KARDIOMIOPATIJA I KORONARNE BOLESTI

TIJANA GREBIĆ

KARDIOMIOPATIJA

Kardiomiopatije su heterogena skupina bolesti koje primarno zahvaćaju miokard. Prema definiciji to su bolesti nepoznate etiologije i nisu posljedica ishemijske, hipertenzivne, valvulne, prirođene ili perikardne bolesti srca biti bolesti drugih organa. Na osnovi morfoloških i funkcijskih promjena razlikuju se tri stupnja kardiomiopatije.

Dilatacijska (prije nazvana kogestivna) za koju je karakteristična dilatacija srčanih šupljina s difuzno oslabljenom sistoličkom funkcijom klijetke

Hipertrofična za koju je tipično zadebljanje srčanog mišića s opstrukcijom srčanih šupljina

Restrikcijska, kod koje je smanjena popustljivost(rastežljivost) miokarda(smanjeno dijalostičko punjenje).

1.DILATACIJSKA KARDIOMIOPATIJA

Dilatacijska kardiomiopatija obilježena je povećanim volumenom klijetki bez hipertrofije s normalnim koronarnim arterijama.

EtiologijaU oko 80% bolesnika uzrok je nepoznat. Uživanje alkohola, amiloidoza, virusni miokarditis i dijabetes mogu biti uzroci dilatacijske kardiomiopatije. Primarna zahvaćenost miokarda je u idiopatske i obiteljske kardiomiopatije, te u aritmogene displazije desne klijetke. Sekundarnu zahvaćenost miokarda nalazimo u upalnim bolestima, poremećajima metabolizma, neuromuskularnim poremećajima, u sarkoidozi, a može nastati i djelovanjem lijekova i toksina.

Klinička slikaKlinička slika je raznolika, od asimptomatske do teških kliničkih stanja. Od simptoma značajni su umor, dispneja u naporu, noćni kašalj, atipična bol u prekordiju, palpitacije, tahiaritmije i znaci relativne mitralne i trikuspidne insuficijencije. Znaci i simptomi progresije bolesti jesu ortopneja, noćna dispneja, proširene vratne vene, periferni edemi, hepatomegalija, žutica i ascites. Moguće komplikacije su: edem pluća, sistemske i plućne embolije, aritmije te kardiogeni šok.

Dijagnostički postupakU dijagnostičke postupke uz anamnezu i klinički pregled, ubrajamo EKG, RTG pluća i srca, ehokardiografiju, radionuklidnu ventrikulografiju, kateterizaciju srca te biopsiju endomiokarda uz sljedstveni histološki nalaz.

LiječenjeTijekom liječenja važno je smanjiti tjelesne aktivnosti, ograničiti unos soli prehranom i prestati pušiti i piti alkohol. Od lijekova se primjenjuju digitalis, diuretici, vazodilatatori, blokatori beta adrenergičnih receptora, ACE inhibitori i antiaritmici. U najtežih bolesnika potrebna je transplantacija srca.

2.HIPERTROFIJSKA KARDIOMIOPATIJA

Hipertrofijska kardiomiopatija prvi put je opisana 1958. godine kao asimetrična hipertrofija septuma.

EtiologijaSmatra se da je primarni poremećaj srčanog mišića nepoznatog uzroka odgovoran za asimetričnu ili simetričnu hipertrofiju klijetki. Bolest je obiteljska, s dominantnim nasljeđivanjem u oko 50% slučajeva. Često u anamnezi oboljelih postoji podatak o iznenadnoj smrti rođaka u srednjoj životnoj dobi.

Klinička slikaVećina bolesnika nema tegobe u mirovanju. Tek iznenadna smrt može biti prvi znak bolesti. Oko 50-60% bolesnika ima dispneju u naporu i bol u prekordiju. Ostali simptomi jesu palpitacije, sinkope i osjećaj umora.

Dijagnostički postupakU dijagnostičke postupke spadaju anamneza i klinički pregled, EKG, kontinuirani 24-satni EKG Holter, RTG pluća i srca, ehokardiografija, radionuklidna ventrikulografija i kateterizacija srca.

LiječenjeLiječenje je medikamentno blokatorima beta-adrenergičnih receptora, antagonistima kalcija, antiaritmicima. Kirurško liječenje obuhvaća septalnu miotomiju ili miomektomiju i zamjenu valvula.

3.RESTRIKCIJSKA KARDIOMIOPATIJA

Smatra se da primarni poremećaj endokarda i/ili miokarda uzrokuje oštećenje dijastoličke funkcije klijetki.

EtiologijaEtiologija bolesti je nepoznata. Sklerodermija, sarkoidoza, amiloidoza i endomiokardna fibroza mogu uzrokovati restrikcijsku kardiomiopatiju.

Klinička slikaU kliničkoj slici prevladava umor, malaksalost, te znaci lijevog zastoja kao u konstrikcijskom perikarditisu. Pregledom bolesnika ustanove se nabrekle vratne vene, hepatomegalija, ascites i periferni edemi.Dijagnostički postupakDijagnostički postupak uključuje anamnezu, klinički pregled, EKG, RTG pluća i srca, ehokardiografiju, CT, kateterizaciju srca i endomiokardnu biopsiju.

U idiopatskom obliku restrikcijske kardiomiopatije i u amiloidozi nema djelatnog liječenja. Liječi se kongestivno zatajivanje srca. Digitalis je manje djelotvoran jer je sistolična funkcija klijetki uglavnom očuvana. Djuretika i vazodilatatore valja oprezno primjenjivati zbog opasnosti hipovolemije i još većeg smanjenja udarnog volumena. Aritmije se liječe po uobičajenim principima, rijetko dolazi u obzir ugradnja elektrostimulatora srca zbog a-v bloka. U teškim oblicima bolesti indicirana je transplantacija srca. U endomiokardnoj fibrozi osim simptomatske terapije u fibrotičnoj fazi bolesti dolazi u obzir i kirurška ekscizija fibrotičkog endokarda i plastika ili zamjena mitralnog i/ili trikuspidalnog zaliskas vrlo dobrim poboljšanjem simptoma.

ISHEMIJSKA BOLEST SRCA

Ishemijska bolest srca najčešći je uzrok smrti u Europi i u Sjedinjenim Američkim Državama. Uzrokuje trećinu smrti muškaraca i četvrtinu smrti žena te više od polovine iznenadnih smrti

ETIOLOGIJAIshemijska bolest srca najčešće je posljedica ateroskleroze koronarnih arterija, a u manjoj mjeri drugih bolesti koje uzrokuju opstrukcije koronarnih arterija. Značajni čimbenici rizika za ishemijsku bolest srca su: muški spol, naslijeđe, hiperkolesterolemija, pušenje cigareta, arterijska hipertenzija, te ostali čimbenici kao što su šećerna bolest, miksedem, pretilost, fizička neaktivnost i stres.

KLINIČKA SLIKAKlinički znakovi ishemijske bolesti srca jesu: angina pektoris, akutni infarkt miokarda, poremećaji srčanog ritma i provođenja, zatajivanje srca te iznenadna smrt.

Angina pektorisAngina pektoris je klinički sindrom koji obilježavaju paroksizmalni snažni bolovi u prekordiju zbog prolazne ishemije miokarda. Bol se pojavljuje najčešće u naporu ili emocionalnom stresu, a promptno prestaje u mirovanju ili djelovanjem nitroglicerina. Angina pektoris je najčešći znak ishemijske bolesti srca. Pojavljuje se oko 4 puta češće u muškaraca nego u žena. Smatra se da je bol u angini pektoris izravna posljedica ishemije

Stabilna angina pektoris

Stabilnu anginu pektoris obilježavaju anginozni bolovi koji u posljednja dva mjeseca ne mijenjaju intenzitet, učestalost ili trajanje.

 Nestabilna angina pektoris

Nestabilna angina pektoris je sindrom koji je obilježen prolongiranom supsternalnom boli zbog trajnije nedostatne koronarne cirkulacije.

LITERATURA

•Vincelj J; Odabrana poglavlja iz kardiovaskularnih bolesti, Školska knjiga, Zagreb 1998

•Čustović F., Goldner V., Čikeš I; Klinička kardiologija , Medicinska naklada, Zagreb 1995

HVALA NA PAŽNJI