjeli da nam vi pomognete. Mi smo vam prijatelji i

htjeli bismo da nam vjerujete. Došli smo da vam pomognemo. Nećemovam učiniti ništa nažao.

- Hajde da mu zarijemo palce u ranu pa da mu je malo proširimo -predloži čovjek šiljasta lica.

Yossarian sklopi oči nadajući se da će oni pomisliti da je pao unesvijest.

- Onesvijestio se - čuo je jednog liječnika. - Zar mu nećemo sad pružitipomoć, prije nego što bude kasno? Zbilja bi mogao umrijeti.

- Dobro, nosite ga! Ja se nadam da će taj gad odapeti.- Ne smijete mu pružiti pomoć dok ga ja ne upišem - reče službenik.Yossarian se, sklopljenih očiju, pravio da je mrtav dok ga je službenik

upisivao šuškajući papirima. Zatim su Yossariana polako odvezli uzagušljivu, mračnu sobu, u kojoj su sa stropa visili snažni reflektori i ukojoj je bljutavi miris formaldehida i slatkastog alkohola bio još jači. Taj jeprodorni vonj omamljivao čovjeka. Yossarian osjeti i miris etera i začujezveckanje stakla. Potajno se egotistički radovao osluškujući sipljivodisanje dvaju liječnika. Uživao je što oni misle da je on u nesvijesti, i štone znaju da ih sluša. Sve mu se to činilo sasvim blesavo dok jedan liječnikne reče:

- Šta misliš, treba li da mu spasimo život? Možda im neće biti po voljiako ga spasimo?

- Hajde da ga operiramo - reče drugi liječnik. - Otvorimo ga da jednomzauvijek izvedemo sve načistac. Uvijek se tužio na jetru, a na ovom mu jesnimku jetra nekako mala.

- Ma to mu je pankreas, tupane jedan! Ovo mu je jetra.- Ne, nije. To mu je srce. Kladim se pošto hoćeš da mu je ovo jetra. Ja

ću ga operirali pa ćemo vidjeli. Da operem ruke?- Nema ništa od operacije - reče Yossarian otvarajući oči i pridižući se.- Oho, još jedan glas! -podsmjehne se ogorčeno jedan liječnik. - Zar mu

zbilja ne možemo začepiti usta?- Mogli bismo mu dati narkozu. Eter je ovdje.- Nema ništa od narkoze - reče Yossarian.

~ 427 ~

- Oho, još jedan glas! - reče onaj liječnik.- Hajde da mu damo narkozu i da ga uspavamo, a onda ćemo moći

raditi što budemo htjeli.Yossarianu dadoše narkozu i uspavaše ga. Probudio se žedan u

jednokrevetnoj sobi gušeći se od eterskih para. Potpukovnik Korn sjediomu je uz uzglavlje, u svojoj ispupčenoj, vunenoj, maslinasto-žućkastojkošulji i hlačama, i mirno čekao. Blag, flegmatičan osmijeh lebdio mu jena preplanulom, odavno neobrijanom licu dok je dlanovima nježno gladiofasete svoje ćelave glave. Kad se Yossarian probudio, potpukovnik Korn sesagnuo smijuljeći se i počeo ga uvjeravati najumiljatije što je mogao da jošvrijedi pogodba koju su sklopili, ako Yossarian ne umre. Yossarian počepovraćati; čim je on zakašljao, potpukovnik Korn skoči na noge i pobjegnegadeći se, a Yossarian, zapadajući opet u omamu od koje se gušio, pomislikako je doista svako zlo za svoje dobro. Najednom ga grubo prodrmanečija ruka s tankim prstima: on se okrene, otvori oči i ugleda nekogčudnog čovjeka opaka lica koji iskrivi usne i pohvali se gledajući ga kivno:

- Ukebali smo ti pajdaša, prijane! Ukebali smo ti pajdaša.Yossarian se sledi, preznoji i onesvijesti.- Tko je taj moj pajdaš? - zapita kad ugleda kapelana kako sjedi ondje

gdje je prije sjedio potpukovnik Korn.- Možda sam ja vaš pajdaš? - odgovori kapelan.Ali Yossarian ga nije čuo i ponovo je sklopio oči. Netko mu je dao vode

i udaljio se na prstima. Zaspao je, a kad se probudio, osjećao se izvrsnodok nije okrenuo glavu da se osmjehne kapelanu, a umjesto njega ugledaoAarfyja. Kad se Aarfy zakikotao i upitao ga kako mu je, Yossarian jeinstinktivno jauknuo i namrštio se od bolne razdraženosti. Aarfy se kandazačudio kad ga je Yossarian upitao kako to da nije u zatvoru. Yossariansklopi oči ne bi li ga otjerao. Kad ih je ponovo otvorio, Aarfyja nije višebilo, ali je kapelan bio tu. Kad je opazio kako se veselo smješka, Yossarianga upita čemu se, dovraga, toliko raduje.

- Radujem se zbog vas odgovori kapelan uzbuđeno, iskreno i radosno.Čuo sam u štabu aviopuka da ste teško ranjeni i da će vas morati poslatikući, ako ostanete na životu. Potpukovnik Korn je rekao da ste ukritičnom stanju, ali sam upravo odjednog liječnika saznao da vam je ranazapravo vrlo laka i da ćete vjerojatno za dan-dva moći napustiti bolnicu.Nema nikakve opasnosti. Nije vam takoreći ništa.

Yossarianu odlane kad ču te riječi.- To je dobro.

~ 428 ~

- Da - reče kapelan, a obrazi mu se zažariše od vragolastazadovoljstva. - Da, to je dobro.

Yossarian se sjeti svoga prvog razgovora s kapelanom pa se nasmije.- Znate li da sam vas prvi put vidio u bolnici, a sad sam opet u bolnici.

U posljednje vas vrijeme viđam gotovo samo u bolnici. Kud ste nestali?Kapelan slegne ramenima.- Mnogo sam se molio - prizna. - Ne izlazim iz šatora ako ne moram, i

molim se kad god narednik Whitcomb kamo ode, tako da me ne možeuhvatiti pri molitvi.

- Pomaže li vam to išta?- Odvraća mi misli od briga - odgovori kapelan sliježući ponovo

ramenima. - I onda bar imam nekog posla.- Pa, to je onda dobro, je li?- Da - potvrdi kapelan oduševljeno, kao da mu to nikad prije nije palo

na pamet. - Da, rekao bih da je dobro. - Iznenada se nespretno i brižnosagne. - Yossariane, mogu li vam kako pomoći? Da vam što donesem?

Yossarian ga dobroćudno pecne:- Kao, na primjer, igračke ili bombone ili žvake?Kapelan ponovo porumenje smješkajući se snebivljivo, a onda mu se

obrati veoma smjerno:- Možda knjigu ili što drugo? Volio bih kad bih vas mogao bilo čime

obradovati. Znate, Yossariane, mi se svi ponosimo vama.- Ponosite?- Pa da, naravno. Zato što ste stavili život na kocku da spriječite

onoga nacističkog atentatora u njegovu naumu. To je bilo vrlo plemenitood vas.

- Kojeg nacističkog atentatora?- Onoga koji je htio ubiti pukovnika Cathcarta i potpukovnika Korna.

Vi ste im spasili živote. Mogao vas je zaklati dok ste se borili s njim nagaleriji. Sreća je što ste ostali živi.

Yossarian se jetko zasmijulji kad shvati.- To nije bio nikakav nacistički atentator.- Ama, kako nije bio! Potpukovnik Korn kaže da je bio.- To je bila Natelyjeva djevojka. I nije ona htjela ubiti pukovnika

Cathcarta i potpukovnika Korna, nego mene. Neprestano mi je radila oglavi otkako sam joj rekao da je Nately poginuo.

- Ama, kako to može biti? -usprotivi se kapelan bijesno, ozlojeđeno izbunjeno. - Pukovnik Cathcart i potpukovnik Korn vidjeli su ga obojica

~ 429 ~

kako je pobjegao. U službenom izvještaju piše da ste spriječili nacističkogatentatora da ih pobije.

- Nemojte vjerovati tom službenom izvještaju - posavjetova gaYossarian oporo. - To spada u našu pogodbu.

- Kakvu pogodbu?- Pogodbu koju sam sklopio s pukovnikom Cathcartom i

potpukovnikom Kornom. Oni će me pustiti kući kao ne znam kakvogheroja ako budem svima lijepo pričao o njima i ako ih ne budem nikadkritizirao zbog toga što ostale sile da još lete.

Kapelan se osupne i pridigne sa stolice. Narogušio se od ratobornosti iužasa.

- Ali, to je strašno! Pa to je sramna, sablažnjiva pogodba!- Odvratna - pripomene Yossarian buljeći ukočeno u strop i počivajući

samo potiljkom na jastuku. - Čini mi se da smo zaključili da je »odvratna«prava riječ.

- Pa, kako ste onda mogli pristati na nju?- Bilo je, ili to, ili pred prijeki sud, kapelane!- Ah - usklikne kapelan kajući se od sveg srca, pa metne nadlanicu na

usta i sjede smeteno na stolicu. - Trebao sam šutjeti.- Strpali bi me u zatvor među kriminalce.- Naravno. I zato morate učiniti ono što smatrate da je pravo.Kapelan klimne glavom sam sebi kao daje okončao spor, te zbunjeno

ušutje.- Ne bojte se - reče Yossarian nakon nekoliko trenutaka i nasmije se

neveselo. - Neću ja na to pristati.- Ama, morate - navali kapelan saginjući se zabrinuto. - Zbilja

morate. Ja nisam smio utjecati na vas. Zapravo vam nisam smio ništareći.

- Pa i niste utjecali na mene. - Yossarian se okrene na stranu i zavrtjeglavom svečano i podrugljivo, - za Boga miloga, kapelane, možete lizamisliti takav grijeh? Da sam spasio život pukovniku Cathcartu! To bibio zločin koji ne bih htio uzeti na svoju dušu.

Kapelan oprezno nastavi o istoj temi.- A što ćete inače? Nećete valjda u zatvor?- Letjet ću dalje. Ili ću možda uistinu dezertirati, pa neka me onda

uhvate. Vjerojatno će me i uhvatiti.- I strpat će vas u zatvor. A vi nećete ići u zatvor.- Pa onda ću, mislim, jednostavno i dalje letjeti do kraja rata. Neki od

~ 430 ~

nas moraju i preživjeti.- Ali mogli biste i poginuti.- Pa onda radije neću više letjeti.- Nego što ćete?- Ne znam.- Hoćete li pristati da vas pošalju kući?- Ne znam. Je li vruće vani? Ovdje je vrlo toplo.- Vani je vrlo hladno - reče kapelan.- Znate - sjeti se Yossarian - dogodilo mi se nešto vrlo čudno... možda

sam to i sanjao? Mislim da mi je došao neki čudni čovjek i rekao mi da jeukebao mog pajdaša. A možda sam to i izmislio?

- Mislim da niste - reče mu kapelan. - Već ste mi govorili o njemu kadsam prvi put došao k vama.

- Onda je zbilja to rekao. »Ukebali smo ti pajdaša, prijane«, rekao je.»Ukebali smo ti pajdaša!« Nisam vidio zlobnijeg čovjeka od njega. Neznam tko je taj moj pajdaš.

- Volio bih da sam ja taj vaš pajdaš, Yossariane - reče kapelanskromno i iskreno. - A mene su svakako ukebali. Pronjuškali su sve omeni i drže me na oku i ne mogu im izmaknuti iz šaka. Tako su mi reklina saslušanju.

- Ne, ne bih rekao da je na vas mislio - zaključi Yossarian. - Bit će daje mislio na Natelyja ili Dunbara ili na tako nekoga. Na nekoga, znate, tkoje poginuo u ratu, kao Clevinger, Orr, Dobbs, Kid Sampson ili McWatt. -Yossarian iznenađeno zine, zatrese glavom i uz vikne: - Tek sam sadshvatio da su mi ukebali sve pajdaše, nije li tako? Jedino smo još ostali ja iGladni Joe. - Protrne od užasa kad opazi kako kapelan blijedi. – Što je,kapelane?

- Gladni Joe je mrtav.- O, Bože! Je li oboren?- Umro je u krevetu u snu. Na glavi su mu našli mačku.- Jadnik! - izusti Yossarian i zaplače krijući ramenom suze. Kapelan

ode bez pozdrava, a Yossarian pojede nešto i usne. Usred noći ga prodrmanečija ruka. Otvori oči i ugleda mršava, neugledna čovjeka u bolničkojpidžami i kupaćem kaputu, koji ga gledaše cereći se ružno i podrugljivo.

-Ukebali smo ti pajdaša, prijane. Ukebali smo ti pajdaša.Yossarian klone duhom.- O čemu to, do vraga, govorite? - zapita ga umornim glasom

osjećajući kako ga hvata panika.

~ 431 ~

- Vidjet ćeš već, prijane. Vidjet ćeš.Yossarian pokuša ščepati svog mučitelja za gušu, ali mu se ovaj lako

izmakne i iščezne u hodniku smijući se pakosno. Yossarian je ležao, a bilomu je snažno tuklo. Kupao se u ledenu znoju. Pitao se tko li je taj njegovpajdaš? U bolnici je bio mrak i posvemašnji muk. Nije imao sata uza se.Bio se posve razbudio i znao je da je zatočen i prikovan za postelju, ujednoj od onih noći bez sna koje traju cijelu vječnost prije nego što serasplinu u zori. Trnci mu prođoše uz noge.

Bilo mu je hladno, pa se sjeti Snowdena koji nikad nije bio njegovpajdaš, nego momčić koji je bio teško ranjen i koji se smrzavao u mlacijarkožutog sunčanog svjetla, što mu je padalo na lice kroz bočnimitraljeski otvor kad je Yossarian dopuzio preko spremišta za bombe dorepa aviona, pošto ga je Dobbs bio preklinjao preko laringofona dapomogne strijelcu, molim vas, pomozite strijelcu! Yossarianu se okrenuoželudac kad je ugledao taj stravični prizor, zgadio mu se život i uplašenoje zastao na nekoliko trenutaka prije nego što je sišao. Čučao je u uskomprolazu iznad spremišta za bombe, pokraj zapečaćene kutije od valoviteljepenke, u kojoj je bila torbica za hitnu pomoć. Snowden je ležao naleđima, ispruženih nogu, svejednako sputan i opterećen zaštitnimodijelom i šljemom, padobranom i jaknom za plivanje. Nedaleko od njega,na podu, ležao je u nesvijesti mali repni strijelac. Yossarian je vidio ranuna Snowdenovu bedru koja je naoko bila velika kao lopta za ragbi. Nije semoglo pravo razabrati gdje svršavaju komadići kombinezona natopljenikrvlju, a gdje počinje raskomadano meso.

U torbici za hitnu pomoć nije bilo morfija, nije bilo uopće ničega što biSnowdenu ublažilo boli osim opojnog pogleda na razjapljenu ranu. Svih jedvanaest ampula morfija iz torbice bilo ukradeno i na domješteno čitljivoispisanom porukom:

»Što je dobro za Kompaniju M&M, dobro je i za domovinu.Milo Minderbinder.«Yossarian je prokleo Mila i prinio dva aspirina pepeljastim usnama

koje ih nisu mogle primiti. Ali je najprije brže-bolje podvezao žile naSnowdenovu stegnu, jer ni je znao što bi drugo učinio u tim prvim burnimtrenucima kad mu je um bio pomućen, kad je znao da mora odmahstručno postupiti, a bojao se da ne šene pameću. Snowden ga je netremicei šutke gledao. Ni iz koje arterije nije šikljala krv, ali se Yossarian gradioda je potpuno zaokupljen podvezivanjem žile, jer je to bio posao koji jeznao. Radio je tobože vješto i sabrano osjećajući Snowdenov mutni pogled

~ 432 ~

na sebi. Pribrao se prije nego što je podvezao žilu i odmah olabavio povoj,da smanji opasnost od gangrene. Sad mu je glava bila bistra i znao je štotreba učiniti. Počeo je kopati po torbici za hitnu pomoćtražeći škare.

- Hladno mi je - polagano će Snowden. - Hladno mi je.- Bit će sve u redu, mali moj - uvjeravaše ga Yossarian smješkajući se.

- Bit će sve u redu.- Hladno mi je - reče opet Snowden slabašnim dječjim glasom. -

Hladno mi je.- No, no - reče Yossarian jer nije znao što bi drugo rekao. - No, no!- Hladno mi je - cvilio je Snovvden. - Hladno mi je.- No, no! No, no!Yossarian se uplašio i užurbao. Našao je napokon škare i počeo

pažljivo rezati Snowdenov kombinezon visoko iznad rane, ispod samihprepona. Odrezao mu je teški gabarden oko cijelog bedra. Dok je on rezao,mali se repni strijelac osvijestio, pogledao ga i ponovo se onesvijestio.Snowden je okrenuo glavu da bi bolje vidio Yossariana. U slabim ibezvoljnim očima gorjelo mu je mutno i blijedo svjetlo. Smućeni Yossarianklonio se njegova pogleda. Počeo je razrezivati kombinezon uz unutarnjišav. Iz razjapljene rane, je li to komad ljigave kosti što se proteže dubokousred krvave skerletne struje, is pod trzavih neobičnih vlakana jezovitamišićja?, kapala je krv na nekoliko mjesta, kao kad se snijeg topi nanadstrešnicama, samo što je krv bila ljepljiva i crvena i što se već u paduzgrušavala. Yossarian je odrezao nogavicu kombinezona i svukao mu je snoge. Nogavica je pljesnula kad je pala na pod, a ispod nje se ukazao rubžutosmeđih gaća koje su na jednoj strani upijale krv kao da su žedne.Yossarian se zgrane kako je Snowdenova gola noga voštana i sablasna,kako su mu gadne, beživotne i neobične one paperjasle, sitne i kovrčaveplave dlake na čudnovatoj, bijeloj goljenici i listu. Sad je vidio da rana nijenipošto velika kao lopta za ragbi, nego da je dugačka i široka kao njegovašaka i odviše svježa i duboka da bi je mogao dobro vidjeti. Goli mišići unjoj previjali su se kao netom isjeckano meso. Yossarianu se polagano otedug uzdah od olakšanja kad uvidje da Snowdenu nije život u opasnosti.Krv se već grušala u rani i trebalo ju je samo previti, a njega umirivatidok ne slete. Izvadi nekoliko paketića sulfanilamida iz torbice za hitnupomoć. Snowden zadrhti kad se Yossarian ovlaš prisloni na njega da gamalo okrene na stranu.

- Jesam li te povrijedio?

~ 433 ~

- Hladno mi je - procvili Snowden. - Hladno mi je.- No, no - reče Yossarian. - No, no!- Hladno mi je. Hladno mi je.- No, no! No, no!- Počinje me boljeti - iznenada uzvikne Snowden trzajući se žalostivo i

žestoko.Yossarian bjesomučno prekopa torbicu tražeći ponovo morfij, ali nađe

samo Milovu poruku i bočicu aspirina. Prokune Mila i pruži Snowdenudvije tablete. Nije imao vode da mu dade. Snowden je od bio aspirine jedvaprimjetnim trzajem glave. Lice mu bijaše blijedo i brašnasto. Yossarianskine Snowdenu šljem i položi mu glavu na pod.

- Hladno mi je - ječao je Snowden žmirkajući. - Hladno mi je.Kutovi usana počeli su mu modrjeti. Yossarian se skamenio. Dvoumio

se ne bi li potegao konopac Snowdenova padobrana i pokrio ga najlonskimnaborima. U avionu je bilo vruće. Snowden nenadano digne pogled,nasmiješi se slabašno i uslužno i pomakne malo kukove da bi Yossarianmogao posuti ranu sulfanilamidom. Yossarianu se vratiše samopouzdanjei optimizam. Avion zapade u zrakoprazan prostor pa se sav strese, aYossarian se sjeti da je svoj pa dobran ostavio u nosu aviona. Sad je bilokasno da ode po njega. Sipao je paketić za paketićem bijelog kristalnogpraška u krvavu ovalnu ranu sve dok nije više vidio ništa crveno, a ondaje duboko i bojažljivo uzdahnuo, stegnuo zube i prisilio se da golom rukompotrpa u ranu komadiće mesa što su visili i sušili se. Hitro je pokrio svuranu velikim oblogom i naglo povukao ruku. Na kraju te kratkotrajnekušnje nervozno se nasmijao. Sam dodir mrtvog mesa nije bio nipoštoonoliko odvratan koliko je očekivao, pa je nalazio izlike da nebrojeno putapomiluje ranu ne bi li iskušao svoju hrabrost.

Zatim je uzeo povezivati oblog zavojem gaze. Kad je po drugi putobavio Snowdenu bedro, opazio je rupicu na unutarnjoj strani stegna, gdjeje ušla krhotina od granate, okruglu, izrezuckanu ranu, veliku kao novčić,modra ruba, crnu u sredini gdje se krv zgrušala. Yossarian je i tu ranuposuo sulfanilamidom i nastavio omotavati gazu oko Snowdenove nogesve dok nije čvrsto povezao oblog. Tada je prerezao gazu škarama irasparao joj kraj po sredini. Sve skupa je lijepo i uredno svezao u čvor.Znao je daje povez dobar, pa je ponosno sjeo na pete, obrisao znoj sa čela iosmjehnuo se Snowdenu iskreno i prijazno.

- Hladno mi je - jecaše Snowden. - Hladno mi je.

~ 434 ~

- Bit će sve u redu, mali moj - uvjeravaše ga Yossarian tapšući ga poruci ne bi li ga utješio. - Učinio sam sve što treba.

Snowden ovlaš zavrtje glavom.- Hladno mi je - ponovi, a oči mu bijahu mutne i slijepe kao kamen. -

Hladno mi je.- No, no - reče Yossarian, u kome su sumnja i strepnja rasle. - No, no!

Za koji čas ćemo sletjeti pa će doktor Daneeka preuzeti brigu o tebi.Ali Snowden je i dalje vrtio glavom i napokon pokazao, jedva

primjetnim trzajem brade, na svoje pazuho. Yossarian se sagne i opazimrlju neobične boje kako se širi na kombinezonu, baš povrh proreza zarukav na Snowdenovu zaštitnom odijelu. Yossarianu zastane srce, a ondamu poče toliko snažno lupati da je jedva disao. Snowden je imao ranu iispod zaštitnog odijela. Yossarian povuče zatvarač na Snowdenovuzaštitnom odijelu i divlje vrisne kad se Snowdenova utroba sasu na pod,na gnjecavu hrpu koja je sve više rasla. Krhotina od granate, dugačkadesetak centimetara, pogodila ga je s druge strane, ispod same ruke, iprobila mu trup odnoseći sobom čitave komade Snowdena kroz rupetinu urebrima, koju je napravila pri izlasku. Yossarian vrisne po drugi put istisne šake pred očima. Cvokotao je zubima od užasa. Prisilio se daponovo pogleda. Tu zaista ima svega u izobilju, pomisli ogorčeno gledajućijetru, pluća, bubrege, rebra, želudac i komadiće pirjanih rajčica koje jeSnowden pojeo toga dana za ručak. Yossarian nije volio pirjane rajčice pamu se zavrtje u glavi. Okrene se i poče povraćati hvatajući se za grlo kojega je peklo. Dok je on povraćao, repni se strijelac osvijestio, ugledao ga iponovo se onesvijestio. Kad je povratio, Yossarian je bio trom odiscrpljenosti, muke i očaja. Jedva se nekako okrenuo Snowdenu koji je saddisao tiše i brže i koji je bio još jače problijedio. Pitao se kako bi ga uopćemogao spasiti.

- Hladno mi je - cvilio je Snowden. - Hladno mi je.- No, no - mrmljao je Yossarian mehanički i toliko tiho da ga Snowden

nije mogao čuti. - No, no!I Yossarianu je bilo hladno i nije se mogao svladali da ne dršće.

Osjećao je kako se ježi dok je malodušno gledao groznu tajnu koju jeSnowden istresao pred njega po nečistom podu. Nije bilo teško pročitatiporuku njegove ponutrice. Čovjek je materija, to je bila Snowdenova tajna.Baciš li ga kroz prozor, past će. Zapališ li ga, izgorjet će. Zakopaš li ga,istrunut će kao i sve drugo smeće. Bez duha, čovjek je smeće. To je bilaSnowdenova tajna. Sve je u zrelosti.

~ 435 ~

- Hladno mi je - reče Snowden. - Hladno mi je.- No, no - reče Yossarian. - No, no.Povuče za konopac Snowdenova padobrana i pokrije ga bijelim

najlonskim plahtama.- Hladno mije.- No, no!

~ 436 ~

42. Y0SSARIAN

- Potpukovnik Korn kaže da pogodba još uvijek vrijedi - reče majorDanby Yossarianu smješkajući se izvještačeno i zadovoljno. - Sve ide kaopo loju.

- Ne, ne ide.- Ama, ide, kad vam kažem! - tvrdio je major Danby dobrohotno. -

Zapravo je sad još mnogo bolje nego što je bilo. Prava je sreća što vas jeona djevojka gotovo zaklala. Sad se pogodba može lako provesti u djelo.

- Ja se ne upuštam ni u kakve pogodbe s potpukovnikom Kornom.Bujni optimizam majora Danbyja naglo splasne, a na licu mu

odjednom izbiše grašci znoja.- Ali sklopili ste pogodbu s njim, nije li tako? - zapita ga u tjeskobnoj

nedoumici. - Zar niste sklopili sporazum?- Kršim taj sporazum.- Ali rukovali ste se u znak pristanka, nije li tako? Dali ste svoju

časnu riječ.- Kršim svoju riječ.- O, Bože - uzdahne Danby i poče nespretno brisati složenim bijelim

rupčićem svoje čelo izbrazdano borama. - Ali zašto, Yossariane? Pa onivam nude veoma povoljnu pogodbu.

- Ta je pogodba šugava, Danby. Ta je pogodba odvratna.- O, Bože! - uzrujavaše se major Danby gladeći rukom svoju tamnu,

kratku i čekinjastu kosu, koja je već i pri vrhu gustih uvojaka bila mokraod znoja. - O, Bože.

- Zar vi, Danby, ne mislite da je odvratna?Major Danby porazmisli časak.- Pa jest, bit će da je odvratna - priznade krzmajući. Njegove okrugle,

izbuljene oči odavahu potpunu zbunjenost. - Ali zašto ste onda pristali nanju ako vam nije po volji?

-Pristao sam u trenutku slabosti - našali se Yossarian sumorno ipodrugljivo. - Htio sam spasiti svoju kožu.

- A sad ne želite spasiti svoju kožu?- Pa zato i neću više letjeti.- Onda pustite da vas pošalju kući, pa nećete više biti u opasnosti.- Neka me radije pošalju kući zato što sam izvršio više od pedeset

letova - reče Yossarian - a ne zato što me je ubola ona djevojka, ni zato štosam postao ovako vraški tvrdoglav.

~ 437 ~

Major Danby odrješito zavrtje glavom s naočalama, iskreno ojađen.- Onda bi morali gotovo sve odreda poslati kući, jer ih je većina

izvršila više od pedeset letova. Pukovnik Cathcart ne može zatražitiodjednom toliko novih pričuvnih posada a da se ne pokrene istraga protivnjega. Pao je u vlastitu klopku.

- To je njegova briga.- Ne, nije, Yossariane - usprotivi se major Danby brižno. - To je vaša

briga. Jer, ako se ne budete držali pogodbe, izvest će vas pred prijeki sudčim budete otpušteni iz bolnice.

Yossarian pokaže dugi nos majoru Danbyju i nasmije se oholo iživahno.

- Vraga će me izvesti! Nemojte mi lagati, Danby! Neće ni pokušati.- Ama, zašto ne bi? - pripita ga major Danby žmirkajući zaprepašteno.- Zato što ih sad zbilja držim u šahu. Postoji službeni izvještaj u

kojem piše da me je ubo nacistički atentator koji je htio njih pobiti.Svakako bi blesavo ispali kad bi me nakon toga htjeli izvesti pred prijekisud.

- Ali, Yossariane! - usklikne major Danby. - Postoji još jedan drugislužbeni izvještaj u kojem piše da vas je ubola nedužna djevojka u tokuvaših razgranatih švercerskih operacija, koje su uključivale i sabotažu iprodaju vojnih tajni neprijatelju.

Yossarian se lecne od iznenađenja i razočaranja.- Još jedan službeni izvještaj?- Pa, oni mogu, Yossariane, sastaviti koliko god hoće službenih

izvještaja, i izabrati koji im god ustreba u bilo kojoj prilici. Zar niste toznali?

- O, Bože! - promrsi Yossarian utučeno, bez kapi krvi u licu. - O, Bože!Major Danby navaljivaše pohlepno dalje, kao kakva dobronamjerna

ptica grabljivica.- Yossariane, učinite što vam kažu i pustite da vas pošalju kući. Tako

će biti najbolje za sve.- Tako bi bilo najbolje za Cathcarta, Korna i mene, ali ne za sve.- Za sve - ostajaše major Danby pri svome, - tako će se riješiti cijeli

problem.-Bi li tako bilo najbolje i za ljude u aviopuku koji bi morali i dalje

letjeti?Major Danby se trgne i okrene načas smeteno glavu na stranu.- Yossariane - reče - nikome neće ništa koristiti ako natjerate

~ 438 ~

pukovnika Cathcarta da vas izvede pred prijeki sud i proglasi krivim zasve zločine zbog kojih će vas optužiti. Bit ćete osuđeni na više godinazatvora i upropastit ćete sebi život.

Yossarian ga je slušao sve zabrinutije.- Za koje će me zločine optužiti?- Za nesposobnost nad Ferrarom, za neposluh, zato što ste odbili da se

borite s neprijateljem kad vam je bilo naređeno, i za dezerterstvo.Yossarian uvuče obraze držeći se ozbiljno.- Mislite li da bi me mogli za sve to optužiti? Pa sami su me odlikovali

za Ferraru! Kako bi me sad mogli optužiti za nesposobnost?- Aarfy će se zakleti da ste vi i McWatt lagali u službenom izvještaju.- Ne bih se začudio kad bi se taj gad i zakleo.- Proglasit će vas krivim i za silovanje, za razgranatu švercersku

aktivnost, sabotažu i prodaju vojnih tajni neprijatelju - izdeklamira majorDanby.

- Kako će dokazati išta od svega toga? Ja nisam nikad ništa sličnopočinio.

- Ali oni imaju svjedoke koji će se zakleti da jeste. Oni mogu naćisvjedoka koliko ih god trebaju. Treba ih samo uvjeriti da će vaša propastbiti na dobro domovine. A u neku ruku bi zaista i bila na dobro domovine.

- U koju ruku? - zapita Yossarian pridižući se polako na lakat ineprijateljski zabacujući glavu.

Major Danby malko ustukne i uze ponovo brisati čelo.- Pa, ovaj, Yossariane - promuca kao da se ispričava - ne bi se moglo

reći da bi pomoglo pobjedi nad neprijateljem kad bi sad pukovnikCathcart i potpukovnik Korn izišli na zao glas. Pogledajte istini u oči,Yossariane... aviopuk je dosad, usprkos svemu, postigao lijepe uspjehe.Kad bi vas izveli pred prijeki sud i oslobodili krivnje, vjerojatno nebi višeni drugi htjeli letjeti. Pukovnik Cathcart bi pao u nemilost, a ubojna bimoć jedinice možda spala na nulu. Da bi u tom smislu zaista bilo na dobrodomovine da vas proglase krivim i strpaju u zatvor, iako ste nevini.

- Kako vi lijepo umijete pričati! - obrecne se Yossarian na njega jetko ikivno.

Major Danby pocrvenje i promeškolji se žmirkajući u neprilici.- Nemojte, molim vas, kriviti sad mene - reče odajući tjeskobu i

poštenje. - Vi znate da nisam ja tome kriv. Ja samo nastojim bitinepristran i pronaći izlaz iz ove teške situacije.

- Nisam ja stvorio tu situaciju.

~ 439 ~

- Ali možete je dokrajčiti. A što drugo i možete kad ne želite višeletjeti?

- Mogu pobjeći.- Pobjeći?- Dezertirati. Kidnuti. Mogu okrenuti leđa svoj toj prokletoj gužvi i

klisnuti.Major Danby se zgrane.- Kamo? Kamo možete otići?- Mogu lako otići u Rim i tamo se sakriti.- I živjeti do kraja života u strahu da vas ne uhvate? Nemojte,

nemojte, Yossariane! To bi bilo kobno i sramotno. Problemi se nikad nerješavaju bježanjem od njih, vjerujte mi, molim vas! Ja bih vam htiopomoći.

- Tako je rekao i onaj ljubazni detektiv prije nego što mi je htio zaritipalac u ranu - odbrusi mu Yossarian sarkastično.

- Ja nisam detektiv - odvrati major Danby ogorčeno, a obrazi mu seiznova zažariše. - Ja sam sveučilišni profesor i znam vrlo dobro lučiti štoje dobro, a što zlo, i ne bih vas nipošto htio obmanuti. Ja nikad nikom nelažem.

- A što biste učinili kad bi vas sad tko iz aviopuka zapitao o čemu sterazgovarali sa mnom?

- Slagao bih nešto.Yossarian se podrugljivo nasmije, a major Danby se, premda

porumenje od neugodnosti, zavali na stolici i odahne, kao da je jedvadočekao predah koji je navijestila Yossarianova promjena raspoloženja.Yossarian ga gledaše, obuzet mješavinom suzdržljiva sažaljenja i prezira.Pridigne se naslonivši se leđima na čelo postelje, pripali cigaretu, iskriviusne u lagan osmijeh i zagleda se, osjećajući trenutnu samilost, u živi,buljooki izraz užasa, što se bio zauvijek utisnuo u lice majora Danbyjauoči napada na Avignon, kad je general Dreedle zapovjedio da ga izveduvan i strijeljaju. Zapanjene crte lica ostat će mu do kraja života, kaoduboki crni ožiljci, pa se Yossarianu smili taj blagi, vrli, sredovječniidealist, kao što su mu se smilili mnogi drugi čiji su nedostaci bili silni ibrige neznatne.

Polako i ljubazno ga priupita:- Danby, kako možete raditi s ljudima poput Cathcarta i Korna? Zar

vam se ne smuči pored njih?Činilo se da je majora Danbyja iznenadilo Yossarianovo pitanje.

~ 440 ~

- Ja to činim za dobro svoje domovine - reče kao daje taj odgovorrazumljiv sam po sebi. - Pukovnik Cathcart i potpukovnik Korn su mistarješine i ja mogu pripomoći pobjedi nad neprijateljem samo tako daizvršavam njihova naređenja. Radim s njima zato što mi je to dužnost. A izato - nadoda mnogo tiše i obori oči - što nisam baš agresivan čovjek.

- Domovini nije više potrebna vaša pomoć - ustvrdi Yossarian neosjećajući neprijateljstva prema njemu. - Prema tome, samo njimapomažete.

- Ja se trudim da ne mislim o tome - otvoreno će major Danby. -Trudim se da mislim samo na cjelinu i da zaboravim da i oni napreduju.Pravim se da oni nisu važni.

- U tome je, vidite, moja nevolja - reče Yossarian suosjećajno i prekrižiruke na prsima. - Ja uvijek između sebe i ideala nađem nekakveScheisskopfe, Peckeme, Komove i Cathcarte. I zbog toga mi se nekakopromijeni ideal.

- Morate se potruditi da ne mislite na njih - posavjetova ga majorDanby žustro. - I ne smijete nikad dopustiti da oni utječu na vašemišljenje. Ideali su dobri, ali ljudi ponekad nisu baš dobri. Uvijek morateimati pred očima sliku cjeline.

Yossarian odbaci taj savjet skeptički vrteći glavom.- Ja nikad ne vidim sliku cjeline zbog ljudi koji se koriste svojim

položajem. Ne vidim nebo ni svece ni anđele, nego samo ljude koji sekoriste svakom plemenitom pobudom i svakom ljudskom tragedi jom.

- Ama, ne smijete misliti na to - navaljivaše major Danby. - I nesmijete dopustiti da vas to ozlojeđuje.

- Ma, to me zapravo ne ozlojeđuje. Ipak, ozlojeđuje me što oni misle dasam ja budala. Oni misle da su pametni, a da smo svi mi ostali blesavi. I,znate, Danby, baš sam sad prvi put pomislio da možda imaju i pravo.

- Ama, ne smijete misliti ni na to - tvrdio je major Danby. - Moratemisliti samo na dobro domovine i na ljudsko dostojanstvo

- Aha - reče Yossarian.- Ozbiljno vam kažem, Yossariane. Ovo nije Prvi svjetski rat. Ne

smijete nikad smetnuti s uma da ratujemo protiv agresora, koji ne bi nivas ni mene ostavili na životu kad bi pobijedili.

- Znam - odsiječe Yossarian, pa se iznenada smrkne i ozlovolji. - Pa jasam, bogamu, Danby, zaslužio ovo odlikovanje, bez obzira zbog čega samga dobio. Izvršio sam sedamdeset borbenih zadataka, vrag ih odnio!Nemojte mi samo govoriti o borbi za domovinu. Ja sam se neprestano

min@

~ 441 ~

borio za domovinu, a sad ću se malo boriti za se be. Domovina više nije uopasnosti, a ja jesam.

- Rat još nije svršio. Nijemci nadiru prema Antwerpenu.- Nijemci će biti poraženi za nekoliko mjeseci. A Japan će biti poražen

nekoliko mjeseci kasnije. Kad bih sad dao svoj život, ne bih ga dao zadomovinu nego za Cathcarta i Korna, i zato im vraćam svoje nišanskesprave. Odsad ću misliti samo na sebe.

Major Danby se nadmoćno osmjehne i reče popustljivo:- Ali, Yossariane, što bi bilo kad bi svi tako mislili?- Onda bih ja svakako bio vraška budala kad bih mislio drukčije, nije

li tako? - Yossarian se uspravi na postelji držeći se nekako posebno. -Imam, znate, čudan osjećaj kao da sam već vodio isti ovakav razgovor snekim drugim. Baš kao što kapelan osjeća da je sve već jednom prijedoživio.

- I kapelanu bi bilo drago kad biste pustili da vas pošalju kući -napomene major Danby.

- Baš me briga za kapelana!- O, Bože - uzdahne major Danby vrteći glavom žalosno i razočarano. -

On se boji da nije možda utjecao na vas.- Nije on utjecao na mene. Znate li što ću možda učiniti? Možda ću

ostati ovdje, u ovom bolničkom krevetu i vegetirati. Mogu sasvim lijepoovdje vegetirati i prepustiti drugima da donose odluke.

- Vi morate sami donositi odluke - usprotivi se major Danby. - Čovjekne može živjeti kao biljka.

- A zašto ne bi mogao?Pogled majora Danbyja postane zanesen i topao.- Mora da je lijepo živjeti kao biljka - prizna čeznutljivo.- Šugavo je - reče Yossarian.- Pa mora da je veoma ugodno živjeti bez svih ovih sumnji i pritisaka -

ostajaše major Danby pri svome. - Ja mislim da bih volio živjeti kao biljka,i da ne moram donositi nikakve važne odluke.

- Koja biljka, Danby?- Krastavac ili mrkva.- Kakav krastavac? Zelen ili žut?- Ah, pa, naravno, zelen.- Onda bi vas obrali u cvijetu mladosti i izrezali za salatu.Lice majora Danbyja se otegne.- Onda radije žut.

~ 442 ~

- Pa bi vas ostavili da istrunete i upotrijebili kao gnojivo za zelenekrastavce.

- E, onda ipak ne bih htio živjeti kao biljka - reče major Danbysmješkajući se tužno i rezignirano.

- Danby, moram li zbilja pristati da me pošalju kući? - upita gaYossarian ozbiljno.

Major Danby slegne ramenima.- Na taj biste se način spasili.- Na taj bih se način upropastio, Danby. To biste bar morali znati.- Mogli biste imati sve što želite.- Ja ne želim imati sve što želim - odvrati Yossarian, pa udari šakom

u madrac bijesno i nemoćno. - Majku mu božju, Danby, moji su prijateljiizginuli u ovom ratu. Ja sad ne mogu sklapati nikakve pogodbe. Ništa mise bolje nije nikad dogodilo nego kad me je ona kučka ubola nožem.

- Biste li radije u zatvor?- A biste li vi pristali da vas pošalju kući?- Naravno da bih! - reče major Danby uvjereno. - Dakako da bih -

nadoda nakon nekoliko časaka malo nesigurnije. - Da, mislim da bihpristao da me pošalju kući, da sam na vašem mjestu - zaključi snebivljivo,pošto je neko vrijeme zabrinuto razmišljao. Zatim gadljivo okrene glavuna stranu odajući ljut jad, pa lane: - Ama, naravno, pristao bih da mepošalju kući, ali ja sam takva grozna kukavica da ne bih nikako mogaobiti na vašem mjestu.

- Ali recimo da niste kukavica? - zapita Yossarian promatrajući gapomno. - Recimo da imate hrabrosti da se oduprete nekome?

- Onda ne bih pristao da me pošalju kući - zareče se major Danbyodlučno, odajući živu radost i oduševljenje. - Ali dakako da ne bih dao nida me izvedu pred prijeki sud.

- Biste li i dalje letjeli?- Ne bih, naravno da ne bih. To bi bila bezuvjetna kapitulacija. A

mogao bili i poginuti.- Onda biste pobjegli?Major Danby zausti da mu ponosito odgovori, ali odjednom zape, a

napol otvorena usta zatvoriše mu se kao da su nijema. Napući usne durećise umorno.

- Ali, onda ne bi naprosto bilo nikakve nade da se spasim, nije li tako?Čelo i izvaljene bijele očne jabučice ubrzo mu opet nervozno zasjaše.

Prekrižio je svoja mlitava zapešća na krilu i jedva disao sjedeći i zureći u

~ 443 ~

pod, kao da je poražen i pomiren sa sudbinom. Kroz prozor su padaletamne, kose sjene. Yossarian ga gledaše ozbiljno i nijedan se od njihdvojice ne pomakne kad se razlegne brujanje vozila koje je dojurilo i, naglose klizeći, zaustavilo ispred bolnice, ni kad do njih dopre bat hitrih korakakoji se žurno približavahu zgradi.

- Ipak ima nade da se spasite - sjeti se Yossarian, komu je nadahnućepolako nadolazilo. - Milo bi vam mogao pomoći. On je utjecajniji odpukovnika Cathcarta, a duguje mi nekoliko usluga.

Major Danby zavrtje glavom i odgovori bezbojnim glasom:- Milo je kuhan i pečen s pukovnikom Cathcartom. Postavio ga je za

potpredsjednika Kompanije i obećao da će mu dati dobro namještenjeposlije rata.

- Onda će vam pomoći bivši razvodnik Wintergreen - uzvikneYossarian. - On ih obadvojicu mrzi i razbjesnit će se kad to čuje.

Major Danby opet turobno zavrtje glavom.- Milo i bivši razvodnik Wintergreen uortačili su se prošlog tjedna.

Sad su svi oni ortaci u »Kompaniji M&M«.- Onda nema nikakve nade, je li?- Nema.- Uopće nema nade, je li?- Ne, uopće nema nade - prizna major Danby. Nakon nekog vremena

digne pogled koji odražavaše neku napol oblikovanu misao. - Zar ne bi bilolijepo kad bi nas nestali, kao što su nestali one druge, i oslobodili nassvega ovog teškog tereta?

Yossarian reče da ne bi bilo lijepo, a major Danby sjetno klimneglavom i ponovo obori oči. Nije više bilo nikakve nade dok iznenada nisu uhodniku odjeknuli nečiji koraci i u sobu uletio kapelan vičući iz svegaglasa. Donio im je uzbudljivu vijest o Orru, ali je bio toliko uzrujan irazdragan da je minutu-dvije govorio gotovo nesuvislo. U očima su mublistale suze od silna ushita.

Kad Yossarian napokon shvati, skoči iz postelje derući se kao da mune vjeruje.

- U Švedskoj? - vikne.- Orr! - vikne kapelan.- Orr? - vikne Yossarian.- U Švedskoj! - vikne kapelan klimajući glavom u radosnu zanosu,

pocupkujući neobuzdano i osmjehujući se blaženo i mahnito. - To je pravočudo, kad vam kažem! Pravo čudo! Ja opet vjerujem u Boga. Zaista

~ 444 ~

vjerujem. Nakon toliko tjedana more ga je izbacilo na obalu u Švedskoj!Pravo čudo!

- Vraga ga je more izbacilo na obalu! - reče Yossarian, koji je takođerđipao uokolo i smijao se grohotom zidovima, stropu, kapelanu i majoruDanbyju. - Nije njega more izbacilo na obalu u Švedskoj. On je veslaodonde! On je veslao donde, kapelane, on je veslao donde.

- Veslao donde?- On je sve to isplanirao! On je pobjegao u Švedsku!- Ma, dobro, nije važno! - odvrati kapelan s nesmanjenim žarom. -

Svejedno je to pravo čudo, čudo od ljudskog razuma i ljudske izdržljivosti.Pomislite što je izveo! - Kapelan se uhvati rukama za glavu, previjajući seod smijeha. - Možete li ga zamisliti? - usklikne zapanjeno. - Možete li gazamisliti na onoj žutoj splavi kako vesla po noći kroz Gibraltarski tjesnaconim majušnim plavim veslom...

- I kako za sobom vuče onu uzicu za pecanje, i kako jede prijesnebakalare na cijelom putu do Švedske, i kako svako poslijepodne pije čaj...

- Ja ga mogu lijepo zamisliti! - vikne kapelan zastajući na trenutak usvom likovanju da predahne. - To je pravo čudo od ljudske ustrajnosti, kadvam kažem! I to je baš ono što ću ja od sada raditi! Ustrajat ću. Da,ustrajat ću.

- On je znao što radi za sve vrijeme putovanja! - radovaše seYossarian držeći šake slavodobitno u zraku, kao da se nada da će iz njihistisnuti neka otkrića. Najednom se okrene majoru Danbyju. - Danby,tupane jedan! Ipak ima nade. Zar ne shvaćate? Možda je čak i Clevingerživ negdje u onom svom oblaku, u kojem će se kriti sve dok ne bude mogaobez opasnosti izići iz njega.

- Što to govorite? - zbunjeno zapita major Danby. - Što to obojicagovorite?

- Donesite mi jabuka, Danby, i kestenova! Potrčite, Danby, potrčite!Donesite mi divljih jabuka i divljih kestenova prije nego što bude kasno, iuzmite ih i sebi.

- Divljih kestenova? Divljih jabuka? Zašto, zaboga?- Pa zato, naravno, da ih metnemo u usta. - Yossarian digne ruke uvis

pokazujući tom kretnjom da žestoko i očajno okrivljuje sama sebe. - Eh,zašto ga nisam poslušao? Zašto mu nisam povjerovao?

- Jeste li poludjeli? - pripita ga major Danby uznemireno i smeteno. -Molim vas, Yossariane, da mi kažete o čemu tu govorite!

- Danby, Orr je sve to isplanirao. Zar ne razumijete... on je sve to od

~ 445 ~

sama početka isplanirao. Čak se vježbao u prisilnom slijetanju.Isprobavao je to na svakom letu. A ja nisam htio letjeti s njim! Ah, zaštoga nisam poslušao? On me je zvao, a ja nisam htio letjeti s njim! Danby,donesite mi i izbočene zube, i ventil koji treba popraviti, i onaj izraz glupebezazlenosti iza kojeg nikad nitko neće posumnjati da se krije dovitljivost.Sve će mi to trebati. Ah, zašto ga nisam poslušao? Sad razumijem što mije htio reći. Razumijem čak i zašto ga je ona, djevojka udarala cipelom poglavi:

- Zašto? - oštro zapita kapelan.Yossarian se naglo obrne, zgrabi kapelana za košulju i uze ga

preklinjati:- Pomozite mi, kapelane! Pomozite mi, molim vas! Donesite mi moje

odijelo! Požurite se, hoćete li? Trebam ga sad odmah.Kapelan spremno pođe.- Hoću, Yossariane, hoću. Ali gdje je? Kako da dođem do njega?- Zaprijetite i utjerajte strah u kosti svakome tko vam stane na put!

Donesite mi uniformu, kapelane! Tu je negdje u bolnici. Jedan put uživotu učinite nešto kako treba!

Kapelan se odlučno isprsi i stegne zube.- Budite bez brige, Yossariane! Donijet ću vam uniformu. Ali recite

mi, molim vas, zašto je ona djevojka udarala Orra po glavi?- Zato što joj je platio, eto zašto! Ipak ga nije htjela udariti dovoljno

jako pa je morao veslati sve do Švedske. Nađite mi uniformu, kapelane, daiziđem odavde. Zamolite sestru Duckett da vam po mogne. Ona će učinitisve što može da me se otrese.

- Kamo ćete? - zapita major Danby bojažljivo kad kapelan izjuri izsobe. - Što kanite?

- Pobjeći ću - reče Yossarian zanosnim i jasnim glasom raskopčavajućiveć bluzu od pidžame.

- Ama, nećete valjda? - proštenje major Danby i poče brzo dlanovimabrisati uznojeno lice. - Ne možete pobjeći. Kamo možete pobjeći? Kamomožete otići?

- U Švedsku.- U Švedsku? - uskliknu- major Danby zaprepašteno. - Pobjeći ćete u

Švedsku? Jeste li poludjeli?- Orrje već pobjegao.- Ama, nemojte, nemojte, nemojte! - preklinjaše ga major Danby. -

Ama, nikad nećete stići donde, Yossariane. Vi ne možete pobjeći u

~ 446 ~

Švedsku. Vi ne znate čak ni veslati.Ali mogu se dočepati Rima ako vi budete držali jezik za zubima kad

odete odavde, i ako mi dadete priliku da odletim s nekim. Hoćete li bititako dobri?

- Ali, uhvatit će vas - tvrdio je major Danby zdvojno - i dovesti vasnatrag i još strože kazniti.

- Morat će se vraški potruditi da me ovaj put ulove.- Pa i potrudit će se. A sve da vas i ne uhvate, kakav će vam to bi ti

život? Uvijek ćete biti sami. Nitko nikad neće biti uz vas, i uvijek ćeteživjeti u strahu od izdaje.

- I sad tako živim.- Ama ne možete samo tako okrenuti leđa svojoj dužnosti i pobjeći od

nje - navaljivaše major Danby. - To bi bilo posve negativno. To bi bioeskapizam.

Yossarian se nasmije živahno i prezirno i zavrtje glavom.- Ja ne bježim od svoje dužnosti. Ja bježim na dužnost. Nema ništa

negativno u bježanju da se spasi život. Pa vi bar, Danby, valjda znate tkosu eskapisti? Ja i Orr nismo eskapisti.

- Molim vas, kapelane, porazgovarajte malo s njim, hoćete li? On bihtio dezertirati. Htio bi pobjeći u Švedsku.

- Divota! - klikne kapelan bacajući ponosno na krevet jastučnicu sYossarianovom odjećom. - Samo vi, Yossariane, bježite u Švedsku, a ja ćuostati ovdje i ustrajati. Hoću, ustrajat ću. Gnjavit ću i sekirati pukovnikaCathcarta i potpukovnika Korna kad god ih budem vidio. Nimalo ih se nebojim. Čak ću i generala Dreedlea bockati.

- Nema više generala Dreedlea - podsjeti ga Yossarian oblačeći hlače ižurno trpajući krajeve košulje u hlače. - Sad je general Peckem nakormilu.

Kapelanovo se brbljavo samopouzdanje nije ni na trenutak pokolebalo.

- Onda ću bockati generala Peckema, pa čak i generala Scheisskopla.I znate li što ću još učiniti? Udarit ću kapetana Blacka u nos kad ga prviput vidim. Da, udarit ću ga u nos. Udarit ću ga kad bude mnogo ljudi okonas tako da mi neće moći uzvratiti udarac.

- Jeste li vi obadvojica poludjeli? - jadikovaše major Dauby, aispupčene oči samo što mu nisu ispale iz duplji od muke, užasa iuzrujanosti. - Jeste li se obadvojica posvadili s pameću? Čujte,Yossariane...

~ 447 ~

- To je pravo čudo, kad vam kažem - obznani kapelan, pa uhvatimajora Danbyja oko struka i zapleše s njim ispruživši laktove kao uvalceru. - Pravo čudo! Kad je Orr mogao veslati do Švedske, onda ja valjdamogu stati na kraj pukovniku Cathcartu i potpukovniku Kornu, samo akoustrajem.

- Molim vas, kapelane, da zavežete! - preklinjaše ga major Danby,uljudno, otimajući se i brišući uznojeno čelo lepršavim pokretima. Sagnese nad Yossariana koji je posezao za cipelama. - A pukovnik...

- Baš me briga!- Ali time ćete im mož...- Nek idu obadvojiea k vragu!- Time ćete im možda zapravo učiniti uslugu - navaljivaše major

Danby tvrdokorno. - Jeste li pomislili na to?- Neka ti gadovi uživaju, što se mene tiče, kad im ionako ne mogu

ništa, osim da ih zbunim svojim bijegom. Sad imam svoje osobite dužnosti,Danby. Moram se dočepati Švedske.

-Nećete uspjeti. To je nemoguće. Gotovo je geografski nemogućedočepati se odavde Švedske.

- Ma znam, do vraga, Danby. Ali bar ću pokušati. Ima u Rimu jednodijete komu bih htio spasiti život ako ga nađem. Povest ću ga sa sobom uŠvedsku ako ga nađem, tako da to neće biti baš tako sebično od mene, jeli?

- To je puka ludost! Savjest vam neće nikad dati mira.- Pa, hvala Bogu! - nasmije se Yossarian. - Ne bih uopće htio živjeti

bez grižnje savjesti. Je li tako, kapelane?- Kad prvi put sretnem kapetana Blacka, udarit ću ga u nos -

hvastaše se kapelan, pa zamahne dva puta ljevicom, a onda nespret noraspali desnicom. - Evo ovako.

- A sramota? - pripita ga major Danby.- Kakva sramota? Valjda sam sad još osramoćeniji. - Yossarian čvrsto

sveže vezicu na drugoj cipeli i skoči na noge. - E pa, Danby, ja samspreman. Onda, što kažete? Hoćete li držati jezik za zubima i pustiti meda odletim?

Major Danby gledaše šutke Yossariana smješkajući se nekako čudno,tužno. Prestao se znojiti i činilo se da se posve smirio.

- A pto biste učinili kad bih vas zbilja pokušao spriječiti? - upita gapodrugujući mu se jadno. - Biste li me istukli?

Yossarian se iznenadi tom pitanju i uvrijedi.

~ 448 ~

- Ne bih, naravno da ne bih. Zašto me to pitate?- Ja ću vas istući - hvalisaše se kapelan skakućući oko majora

Danbyja kao da se boksa. - Vas i kapetana Blacka, a možda čak i kaplaraWhitcomba. Zar ne bi bilo divno kad se ne bih više morao bojati kaplaraWhitcomba?

- Hoćete li me spriječiti? - upita Yossarian majora Danbyja i pogledaga ravno u oči.

Major Danby se ukloni kapelanu krzmajući još časak.- Neću, naravno da neću! - lane i iznenada radosno zamaše objema

rukama prema vratima kao da ga požuruje. - Naravno da vas nećuspriječiti. Idite, za miloga Boga, i požurite! Treba li vam novaca?

- Imam nešto novaca.- E pa, evo vam još. - Major Danby tutne grozničavo, uzbuđeno i

oduševljeno debeo svežanj talijanskih novčanica Yossarianu u ruku istisne mu je objema rukama, ne samo zato da umiri svoje drhtave prstenego i zato da osokoli Yossariana. - Mora da je sad lijepo u Švedskoj -napomene čeznutljivo. - Djevojke su im vrlo slatke. A ljudi vrlo napredni.

- Zbogom, Yossariane! - uzvikne kapelan. - I sretno! Ja ću ostati ovdjei ustrajati, a kad rat svrši, opet ćemo se sastati.

- Do viđenja, kapelane! Hvala, Danby!- Kako se osjećate, Yossariane?- Izvrsno. Nije istina, jako se bojim.- To je dobro - reče Danby. - To je dokaz da ste još živi. Neće vam biti

lako.Yossarian pođe.- Hoće, hoće.- Ozbiljno vam kažem, Yossariane. Morat ćete biti na oprezu dan i

noć. Oni će prevrnuti nebo i zemlju ne bi li vas pronašli.- Bit ću na oprezu dan i noć.- Morat ćete potrčati.- Potrčat ću.- Potrčite! - dovikne mu major Danby.Yossarian potrči. Natelyjeva je kurva bila sakrivena ispred samih

vrata. Nož ga promaši za koji centimetar i on dade petama vjetra.

KRAJ

~ 449 ~

AMERIČKI ŠVEJK

Iako je napisao šest romana, američkipisac Joseph Heller (1923. -1999.) ostat ćenadasve zapamćen kao autor groteskinog iantiratnog romana Catch-22 (Kvaka 22)objelodanjenog 1961. godine. Bio je to njegovprvijenac koji je pisao 16 godina i koji mu jedonio svjetsku slavu. Uostalom, kako je dosvega toga došlo, objasnio je najbolje on sam upredgovoru koji je napisao mnogo kasnije ikoji i naši čitatelji mogu pročitati u ovomizdanju.

Odrastao je Heller na Coney Islandu, dijelu Brooklyna, predgrađaNew Yorka, poznatom po svojim zabavištima i luna parkovima. Otac muje umro kad je Josephu bilo pet godina pa ga se nije ni sjećao. Obitelj jebila siromašna, tako da se dječak, nakon završene srednje škole, ušesnaestoj godini zaposlio kao dostavljač brzojava. Premda je poslijestudirao, pa i sam postao sveučilišni predavač, osjećao je do kraja životaposljedice svoga manjkavog školovanja.

Zanimljivo je da je vrlo rano poželio postati pisac, nakon što je udjetinjstvu pročitao skraćeni prozni prijevod Homerove Ilijade. Proslaviose na kraju kao pisac koji je također pisao o ratu i ratnim iskustvima, alije njegov pogled na ratovanje bio malo drukčiji od Homerova.

Kad je 1942. sa 19 godina dobio poziv za vojsku, odahnuo je jer nijeznao što mu je činiti u životu, čime se baviti. Upućen je u vojnuzrakoplovnu školu u kojoj je stekao prve dojmove o vojničkom životu, štomu je poslije dobro došlo u pisanju prvog romana. Tu se prvi put sukobio svojnom logikom i borniranošću: sjetimo se samo nezaboravnogpotporučnika Scheisskopfa i njegove fiksne ideje da neumorno priređujevojne parade, pa Yossarionova kolege, pitomca Clevingera, patriota, koji jeposlije s njim vodio ovakav dijalog:

- Oni me hoće ubiti - mirno će Yossarian,- Nitko neće tebe ubiti! - vikne Clevinger.- A zašto onda pucaju na mene? - upita ga Yossarian.- Oni pucaju na svakoga - odgovori Clevinger. - Oni hoće ubiti

svakoga.

~ 450 ~

-Pa zar to nije isto?Dakako da ni on ni njegovi drugovi nisu tada vjerovali da će ikad

sudjelovati u ratnim operacijama. Svi su oni mislili da će rat završiti prijenego što na njih dođe red da omirišu barut.

Ali dogodilo se drukčije. Nakon završene vojne obuke, Heller je 1944.godine s ostalima upućen na otok Korziku, gdje je letio u »letećimtvrđavama« što su bombardirale vojne ciljeve na sjeveru Italije i na juguFrancuske. Sam je Heller bio »bombaš«, što će reći da je bombama gađaozadane ciljeve. Tu je budući romanopisac na svojoj koži osjetio ratnestrahote, strah, neizvjesnost i očaj. Ipak je disciplinirano izvršio tadašnjumaksimalnu normu američkih zrakoplovaca - 60 borbenih letova. Nanekima je od njih jedva iznio živu glavu. Avion mu je bio više putapogođen vatrom iz njemačke protuzračne obrane, tzv. flakova. Svojim jeočima vidio kako mu je teško ranjen drug u zrakoplovu. Pokušao mu jepomoći, ali je prekasno shvatio da tu pomoći nema.

Neke je od takvih užasnih scena poslije opisao u Kvaki 22.Nakon rata Heller se među prvima od svojih drugova vratio kući.

Štoviše, odbio je državnu novčanu pripomoć pod uvjetom da u mirno dobasvakog mjeseca može letjeti u vojnom zrakoplovu. Budući da nije imaoodređeno zanimanje ni posao, iskoristio je priliku da u prvim poratnimgodinama, uz pomoć državnih stipendija za ratne veterane, studira nasveučilištu i dopuni svoja naobrazbu.

Uskoro je počeo pisati i objavljivati kratke priče u književnimčasopisima i revijama. Iako mu je velika većina tekstova bila odbijena,nije posustao nego je i dalje urednicima uporno slao svoje novele. Neko jevrijeme redovito pisao po jednu priču na dan. Prvo poglavlje romana kojije zamislio na temelju svojih ratnih doživljaja u Europi, objavio je ujednom časopisu pod naslovom Catch-18. Tek je mnogo kasnije, kad mu jeroman prihvaćen za objavljivanje, na nagovor urednika, pristaopromijeniti broj u naslovu, iz jednostavnog razloga što se u to vrijemepojavio roman Leona Urisa Mila 18, koji će također postati svjetskibestseler.

Kvaka 22 vjerojatno ne bi postigla onako fantastičan uspjeh (više od10 milijuna prodanih primjeraka samo u SAD-u a da ne govorimo obrojnim prijevodima u svijetu) da se nije pojavila u pravi čas. Kritičari seuglavnom slažu da u prvim poratnim godinama, kad je u Americi jošvladala euforija zhog izvojevane pobjede u pravednom ratu, čitatelji ne bibili skloni prihvatiti knjigu koja tako nemilosrdno i zajedljivo raskrinkava

~ 451 ~

svu bijedu i užas rata, da bi je čak s gnušanjem odbili kao vrijeđanje iomalovažavanje nacionalnih osjećaja u tadašnjoj Americi. Međutim,raspoloženje se na početku šezdesetih godina naglo promijenilo zbog rataVijetnamu, koji je američkoj naciji donio svojevrsno otrežnjenje iponiženje, a na kraju i sramotan poraz. Mladi su ljudi odbijali sudjelovatiu takvu ratu, i javno demonstrirali protiv njega. U takvoj situaciji Kvaka22 postala je u kratkom roku Biblija mlađeg naraštaja. Autor je togromana očito dobro osjetio duh svoga vremena i ponudio pravu stvar upravo vrijeme.

Premda je uspjeh te knjige bio takav da se njezin autor već tadamogao odreći prihoda od svog stalnog zaposlenja i posvetiti se samopisanju, Heller je nastavio raditi kao namještenik sastavljajućipropagandne poruke u reklamnoj agenciji. Doživljaje i iskustva iz teživotne i profesionalne faze opisao je u svom drugom romanu, koji je pisaosedam godina i napokon 1974. objavio pod naslovom Some thingHappened (Nešto se dogodilo). Iako njime nipošto nije ponovio uspjehprvog romana (čitatelji su bili razočarani sasvim drukčijom tematikom itonom, makar su neki kritičari ustvrdili da je riječ o boljem literarnomdjelu), Heller je napokon stekao dovoljno kuraži da dade otkaz na svomdotadašnjem radnom mjestu.

Otada je napisao još četiri romana - 1974. godine Good as Gold(Čovjek vrijedan zlata), u kojem je došlo do izražaja autorovo porijeklo ineka njegova obiteljska iskustva, a da se o židovskom humoru i ne govori,jer je on prisutan u svim Hellerovim djelima. Godine 1984. objelodanio jeGod Knows (Sam Bog zna) - roman u kojem drevni židovski kralj Davidgovori o svom životu u prvom licu.

U to je vrijeme Heller obolio od rijetke i teške bolesti, neke vrsteparalize, o kojoj je poslije, u suradnji s jednim prijateljem, napisao knjiguNo Laugh ing Matter {Nije ništa smiješno). Zanimljivo je da je njegovsljedeći roman Picture This (Zamislite to) inspiriran poznatomRembrandtovom slikom Aristotel promatra Homerovu bistu.

Pedeset godina poslije Kvake 22, 1994. godine, izlazi nastavak teknjige pod naslovom Closing Time (Fajrunt), u kojem se ponovo pojavljujeostarjeli Yossarian, koji je »odlučio živjeti vječno, ili umrijeti u tomnastojanju«. Kritika je ipak loše ocijenila taj njegov pokušaj da oživi svoganeumrlog junaka.

Pod sam kraj života, 1997. godine, Joseph Heller objavio je i svojuautobiografiju Now and Then (Sada i onda), u kojoj na sjetan način piše o

~ 452 ~

svom djetinjstvu i mladosti preskačući pojedina razdoblja u svom životu.Iz te je knjige preuzet i ulomak koji se u ovom našem izdanju pojavljujekao predgovor, iako ta knjiga nema snage ni svježine njegovih prethodnihdjela, ona uspješno dočarava davno prohujalo vrijeme i ljude iz njegovenajbliže okoline, te odaje nježno po štovanje članovima njegove obitelji iprijateljima.

Izraz catch-22 ušao je u suvremeni engleski jezik. I ne samo uengleski nego i u gotovo sve jezike na svijetu. I kod nas se točno zna što semisli kad se kaže kvaka 22. U Oxfordskom rječniku ta se sintagma ovakodefinira: »dilema u kojoj žrtva ne može pobijediti.«

Na tvrdnje nekih svojih sugovornika da nikad više neće napisati takooriginalan i dobar roman kao što je Kvaka 22 , autor je lakonski odgovorio:»A tko je napisao?«

Besmislenost rata u ljudskoj povijesti (o kojem je naš Marin Držićpregnantno rekao da je »poguba ljudske naravi«) očituje se na dijalozimakoji naprosto pršte od jetkog i gorkog humora. Kao primjer nam možeposlužiti razgovor Yossarionova prijatelja Natelyja s jednim starim,ciničnim Talijanom vođen među samim profesionalnim prostitutkama:

- Nema ništa besmisleno u tome da se stavlja život na kocku za svojudomovinu - izjavi Nately.

- Mislite da nema? - priupita ga starac. - A što je uopće domovina?Domovina je komad zemlje okružen sa svih strana granicama, običnoneprirodnim. Englezi ginu za Englesku, Amerikanci ginu za Ameriku,Nijemci ginu za Njemačku, Rusi ginu za Rusiju. U ovom se ratu sad boripedeset-šezdeset zemalja. Zacijelo ne mogu baš sve te zemlje biti vrijedneda se za njih gine.

Ovakvo je rezoniranje moralo izazvati bijes mnogih tadašnjihameričkih rodoljuba, pa je bilo i vrlo oštrih i zajedljivih reakcija na tuknjigu kad se ona pojavila. Neki su se njezini kritičari licemjerno krili izatobože stručne ocjene djela, a zapravo su izražavali nelago du koju suosjećali i mnogi drugi, obični čitatelji.

Neki su pisci i publicisti tada ipak priskočili u pomoć knjizi i njezinuautoru. Pojedini su od njih išli čak tako daleko da su tvrdili da u biti tunije riječ o jednom zrakoplovnom eskadronu u Drugom svjetskom ratu,nego da je prava tema bolesno stanje američkog društva sredinom 20.stoljeća.Hellerov mladi kolega Philip Roth požalio se u to vrijeme da mu njihovazajednička domovina pokatkad djeluje kao gigantska unio bolnica koju

~ 453 ~

nijedan pisac praktički ne može opisati u svojim delima a da to budevjerodostojno. Helleru je, međutim, upravo to pošlo za rukom i u tome jenjegova veličina. Činjenica da se za tu svrhu poslužio svojim autentičnimdoživljajima iz Drugog svjetskog rata, svjedoči o njegovoj osobnojhrabrosti.

Kad netko Yossarianu kaže da ljudi ginu za svoju domovinu, on muodgovara da je, koliko on zna, jedini razlog što on mora i dalje sudjelovatiu borbenim letovima to što njegov zapovjednik, pukovnik Cathcart, želipostati general. Stoga je pukovnik Cathcart isto to liko njegov neprijateljkoliko i njemački topnik koji puca na njega kad on baca bombe. Ponjegovu mišljenju, nije lud on nego njegovi nadređeni i sustav kojem onistoje na čelu.

Pri kraju romana Yossarian razgovara s majorom Danbyjem, »blagim,moralnim, sredovječnim idealistom«, koji ga nastoji odgovoriti od njegovanauma da dezertira i potraži utočište u Švedskoj:

- Ovo nije Prvi svjetski rat. Ne smijete nikad smetnuti s uma daratujemo protiv agresora koji ne bi ni vas ni mene ostavili na životu kad bipobijedili.

- Znam - odsiječe Yossarian, pa se iznenada smrkne i ozlovolji. - Pa jasam, bogami, Danby, zaslužio ovo odlikovanje, bez obzira zbog čega samga dobio. Izvršio sam sedamdeset borbenih zadataka, vrag ih odnio!Nemojte mi samo govoriti o borbi za domovinu. Ja sam se neprestano borioza domovinu, a sad ću se malo boriti za se be. Domovina više nije uopasnosti, a ja jesam...

- Ali, Yossariane, što bi bilo kad bi svi tako mislili?- Onda bih ja svakako bio vraška budala kad bih mislio drukčije, nije

li tako?Uostalom, evo što je sam autor rekao o tome u jednom svom

intervjuu:»Istini za volju, ja mislim da je cijelo društvo šašavo - pa se postavlja

pitanje što duševno zdrav čovjek radi u tom šašavom društvu?«Zacijelo je jedan od glavnih razloga što će Kvaka 22 ostati najčitaniji

američki roman o Drugom svjetskom ratu, bezbroj neponovljivih likovakoji se, svaki na svoj način, bori da preživi u nemogućim uvjetima.Sjetimo se samo Mila Minderbindera koji je toliko zaokupljen trgovinom itrgovačkom dobiti da sklapa čak i tajni ugovor s neprijateljem da američkiavioni bombardiraju svoj vlastiti aerodrom. Ili pak nesretnog majoraMajora koji je toliko snebivljiv da se skriva u svom šatoru ne samo od

~ 454 ~

svojih pretpostavljenih nego i od običnih vojnika koji žele razgovarati snjim. Ili Yossarmonova »šlaf-kamerada« Orra koji mjesecima planira kakoće se, uz pomoć minimalnih sredstava iz svoje vojne opreme, spasiti izsrušenog zrakoplova i odveslati gumenim čamcem u neku neutralnuzemlju. Ili Gladnog Joea koji doslovce pomahnita kad god se povisi normaobaveznih borbenih letova. Ili dobroćudnog navigatora Aarfyja koji uopćenije svjestan što se zbiva ako njega u zrakoplovu izloženom žestokojprotuavionskoj vatri. Pa ipak, taj dobrodušni debeljko na kraju postajeubojica, baca kroz prozor prostitutku koja je željela samo naplatiti svojuuslugu. Ili Poglavice Bijelog Halfouta čija indijanska obitelj u Americi,bježeći pred bijelcima, gdje god se nastani, slučajno otkriva naftu koja imzagorčava život. Ili flegmatičnoga doktora Daneeke koji ljenčari u svomšatoru i izrijekom kaže: »Ah, ne žalim se ja, znam ja da se vodi rat. Znamja da mnogi moraju stradati da bismo mi pobijedili. Ali zašto bih baš jamorao biti jedan od njih?« Ili mnogih drugih časnika, dočasnika i vojnikakoji tvore šarolik svijet skupljen zbrda-zdola koji jedva čeka da dođe krajnjihovim mukama.

Možda je ipak najsnažnija slika u cijelom romanu ono što je pisacopisao u 39. poglavlju naslovljenom »Vječni grad«. Tu Yossarian,razočaran i tužan, luta rimskim ulicama i svjedoči stravičnim scenamaizazvanim ratom i bijedom. Riječ je o prostituciji, bijelom robiju,bezdušnom izrabljivanju djece, gladi, bolesti, vandalizmu, krijumčarenju,općem nasilju, mučenju životinja, ubojstvima i sa moubojstvima, o svemuonome što se odvajkada događa na ovome svijetu, ali u ratno doba sve višeuzima maha i širi se kao epidemija.

Prema ovom romanu snimljen je i istoimeni film koji je takođerpostigao lijep uspjeh.

Ovaj hrvatski prijevod kultnog romana Kvaka 22 pojavio se prvi put,u dva sveska, osam godina nakon pojave izvornika, 1969. godine, uizdanju »Otokara Keršovanija« iz Rijeke (urednik Omer Lakomica). Drugoizdanje izdali su zajedno isti nakladnik i »Znanje« iz Zagreba. Prevoditeljje tada unio neke sitne izmjene i ispravke u svoj prijevod. Međutim, ovonajnovije, treće izdanje nastojao je osuvremeniti te je izmijenio nekeustaljene vojne termine iz bivše Jugoslavije (i ovdje zahvaljuje TomislavuAralici na stručnoj pomoći). Ipak, nije odolio kušnji da ostavi stanoviteizraze na koje se tada navikao i koji nisu sasvim u skladu s današnjimjezičnim normama u Hrvatskoj. Riječ je mahom o nazivima nekih činova izrakoplovnih formacija. Prevoditelj drži da to ipak nisu bitne stvari u

~ 455 ~

ovom prijevodu i nada se da je prijevod ostao čitljiv i prihvatljiv najširoj,pa i najmla đoj publici.

Zlatko CrnkovićI .0

ZLATKO CRNKOVIĆ(Čaglin, 1931.) prevodi s engleskoga, njemačkoga, francuskoga i

ruskog. Pokrenuo i uređivao biblioteke HIT, ITD i Evergrin u »Znanju«,Alfa i omega u »Mladosti«, uređivao neko vrijeme biblioteku Zlatni paun uriječkom »Otokaru Keršovaniju«, a od 1997. do 2006. uređivao bibliotekuZlatko Crnković vam predstavlja u »Algoritmu«. Uredio i višepojedinačnih izdanja, izabranih i sabranih djela u raznim izdavačkimkućama, u svemu više od 600 svezaka. Nakon 25 godina urednikovanja u»Znanju«, od 1994. je u mirovini, ali i dalje prevodi i uređuje knjige zapojedine nakladnike. Dosad preveo oko 150 knjiga.

~ 456 ~

SADRŽAJ

Predgovor1. TEKSAŠANIN2. CLEVINGER3. HAVERMEYER4. DOKTOR DANEEKA5. POGLAVICA BIJELI HALFOAT6. GLADNI JOE7. McWATT8. POTPORUČNIK SCHEISSKOPF9. MAJOR MAJOR MAJOR MAJOR10. WINTERGREEN11. KAPETAN BLACK12. BOLOGNA13. MAJOR de Coverley14. KID SAMPSON15. PILTCHARD & WREN16. LUCIANA17. VOJNIK U BIJELOM18. VOJNIK KOJI JE SVE VIDIO DVAPUT19. PUKOVNIK CATHCART20. KAPLAR WHITCOMB21. GENERAL DREEDLE22. GRADONAČELNIK MILO23. NATELYJEV STARAC24. MILO25. KAPELAN26. AARFY27. SESTRA DUCKETT28. DOBBS29. PECKEM30. DIJNUAR31. GOSPOĐA DANEEKA32. YO-YOVIŠLAFKAMERADI33. NATELYJEVA KURVA34. DAN ZAHVALNOSTI35. RATNIK MILO 369

~ 457 ~

36. PODRUM37. GENERAL SCHEISSKOPF38. SESTRICA39. VJEČNI GRAD40. KVAKA 2241. SNOWDEN42. YOSSARIANPogovorBILJEŠKA O PREVODITELJU

min@