Kako+Donositi+Ispravne+Odluke Web

kakodonositi ispravne

odlukei uvijek biti u

pravu

I a i n K i n g

Rješavanje zagonetke ispravnog i pogrešnog

Iain

Kin

gka

ko d

onos

iti i

spra

vne

odlu

ke i

uvije

k b

iti u

pra

vu

KAKO DONOSITI ISPRAVNE ODLUKE I UVIJEK BITI U PRAVU

I a i n K i n g

Događaj koji je više od svega nadahnuo ovu knjigu, odigrao se u rujnu 1985. godine, u godini Live Aida, kada smo preko televizije saznali za masovno umiranje od gladi u Etiopiji. Tad sam prvi put posjetio Oxford. Zaprepastila me raskošna arhitektura dvorane u knjižnici Bodleian. Neizmjerno bogatstvo utrošeno je u prostor koji je sponzorirao odavno preminuli grof od Pembrokea, čiji pompozni kip odozgo promatra posjetitelje. Prepun adolescentskog bijesa, bio sam siguran da se taj novac mogao i bolje upotrijebiti – zašto se uzalud utrošeno oksfordsko bogatstvo nije moglo pretvoriti u pomoć koja spašava živote? Iako se činilo očiglednim da se odricanjem od privilegija može pridonijeti tome, nije postojala formula kojom bi se odredilo koliko svatko treba dati – pronalaženje formule bilo je neriješena zagonetka. Prijateljima sam se povjerio da kanim napisati knjigu o pravednijoj raspodjeli prihoda. Tako je otpočela moja potraga za odgovorom na pitanje što ljudi, uključujući i mene, trebaju činiti. Bio sam napola obuzet strašću lova na pravdu, a napola strašću lova na intelektualno blago.

Ne znam ublažuje li ova knjiga bijes četrnaestogodišnjaka kojega je nekoć zaprepastila grandiozna dvorana u Oxfordu. Tom se dječaku vjerojatno ne može pomoći. Ipak, nadam se da ova knjiga može nadahnuti svakoga tko gori zbog mnogih tragičnih nepravdi u našem svijetu, pomoći mu da otkrije gdje se nalaze najteži problemi, da raspravi kako se ljudima može pomoći da te probleme prevladaju i da čini ispravne stvari.

Iain King, ulomci iz uvodnog poglavlja

ISBN 978-953-14-0805-9119,00 kn

www.mozaik-knjiga.hr

KAKO DONOSITI ISPRAVNE ODLUKE.indd 4 9.9.2010 9:33:39

KAKO DONOSITI ISPRAVNE ODLUKEI UVIJEK BITI U PRAVU



Iain King

K A K O DONOSITI ISPRAVNE

ODLUKE I UVIJEK BITI U

PRAVURješavanje zagonetke ispravnog i pogrešnog



SADRŽAJ

ZAHVALE ................................................................................ 9

I. dIoProblem: Moramo donositi odluke, ali ne znamo kako ................................................................. 13

1. Pet izazova formule ispravnog i pogrešnog ...................... 152. Očajničko traganje za sustavom ....................................... 223. Nepouzdani savjeti religije i kocke .................................. 264. Prosvjetiteljski stroj za odlučivanje: čini ono što je najbolje ... .................................................. 325. ... ne doima se najboljim ................................................... 396. Možemo li ga popraviti? Djelići slagalice ........................46

II. dIo Dokaz: Pronalaženje temelja ispravnog i pogrešnog ... 53

7. Smisao života ................................................................... 558. Plan za Robinsona Crusoea ............................................ 609. Odgovaranje osmogodišnjakinji koja neprestano pita »Zašto?« ................................................. 6710. Ja kažem ovo, ti kažeš ono – možemo li ikada saznati tko je u pravu? .................................................... 7311. Primjena metode Sherlocka Holmesa ............................ 7912. Kako postati bolja osoba (i odgovoriti Aristotelu) ......... 8613. Načelo pomoći ............................................................... 9114. DNK ispravnog i pogrešnog .......................................... 96

III. dIoNačelo: Usavršavanje načela pomoći .............................. 103

15. Stavljanje DNK u Petrijevu zdjelicu ............................ 105


16. Upotrijebite sat za raspoznavanje ispravnog od pogrešnog ............................................... 11017. Dopuštanje ljudima da odaberu ................................... 11518. Mučitelji i dobrotvorno razmetanje ............................. 11919. Odmazda, reciprocitet i prihvaćena mudrost ...............12620. Što ako to niste mislili učiniti? .................................... 13321. Nove ljestve ka dobročinstvu ....................................... 13922. Prvih devet načela ispravnog i pogrešnog .................... 143

IV. dIoProgram: Širenje načela na ostale probleme ............... 147

23. Mit o krivnji ................................................................. 14924. Kazna, milost i kajanje ................................................. 15525. Ima nešto čudno u obećanjima .................................... 15926. Pouzdano pravilo o laganju i problem Richarda Nixona .......................................................... 16427. Pravila za ljubavne odnose i seks .................................. 17028. Kako odabirati u malim skupinama ............................ 17829. Kako odlučivati u velikim skupinama ......................... 18230. Sustav za odlučivanje ................................................... 18931. Zagonetka riješena? ...................................................... 198

V. dIoPraktičan savjet za stvarne ljude u modernom svijetu ................................................................ 201

32. Zašto, dakle, ljudi nisu dobri? ......................................20333. Zašto ljudi mrze odvjetnike? ........................................20834. Kada je najbolje biti loš? ............................................... 21635. Problem Live Aida: uči li se dobročinstvo kod kuće?...22236. Nezgodan položaj Majke Tereze: mogu li biti dobar, ako i ne razdam sve što imam? .....22637. Čovjek u jutarnjem vlaku .............................................23038. Kako živjeti dobrim životom u surovom svijetu .......... 236


VI. dIoPrognoza: Kako donositi ispravne odluke i uvijek biti u pravu ............................................................... 241

39. Newtonove granice ....................................................... 24340. Što činiti i zašto? .......................................................... 249Odabrana djela za daljnje čitanje ....................................... 253



9

ZAHVALE

Misli su doista neobične. Žive kroz riječi u našim umovima i sjećanjima, ali ih nikada ne vidimo. Možemo vidjeti njihove rezultate, sjene, a katkad i medij koji ih pronosi, ali misli same, nikada. Čak i kada »zahvati« misao, čovjek je zapravo nije uhvatio. Zahvatiti misao znači razumjeti njezino unutrašnje djelovanje, najčešće uz pomoć druge misli, jednako tako zagonetne.

Iako u ovoj knjizi iznosim cijeli niz misli, bilo bi pogrešno reći da ih kontroliram. Naravno, smatram se odgovornim za njih, što podrazumijeva i loše misli – sve pogreške su moje i samo moje, a siguran sam da ih ima (nakon svake nove pogreške koju otkrijem i ispravim, bojim se sljedeće, koju tek trebam otkriti). Ipak, ideje u ovoj knjizi oblikovale su se u mojem umu, na koji je utjecalo mnoštvo ljudi i iskustava te bi, u slučaju bilo kakvog proboja, bilo nepravedno zasluge pripisati samo meni.

Događaj koji je više od svega nadahnuo ovu knjigu odigrao se u rujnu 1985. godine, u godini Live Aida, kada smo preko televizije saznali za masovno umiranje od gladi u Etiopiji. Tad sam prvi put posjetio Oxford. Zaprepastila me raskošna arhitektura dvorane u knjižnici Bodleian. Neizmjerno bogatstvo utrošeno je u prostor koji je sponzorirao odavno preminuli grof od Pembrokea, čiji pompozni kip odozgo promatra posjetitelje. Prepun adolescentskog bijesa, bio sam siguran da se taj novac mogao i bolje upotrijebiti – zašto se uzalud utrošeno oksfordsko bogatstvo nije moglo pretvoriti u pomoć koja spašava živote? Iako se činilo očiglednim da se odricanjem od privilegija može pridonijeti tome, nije postojala formula kojom bi se odredilo koliko svatko treba dati – pronalaženje formule bilo je neriješena zagonetka. Prijateljima sam se povjerio da kanim napisati knjigu


Iain King: K AKO D O N OSI T I ISPR AV N E O D LU K E I U V I J EK B I T I U PR AV U10

o pravednijoj raspodjeli prihoda. Tako je otpočela moja potraga za odgovorom na pitanje što ljudi, uključujući i mene, trebaju činiti. Bio sam napola obuzet strašću lova na pravdu, a napola strašću lova na intelektualno blago.

Od tada, mnogo puta vrludao sam, kako intelektualno, tako i osobno (ova knjiga odgovor je mojem unutrašnjem četrnaestogodišnjaku u prolazu, poglavlje 37.). Navodili su me spisi Humea, Harea, Blackburna, Benthama, Milla i Kanta, kojima u intelektualnome smislu mnogo dugujem jer su i sami bili opčinjeni vrludanjima. Osim toga, učio sam od svih koji su me putem poučavali, i tijekom studija i tijekom života te su i oni duboko utjecali na mene.

Neki pisci opisuju vlastite živote kao usamljeno zapisivanje unutrašnjih misli, a drugi kao savršenu usamljenost. Moje iskustvo nije bilo takvo, ponajprije zbog velike društvene potpore koju su mi pružali mnogi velikodušni prijatelji. Zahvalan sam velikom broju ljudi koji su mi pomogli oko mnogih planiranja ove knjige komentirajući skice, inspirirajući me svojim idejama, pružajući mi krov pod kojim sam mogao pisati ili su samo bili uz mene kada mi je to bilo potrebno. Ovdje navodim njihova imena i nadam se da ću im svima moći osobno zahvaliti na doprinosu.

Hvala Arifu Ahmedu, Antoniju Antiochiji, Emmi Back, Robertu Baldocku, Andyju Bearparku, Simonu Blackburnu, Duncanu Bracku, Donatelli Bradic, Helen Bridle, Jasonu Burkeu, Sarah Campbell, Duncanu Clarku, Davidu Clokeu, Alix Cohen, Timu Cooperu, Tomu Cricku, Steveu Cutleru, Juliet Dowsett, Michaelu Dwyeru, Danielu Elsteinu, Wyn Evans, Sarah Fradgley, Mary Gorwyn, Candidi Goulden, AC Grayling, Monique de Groot, Martinu Harrisu, Sue i Johnu Hattu, Bjornu Haukssonu, Rogeru M Haydonu, Jane Heal, Oli Hein, Anni Helszajn, Richardu Holmeu, Minni Jarvenpaa, Jeofu Kingu, Michaelu Kingu, Victoriji i Myles King, Rachel


Z AH VAL E 11

Lampard, Harvardu Lillihammeru, Andrewu Lloydu, Davidu Lunnu, Lindi Maclachlan, Myfanwy Marshall, Whit Mason, Kenu Mayhewu, Catherine McSweeney, Taniji Mechlenborg, Gayu Meeksu, Stelli i Dicku Messenger, Clare Mills, P. Muralidharan, Johnu Naughtonu, altruističkim ljudima iz Novog Travnika, Lembit Öpik, Zbigniewu Pelcynskyju, Robertu Penmanu, Hilary Pennington i Wolfson Collegeu, Elizabeth Presse, Tatjani Radenković, Enisi Rashlanin, Benu Richu, Marku Russellu, Chrissie Scanlon, Jo Shotton, Brendanu Simmsu, Siobian Smith, Rebecci Sutton. Zahvaljujem i profesorici Marriane Talbot na nadahnjujućim tjednim raspravama na stubištu 12, Muu Thomasu, Larsu Tummersu, Besniku Vassoli, Victoriji Whitford, Alexu Wilcoxu, Andyju Williamsu, Jenny i Alison Willot, Cynthiji Wright, te mojem djedu Williamu, kojega nikada više neću vidjeti, a čiji doprinos obuhvaća najvažniji savjet od svih: svatko tko nastoji promijeniti svijet prvo bi trebao dobro razmisliti o tome kako se sam može poboljšati.

Eto, ova je knjiga napisana i ne znam ublažuje li bijes četrnaestogodišnjaka kojega je nekoć zaprepastila grandiozna dvorana u Oxfordu. Tom dječaku se vjerojatno ne može pomoći. Ipak, nadam se da ova knjiga može nadahnuti svakoga tko gori zbog mnogih tragičnih nepravdi u našem svijetu, pomoći mu da otkrije gdje se nalaze najteži problemi, da raspravi kako se ljudima može pomoći da te probleme prevladaju, i da čini ispravne stvari.



I. dIoProblem:

moramo donositi odluke, ali ne znamo kako



1 Pet izazova formule ispravnog i pogrešnog

Prije samo nekoliko stotina godina ljudima je bilo nejasno kako se tijela gibaju. Promišljali su o razlogu zbog kojeg strijele i topovske kugle stvaraju predivne lukove dok lete nebom. Promatrali su kretanje planeta po nebu. Spekulirali o božanskom uzroku »muzike sfera«, koja se doista činila nedostupna ljudskom objašnjenju. Postojalo je vrlo malo potencijalnih rješenja: gibanje mogu uzrokovati ljudi ako guraju ili vuku tijela; neka je tijela lakše pokrenuti od drugih. Doimalo se da ne postoji jasna veza između djelovanja sile i gibanja koje bi uslijedilo. Na neka tijela trebalo je djelovati konstantnom silom kako bi se održala konstantna brzina, primjerice pri izvlačenju vode iz bunara. Druga tijela ubrzala bi se kad ih se izbacilo, poput kamena iz praćke. Neka su se usporavala, naprimjer konj nakon povlačenja uzda. Pokretanje tijela bilo je umjetnost, stvar prosudbe i iskustva – pravila nisu postojala. Kada su ljudi željeli pokrenuti tijela, morali su se osloniti na instinkt ili savjet stručnjaka, a oni nikada nisu bili precizni.

Ipak, sve se to promijenilo. Isaac Newton uspio je objasniti gibanje uz pomoć jednostavne formule. Sve što je trebalo znati bili su masa, smjer, brzina i sila koja djeluje. Uz pomoć njih, točno je mogao izračunati kako će guranje ili vuča utjecati na određeno tijelo. Mogao je predvidjeti kojom će se brzinom tijelo gibati te gdje će se nalaziti u bilo kojem budućem



trenutku. Instinkt i procjena više nisu bili nužni. Misterij je nestao. Predviđanje gibanja postalo je znanost.

Mjerenje ispravnog i pogrešnog, baš kao mjerenje gibanja prije Newtona, još uvijek je stvar umjetnosti i procjene. Ljudi se još uvijek oslanjaju na mješavinu instinkta i konvencija, ili konzultiraju stručnjake – tradicionalno religijske autoritete. Veća društvena pitanja o ispravnom i pogrešnom prepuštaju se političarima, sucima i velikim odborima koji se sazivaju zbog njihove mudrosti. Ponekad su potrebne godine životnog iskustva da bi se ispravno odvojilo od pogrešnog, osobito kod najsloženijih slučajeva. Većina nas ima nejasne predodžbe o važnim elementima – ima nešto dobro u ljudima koji su čestiti, nešto loše u ljudima koji drugima nanose štetu, ljudi koji ne pomažu drugima ni sami ne zaslužuju pomoć, itd. No, rijetko smo precizni. Neki ljudi dopuštaju primjenu različitih pravila za različite ljude – za njih je dobro da to čine, ali mene to ne zadovoljava.

Ispravno i pogrešno zahtijevaju njutnovsku revoluciju. Treba nam jednostavna formula kako moralne neprilike više ne bi bile pitanje prosudbe ili nagađanja. Treba nam objašnjenje ispravnog i pogrešnog kako se više ne bismo trebali oslanjati na vodstvo stručnjaka koji nisu nepogrešivi. Kada se ispravno i pogrešno jednom odrede, rasprave o tome što treba učiniti valja suziti na rasprave o onome što se događa u određenoj situaciji, jer uz pomoć formule, čovjek razumije situaciju i zna što mu je činiti.

Nažalost, znanost o ispravnom i pogrešnom neuhvatljivija je od znanosti o gibanju. Postoje barem četiri razloga zašto. Prvo, gibanje je znatno jednostavnije izračunati. Gibanje ovisi o samo četiri elementa: masi, smjeru kretanja, brzini i sili koja djeluje. Ispravno i pogrešno imaju znatno više elemenata koje je potrebno uklopiti (navest ću ih samo pet: motiv, karakter, posljedice, reciprocitet i odgovornost). Drugo, postoji daleko previše mišljenja o tome što je ispravno, a što pogrešno. Da bismo ispravno i pogrešno preobrazili u znanost, moramo


PR O B L E m : m O R A m O D O N OSI T I O D LU K E , AL I N E ZNA m O K AKO 17

dokazati da je većina tih mišljenja u krivu, što je kudikamo teže nego ne složiti se s njima. Treće, znanstvenu formulu možemo testirati promatrajući rezultate, a testiranje formule za ispravno i pogrešno nije tako očigledno. I posljednje, u središtu ispravnog i pogrešnog nalazimo se mi sami, a to je nešto što još uvijek nedovoljno poznajemo. Moramo izgraditi znanost oko misteriozne jezgre.

Ali, što je problem teži, nagrada je veća. Razumijevanje gibanja vjerojatno je nadahnulo industrijsku revoluciju, motorna vozila i svemirske rakete, no razumijevanje ispravnog i pogrešnog ključ je za mnogo više. Ako znamo što trebamo činiti, tada možemo svijet učiniti najboljim mogućim. To znači da svatko može živjeti dobar život, činiti dobre stvari i biti dobra osoba. Ti ciljevi mogu zvučati utopijski, ili čak blesavo, no ipak ne postoji razlog zbog kojega bismo ih trebali smatrati nedostižnima. Svojedobno su ljudi nedostižnim smatrali savršeno pravilno gibanje. Sada više nije tako.

Naravno, ljudi su i prije istraživali tu znanost. Štoviše, potraga za ispravnim i pogrešnim priča je za sebe, i to priča koja je opsjedala znanstvenike stotinama godina, i o kojoj je napisano mnogo knjiga. Neki pokušaji da se ispravno i pogrešno definiraju prekrasno su jednostavni, dok su drugi prilično složeni. Ipak, potraga nije bila ni približno onako rigorozna kao što zamišljate. Tijekom mnogih stoljeća, misterij djelovanja jednostavno je pripisivan tajanstvenom Bogu. Neki raniji pokušaji oslobađanja od organizirane religije izgubili su se u pitanjima jezika i značenja, dok su ostali zaključili da se odgovor ne može pronaći. Sada imamo odgovore prema kojima znamo što su tražili. Ova knjiga predstavlja jedinstveno objašnjenje ispravnog i pogrešnog.

Ipak, objašnjenje nije dovoljno. Dobro objašnjenje mora imati podršku razuma. Treba mu dokaz, i to dokaz da je riječ o jedinom točnom prikazu ispravnog i pogrešnog, a ne o još jednom



mišljenju. To znači dokaz da su svi ostali prikazi ispravnog i pogrešnog na neki način manjkavi.

Za objašnjenje je potrebno još nešto – da pruža praktičan savjet. Ljudi trebaju znati što im je činiti u stvarnom svijetu, kako rješavati složene dileme s kojima se svakodnevno susreću, kada im idealan put nije otvoren. Od složene formule neće biti mnogo koristi kada ljudi nastoje nahraniti djecu, jer djeca su im uvijek na prvom mjestu bez obzira na formulu. Svakoj formuli koja to zanemaruje nešto nedostaje.

Upravo zato rješavanje problema ispravnog i pogrešnog nije jedini izazov. Izazova je pet i oko njih je sazdana ova knjiga.

Najprije moramo razumjeti što ne valja s aktualnim teorijama o ispravnom i pogrešnom. Kada pogledate kako stvari stoje, ludosti koje ljudi čine i loše stvari koje se događaju nešto je očito pogrešno. No to nije dovoljno. Moramo shvatiti gdje se točno nalazi pogreška. Prvi dio ove knjige, do 6. poglavlja, razdvaja uobičajena razmišljanja o ispravnom i pogrešnom, otkriva dobre dijelove, a ostalo odbacuje.

Drugo, novoj formuli za procjenu ispravnog i pogrešnog potreban je čvrst temelj. Treba nam dokaz, konačan i nepovratan, koji može odgovoriti na sva pitanja zašto bi ljudi, između svih ostalih sustava za procjenu ispravnog i pogrešnog, trebali usvojiti upravo ovaj. Takav je dokaz od vitalne važnosti, jer i bez njega naše objašnjenje ispravnog i pogrešnog bilo bi samo još jedno mišljenje. Poglavlja od 7. do 14. izvode taj dokaz i identificiraju osnovnu »DNK« ispravnog i pogrešnog.

Treće, nova formula mora tu čvrstu osnovu pretvoriti u jasno načelo koje treba slijediti. Kada pročitate knjigu, uvidjet ćete da je osnovno načelo, načelo pomoći. Od Newtona možemo preuzeti jedan trik. On je prvo ogolio problem do osnovnih elemenata, a potom razmotrio utjecaj svakog elementa pojedinačno. I mi ćemo, na isti način, pročistiti i odrediti to načelo pomoći, razmatra



jući po redu utjecaj varijabli kao što su vrijeme, različite namjere i prigode. To je treći dio koji se proteže do 22. poglavlja.

Četvrto, formula mora moći primijeniti to osnovno načelo pomoći na najširi mogući raspon problema. Poglavlja 23. i 24. bave se prijekorom i kaznom; 25. poglavlje bavi se obećanjima; 26. poglavlje objašnjava kada trebamo lagati; 27. poglavlje bavi se ljubavnim odnosima i spolnošću, a 28. i 29. poglavlje pokazuju kako donositi najbolje odluke u skupinama. Trebamo znati što nam je činiti u svakom od tih scenarija, a to podrazumijeva pretvaranje načela pomoći u jasan savjet za svaku situaciju. Odgovaranje na taj, četvrti izazov, ukazuje da je riječ o sveobuhvatnom programu koji nam pokazuje što je najbolje što možemo učiniti u mnogim situacijama.

Naposljetku, formula mora ta bitna načela pretvoriti u praktične savjete za ljude koji žive u stvarnom svijetu, kako bi oni znali što im je činiti kada ne mogu učiniti ono što je najbolje. Poglavlja od 32. do 38. objašnjavaju da biti dobar nije za čiste u srcu, jer je to nešto što bi svi trebali biti i u skladu s tim djelovati. Taj peti dio bavi se zakonom, koliko nam obitelj treba biti prije stranih ljudi, kada je u redu činiti loše stvari, kako se nositi sa siromaštvom i koliko bi svatko od nas trebao dati u dobrotvorne svrhe. U tom dijelu objašnjeno je i kako se u različitim kulturama mogu pojaviti jednakovrijedni, ali različiti prikazi ispravnog i pogrešnog, te kada te razlike treba prihvatiti, a kada im se valja suprotstaviti.

Pristup ove knjige u cijelosti je jasan, a to je istraživanje dominantne teorije ispravnog i pogrešnog, određivanje njezinih pogrešaka i vrlina te uviđanje kako se može preinačiti u smislu ispravljanja pogrešaka i očuvanja svih vrlina. Iako je taj pristup jasan, on nije jednostavan jer iz crtice treba razviti novi sustav – zato zahtijeva fundamentalnu osnovu, dokaz. Ako se pogreške u starom sustavu i mogu ispraviti, novu teoriju treba proširiti



na mnoga područja ljudske aktivnosti, od kojih svaka donosi nova iskušenja i izazove.

Ova knjiga zamišljena je da objašnjava, a ne da vrijeđa. Ipak, ako se vaši pogledi na ispravno i pogrešno temelje na religiji, onda bi vas ova knjiga mogla zbuniti, jer su u njoj ispravno i pogrešno objašnjeni bez nje. Baš kao što se i »Boga« nekoć koristilo za objašnjavanje misterija gibanja prije nego što ga je znanost objasnila, tako su ljudi često koristili religiju za objašnjavanje misterija ispravnog i pogrešnog. To objašnjenje više nije potrebno. Ispravno i pogrešno sada se mogu mnogo jasnije objasniti bez spominjanja Vrhovnog bića. To ne znači da je loše vjerovati u Boga, jer religija i dalje pokriva obilje duhovnih i transcendentalnih misterija koji ostaju nedodirnuti. Ali to znači da će razni religijski likovi koji nas pokušavaju poučiti, od propovjednika i imama, do vračeva i svetaca, morati iznova promisliti svoje argumente. Religije su morale prilagoditi svoje objave kako bi preživjele Darwinovo objašnjenje evolucije, a sada će morati preinačiti svoje prikaze ispravnog i pogrešnog, ako žele sačuvati vjerodostojnost u modernom dobu.

Ako ovu knjigu čitate samo radi savjeta, onda ćete u njoj pronaći mnoge odjeljke koji će vam se pokazati korisnima. Želite li shvatiti smisao života, idite na 7. poglavlje. Ako želite saznati kada valja lagati, idite na 26. poglavlje. U 27. poglavlju naći ćete pravila o ljubavnim odnosima. Želite li saznati koje se društvene konvencije mogu osporiti, pročitajte 33. poglavlje. 36. i 37. poglavlje pročitajte kako biste saznali koliko treba odvojiti u dobrotvorne svrhe. Mnogo mjeseci nakon što pročitate ovu knjigu, vjerojatno ćete joj se poželjeti vratiti s vremena na vrijeme, osobito ako ćete morati donositi složene odluke. Da bi ih se moglo lakše pronaći, glavni zaključci ponovljeni su na kraju, u 40. poglavlju. Međutim, mnoge prije napisane knjige diktirale su što je ispravno i pogrešno. Kada bi ova knjiga bila još jedan popis uputa, tada ne bi imalo smisla slijediti je, kao



što ne bi imalo smisla ni slijediti one napisane prije nje. Bilo bi to samo još jedno mišljenje. Ova je knjiga više od toga. Ona je sveobuhvatan sustav za raspoznavanje ispravnog i pogrešnog, potkrijepljen dokazima i objašnjenjima. Ako želite shvatiti koji su razlozi potrebni da se nešto učini, trebate pročitati cijelu knjigu. Trebate početi cijeniti ideje koje stoje iza ideja te misli unutar misli. Kao što ljudi koji uče gramatiku jezika mogu temeljitije shvatiti jezik, tako je i s ispravnim i pogrešnim: ljudi trebaju shvatiti što se krije iza uputa, umjesto da ih olako uče napamet.

Većina ljudi osjeća duboku potrebu da čini ono što je ispravno, te gotovo svi pokušavaju opravdati svoja djela. Čak i kada priznamo da smo nešto učinili pogrešno, pokušavamo pronaći opravdanje – govorimo da se od nas previše očekivalo, da smo pogrešno protumačili situaciju ili da neka pravila zaslužuju da ih se prekrši. Samo najsebičniji sociopati nemaju pojma što je ispravno, a što pogrešno. Svi ostali, velika većina nas koji se bavimo ispravnim i pogrešnim veći dio dana, moramo razumjeti ideje koje upotrebljavamo, ili često pogrešno upotrebljavamo.

U nama se javlja očajna potreba da činimo ono što je ispravno. Mnogo toga događa se pogrešno jer se ljudi loše ponašaju. Ljude se ignorira, s ljudima se loše postupa, ljudi umiru, a sve nepotrebno. Promislite o svim lošim stvarima na svijetu i koliko bi bilo bolje kada bi se ljudi bolje ponašali. Većina ljudi bolje bi se ponašala kada bi znala kako to činiti.

Stoga, želite li svijet učiniti znatno, znatno boljim mjestom, onda nastavite čitati. Ako ste se ikada pitali što trebate učiniti u određenoj situaciji, nastavite čitati. Ako ste ikada željeli donositi bolje odluke, nastavite čitati.

Ako ne volite primati savjete, jer želite znati zašto trebate činiti određene stvari, onda je ova knjiga posebno namijenjena vama.


22

2 Očajničko traganje za sustavom

Ovdje su navedena tri problema koja je prouzročio način ponašanja ljudi:

Sven živi u diktatorskom, okrutnom režimu koji uz po•moć zloglasne brutalne unutrašnje policije održava moć. Sven mrzi režim, ali zna da će, odbije li posao, radno mjesto pripasti Eriku, koji uživa činiti zlo. Treba li se Sven zaposliti u policiji i tako poduprijeti režim? Ili posao treba prepustiti Eriku, unatoč spoznajama da će Erik revno raditi za unutrašnju policiju i pridonijeti još većoj brutalnosti policije?Sue je pristala otići na ples s Johnom. John joj je kupio •kartu i raduje se izlasku. Međutim, poslije ju je pozvao i Steve, s kojim bi radije išla na ples. Treba li prihvatiti Steveov poziv i razočarati Johna? Ili bi trebala održati obećanje koje je dala Johnu te propustiti večer sa Steveom? Što god odlučila, treba li lagati ijednom od njih?Približno šest tisuća djece svakoga dana umire od dija•reje – što je u konačnici više od dva milijuna u godini. Mnoge takve smrti mogle bi se spriječiti kada bi činjenice o osnovnoj higijeni bile općeprihvaćene i kada bi se više novca trošilo na osiguravanje čiste vode zemljama u razvoju. Koliko novca bi bogata osoba iz daleke, razvijene zemlje trebala izdvojiti da zaustavi umiranje djece od dijareje? Trebaju li te osobe podupirati i borbu protiv ostalih uzroka umiranja djece? Koliko biste vi trebali izdvojiti?



Navedeni problemi nisu nasumični, oni sažimaju potragu za odgovorima na pitanja s početka dvadeset i prvog stoljeća.

Svenov problem temelji se na dvojbi koju je prije 30 godina postavio engleski filozof Bernard Williams, kojega su nazivali »kemičar George«. Baš kao i Sven, George je mogao prihvatiti posao u gadnoj organizaciji ili ga prepustiti nekome tko će raditi taj posao s još većim entuzijazmom. Williams je zaključio da nema jednostavnog odgovora na tu dvojbu, zbog čega nije lako izvesti pravilo o ispravnom i pogrešnom.

Problem s kojim se suočila Sue mogao je biti preuzet iz nekog od tinejdžerskih časopisa, odnosno sa stranica koje svaki tjedan nude odgovore na tinejdžerske probleme. On u nama budi ljudskiju stranu ispravnog i pogrešnog, podsjeća nas da traganje za ispravnim odgovorom nije apstraktna, akademska vježba. Svatko treba savjet – to je jedan od životnih nusproizvoda.

Posljednji problem politički je koliko i osobni. On je bio u središtu goleme kampanje Učinimo siromaštvo prošlošću, iz 2005. godine, ali i mnogih kampanja koje su joj prethodile. Za taj problem još uvijek nema rješenja, a užasno siromaštvo još uvijek je s nama. Kada bi se problem riješio, siromaštvo bi nestalo.

Što bi Sven trebao napraviti u vezi s poslom na policiji? Kako da Sue postupi u vezi s odlaskom na ples? Što bi svatko od nas mogao napraviti u vezi sa šest tisuća djece koja svakodnevno umiru od dijareje?

Kao što ćemo vidjeti, na ta pitanja postoje jasni odgovori. Ipak, prije nego što do njih dođemo, možemo uvidjeti da već i sama pitanja otkrivaju neke činjenice. Sven je dobra osoba, kao i Sue, kao što smo svi mi duboko zabrinuti zbog djece koja umiru od dijareje. Unatoč dobrim namjerama, loše stvari se događaju. Sven će ili prihvatiti posao i poduprijeti režim, ili će posao dobiti Erik koji će režim učiniti još gorim. Sue će ili prekršiti obećanje dano Johnu, ili će propustiti večeru sa Steveom. U međuvremenu, svi mi propustili smo spriječiti da tisuće djece



ne umru od bolesti koja se lako može spriječiti. U svakom pogledu, sve su to loše stvari. Većina ljudi je dobra, ali još uvijek dopušta da se loše stvari događaju. Zašto?

Pogledate li svijet koji vas okružuje, razmislite li o drugim primjerima dobrih ljudi koji dopuštaju da se događaju loše stvari, odgovor ubrzo postaje očit. Osnovni razlog zbog kojeg dobri ljudi dopuštaju da se loše stvari događaju nalazi se u činjenici da ne znaju što im je činiti. To se tiče i Svena i Sue, i svakoga tko nastoji biti dobar. Nismo sigurni što biti dobar, zapravo, podrazumijeva. To ni u kom slučaju ne znači da u takvim situacijama ništa ne trebamo učiniti, ali treba nam sustav za donošenje odluka, bez obzira na situaciju s kojom smo suočeni. Moramo znati što je ispravno, a što pogrešno, čak i kada nam situacija ne ide na ruku.

Tri su razloga zbog kojih je to bitno. Prvo, moći ćemo »ispravno« i »pogrešno« prilagoditi lošim situacijama, pa ćemo u nesavršenom svijetu u kojem živimo znati što nam je činiti. Što god Sven ili Sue učinili, njihov odabir uvijek će im se činiti neprikladnim. Nije dovoljno reći: »Nema ispravnog odgovora«. To im neće pomoći, a i Sven i Sue trebaju savjet.

Drugi razlog je taj što nam treba sustav za donošenje odluka kako bi umirili umove. Sven i Sue nalaze se u uznemirujućoj situaciji. Čak ako i postupe ispravno, postoji opasnost da će im biti žao ili će osjećati krivnju jer ih je situacija u kojoj se nalaze prisilila da učine nešto što se na neki način, gledano iz druge perspektive, doima pogrešno. Sustav za donošenje odluka može raspršiti osjećaj krivnje ili žaljenja. On ljude može dati uvjeriti da su postupili ispravno. Krivnja i žaljenje nisu bolovi koje možete ublažiti tabletom kao glavobolju. Mora ih se raspršiti na ispravan način, radeći ono što je ispravno.

Treće, sustav za donošenje odluka trebamo zato da bismo mogli utvrditi prioritete. Je li važnije otići u rat ili spasiti planet kojem prijeti istrebljenje? Trebamo li se uhvatiti siromaštva



ili bolesti? Nije u pitanju samo ispravno postupanje, moramo znati i što je važnije.

Bez sveobuhvatnog sustava za donošenje odluka, većina ljudi usvojila je vlastite načine odgovaranja na loše stvari. Nakon propasti Rimskog Carstva, stoici* su zauzeli fatalistički stav prema svjetskim problemima, a bavili su se samo strogo određenim vlastitim djelovanjem. Mnogi ljudi u srednjem vijeku mislili su da se mogu »pročistiti« posjedovanjem svetih artefakata, iako su činili zla djela. U moderno vrijeme, nakon što čuje za problem umiranja od dijareje koji je lako spriječiti, većina ljudi uzdahne, izrazi žaljenje, pa se nakon nekoliko minuta vrati svakodnevnim brigama koje dominiraju njihovim životima. Osudi, ali drži se onoga što ti je ugodno, najrasprostranjeniji je odgovor na probleme modernog svijeta.

Taj se odgovor možda ne čini dovoljno dobrim, ali prije nego što ga osudimo, trebali bismo razumjeti zašto se pojavljuje. Zašto ljudi koje se svakodnevno bombardira novostima o tragedijama na koje se ne može dati jednostavan odgovor, te tragedije ne bi »osudili i držali se ugodnog«? Što je alternativa? Tu alternativu moramo što prije pronaći.

* Stoicizam je filozofska škola osnovana u Ateni, koja je djelovala od 3. st. pr. Kr. do 1. st. pos. Kr. Za stoike nema slobode, već je sudbina sve u životu. Svi ideali su uzaludni. Stoički cilj je doći do neosjetljivosti prema strastima iznutra i udesima izvana. U tom smislu, stoici su situaciju u svijetu doživljavali kao zadanu i nepromjenjivu, a način na koji su se s njom nosili odražava se u njihovom geslu »izdrži i suzdrži se«. Prim. prev.


26

3 Nepouzdani savjeti religije i kocke

Luke Rhinehart ima sustav prema kojem donosi odluke, mada vrlo neobičan. Riječ je o jednostavnom sustavu koji ima vrlo široku primjenu te ljudima može pomoći da izbjegnu ograničenja dosadnog života. Prema nekima, taj sustav postao je kult, a sigurno se doima opasnim. Iako je nadahnuo avanturu i kreativnost, potaknuo je i na ubojstvo i silovanje. Sustav je naveo Lukea Rhineharta da zavede susjedu, oslobodi pacijente iz psihijatrijske bolnice te napusti obitelj. On je kockar koji bitne odluke donosi bacajući kocku.

Naravno, Rhinehart je izmišljen lik, ali knjiga u kojoj je izložen njegov kockarski sustav, Kockar, bila je jedna od najmodernijih knjiga ranih 1970ih te, vjerojatno, jedna od najutjecajnijih knjiga stoljeća. Sustav donošenja odluka jednostavan je: nabrojiš mogućnosti koje ti se pružaju, odrediš im brojeve, baciš kocku i odabereš opciju koju ti kocka nalaže. Kazališna predstava koja se temelji na knjizi još uvijek se prikazuje, uz prigodan performans: posjetitelji kazališta bacanjem kocke određuju cijenu svojih ulaznica. Sustav bacanja kocke preuzeli su i televizijski programi u kojima kocka određuje sljedeću avanturu, tj. mjesto na koje će sudionik otputovati. Rhinehartov sustav može se prilagoditi mnogim situacijama. Vjerojatno se može primijeniti u svim situacijama.

Biste li mu vi povjerovali? Biste li bacanjem kocke odredili kojim ćete se poslom baviti, s kim ćete se vjenčati, gdje ćete živjeti? Većina ljudi ne želi da im se sustav za donošenje odluka temelji na pukom slučaju. Ne vjerujemo Rhinehartovim kockama, jer želimo da naše odluke budu ispravne.



Postoje mnogi sustavi za donošenje odluka. Sven, Sue i svatko kome treba savjet, jednostavno će naći ljude koji su im ga spremni dati. Kockarov savjet je proizvoljan, iako profinjeniji; mnogi drugi sustavi u biti se ne razlikuju od toga. Pravi je izazov pronaći dobar savjet. Treba nam savjet na čiju dobrotu se možemo osloniti.

Većina djece obraća se autoritetima kada trebaju savjet. Pitaju roditelje ili učitelje kada ne znaju što im je činiti. Taj pristup ima svoju vrijednost: roditelji i učitelji često razumiju svijet bolje od djece te bolje mogu razumjeti što je od većeg interesa za djecu, nego djeca sama. No Sven i Sue već su odrasli. Dobro su razmotrili svoje probleme i posve su svjesni opcija između kojih se moraju odlučiti. Traženje savjeta od odraslih neće im mnogo pomoći.

Odrasli su tradicionalno tražili savjet od vjerskih osoba, a mnogi ljudi to i danas čine. Religija se bavi misterijima – odakle smo došli, što nam se događa kada umremo te čudnovatom duhovnom svjesnošću koju mnogi ljudi osjećaju. Također, kada je riječ o misterijima, mnoge religije nude odgovore na pitanje što nam je činiti u takvim slučajevima.

Sustavi koji se temelje na donošenju odluka postoje u mnogim kulturama. Većina podrazumijeva traženje svetog savjeta, bilo da se Boga kontaktira izravno ili tumačeći tekstove i druge znake koji se s Njim povezuju. Od ljudi se potom očekuje da poslušaju savjet jer potječe od božanskog izvora. Većina razvijenih religija ima do detalja razrađene kodekse koji ljudima nalažu što da čine.

Problem je što mnoge religije nude savjete koji su često proturječni, a savjete koji nalažu da činimo dvije suprotne stvari u isto vrijeme, ne može se slijediti. Kršćanstvo bi, primjerice, Svenu moglo reći da bude iskren prema sebi, što može značiti da se ne treba priključiti brutalnoj unutrašnjoj policiji. Istodobno, ista religija može mu reći da preuzme odgovornost za svoja djela,



što može značiti da prihvati posao, kako ga ne bi dobio Erik. U međuvremenu, Sue je prisiljena odabrati hoće li održati dano obećanje ili će djelovati sukladno prirodnim osjećajima. Ni Sven ni Sue ne mogu učiniti obje stvari, zato ne mogu poslušati savjet. Proturječan savjet nije savjet.

Kada religija ili sveti spis nude proturječan savjet, što bi se, vjerojatno dogodilo Svenu i Sue, onda se svećenike ili svete ljude moli za tumačenje. To znači da stručnjaci, a ne religija, određuju pravila kada religija nije dovoljno jasna. Ako religija treba mnoga tumačenja, onda stručnjaci mogu postati vrlo moćni. To ne treba nužno shvatiti kao nešto loše – oni mogu biti vrlo dobri stručnjaci. Ipak, to znači da Bog ili sveti spis više nisu ti koji određuju što je dobro. Ono što čini »dobro« nalazi se negdje drugdje.

Kada bi i postojala religija koja po sebi nije proturječna i kojoj ne treba tumačenje stručnjaka, religije su ipak međusobno proturječne. Muslimani često zagovaraju dogovorne brakove, što je sustav koji moderni kršćani odbacuju. Židovi kažu da nije dobro jesti školjke, hindusi kažu da nije dobro jesti krave, a neki budisti kažu da je loše jesti meso bilo koje životinje. Kako odabrati koja religija nudi najbolji savjet?

Ne možemo pitati same religije. Sve religije tvrde da su istinske religije. Sve tvrde da su božanskog podrijetla. Niti provjera njihovih povijesnih dokumenata neće nam mnogo pomoći ako se trebamo odlučiti za jednu od njih. Možemo pokušati odabrati koju ćemo religiju slijediti tražeći kontakt sa samim Bogom. Mnogi ljudi dodirnuti religijom tvrde da mogu izravno komunicirati s Njim. Za neke, to je nejasan duhovni osjećaj, drugi imaju snažnija, gotovo tjelesna iskustva, a vrlo rijetki čuju glas u glavi. To još uvijek nije nešto na temelju čega bi se čovjek mogao odlučiti i odabrati između religija. Ako se na taj način može kontaktirati više od jedne verzije Boga, onda više nismo u prednosti, a pojedini nalozi primljeni na taj način



mogu biti uznemirujući. Ratni huškači i psihopati često su primali savjete odozgo.

Neki ljudi tvrde da religija određuje između ispravnog i pogrešnog svojevrsnim konsenzusnim pristupom. Oni ćute duboku svjesnost o ljepoti svijeta i misterioznu benevolentnost prema drugim ljudima, zbog čega uzimaju u obzir i njihove interese. Danas ta misao dominira u obrani religije. Većina religija govori da jedni prema drugima trebamo biti dobri, a misteriozni osjećaj benevolentnosti doima se vrlo stvarnim, pa zašto onda ne slijediti religijski savjet? Tko bi se uopće upustio u raspravu da ne treba slušati Boga kada je u pitanju dobrota jednih prema drugima?

To je varljiv argument. Mnogi ljudi doista osjećaju misterioznu benevolentnost, mnoge religije doista govore da jedni prema drugima trebamo biti dobri, a biti dobar prema drugome doista jest srž ispravnog postupanja. No, prve dvije činjenice ne vode do treće. Jedini način da donesemo konsenzus o religijama jest da neke izostavimo. Konsenzus benevolentnih religija trebao bi izostaviti aztečku religiju, primjerice, jer su Azteki štovali čupanje ljudskih srca. Kako ćemo odlučiti koje religije treba ignorirati? Hoćemo li donijeti konsenzus odabiranja isključivo »dobrih« religija? Ali to nas nikamo neće dovesti (»religije koje kažu da trebamo biti dobri jedni prema drugima kažu da trebamo biti dobri jedni prema drugima«), ili trebamo upotrijebiti drugu metodu za odabir između religija.

Ako se religije i približe konsenzusu, to još uvijek ne znači da su u pravu. Nekoć su ljudi konsenzusom odredili da je zemlja ravna ploča te da nema ničeg lošeg u ropstvu. Velike religijske osobe, poput Isusa ili Muhameda, bile su izvan konsenzusa te su svoju veličinu dokazale upravo suprotstavljanjem konsenzusu. Danas bi bilo koji konsenzus prema kojem Bog govori da trebamo biti dobri jedni prema drugima, na neki način mogao biti pogrešan.



Primorava li nas misteriozni osjećaj benevolentnosti da slijedimo religijska učenja? Ne. Ljudi doživljavaju i ostale misteriozne osjetne doživljaje koji mogu biti jednako snažni – poput paranoje, zaluđenosti ili depresije. Moguće je pronaći religije koje štite svaki od tih osjeta. Neke starodrevne civilizacije za svaku od njih imale su posebnog Boga. Religija nam ne daje razlog zbog kojega bi se benevolentnost trebala smatrati najvažnijom.

Tu nam se nudi opći zaključak: da bismo odabrali koji ćemo religijski savjet slijediti ne treba nam religija, već nešto drugo. Ako u religiji postoji mjesto za određivanje ispravnog i pogrešnog, moramo istupiti iz religije da bismo ga pronašli. Ako religija i jest dobra, ne može nam reći što je dobro.

To ne znači da je religija uvijek loša. Religije predstavljaju akumulaciju stoljetne mudrosti, i ne bi bilo mudro odbaciti je. Mnogi religiozni ljudi vrlo su plemeniti. Religije su često na čelu dobrotvornih nastojanja. One mogu poduprijeti zajednice, osigurati utjehu potrebitima te pomoći ljudima da razmišljaju o zbunjujućim problemima ispravnog i pogrešnog. Ipak, većina toga može se još bolje učiniti bez religijskog elementa. Ako je »Bog ljubav«, kao što Isus govori, onda bi nam bilo bolje da se usredotočimo samo na ljubav te izostavimo posrednika. Taj problem prvi je identificirao Platon, koji je pitao: »Je li neki čin opravdan zato što ga Bog nalaže?« Ako jest, onda samo treba slijediti zahtjeve diktatora; ako nije, a Bog nešto nalaže zato što je ispravno, onda možemo ignorirati Božje zapovijedi i jednostavno činiti ono što je ispravno.

Religije su tijekom godina napravile pravu zbrku oko ispravnog i pogrešnog djelovanja. One su inspirirale džihade i križarske ratove, prouzrokovale mnoge nevolje zbog pogrešnog provođenja duhovnog prosvjetljenja te omogućile ljudima da previđaju užasne nepravde. Pojedini moderni kultovi tek su nešto više od piramida moći u kojima se onima pri vrhu dopušta da zlostavljaju one koji su niže. Jednostavno govoreći, neke



od stvari koje religije čine su dobre, a neke su loše. Stvar je u sljedećem: trebamo nešto neovisno kako bismo mogli odlučiti koje su koje.

Međutim, na čemu možemo utemeljiti utvrđivanje ispravnog i pogrešnog, ako ne na temelju Boga? Nietzsche, kojega su neki optužili da je filozofski otac nacizma, mislio je da ispravno i pogrešno bez religije uopće nemaju nikakvo značenje. »Ako je Bog mrtav«, napisao je, »onda je sve dopušteno.«

Sven i Sue mogli su dobiti savjet na mnogim drugim mjestima: od političara, tarotvidovnjaka, kolumnista u časopisima ili, ako su bili spremni na rizik, od kockara. Ipak, niti jedan savjet ne bi im mnogo pomogao. Što god da im ti ljudi kažu, još uvijek nema očitog razloga zbog kojeg bi trebali postupiti upravo onako kako im kažu.

Najrazvijenija društva imaju zakone koji nude vrlo jasne savjete o mnogim stvarima. Kada bi postojao zakon koji se odnosi na Svenovu ili Sueinu situaciju, oni bi ga mogli slijediti. Jednako tako, većina zakona je razumno dosljedna: kada dva zakona nude kontradiktorne savjete, onda uglavnom postoji i dobro utvrđeni pravni lijek koji može riješiti problem. Problem je što zakoni ne nude rješenje za Sue i Svena. Oni se bave onime što moraš učiniti, što je drugačije od onoga što trebaš činiti, osobito u autoritativnom društvu poput Svenova, gdje su mnogi zakoni brutalno pogrešni. Zakone smišljaju određeni ljudi. Traženje savjeta od njih zapravo znači traženje savjeta od zakonodavnih stručnjaka, što je bolje nego ništa, ali nam ne kazuje kakve bi zakone zakonodavci trebali smišljati.

Nakon razmatranja mnogih sustava za odlučivanje, doima se da niti jedan ne nudi uvjerljiv razlog da baš njega usvojimo, a mnogi su tek malo bolji od bacanja kocke. Je li to sve što možemo ponuditi Svenu, Sue i svakom drugom čovjeku koji mora donijeti tešku odluku? Postoji li bolji način da se dođe do savjeta?

Postoji.


32

4 Prosvjetiteljski stroj za odlučivanje: čini ono što je najbolje ...

Jednom, nakon što je Newton objavio formulu za izračunavanje gibanja, pojedini mislioci pokušali su njegovu znanstvenu metodu primijeniti i na drugim poljima, nadajući se da će promatranje i logika poboljšati svijet koji ih okružuje. Taj je pristup danas posve normalan, ali u ono vrijeme to je bila hereza. Moć i ideje, koje su se oduvijek neupitno nasljeđivale od prethodnih generacija, nakon mnogih stoljeća prvi su put osporene. Prevratnički glas razuma postao je razgovor. Riječi su se uzdigle u poziv za akciju. Tradicija koja se nije mogla opravdati, morala se izmijeniti. To je bilo prosvjetiteljstvo koje je na kraju dovelo do revolucija u industriji, glazbi, matematici i političkih revolucija u Francuskoj i Americi.

Prosvjetiteljstvo je stvorilo i nov sustav odlučivanja. Nastavilo se na dugo naslijeđe koje se može slijediti sve do pradavne Grčke, tj. do Aristotela koji je razvio jednostavnu verziju te teorije, na temelju koje su rani prosvjetiteljski filozofi John Locke i David Hume razvili ideju i tako pripremili put radikalnom spisatelju Jeremyju Benthamu, koji ju je definirao u svojoj knjizi iz 1789. Kao odjek jednog od najvećih Newtonovih dostignuća, Bentham je svoj sustav nazvao »računom« za određivanje ispravnog i pogrešnog. Štoviše, on opisuje proces koji se može primijeniti bez ljudske prosudbe. To je stroj za donošenje odluka. Od tada, taj sustav zavladao je svim ostalim sustavima. I danas je upotreba tog sustava vrlo rasprostranjena. Njime se koriste ekonomisti, političari, građanski službenici, roditelji,



liječnici, djelatnici hitnih službi, konzervatori, inženjeri i arhitekti. Taj sustav koristi se za dizajniranje cesta i za određivanje brzine kojom se vozila smiju kretati na određenim dionicama. Tim sustavom služe se i ljudi koji pišu zakone, a ponekad i pravni sustav koji zakone provodi. Sustav se koristi u ratnim operacijama i vojnim bolnicama. On jednostavno može savjetovati Svena i Sue te one koji se pitaju kako mogu pomoći tisućama djece što umiru od dijareje. Sustav se čak doima kao znanstveni sustav za donošenje odluka koji jamči davanje savjeta što je najbolje učiniti. Vrlina sustava je njegova jednostavnost.

Sustav za donošenje odluka glasi: čini ono što je najbolje. Či-ni ono što je najbolje vrlo je izravan naputak. To znači da trebaš razmotriti sve što možeš učiniti, a odlučiti se za ono rješenje koje vodi do najboljih rezultata.

Pri planiranju gradnje ceste, projektanti se suočavaju s dvije osnovne mogućnosti: izgraditi je ili ne izgraditi. Gradnja ceste zadovoljit će određeni broj korisnika automobila. Koliki broj, to se može saznati jednostavnim pitanjem – koliku vrijednost pridaju toj cesti? Ako se cesta ne izgradi, bit će ušteđen novac koji se može upotrijebiti u druge svrhe. Procijeniš obje mogućnosti i odrediš koja je bolja. Ako vrijednost opravdava troškove, tada se kreće u gradnju. Ako ne opravdava, onda se ne gradi. Ako se odlučiš za gradnju ceste, onda se ista metoda koristi za određivanje rute kojom će prolaziti, za određivanje gabarita, itd. Bez obzira na situaciju jednostavno činiš ono što vodi najboljem rezultatu.

Sintagma najbolji rezultat u tom sustavu vrlo je važna. Koji je najbolji rezultat? Kako odrediti što je najbolje?

Najbolji rezultat može se odrediti na nekoliko načina. Jeremy Bentham, koji je svojedobno pisao o Francuskoj revoluciji, predlaže da idemo za »najvećom srećom i najvećim brojem«. Ipak, ta formula može biti vrlo složena. Što ako trebaš odabrati između najveće sreće i najvećeg broja? Danas ljudi pokušavaju



izjednačiti najbolje s najpoželjnije. Najbolji rezultat ukazuje na ishod koji je poželjniji od svih ostalih. To je pitanje zadovoljavanja ljudi u najvećoj mjeri. Primijetite da nije riječ o grubom računanju brojeva koji su za i onih koji su protiv. Također, važan je i broj ljudi koji priželjkuju jednu ili drugu opciju. Snažne želje računaju se više od slabih. Ako deset ljudi snažno želi izgraditi cestu, a dvanaest ih ima mlake prigovore, cestu treba izgraditi. Činite ono što vodi do najboljeg rezultata podrazumijeva odabiranje opcije koja vodi do najvećeg zadovoljstva.

John Stuart Mill, viktorijanski filozof, uočio je varavu logiku u tom sustavu. Mill se zapitao: kako bi itko mogao poželjeti išta drugo, nego najbolji rezultat?

Kako biste uvidjeli što mu je bilo na umu, razmislite o nedavnoj odluci koju ste donijeli. Neka to bude trivijalna odluka vezana za odabir jedne paste za zube, a ne neke druge. Zubnu pastu naposljetku ste kupili jer ste mislili da je to najbolje što možete napraviti u vezi s tim, zar ne? Ali to ne znači da ste odabrali najbolju zubnu pastu – mogli ste kupiti neku jeftiniju da uštedite novac. Možda ste je nedavno vidjeli na reklami i pomislili da joj trebate pružiti priliku, ne znajući je li najbolja. Smisao je sljedeći: kada ste uzeli u obzir sve dijelove koji su važni za donošenje vaše odluke – cijenu, dostupnost, okus, održavanje svježine daha i sl. – pokušali ste učiniti ono što je najbolje. Pokušali ste učiniti ono što će dovesti do najboljeg rezultata. Ako je to način na koji sami donosimo odluke, onda bismo, sukladno Mil lovoj varavoj logici, tako trebali donositi odluke i kada nismo sami. Ako smo s nekoliko ljudi, jednostavno bismo trebali uzeti u obzir interese svih, a ne samo jedne osobe. Više ne kupujemo pastu samo za sebe. Sada kupujemo za cijelu obitelj (ili u slučaju vlade, za cijelu zemlju). Pokušavamo učiniti što je najbolje za sve, a ne samo za nas. Tako bismo, govori Mill, trebali činiti najbolje što god to bilo, budući da nam je u prirodi da uvijek činimo najbolje. Millovu dokazu vratit ćemo se poslije.



Ideja prema kojoj uvijek trebamo činiti ono što je najbolje, vrlo je privlačna – doima se kao da obuhvaća nešto bitno. Ako ste sami na brodu i vidite brodolomce koji se trude preživjeti, onda će vas savjet čini ono što vodi do najboljeg rezultata navesti da im pomognete. Možete im baciti pojas za spašavanje. Pojas će možda biti hladan i vlažan te ga krajnje sebična osoba najradije ne bi ni dotaknula. Ali, čini ono što vodi do najboljeg rezulta-ta znači da trebate uzeti u obzir i ljude koji se bore u vodi. Pojas za spašavanje treba im više nego što vaše ruke trebaju ostati suhe i tople. Zato im i bacate pojas. Jednostavno.

(To je, kao što ćemo poslije vidjeti, osnovno načelo pomoći. Načelo pomoći kaže da treba pomoći uvijek kada je drugoj osobi pomoć vrednija nego tebi. Osnovni oblik načela pomoći je srž ideje čini ono što vodi do najboljeg rezultata.)

Postoje tri neutemeljena prigovora koja se najčešće upućuju sustavu čini ono što vodi do najboljeg rezultata. Ti prigovori su bitni, ali nisu ni približno onoliko bitni koliko to neki ljudi prikazuju. Oni sigurno ne mogu uništiti ideju čini ono što vodi do najboljih rezultata.

Prvi prigovor glasi: teško je usporediti kako različiti ljudi vrednuju stvari. Nikada ne možeš znati kako je biti brodolomac, ako nisi brodolomac. Jednako tako, ako planiraš cestu, nikada ne možeš znati koliko ljudi doista želi ili ne želi tu cestu. Ako ih upitaš, oni će sigurno preuveličati svoje želje kako bi bilo po njihovu. Uspoređivanje želja različitih ljudi i odabiranje između njihovih opcija vrlo je složeno.

Istina, složeno je činiti takve usporedbe među ljudima, ali to ne potkopava sustav. Uspoređivanje želja različitih ljudi i odabiranje društvena je vještina koja se u ljudima razvija od najranijih dana u vrtiću. Teško je postupiti ispravno, vrlo je teško postupiti savršeno, ali to nije poguban nedostatak.

Jednako tako, ljudi koji prakticiraju čini ono što vodi do najbo-ljih rezultata razvili su pametne načine uz pomoć kojih se nose



s tim problemom. Još od Napoleonova doba liječnici u vojnim bolnicama naviknuti su činiti ono što vodi do najboljih rezultata. Kada ne mogu zbrinuti sve žrtve, dijele ih na tri skupine. Prvu skupinu čine ranjenici koji mogu hodati i čiji život ne ovisi o trenutnom liječenju; drugu skupinu čine kritični slučajevi čiji životi doista ovise o liječenju, a treću skupinu čine oni koji će u svakom slučaju umrijeti. Liječnici se usredotočuju na središnju skupinu, kako bi spasili najviše života. Taj sustav trijaže podrazumijeva uspoređivanje vrlo različitih ozljeda. Ali samo uspoređivanje nije pretjerano složeno: određene vrste rana svrstavaju ljude u određene kategorije. Naravno, uvijek će postojati granični slučajevi, ali to ne obezvređuje cijeli sustav.

Ostala zvanja služe se različitim sustavima. Računovođe pokušavaju uspoređivati ljude mjerenjem njihove vrijednosti u novcu. Arhitekti pokušavaju usporediti osobitu ljepotu dizajnerskog predmeta s osobitom cijenom troška. Učitelji nastoje na najbolji način rasporediti vrijeme na različite učenike u razredu. Uspoređivanje ljudi nije uvijek lako, ali mnogi ljudi to rade. Stoga, taj je prigovor više praktičan nego stvaran problem. On bi ljude trebao potaknuti da prionu poslu, a ne da promijene položaj.

Drugi prigovor protiv sustava čini ono što vodi do najboljih re-zultata ukazuje na način donošenja odluka. Tu optužbu 1970ih godina iznio je Bernard Williams, a prema njoj, sustav ljudima daje »misao previše«. Ako ste na brodu, rekao je Williams, i vidite brodolomce u vodi, ne biste trebali kalkulirati prije nego što počnete djelovati – trebali biste ih spasiti! Kalkulirati o tome u kojoj mjeri osoba u vodi želi pojas za spašavanje, potom kalkulirati koliko je pojas hladan i vlažan, pa uspoređivati kalkulacije i tek onda, prema rezultatu, razmatrati i odlučivati o pomoći ljudima u vodi doima se pogrešnim. (Za početak, dok vi razmišljate, ljudi bi se mogli utopiti!) Činiti ono što vo-di do najboljih rezultata oduzima spontanost i impuls da se učini dobro djelo.



Taj prigovor temelji se na pogrešnom tumačenju. Činiti ono što vodi do najboljih rezultata ne podrazumijeva računanje dok se ljudi utapaju, a najbolji način da se to objasni jest uspoređivanje nečije dobrote s govorenjem jezika. Jezik se bolje može naučiti ako se uči i njegov gramatički sustav, ali čovjek ne bi trebao razmišljati o konjunktivu i pluskvamperfektu te o kondicionalu kada govori. To bi mu oduzimalo previše pozornosti. Čovjek se samo treba izraziti. Razumijevanje gramatike može nam pomoći da bolje govorimo, ali ona nam ne smije biti prva na umu. Isto je i s čini ono što vodi do najboljih rezultata. Ljudi koji se navode za tim geslom trebali bi pohitati upomoć brodolomcima kao i svi ostali, s time da bi bolje od ostalih trebali razumjeti zašto hitaju, ali to ih ne bi trebalo usporiti.

Treći prigovor nedavno je izrekao indijski nobelovac, ekonomist Amartya Sen, koji smatra da je sustav čini ono što vodi do najboljih rezultata nepošten. Sustav ugađa onima koje se može zadovoljiti, a ignorira one koje se ne može zadovoljiti. Zamislite da imate par vrhunskih tenisica za trčanje i da morate donijeti odluku hoćete li ih pokloniti sportašu ili osobi u invalidskim kolicima. Osoba u invalidskim kolicima neće ih moći upotrijebiti, a sportaš hoće; najbolji rezultat znači davanje tenisica sportašu. Takva se odluka doista ne doima poštenom. Uostalom, sportaš već jest sretna osoba, pa ne zaslužuje da bude još sretniji. Nesreća osobe u kolicima je složena – ne samo da je osoba nepokretna, nego je ostala i bez tenisica.

Međutim, Senov prigovor je pogrešan. Sustav čini ono što vo-di do najboljih rezultata nije pošten samo zato što život nije pošten. Ako je moguće zamijeniti tenisice za nešto što bi osobi u kolicima bilo upotrebljivo, onda bi tenisice trebalo zamijeniti. Ako takva razmjena nije moguća, zašto onda ne dati tenisice sportašu? To je ista odluka s kojom se suočava liječnik prilikom trijaže, kada mora odlučiti hoće li ukazati pomoć kritično ranjenoj ili smrtonosno ranjenoj žrtvi. Nesreća smrtonosno



ranjene žrtve očitovat će se u činjenici da neće biti liječen prvi, nego tek drugi po redu. To naravno nije pošteno, ali to znači da će kritično ranjena žrtva biti spašena, a spašavanje jednog života bolje je od gubitka dvaju.

Nešto je ipak privlačno u ideji čini ono što vodi do najboljih re-zultata. Vrlo se široko koristi i s mnogo uspjeha, a tri prigovora protiv nje ne bi nas trebala zabrinjavati.

Dakle: jesu li prosvjetiteljski mislioci bili u pravu? Je li čini ono što vodi do najboljih rezultata doista sustav za donošenje odluka kakav trebamo?



kakodonositi ispravne

odlukei uvijek biti u

pravu

I a i n K i n g

Rješavanje zagonetke ispravnog i pogrešnog

Iain

Kin

gka

ko d

onos

iti i

spra

vne

odlu

ke i

uvije

k b

iti u

pra

vu

KAKO DONOSITI ISPRAVNE ODLUKE I UVIJEK BITI U PRAVU

I a i n K i n g

Događaj koji je više od svega nadahnuo ovu knjigu, odigrao se u rujnu 1985. godine, u godini Live Aida, kada smo preko televizije saznali za masovno umiranje od gladi u Etiopiji. Tad sam prvi put posjetio Oxford. Zaprepastila me raskošna arhitektura dvorane u knjižnici Bodleian. Neizmjerno bogatstvo utrošeno je u prostor koji je sponzorirao odavno preminuli grof od Pembrokea, čiji pompozni kip odozgo promatra posjetitelje. Prepun adolescentskog bijesa, bio sam siguran da se taj novac mogao i bolje upotrijebiti – zašto se uzalud utrošeno oksfordsko bogatstvo nije moglo pretvoriti u pomoć koja spašava živote? Iako se činilo očiglednim da se odricanjem od privilegija može pridonijeti tome, nije postojala formula kojom bi se odredilo koliko svatko treba dati – pronalaženje formule bilo je neriješena zagonetka. Prijateljima sam se povjerio da kanim napisati knjigu o pravednijoj raspodjeli prihoda. Tako je otpočela moja potraga za odgovorom na pitanje što ljudi, uključujući i mene, trebaju činiti. Bio sam napola obuzet strašću lova na pravdu, a napola strašću lova na intelektualno blago.

Ne znam ublažuje li ova knjiga bijes četrnaestogodišnjaka kojega je nekoć zaprepastila grandiozna dvorana u Oxfordu. Tom se dječaku vjerojatno ne može pomoći. Ipak, nadam se da ova knjiga može nadahnuti svakoga tko gori zbog mnogih tragičnih nepravdi u našem svijetu, pomoći mu da otkrije gdje se nalaze najteži problemi, da raspravi kako se ljudima može pomoći da te probleme prevladaju i da čini ispravne stvari.

Iain King, ulomci iz uvodnog poglavlja

ISBN 978-953-14-0805-9119,00 kn

www.mozaik-knjiga.hr

Documents

Kako+Donositi+Ispravne+Odluke Web