KARMEL - franjevci-split.hr · tvoj život u dubinu ponora. Kada te nevolja zaskoči i kada te zlo sažiže, tada započinješ boriti se za Boga. Jer bez Boga svaka je nevolja besmi-slena

GODINA I. SV. ILIJA, 2017. BROJ: 1.

GLASNIK - GODIŠNJAK ŽUPE SV. ILIJE - KLJACIGLASNIK - GODIŠNJAK ŽUPE SV. ILIJE - KLJACI

KKAARRMMEELL

KARMEL 1

RIJEČ UREDNIKA

GLASNIK - GODIŠNJAK ŽUPE SV. ILIJE - KLACIGODINA I. SV. ILIJA, 2017. BROJ. 1.

KKAARRMMEELL

Dragi vjernici i čitatelji Karmela!

Nakon višemjesečnog razmišlja-nja i razgovora s nekim župljanima i osobama izvan župe, odlučili smo tiskati glasnik – godišnjak župe sv. Ilije – Kljaci. Donijeli smo odluku da se glasnik zove KARMEL. Sigurno se pitate zašto taj naziv a ne neki drugi.

Ukratko ću objasniti zašto je done-sena odluka da se glasnik tako zove.

„Karmel“ je židovska riječ a znači „rasadnik“ ili „perivoj“. Tako je nazva-no brdo u Palestini, nedaleko sredo-zemne luke Haife u današnjoj državi Izrael. Tu je u dav-na vremena bilo pogansko svetište. Sveto pismo Staro-ga zavjeta svjedoči da je na tom brdu živio i djelovao sv. Ilija, prorok (IX. st. prije Krista), veli-ki borac za pravu vjeru i branitelj Božjih prava protiv krivovjernog kralja Ahaba. Ilija je po-stao uzor iskrenog vjernika koji je za

pravu vjeru spreman žrtvovati i svoj vlastiti život.

Brdo Karmel postaje mjesto Bož-je slave, Božje sveto brdo, mjesto vjere i molitve. Kršćani, židovi i muslimani Karmel nazivaju „brdo proroka Ilije ili Ilijino brdo“. Karmel i karmelsko brdo imaju duboko značenje za katolike, posebno za karmelski red – karme-lićane. Karmelski red dobio je naziv po brdu Karmelu. Samostan karmel-ski na Karmelu sazidan je, po preda-ji, na mjestu Ilijine spilje. Posvećen je

Gospi Karmelskoj – Stella Maris. Pobož-nost prema Gospi Karmelskoj potiče kršćane da njihova vjera bude čvrsta i plodna, da sve više ljube Gospodina Boga i braću ljude i na taj način postaju sve sretniji.

To su sve razlo-zi zbog kojih smo se odlučili naš gla-snik nazvati KAR-MEL. Naša župna crkva nalazi se na brdašcu. Posveće-Kip sv. Ilije na brdu Karmelu

KARMEL2 KARMEL2

na je sv. Iliji a štujemo i Gospu Kar-

melsku. Za sve župljane Kljaka ovo je

mjesto vjere i molitve.

Sv. Ilija je bio branitelj društvene

pravde, borac za maloga ugroženog

čovjeka, koji je bio zaveden i mani-

puliran od onoga koji vlada. Zbog

ovih odlika sv. Ilije župljani Kljaka

su sigurno sv. Iliju izabrali za svoga

zaštitnika. Ovaj narod su kroz mno-

ga stoljeća mnogi tlačili, proganjali

i željeli osvojiti, ali zbog jake vjere,

upornosti i neslomljivosti, život se

ponovo vraćao na ove prostore i vje-

ra se održala do današnjega dana.

Želja nam je da ovaj glasnik

dođe u mnoge domove i da pove-

že one župljane, koji su zbog raznih

razloga iselili, sa župljanima koji još

tu žive. Sve što je vezano uz ovaj kraj

nastojat ćemo objavljivati uz vašu

pomoć. Očekujemo i vašu podršku

i suradnju!

Budite, poput sv. Ilije, ljudi pra-ve vjere i branitelji Božjih prava!

To vam želi vaš župnik fra Tomislav Brekalo.

Pogled na župnu crkvu iz polja

Novoimenovani župnik župe Kljaci fra Ivan Luka , ro en je 1969. u Liskova i - župa Rašeljke (Livno - BiH).

Dolazi iz Knina gdje je bio župni vikar.

KARMEL 3

RIJEČ O. BISKUPA

U snazi vjere koju nosi Kristovo uskrsnuće pronađimo novu snagu za sve životne borbe!

Šibenski biskup Tomislav Rogi u nedjelju 14. svibnja 2017. na slavlju krizme u Kljacima

Draga braćo i sestre u Isusu Kri-stu uskrslome!

Proljeće nas već uvelike miluje svojim suncem, mada njegovu to-plinu hladni sjeverac više puta želi ukrasti. Začudo korizma je nekako brzo prošla. Koliko se tko uspio okoristiti korizmenim vremenom znat će se ponajbolje po tome s ko-likom radošću će dočekati blagdan Uskrsa. Radost velikih blagdana ve-lika je onoliko koliko smo se na njih spremali, na razne načine, a ponaj-više molitvom, ispravljanjem loših navika, slušanjem Božje Riječi i dje-lima ljubavi prema braći u potrebi.

Svjetlost, sjaj i radost uskrslog jutra može odagnati sve tmine i hladnoće koje se nadvijaju nad ljudsku dušu. Uskrs ima tu snagu, jer to je jutro konačne pobjede. Toga su jutra srušene sve pregrade razdvojnice koje su dijelile čovje-ka od Boga. Bog ih je, osvjedočen nemoći svoga ljudskog stvora, sam došao srušiti svagda. Pobijeđen je grijeh, pobijeđena je tama zavod-ljivosti ovoga svijeta, pobijeđena je smrt kao posljednja prijetnja. Tko, osim uskrslog Krista može ponudi-ti takvu pobjedu? Osloboditi nas u tolikoj mjeri i dati nam život vječni?

KARMEL4

Uskrs tamu pretvara u svjetlo, ras-padljivo u neraspadljivo, smrtno u besmrtno. Uništava grijeh žrtvom Sina Božjega i milosrđem Očevim otvara vrata neba.

Svjedoci smo ipak da je još po-dosta tama ostalo na zemlji. Kao da se tmina s Kalvarijskog brda „od ure šeste pa do ure devete“ nije povukla iz svih ljudskih srdaca. Ili još uvijek ima onih koji „više ljube tamu nego svjetlost“. Zar i poslije Uskrsnuća može biti onih koji radije biraju smrt nego život?

Drama se ljudske povijesti ne-prestano ponavlja. Čovječanstvu kao da nikada nije ponestalo Heroda, Juda i Pilata. Ma kako nam svakod-

nevica više ličila Velikom petku neka nas vodi vjernička svijest izražena u pjesmi N. Kuzmičića:

Kad ti se učini da je sve mrtvo,ne očajavaj, uzvjeruj i pričekajda prođu tri dana – ma koliko dugo trajali.Stoga, „Nek, usklikne sad nebe-

sko mnoštvo Anđela, nek uskliknu službenici Božji, i s pobjede tolikog Kralja nek jekne trublja spasenja…“ u svakom vjerniku, u svakom ocu i majci, baki i djedu, kćeri i sinu. Neka uskrsna radost Kristove pobje-de uđe u naše obitelji i ohrabri ih. Svitanje poslije Golgote više nema svoga zalaza. U toj snazi vjere koju nosi Kristovo uskrsnuće pronađi-mo novu snagu za sve životne bor-be i otkrijmo istinsku radost života što nam ga Bog daruje već sada i jednom u vječnosti.

Svim vjernicima Šibenske bisku-pije i svima koji slave Isusa Krista uskrsloga želim snagu vjere koju da-ruje uskrsli Gospodin.

Osobita čestitka i blizina župlja-nima župe Sv. Ilije u Kljacima koji pokreću novi župni list. Neka i ovaj pokušaj doprinese boljem povezi-vanju i informiranju samih župlja-na, a nadasve naviještanju Radosne vijesti uskrsnuća Gospodinova!

Sretan i blagoslovljen Uskrs!

+ Tomislav Rogić, biskup šibenski

čestitkama se pridružuje i + Ante Ivas, biskup šibenski u miru

RIJEČ O. BISKUPA

Biskup Tomislav Rogi propovijeda na slavlju krizme u Kljacima

KARMEL 5

IZ ŽIVOTA ŽUPE

Na prijedlog Franjevačke provincije Presve-tog Otkupitelja u Splitu br. 01-408/2016..

od 7. lipnja b2016., biskup šibenski mons. Ante Ivas, dekretom br. 365/2016., od 5. srpnja 2016., imenovao je fra Tomislava Brekala župnikom župe Kljaci.

Fra Tomislav je rođen na Prisici – župa Aržanao, 7. rujna 1954. Franjevac je i svećenik Franjevačke provincije Presve-toga Otkupitelja kojoj je središte u Splitu. Osnovnu školu završio je 1969. u Splitu, a Franjevačku klasičnu gimnaziju u Sinju 1974. Godinu novicijata u Visovcu završio je 1973. Teologiju je diplomirao 1981. na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, a za svećenika je zaređen 29. lipnja 1980. u Metkoviću. Mladu misu je slavio u Aržanu 3. kolovoza 1980.

Pastoralno je djelovao u Kozici, Pro-mini, Dubravicama, Sinju, Igranima – Draš-nicama, Šibeniku – Meterize, Turjacima, Lećevici – Radošiću, Gradcu (drniškom), Piramatovcima, Kijevu, Vrlici i Bilicama. Uz pastoralni rad objavio je nekoliko knjiga (6) o župama u kojima je djelovao.

Kao bogoslov počeo se baviti sli-kanjem. Želja za slikanjem (vodenim bo-

jama) pojavila se ponovno u Piramatovci-ma, Kijevu i Bilicama. Do danas je imao 8 samostalnih izložbi slika (Knin, Gradac, Lećevica, Šibenik – Meterize i Šubićevac, Imotski, Karin i Bilice. Sudjelovao je na 7 skupnih izložaba slika: Šibenik – Šubiće-vac (2012.), Šibenik – Šubićevac (2013.), Šibenik-Šubićevac (2014.), Sarajevo (2014.), Frankfurt am Main (2015.), Sa-rajevo (2016.) i Šibenik – prigodom 950. obljetnice grada Šibenika(2016.).

Novi župnik Kljaka

Fra Ilija Mikulić imenovan župnikom Siverića i Kadine Glavice

Punih 13 godina fra Ilija je služio vjernicima i pasto-ralno djelovao u župi sv. Ilije u Kljacima. Svi su ga dobro poznavali, nastojao je svima izići u susret, dati dobar sa-vjet i utješnu riječ. Posebno se istakao u gradnji crkve Hrvatskih mučenika u Čavoglavama, gradnji mrtvačni-ce u Kljacima i djelomičnoj obnovi crkve u Kljacima.

Zahvaljujemo fra Iliji za sve dobro što je učinio za ovu župu, bilo na duhovnom bilo na materijalnom po-lju rada. Želimo mu dobar uspjeh u novim župama koje su mu povjerene!

KARMEL6

DUH I ŽIVOT

Bog ti je potreban, da bi mogao biti dobar.Moli svakodnevno!

Život je borba za Boga. U početku

to još ne shvaćaš. Tada jednostav-

no tražiš život i njegov napredak:

sreću i snagu, dobra i znanje, ženu

i dijete, muža i obitelj, kuću i do-

movinu, radi plodova života… Ali

jednoga dana iskrsne usred tog ži-

vota kaos. Ponor koji zjapi i želi te

dohvatiti. Odjednom ti se život uči-

ni tako „prazan“, površan, ugrožen,

ništavan. Sve što si postigao čini ti

se bez dubine, bez trajnosti, sve to

ne može zasititi glad tvoje duše. Sva

zemaljska dobra u životu samo su

odsjaj vječnoga. Slutiš da se stvar-

na borba u životu ne vodi samo za

prolazno, nego za vječno, za samog

Boga, za vječnost. Tvoja čežnja za

Bogom je započela.

Prava borba za Boga počinje

tek kasnije. Onda kada kaos sa tisu-

ću hvataljki prijeti da povuče tebe i

tvoj život u dubinu ponora. Kada te

nevolja zaskoči i kada te zlo sažiže,

tada započinješ boriti se za Boga.

Jer bez Boga svaka je nevolja besmi-

slena i nepodnošljiva. Tada ćeš to

shvatiti. Kakvog još smisla ima trpje-

ti nepodnosivi brak? Kakva još nada

postoji, ako djeca krenu putem zla,

ako zavlada nezaposlenost i ako se

konačno na tebe sruči osobna kri-

vica kao tamni ponor? Tek sada za-

počinje uistinu tvoja borba za Boga.

Tebi je on potreban! Jer samo Bog

još može tvojoj patnji dati smisao i blagoslov. Samo Bog te može spasi-ti iz kaosa.

Nebrojeni ljudi na taj su način našli put k Bogu. Vjeruju u njega, kod njega traže oslonac i prepuštaju su vodstvu njegova Duha. Oni traže trajnu povezanost s Bogom pomo-ću molitve i razmatranja, pomoću tišine i savjesti. „Bog je postao cilj moga života, a Isus Krist moj uzor.“ Tako priznaju Boga. Ali Boga time još nisu zadobili.

Jer uvijek iznova kaos zadire u život čovjeka vjernika. Grčka riječ kaos znači: zbrku, isprepletenost, totalnu pomutnju, dokidanje svakog reda. Osnovno značenje grčke riječi „kaos“ slično je njemačkoj riječi „zi-jevanje“: kaos je ponor koji zijeva, otvaranje samoga sebe dubinama, otvor koji zjapi, otvaranje samoga sebe podzemlju. Taj „kaos“ uvijek iznova prijeti svemu onome što si u svom životu izgradio na redu i jasno-ći. To je kao vrtlog koji nastoji da te povuče u dubinu. Vrtlog rada i preko-vremenog rada, vrtlog stresa koji sav tvoj životni red baca u nered, vrtlog tjeskoba, kušnja, poteškoća i proma-šaja… Tada zapadaš na klizav teren, poteškoće te mrve, slamaju, više ne-maš vremena za rasuđivanje, sve ide uzduž i poprijeko dok se brana ne provali i poplavni val sve odnese što si izgrađivao u redu i životnoj sreći.

KARMEL 7

DUH I ŽIVOT

Prijatelju, neka ti Bog u tvom ži-votu 1000 puta pokaže: „Bez Boga nije moguće odhrvati se kaosu!“ Ova iskustva moraju te privoljeti na duboku povezanost s Bogom. Jer samo u srdačnoj i iskrenoj poveza-nosti s Bogom dobivaš snagu da svladaš kaos.

Ako se ta povezanost s Bogom prekine, imat ćeš možda dobru vo-lju, ali ne više i snagu. Živci će ti biti uznemireni i nećeš imati priliku za mirno rasuđivanje. Zbivat će se tada jedna ludost za drugom. Govorit ćeš ono radi čega će ti kasnije biti žao. Prepustit ćeš se vodstvu kratkovid-nih zamisli umjesto vodstvu Duha Božjega. Više nisi gospodar svojih misli, nego se zlo u tebi ugnjezdilo. Tvoj prijazno ljudski način ophođe-nja se razmrsio i ti sve više prepuštaš svom ja, sve dok konačno Bog ne iščezne ispred tvojih očiju. Više ne nalaziš Boga i on ti se više ne javlja. Tada ćeš posumnjati u njega i nećeš više imati povjerenja u njega. Duh Božji te je napustio i ti sam se osje-ćaš kao napušten „od svih dobrih duhova“… Prijatelju, kuda si dospio?

Bez Boga ne možeš biti dobar! Zašto u to ne želiš povjerovati, iako si to često iskusio? Zašto uvijek že-liš Boga izazivati? Gospodar svoga života bit ćeš samo onda, ako živiš u zajedništvu s Bogom. Bori se za Boga. Bori se za zajedništvo s Bo-gom! Potrebna ti je svakodnevna molitva, vrijeme za svakodnevno zajedništvo s njim, svakodnevni

KARMEL8

DUH I ŽIVOT

otpočinak tvoje duše u Bogu. Taj

novi početak je kao obnavljanje

tvoje stare ljubavi: „Bože, više te

neću napuštati! Primi me opet k

sebi!“ U tim svakodnevnim moli-

tvama moraš Boga tražiti i ljubiti,

sve dok mu ne možeš reći: „Veliki

Bože, slavim te...„ i dok pun rado-

sti ne saznaš: „Vjerujem u Boga,

Oca Svemogućega.“ Čitaj Evanđe-

lje, sve dok ne uzvjeruješ u Isusove

riječi: „Ja sam put, i istina i život.“

Moli tako dugo, dok ne prihvatiš

Isusove riječi: „Ja sam uz vas u sve

dane do svršetka svijeta.“

Daj molitvi najbolje mjesto u

svom dnevnom rasporedu! Tada

će se iz tvog života povući kaos i

mudrost će sve više prostora zau-

zimati. Ludosti će biti rjeđe i mu-

drost će rasti, govor će biti razbo-

ritiji i mir će se proširiti. Srce će

biti zasićeno i tvoj način ophođe-

nja opet će biti prijateljski, pravič-

niji i bolji. Prijatelju, to je mjerilo

za tvoj život: dali će u tvom životu

vladati kaos ili mudrost! Da bi bio

dobar, potreban ti je Bog. Moli

svakodnevno!

Herbert Madinger

KARMEL 9

RIJEČ ZA TEBE

1. Samo danas trudit ću se proživje-

ti dan ne želeći riješiti probleme

svoga života odjednom.

2. Samo danas pazit ću najvećom

pomnjom na svoje nastupe: ot-

mjen u vladanju, nikoga neću kri-

tizirati, neću druge ispravljati i po-

pravljati… samo sebe sama.

3. Samo danas bit ću sretan, jer sam

siguran da sam stvoren za sreću…

ne samo na drugom svijetu, nego i

na ovom.

4. Samo danas prilagodit ću se okol-

nostima, ne zahtijevajući da se one

prilagode mojim željama.

5. Samo danas posvetit ću pet minu-

ta svoga vremena dobrom čitanju;

kao što je hrana nužna za život ti-

jela, tako je dobro štivo nužno za

život duše.

6. Samo danas učinit ću dobro djelo,

a da to nikome ne kažem.

7. Samo danas učinit ću nešto što ina-

če ne činim rado; ako u mislima

osjetim da sam povrijeđen, trudit

ću se da to nitko ne primijeti.

8. Samo danas načinit ću točan raspo-

red. Možda ga se neću točno držati,

ali ću ga napraviti.Izbjegavat ću dva

zla: napetu žurbu i neodlučnost.

9. Samo danas čvrsto ću vjerovati

– čak i ako bi okolnosti pokazale

suprotno – da se dobrostiva Božja

providnost brine za mene da niko-

ga drugog nema na svijetu.

10. Samo danas neću strahovati. Naro-

čito se neću bojati radovati svemu

što je lijepo i vjerovati u dobro.

Dano mi je 12 sati da činim dobro;

mogla bi me obeshrabriti misao da to moram činiti cijeli život.

Papa Ivan XXIII.

Deset zapovijedi opuštenog mira

KARMEL10

NAJ…Najčešća riječ od dva slova: „JA“

– izbjegavaj je.

Najzahvalnija rije od dva slova: „MI“ – koristi je.

Najsebičnija riječ od tri slova: „EGO“ – uništi je.

Najbrža riječ od četiri slova: „TRAČ“ – zanemari je.

Najbolnija riječ od četiri slova: „TUGA“ – izliječi je.

Najugodnija riječ od pet slova: „SREĆA“ – pronađi ju.

Najljepša riječ od pet slova: „LJU-BAV“ - osjeti je.

Najmoćnija riječ od pet slova: „ZNANJE“ – dohvati je.

Najhrabrija riječ od šest slova: „IZAZOV“ – prihvati je.

Najugodnija riječ od sedam slo-va: „OSMIJEH“ – primjeni je.

Najotrovnija riječ od osam slova: „LJUBOMORA“ – udalji se od nje.

Najmudrija riječ od osam slova: „ISKUSTVO“ – poštuj je.

RIJEČ ZA TEBE

KAKAV SI KRŠĆANIN?Neki su kao kolica – treba ih gurati.

Neki su kao leteći zmajevi – ako ih ne držiš na užetu – odletjet će.

Neki su kao mačići – trebaš ih stalno gladiti da bi bili zadovoljni.

Neki su kao lopte – nikada ne znaš gdje će odskočiti.

Neki su kao prikolice – treba ih vući.

Neki su kao krijesnice – malo svijetle pa se ugase.

Neki su kao baloni – puni zraka, nikad ne znaš kad će puknuti.

A ti? Kakav si ti kršćanin???

Najbitnija riječ od devet slova: „POVJERENJE“ – vjeruj joj.

Najprisnija riječ od osam slova: „PRIJATELJ“ – cijeni je.

KARMEL 11

novi župnik i da će biti sv. Misa. Lijepo su me primili. Željeli bi i da stojim u Kljacima, ali to za sada nije moguće, jer nema stana. U župskom stanu škola.

15. kolovoza 1959. Kroz ovaj mjesec idem 6 puta sedmično držati vjeronauk. Držim i nedjeljom prije sv. Mise. S djecom sam se već upoznao i približio im se. Više me ne gledaju onako nepovjerljivo kao prije. I da-nas na sv. Misi malo svijeta. Velika Gospa – pa kažu da je mnogo svijeta išlo u Sinj na zavjet.

30. kolovoza 1959. Danas je bila prva sv. Pričest. Skupilo se mnogo na-roda. Uoči ovoga dana govorio sam

IZ ŽUPNE KRONIKE

Borba župnika za povratak župne kuće župi6. kolovoza 1959. Došao sam

prvi put u svoju župu kao novoime-

novani župski vikar Kljaka da držim

djeci vjeronauk. Djeca su se lijepo

odazvala. Oko 100 djece, došlo je da

se pripremi za prvu sv. Pričest. Gleda-

li su me s nekim nepovjerenjem. To je

i razumljivo, jer svećenik već 13 godi-

na ne boravi u župi a i nedjeljnu misu

nemaju redovito. Nadam se ipak, ako

Bog da, da će u mene steći povjere-

nje, kao svog duhovnog pastira.

9. kolovoza 1959. Danas sam

imao prvu župsku misu u župi. Naroda

malo, jer nije redovita misa, pa su došli

samo oni bliži koji su čuli da je došao

Župnik fra Frane Belamarić, biskupov tajnik don Vjekoslav Kurent i O. biskup Josip Arnerić pred ulazom u staru župnu kuću.

KARMEL12

djeci o velikom i važnom danu njihove prve sv. Pričesti. Skupa sa djecom ure-dio sam crkvu – ono što se je moglo – a osobito veliki oltar. Narodu je to odmah „upalo u oči.“ Svi su se divili.

Prije sv. Mise djeca su se poredala niz crkvu. S jedne strane muški, s dru-ge ženske. U crkvi nema banaka (klu-pa) pa su klečali onako po podu. Za-tim smo u dvoredu išli do krstionice, da djeca obnove svoj krsni zavjet. Kad su djeca jednoglasno ponavljali obe-ćanja, učinjena na sv. krštenju, preko kumova, bilo je lijepo i ganutljivo. Po-slije obnove krsnog zavjeta opet smo krenuli prema oltaru, pjevajući lijepu pjesmu „Sad hajdemo mi k oltaru.“

Počela je sv. Misa preko koje je bila sv. Pričest. Poslije nego li se je svećenik pričestio, rekao je nekoliko riječi o „Božanskom gostu, najboljem prijatelju malenih“ koji, evo, hoće da se nastani u njihovim nevinim srcima. Zatim je svakome po prvi puta pru-žio nebesku Hranu – Isusa. Još jedan lijepi događaj na današnji dan bio je, kada je na pričesnu klupu kleklo 6 mladića, koji do nekoliko dana idu u vojsku. Nek ih Bog čuva! I ostalih je priličan broj pristupilo stolu Gospod-njem – 30. Ukupno je bilo 90 sv. Pri-česti. 54 prvopričesnika i 36 ostalih.

4. listopada 1959. Danas sam use-lio u konobu župske kuće. Na magarcu sam preveo iz Graca krevet i nešto robe (2 sukanca). To mi je čitavi namještaj. U konobi sami đubar. Iako je bila nedjelja prihvatio sam se posla. Nešto sam izba-cio vani, a nešto smeo u jedan kut, gdje je ostalo nekoliko dana, dok se i to nije

izbacilo. U čišćenju mi je pomogla sta-ra Manda Kušeta r. Ojdanić i moj kole-ga O. fra Šimun Šipić – kapelan Drniša. Došao je biciklom iz Drniša da mi tako koji dan bude pri ruci.

Nadošla je i noć. Trebalo se stara-ti za dva ležaja. Brzo smo se snašli. Za mene krevet a za njega dvoja nosila (za mrtvace). Spojili smo jedna uz druga, metnuli nešto robe odozdo, a za pokri-vač platno na kojemu piše „Pokoj vječ-ni daruj mu Gospodine“, s kojim se pokrivaju mrtvaci kad ih nose na po-kop. Tako je moj vrijedni kolega O. fra Šimun veoma slatko spavao dvije noći, a onda je otišao na svoju dužnost.

Ostao sam sam, zapravo ne sam, nego jedna legija miševa – štakora, ve-liki kao mala mačka. Nisam imao ni svi-jeće, pa sam iz crkve uzeo vječno svje-tlo – lumin. Dobio sam 6 jaja. I gle jed-nog jutra nalazim samo čašu od lumina i olupine od jaja. Došli moji podstanari – štakori, popili jaja, pojeli plovak od pluta za lumin, popili ulje i vodu iz čaše, a ostala čaša potpuno čista. Dosadili su mi pa sam im druge večeri postavio 17 meka namazanih otrovom, koje su prve večeri sve pojeli i više se nije čuo ni jedan. Svi pokrepali ili iselili. Dalje što se zbilo mislim da nije mnogo važ-no da ovdje spominjem.

Vatre ni ognjišta nemam. Vrt i ograda opustošeni. Tri mjeseca se već hranim konzervama i ostalom suhom hranom. I želudac već počeo protesti-rati. Konačno sam se nekako snašao, zahvaljujući veoma uslužnom učitelju Mirki Glumcu, ličaninu, pa sam svoj

IZ ŽUPNE KRONIKE

KARMEL 13

podrum osvijetlio električnom stru-jom. Sad se je moglo nešto na rešou i spremiti, barem nedjeljno jedanput. Ipak velik napredak. No nekada bi bilo tako dobro kuhano da bi morao noga-ma zaprijeti na zid da otkinem zalogaj na pr. mesa. „Oj vi gorski svećenici.“

Premda sam prije, 12. IX. 1959. dao školi, koja se nalazila na katu žup-ske kuće, otkaz, kako slijedi iz ugo-vora učinjenog između NOK Drniš – odjel za prosvjetu i kulturu i ondaš-njeg župnika O. Vitomira Štiha, meni 10. X. 1959. stiže od N.O.O. Drniš „Na-log o prisilnom iseljenju“ pod brojem 01-7337/ 1-59., od 6. X. 1959., potpisan od samog predsjednika Općine N.N., koji doslovno glasi ovako:

Nalog za prisilno iseljenje

Za: fra Dominik Radić, župnik župe Kljaci

Naređujem Vam, da u roku „Od-mah“ ispraznite prostorije koje ste sa-movoljno i bespravno zauzeli u zgradi župskog ureda Kljaci, a koje prostorije zakonski koristi Osnovna škola Umlja-novići i prosvjetni radnici iste škole.

U koliko predaju ne izvršite u roku odmah, iseljenje ćemo izvršiti prisilnim putem i k tome zaračunavati sve troš-kove na Vaš teret koji će uslijediti povo-dom prisilnog iseljenja (troškove oko prevoza radnika i službenika, dnevnice radnika i službenika, prevozne troškove oko prevoza i prenosa Vaših stvari i sl).

S. F. S. N.M.P. Predsjednik:N.N. v.r.

IZ ŽUPNE KRONIKE

Blagoslov nove župne kuće, koja je sagrađena za vrijeme župnika fra Stjepana Poljaka, obavio je O. biskup Josip Arnerić, 21. XII. 1977. Još su bili nazočni: fra Celestin Belamarić, fra Pavao Vučković, fra Jerko Lovrić, fra Ivon Samardžija, fra Stanko Prcela, fra Ivan Norac,

fra Stjepan Matić, fra Vinko Prlić, fra Milan Ujević, fra Josip Matić i drugi.

KARMEL14

IZ ŽUPNE KRONIKE

da moram iseliti. No taj nalog nisu meni predali niti su mi ga pročitali.

„Druže Radiću, iznesite svoje stvari napolje.“ Opet sam ih upozorio na nezakonitost njihova postupka i tražio da napuste kuću.

„Ako vi ne ćete, iznijet ćemo mi na silu, zato uklonite svoje knjige sa stola da vam ih vjetar ne raznese“, na-stavio je N.N..

„Ako je sila a ne zakon, ja ne mogu ništa protiv petorice.“ Ali i da-lje sam ostao mirno sjedeći.

Opet daje nalog N.N. – Zlatonji da iznosi stvari. Ovaj se je na prvi mah opro, jer da zato nije plaćen, a zatim su se obadva, prihvatila posla.

Izišao sam vani i našao dva čo-vjeka da budu kao svjedoci ovog gru-bog protuzakonitog postupka. Ove je odmah N.N., milicioner grubim riječi-ma otjerao.

Iznešene su sve moje stvari napo-lje, osim mene i kreveta na kome sam sjedio. Opet naređenje da se dižem sa kreveta. Kad to nisam učinio, bio sam nasilno zbačen s njega. Iznijeli su i kre-vet. Sada je slijedilo pisanje zapisnika kojeg je diktirao N.N.. Na svršetku su upitali mene, da li imam što izjaviti za zapisnik. Rekao sam nekoliko riječi, na što je opet N. N. preinačio moju izjavu riječima: „Ne to pisati nego ovo…“ Na-dodao sam, da iza toga metnu, da je to njegova izjava a ne moja. Opet me je upitao da li imam još što iznijeti u zapisnik. Tražio sam da se unese, da mi nisu dali da izjavim ono što sam mislio. Na to je nedovršen i nepotpi-

Na ovaj nalog odmah je upućen odgovor, jer sam potpuno zakonski uselio u svoju kuću. Upozoren je NOK Šibenik na ovu nezakonsku od-luku NOO Drniš.

Prvoga studenoga baš na dan Svih Svetih održan je u samom selu zbor birača na kojemu je predsjeda-telj iznio, da treba naći mjesto za ško-lu, jer je dobio naređenje da se kuća vrati vlasniku – župniku. Našla se dva mjesta kod privatnika, koji su pristali da u njihovoj kući bude škola. Uči-njen je zaključak.

Slijedeće nedjelje je opet sve opozvano. Ili škola ili fratar. Dakle fratar neka seli. Iz ovoga se vidi što se dalje zbivalo do 19. XII.

19. – 20.prosinca 1959. Zim-ska, hladna, burna noć. Tama je već pala na zemlju. Molim brevir i očeku-jem prijatelja sjedeći na krevetu (ne-mam stolice). Najednom netko za-kuca na ulaznim vratima. Misleći da je vjerni prijatelj, veselo odgovorim „naprijed“. No iznenadio sam se. Naj-ednom se preda mnom stvoriše pet lica: N.N., N.N., N.N., milicioner, N.N., milicioner i učitelj N.N.

„Dobra večer“ – „Dobra večer“. Vođa N.N. kazao je namjeru zašto su došli ovim riječima: „Druže Radiću mi smo došli da vas iselimo iz nus prostorija škole.“ „Kakove nus prosto-rije škole?“

Upozorio sam ih na nezakonitost njihove namjere i tražio da napuste moju kuću. Na to su oni pokazali ne-kakav papir, tobože nalog od Općine

KARMEL 15

IZ ŽUPNE KRONIKE

tara Gospe od Karmela a na oltaru je

bio moj krevet. Zar ne da je to lijepo.

Iako je bilo i teško, ali je ipak to bio naj-

ljepši doček za porođenje Kristovo.

Kad se već počelo smrkavati, do-

đoše dva službenika sa Općine, do-

nesoše odneseni ključ, uniješe moje

stvari unutra, dadoše mi ključ i odoše.

Tako opet dobih svoje pravo.

Božić, 1959. Strašna kiša. U kono-

bi hladno i vlažno, kao u štalici. Zbog

ovih neugodnosti nisam mogao misli-

ti, da spremim nešto za pojest. Kupit

u blizini nema ništa. Završih sv. Misu, i

onda umoran i gladan pođoh leći. Uto

dođe i prijatelj, otvori svoju torbu, izva-

di dobar komad pečene prasetine (na

ražnju) i kruha, dobro se najedoh….

Što se dalje dešavalo mislim da

nije važno spominjati.

Dao sam se na rad. Dođe mi brat

i dva prijatelja. Za dan dva uredimo u

konobi nešto kabine – ograđene le-

sonitom, da barem nekako bude od-

govarala za spavanje i stanovanje.

1 – 15. siječnja 1960. Od prvog

do petnaestog išao sam u blagoslov

kuća. Narod me lijepo primao, osim

nekolicine koji nisu htjeli blagosloviti

svoju kuću. Snijeg, poledica…

7. rujna 1960. Uz veliku muku i

napor, napokon sam dobio čitavu žup-

sku kuću i istoga dana uselio u nju.

(Imena i prezimena osoba sačuvani

su u kronici koja se čuva u arhivi župe!)

fra Dominik Radić

(Kronika župe Kljaci, od 1959. – 1960.)

san zapisnik zatvoren. Zatim su tražili da iziđem. Pošto nisam to učinio, bio sam iznesen na rukama dvaju milica-jaca pred vrata kuće, koja su zatvorili i zapečatili. Kad sam rekao da ću opet iste noći unutra N.N. je nadodao, da ću onda i život unutra izgubiti. Odoše valjda oko 10-11 sati i još mi smijući se dobaciše „Laku noć!“

Ostao sam sam. Da malo zaspem, jer sutra je nedjelja pa treba na duž-nost. Ali kuda. Ovdje na putu – na svom krevetu. Već se sakupio narod oko mene, iako je hladna zimska, bur-na noć, a kazaljka na satu se već bliži svom svršetku – još malo i pola noći.

Nema spavanja. Treba na put u Drniš protestirati za ovako grubi čin. Nađosmo kočiju a sva konja u uputi-smo se po hladnoj noći u Drniš, Ko-prtla Marko i Stipe Ojdanić p. Filipa i ja. Brzo dođosmo u Drniš. No nigdje nikoga, sve spava. Uputismo se opet nazad. Najprije se svratismo u stanicu Narodne milicije u Gracu. Tu nas ne-lijepo otpremiše. Vratismo se u Klja-ke. Do zore se malo odmorili pred kućom na ledu, tako je osvanulo i ne-djeljno jutro. Kad se narod počeo ku-piti i vidio što se desilo te noći, može se zamisliti kako je to na njih djelova-lo. Sv. Misa je bila kao i obično.

Sutradan odoh u Split, a sve ostavih onako pred kućom. Vratio sam se i oče-kivao što će se dalje desiti. Dvije noći sam noćio pred kućom na iznesenom krevetu, dvije u crkvi, a jednu u selu.

Približavao se i Božić. Na Badnju večer pravio sam u crkvi jaslice kod ol-

KARMEL16

fra Mijo Perković iz Čavoglava, vršio je službu tajnika Bosne srebrene. Umro je u Požegi 1731. u 40. godini.

fra Grgo Radošević iz Čavoglava. Umro je u Sinju 1746. u 64. godini.

fra Ivan Perković iz Čavoglava. Umro je u Kninu 1757. u 64. godini.

fra Stjepan Podbijoka iz Umljanovi-ća. Umro je na Visovcu 1759. u 67. godini.

fra Mijo Žura iz Čavoglava. Umro je na Visovcu 1762. u 63. godini.

fra Frano Matić iz Čavoglava. Umro je u Šibeniku 1786. u 70. godini.

fra Stjepan Relotić iz Kljaka. Umro je na Visovcu 1839. u 68. godini.

fra Frano Jelić iz Čavoglava. Umro je u Karinu 1846. u 63 godini.

fra Marko Radošević iz Čavoglava. Umro je u Sinju.

fra Krešimir Mikelić iz Kljaka, rođen u Kljacima 1966. Sada vrši službu župnika u Danilu.

fra Marko Đerek, bogoslov III. godine teologije u Zagrebu, rođen je 1990. u Splitu od oca Gordana i majke Natalije r. Selenić. Nje-gov pradjed je došao u Split iz Umljanovića.

IZ POVIJESTI ŽUPE

Franjevci - svećenici iz župe Kljaci

fra Nikola Podbijoka iz Umljanovića. Umro je na Visovcu 1793. u 55. godini.

fra Blaž Jelić iz Čavoglava. Umro je na Visovcu 1796. u 54. godini.

fra Ivan Perković (mlađi) iz Čavoglava Umro je u roditeljskoj kući 1803. u 29. god.

fra Karlo Radoš iz Čavoglava. Umro je kao župnik Lišana u Lišanima 1826. u 58. godini.

fra Ante Mikelić iz Kljaka. Umro je kao župnik Brštanova u Brštanovu 1837. u 64. godini.

Don Franko Prnjak, svećenik Split-sko-makarske nadbiskupije, r. 1986. u Spli-tu. Sada vrši službu župnika u Košutama. Njegovi roditelji, otac Mate i majka Nevenka r. Bilan, porijeklom su iz Kljaka.

Domagoj Durdov, bogoslov Splitsko – makarske nadbiskupije. Pohađa V. godinu Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Splitu, rođen je u Splitu 1988 g. Njegovi roditelji, otac Ivica i majka Željka r. Pranjčević, porije-klom su iz Kljaka.

KARMEL 17

fra Stjepan Brakus iz Trbounja, 1710. – 1736.fra Stipan Podbijoka iz Umljanovića,

kapelan 1736. – 1737.fra Mijo Plavšić iz Rame, 1737. - 1738.fra Frano Ivić iz Miljevaca, kapelan, 1737. –fra Ante Jurić iz Rupa, 1738. –fra Bartul Reljić iz Krkovića, kapelan, 1739. –

KAPELANI KAPELANIJE KLJACI(Nema matica od 1740. do 1766. pa podatke treba potražiti u drugim izvorima. Za sada je to učinjeno iz

kartoteke fra Josipa Solde i uspoređeno sa Službe fra Frane Doljanina)

1. 1740. – 1750.2. fra Mate Šišak(ović) iz Dubravica, 1750. – 1751.3. fra Jure Parat (ml.) iz Mirlovića, 1751. – 1752.4.5. fra Stipan Petričić iz Sinja,1755. – 1757.6. fra Aleksandar Anić iz Vrpolja, 1757. – 7. fra Luka Marojević iz Pline, 1760 – 1761.8. fra Aleksandar Pešut iz Lovinca, 1761. – 1762.9. fra Mijo Junaković iz Šibenika, 1764. – 1766.10. fra Benedikt Rašić iz Bulića, 1766. – 1768.11. fra Toma Džepina iz Promine, 1768. – 1769.12. fra Jure Radnić Skelin iz Sitnog, 1769. – 1771.13. fra Ilija Soldić iz Potravlja (Satrić), 1771. – 1774.14. fra Ante Arbanas iz Jezera, 1774. – 1784.15. fra Josip Babić iz Dobre Vode (Perušić),

1784. – 1785.16. fra Blaže Jelić iz Čavoglava, 1785. – 1791.17. fra Ante Mandarić iz Promine, 1791. – 1793.18. 1793. – 19. fra Luka Bulat iz Mirlovića, 1797. – 1801.20. fra Ante Marijanović iz Graca (Drniš),

1801. – 1804.21. fra Nikola Bilandžić iz Promine,

1804. – 1827.22. fra Paško Vučemilović iz Vrlike,

1827. – 1832.

23. fra Ivan Bilandžić iz Promine, 1832. – 1832.24. fra Filip Bilandžić iz Promine, 1832. – 1832.

ŽUPNICI ŽUPE KLJACI 1. fra Filip Bilandžić iz Promine, 1832. – 1834. 2. fra Paškal Vučemilović iz Vrlike,

1834. – 1835. 3. fra Blaž Mirčeta iz Vrlike, 1835. – 1840. 4. fra Mijo Ivić iz Miljevaca, 1840. – 1845. 5. fra Mate Kulušić iz Miljevaca, 1845. – 1856. 6. fra Roko Barić iz Siverića, 1856. – 1862. 7. fra Luiđi Mikulandra iz Šibenika,

1862. – 1863. 8. fra Karlo Grančić iz Imotskog, 1863. – 1864. 9. fra Donat Bulić iz Tugara, 1864. – 1865.10. fra Paškal Paić iz Šibenika, 1865. – 1867.11. fra Marko Vidošević iz Mostara,

1867. – 1868.12. fra Ante Jelavić iz Otoka, 1868. – 1870.13. fra Ante Mlinar iz Knina, 1870. – 1878.14. fra Jere Bronić (mlađi) iz Promine,

1878. – 1882.15. fra Mate Zorica iz Rupa, 1882. – 1883.16. fra Stjepan Krešić iz Livna, 1883. - 1885.17. fra Robert Hammer iz Drniša, 1885. – 1886.18. fra Marin Marinović iz K. Sućurca,

1886. – 1890.19. fra Josip Kitarović iz Drniša, 1890. – 1894.20. fra Marko Laco iz Vrlike, 1894. –1900.21. fra Frano Bilić iz Sinja (Podvaroš),

1900. – 1904.22. fra Luiđ Jurenović iz Promine,

1904. – 1905.23. fra Ante Milun iz Sinja, 1905. – 1906.24. fra Šimun Menđušić iz Pokrovnika,

1906. – 1912.25. fra Ćiril Kržanić iz Podgore, 1912. – 1917.

IZ POVIJESTI ŽUPE

Župnici i kapelani župe Petrovo polje (Gradac - Kljaci)

KARMEL18

26. fra Bonaventura Šarić iz Hrvaca, 1917. – 1917.

27. fra Rikard Tripalović-Klapež iz Košuta, 1917. – 1923.

28. fra Frano Mišica iz K. Kambelovca, 1923. – 1930.

29. fra Josip Meštrović iz Klisa, 1930. - 1931.30. fra Jozo Borković iz Sinja, 1931. – 1936.31. fra Kruno Tadin iz K. Kambelovca,

1936. – 1941.32. fra Lujo Plepel iz Kaštel Sućurca, 1941. – 1941.33. fra Jozo Borković iz Sinja (drugi put),

1941. – 1942.34. fra Julijan Ramljak iz Siverića, 1944. – 1947.35. fra Ivan Mandac iz Brnaza, 1947. – 1949.36. fra Damjan Grgat iz Otoka, 1949. – 1950.37. fra Augustin Babić iz Katuna, 1950. – 1950.38. fra Vitomir Štih iz Zagreba, 1950. – 1958.39. fra Petar Janković iz Hrvaca, 1958. – 1959.40. fra Dominik Radić iz Baške Vode,

1959. – 1961.41. fra Ivan Mirković iz Kosova (Knin),

1961. – 1962.42. fra Frane Belamarić iz Dubrave (Šibenik),

1962. – 1973. 43. fra Ivan Vidović iz Baljaka (Gradac drniški),

1973. – 1974.44. fra Eugen Poljak iz Glavica (Sinj),

1974. – 1976.45. fra Stjepan Poljak iz Glavica (Sinj),

1976. – 1982.46. fra Bernardin Vučić iz Glavica (Sinj),

1982. – 1988.47. fra Frano Mirković iz Kosova (Knin),

1988. – 2000.48. fra Petar Pletikosa iz Miljevaca,

2000. – 2001.49. fra Eugen Poljak iz Glavica – Sinj (drugi put),

2001. –2003.50. fra Ilija Mikulić iz Metkovića, 2003. – 2016.51. fra Tomislav Brekalo iz Prisike (Aržano),

2016. – 2017.52. fra Ivan Lukač iz Liskovače, župa Rašeljke,

2017. -

IZ POVIJESTI ŽUPE

KARMEL 19

Godina Krštenih Krizmanih Vjenčanih Umrlih1908. 641934. 1791945. 721946. 921947. 581949. 59 141950. 67 221951. 69 181952. 76 261953. 77 81954. 65 211955. 85 26 17 151956. 85 10 211957. 78 14 101958. 73 159 8 121959. 66 9 91960. 73 19 231961. 81 26 151962. 79 18 221963. 62 142 16 171964. 73 10 251965. 68 22 251966. 73 14 201967. 64 114 19 181968. 73 16 191969. 48 8 161970. 52 17 191971. 39 136 24 261972. 42 17 161973. 40 13 211974. 33 24 211975. 40 102 22 181976. 36 25 231977. 21 22 211978. 28 19 31

IZ ŽIVOTA ŽUPE

Statistika vjerskog života župe KljaciGodina Krštenih Krizmanih Vjenčanih Umrlih1979. 30 119 22 251980. 37 17 281981. 29 15 211982. 19 17 251983. 17 118 14 211984. 21 6 261985. 15 9 371986. 17 6 231987. 10 45 4 281988. 15 9 311989. 22 68 6 281990. 18 6 251991. 16 22 251995. 521996. 10 6 261997. 22 10 361998. 22 25 5 271999. 18 24 5 382000. 18 2 312001. 9 4 332002. 9 2 342003. 11 20 3 312004. 13 4 322005. 13 22 3 372006. 11 4 412007. 22 4 402008. 11 5 352009. 11 10 7 382010. 14 4 472011. 18 19 5 372012. 15 2 362013. 15 17 7 332014. 13 2 322015. 14 16 6 372016 13 2 49

KARMEL20

Godina Kljaci Čavoglave Umljanovići Mirlović Polje Župa Kljaci1855. 1.6201857. 1.6261887. 1.8621898. 140 + 800 95 + 570 58 + 330 50 + 300 343 + 2.0001906. 167 + 842 103 + 519 69 + 303 62 + 241 401 + 1.9051909. 400 + 1.9471913. 157 + 816 112 + 515 79 + 413 65 + 527 413 + 2.2711925. 1.8721928. 170 + 847 112 + 489 84 + 354 67 + 384 433 + 2.0741931. 1.8961937. 1.8991939. 2.6581965. 435 + 2.4501979. 480 + 1.9002007. 230 + 7502017. 111 + 233 64 + 144 43 + 92 46 + 123 264 + 592

IZ ŽIVOTA ŽUPE

Statistika obitelji i stanovnika župe Kljaci

Djeca sa svojim roditeljima došla su u avoglave primiti boži ne darove koje je donirala Op ina Ruži

KARMEL 21

ČLANOVI MOLITVENE ZAJEDNICE I ŽUPNOG ZBORA IZ BILICA U KLJACIMA

Oko petnaest članova Molitvene zajednice i župnog zbora iz Bilica posjetili su 25. rujna 2016. župu Kljake. Svojim skladnim pjevanjem uveličali su misna

slavlja u Kljacima i Čavoglavama. Nekima je to bio prvi dolazak u ovaj kraj. Nakon misnog slavlja u Čavoglavama za goste je priređen ručak kojeg je spremio Rade Goreta u svojoj novouređenoj staroj kući-ci. Nakon druženja i razgovora sa bivšim župnikom naši gosti sa svojim sadašnjim župnikom fra Antom navratili su još malo u župnu kuću na razgovor, kolače i kavu. Obećali su nam opet doći.

BLAGOSLOVLJENA GOSPINA KAPELICA U KOPRTLAMA

IZ ŽIVOTA ŽUPE

TO VIJESTI • FOTO VIJESTI • FOTO VIJESTI • FOTO VIJESTI • FOTO VIJESTI • FOTO

Privatnu kapelu sv. Obitelji,

koju je sagradila obitelj Željka

Mešina, u subotu – 3. rujna 2016.

blagoslovio je župnik fra Tomi-

slav. Nakon blagoslova župnik

se susreo sa članovima obitelji

Mešin na bratskom razgovoru

i večeri koja je bila priređena u

obiteljskoj kući.

DVOJE DJECE POHAĐA ŠKOLU U ČAVOGLAVAMA

U područni odjel škole u Čavoglava-ma, koja pripada osnovnoj školi An-

tun Mihanović – Petropoljski u Drnišu, upisano je samo dvoje djece: Roko Ju-kić (3. r.) i Lana Perković (4. r.).

Na poziv učiteljice Barbare To-mić iz Siverića župnik je prije početka nove školske godine blagoslovio djecu i molio za sretan početak i uspješan za-vršetak školske godine.

KARMEL22

BOŽIĆ U ČAVOGLAVAMA – 2016.

Već treću godinu župljani župe Kljaci iz Čavoglava organiziraju manife-staciju BOŽIĆ U ČAVOGLAVAM. Program je započeo 16. prosinca u ve-

černjim satima sa predstavom koju su u šatoru izveli „glumci“ iz Čavo-glava. U subotu, 17. prosinca, u 19 sati, organiziran je koncert u ko-jem su sudjelovali ženska klapa GA-ROFUL iz Bibinja i klapa ZVONO iz

NOVI KRIŽNI PUT U ŽUPNOJ CRKVI

IZ ŽIVOTA ŽUPE

TO VIJESTI • FOTO VIJESTI • FOTO VIJESTI • FOTO VIJESTI • FOTO VIJESTI • FOTO V

Nakon obavljenih radova na rješava-nju vlaga na zidovima župne crkve,

za vrijeme bivšeg župnika fra Ilije, od-lučili smo napraviti nova stajališta križ-nog puta jer su stara zbog vlage propala. Četrnaest obitelji se odmah javilo i od-lučilo financirati po jedno stajalište: Obi-telj Željka Bikića, Toma Prnjak p. Paške, Ante Perković p. Mate, Ivan Brković p. Joke, Hrvoje Miljak Filipov, Joko Višić p. Ante, Paško Durdov, Stipe Đerek p. Mate, Obitelj Paška Blaževića p. Ante, Marica, Tomislav i Milanka Buzov, Obitelj Ante Blaževića Pavlova, Nevenka i Jakov Špar, N.N. s djecom, Marko Goreta p. Kreši-mira. Obitelji su darovale po 400 kuna. Ukupno je prikupljeno za troškove uo-kvirivanja, kupovinu slika i izradu križi-ća 5.900,00 kuna. Na poleđini križnoga puta napisana su imena darovatelja.

KARMEL 23

Kistanja. U petak, 23. prosinca upri-zorenje živih jaslica u 18 sati izvela je Glumačka udruga „Most“ iz Trilja. U subotu, 24. prosinca, uoči mise bdi-jenja (polnoćke) djeca su imala svoj program u kojem su pjevali božićne pjesme. Nakon programa u crkvi djeca su donijeli badnjake na pro-stor kod crkve, zapalili ih i nastavili

IZ ŽIVOTA ŽUPE

VIJESTI • FOTO VIJESTI • FOTO VIJESTI • FOTO VIJESTI • FOTO VIJESTI • FOTO VI

pjevati božićne pjesme. Na blagdan sv. Stjepana djeci iz župa Gradac i Kljake ali i drugima, podijeljeni su darovi koje je darovala Općina Ru-žić. Darovi su stigli u posebno ure-đenoj kočiji sa konjskom zapregom. Uzvanici i gosti, svih ovih dana, mo-gli su se družiti u šatoru uz čaj, kuha-no vino i razna jela.

DAN DUHOVNIH ZVANJA U ŽUPI

U nedjelju, 19. veljače 2017., organizirali smo Dan duhovnih zvanja. Misna slavlja, u Kljacima i Čavoglavama, predslavio je fra Josip Repeša iz Sinja, provincijski

promicatelj duhovnih zvanja i provincijski duhovni asistent Frame. U prigodnoj propovijedi fra Josip je govorio o potrebi duhovnih zvanja za našu Crkvu i o potre-bi molitve za zvanja. Naglasio je da o tome moramo govoriti mladima ne samo ri-

ječima nego i praktičnim kršćanskim životom. Već dolazi vrijeme, naglasio je fra Josip, kad zbog nedostatka svećenika je-dan svećenik mora vršiti župničku službu u dvije ili više župa. Na susretu za bratskim stolom u Ča-voglavama, nakon mise, našla su se još trojica sve-ćenika iz Sinja.

KARMEL24

IZ ŽIVOTA ŽUPE


PROSLAVA BL. ALOJZIJA STEPINCA - MUČENIKA

U crkvi Hrvatskih mučenika u Čavoglavama, 10. veljače 2017. (petak), organizi-rana je proslava bl. Alojzija koji će uskoro, nadamo se, biti proglašen i svetim.

Misno slavlje je predslavio fra Miroslav Bustruc, župnik Živogošća u 18 sati. Prije mise održana je kratka procesija oko crkve sa relikvijama bl. Alojzija. U procesiji smo molili litanije bl. Alojzi-ja i pjevali prigodne pjesme. A u kon-celebraciji su još sudjelovali fra Milan Ujević, fra Stpe Matić i fra Petar Teskera iz Drniša. Na slavlju je sudjelovalo 120 vjernika i dvije č. sestre koje su došle sa hodočasnicima iz Drniša. Preko mise pjevao je crkveni zbor iz Čavoglava. Nakon misnog slavlja vjernici su imali prigodu odati poštovanje – poljubiti re-likvije (moći) bl. Alojzija.

KORIZMENI KONCERT U CRKVI HRVATSKIH MUČENIKA

Prvo kulturno događanje u ovoj godini organizirali su župljani iz Čavoglava u crkvi Hrvatskih mučenika, 18. ožujka 2017. u 19 sati. Nastupili su: Hrvatsko

pjevačko društvo BIJAĆKA VILA iz Kaštela i Gradski pjevački zbor NEUMA iz Drniša. Svojim skladnim pjevanjem pjesama korizmenog sadržaja oduševili su oko 100 slušatelja koji su stigli na koncert. Nakon koncerta, u ime organizatora, zahvalio se Božo Matić,podijelio zahvalnice i darove najzaslužnijima: voditeljici zbora iz Drniša, voditelju zbora-dirigentu iz Kaštela i bivšem župniku fra Iliji Mi-kuliću. Darove su primili iz ruku Marka Perkovića – Thompsona. Župnik i Božo Matić dobili su darove od zbora Neuma iz Drniša. Na kraju se svima zahvalio župnik i naglasio važnost i ovakvih kulturnih susreta u malim sredinama kao što su to Čavoglave. Za sve goste je pripremljen domjenak u zgradi osnovne škole.

KARMEL 25

IZ ŽIVOTA ŽUPE


KARMEL26

DJECA IZ KAŠTEL STAROG U ČAVOGLAVAMADjeca, roditelji, bake, jedan tata i četiri časne sestre odgojiteljice iz dječjeg

vrtića BLAGOVIJEST iz Kaštel Starog, posjetili su 26. travnja 2017. župu Kljake.

Posebno su željeli vidjeti i pomoliti se u crkvi Hrvatskih mučenika u Čavoglava-

ma. Župnik je dočekao djecu koja su zajednički izmolili molitvu za Domovinu

i ispjevali jednu pjesmu. Župnik je djecu i ostale hodočasnike upoznao o svim

važnijim podacima i događajima u župi Kljaci.

UREĐUJE SE DVORIŠTE ŽUPNE KUĆE

IZ ŽIVOTA ŽUPE

Marko Skejo, u organizaciji Marka Gorete, darovao je dva kamiona jalo-

vine za nasipanje terena pred župnom kućom. Tomislav Vuletić svo-

jim bagerom izravnao je jalovinu pred župnom kućom gdje je prije ležala

voda i stvaralo se blato.


KARMEL 27


IZ ŽIVOTA ŽUPE

PRVA PRIČEST - Kljaci, 7. svibnja 2017.

KARMEL28

OVOGODIŠNJI PRVOPRIČESNICI - Kljaci, 7. svibnja 2017.

IZ ŽIVOTA ŽUPE


Ilija BUZOV, sin Željka i Nele r. Zagorac (Mirlović Polje)

Roko JUKIĆ, sin Dobroslava i Mire r. Katić (Čavoglave)

Lucija MILJAK, kći Hrvoja i Martine r. Pastuović (Kljaci)

Marija OJDANIĆ, kći Ante i Ane r. Milaković (Kljaci)

Ivano VULETIĆ, sin Tomislava i Vesne r. Jukić (Kljaci)

Ivano ZAGORAC, sin Daria i Ivane r. Prnjak (Mirlović Polje)

KARMEL 29

OVOGODIŠNJI KRIZMANICI - Kljaci, 14. svibnja 2017.

IZ ŽIVOTA ŽUPE


Dino BUZOV, sin Željka i Nele r. Zagorac (Mirlović Polje)

Josip BUZOV, sin Dragana i Zrinke r. Jurić (Mirlović Polje)

Ilija GORETA, sin Rajka i Mladenke r. Dželalija (Čavoglave)

Wanessa GORETA, kći Gorana i Anke r. Domazet (Čavoglave)

Mirko KOPRTLA, sin Marka i Nikoline r. Gulin (Kljaci)

KARMEL30

IZ ŽIVOTA ŽUPE

TO VIJESTI • FOTO VIJESTI • FOTO VIJESTI • FOTO VIJESTI • FOTO VIJESTI • FOTO

SVETA KRIZMA - Kljaci, 14. svibnja 2017.

KARMEL 31

DUHOVNA MISAO

UBUDUĆE VIŠE ŠUTJETIUBUDUĆE VIŠE ŠUTJETIImaš velika usta? Rado govoriš?Imaš velika usta? Rado govoriš?Brz si na osudi drugih?Brz si na osudi drugih?Uznemiruješ se zbog tuđih Uznemiruješ se zbog tuđih

posrtaja?posrtaja?Da, možda poznaješ sve Da, možda poznaješ sve

skandale u okolici.skandale u okolici.Znaš tko je pokrao trgovinu.Znaš tko je pokrao trgovinu.Znaš gdje je u braku došlo Znaš gdje je u braku došlo

do loma,do loma,tko je pobjegao od kućetko je pobjegao od kućei tko se opet onako svojski i tko se opet onako svojski

napio.napio.Tada, kad je riječ o drugima,Tada, kad je riječ o drugima,govoriš pomalo svetačkim licem:govoriš pomalo svetačkim licem:„Oh, pa to je strašno!“„Oh, pa to je strašno!“Ali kad bi drugi znali sve o tebi,Ali kad bi drugi znali sve o tebi,sve, i tvoje misli, tvoje potajne sve, i tvoje misli, tvoje potajne

želje,želje,tvoju pohlepu i svu tvoju tvoju pohlepu i svu tvoju

prošlost!prošlost!Možda bi zacrvenio do vrha Možda bi zacrvenio do vrha

ušiju.ušiju.Ali, Bogu hvala, tko o tebi išta Ali, Bogu hvala, tko o tebi išta

znade?znade?Osim jednoga koji zna sve: BogaOsim jednoga koji zna sve: BogaA on šuti.A on šuti.On želi da i ti šutiš o drugima.On želi da i ti šutiš o drugima.Razmisli malo o tome i reci Razmisli malo o tome i reci

samome sebi:samome sebi:Ubuduće ću o drugima šutjeti!Ubuduće ću o drugima šutjeti!Kad bi drugi o meni sve znali Kad bi drugi o meni sve znali

i svima to rastrubili,i svima to rastrubili,ne bih se baš za tim posebno ne bih se baš za tim posebno

polakomio.polakomio.Phil BosmansPhil Bosmans

Sama riječ ovisnost/ovisnik postala je tako prepoznat-

ljiva da nije niti potrebno tu-mačiti što znači i o čemu se radi. Odmah pomišljamo na ovisnost i ovisnike o drogi, alkoholu, u novije vrijeme i o internetu… To su samo neke klasične i moderne ovisno-sti. No postoje mnoge druge koje su teže prepoznatljive ali ne manje štetne za život po-jedinaca i zajednice. Mogli bismo reći da živimo u svi-jetu ovisnika i nekim dijelom svi pripadamo u neku od tih skupina. Moderno društvo: odnosi, vrijednosti, zakoni… tako su postavljeni da su pri-kladni za stvaranje ovisnosti. Jedan mislilac piše: „Danas čovjek pati zato što ne želi patiti, upravo onako kako se može razboljeti od nastoja-nja da bude savršeno zdrav.

O V I S N O S TRIJEČ I ŽIVOT

Uostalom, naše je doba čud-na pripovijest: pripovijest o društvu posve posvećenom hedonizmu, o društvu koje-mu sve smeta, kojemu je sve mučno.“ (Bruckner P.).

Osnovna podjelaOsnovna podjela je na

psihičku i fizičku ovisnost. U prvom slučaju javlja se osjećaj zadovoljstva/ugode, traži se ponovno i ponov-no želja da se ono prvotno raspoloženje/ugoda ponovi, ali kako se tijelo privikava, a praznina postaje sve veća, traže se sve češće i sve veće doze. I u jednom kraćem ili dužem razdoblju ovisnik po-staje nesposoban za bilo što osim za traženje „predmeta“ svoje ovisnosti. Može to, uz one spomenute, nazovimo ih tako klasične ovisnosti

biti ovisnost o jelu, igrama na sreću, televiziji, poslu, nekom drugom čovjeku, o bilo čemu, što ovisnika čini da zaboravlja na sve drugo i druge osim na „predmet“ svoje ovisnosti. Zajednička je značajka da su sve aktiv-nosti vezane uz tu ovisnost i mogu i s vremenom postaju središnji sadržaj i čimbenik života ovisnika.

U drugom slučaju kod fi-zičke ovisnosti prepoznatljivo je da ovisnik osjeća sve veću potrebu za povećanjem doze. To traži jednostavno njegovo tijelo, nije više samo osjećaj, misao koja nas veže za ugo-du/raspoloženje/zadovolj-stvo. Sada je, ako se može reći, još prije nego se pojavi psihička, racionalna, voljna reakcija, tijelo reagira, „traži“. Tijelo ne može funkcionirati.

KARMEL 33

Znakovi ovisnostiOvisnik postaje izoli-

ran, odsutan, nezadovo-ljan, sebičan, ništa ga ne interesira izvan „predme-ta“ njegove ovisnosti. On postaje neosjetljiv za ono što se oko njega događa, pa i onoga što se u nje-mu samom događa. Sve rješava, pokušava riješiti s „predmetom“ svoje ovi-snosti. U poodmakloj dobi ovisnik gubi svijest o real-nom stanju i kontekstu u kojem živi, postaje i agre-sivan i spreman je sve uči-niti da pronađe „predmet“ svoje ovisnosti.

Kako se boriti protiv ovisnosti?

Mogli bismo reći da je to veoma teško. Glavna je poteškoća što se o ovi-snosti govori relativiziraju-ći njezine učinke/posljedice. Često se i javno pokazuju lju-di na položajima, uspješni…, a da se ne govori o onima s estrade, kako su uzima-li određene vrste tvari koje proizvode ovisnost. Živimo u društvu u kojem vlada moral-ni relativizam. U kojem nema loših stvari, ponašanja, sve je dopušteno. U svijetu kako kaže nobelovac Mario Vargas Llosa: „keksa, kokica koje se konzumiraju i potom nestaju.“

Drugi je čimbenik u kojem sudjeluju roditelji, odgojitelji, stariji općenito. Želja/htjenje da djeca/odgajanici/mladi

budu zadovoljni i da o nama kažu da smo dobri, da nema „problema“, a u takvom pona-šanju starijih općenito nesta-je, „pojeden“ je sav sadržaj odgoja. Stariji se samo čude, osuđuju i nastoje sebe zašti-titi. Mladi se pokušavaju pre-poznati i izraziti kroz nasilje, neuspjeh u odnosu na ono što se od njih očekuje. Ško-la se ograničila na „kulturne tehnike i temeljna znanja.“ Odgoj se ne događa u ško-lama. To, izgleda, više nitko i ne očekuje. Škole su u služ-bi masovne proizvodnje roba najraznolikije vrste za najra-

znolikije ukuse. Škola je sve manje u službi čovje-ka. „Tehničko-industrijski nagli razvoj teži ukidanju mnogih ljudskih, etičkih i kulturnih raznolikosti. Sam razvoj stvorio je više problema nego što ih je riješio i doveo je do du-boke civilizacijske krize koja ugrožava razvijena društva Zapada. Malo tko se pita, pa ni rodite-lji, što djeca/mladi mogu naučiti iz njihovih postu-paka? Što mogu zaklju-čit kada su nedosljedni u svojim stavovima? Kakav će biti njihov stav prema životu kada se njihovo postojanje svodi samo na zabavu i na dobivanje skupih „igračaka“. Ne bez razloga Pruckner P. piše: „Doista se moramo bojati društva nepresta-

ne zabave, koje će danju i noću zadovoljavati naše naj-manje želje.“

Što činiti?Prije svega potrebno je

povratiti kontrolu nad vlasti-tim životom i djelovanjem. Kako ovisnik nije u moguć-nosti to učiniti, tu tešku od-luku moraju donijeti roditelji/odgojitelji/stariji. Ona se u prvom trenutku odnosi na uvođenje reda/rasporeda rada, dnevnog rasporeda: što raditi i gdje biti i u koje vrijeme. Dužnosti/obveze koje imaju trebaju biti izvr-šene prema rasporedu i u

RIJEČ I ŽIVOT

KARMEL34

vrijeme i u prostoru koji je određen. Ono najosnovnije: odlazak na počinak i ustaja-nje, uzimanje jela u određe-no vrijeme i u tom slijedu sve druge dužnosti. Potrebno je to provjeravati i kontrolirati. Naravno, teške slučajevi i već odrasle osobe potrebno je povjeriti stručnom osoblju za to osposobljenom.

izlaska i dolaska kući, prebr-zo mijenja raspoloženje, više ne razgovara s roditeljima o svojim uspjesima ili neuspje-sima, živi kao u nekom bijegu i skrivanju…Potrebno je da roditelji/stariji nađu vremena i da se približe na jedan ne-agresivan način, nego s tak-tom, da ne stvaraju odmah „alarm/uzbunu“. Treba to

osjetiti povjerenje, blizinu, poštovanje. Takav stav i od-nos kod njih će izazvati želju da se oslobode, da se povra-te, što više, da postanu zreliji u odnosu na život i na ono što se sve može dogoditi u životu i, na kraju, da preuz-mu svjesnije odgovornost za svoju kako sadašnjost tako i svoju budućnost.

Roditelji/odgojitelji/stariji trebaju osjetiti i tako djelovati u odnosima prema mladima da su i oni odgovorni kako za dobro koje vide kod mladih kao i za ono loše. Nažalost roditelji/odgojitelji/stariji tek postanu svjesni mladih i nji-hova života kada stvari krenu nizbrdo, do tada vode svoj odvojeni život, često puta se ispričavajući: i mi smo bili mladi, proći će i mladost. To se nekad moglo govoriti u društvu u kojem je život i životni principi ponašanja, barem na teoretskoj razini, ako ne na praktičnoj, bili je-dinstveni. U svijetu koji je prije svega formirao. Danas živimo u svijetu koji samo informira, daje/šalje mnoš-tvo informacija u potpunosti različitih, suprotnih i suprot-stavljenih. „Svijet je izgubio pravac. A vodećih ideologija koliko hoćete. Samo što one nikada ne vode.“ (Jonesku E.). Zato je neophodna stal-na komunikacija s mladima bilo da sve ide u redu ili su nastali problemi.

fra Jure Šimunović

RIJEČ I ŽIVOT

Ono što je važno kada roditelji/stariji primijete da se nešto događa kod djece/mladih u odnosu na dosa-dašnji način života/rada/ophođenja: uspjehe u školi/poslu, sve slabiji rezultati, sve veća izbirljivost u hrani, pro-blem sa snom ili previše spa-va, ne poštuje ograničenja

biti, koliko je moguće, da se ne primijeti da je „uhvaćeno“ u prijestupu, da sada mora položiti „račune“.

Djeca/odgajanici/mladi, koliko je god moguće, ne bi trebala osjetiti čuđenje, zaprepaštenje, pitanje: je li to moguće kod roditelja/od-gojitelja/starijih. Oni trebaju

KARMEL 35

Četiri velika starozavjetna proroka – Izaija, Jeremija, Ezekijel i Danijel –

poznati su po svojim spisima. Njima se može pribrojiti i sv. Ilija prorok, koji nije ništa ostavio napisano, ali Prva i Druga knjiga o kraljevima opširno pišu o nje-govu životu i djelovanju. Spominju ga i druge starozavjetne knjige kao i sam Gospodin Isus, kako svjedoče evanđe-lja (Mt 17, 10-13; Mk 9, 11-13).

ŽivotopisIlija je rođen u Tišbi u Gileadu, br-

dovitom kraju istočno od Jordana. Ži-vio je u IX. stoljeću prije Krista u doba kralja Ahaba (875.-854.) i njegove opake žene Izabele, koja je bila kći sidonskog kralja Etbala. Ona je donijela i širila što-vanje poganskog boga Bala, čemu se je i kralj priklonio. To je bio pravi uzrok da se je Ilija s kra-ljem i kraljicom žestoko sukobljavao, kako svje-doče Knjige kraljeva (1 Kr, 18). Ilija se je potpu-no stavio u obranu prave vjere u jednoga Boga, s kojim je izabrani izrael-ski narod sklopio savez na brdu Sinaju. U toj bor-bi bio je nepopustljiv i ustarajn stavljajući i vla-stiti život na kocku. Na-vijestio je kralju Ahabu da će kao kazna Božja zavladati suša za nekoli-ko godina (1 Kr 17, 1; 18, 41-45). Bojeći se kraljeve osvete, sklonio se je u

potok Kerit, s druge strane Jordana (17,

2-7). Čudo u Sarfati Sidonskoj pokazalo

je da je sam Bog s Ilijom (17, 8-24). Kad

mu je kralj Ahab prigovorio da upropa-

šćuje Izraela, Ilija mu je oštro odgovo-

rio: „Ne upropašćujem ja Izraela, nego

ti i tvoja obitelj, jer ste ostavili Gospodi-

na Boga, a ti si sljedbenik Bala“ (18, 17-

18). Poslije toga Ahab skupi narod na

brdu Karmelu i sve Balove svećenike.

S jedne strane bio je Ilija sam, a s dru-

ge mnoštvo Balovih svećenika i narod

kao promatrač i konačni sudac. Kad se

ništa nije dogodilo nakon cjelodnevne

molitve Balovih svećenika, na Ilijinu

molitvu oganj Božji siđe s neba i spali

Ilijine žrtvene darove. To je bio direktni

Božji zahvat, koji je na-rodu jasno pokazao na kojoj je strani prava vje-ra i pravi Bog. Tad je Ilija dao pogubiti sve Balove svećenike (18-40).

To je urodilo novim sukobom s Izabelom i Ahabom. Da bi spasio glavu, Ilija je morao bje-žati sve do Božje gore Horeba. U toj teškoj si-tuaciji sam mu se je Bog objavio i dao mu snagu da izdrži progonstvo i sve muke s tim spojene (19, 9-18).

Konačno je po Bož-jemu nalogu pomazao Elizeja za proroka (19-21). Još je jednom Ilija nastupio protiv Ahaba

DUHOVNA MISAO

KARMEL 35

NEBESKI ZAŠTITNICI ŽUPE KLJACI

SV. ILIJA PROROK (20. srpnja)

KARMEL36

braneći poštenoga Nabata, komu je Izabela prisvojila vinograd i njega dala ubiti (21, 1-29). Konačno je i Ahaba i njegovu opaku ženu snašla zaslužena kazna (22, 34-40; 2 Kr 9, 30-37).

Iliju je sam Bog nagradio pred Eli-zejem i svim učenicima proročke ško-le – na čudesan ga je način uznio na nebo (2 Kr 2, 1-18).

I starozavjetna i novozavjetna tra-dicija Iliju je smatrala velikim Božjim prorokom, borcem za Božja prava i braniteljem prave monoteističke vjere u jednoga Boga. Tako Isus, sin Sirahov


MOLITVE NA ČAST PROROKU ILIJI

Molitva da prepoznamo BogaGospodine, tebi su služili proroci, pri-

pravljali ti put, ravnali ti staze i opet te ljudi ne prepoznaše kao Spasitelja i Otkupitelja. I nama se isto događa na našim životnim putovima. Pomozi nam po zagovoru pro-roka Ilije da te uvijek prepoznajemo kao Gospodina. Neka naši putovi, kojima ti tre-baš proći s nama, budu čisti od svakoga zla i grijeha. Po Kristu Gospodinu našem. Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu.

Molitva roditelja za djecuSvemogući Bože, ti si proroku Mala-

hiji obećao poslati proroka Iliju da „obra-ti srca otaca k sinovima, a srce sinova k ocima“. Zahvaljujemo Ti za djecu koju si nam u braku darovao te omogućio da ih odgojimo i školujemo. Udijeli im duhovne i materijalne darove potrebne za vjerničko svjedočenje tvoje ljubavi u svijetu. Daj da mi njihovi roditelji i oni naša djeca rastemo u ljubavi prema tebi i jedni prema drugima kao članovi Crkve Kristove i svoga naroda. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen. Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu.

Molitva za obnovu duha i tijelaBože, Ilija je bio obnovitelj tvojega

naroda. Po njegovu zagovoru učini i nas bijelima i čistima da te obnovljeni u čistoći duha i tijela možemo uvijek slaviti i hvaliti. Po Kristu Gospodinu našem. Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu.

Molitva za obraćenjeBože, prorok Ilija nepokorne ljude pri-

vodio je tebi. Obrati nas osobno da bismo u Ilijinu duhu služili tebi, te da bismo svojim primjerom mogli i druge ljude obratiti tebi. Po Kristu Gospodinu našem. Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu.

piše: „I usta prorok Ilija kao oganj, riječ mu plamtjela kao buktinja. On je na njih donio glad i revnošću je svojom uma-njio njihov broj. Po riječi je Božjoj nebo zatvorio i tri puta oganj s neba sveo.

Kako li si strašan bio, Ilija, u ču-desima svojim! I može li se itko diči-ti kao ti? Podigao si mrtva iz smrti i iz Podzemlja po riječi Svevišnjega. Bacio si u propast kraljeve i vukao s

KARMEL 37

odra odličnike. Na Sinaju si čuo ukore i sud osvetnički na Horebu. Pomazao si kraljeve osvetničke i proroka sebi za nasljednika. Podignut si bio u vihoru ognja, u kolima s plamenim konjima.

Određen si u prijetnjama budućim, da umiriš srdžbu Božju prije no što ona provali, da obratiš srca otačka sinovima i da obnoviš plemena Jakov-ljeva. Blago onomu koji će te vidjeti i onima koji su usnuli u ljubavi, jer i mi ćemo posjedovati ži-vot“ (Sir 48, 1-11).

ŠtovanjeKoliko su lju-

di cijenili i štovali

sv. Iliju, pokazuje,

npr. prorok Ma-

lahija (V. st. pri-

je Kr.) kad piše:

„Evo, poslat ću

vam proroka Iliju

prije nego dođe

dan Gospodnji…“

(Mal 3, 23). Kad je

arkanđeo Gabrijel

Zakariji navijestio

rođenje njegova sina

Ivana, rekao mu je: „On

(tvoj sin Ivan) ići će pred

njim (Mesijom) u duhu i sili Ili-

jinoj…“ (Lk 1,17). Kasnije će, npr. sv.

Ivan Krstitelj poslati svoje učenike da

pitaju Isusa iz Nazareta: „Je si li ti Ilija?“

(Iv 1, 21). Čak i sam Isus ozbiljno govori

o njemu: „Ilija je već došao…“ (Mt 17,12).

Židovska tradicija i danas slavi Iliju. Oni vjeruju da je Ilija na nebu pisar koji zapisuje imena pravednika u „Knjigu ži-


vota“. U obredu slavljenja Pashe i danas je jedna čaša Ilijina, a u obredu obreza-nja djece nazočan je Ilija prorok.

I muslimani štuju proroka Iliju, jer on ima svoje mjesto u Kuranu. U nekim našim krajevima muslimani dolaze na blagdan sv. Ilije na katoličko bogoslužje.

Kršćani su prihvatili tradiciju ži-dovstva i ranoga kršćanstva, pa

je štovanje sv. Ilije uvijek bilo živo i na kršćanskom

Istoku i na Zapadu. O njemu su pisali mno-

gi sveti oci i crkveni pisci: Atanazije, Ori-gen, Ivan Zlatousti, Ambrozije, Izidor Seviljski i drugi.

Kršćani su od najstarijih vre-mena štovali sv. Iliju na brdu Kar-melu, koje Arapi nazivaju „Džebel mar-Elias“, tj. Brdo

sv. Ilije. U podnož-ju brda nalazi se

špilja (14 m duga), koja se naziva „Ilijina

pećina“, u kojoj su se okupljali proroci Ilija,

Elize i njihovi učenici. Tu su se vrlo rano nastanili pusti-

njaci koji su za svoga zaštitnika uzeli sv. Iliju. Sv. Jeronim spominje da su sv. Iliju štovali u Serfati Sidonskoj u jednoj kuli, gdje je prema predaji bila kuća udovice, koja ga je ugostila. I hodoča-snica Eterija spominje svetište sv. Ilije na Horebu. U gradu Ezri u Siriji vjerni-ci su već g. 542. sagradili crkvu u čast

KARMEL38

sv. Ilije. U okolici Novgoroda u Rusiji podignuta je crkva sv. Ilije 1198. godi-ne. Danas se posebno svečano slavi njegov blagdan na brdu Karmelu u sa-mostanu sestara karmelićanka. Dolaze brojni hodočasnici katolici, pravoslav-ci, muslimani, a i mnogi turisti.

Mnogi vrhunci planina nose Sve-čevo ime, npr. na Biokovu drugi vrh po visini zove se sv. Ilija (1642 m). U Va-raždinskoj županiji postoji naselje sv. Ilija sa župskom crkvom posvećenom Svecu Gromovniku.

U Hrvatskoj je vjerojatno najstarija crkva sv. Ilije na Lapadu (X. st.. Posveće-ne su mu mnoge župske i druge crkve: Bosanski Brod, Brodski Stupnik, Če-merno, Doljani, Glamoč, Gradina, Kan-dija, Kiseljak, Korićani, Kozica, Kruše-vo, Lipnik, Maja, Metković, Novi Šeher, Obrijež, Orubica, Prisoje (Karmel sv.

Ilije), Rajevo Selo, Rostovo, Sinac, So-lakova Kula, Stolac, Studenci, Sveti Ilija, Tihaljina, Turić, Velika Kopaonica, Ve-ljaci, Zenica.

U ikonografiji lik je sv. Ilije pre-poznatljiv ili kao ozbiljan bradati muš-karac u karmelićanskom habitu, a uza njega je gavran s pogačom kruha, ili kako ga na ognjenim kolima Bog uzdi-že na nebo, a taj prizor gleda prorok Ezekijel i proročki sinovi.

Imendan: Ilija (židovski: Gospo-din je Bog), Ilijica, Ićan, Ile, Ilko, Ili-jana, Ilijanka, Ilika, Ilina, Ilinka, Ilka, Ilojka, Iluša.

Zaštitnik: Bosne, Đakovačko-osječ-ke nadbiskupije (nekoć Bosanske); zra-koplovstva, protiv groma, suše, grozni-ce i boginja.

Blagdan: 20 srpnja.

fra Hrvatin Gabrijel Jurišić


Drveni kip sv. Ilije je vrstan rad nepozna-tog majstora iz 19. stoljeća. Kip je izuzet-

ne ljepote. Kip je prije 180 godina izrađen u rezbarskoj radionici u Tirolu. Dimenzije kipa su 155x50 cm. Poslove oko obnove vodio je konzervator-restaurator Slavko Alača, a suradnik mu je bio njegov sin Špiro Alač.

Zatečeno stanje kipa:Glava sv. Ilije je blago pognuta u de-

snu stranu. Oči su mu uprte prema gore. Lice mu krasi duga brada koja seže do pr-siju. Obučen je u crvenu haljinu preko koje je bijeli plašt. Lijevom rukom drži knjigu,a desnom pridržava mač. Skulptura stoji na smeđe obojenom postamentu. Nakon rez-barenja, podloga je pripremljena bijelim krednim kitom, a potom obojena. Rađena

IZVRŠENI KONZERVATORSKO-RESTAURATORSKI ZAHVATI NA KIPU SV. ILIJE

KARMEL 39

je iz nekoliko dijelova međusobno lijeplje-nih komada drva. Na tim je mjestima došlo do raspuknuća i odvajanja. Drvo je u nesta-bilnom stanju, na nekim dijelovima uočava-ju se rupice koje su posljedica djelovanja crvotočine. Tako oslabljena struktrura drva

Izvedeni konzervatorsko-restauratorski zahvati:

1. Pakiranje i transport umjetnine. 2. Podjepljivanje i stabilizacija bojenog

sloja. 3. Dezinsekcija. 4. Konzervacija. 5. Čišćenje bojenog sloja od prljavšti-

ne i prašine. 6. Uklanjanje preslika kemijskim putem

te mehanički-skalpelom. 7. Uljepljivanje raspuklih dijelova drve-

ne podloge. 8. Rekonstrukcija manjih nedostajućih

dijelova. 9. Kitiranje oštećenih dijelova, njihova

obrada.10. Podslik tempera bojama, izolacija

šelakom.11. Retuširanje pigmentima.12. Zaštita lakovima.13. Povratak skulpture vlasniku.14. Saniranje nosiljki; čišćenje, kitiranje,

retuširanje.


veoma je sklona fizičkim oštećenjima. Po-vršina skulpture prekrivena je prljavštinom. Lak je potamnio te oksidirao. Na pojedinim zonama prisutna je nestabilnost boje pa se ona na tim mjestima mrvi i osipa. Cijela skulptura je prebojana (preslikana) debljim nanosom uljane boje.

KARMEL40

Stariji župljani i župljanke se sigurno sjećaju stare – oronule kamene žu-pne kuće koja je podignuta početkom 19. st., a godine 1824. dobila je

gornji kat. Nalazila se u neposrednoj blizi-ni sadašnje kuće koja je sagrađena 1977. za župnika fra Stipe Po-ljaka. Mnogi posebno spominju jednostav-nog i veselog fratra fra Franu Belamarića koji je dijelio djeci bombo-ne i kekse prigodom dolazaka na župni vje-

ronauk. Dobro je da župljani dobro govore o svojim fratrima koji su širili vjeru i kulturu stoljećima na ovim prostorima.

PORUKE POŽUTJELIH FOTOGRAFIJA

STARA ŽUPNA KUĆA – ČUVAJMO USPOMENE NA BIVŠE ŽUPNIKE I STARA VREMENA!

DOTRAJALI KRIŽ SA KORPUSOM – ČUVAJMO I OBNOVIMO STARINU!

Stari križ, pronađen u podrumu žu-pne kuće, pred kojim su se mnogi

vjernici molili, zbog svoje starosti i velike vrijednosti nedavno je poslan na obnovu kod restauratora. Uskoro će , nakon temeljite obnove, zasjati novim sjajem i vjernici će se moći ponovno pred njim moliti.

U Župi još ima nekoliko starih vrijednih umjetnina i stvari koje će također trebati obnoviti i tako ih sa-čuvati za buduća pokoljenja. Svi smo pozvani sačuvati i obnoviti starine koje su naši stari, iako su bili siromaš-ni, nabavili za svoju crkvu.

KARMEL 41

DUHOVNA MISAO

KARMEL 41

PRONAĐENA KNJIGA JEZGRA FRA FRANE MATIĆA IZ ČAVOGLAVA – PIŠIMO O SVOM KRAJU DA SE NE ZABORAVE NAŠI KORIJENI!

PORUKE POŽUTJELIH FOTOGRAFIJA

Krajem 2016. godine, prigodom

uređenja knjižnice Franjevačkog

samostana sv. Lovre u Šibeniku, fra

Petar Đukić - provincijski knjižničar,

knjižničar samostana O. fra Ante

Antić u Splitu – Trstenik i knjižničar

samostana sv. Lovre u Šibeniku pro-

našao je knjižicu koju je davne 1762.

godine napisao fratar iz Čavoglava

fra Frane Matić. Knjižica se zove

JEZGRA. U Knjižici – katekizmu se

na vrlo jednostavan način, u stilu

pitanja i kratkih odgovora, tumači

Vjerovanje, Sakramenti, Oče naš,

Deset Božjih zapovijedi i Crkvene

zapovijedi. Fra Frane je jedan od 10

fratara koji su rođeni u Čavoglava-

ma. Među njima je bilo poznatih i

učenih franjevaca.

ŽUPNE MATICE I

DRUGE ŽUPNE KNJIGE SU VAŽNE ZA

UPOZNAVANJE POVIJESTI

NAŠE ŽUPE – OBNOVIMO IH

ZA BUDUĆE GENERACIJE!

KARMEL42

Podrijetlo i školovanjeFra Jozo se rodio u Sinju

10. rujna 1896. od oca Nikole i majke Ane rođ. Ivančević Na krštenju je dobio ime Jakov. Osnovnu školu završio je u Sinju kao iu Franjevačku kla-sičnu gimnaziju. Godinu no-vicijata obavio je na Visovcu od 8. rujna 1913. do 8. rujna 1914. pod vodstvom magi-stra novaka O. Dane Klarića. U novicijatu je uzeo ime fra Jozo (Josip). Studij filozofije završio je u Zaostrogu 1914. – 1916., a teologije u Makarskoj 1916. – 1920. Svečane zavje-te položio je 3. prosinca 1917. u Makarskoj u ruke O. Petra Gabrića, profesora i magistra studenata bogoslovlja. Red đakonata primio je 7. rujna 1919. u biskupskoj kapeli u Splitu. Za svećenika je zare-đen 15. veljače 1920. u Splitu u crkvi Gospe od Zdravlja. Red đakonata i prezbiterata podijelio mu je preuzv. mons. dr. Juraj Carić, biskup. Mla-du misu slavio je 22. veljače 1920. u Sinju na čemu mu je čestitao Provincijal.1

Službe u ProvincijiFra Jozi je uprava Pro-

vincije povjerila prvu službu župnika u Podaci 1920. do 1922. koju je posluživao iz sa-

mostana u Zaostrogu. Potom je godinu dana bio propo-vjednik u Šibeniku 1922, koji je tada bio pod talijanskom upravom. Iza toga su se re-dale službe: župnik Igrana 1922. – 1927., Čvrljeva 1927. – 1928., Lećevica 1928. – 1931., Kljaka 1931. – 1935., Unešića 1936. – 1938., Pri-morskog Doca 1939. – 1941. te ponovno Kljaka početkom 1942. gdje su ga koncem li-stopada 1942. uhitili partiza-ni, odveli na Donji Muć bez suđenja osudili i strijeljali 1. studenoga 1942. dopustivši mu da se pripremi na smrt.2

Ljubav za dom GospodnjiFra Jozin život kao sveće-

nika imao je više usmjerenja i sadržaja. U prvom redu bio je svjestan svoga svećeničkog poslanja kojemu se potpuno predao. Pred očima su mu stajale Isusove riječi navje-štaja Evanđelja: „Idite i učinite sve narode učenicima mojim! Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga! Učite ih da vrše sve što sam vam zapo-vjedio!“ (Mt 28, 19-20). Time je postao svjestan da treba naviještati Krista i u zgodno i u nezgodno vrijeme, poput sv. Pavla, u svoj strpljivosti i pouci (usp. 2 Tim 4,2), ali

mu to nije priječilo da kul-turno i nacionalno pomaže ljudima u župama u kojima je djelovao. Uvijek mu je na prvom mjestu bila njegova svećenička i pastirska služ-ba da uči i propovijeda, dijeli sakramente te bude vođa i učitelj povjerenog vjerničkog stada. Na tom polju posebnu je ljubav pokazivao za vjerski odgoj mladih. Njih je nastojao uklopiti u organizirani crkveni život: poukom, primanjem sakramenata, pjevanjem, svi-ranjem i zajedništvom. Rad s mladima započeo je poseb-no na župi u Igranima. Tu je osnovao tamburaški zbor, učio mlade svirati, nabavio za crkvu harmonium i u crkvi je uveo hrvatsko crkveno pjeva-nje. Na župama naše Zagore: Čvrljevu, Lećevici, Unešiću, Primorskom ocu i Kljacima, siromašnim i prenapučenim prostorom u ono doba, uklo-pio se u svakidašnje proble-me naroda s kojima je dijelio životne tegobe. U jednu riječ možemo kazati da je bio nji-hov suputnik i supatnik. Mla-dima je otvarao put u buduć-nost i poticao ih da izuče neki zanat te se tako osposobe za život. Na župi u Lećevici ute-meljio je Hrvatskog Radišu,

ŽUPNIK MUČENIK

Fra JOZO BORKOVIĆ

1 „Milost Te Božja pratila za cijelog Tvog svećeničkog života“, u Akta prov. o. Grabića, br. 1157/29, sv. XVII, u APS.

2 Usp. Upisnik članova Provincije, str. 12, br. 37. Tu se sažeto zapisano, a datum smrti stavljen 31. X.: „Ubijen od partizana, odveden iz Kljaka i na Muću ubijen 31. X. 1942.“ u APS.

KARMEL 43

čiji je u početku bio povjerenik, a kasnije i predsjednik. Uputio je desetak mladića na za-nat, osnovao stočarsku zadrugu i u cijeloj Le-ćevičkoj općini podizao stočarstvo.3 Bilo je onih koji su mu na tom zavi-djeli, ali je on ustrajno radio, a svojim kritičari-ma velikodušno praštao te slušao starješinske savjete i odredbe kako u radu tako i prigodom premještaja. U Primor-skom Docu uredio je župsku kuću, obnovio gustirne, a u crkvi podi-gao tri nove ispovjedaonice. U Kljacima je proveo veliki pothvat oko regulacije rijeke Čikole te uredio oko tri kilo-metra njezina toka. Brinuo se za izgradnju školske zgrade. Želio je u župi podignuti razi-nu pismenosti kao uvjet sva-koga napretka, protiv čega su bili mnogi, smatrajući školu nepotrebnom. Njegov je plan stoga propao.

Fra Jozo se povremeno javljao crticama iz života u časopisima: Jadran, Novo doba, Hrvatska riječ, Glasnik Gospe Sinjske, Pošta itd. Nije se bavio politikom, niti je pri-stajao uz bilo koju političku stranku. Više su mu bila na

srcu socijalna pitanja i želja da pomogne svojim župljani-ma kako bi izišli iz teških sva-kidašnjih problema siromaš-tva i neimaštine. Mnogi su ga radije vidjeli kao sociologa i političara, a manje kao du-hovnog pastira i učitelja. On je ostajao na zacrtanom putu svećeničkoga poslanja svje-stan da kao svećenik treba učvršćivati vjeru i naviještati evanđelje, a u konkretnom život braniti stabilnost kr-šćanske obitelji, odgoja dje-ce i mladeži. Nije se povlačio pred poteškoćama.

Ipak, kad je stvorena Nezavisna Država Hrvatska, u njemu se pobudio interes

kako bi pomogao mla-doj i nejakoj državi u nastajanju. I tada je na prvom mjestu stavio du-hovnu dimenziju rada i čvrstih temelja njezine izgradnje, a na drugom mjestu i njezin materi-jalni procvat i političku zrelost. Tada je po drugi put došao u prostranu župu Kljake i sve svoje sile upotrijebio da ljudi-ma usadi u srce ljubav prema Bogu i prema Domovini savjesno vrše-ći svoje svećeničke duž-nosti i upozoravajući na pogubnu komunističku

propagandu. Kao ugledan i utjecajan svećenik okupljao je oko sebe pozitivne snage koje su javno branile vjerske i nacionalne interese od svih natruha, od krivih obećanja agresivne komunističke pro-pagande koja je milom i silom u to doba željela privući u svo-je redove što više ljudi, poseb-no mladih. Hrabro je branio svoj vjerski i nacionalni ponos i uvjerenje. Selo se organizi-ralo protiv partizana osnut-kom „seoske milicije“ koja je dugo vremena odolijevala partizanskim napadima. Nije čudo da je brzo postao meta komunističko-partizanske mr-žnje i osvete, neprijateljem

ŽUPNIK MUČENIK

3 Npr. fra Jozo javlja o. Grabiću, provincijalu, da je uspio da Hrvatski Radiša primi dvojicu mladića iz Korušaca. „Za sada radim i na tome, kako će uspjeti da što veći broj mladića uputim ‘Hrv. Radiši’ kao i tome, da jedan što veći broj siročadi uputim ljudima dobra srca, da ih ovu zimu prehra-ne“, Lećevica, 21. oktobra 1929., Mnp. Oče!, u Akta prov. Grabića, br. XVII, od 31. X. 1929., br. prot. 1844/29, u APS. O drugim pothvatima na župama vidi: P. Bezina, Franjevci, str. 43-44.

Fra Jozo Borkovi

KARMEL44

broj jedan, jer su ga smatrali organizatorom i svojom najve-ćom zaprekom u ostvarenju osvajačkih partizanskih cilje-va. Pače su ga napadali da je i sam sudjelovao u borbenim napadima na partizane.4

U vrtlogu izazovaKako su previranja i rat-

ne napetosti svakoga dana donosile nove izazove i opa-snosti, fra Jozin je život u Klja-cima postajao sve ugroženiji. Partizani su tražili priliku kako će ga na prijevaru uhititi, a time i uništiti. On im se vje-što neko vrijeme skrivao, iako nije ostavljao župu, niti se povlačio na sigurnija mje-sta npr. Split ili Sinj, nego je ostajao među svojim stadom, s njim dijelio sudbonosne dane svakodnevnih prijetnji i iskušenja, često mijenjajući svoja prenoćišta. Narod je cijenio i štitio svoga svećeni-ka. U Kljacima je bio malen broj partizanskih simpatizera, većina je stanovnika bila na strani hrvatske vlasti. Kon-cem listopada 1942. partiza-ni su napali selo Kljake u cilju da ga zauzmu, a prvenstveno da zauzmu župnu kuću i uhi-te župnika. U općoj opasnosti on je pošao u Drniš tražiti po-moć. Upravitelj ugljenokopa Britvić pozvao ga je k sebi s

namjerom da ga on zaštiti. Tu je nasjeo njegovim laž-nim obećanjima zaštite, jer je upravo tu počela njegova tra-gedija, izdaja i predaja parti-zanima, svjedoči O. fra Julijan Ramljak.5 Tu je uhićen, dva dana je ispitivan, nemilosrd-no mučen i ponižavan, i na koncu osuđen na smrt. Fra Julijan Ramljak piše: „Upravi-telj rudnika je pozvao fra Jozu da će partizani napasti Kljake i da se obrati k njemu, jer je kod njega sigurniji. Fra Jozo ga je poslušao. Partizani su došli i uhvatili ga. Župljani re-koše da ga je izdao upravitelj tamošnjeg rudnika. Odatle su ga skinuli potpuno gola i bosa i vodili prema Muću, a na leđima je nosio vreću pše-nice. Tamo blizu Muća morao je kopati sebi grob i tu su ga ubili. Da je ostao kući, ne bi ga ubili, jer su Kljačani, čim bi partizani provirili prema Klja-cima, zvonili na sva zvona i uvijek su ih odbili. Kljake nisu nikad osvojili…“6

Nada Dedić, fra Jozina nećakinja, profesorica u mi-rovini iz Karlovca posvjedoči-la je don Anti Bakoviću: „Bila sam vrlo mlada kad su parti-zani 1942. godine ubili brata moje majke, svećenika fra Josipa Borkovića. To je bila

druga ratna godina, partizan-ski rat je bjesnio na dalma-tinskim prostorima… Sjećam se da sam ga posljednji put vidjela iza Uskrsa 1942. kad je došao u Sinj vidjeti rodite-lje. Oni su ga savjetovali da ostane u samostanu u Sinju ili Splitu, jer su sela već bila opasna. On se na te savjete samo šalio i rekao da se on politikom ne bavi, a i da niko-me ništa loše nije uradio, pa zašto bi ga ubili. Ali partizani nisu tako mislili, nego su ga već nakon par mjeseci na najbrutalniji način ubili…“7

Partizanska mržnja pre-ma fra Jozi doživjela je svoj vr-hunac kad su ga uhitili i pod ponižavajućim postupcima odveli u Muć i zatvorili u Kam-bijevu kuću. Prijeki partizan-ski sud ga je osudio na smrt strijeljanjem koje je izvršeno 1. studenoga 1942. u 19,00 sati. Prije strijeljanja dopustili su mu da se sabere, spremi za smrt i susret s Gospodi-nom. O. Grabić, provincijal, opisao je O. Mateju Vodano-viću, gvardijanu samostana Majke Božje Lurdske u Zagre-bu, kako se zbio fra Jozin slu-čaj: „Partizani su strijeljali O. Borkovića na Muću Donjem. Čujem da ga je ispovjedio don Marijan Gudelj. Bog mu

ŽUPNIK MUČENIK

4 Usp. J. DELIĆ – M. GILIĆ-N. GRUBIŠIĆ, Mućka republika, Split, 1983, str. 128-129.5 J. Ramljak, Fra Julijanovo pismo, Perković, 10. 7. 1992., kod A. Baković, Hrvatski Martiro-

logij, str. 89.6 Isto.7 NEDA DEDIĆ, Karlovac, 12. 4. 1993., kod A. BAKOVIĆ, Hrvatski Martirologij, str. 89.

KARMEL 45

dušu pomilovao!“8 Fra Jozi nije bilo teško umrijeti jer je znao da je pravedan, svjestan da mu se ne sudi zbog krivice nego zbog toga što je ideološ-kih suprotnosti. On je za ideale svoga svećeništva spreman podnijeti najteži progon i samu smrt. Pokopan je plitko na nji-vi ispod Kambijeve kuće na Muću, pa su psi raskopali ze-mlju i rastezali njegovo mrtvo tijelo.9 Život je po sebi kratak da se ostvare željeni planovi, a još je kraći kad mu je oduzeta i prekinuta životna nit u napo-nu snage kao što se dogodilo s fra Jozom Borkovićem koji je stupio pred malo vremena u 47. godinu života. Strah i neiz-vjesnost bili su mu svakidašnji pratitelji. Ratno doba pogodo-valo im je da iskale svoju mr-žnju protiv svojih neistomišlje-nika, a posebno protiv svećeni-ka. Partizanska mržnja prema svećenicima koja se mnogo puta pokazala u ratu, a nije izo-stala ni u poratnim vremenima, na tipičan način očitovala se na fra Jozinu primjeru.

Svjedočanstvo partizanske mržnjePartizanski pokret, vođen

komunističkom ideologijom, imao je jasne ciljeve borbe

do istrebljenja svih svojih protivnika, a da to postigne nije prezao ni od ikakvih ne-djela i progona. Nasilno je obračunavao s nositeljima starih društvenih struktura.

Zato su mu na meti bili seo-ski župnici, seoski glavari i ugledne osobe iz HSS-a. Pro-tiv njih su usmjerili sve svoje političke i vojne snage. Don Marijan Gudelj, župnik Do-

ŽUPNIK MUČENIK

8 P. GRABIĆ, Poštovani i dragi moj oče gvardijane, Split_Dobri, 1. XII. 1942. u S-5, u ASZ. Vlč. Marijan Gudelj Poljica /Imotski, 8. XII. 1894., zaređen za svećenika 19. III. 1918. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata bio je župnik Muća Donjega. Vojni suda za Dalmaciju osudio ga je 16. V. 1945. na 8 godina lišenja slobode s prisilnim radom i trajan gubitak građanskih prava, usp. S. RAZUM, Gudelj Marijan, u Osuđeni vjerski službenici u Hrvatskoj u razdoblju od 1944. do 1951, godine. Doprinos hrvatskom žrtvoslovlju, u Tkalčić 11, Zagreb, 2007., str. 338.

9 Više vidi u P. BEZINA, Fra Jozo Borković, župnik u Kljacima, u Franjevci, str. 43-47. Vrhbosna, Sarajevo, 1944, br. 4-5.

KARMEL46

njeg Muća, dao je iskaz o. fra Petru Grabiću, provincijalu 3. travnja 1943. kako su par-tizani strijeljali fra Jozu. Da bismo potvrdili gornje tvrdnje o fra Jozinoj smrti donosimo Grabićev zapis u cijelosti, što ga je zapisao na temelju iska-za vlč. Marijana Gudelja: „O. Jozo Borković strijeljan je od partizana 1. XI. 1942. u 7 sati navečer. B(orković) je poko-pan u jednu plitku rupu kod poljoprivredne stanice na Muću; u njegovoj župi. Tako je bio plitko zakopan da su ga mrtva iz rupe pasi rastrga-li; pri čemu se jedan partizan naslađivao. Oko 22. X. 1942. partizani su napali u noći Kljake, gdje je župnikovao o. Jozo Borković. Prvi cilj napa-daja i obrane bila je župska kuća. Partizana je bilo 400 stotine. Kad je o. Borković vido jaku silu presvukao se, s namjerom, da jači poja-čanje u Drnišu. Pri njegovu bijegu nedaleko od njegove kuće inače izvanka njegov prijatelj (?) gosp. Britvić po-zvao ga je u svoj ured kod ugljenokopa, gdje je upao u ruke partizana. Tom zgodom neki partizan iz Kaštela bio je ranjen, i taj je govorio, da ga je Borković ranio, što je on odlučno poricao. O. Bor-kovića prisilili su da nosi na sebi 50 kg. kukuruza sve do mosta ispod Vrbe. To je za nj

nenaviknuta bio grozan teret i mučeništvo. Don Marijan bio se zauzeo da mu spasi život i to mu je bilo uspjelo. Preokret se dogodio s toga, što su tih dana partizani na-stradali s onu stranu Svilaje, i što su to stradavanje pripisali franjevcima (!?). Da se osve-te franjevcima osudili su na smrt o. Jozu Borkovića.“

Vlč. Gudelj nastavio je, a o. Grabić zapisao: „Osudili su ga Dujo Bašić iz Prugo-va, vojnički komandir, radnik splitskog brodogradilišta, koji je bio u Španjolskoj kao član crvene legije i njegov za-mjenik Ivan Zekan rečeni Ico, iz Donjeg Postinja, bojadisar. Don Marijanu pokojnik je bio prijatelj, ali mu nije uspjelo doći do njega ni saznati što će s njim biti. Naknadno je doznao, kako se Pokojnik, kad je vidio gdje mu se kopa rupa ispod prozora, već do-mislio svojoj smrtnoj osudi. Na 1. XI. pripremili su partiza-ni gozbu i piće – prošek itd., pozvali Pokojnika da se i on s njima gosti i pije, ali je odbio: nije ni jeo ni pio. Kad su mu saopćili smrtnu osudu, tražio je, da se spremi na smrt, te su mu dali 20 časa vreme-na. Fra Jozi nije bilo teško umrijeti. Bili su nemilosrdni i, doveli ga pred rupu, prvi put plotun nije opalio (!?), drugi put opalio i o. Borković bio je

mrtav! Bog mu dušu pomilo-vao! Kad se bude prenosilo njegovo tijelo, jer ima ondje više grobova, neka se upitaju za informacije ovi pošteni lju-di: Šimičić Jakova Nikolina, Ivanković Iliju (Jakaša) i Gra-nić Božu p. Jure. Don Marijan je proživio među partizanima nekih 6 mjeseci. Stekao je uvjerenje da su oni u ruka-ma Moskve. Provađaju nacrt boljševizacije na svakom po-dručju ljudske djelatnosti. Cr-kvi, vjeri i svećenicima neće biti mjesta kad se partizani zagospodare. Njihov je nacrt istrjebljenje vjere i crkve po-slije pobjede. Sada partizani taktiziraju, jer narod drži do vjere i do svećeništva. „10

Moseći partizanski odred napao je ustaško uporište u Kljacima u noći 3. na 4. stu-denoga 1942., piše u Mućkoj republici: „Pri ovome uhvaćen je seoski fratar ustaša Jozo Borković. On je za vrijeme na-pada bataljuna obukao seljač-ko odijelo i borio se protiv par-tizana i ranio jednog u ruku. Znajući da je fratar ustaški organizator u selu, izvršena je premetačina. U crkvi iza olta-ra nađene su 24 puške, 2 san-duka ručnih bombi i velika ko-ličina municije. U župnikovoj kući nađene su veće količine pšenice, odjeće i mnogo pe-radi… Sve je zaplinjeno. Fratar Borković je osuđen u bazi ba-

ŽUPNIK MUČENIK

10 O. Petar Grabić, provincijal zapisao je iskaz don Marijana Gudelja, župnika Donjeg Muća o smrti o. Joze Borkovića u Zapisnik Provincijalnog ureda od 1. I. 1941. 30. XII. 1945, (3), str. 418-423, u APS.

KARMEL 47

taljuna. Izrečena je i izvršena smrtna kazna.“11

Mnogo je laži napisano u ovim redcima. Ako je fra Jozo ubijen 1. studenoga 1942., prema svjedočanstvu vlč. Gudelja, onda nije mogao ni-kako sudjelovati u borbi pro-tiv Mosećkog partizanskog odreda u noći 3. na 4. stude-noga, niti je mogao raniti bilo kojeg partizana. Partizani su tako i poslije njegove smrti krivnju pripisali Pokojniku da opravdaju svoje prethodne krvave postupke prema nje-mu. Mrtvi fratar i poslije smrti ranjava svojom puškom par-tizana! Tu su laž servirali u javnost i nju je trebao svatko prihvatiti. Pisci Mućke repu-blike opravdavaju svoj zločin

ubojstva služeći se lažima da se fra Jozo borio puškom protiv partizana jer se opera-cija Mosećkog partizanskog odreda odvijala poslije fra Jozine smrti.

Dana 1. travnja 2011. u Muću Donjem (kod Šumari-je) počelo je istraživanje fra Jozinih posmrtnih ostataka. Na temelju izjava triju svje-doka, koja je prikupio istražni sudac, pristupilo se istraživa-nju. Kako je od tada prošlo gotovo šezdeset godina, teš-ko je, za sada, odrediti točno gdje je fra Jozo pokopan, jer se teren prije obrađivao i kosti su najvjerojatnije neg-dje prenesene da se prikriju partizanska zlodjela. Nakon dugog istraživanja ljudske

kosti nisu pronađene, ali je nađena jedna čahura. Je li ona usmrtila fra Jozu? Teško je to ustvrditi. Iskazi svjedoka kazuju da se na tom terenu dogodilo strijeljanje i da je fra Jozo tu pokopan. Iskapanju su nastavljena 8. i 9. travnja 2011. ali kosti pokojnoga fra Joze nisu pronađene. Prema nekim svjedocima one su prenesene na Ogorje u ogra-du kod Leskurovih kuća. Tu iskapanja nisu provedena. Iako ne znamo za grob sveće-nika mučenika fra Joze, zna-mo za njega kao žrtvu koja je položila svoj život za ideale vjere i Domovine i trajno ga nosimo u svojoj memoriji.

Stjepan Čovo FRANJEVCI ŽRTVE DRUGOGA

SVJETSKOG RATA I PORAĆA U CETINSKOJ KRAJINI,

Split, 2015., str. 49-56.

ŽUPNIK MUČENIK

11 J. DELIĆ-M, GILIĆ-N GRUBIŠIĆ, Mućka republika, Split, 1983, str. 128-129.

Jezero u Umljanovićima

KARMEL48

Gradilište i kamen temeljac, u nazočnosti oko deset tisuća vjernika, bla-goslovio je biskup Ivas. Šibenski biskup poručio je da je čovjek najprije po-zvan graditi svoju vlastitu osobu, svoju osobnost tj. sliku Božju u nama, po-zvan je graditi i dobre međuljudske odnose u svojoj obitelji, u svome narodu i sa svim ostalim narodima.

lište i položen kamen temeljac novoj crkvi koja će biti podignuta u čast hrvatskih mučenika.

U nastavku homilije biskup Ivas istaknuo je kako kršćani poučeni Božjom objavom i Biblijom vjeruju kako je sve na zemlji veliko Božje gra-dilište koje je On podario nama ljudi-

GRADNJA CRKVE U ČAVOGLAVAMA

Čavoglave, (IKA) – „Danas ima-mo jedan posebno važan događaj, događaj pred kojim ne možemo tek tako ostati mirni, nezainteresirani, događaj kojeg ne možemo tek tako proslaviti, danas smo sudionici jed-nog događaja koji nas izaziva na raz-mišljanje, koji nas stavlja pred naš

život, pred zadatke koje nam je život po Božjem daru postavio u nama samima u našim obiteljima, u našoj domovini“. Tim je riječima šibenski biskup Ante Ivas započeo homiliju svečanog misnog slavlja u Čavogla-vama, u nedjelju 20. lipnja, pred oko desetak tisuća vjernika i pedesetak svećenika iz cijele Hrvatske, a za vri-jeme kojega je blagoslovljeno gradi-

ma, te vjeruju kako je svaki čovjek na ovoj zemlji pozvan graditi. „Pozvani smo graditi najprije ono što nam je najviše naše, što je svakome čovjeku na svijetu napose povjereno“, ista-knuo je biskup Ivas, ukazavši da je čovjek najprije pozvan graditi svoju vlastitu osobu, svoju osobnost tj. sli-ku Božju u nama, čovjek je također pozvan graditi i dobre međuljudske

Blagoslovljen kamen temeljac za crkvu

KARMEL 49


odnose u svojoj obitelji, u svome na-rodu i sa svim ostalim narodima.

„Sada je došlo vrijeme da bude-mo ne samo branitelji, nego došlo je vrijeme da budemo graditelji. Na

to smo svi pozvani, na to nas pozi-va ovaj trenutak u kojem sudjeluje-mo, jer samo ćemo tako ako bude-mo graditelji na Božjem temelju, na Božjim izvorima moći sačuvati svoje

KARMEL50

ime hrvatsko i svoj identitet. Samo s ovim ćemo moći obogatiti staru kuću, kuću iz koje su nas bili istjerali, a to je kuća naše Europe. Moći ćemo svojim imenom i kulturom tu našu Europu bogatiti. Ona nam konačno evo otvara vrata. Neka nas primi po našem imenu po našoj kulturi jer oduvijek smo mi čuvali i njezino ime

i njezinu kulturu. Treba nam zasuka-

ti rukave, očvrsnuti srce, treba nam

ojačati dušu. Bog je na to spreman

kao što je bio i u našoj povijesti. Mi

smo sada na redu“, završio je biskup

Ivas svoju homiliju.

Ovom crkvom želi se ukazati na

iznimno značenje Crkve u Hrvata, jer

je Crkva pokretač svega pozitivnoga.

Puno je simbolike i u nazivu crkve i

u mjestu gdje se ona gradi jer su Ča-

voglave simbol otpora neprijatelju u

Domovinskom ratu, istaknuo nam je

župnik župe Kljaci fra Ilija Mikulić.

Crkva hrvatskih mučenika zavjet je

popularnog hrvatskog pjevača Mar-

ka Perkovića koji će ujedno svojim

prilozima uz potporu prijatelja i lju-

di dobre volje financirati projekt.

Ivo Kronja


KARMEL 51

11. BLAŽEVIĆ, MANDA Matina, rođena 1922., poginula od zračnog bombardi-ranja u Kolentincima 1944.

12. BLAŽEVIĆ, MARA Jolina, civil, rođena 1927., ubili je partizani 1943.

13. BLAŽEVIĆ, MARTIN Ivanov, rođen 27. I. 1896., oženjen, četvero djece, ustaša, ubijen u Kljacima 8. V. 1944.

14. BLAŽEVIĆ, MATE Ilijin, rođen 1925., usta-ša, neoženjen, poginuo u Mariboru 1942.

DUHOVNA MISAO

KARMEL 51

1. BALIBAN, JAKOV Jokin, rođen 10. IX. 1926., ustaša, poginuo kraj Manojlovca, 29. IX. 1943.

2. BALIBAN, PETAR Matin, rođen 1927., ustaša, nestao na putu prema Bleiburgu 1945.

3. BALIBAN, ŠIMUN Paškin, rođen 1923., ustaša, poginuo u Jasenovcu 1943.

4. BLAŽEVIĆ, ANTE Jurin, rođen 1921., ustaša, nestao pri povlačenju Hrvatske vojske iz Zagreba, valjda na „Križnom putu“ – Bleiburg, u svibnju 1945.

5. BLAŽVIĆ, BOŽO Ilijin, rođen 1925., ustaša – crna legija, nestao na „Križnom putu“ – Bleiburg, 1945.

6. BLAŽEVIĆ, IVAN Ilijin, rođen 1921., ustaša, neoženjen, nestao na „Križnom putu“ – Bleiburg, 1945.

7. BLAŽEVIĆ, IVAN Martinov, rođen 21. VIII. 1924., ustaša, prisilno odveden u partizane i poginuo u Lici 1. I. 1945.

8. BLAŽEVIĆ, IVAN Jurin, rođen 1923., ustaški satnik, oženjen, jedno dijete, nestao na „Križnom putu“ – Bleiburg, 1945.

9. BLAŽEVIĆ, IVAN Tomin, rođen 1919., ustaša, oženjen, nestao na „Križnom putu“- Bleiburg, 1945.

10. BLAŽEVIĆ, JOKO Ilijin, rođen 1923., ustaša, neoženjen, nestao na „Križnom putu“ – Bleiburg, 1945.

ŽRTVE RATA 1941. - 1945.

Žrtve rata 1941. - 1945. iz KljakaKljačani se posebno ističu u nacionalnoj i vjerskoj svijesti. Bili su kao i cijela Dalma-

tinska zagora zaneseni proglašenjem Nezavisne Države Hrvatske. Međutim, u selo se umiješalo nekoliko splitskih komunista i osnovali Mosećki odred te nemilosrdno ubijali seljake koji nisu htjeli prihvatiti komunističku ideju.

Tako je početkom 1942. župnik fra Jozo Borković, privržen Hrvatskoj seljačkoj stranci, zastupajući socijalnu pravdu, uhićen od partizana u Kljacima, odveden u Muć i strijeljan 1. studenog 1942. kraj Kambijeve kule.

Zbog svoje nacionalne svijesti mnogi se Kljačani pridružuju Hrvatskoj vojsci. Borili su se za njezinu opstojnost i mnogi izgubili život kako se vidi iz priloženog popisa.

KARMEL52

15. BLAŽEVIĆ, PAŠKO Ilijin, rođen 1923., ustaša, nestao 1945.

16. BRKOVIĆ, ĆIKO Markov, dijete, ubijen 1943.

17. ČAJO, IVAN Ilijin, rođen 1922., ustaša – crna legija, nestao na „Križnom putu“ – Bleiburg, 1945.

18. ČULE, BLAŽ Cvitkov, rođen 1920., oružnik, rođen 1917., poginuo u Gospiću 1944.

19. ČULE, ILIJA Matin, rođen 1905., ustaša, ubili ga partizani u Kljacima u Dugim nji-vama 1943.

20. ČULE, JOKO Markov, rođen 1923., usta-ša, poginuo u Gospiću 1944.

21. ČULE, JOKO Šimunov, rođen 1920., ustaša, nestao na „Križnom putu“ – Ble-iburg, 1945.

22. ČULE, JOKO Petrov, rođen 15. III. 1899., civil, bio u seoskoj miliciji, oženjen, pete-ro djece, od partizana ubijen u Moseću 15. VI. 1944.

23. ČULE, MARKO Stipanov, rođen 1920., ustaša, neoženjen, ubijen u Gospiću 1944.

24. ČULE, MARKO Ilijin, rođen 6. VIII. 1922., ustaša, odveli ga partizani, ubili kraj mo-sta Čikola na ulazu u Drniš 1. I. 1945.

25. DABRO, BOJA Matina, rođena 1928., civil, izvjestitelj partizana, ubili je ustaše 1943.

26. DABRO, LUCA žena Matina, Stipanova, rođena 1913. ?, civil, izvjestitelj partiza-na, ubijena od ustaša 1943.

27. DABRO, MANDA Matina, rođena 1923., iz-vjestitelj partizana, ubijena od ustaša 1943.

28. DABRO, MATE Mijin, rođen 1913., ože-njen, četvero djece, civil, izvjestitelj par-tizana, ubijen od ustaša 1943.

29. DABRO, MIJO Markov, rođen 1914., ci-vil, izvjestitelj partizana, ubijen od usta-ša 1943.

30. DURDOV, ILIJA Božin, rođen 1923., usta-ša, nestao na „Križnom putu“ – Bleiburg, 1945.

31. DURDOV, IVAN Jokin, rođen 22. VI. 1910., domobran, od partizana prisilno odveden, ubijen kod Trsta pri završetku rata 1945.

32. DURDOV, IVAN Jurin, rođen 1932., igra-jući se s bombom, rasprsla se i od nje poginuo 1955.

33. DURDOV, IVAN Barišin, rođen 1920., ustaša, neoženjen, nestao na „Križnom putu“ – Bleiburg, 1945.

34. DURDOV, JOKO Barišin, rođen 8. V. 1912., oženjen, jedno dijete, ustaša, od-veden od partizana i smrznuo se kraj Kijeva (Knin) 12. II. 1945.

35. DURDOV, MATE Antin, rođen 1913., do-mobran, poginuo od partizana u Kljaci-ma 1944.

36. DURDOV, MATE Jurin, rođen 1921., ustaša, nestao na „Križnom putu“ – Ble-iburg, 1945.

37. DURDOV, MATE Jokin, rođen 1905., do-mobran, poginuo u Kljacima.

38. DURDOV, MATE Barišin, rođen 10. II. 1908., seoska milicija, oženjen, troje dje-ce, ubili ga partizan u Krstini (Kljacima) 22. VIII. 1943.

ŽRTVE RATA 1941. - 1945.

Šuplje stablo ispred ku e Ante Perkovi a (Ministra)

KARMEL 53

39. DURDOV, TOMA Jokin, rođen 1919., ustaša, neoženjen, nestao na „Križnom putu“ – Bleiburg, 1945.

40. MIKELIĆ, IVAN Tadijin, rođen 1926., neo-ženjen, domobran, poginuo u Lici 1944.

41. MILJAK, IVAN Petrov, rođen 1925., do-mobran, poginuo u Lici 1944.

42. MILJAK, PETAR Matin, rođen 1. VIII. 1914., poginuo pri povlačenju prema Austriji početkom svibnja 1945.

43. MILJAK, PETAR Tomin, rođen 1924., usta-ša, oženjen, nestao u Varaždinu 1943.

44. OJDANIĆ, ANTE Ilijin, rođen 1922., usta-ša, poginuo pri povlačenju prema Kninu u Kosovu 1944.

45. OJDANIĆ, BOŽO Ilijin, rođen 1923., ustaša, poginuo u Slavoniji.

46. OJDANIĆ, FILIP Antin, rođen 17. I. 1906., oženjen, osmero djece, civil, partizani ga strijeljali u Kljacima ispred rodne kuće 31. X. 1942.

47. OJDANIĆ, JOKO Ilijin, rođen 1920.?, ustaša, uhićen od partizana, poveli ga na Vis i tu ubili 1943.

48. OJDANIĆ, MARKO Božin, rođen 1919., ustaša, ubili ga partizani na vratima kuće u Kljacima.

49. PERKOVIĆ, FILIP Jurin, civil, rođen 25. IV. 1894., četnici ga ubili 6. I. 1944.

50. PERKOVIĆ, IVAN Jadrin, rođen 1919., do-mobran, prešao u ustaše, nestao pri po-vlačenju prema Austriji (Bleiburgu) 1945.

51. PERKOVIĆ, IVAN Mijatov, rođen 1900., domobran, odveli ga partizani i poginuo krajem 1944.

52. PERKOVIĆ, JAKOV Jadrin, rođen 25. VIII. 1924., domobran, poginuo u Ivanja-či, u Lici 1. I. 1945.

53. PERKOVIĆ, LUKA Petrov, rođen 10. VIII. 1918., domobran, partizani ga odveli 1944. u Knin, poginuo u Lici početkom 1945.

54. PERKOVIĆ, LUKA Antin, rođen 14. X. 1921., domobran, partizani ga odveli 1944., poginuo u Lapcu 19. IV. 1945.

55. PERKOVIĆ, MATE Petrov, rođen 13. IV. 1911., domobran, odveden u partizane 1944., smrznuo se u siječnju 1945.

56. PERKOVIĆ, MATE Filipov, rođen 10. XII. 1924., civil, domobran, ubijen od četni-ka 3. I. 1944.

57. PERKOVIĆ, PAŠKO Antin, rođen 2. VI. 1917., domobran, ubijen od partizana negdje u Lici 4. IV. 1943.

58. PERKOVIĆ, ŠIMUN Antin, rođen 19. X. 1920., domobran, poginuo 13. II. 1942.

59. PERKOVIĆ, TOMA Tomin, rođen 1918., domobran, civil, ubijen od partizana u Kljacima 1943.

60. PRNJAK, ANA Markova, rođena 1923., djevojka, partizani je odveli u Postinje, te ubili između Postinja i Brštanova pri kraju studenoga 1943.

61. PRNJAK, ANTE Ivanov, rođen 1920., ustaša, zarobili ga u rodnoj kući, odveli prema Muću i ubili između Postinja i Brštanova.

ŽRTVE RATA 1941. - 1945.

KARMEL54

62. PRNJAK, ANTE Filipov, rođen 1919.?, ustaša, oženjen, ubili ga komunisti kao „križara“ u Mirlovačkoj planini 1946.

63. PRNJAK, ANTE Blažev, rođen 1914., usta-ša, neoženjen, zarobili ga partizani, odveli u borbu i ugušio se u Neretvi 1944.

64. PRNJAK, BOŽE Stipanov, rođen 1920., ustaša, osuđen na zatvor, kaznu izdrža-vao u Lepoglavi, došao kući i umro 1952.

65. PRNJAK, ILIJA Matin, rođen 1912., usta-ša, oženjen, jedno dijete, osuđen na za-tvor, kaznu izdržavao u Lepoglavi i jed-ne noći nestao (1951).

66. PRNJAK, IVAN Antin, rođen 1914., neo-ženjen, poginuo 1943.

67. PRNJAK, IVAN Markov, rođen 1927., ustaša, neoženjen, nestao na „Križnom putu“ – Bleiburg, 1945.

68. PRNJAK, JADRE Ivanov, rođen 1919., ustaša, nestao na „Križnom putu“ – Ble-iburg, 1945.

69. PRNJAK, JOKO Matin, rođen 1924., ustaša, nestao na Križnom putu“ – Blei-burg, 1945.

70. PRNJAK, JOKO Nikolin, rođen 1884.?, civil, oženjen, petero djece, partizani ga ubili u Drvaru na Moseću 1943.

71. PRNJAK, MATE Markov, rođen 11. III. 1893., oženjen, petero djece, civil, išao u Slavoniju po hranu, vraćajući se kući četnici ga doče-kali na Kosovu i ubili 30. IV. 1941.

72. PRNJAK, MANDA Markova, rođena 1922., civil, nestala na „Križnom putu“ – Bleiburg, 1945.

73. PUĆO, CVITKO Božin, rođen 1919., ustaša, neoženjen, nestao na „Križnom putu“ – Bleiburg, 1945.

74. RELJAN, MATE Blažev, rođen 21. XII. 1913., domobran, poginuo 6. V. 1941. u Dugoj Resi i tu sahranjen kraj Sv. Petra.

75. ŠPAR, ILIJA Blažev, rođen 1924., ustaša, neoženjen, nestao na „Križnom putu“ – Bleiburg, 1945.

76. TORLAK, IVAN Jurin, rođen 1919., usta-ša, oženjen, jedno dijete, poginuo 1944.

77. VIŠIĆ, PETAR Cvitkov, rođen 1920., ustaša, poginuo 1941. u Mliništima.

78. VULETIĆ, BOŽO Jokin, hrvatski vojnik, rođen 1924., naišao na granatu u Čavo-glavama i poginuo 1943. godine.

Dr. fra Petar Bezina ŽUPLJANI župa povjerenih Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja ŽRTVE RATA, 1941. – 1945.; 1990. – 1995., Split, 2003.

Kameni stol, isklesao Ivan Blaževi (Ivi )

KAMENJE GOVORI

VUKOTA, makar „grišna“, doista je bila dobra žena. U Boga je vjerovala, po vjeri djelovala i narodu koristila. I više ništa o njoj ne znamo. Ne znamo ni kada se rodila, ni kada je umrla, ni kojega je roda i plemena bila.

Ali znamo da je živjela prije više stotina godina i da je bila na-roda hrvatskoga, jer „spominak“ njenim pismom, do danas saču-van, to svjedoči.

„GRIŠNA RABA BOŽJA” VUKOTA

Jednoga toplog srpanjskog poslije-

podneva dođoh u Kljake, zabitno

selo drniške Zagore (koja nam dade

jednog Meštrovića), da nakon mno-

go godina pohodim svoga školskog

druga fra Franu. On već skoro čitavi

decenij, daleko od moderne civili-

zacije (tu još nema ni svjetla ni asfal-

ta), na brežuljku kod crkve svetoga

Ilije, u bijednoj kućici iz 1824. go-

dine, bez posluge i bez smočnice,

sam s bijelom mačkicom, ali uvijek

široko nasmijan, pun humora, slu-

ži siromašnom i vjernom narodu i

budno pazi ne bi li ispod mašklina

kod kopanja novih grobova – kao

prije više godina – izletio još gdje-

koji kamen iz doba hrvatskih kne-

zova i kraljeva. I nakon srdačnog

susreta veli mi kolega:

KARMEL56

- Ja idem u selo, jer u kući ne-mam ni kapi vina. A tebi evo ključ od crkve i pogledaj ono iza vrata.

Ulazim, gledam i naradovah se – kao ono Crnčić kada prvi put vi-dje Baščansku ploču…

Dva komada izrađena kamena. Pa, to je starohrvatski pleter, staro-hrvatske kuke! I nekoliko slova: „IN NOM(ine)… (peccatori)BUS.“ Poče-tak i svršetak (?) septuma (pregra-de) iz starohrvatske crkve poput onih iz doba kneza Trpimira u Ri-žinicama i Branimira u nedalekom Muću. Moj će suputnik fra Nikola oba ta dragocjena fragmenta još ve-čeras staviti u auto i odvesti u Sinj u Muzej franjevačke gimnazije (prva na hrvatskom narodnom jeziku), da s njima popuni još bogatije dijelove iste pregrade, koji su na istom mje-stu pronađeni prije više godina.

Fra Frane se vraća s vinom, ali

opet mora u selo, jer je tek sada usta-

novio da u kući nema ni mrvice kru-

ha. Na blagdan svetoga Ilije bilo je

mnogo braće kod njega u gostima…

- Ali, kolega, ima ovdje još nešto.

Dok se ja vratim iz sela, neka te ovaj

mladić odvede na izvor Loševac. Tu

ima natpis, vjerojatno bosančicom,

ali mi nije poznato da ga je itko od-

gonetao. Vidiš, tamo, gdje je ona šu-

mica, pola kilometra daleko.

Nema još mnogo sunca. Mladić

Marko i ja žurimo preko polja po

kojemu leže snopovi pokošene pše-

nice. Po strani stada ovaca i djeca.

- Pa, Marko, ovdje još ima živo-

ta. – Ima, oče, ali sve biži trbuvon za

kruvon, a u selu ostade staro i ne-

jako. I ja radin u Splitu, a subotom

dođen kući – odgovori Marko.

Mjesna zajednica Kljaci je 6. 10. 1974. preuredila izvor – betonirala rezervoar za vodu i u zid po dužini ugradila natpis koji je bio prije pravilno ugra en u suhozid.

KARMEL 57

Dolazim k izvoru, koji vjerojat-no nikada nije pohodila sanitarna inspekcija.

Žene nalijevaju vodu u drvene vučije. Stariji seljak još radi u obli-žnjem vinogradu.

- Hvaljen Isus i Marija!- Navike valjen!- Ima li ovdje neka ploča i nat-

pis na njoj?- Eto van odma tute, ali, kad ga

nitko ne zna proštit. Znate li vi?- Pokušat ću, jer sam zato i došao.

Bosančica. Ploča nekih 60x40 cm, ali postavljena na bok. Neka slova izliza-na, druga izostavljena, a treća naopa-ko klesana. Ipak, uspijevam pročitat:

BOŽE S(ve)MOGUĆI (i) MILOSTIVI

TEBI SE MOL(i)U

ZA GRIŠNU RABU

VUKOTU

KI (sa)GRADI OVUI VODU

ZA MILOS(t).

Čitam naglas i dva tri puta. A moja okolina koja je kroz pola sata postala brojnija, otvorenih usta bez daha slu-ša i pije svaku riječ iz davnih dana.

- Unda, nika Vukota sagradi ovu vodu. Bože, kada je to bilo? – upita jedna starija žena.

- Godina nije uklesana, ali po pi-smu i riječima sigurno je da je to bilo prije 400-500, a možda i više godina.

- A kakvo je to pismo?

- Pa to je bosančica ili hrvatska ćirilica, kojom su nekoć u Bosni i Hercegovini kroz više stoljeća pisali i katolici i muslimani, a u Dalmaci-ji je napuštena početkom prošloga stoljeća. Naše pismo, naš jezik u “lipoj“ ikavici koja je ovdje još živa. Čuvajte taj spomenik, kada je odo-lio tolikim godinama!

Već je pala noć kada sam se dije-lio od kolege, zadovoljan što sam kod njega u skrajnom siromaštvu naišao na vedar franjevački smiješak i na tragove naše volje za bolji i duhovni-ji život od doba nadasve katoličkog kneza Branimira do rabe Božje Vu-kote i najnovijega broja „KANE“ na župnikovu izlizanom starom stolu.

fra KARLO JURIŠIĆ, KANA, br. 4/1970.

Dimenzije kamena sa natpisom: duž. 70 cm, vis. 45 cm, deb. 23 cm.

KAMENJE GOVORI

KARMEL58

PISANA RIJEČ

Rođena je 20. veljače 1967. godine u selu Moseću kraj Drniša (Opći-

na Ružić). U obitelji Jose i Marije Mi-laković bila je jedino žensko dijete u osmočlanoj obitelji, u kojoj je radila teške poslove seoskog domaćinstva jer je otac radio u Splitu, kako bi pre-hranio svoju siromašnu obitelj.

Osnovnu školu završava u Drnišu, a ljubav njezina života odvodi je u se-damnaestoj godini u bračne vode. U sretnom braku s Antom Ojdanićem, ra-zvojačenim hrvatskim braniteljem, ro-

obveze majke, žene i radnika uspjela se doškolovati i steći zvanje trgovca.

Tijekom Domovinskog rata, od 1991. do 1995. godine živjela je u pro-gonstvu u Splitu. Od 2016. godine pred-sjednica je KUD-a Sv. Ilija – župa Kljaci.

Pjesme piše od djetinjstva za svoju dušu, a neke je objavljivala u školskim novinama. Do danas je izdala dvije zbir-ke pjesama: Puče moj, Split, 2004. i Pla-či majko Hrvatice, Kljaci, 2013. godine. U pripremi je i treća zbirka pjesama.

Pjesnik Ante Nadomir Tadić-Šu-tra, prigodom predstavljanja Anine prve zbirke pjesama, u Kninu, 2004. godine, između ostaloga, ovim se riječima osvrnuo na Anin životni i pjesnički put: „…No, taj put, Ana je prolazila uzdignute glave, ponosno i smjelo, priskrbljujući s pravom, na-slovljeni epitet Hrabre pučanke Dal-matinske Zagore, u punom značenju te riječi. Njen pjesnički prvijenac, znakovitoga naslova Puče moj, odraz je njenog očajničkog zova, podno ve-lebne planine Svilaje i u blizini vrela naše krasotice Čikole, za buđenjem našega naroda; nakon svih ratnih stra-hova i nakon veličanstvene pobjede nad, daleko moćnijim, neprijateljem. Ona napada, optužuje, ali i prašta. Divi se prirodnim ljepotama svoga kraja; s njima se veseli i plače. Ona je velika i mala. Njoj, kada je najteže – a zar može majci biti išta teže od bolesti svoga djeteta, iz dubine dubina svoje duše, dolazi neka nadnaravna snaga koja je pretvara u jaku i neuništivu

Ana Ojdanić - pučka pjesnikinja

Ana Ojdani

dila je petero djece. Živi u Kljacima sa suprugom i troje djece. Jedno njihovo dijete koje ima zdravstvene probleme traži veliku majčinu ljubav i prisutnost.

Od 1987. godine radi kao sprema-čica u Domu zdravlja u Drnišu. Uz sve

KARMEL 59

PISANA RIJEČ

ženu. Otac Joso i majka Marija Milako-vić utkali su joj čvrstu katoličku vjeru i izraženu domoljubnu svijest, koja se, poput rijeke, zrcali u njenoj izvornoj, pučkoj poeziji. Bog, Domovina i Obi-telj – tri su najveće svetosti Anine, tri najveća nomena i znamena…

…Njene pjesme, ne samo da se mogu uklopiti u modernističku uglaz-bljenicu, nego se one mogu pjevati i uz naš stari, drevni, glazbeni instru-ment – gusle – i ne samo to, pojedi-ne pjesme pjesnikinje Ane Ojdanić su glazba i bez glazbe, one su poput vrut-ka izvora, skoka i vodoskoka riječnih kapi, njene rodne Čikole. One su čiste, milozvučne, neiskvarene, neoptereće-ne i jer su takve i k tome još, jer su naše Hrvatske i pučke i domoljubne….“

Tomić

STARO VRIMEMili Bože u vrimena staranije bilo ni hrane ni paraali zato bolje se živilood života manje se tražilo.

Nit’ se ilo nit’ se ‘vako piloal’ se zato uvik veselilokuća mala jedna prostorijapuna dice i njihova smija.

Stol drveni sinijom se zvaosvako stolac za sist je imaojedna zdila i drvene žliceiz nje j’ilo po desetak dice.

Do dućana išlo se dan ‘odau vučijam nosila se vodaspavalo se na slami i šuškiu kući je gazda bio muški.

Ranom zorom blago se goniloa uvečer zasjedalo silodica ovce u gaj su gonilišest godina čim bi napunili.

Muškarac je kućni gazda bioglavnu rič je u kući vodiosvaka žena pokorna je bilanije nikad za stolom sidila.

Ne pita je ni svekar ni dragida li može raditi od gladiradila bi sve do kasne urebila sritna sa po bote pure.

Kad bi želi i na njivi bilina žene bi snope uprtilicilog dana nosile bi snopeda dobiju brašna pola oke.

Marko Blažević - Đip, Ana Ojdanić i Paško Durdov

KARMEL

Neki ljudi u gradu su bilimisečno bi jednom dolaziliradili bi od jutra do mrakapješke išli od kuće do vlaka.

Kruv se peka pšenicu su mlilina magarcim u mlin su gonilia u školu išlo se pješiceiz svake kuće nekoliko dice.

Za marendu bila im je hranaveta kruva masti namazanas torbicom su na malom ramenupješačili i po nevrimenu.

Svi su sritni i veseli bilisvi su dobro u školi učiliono dite šta j’ iz sirotinjeza bogatstvom nikakvim ne gine.

Srce mu je prepuno toplineon je izvor rada i istinemoli Boga da mu blagoslovišto rukama samo svojim stvori.

MILI BOŽEBože mili što smo doživiliod života što smo napraviliuništili sve što smo imaliobičaji u zaborav pali.

Nigdi nema pisme ni veseljaniti sloge niti prijateljanit’ ‘ko moli, niti Boga štuješto li narod ovaj očekuje.

Svak razmišlja o vlasti i novcunitko više o drvenom stolcuni o onom što je nekad bilou fotelji svatko bi sidio.

Svak bi ‘tio da se obogatiza par dana kuću da pozlatida napravi za svoje unukeal’ bez rada i sa pola muke.

Svak bogatstvo veliko bi ‘tioal’ se ne bi za njega znoioBože mili što će od nas bitimožeš li nas malo prominiti.

Pomogni nam cijenit naše trudeda nam bolje u životu budeda volimo mi bližnjega svogai primimo blagoslov od Boga.

KARMEL 61

Zlatović, koji je bio župnik u Drnišu, Frano Radić, Lujo Marun, koji je bio usko povezan sa župnici-ma tog kraja, ni Mihovil Abramić kao i danas si-gurno najveći poznavalac starohrvatskih starina Stipe Gunjača u svojim radovima ne spominju Kljake kao značajniji starohrvatski lokalitet.

ARHEOLOŠKI NALAZI

U romantičkoj i plodnoj prodolini između brda Kozjaka i Svilaje s jedne strane, a Moseća s

druge, 18 km od Drniša prema Sinju, nalazi se selo Kljake. Zbog veoma zgodnoga zemljopi-snog položaja taj je kraj bio uvijek nastanjen: od brončanoga, ilirskog, starohrvatskog doba do naših dana.

Grga Novak1 iznosi kako su na tom po-dručju u vrijeme Ilira kao i za vrijeme rimske dominacije cvjetala značajna naselja i gradovi: Promona, Magnum, Andetrium, Synodium.

Na groblju u Kljacima, pred crkvom sv. Ilije, nalazi se lijepo modeliran kapitel iz kasno-antičkog razdoblja. Vjerojatno ga je s Baline glavice prenio župnik O. Franjo Mišica.

U razdoblju između dva svjetska rata u Kljacima je nađena starokršćanska ornamenti-rana ploča. Iako se ne zna točan lokalitet toga nalaza, ipak on dokazuje kontinuitet života u Kljacima kao i da su kršćani u tom mjestu imali svoju crkvu.

Da li je sličnih crkava bilo i kasnije, u sta-rohrvatsko doba?

Svrha ovog prikaza je da iznese i da našu kulturnu javnost upozna sa starohrvatskim na-lazima u Kljacima koji su pronađeni kroz po-sljednjih 40 godina. Oni su uglavnom dosada bili nepoznati.

Općenito se smatra da u Kljacima nije na-đen nikakav ostatak iz starohrvatskoga doba. Tako u Općoj enciklopediji Leksikografskog za-voda pod naslovom „Kljake“ spominje se kako se na Balinoj glavici našlo antičkih i rimskih nat-pisa dok je Bulić držao da je tu bio Municipium Magnum.2 Ni stariji naši arheolozi O. Stjepan

Nalaz starohrvatske crkve u Kljacima

1. G. Novak, Topografija i etnografija rimske provincije Dalmacije, Nastavni vjesnik XXVII/1918., str. 11-12.2. F. Bulić, Balijina Glavica presso Kljake (Municipium Magnum), Bullettino di arch. e storia dalmata,

IX/1886, str 194-195; Isti Magnum (Balijina Glavica) Bullettino X/1887, str 74; Isti, Municipium Magnum (Balijina Glavica), Bullettino XI/1888, str. 17-18; isti Iscrizione inedite, Bullettino XII/1889, str. 116.

3. Vjesnik Hrvatskoga arheološkog društva, XIII/1891, br. 3, str. 112.4. F. Radić, Izvješće…. Starohrvatska prosvjeta II/1896, br. 3, str. 181.

Pa ipak, Kljake se sporadično spominju u spisima nekih arheologa. F. Radić u „Viestni-ku“3 ovako na jednom mjestu piše: „Javlja nam Luka Mihelić iz Kljaka u Petrovu Polju, da je našao uzidan u somiću kuće Nikole Bogdana ovelik ornamentirani ulomak iz starohrvatske dobe sa zvi(j)ezdama, križevima, kolašcima, krivama i pticama. Taj ulomak da je nazad go-dišta izvađen iz ruševina pod Poplašenom ku-ćom u Debelomzidu u Mirloviću, o kojima pak propovi(j)eda da su ruševine starinske crkve“.4

KARMEL62

Postoji selo Mirlović u Šibenskoj zagori i Mirlović polje, na koje se ovdje misli, a pripada župi Kljake tako da i taj nalaz govori o postoja-nju crkve u starohrvatskom razdoblju.

Uredništvo „Starohrvatske prosvjete“ os-vrćući se na knjigu Luke Jelića „Vođa po Splej-tu i Solinu“ piše da se u Kninskom muzeju ne sabiru jedino sredovječni spomenici iz Knin-skog polja nego i stari nalazi iz hrvatske povi-jesti i stoga da se u njemu nalaze predmeti“… iz Bribira, iz Nevidjana… iz Kljaka…“5 Nažalost u toj bilješci ne iznosi se mjesto nalaza kao ni predmeti nađeni u Kljacima.

U Izvještaju upraviteljstva hrvatskog starinbarskog društva u Kninu postoji nešto određeniji podatak. Tu piše kako je župnik O. Marko Laco poklonio društvenom muzeju nadstupinu „bizantijskog sloga“ koju je našao u Balinoj glavici.6

Jednako F. Radić u izvještaju istog druš-tva 1896. godine pod naslovom „Kljake“ piše kako je 1893. godine zapazio u župskoj arhivi kameni podstavak za crkveni barjak, a koji je „dobro sačuvana izvrnuta mala nadstupina hrv. biz. sloga sa akantusovim lišćem“.7

Ti mali i dovoljno ne-jasni podaci jedino je što su arheolozi znali o Kljaci-ma iz starohrvatskog raz-doblja. Moramo istaknuti da se u gornjim podaci-ma, a i inače, povezuje bi-zantski sa starohrvatskim stilom te nije jasno da li gornji kapiteli pripadaju kasnorimskom razdoblju ili starohrvatskom. Osim toga, ni sam Radić nije pobliže označio mjesto nalaza kapitela tako da

lokalitet na brežuljku kod crkve sv. Ilije nije do danas bio poznat kao mjesto gdje se nalazila starohrvatska crkva.

Prije tridesetak godina (1928.) profesor Franjevačke gimnazije u Sinju O. Josip Olujić prenio je iz Kljaka u Arheološku zbirku u Sinju dva oveća starohrvatska ornamenta. Oni su smješteni odmah u Zbirku ali su zabilježeni u inventar Zbirke tek 1933. godine. Na strani 31. (br. 76) inventara piše: „Velika ploča sa plete-rom i dvije biljke (paprati)“. Na istoj stranici in-ventara pod brojem 79. piše: „Komad ploče sa pleterom i jednom zvijezdom“.

Inventar je napisao tadanji kustos O. Vla-de Radonić. On vjerojatno nije uočio poveza-nost tih dvaju fragmenata i stoga ih je odijelio i u inventar uvrstio pod dva različita broja. Me-đutim, kad se jedan ulomak stavi uz drugi ili bolje manji iznad većega, jasno je da se oba fragmenta upotpunjuju i da su dio oštećenog pluteja iz starohrvatskog vremena.

Radonić nije označio ni datum kad su fragmenti pohranjeni u Zbirku. Prema usmenoj predaji zna se da su nađeni u Kljacima i da ih je Olujiću dao župnik O. Franjo Mišica koji je iz

ARHEOLOŠKI NALAZI

5. Bibliografija, Starohrvatska prosvjeta I/1895, br 1, str 57.6. Izvještaj upraviteljstva… Starohravtska prosvjeta II/1896, br. 3, str. 201.7. F. Radić, Izvješće… Starohrvatska prosvjeta II/1896, br. 3, str. 181.

KARMEL 63

Kljaka premješten 30. travnja 1929. u Knin gdje je nakon kratkog vremena (1932.) umro. O. Ante Jadrijević tvrdi da su fragmenti prenijeti u Zbirku nakon njegova povratka iz Svete zemlje (1927.). Prema tome fragmenti su nađeni u Kljacima iz-među 1927. i 1929. godine. Nešto više od 30 godina položaj je toga nalaza ostao nepoznat.

Ulomci su iz Kljaka bili stalno izloženi u prostorijama Zbirke. Na stalku uz plutej bio je natpis koji je posjetioce, a i stručnjake, upozo-ravao da je nađen u Kljacima. Pa, iako je plutej razmjerno davno pronađen, nitko mu nije obra-ćao naročitu pažnju, a niti se tko pozabavio lo-kalitetom crkve u Kljacima.

Tek 1958. godine O. Stanko Vidić prvi put je oštećeni plutej fotografirao. S kratkim opisom fotografija je unesena u novi inventar Zbirke. Slika, međutim, nije bila objavljena u javnosti i tako je plutej do ovog članka ostao nezapažen i nedovoljno poznat.

Za točnu lokaciju starohrvatske crkve u Kljacima važna je 1962. godina. Seljak Ivan Đe-rek, zvan Pića, kopao je na lijevoj strani od ulaza u stari dio groblja jamu za novu obiteljsku grobni-cu. On se tada namjerio na starohrvatski ulomak (vel. 43x25x16 cm). Ulomak je ostatak trabesa

predoltarske pregrade. Na donjem se dijelu nala-zi trostruka pleterna vijuga. Iznad nje je vodoravni prostor, širok 7 cm, s ostatkom natpisa: „…ATORI N…“ a dalje prema vrhu vide se otučeni i oštećeni dijelovi ukrasa. Slova su visoka 5 cm. Po obliku slova su jednaka i pravilna osim slova O koje je potpuno okruglo i znatno je manje od ostalih (3,8 cm), kao i u primjerku iz Brnaza.

Treći, najbogatiji nalaz iskopan je krajem 1969. godine i krajem siječnja 1970. godine. On je pronađen nekoliko metara sjeveroistoč-no od nalaza iz 1969. godine. Braća Toma, Mate i Stjepan Mikelić odlučili su na desnoj strani pred ulazom u groblje napraviti novu obi-teljsku grobnicu. Kopajući jamu na sjevernoj strani na 40 do 50 cm u zemlji namjerili su se na stari grob. Kad su ga s južne strane otvorili u njemu su našli kostur mlade osobe, srednje veličine. Kroz otvor ugledali su u grobu odoz-gor i sa strana na kamenju fragmente starohr-vatske ornamentike. Grob je izvana bio velik oko 180x90 cm. Sa strana bio je djelomično ograđen običnim pločama a djelomično fra-gmentima ornamentiranih pilastara. Odozgor je bio pokriven širokim fragmentima od pluteja tako da je ornamentirana strana bila okrenuta

ARHEOLOŠKI NALAZI

KARMEL64

prema dolje. Ukupno je nađeno sedam koma-da kamenja. Dva komada su od pilastra (vel. 72x30 i 37x30), te dva veća fragmenta lijeve strane jednoga pluteja (vel. 85x43 cm) i još dva fragmenta drugoga pluteja (vel. 85x45 cm) kao i peti fragment pluteja (vel. 34x23 cm) za koji nije sigurno da li je pripadao jednome od njih ili je desni ostatak trećega.

Na oba fragmenta predoltarskih pilastara izrađen je isti pleterni motiv i sigurno su i ostali, još nepronađeni pilastri, jednako ornamentirani.

Motivi na svim fragmentima pluteja u bitnosti su jednaki kao i na pluteju nađenom 1928. godine. Na sredini je ornamentirani križ ispunjen pleternom vijugom. Sa svake je stra-ne križa po jedna stilizirana palmeta. Na kra-jevima se nalazi po jedan ornamentirani stup s jednostavno izrađenim kapitelom u obliku okomitih crtica, a slijedi polukružna pleterna vijuga u istome stilu. Na završnim uglovima plutej ima po jedan ukras, a sa svake strane gornjega kraka križa po jednu rozetu. Te su ruže slične, ali ipak se razlikuju veličinom i brojem latica. Slične manje razlike postoje i na ukrasima uglova.

Pluteji su približno jednako visoki (oko 85 cm), ali se dosta razlikuju u širini. Najveća je ši-rina oko 80, a najmanja 66 cm. Debljina se plu-tejskih ploča kreće između 12 do 17 cm. Kod pilastara je širina ukrasnoga pleternog polja

30 cm, a debljina oko 20 cm. Oba fragmenta s jedne strane imaju udubinu (utor), a na drugoj strani su ravno odsječeni. Prema tome, stajali su, uza zid apside crkve ili u sredini ograde, na otvoru predoltarske pregrade. Svi su fragmenti izgrađeni od iste vrste domaćega lapora (muli-ka) i sačuvani su prilično dobro, osim jednoga pluteja koji je u trošnome stanju.

Taj se materijal po četvrti put povećao početkom srpnja 1970. godine s još dva fra-gmenta predoltarske grede (trabesa). Jedan je početak trabesa i na njemu se nalazi križ sa slovima: + IN NOM… (vel. 32-26 cm), a drugi svršetak (vel. 35x26 cm) sa slovima:…IBUS. Prvoga je našao Ivan Pućo, a drugoga Jure Durdov u običnoj zemlji, u dubini oko 1,2 m, u neposrednoj blizini grobnice obitelji Mikeli-ća, prema jugoistoku. Tako su pronađena tri fragmenta s natpisima koji bi u cjelini glasili: + IN NOM… (ATORI N…) … IBUS. Tako shva-ćeni natpis kao jedinstvena cjelina mogli bi se ovako dopuniti: - IN NOM(ine Domini) (pecc)ATOR IN(dignus)…IBUS. Međutim, natpis bi se mogao i ovako pročitati: + IN NOM (ine Domini) (Salv)ATORI N(vstro) (ora pro nobis, peccator)IBUS.

Dopuna prvoga natpisa (+ IN NOMINE DOMINI) sigurna je i ona je uobičajena formu-la kojom su počimale javne isprave i natpisi u srednjem vijeku. Čitanje trećeg natpisa (PE-

ARHEOLOŠKI NALAZI

KARMEL 65

CCATORIBUS) je vjerojatna, ali je sumnjivo popunjanje drugoga fragmenta. Čitanje tog dijela, po našem mišljenju, otežava nejasnost ukrasa iznad tih slova. Stručnjaci koje smo konzultirali misle da su iznad slova ostaci orna-menta koji su u starohrvatskoj ukrasnoj tehnici poznati pod imenom volute ili kuke, a natpis (PECCATOR INDIGNUS) krije nepoznatog do-natora. Takvo je čitanje veoma vjerojatno tim više što se slična stilizacija nalazi i na drugim nalazima, kao npr. na fragmentu predoltarske grede koju je S. Gunjača8 pronašao na Miho-ljači u Brnazama kod Sinja. Razlika je jedino u slijedu riječi, jer se na brnaškom natpisu prije nalazi indignus, a zatim peccator. Ta izmjena nije značajna niti mijenja bitno smisao riječi.

Pa ipak, smatram da je pravilnije upotpuni-ti taj natpis (Salv)ATORI N(ostro). Naime, iznad tih slova, prema našem mišljenju, nisu orna-menti kuka nego ostaci nabora haljine, moguće poprsja Isusa Krista pa bi crkva u Kljacima bila posvećena Isusu Kristu ili kako se po narodnom kaže Sv. Spasu. Ulomak bi prema tome bio dio srednje predoltarske predgrade, timpanona.

Starohrvatske crkve posvećene Isusu Kri-stu (Sv. Spasu) nisu rijetkost. Crkva sv. Spasa postojala je u selu Cetini kod Vrlike9 pa u Kninu na položaju Sv. Spas.10 Crkvu sv. Križa u Ninu posvetio je župan Godečaj Isusu Kristu.11 U cr-kvi sv. Stjepana „pod borovima“ u Splitu posto-jao je reljef Krista u slavi ili „Maiestas Domini“.12

Da ulomak ne pripada drugim dvama fra-gmentima grednjaka pokazuje oblik i izgled osta-

ARHEOLOŠKI NALAZI

8. S. Gunjača, Starohrvatska crkva i kasnosrednjovjekovno groblje u Brnazama kod Sinja, Starohr-vatska prosvjeta, S. III, sv. 4, Zagreb 1955, str. 114.

9. Enciklopedija likovnih umjetnosti, sv. I, Zagreb 1959, str. 610.10. S. Gunjača, Muzej Hrvatskih starina od oslobođenja do danas. Starohrvatska prosvjeta, S. III, sv.

2, Zagreb 1952, str. 230.11. F. Radić, Izvješće… Starohrvatska prosvjeta I/1895, br. 4, str. 258.12. K. Prijatelj, Skulpture s ljudskim likom iz starohrvatskog doba, Starohrvatska prosvjeta, S. III sv. 3,

Zagreb 1954, str. 65-91.13. L. Marun, Ruševine crkve sv. Luke u Uzdolju kod Knina, Starohrvatska prosvjeta, NS I, sv. 3-4,

1927, str. 284 – 292.

taka navodnik kuka. Na prvom ulomku sačuva-ne su tri kuke, a na trećem dvije u potpunosti, a treća tek djelomično. Kuke na tim ulomcima su jednakog pravilnog oblika i položene prema lijevoj strani. Međutim kuke fragmenta s nat-pisom… ATORI N… razlikuju se od kuka na tim drugim fragmentima. Razlika se najbolje zapaža usporedbom kuka prema fotografiji, gdje su dva tri fragmenta jedan uz drugi postavljeni. Zarezi i udubine na srednjem fragmentu su nejednake i položene više ukoso te se dobiva utisak da nisu ostatak donjeg dijela kuka nego nabora haljine nekog poprsja. Nažalost ostaci kuka ili, prema našem mišljenju, nabora haljina nisu dovoljno sa-čuvani da bi mogli to s potpunom stalnošću tvrdi-ti. Za to bi trebalo temeljito arheološko ispitivanje cijelog groblja oko crkve sv. Ilije. Ne bi se smjelo čekati na slučajne nalaze, tim više što seljaci sve više grade obiteljske grobnice i time će propa-sti nalazi koji bi mogli osvijetliti još bolje crkvu u Kljacima, a tako moguće i otkriti cijeli natpis koji bi otkrio donatora kao i kome je posvećena bila starohrvatska crkva. Dosadašnja sudbina otkri-vanja crkve u Kljacima ima sličnu sudbinu crkve u Uzdolju. Prvi fragment njezina natpisa došao je u kninski muzej 1890, a posljednji 1926.13

Novi nalazi iz Kljaka dokazuju da je i plu-tej nađen 1928. godine, sigurno iz neposredne blizine. Iako na sačuvanim dijelovima pluteja postoje male razlike, ipak se može tvrditi da su stilski oni isti. Očito je, da ih je izradila ista kle-sarska radionica i nekako u isto vrijeme te da su pripadali istom sakralnom objektu.

KARMEL66

Prema tome do sada skupljenom materijalu pre-doltarska predgrada staro-hrvatske crkve u Kljacima imala je četiri pluteja, sa svake strane po dva. Pluteji su međusobno bili odijelje-ni pilastrima i prema redov-nom pravilu bilo ih je šest, sa svake strane po tri. Na sredini nalazio se otvor koji je služio za prolaz iz svetišta u prezbiterij. Prema veličini nađenog materijala, širina pregrade u Kljacima bila je oko 5,5 m. Prema tome je crkva bila prilično velika.

Sve starohrvatske cr-kve imale su u sredini predo-ltarske predgrade otvoren i povišen dio na stupovima (timpanon). Timpanon ili za-bat imao je redovno trokuta-sti oblik i bio je bogato orna-mentiran. Nažalost od njega se nije još ništa pronašlo.

Iako još dosta nedosta-je, ipak možemo utvrditi da je predgrada u Kljacima izra-đena slično kao i kod drugih starohrvatskih predgrada.

Na Bunarskoj glavici“ u Brnazama pronađeno je 1947. godine više fragmena-ta predoltarske grede i plute-ja.14 Ti su nalazi veoma slični našim. Jednako je pilastar iz Kljaka gotovo jednak pilastru iz Brnaza kako se vidi na priloženoj slici. Naši nalazi slični su pluteju koji se čuva u Muzeju grada Trogira (vel. 110x68x10 cm). Prema mi-šljenju direktora Muzeja Slade Šilovića on je pripadao vjerojatno crkvi sv. Martina, danas sv. Barbare. Jednako su veoma slični motivi pleterne ornamentike iz Kljaka s ulomcima

ARHEOLOŠKI NALAZI

14. S. Gunjača, N. dj., str. 85-132, slika 15, i 11-12.15. L. Marun, N. dj., str. 297.16. Isti, str. 302.

predoltarske pregrade sv. Luke s Uzdolja.15

Ta nam sličnost name-će pitanje ugledanja tih na-ših starih majstora. Trogir je bio jedan od središta klesar-ske umjetnosti. Kljake i Sinj nalazili su se u zaleđu Tro-gira te bi on mogao biti uzor Kljacima i Sinju. Moguće je zbog blizine ta predoltarska ograda u Kljacima izrađena u nekoj od trogirskih radioni-ca. Međutim, područje izme-đu Knina, Drniša, Kljaka i Vr-like ističe se velikim brojem crkvenih zgrada iz starohr-vatskih vremena. Velika gra-đevinska djelatnost stvorila je vjerojatno i dobre lokalne radionice. Tome smo mišlje-nju više skloni tim više što su nađeni fragmenti izrađeni u domaćem kamenu (mulici).

L. Marun16 opsujući tegurij s Uzdolja piše da spada među najljepše i da je kipar što ga je izradio bio pravi umjetnik svoga vreme-na. Slično se može reći i o klesaru predoltarske ogra-de u Kljacima.

Kako nije pronađen natpis s godinom gradnje crkve u Kljacima, ne može

se ona ni točno odrediti, ali ćemo je pokušati približno označiti.

Teško je odrediti vrijeme gradnje crkve prema slovima otkrivenih natpisa, jer su nedo-voljni i malo ih je da bi mogli po njima sigurno

KARMEL 67

zaključivati. Sačuvana slova su rustična kapita-la bez skraćenica i povezivanja slova kao kod Branimirova natpisa iz Muća. Više može po-moći ornamentirani elemenat koji je skupa sa slovima sličan ostacima crkve sv. Mihovila u Br-nazama. Gunjača smatra da je ona sagrađena u IX. ili X. stoljeću.17 Prema sačuvanom natpisu crkve sv. Luke na Uzdolju građena je 895. go-dine.18 Crkva, pak, sv. Mihovila u Trogiru je iz IX. st. Kako su ornamenti, a i slova, osobito slovo O identični s predoltarskim ukrasima i natpisi-ma iz tih crkava i crkva u Kljacima građena je u isto vrijeme, u IX. ili X. st.

U spomenutom grobu iz Kljaka nije osim starohrvatskoga ulomka pluteja i pilastra bilo nikakvih priloga pa se stoga ne može pobliže odrediti njegova starost.

Ako pretpostavimo da je crkva stradala za provale Tatara (1241.), grob bi mogao biti iz XIV, ili XV. st. jer se crkva morala nalaziti u potpunom ruševnom stanju da vjernici upotrijebe kamenje predoltarske pregrade sebi za grobove. Ukoliko je stradala za vrijeme turskih provala, u drugoj polovici XV. st., grob bi bio nešto mlađi, iz kraja XVI. st. Čini nam se da je to manje vjerojatno jer je grob izvan današnjeg groblja, obnovljenog nakon prestanka turske vladavine (XVII. st.).

Da bi bolje odredili gdje se nalazila staro-hrvatska crkva u Kljacima, mogu poslužiti mje-sta nalaza fragmenata. Većina ih nije pronađe-na u neposrednoj blizini današnje crkve, nego 20 do 30 m dalje od nje prema sjeverozapadu, na današnjem ulazu u samo groblje. Na tom su području grobovi gusto poredani i zauzimaju cijeli prostor oko uskog puteljka. Iako je bio obi-čaj da se nove crkve grade na temeljima starih, ipak čini se da nova crkva sv. Ilije u Kljacima19 nije podignuta na temeljima stare, jer se oni si-gurno nisu zapažali kad se nova gradila.

Vjerujemo da bi na ulazu u groblje trebalo početi s arheološkim iskapanjima ukoliko bi se že-ljelo u potpunosti osvijetliti tu malo i gotovo nikako do danas poznatu starohrvatsku crkvu. Ako ovaj članak tome pridonese, on onda nije promašen.

Na kraju bismo zahvalili župniku Kljaka O. Franji Belamariću što je spasio te dragocjene fra-gmente da ne propadnu ili da se ne unište. Time je on nastavio rad starih naših župnika koji su, po svojim mogućnostima, spašavali hrvatsku kultur-nu baštinu. Svojim člankom željeli smo upozoriti našu javnost na nedovoljno do danas poznati lo-kalitet s veoma vrijednim spomenicima, u kojima je naš tisak pisao,20 da bi se lokalitet u Kljacima što bolje upoznao i upotpunila slika građevin-skog djelovanja u srednjovjekovnoj Hrvatskoj.

fra Nikola GabrićKAČIĆ, broj 4, str. 59. – 70., Split, 1971.

ARHEOLOŠKI NALAZI

17. S. Gunjača, N. dj. str. 132.18. L. Marun, N. dj., str. 292.19. Današnja crkva sv. Ilije podignuta je u

groblju 1832., a obnovljena 1871. godine o čemu svjedoči natpis na pročelju: BOGOLJUBNI PUK / UČINI NASTOJANJEM O. A. MLINARA ŽUPNIKA G.G. 1871. Crkva je jednostavna s jednom lađom (vel. 16,3 x 8,4 m), a ima četverouglastu apsidu.

20. Za nove nalaze zaslužan je župnik O. Fra-njo Belamarić. O tim nalazima pisalo je u glasniku Marija (VIII/1970, br. 6, Split, str. 251 i 263) koji je donio fotografiju ornamentiranih pilastara, nađenih 1970. godine. U reviji KANA (1/1970, br. 4, Zagreb, str. 23) u reportaži „Grišna raba Božja“ Vukota O. Karlo Jurišić spomenuo je nalaze, a jednako i Slo-bodna dalmacija (plit XXVIII/1970, od 26. prosinca 1970.) obavijestila je javnost o nalazima.

KARMEL68

U plodnoj prodoli-ni između Svilaje

i Moseća, na 16 km jugoistočno od Dr-niša, nalazi se selo Kljaci. Smješteno je u arheološki veoma zanimljivu kraju, u blizini arheološkog lokaliteta na Balijinoj glavici gdje se ubici-ra delmatsko-rimski municipij Magnum. Na lokaciji sadašnje novovjekovne crkve sv. Ilije, na seoskom groblju, uz fra-gment starokršćanske skulpture, slučajno je otkriveno više ulomaka kamenoga crkvenog namještaja iz predromaničkog doba. Sačuvani ostaci pluteja oltarne ograde i pre-dromaničkih natpisa indiciraju po-stojanje ranosrednjovjekovne cr-kve koja se, po svoj prilici, topički nastavlja na ranije starokršćansko kultno zdanje. Sačuvani dijelovi teksta na arhitravu ukazuju da je predromanička sakralna građe-vina na prostoru sadašnje crkve sv. Ilije u Kljacima bila podignuta kao privatna zavjetna crkva, poput mnogih sakralnih objekata u ra-nim stoljećima srednjega vijeka.

+ IN NOM(ine…)Vrsta spomenika: arhitrav oltarne

ograde

Smještaj: Split – Muzej hrvatskih arheoloških spomenika; in. br. 2580

Podrijetlo: predromanička crkva

u Kljacima

Okolnosti nalaza: slučajni nalaz

na groblju pred crkvom Sv. Ilije u srp-

nju 1970. Ulomak se, uz naredna dva

(kat. 65,66), nalazio u zbirci Franje-

vačkog samostana u Sinju do 1978.

god. kada je zajedno s većim brojem

fragmenata predromaničke skulptu-

re iz Kljaka, Blizne, Gradca i Laktaca

ustupljen Muzeju hrvatskih arheološ-

kih spomenika u Splitu za potrebe

nove muzejske postave.

Materijal: siltit

Dimenzije: duž. 32 cm, vis. 26 cm,

deb. 16 cm, vis.n.p. 5,5-6,5 cm, vis. slo-

va 4-4,5 cm

Datacija: 9.-10. st.

Opis: Početak arhitrava s ukra-

som kuka u gornjem pojasu i tro-

prutom pletenicom u donjem polju.

Po sredini je uklesan natpis od ko-

jega je preostao samo početni dio s

invokacijom.

ARHEOLOŠKI NALAZI

Predromanički natpisi

KARMEL 69

(…Salv)ATORI N(ostro…)Vrsta spomenika: arhitrav oltarne

ograde

Smještaj: Split – Muzej hrvatskih arheoloških spomenika; inv. br. 2581

Podrijetlo: predromanička crkva u Kljacima

Okolnosti nalaza: slučajni nalaz iz 1962. god. na seoskom gro-blju uz crkvu sv. Ilije

Materijal: siltit

Dimenzije: duž. 41 cm, vis. 25 cm, deb. 16 cm, vis. n. p. 6-7,5 cm, vis. slova 2,5-4,5 cm


Opis: Ulomak arhitrava s tropo-jasnom ukrasnom kompozicijom kao na prethodnom ulomku. Ostatak teksta moguće je restituirati kao dio početne invokacije upućene Kristu Spasitelju.

(…peccator)IBUS vel(…tempor)IBUS

Vrsta spomenika: arhitrav oltarne ograde

Smještaj: Split – Mu-zej hrvatskih arheološ-kih spomenika; inv. br. 2582

Podrijetlo: predro-manička crkva u Kljacima

Okolnosti nalaza: slučajni nalaz u srpnju 1970. god. na groblju, uz crkvu Sv. Ilije

Materijal: siltit

Dimenzije: duž. 34 cm, vis. 26 cm, deb. 17,5 cm, vis. n. p. 5,5-6 cm, vis. slova 4 cm


Opis: Krajnji dio arhitrava raščla-njen u tri ukrasna polja. U gornjem

ARHEOLOŠKI NALAZI

su ostaci dviju kuka, a u donjem tro-pruta pletenica. Po sredini je sačuvan fragment natpisa koji upućuje na for-mulu vremenskog obilježavanja nat-pisnog sadržaja ili možda na formula-ciju zavjetnog karaktera.

Vedrana DelongaLATINSKI EPIGRAFIČKI SPOMENICI U

RANOSREDNJOVJEKOVNOJ HRVATSKOJ, Nakladnik: MUZEJ HRVATSKIH ARHEOLOŠKIH

SPOMENIKA – SPLIT, Split, 1996.

KARMEL70

Ulomak plutejaKljaci

Naušnica s tri koljencaKljaci – kod sv. Ilije

Pr. 3 cm, pr. žice koluta 1,8 mm,

pr. zavojnica 3,5 mm, deblj. žice z

zavojnicama 0,75 mm, m 2,5 g;

bronca.

Napravljena je od pravilnog

okruglog koluta od žice kružnog

presjeka. Kolut je na jednome mje-

stu otvoren. Donji dio naušnice

ima tri koljenca od tanke žice če-

tverokutnog presjeka, poprječno

omotane u zavojnicu oko koluta.

Prva zavojnica se nalazi uz otvor,

a posljednja malo izvan polovice

koluta. Zavojnice imaju šest navo-

ja, osim prve, na strani uz otvor

oštećene. Prekrivena je zelenom

patinom.

Datacija: rani – razvijeni srednji

vijek, 11.? – 13.? st.

Neobjavljeno.

ARHEOLOŠKI NALAZI

Arheološki nalazi iz župe Kljaci u Sinju

Vis. 42 cm, šir. 40 cm, deblj. 6,8 cm, vapnenac.

Ulomak pluteja koji je pripadao ogradi stubišta ambona.

Rubovi stranica uokvireni su obrubnim letvama s dvostrukom profilacijom koja omeđuje ukrasno polje. Plutej je dekoriran dvopru-tim vrpcama koje tvore rombična polja unutar kojih je isklesan motiv četverolatične rozete. Uz zakošenu stranu je unutar kruga izveden mo-tiv križa lepezastih krakova u alter-naciji s cvjetnim motivom. Iznad se nalazi stilizirana palmeta. Na obrub-noj letvi vidljivi su tragovi zubače.

Datacija: 6. st.

Objavljeno: MIGOTTI 1990, 52, br. 224.

Šuplja sjekira – keltKljake - Balina Glavica

KlinKljake – Balina Glavica

ARHEOLOŠKI NALAZI

Dulj. 9,7 cm, deblj. 2,5 cm, dulj. oštrice 6,4 cm, m 390 g; bronca.

Ulomak, prednji dio razmjer-no velike sjekire. Sječivo se prema oštrici lepezasto širi. Tijelo je izdu-ljeno, šesterokutnoga poprječnog presjeka. Šupljina je uspravno elip-sastog oblika. Oštećen je na oštrici i po jednoj bočnoj strani. Prekriven je zelenom patinom.

Datacija: kasno brončano doba, kraj 9. st. pr. Krista.

Objavljeno: MAROVIĆ 1981, 50, sl. 16. 3; ŽERAVICA 1993. kat. br. 569.

Dulj. 9,9 cm, deblj. 1,4 cm, dulj. oštrice 6,4 cm, m 380 g, bronca.

Ulomak, prednji dio klina. Plo-snat je, izduljenopravokutnog po-prječnog presjeka. Sječivo je lepe-zasto prošireno, oštrica je ošteće-na. Predmet je neravnih površina, s vidljivim oštećenjima nastalim udaranjem. Prekriven je zelenom patinom.

Datacija: kasno brončano doba, kraj 9. st. pr. Krista.

Objavljeno: MAROVIĆ 1981, 50, sl. 16. 4; ŽERAVICA 1993, kat. br. 568.

Arheološka zbirka Franjevačkog samostana u Sinju, Sinj, 2008., str 314., 325, 49.,50.

SINODIJ, naselje ilirskog plemena Delmati. lociran je na lokalitetu Baline glavice - Umljanovići. U narodu je sačuvan naziv Šinod ili Šenod. Stari Sinodij je bio lociran

na vrhu gradine, a novi, preteća rimskog municipija Magnuma u podnožju.

KARMEL72

Kulturno umjetničko društvo je osnovano u

zgradi škole na Benkov-cu – u Kljacima, 23. siječ-nja 2011. godine, kako bi očuvali od zaborava

da su ojkavica naš način pjevanja i nijemo kolo koje mi igramo, u svije-tu zaštićeni od UNES-CO-a kao nematerijalna kulturna baština.

vima“; na međunarod-noj smotri u Pečuhu (Mađarska), te nedavno u Drnišu na snimanju HTV emisije „Lijepom našom“..

KULTURA

KUD Sv. Ilija - župa Kljaci

i prenijeli mlađim gene-racijama tradicijsku kul-turnu baštinu župe Klja-ci koja obuhvaća sela: Kljaci, Čavoglave, Mirlo-vić Polje i Umljanovići.

Djelujemo pjevaju-ći kao muška, ženska i mješovita grupa, plesna i dječja grupa uz tradicij-ski glazbeni instrument diple. Ponosno ističemo

Do sada smo, u ovih šest godina, nastu-pili čak 150 puta bilo u našoj župi i općini na proslavama blagdana ili na drugim značajnim smotrama: Županijskoj u Šibeniku, Metkoviću, Ogulinu; zatim na Dr-žavnoj smotri folklora „Vinkovačke jeseni“ i na „Đakovačkim vezo-

Dobili smo prizna-nja za izvornost naše nošnje. Nošnju smo sami rekonstruirali i obnovili preko šezdeset narodnih nošnji. Organizatori smo dviju velikih manifestaci-ja: Revije narodnih noš-nji Dinarskog područja u Drnišu 2011. i tradicio-nalno povodom prosla-ve sv. Ilije proroka.

KUD je sudjelovao i na Vinkovačkim jesenima

KARMEL 73

Već šesti put prire-

đujemo „Ilindansku ve-

čer“ – Međužupanijsku

smotru izvornog folklo-

ra u Kljacima.

Glavni inicijatori za

osnivanje KUD-a bili su:

Ana Šundov, Paško Dur-

dov, Marko Blažević –

Đip, Ante Ojdanić i Ana

Ojdanić. Prvi predsjed-

nik KUD-a je bio Paško

Durdov koji je sada pred-

sjednik KUD-a „NAŠI

KORIJENI“ župa Kljaci.

Poslije Paška za predsjed-

nika je izabran Slobodan

Brković koji je sada vo-

ditelj Mješovite pjevačke

skupine župe Kljaci koja

ima 10 članova. Nakon

Slobodana za predsjed-

nika je izabran Mirko Bu-

zov, dopredsjednik mu je

bio Božo Šaran a službu

tajnika je vršio Marko Bi-

kić. Nakon Mirka za pred-

sjednicu je izabrana Ana

Ojdanić a za dopredsjed-

nika Joko Višić.

Prvi tajnik KUD-a bio je Ivica Mikelić. Poslije su službu tajnika vršili Josip Čule i Marko Blažević. Sadašnji tajnik

je Marko Bikić.

KUD ima svoj statut

i sve radi prema odred-

bama statuta. Marko Bla-

žević i njegova supruga

Željka Blažević puno su

učinili za KUD i zahvalju-

jući njima KUD je u krat-

kom vremenu bio po-

znat izvan granica Kljaka

i Šibensko – kninske žu-

panije. Milenijska foto-grafija Šime Strikomana je bila snimljena zahva-ljujući ovoj obitelji.

KUD je sudjelovao u snimanju filma u Mirlović Polju, na predjelu LEPINA, kod poznatih bunara.

Japanci, TERUHIKO SAKAMOTO, snimali su dokumentarni film na području Kljaka, a KUD je sudjelovao u narodnim nošnjama jer je predložen od turističke zajednice iz Dubrovnika kao najizvor-niji za snimanje materijala kojeg su planirali predsta-viti u svom programu.

Ana Ojdanić

KULTURA

Prije nastupanja članovi KUD-a se pripremaju u Kljacima

Ante Ojdanić na čelu povorke nosi barjak

KUD-a u Ogulinu

KARMEL74

Problem regulacije Čikole i većih potoka, koji su činili

velike štete usjevima i bili leglo malarije, nametao se kroz čita-vo 19. st. God. 1808. pisao je II Reggio Dalmata o regulaciji Čikole: „I vode potoka Čikole koje prolaze priko svojih meja-ša, prikriju kad i kad lipe zemlje od Petrova polja, noseći smrt ljudima, i skončavajući njihove trude… a rika Čikola mogla bi se zajaziti s troškom od okolo deset iljada libara italianskih.“ Međutim, proteklo je dosta Či-kole dok su se na njoj počeli izvoditi regulacioni radovi.

Kad je drniška općina doš-la u hrvatske ruke god. 1865, to je pitanje često pretresano u općinskom vijeću i tražila se državna pomoć. Pokušavao se problem riješiti neovisno od dr-žave, kad država nije pokazala za nj nikakva interesa.

Na sjednici opć. uprave od 18. III. 1867. ozbiljno se povela riječ o regulaciji Čiko-le. Troškovi bi, prema tadaš-njem proračunu, iznosili oko 60 000 f. Treći dio tih troškova

trebalo je da snosi država, a dvije trećine posjednici zema-lja uz Čikolu. Međutim, država se izjasnila da ne može snositi ni najmanji dio troška. Tada je opć. uprava prihvatila prijedlog opć. prisjednika Pavla Nakića: da se osnuje stalan fond i osi-guraju izvori za taj fond. Među-tim, od toga prijedloga nije bilo ništa ostvareno.

God. 1874. vlada je pred-ložila Carevinskom vijeću da odobri 8.000 f. za regulaciju Čikole, ali do toga nije došlo krivnjom Lapenne i Bonde, ljutih neprijatelja narodnjaka, među kojima su odlično mjesto zauzi-mali Drnišani. Potktaj listopada 1879. „mjernici dr. Bortoloti i Markus dogotoviše predradnje za uređenje Čikole“. Ljudi su se bili ozbiljno ponadali da će država i općina učiniti sve da se Čikola uredi.

Novinari i dopisnici i dalje ponavljaju: Čikola čini velike štete. Treba je što pri-je urediti u interesu opstanka pučanstva Petrova polja. God. 1881. osnovan je odbor za

regulaciju. Nakon velikih kiša Čikola se 1882. razlila i po-činila velike štete kukuruzu i vinoigradima. Ljudi su krivili odbor da ništa nije poduzeo da se spriječi poplava. Neka-ko u to vrijeme posjetio je Dr-niš ministar poljoprivrede grof Falkenhayn i bio upozoren na problem regulacije Čikole. Dr-nišani su upozorili i namjesnika Jovanovića na problem Čikole kao urgentan za život i zdravlje pučanstva kad je potkraj svib-nja 1884. posjetio Drniš.

Katolička Dalmacija prigo-varala je 1891. zastupnicima dr-niškog izbornog kotara da nije-dan nije ništa učinio da se uredi Čikola. Izuzetak je u tom bio zastupnik Juraj Biankini. On je 29. III. 1892. u Dalmatinskom saboru zapitao vladu: „Hoće li kad već izvesti uređenje Čikole, toli nuždno za zdravlje i poljsko gospodarstvo većeg diela naro-da krajine Drniške? Isti Biankini s još nekim zastupnicima iz Dal-macije zapitao je 22. III. 1893. ministra poljodjelstva u Carevin-skom vijeću u Beču: „Misli li on i kad napokon misli izvesti ure-đenje Čikole, koje je neobhod-

EKOLOGIJA

Regulacija Čikole

KARMEL 75

no nuždno, toliko obzirom na zdravstveno, koliko na ekonom-sko stanje velikog diela naroda Drniškog kotara u Dalmaciji?

Na pitanje postavljeno 29. III. 1892. vlada je odgovorila da ne misli uređivati Čikolu jer bi za to trebalo potrošiti najmanje 30.000 f. a to je previše i po njezinu mišljenju suvišno. Dosta je urediti bujice koje se slijevaju u Čikolu i poplave će se ukloniti. Međutim, velike kiše 3. i 4. X. 1894. pobile su vladino mišlje-nje. Na to je Biankini s nekim drugim zastupnicima zapitao vla-du što sada misli glede uređenja Čikole poslije katastrofe od 3. i 4. X. 1894? i 2. Misli li vlada da 30.000 f. za uređenje Čikole ne vrijedi uložiti i Čikolu urediti kako je bilo planirano 1882. god.?

E. Oser, odjelni predstoj-nik u ministarstvu poljoprivre-de, obašao je korito Čikole u travnju 1897. Ljeti iste godine izvodili su se radovi na regulaci-ji Mahnitaša u Siveriću. Za nje-govu regulaciju u srpnju 1893. išlo je posebno općinsko oda-slanstvo u Zadar i molilo namje-

sništvo i Zemaljski odbor da se ti radovi što prije započnu.

Plan na regulaciji Čikole počeo se izrađivati prvih mjese-ci 1902. Savjetnik u namjesniš-tvu Nikola Nardelli izjavio je u Saboru 9. IX. 1903. da se plan za regulaciju Čikole izrađuje i da će se u najkraće vrieme zapo-četi radnje“. Ekonomist E. Fenzi upozorio je na regulacioni plan koji je oko polovice 19. st. bio učinio svećenik Lose. Sam je predlagao da se pomoću kanala i zaustava upotrijebi voda Čikole za natapanje u sušnim mjeseci-ma, ali mu prijedlog nije uvažen.

Nardellijeva izjava nije se ostvarila ni 1903. ni slijedećih nekoliko godina, pa je zastupnik Biankmi u Carevinskom vijeću u ožujku 1906. ponovno interpeli-rao vladu o uređenju Čikole uz opće odobravanje zastupnika. Konačno je narodni list u br. 60. od 27. VII. 1908. donio vijest da će odjel namjesništva za melio-raciju „provesti u vlastitoj režiji uređenje Čikole od prodora kod Drniša (100 metara niže od ka-menog mosta na cesti km 15,2)

do izvora rieke (km 34,4), uku-pno km 19,2“. Plan se regulaci-je sastojao u izdubljivanju, proši-rivanju, ispravljanju i mjestimič-nom premještanju korita Čikole, potoka i Jaraka koji se nalaze u području poplave, zatim u obno-vi mostova u Ružiću i Umljano-viću, izgradnji novog mosta kod km 21,6 i četiriju prijelaza kod km 18,5, 23.0, 26,0 i 33.7

Radovi na regulaciji za-počeli su na početku prosinca 1908. Odmah tada bilo je zapo-sleno 250 radnika. Proračun je za početne radove iznosio „blizu dva milijuna“. Radovi su se izvodi-li sporo. Uzrok je tomu ponekad bila i velika voda, kao npr. u siječ-nju 1910. Radovi nisu bili gotovi ni 1914. Čikola se izlijevala kao i prije, a malarija „cvala“. Dopisnik Narodnog lista u ožujku 1914. prigovara zašto se radovi ne izvo-de na 3-4 mjesta, a ne na jed-nom, jer se tako regulacija neće dovršiti „do sudnjega dana“.

Dr. o. Karlo Kosor, ofm,Povijest Drniške krajine,

urednik Ante Čavka,Split, 1995., str. 362-365.

EKOLOGIJA

ČIKOLOOj Čikolo lijepa rijekokroz Petrovo tečeš poljekad bi čovjek cijenio teživio bi puno bolje.

Tvoj je izvor nepresušanprepuna su tvoja vrelau zagrljaj primila sipetropoljska mala sela.

Tvoje bistre kapi vodekao bijeli kristal sjajuponosni smo što živimou tvom lijepom zagrljaju.

Ana Ojdanić

KARMEL76

Dana 19. travnja 2017. preminuo je u Splitu

Marko Blažević, koji je bio praktični vjernik, zaljubljenik u Isusa, Kljake i Crkvu kojoj je djelom pripadao. Kad je navršio 16 godina ži-vota odlazi u Split, Kao odrasli, u 28. godini života, primio je sakra-ment krizme jer je želio što bolje i više upoznati Isusa koji nam poruču-je: „Ljubite svoje nepri-jatelje…“. Radio je kao portir u Željezari. Poslije podne, nakon posla dolazio je na teološki fakultet gdje je slušao katehetska predavanja. Volontirao je u staračkim domovima. U listu „Marija“ opisao je svoje isku-stvo kako je jednog starca pripremao na ispovijed koji se nije ispovijedao 48 godina. Bio je član udruge „Zdenac“. Njegovao je i pomagao štićenicima ustanove „Samaritanac“.

Marko i njegova supruga Željka puno su učinili za KUD SV. ILIJA – ŽUPA KLJACI. Zahvaljujući njima KUD je u kratkom vremenu bio poznat izvan granica Kljaka i Šibensko – kninske žu-panije jer su ga medijski promovirali.

Kao i svaki onaj koji se potpuno preda Kristu, i Marko je u životu trpio mnoge nepravde, bolesti, oskudice i glad. Uza sve to Marko je znao svako jutro uskliknuti: „Hvala ti Bože za još jedan dan života!“ Stalno je govorio

da moramo opraštati drugima. Da bi u tome uspio svakodnevno se molio, čitao Bibliju i dolazio na misna slav-lja skupa sa svojom suprugom Željkom. Bio je član Neokate-kumenske zajedni-ce i drugih pokreta u Crkvi. Članovi njego-ve zajednice došli su ispratiti svoga člana u Kljake gdje su ispjevali nekoliko pjesama pre-ko misnog slavlja i na

obredima na groblju. Marko je bio naj-draži psalam 23.: „Gospodin je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam…“. Taj psalam na oproštaju od Marka ispjevali su članovi njegove Neokatekumenske zajednice.

Sprovod p. Marka obavljen je u Kljacima, 21. travnja 2017. godine. U homiliji, prigodom mise zadušnice, žu-pnik fra Tomislav je naglasio: „Iza vrata smrti očekuje nas Sudac pravedni, koji ne traži od nas prikupljene potvrde ovo-ga svijeta, nego nas pita: Što učiniste? Jeste li kome obrisali suzu i vratili nadu; Jeste li opraštali i pomagali; jeste li žr-tvom služili životu ili se lijenošću odali smrti?“ Vjerujemo da je Otac nebeski prigrlio život p. Marka i da je on već čuo glas Isusove beskrajne ljubavi koja gla-si: Zaista kažem ti, već danas bit ćeš sa mnom u raju!

F.T.B.

NA SPOMEN

† Marko Blažević p. Ivana(* 1960., Kljaci – † 2017., Split)

KARMEL 77

• Svoje bolesnike i starije osobe, koje ne mogu doći u crkvu, rodbina treba prijaviti župniku kako bi im mogao podijeliti sakramente ispovijedi, pričesti i bolesničkog pomazanja. Posebno to treba učiniti u božićnom i uskrsnom vremenu.

• One bolesnike koji prvi put primaju sakra-mente u kućama treba na vrijeme prijaviti župniku.

• Bolesnici koji se nađu u bolnici u Šibeniku mogu pozvati bolničkog kapelana fra Matu Topića koji će ih posjetiti, blagosloviti i podijeliti sakramente (mob: 098/87 0009). Oni bolesnici koji se nađu u Splitu . u bolnici Firule mogu pozvati bolničkog kapelana Tomislava Topčića (091/538- 3761), a oni koji se nađu u bolnici Križine mogu pozvati bol-ničkog kapelana Ivana Kovačića (091/ 808-7000 ili 098/175-3087).

• Smrt nekog člana obitelji rodbina je duž-na što prije javiti župniku kako bi se mogli zajed-nički dogovoriti o terminu održavanja sprovoda i dati sve podatke o pokojniku kako bi se upisali u maticu umrlih.

• Rodbina je dužna obavijestiti i zvonara – re-metu o smrti svoga člana obitelji, kako bi mogao sve potrebno pripremiti za sprovod.

• Rodbina, ako želi, može prigodom prijave sprovoda dogovoriti i termin za slavlje mise zadušni-ce – za sedam, deset, mjesec ili više dana…Župnik će nakon sprovodne mise najaviti vjernicima datum i sat slavljenja mise zadušnice.

• Običaj je u Kljacima u zadnje vrijeme, ako rodbina pokojnika odluči, da se prigodom sprovo-da, umjesto vijenaca i aranžmana, uplaćuju dopri-nosi za potrebe crkve – župe. Doprinose i mise za pokojnika upisuje Stipe Đerek koji dođe na vrijeme- prije sprovoda kod mrtvačnice i svi koji žele mogu dati svoj prilog za potrebe crkve.

• Rodbina pokojnika, prigodom tiskanja osmrtnice, može u osmrtnici najaviti da će se sku-pljati prilozi umjesto vijenaca za potrebe crkve! Svi darovatelji bit će pročitani u prvu nedjelju nakon sprovoda u crkvi, a rodbina može dobiti i popis svih darovatelja.

ŽUPNE OBAVIJESTI

BOLESNICI…, SPROVODI…, MISE ZADUŠNICE…

Zvonar (remeta) i osoba zadužena za čišćenje – održavanje groblja sv. Ilije u Kljacima je

Joko VIŠIĆ (mob: 099/734-6124)

NAŠI DAROVATELJI - DOBROČINITELJI

KARMEL78

DAROVI ZA POTREBE CRKVE50 kn: Mara Bešlija, Manda Goreta; 100 kn: Ana Mešin, Edita Tadić, Božica Goreta, Marko Goto-vac p. Ante; 150 kn: Ivan Perković, Anton Vuletić, Željko Buzov; 200 kn: „Parać“- pogrebna služba, Mara Perković, Ljubomir Božidar, Dubravka Pave-lić Pauk, Ante Mikelić p. Tadije, Marija Žurić, Mara Perković, N.N., Miro Durdov p. Ivana, Ivan Bačić p. Mate, Mate Pauk p. Stipana, Boris Gabela, Božo Ivanišević; 250 kn: Toma Prnjak, Iva Vuku-šić, Pavao Blažević; 300 kn: N.N., Branko Durdov – Bićo, Josip Čajo, Slavko Mešin, Marko Pauk p. Mate, Ivan Prnjak-Poinović s obitelji; 400 kn: Pe-tar Ojdanić, Ivica Čule, N.N., Ivan Reljan, 500 kn: N. Serezlija, Božo Matić – Boškan; 750 kn: Ante Kušeta p. Ivana; 800 kn: Obitelj Željka Bikića, Jo-sip Čule p. Marka; 950 kn: Šime Vuletić; 50 eura: Ante Miljak Cvitin, Josip Lela, Obitelj Lovrić Capa-rin Buzov; 100 eura: N.N., Stipe Đerek.(Darovi za potrebe crkve i djelomično za obnovu kipa

sv. Ilije primljeni su od 13. 8. 2016. do 1. 1. 2017.)

KARMEL78

DAROVI ZA POTREBE CRKVE UMJESTO VIJENACA I CVIJE A

PRIGODOM SPROVODA† Ivan MEŠIN (2. 9. 2016.)Prikupljeno: 2.100,00 kuna

† Vedrana ŠIMUNDŽA (26. 9. 2016.)Prikupljeno: 1.900,00 kuna

† Pera PRNJAK (3. 10. 2016.)Prikupljeno: 200,00 kuna

† Stipe OJDANIĆ (3. 10. 2016.)Prikupljeno: 2.400,00 kuna

† Božica LELA (12. 10. 2016.)Prikupljeno: 600,00 kuna

† Luca BUOVAC (10. 11. 2016.)Prikupljeno: 550,00 kuna

† Tamara AKRAP (26. 11. 2016.)Prikupljeno: 600,00 kuna

† Mate PRNJAK (6. 12. 2016.)Prikupljeno: 1.250,00 kuna

† Božo DURDOV (17. 1. 2017.)Prikupljeno: 750,00 kuna

† Ante IVANIŠEVIĆ (20. 1. 2017.)Prikupljeno: 2.950,00 kuna

† Ante OJDENIĆ (21. 1. 2017.)Prikupljeno: 1.550,00 kuna† Ante VIŠIĆ (9. 2. 2017.)Prikupljeno: 700,00 kuna

† Marko VIŠIĆ (10. 2. 2017.)Prikupljeno: 2.000,00 kuna† Ika JELIĆ (11. 2. 2017.)Prikupljeno: 3.600,00 kuna

† Marija ČULE (14. 2. 2017.)Prikupljeno: 2.000,00 kuna

(Za obnovu kipa sv. Ilije)† Marija GORETA (18. 2. 2017.)

Prikupljeno: 2.550,00 kuna† Ana Višić, (12. 3. 2017.)Prikupljeno: 2.700,00 kuna† Mate Špar (21. 3. 2017.)Prikupljeno: 1.000,00 kuna

† Antica Dabro (3. 4. 2017.)Prikupljeno: 500,00 kuna

† Ana Prnjak (5. 4. 2017.)Prikupljeno: 1.950,00 kuna

† Marko Blažević (19. 4. 2017.)Prikupljeno: 1.200,00 kuna

† Jadro Prnjak (22. 5. 2017.)Prikupljeno: 750,00 kuna

DAROVI ZA OBNOVU KIPA SV. ILIJE50 kn: Ivan Lela p. Marka, Nenad Mate Blažević, Marija Blažević ud. Šimuna, M.P.; Šimun Ivčević – Drago, N.N., Ivan Torlak Šimunov, Željka Blažević ud. Marka, Manda Perković ud. Mije; 100 kn: Joso Pućo, Manda Šaran, Ivan Brković, Nevenka Špar, Jakov Špar, Obitelj Željka Bikića, Ana Gotovac, Slavko Jelić, Grgo Čelebija, Ivica Prnjak-Čirko, Ivan Jukić, J.D., Tomislav Ojdanić, Ante Ojdanić, Manda Jukić p. Ilije, Cvita Blažević ud. Ante, Jaka Čule ud. Mate, Ante i Marija Mravak, Marko Mikulić, Grga Mi-kelić, Ivan Šaran p. Mate, Božo Šaran p. Mate, Ante Mikelić, Josip Vuletić p. Šimuna, Ana Šaran ud. Fi-lipa, Mate Žurić p. Ivana, Ante Matić p. Petra, Ivan Blažević, Ankica Čule, Darijo Čajo, Ivan Zdravko Ivanišević, Filip Ojdenić, Željko Bikić, Petar Prnjak, Slavko Jukić, Marija Matić ud. Luke, Ivan i Blaž Oj-danić, Grgo Gotovac, Ana Blažević, Marica Buzov ud. Bože, Marko Mikelić p. Stipana, Milan perković p. Marka, Ante Pauk, Marija Matić ud. Marka, Marija Strunje, Zlatko Baliban, Ivica Durdov, Jole Dabro; Ili-ja Jukić p. Marka, N.N., Mate Pauk p. Stipana, Filip MIljak, Obitelj Željka Bikića, Ljubica Miljak, Marija

NAŠI DAROVATELJI - DOBROČINITELJI

KARMEL 79

DOBRO INITELJIOpćina Ružić, Franjevačka Provincija Presvetog Otkupitelja, Šibenska bisku-pija i župa Kljaci pomogli su prigodom uređenja unutrašnjosti župne kuće i nabave potrebnog namještaja.

Fra Filip Milanović, župnik Gospe van Gra-da iz Šibenika, darovao je za župu Kljake: 6 misnica, drugog liturgijskog ruha i 15 sjeda-lica za dvoranu.

Slavko Jukica sa traktorom je uzorao fratarski vrt, a Ivan Brković isfrezao.

Smiljko Pauk i njegov sin svojim bagerom su iskopali kod župne kuće, rupe za voćke i izvadili panjeve od starih stabala i voćaka.

Josip Čajo je obojao dvoranu u župnoj kući, i druge dvije manje prostorije uz dvoranu. Obo-jao je i nišu u crkvi gdje se nalazi kip sv. Ilije.

Ante Goreta svojim bagerom je iskopao 9 rupa za sadnju koštela kod župne kuće.

Tomislav Vuletić svojim bagerom je izravnao dva kamiona jalovine pred župnom kućom.

Marko Skejo, u organizaciji Marka Gorete, darovao je dva kamiona jalovine za nasipa-nje terena pred župnom kućom.

Paško Blažević, Stipe Đerek i Joko Višić su stalno župi i župniku pri ruci. Više puta, na više načina, kad god je trebalo, izveli su nekoliko zahvati u crkvi, u okolišu župne kuće i u kući.

Među dobročinitelje treba spomenuti: Mila-na Buzova, Željka i Ivana Brkovića, Božu Ivaniševića, Marka i Josipa Goretu, Boš-kana Matića, Antu i Anu Ojdanić i druge koji su uvijek spremni pomoći župniku i župi. Svakako treba spomenuti i vrijedne župljanke koji čiste crkvu a povremeno i župnu kuću

PRIJATELJI - DAROVATELJIGLASNIKA KARMEL

Općina RUŽIĆ: 5.000,00 kunaSamostan VISOVAC: 2.000,00 kunaMilan Buzov: 100,00 kuna

KARMEL 79

Žurić p. Josipa, Ivan Žeravica, Ivan Buzov p. Ante, Denis Vukušić, Jerko Lela, Mate Mešin - Maćun, obitelj Željka Bikića; 150 kn: Marinko Čule, Niko-la Blažević, Josip Čajo, Ivan Čajo, Božo Šaran p. Marka, Josip Višić p. Marka, N. Ivanišević, Ante i Nevenka Dabro, Paško Goreta; Joso Ivčević, Marko Balić, Mladen Pilić; 200 kn: Jerko Lela p. Marka, Ante Miljak, Mate Blažević p. Paška, Joko Višić, Gordan Ivanišević, Marko Špar, N.N., Grgo Čelebi-ja, Josip Blažević p. Ante, Boškan Matić, Josip Ma-tić p. Jakova, Josip Jukić, Damir Gabela p. Markice, Paško Durdov, Mate Blažević p. Ivana, Marko Pauk p. Mate – Kole, Ante Pauk p. Filipa Legan, Mate Durdov – Bili, Ante Perković p. Marka, Mate Jukić p. Ante, Smiljko Pauk, Mario Miljak Markov, Ankica Čule, Matija Perković p. Ante, Ante Perković Vujić, Slavko Brković, Marija Pavičić p. Petra, Joso Mešin p. Marka, Mate Blažević p. Paške, Mara Perković, Marija Bikić ud. Ilije, Ante Vuletić p. Ante, Mara Ma-tić ud. Bože, Marko Goreta p. Kreše, Ante Pauk p. Jure, Marko Ojdanić p. Stipe, Obitelj Mate Perković Ikana, B. M.; Ivan Čule p. Ilije, Luka Prnjak, Obitelj Ante Gorete p. Vlade, Ante Vrbatović p. Filipa, N.N., N.N., Mara Blažević ud. Ivana, Milan Buzov, Ivan Reljan, Žare i Slaven Jukić, Božo Perković Matin, Ana Blažević p. Dušana, Ljubica Durdov ud. Ante, Marija Zagorac, Ivan Mikelić p. Tadije; 280 kn: Da-vor Pauk Antin; 300 kn: Marko Žurić p. Šimuna, Ne-diljko Bikić p. Mate, Obitelj Jakova Jukice, Tomislav Vuletić, Obitelj Triva; Ika Lela p. Petra s obitelji; 350 kn: Mara Sorić r. Čule; 400 kn: Ivan Perković p. Mate (učitelj), Josip Matić Boškanov, Ante Perković p. Mate, Petar Ojdanić – Željko p. Vinka; Rosa Mi-kelić ud. Josipa, Davor Pauk; 500 kn: Paško Čule, KUD sv. Ilija – Župa Kljaci; Ante Buzov p. Mate; 600 kn: Mješovita pjevačka skupina župe Kljaci; 700 kn: Branko Blažević p. Ivana; 800 kn: M.G; 1.000 kn: Podupiratelji zahvata na kipu sv. Ilije – Bačići, M. P.; Mirela Kargotić s obitelji; 1.300 kn: KUD „Naši korijeni“ – Kljaci; 1.750 kn: Lovci lovačke udruge „Sokol“ – Ružić (Župe sv. Ilije – Kljaci); 3.500 kn: VULMA d.o.o. – Split; 50 eura: Marija Matić p. Ši-muna; 100 eura: Ante Čule p. Marka.

(Svi darovi koji su primljeni od 2. 1. 2017. do 28. 5. 2017., ubilježeni su u ovaj popis i idu za obnovu kipa sv. Ilije, obnovu niše i izradu kamenog posto-

lja za kip, kao i za zidna rasvjetna tijela u crkvi.)

KARMEL80

KARMELGLASNIK - GODIŠNJAK ŽUPE

SV. ILIJE - KLJACIKod crkve – Ojdanići 2

22322 RUŽIĆTelefon: 022/874 111

Mobitel: 098/909 0165(fra Ivan Lukač)

Izdavač:Župa sv. Ilije – Kljaci

Glavni i odgovorni urednik:fra Tomislav Brekalo, župnik

Grafička priprema: Domagoj Bare

Lektor: fra Tomislav Brekalo

Fotografije: Ivo Kronja, Šime Strikoman, Ana Ojdanić,

Joko Višić, Matko Lilić, Željko Blažević,fra Tomislav Brekalo i drugi

Glasnik - godišnjak izlazi jedan put godišnje, uz dopuštenje crkvenog poglavara.

Glasnik - godišnjak se uzdržava dobrovoljnim prilozima župljana i dobročinitelja.

Tisak: Jafraprint d.o.o. Solin

OIB Župe: 82493296574

Matični broj: 01218611

Žiro račun:SG SPLITSKA BANKA

IBAN HR71 2330 0031 1000 9404 9

Naslovna stranica:O. biskup Tomislav, župnik fra Tomislav

i vjerni puk pred crkvom sv. Ilije

Druga stranica koricaBerba grožđa u Kljacima

Treća stranica koricaMladi za izvoru Kapelj

Zadnja stranica koricaMilenijska fotografija Š. Strikomana,

Kljaci, 2014.

SADRŽAJ - IMPRESUM

SADRŽA JRIJEČ UREDNIKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1U SNAZI VJERE KOJU NOSI KRISTOVO USKRSNUĆEPRONAĐIMO NOVU SNAGU ZA SVE ŽIVOTNE BORBE! . . 3NOVI ŽUPNIK KLJAKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5BOG TI JE POTREBAN, DA BI MOGAO BITI DOBAR.MOLI SVAKODNEVNO! . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6BORBA ŽUPNIKA ZA POVRATAK ŽUPNE KUĆE ŽUPI . 11FRANJEVCI - SVEĆENICI IZ ŽUPE KLJACI . . . . . . . . . . . . 16ŽUPNICI I KAPELANI ŽUPE PETROVO POLJE . . . . . . . . 17STATISTIKA VJERSKOG ŽIVOTA ŽUPE KLJACI . . . . . . . . 19FOTO VIJESTI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21OVISNOST . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32SV. ILIJA PROROK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35STARA ŽUPNA KUĆA - ČUVAJMO USPOMENE NA BIVŠE ŽUPNIKE I STARA VREMENA . . . . . . . . . . . . . 40DOTRAJALI KRIŽ SA KORPUSOM - ČUVAJMO I OBNOVIMO STARINU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40PRONAĐENA KNJIGA JEZGRA FRA FRANE MATIĆA IZ ČAVOGLAVA - PIŠIMO O SVOM KRAJU DA SE NE ZABORAVE NAŠI KORIJENI! . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41FRA JOZO BORKOVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42BLAGOSLOVLJEN KAMEN TEMELJAC ZA CRKVU . . . . 48ŽRTVE RATA 1941. - 1945. IZ KLJAKA . . . . . . . . . . . . . . . 51“GRIŠNA RABA BOŽJA” VUKOTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55ANA OJDANIĆ - PUČKA PJESNIKINJA . . . . . . . . . . . . . . . 58NALAZ STAROHRVATSKE CRKVE U KLJACIMA . . . . . . 61PREDROMANIČKI NATPISI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 68ARHEOLOŠKI NALAZI IZ ŽUPE KLJACI U SINJU . . . . . . 70KUD SV. ILIJA - ŽUPA KLJACI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 72REGULACIJA ČIKOLE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 74† MARKO BLAŽEVIĆ P. IVANA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 76DAROVATELJI - DOBRIČINITELJI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 78

Pogrebna služba PARAĆ daruje za našu crkvu aranžmane prigodom većih

blagdana i liturgijskih slavlja!

GLASNIK - GODIŠNJAK ŽUPE SV. ILIJE - KLJACI

KARMEL

Documents

KARMEL - franjevci-split.hr · tvoj život u dubinu ponora. Kada te nevolja zaskoči i kada te zlo sažiže, tada započinješ boriti se za Boga. Jer bez Boga svaka je nevolja besmi-slena