1
- Posao čobana nema radnog vremena. Nema tu godišnjeg odmora, niti ovce pitaju jesi li pospan, umoran, bolestan... Njih se mora nahraniti, njegovati. Ja sam njima sve što zatre- ba. I nije uvijek lako. Šiba te vjetar, kiša, ali pastir je uvijek s ovcama u is- paši i pazi da ne bi naišli vukovi ili medvjedi kojih ovdje također ima – upu- ćuje me Brđo dok, večer prije izlaska s ovcama, sjedimo u njegovoj kući u podnožju brda Obljaj. Ovaj je čovjek oličenje strpljenja, razmišljam dok ga slušam. Rečenice izgovara bez zastajkiva- nja, tek kad su potpuno spremne i domišljene. Na borama izbrazdanom licu vidiš kako “valja” misao u sebi, kako se smiješi nekoj zgodi prije nego što će je ispričati ili žali zbog nesreće koju je doživio u svojoj dugoj pastirskoj karijeri. Brđo ovce uzgaja radi mesa. Mlijeko je, kaže, neisplativo, a vunu koju ošiša mora bacati na de- ponij smeća. Prodao bi je da ima kupca. Njegov posao ne počinje i ne završava s ispašom, što sam naučio ustavši kao pravi pastir u zoru. - Imaš sreće što nije lje- to. Ljeti ustaješ u četiri ujutro, a ovce vodiš na ispašu s prvim svjetlom. Skrivaš ih od najve- će žege, pa ponovno izvodiš i ostaješ s njima do sumraka – kaže Brđo dok hodamo prema štali s ovcama. S nama ide i mali crni pas, hrvatski ovčar imena Garo. - Radije bih da mi vukovi odnesu pola stada nego Garu. Toliko mi taj pas vrijedi. Sve zna i ne trebaš mu ni govoriti što da radi. Sam drži ovce na okupu, sam ih zaustavlja i vraća meni. Po cijeli dan moj Garo trči oko stada. Bez njega ih ne bih mogao čuva- ti – glasno kaže Brđo, a potom tiho dodaje da Garo mora nositi brnjicu jer s previše žara shvaća svoj posao pa ugrize neposlušnu ovcu ili kozu koja se opire. S ljudima je, pak, mazan i blag, iako zapovijedi sluša samo ako mu ih izgovori Brđo. Čim sam vidio kako Garo nadzire ovce, shvatio sam da Brđo nije pretjerao hvaleći ga. Nije pretjerivao ni pričajući o vukovima kao o prijetnji ovcama i psima. Oko Donjeg Lapca mnogo je vukova i mnogi pastiri izgubili su ovce i pse. - Prije nekoliko godina vuk je - mora da je bio bijesan - došao jednom susjedu pred kuću i napao mu dijete. Onda je krenuo i na čovjeka. Ovaj je nešto radio pa je, srećom, imao čekić pri ruci. Vuk je skočio, ali ga je susjed udario čekićem u glavu i ubio ga – prisje- ća se Brđo, a ja gledam brda koja okružuju Lapačku dolinu i pitam se koliko je vučjih njuški u toj silnoj šumi i koliko očiju gleda nepoznatog pastira koji tako nezgra- pno hoda u prevelikim gumenim čizmama. Srećom, ni vukovi nisu vidjeli moj prvi pokušaj obavljanja pastirskog posla. Ušao sam s Brđom i njegovim sinom Goranom u štalu s kozama. Štala je velika otprilike četiri četvorna metra, a ja sam trebao uhvatiti jednu kozu za rogove i držati je dok jare siše mlijeko. No koza je i nakon nekoliko pokušaja bila vještija od mene i svaki put je uspjela izmaknuti mom hvatu. Na kraju ju je Goran morao uhvatiti za mene. Mislio sam da je to bio zadnji zadatak u nimalo mirisnoj štali, ali me je Brđo brzo razu- vjerio. - Čoban je svojim ov- cama i kozama mnogo više od običnog čuvara. Ovcama moraš rezati papke, moraš ih šišati, moraš ih pregledati da vidiš šepa li koja i nje- govati je ako je bolesna ili ozlijeđena. Kad se moja ovca janji, ja sam u štali s njom. Tada sam joj i babica i sve što treba. Puno je posla s ovcama – objašnjava mi Brđo i dodaje da je ipak najteža dosada koja i njega često muči dok po cijeli dan s ovcama hoda poljima. Brzo shvaćam da od ovaca ne možeš očekivati ikakvo druže- nje. Njima odgovara da cijeli dan hodaju i pasu. Nimalo ne vole da im se prilazi. Nekoliko puta pokušao sam ući u sta- do, ali je svaki pokušaj završio tako da bi oko mene ostalo samo tri metra prazna prostora. No, urođeni strah, oprez i plahost ovce gube čim osjete miris soli. Kad se ovca janji, pastir joj mora biti i babica i veterinar Nastavlja se NIKAKO NISAM USPIJEVAO UHVATITI KOZU I DRžATI JE DOK JARE SIšE MLIJEKO. MORAO MI JE POMOćI PRAVI PASTIR NAJTEžA JE U PASTIRSKOM POSLU, OTKRIO MI JE BRđO, DOSADA. I SAM SAM SE UVJERIO DA JE TAKO 1) Naš reporter pokušao je dokazati da ima talenta za pravog pastira pa je ovcu stavio oko vrata 2) Od ledenoga ličkog vjetra ekipa se ugrijala uz pastirsku vatricu i svježe pečene krumpire 3) Pravi pastir Brđo dosadu na livadama krati svirajući frulicu ili slušajući hitove Safeta Isovića. Otkriva da njegove pjesme čak i ovce vole 4) Pastirski pas Garo mora nositi brnjicu jer je toli- ko predan poslu da zna ugristi neposlušnu ovcu 5) Ovce se na ispašu vode s prvim svjetlom, a u štalu ih vraćaju prije mraka kako ne bi postale plijen vukovima I OVCE I PASTIR BRđO UžIVAJU SLUšAJUćI SAFETA ISOVIćA 1 2 4 5 3

Kad se ovca janji, pastir joj mora biti i babica i veterinar · PDF file- Imaš sreće što nije lje-to. Ljeti ustaješ u četiri ujutro, a ovce vodiš na ispašu s prvim svjetlom

  • Upload
    lamthuy

  • View
    226

  • Download
    0

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: Kad se ovca janji, pastir joj mora biti i babica i veterinar · PDF file- Imaš sreće što nije lje-to. Ljeti ustaješ u četiri ujutro, a ovce vodiš na ispašu s prvim svjetlom

- Posao čobana nema radnog vremena. Nema tu godišnjeg odmora, niti ovce pitaju jesi li pospan, umoran, bolestan... Njih se mora nahraniti, njegovati. Ja sam njima sve što zatre-ba. I nije uvijek lako. Šiba te vjetar, kiša, ali pastir je uvijek s ovcama u is-paši i pazi da ne bi naišli vukovi ili medvjedi kojih ovdje također ima – upu-ćuje me Brđo dok, večer prije izlaska s ovcama, sjedimo u njegovoj kući u podnožju brda Obljaj. Ovaj je čovjek oličenje strpljenja, razmišljam dok ga slušam. Rečenice izgovara bez zastajkiva-nja, tek kad su potpuno spremne i domišljene. Na borama izbrazdanom licu vidiš kako “valja” misao u sebi, kako se smiješi nekoj zgodi prije nego što će je ispričati ili žali zbog nesreće koju je doživio u svojoj dugoj pastirskoj karijeri. Brđo ovce uzgaja radi mesa. Mlijeko je, kaže, neisplativo, a vunu koju ošiša mora bacati na de-ponij smeća. Prodao bi je da ima kupca. Njegov posao ne počinje i ne završava s ispašom, što sam naučio ustavši kao pravi pastir u zoru. - Imaš sreće što nije lje-to. Ljeti ustaješ u četiri ujutro, a ovce vodiš na ispašu s prvim svjetlom. Skrivaš ih od najve-će žege, pa ponovno izvodiš i ostaješ s njima do sumraka – kaže Brđo dok hodamo prema štali s ovcama. S nama ide i mali crni pas, hrvatski ovčar imena Garo. - Radije bih da mi vukovi odnesu pola stada nego

Garu. Toliko mi taj pas vrijedi. Sve zna i ne trebaš mu ni govoriti što da radi. Sam drži ovce na okupu, sam ih zaustavlja i vraća meni. Po cijeli dan moj Garo trči oko stada. Bez njega ih ne bih mogao čuva-ti – glasno kaže Brđo, a potom tiho dodaje da Garo mora nositi brnjicu jer s previše žara shvaća svoj posao pa ugrize neposlušnu ovcu ili kozu koja se opire. S ljudima je, pak, mazan i blag, iako zapovijedi sluša samo ako mu ih izgovori Brđo. Čim sam vidio kako Garo nadzire ovce, shvatio sam da Brđo nije pretjerao hvaleći ga. Nije pretjerivao ni pričajući o vukovima kao o prijetnji ovcama i psima. Oko Donjeg Lapca mnogo je vukova i mnogi pastiri izgubili su ovce i pse. - Prije nekoliko godina vuk je - mora da je bio bijesan - došao jednom susjedu pred kuću i napao mu dijete. Onda je krenuo i na čovjeka. Ovaj je nešto radio pa je, srećom, imao čekić pri ruci. Vuk je skočio, ali ga je susjed udario čekićem u glavu i ubio ga – prisje-ća se Brđo, a ja gledam brda koja okružuju Lapačku dolinu i pitam se koliko je vučjih njuški u toj silnoj šumi i koliko očiju gleda nepoznatog pastira koji tako nezgra-pno hoda u prevelikim gumenim čizmama. Srećom, ni vukovi nisu

vidjeli moj prvi pokušaj obavljanja pastirskog posla. Ušao sam s Brđom i njegovim sinom Goranom u štalu s kozama. Štala je velika otprilike četiri četvorna metra, a ja sam trebao uhvatiti jednu kozu za rogove i držati je dok jare siše mlijeko. No koza je i nakon nekoliko pokušaja bila vještija od mene i svaki put je uspjela izmaknuti mom hvatu. Na kraju ju je Goran morao uhvatiti za mene. Mislio sam da je to bio zadnji zadatak u nimalo mirisnoj štali, ali me je Brđo brzo razu-vjerio. - Čoban je svojim ov-cama i kozama mnogo više od običnog čuvara. Ovcama moraš rezati papke, moraš ih šišati, moraš ih pregledati da vidiš šepa li koja i nje-govati je ako je bolesna ili ozlijeđena. Kad se moja ovca janji, ja sam u štali s njom. Tada sam joj i babica i sve što treba. Puno je posla s ovcama – objašnjava mi Brđo i dodaje da je ipak najteža dosada koja i njega često muči dok po cijeli dan s ovcama hoda poljima. Brzo shvaćam da od ovaca ne možeš očekivati ikakvo druže-nje. Njima odgovara da cijeli dan hodaju i pasu. Nimalo ne vole da im se prilazi. Nekoliko puta pokušao sam ući u sta-do, ali je svaki pokušaj završio tako da bi oko mene ostalo samo tri metra prazna prostora. No, urođeni strah, oprez i plahost ovce gube čim osjete miris soli.

Kad se ovca janji, pastir joj mora biti i babica i veterinar

Nastavlja se

nikako nisam uspijevao uhvatiti kozu i držati je dok jare siše mlijeko. morao mi je pomoći pravi pastir

najteža je u pastirskom poslu, otkrio mi je brđo, dosada. i sam sam se uvjerio da je tako

1) naš reporter pokušao je dokazati da ima talenta za pravog pastira pa je ovcu stavio oko vrata2) od ledenoga ličkog vjetra ekipa se ugrijala uz pastirsku vatricu i svježe pečene krumpire3) pravi pastir brđo dosadu na livadama krati svirajući frulicu ili slušajući hitove safeta isovića. otkriva da njegove pjesme čak i ovce vole4) pastirski pas Garo mora nositi brnjicu jer je toli-ko predan poslu da zna ugristi neposlušnu ovcu 5) ovce se na ispašu vode s prvim svjetlom, a u štalu ih vraćaju prije mraka kako ne bi postale plijen vukovima

i ovce i Pastir brđo uživaju slušajući safeta isovića

1 2

4 5

3