PONUDA UKRASNOG DRVEĆA I GRMOVA

ZA

2008 / 2009

Zlatka Balokovića 7, 31540 Donji Miholjac, tel/fax: 031-631-959, gsm:098-339-887

WWW.RASADNIK-MILIC.HR

2

Acer campestre - Javor

Javor je do 35 metara visoko šumsko drvo, srednje,

zapadne i južne Europe, Kavkaza i sjevernog dijela

Male Azije. Dolazi uglavnom u planinskim područjima.

Krošnja mu je široko zaobljena. Deblo može doseći i

debljinu preko 1 metar, obično je kratko i obraslo

crvenkasto smeđom korom koja se ljušti pločasto.

Listovi su 8-16 cm dugi i isto toliko široki, petolapi,

odozgo tamnozeleni, odozdo nešto svjetliji. Peteljka je

zelena, katkad crvena, duga kao plojka ili još duža.

Cvjetovi su žućkastozeleni, u kratkim visećim

metlicama. Cvjeta desetak dana nakon listanja, u

svibnju. Gorski javor je karakteristična vrsta bukovih

šuma, a javlja se u svim tipovima bukovih i mješovitih

šuma, izvan poplavnih područja, indicirajući u njima

vlažnija mjesta. Odgovaraju mu mineralima bogata, srednje vlažna, na trajno mokra, rahla i

humusna tla.

Koelreuteria paniculata - Kelrajterija

Ukrasno drvo parkova. List je neparno perast. Cvat

je na vrhu grančica metličasta, sa žutim cvjetovima.

Cvate u lipnju i srpnju. Vrlo je medonosna. U velikim

mjehurastim plodovima nalaze se sjemenke.

3

Albizia julbrissin - Albicija

Albicijia je vrlo

neobično,egzotično,listop

adno drvce čija najveća

ljepota dolazi do izražaja

prilikom cvatnje sredinom

ljeta. Cvjetovi su oko 5 cm

veliki u promjeru,

izraženih prašnika i

pojavljuju se u kiticama

ružičaste boje, lagano

mirišu i u povoljnim

uvjetima prekriju čitavu

krošnju. U kasnu jesen

donosi plodove u obliku mahune do 15 cm duge. Naraste 10 do 15 metara visine, široke je

krošnje u obliku kišobrana. Listovi su zeleni, dvostruko perasti s neobičnim obilježjem: noću i

kad je oblačno se skupljaju (spavaju).

Odgovara joj sunčani ili polusjenovit položaj, dobro podnosi sušna razdoblja i nije zahtjevna

u pogledu kvalitete tla, iako joj dobro propusno, rastresito tlo odgovara više od vlažnih teških

i glinastih. Često se sadi ispred terasa zbog dekorativnih vrijednosti i ugodnog hlada koju

daje široka krošnja tijekom ljetnih mjeseci ili kao soliter na gradskim trgovima zbog iznimne

ljepote. Korijenje joj nije prejako pa nema straha od dizanja popločenih staza.

Odlično podnosi orezivanje pa se može održavati kao omanje stabalce. Orezivanje se vrši

krajem zime uklanjanjem oštećenih i neželjenih grana!

Uspijeva u klimatskim USDA zonama 6-9.

U hladnijim klimatskim zonama sadnja mladog stabalca preporuča se u proljeće kako bi

imalo dovoljno vremena za ukorijeniti se do prve zime. Prvih godinu-dvije, dok ne ojača,

preporuča se zimska zaštita jutenim vrećama i nagrtanjem debljeg sloja malča u podnožju

stabalca, obzirom da mlada biljka ne podnosi temperature ispod -15. Najbolje mjesto za

sadnju je uz južni zid, kako bi je zaštitili od hladnih sjevernih vjetrova!

4

Catalpa bignonioides - Cigaraš .

Listopadno drvo, vrlo dekorativno i često

korišteno u hortikulturnom uređenju parkova,

pješačkih staza i aleja.

Naraste do 20-ak metara, a odlikuje se velikim,

tamno zelenim i srcolikim listovima koji u jesen

poprimaju zlatno žutu boju (poput sušenog lista

duhana). Listovi pored toga djeluju i repelentno

na insekte ( odbijaju ih).Cvate od srpnja do

kolovoza vrlo mirisnim cvjetovima bijele boje koji

su nakupljeni u grozdove, a nakon toga nastaju

plodovi u obliku cigara ili mahuna odakle mu i narodni naziv ( Cigaraš ). Raste vrlo brzo,

cvate u sedmoj ili osmoj godini, a živi do 150 godina. Voli osunčana područja sa vlažnijim

tlom. Korijenje nije površinsko niti jako te je pogodna za sadnju neposredno uz objekte ili

terase. Drvo daje velike listove čime je i čišćenje lišća olakšano, no tijekom zime odbacuje

plodove oblika cigara koji se, međutim, isto lako sakupljaju. Podnosi drastično orezivanje.

Drvo koje daje vrlo mirnu i prozračnu hladovinu uljepšanu mirisom cvijetova od petog do

sedmog mjeseca.

Zelkova serrata - Zelkova

Drvo koje raste u visinu do 9 m. Listovi su zelene

boje a u jesen poprimaju boju od žućkaste do

crveno-smeđe. Vrlo je otporna na bolesti i insekte.

Karakteristično za Zelkovu je mali kut rasta grana

što ju, uz otpornost prema onečišćenju čini

idealnom vrstom za gradske uvjete. Pogodna i za

pojedinačnu također vrlo popularna i kao bonsai.

5

Tamarix tetrandra – Tamaris

Tamaris je grm ili manje drvo do 5 m visine,

idealno je za sadnju u mediteranskom klimatu

no pogodno je i za uzgoja na kontinentu.

Najčešće se koristi za zaštitu od vjetra i

posolice. Krajem proljeća cvate svojom

karakterističnom razo-ljubičastom bojom. Da bi

potakli rast dugih cvijetnih grana, najbolje je

Tamaris orezati početkom zime. Kod sadnje

traba izabrati bolje osunčan položaj.

Sophora japonica – Japanska sofora

Japanska sofora je listopadno drvo

maksimalne visine 20 m.

Okruglasta krošnja, promjera do 14

m, je na kratkom deblu, dosta

dobro podnosi orezivanje tj. lagano

se održava željeni oblik. List je

svijetlo zelene boje. Sophora obilno

cvate početkom rujna, cvijet je

bijelo-žute boje, ovalnog oblika i

ugodnog mirisa. Sophora je zbog

minimalnih zahtjeva za održavanje

i zbog atraktivnosti idealna vrsta za sadnju na gradskim površinama.

6

Chaenomeles japonica - Ukrasna dunja

U rod ukrasnih dunja spadaju

otporni, listopadni, sporo rastući,

često trnoviti grmovi ili ponekad mala

drvca koja rastu u visinu 40 cm do 6

m. Domovina su im planinske šume

Kine i Japana. Uzgajamo ih zbog

njihove rane cvatnje i prekrasnih

cvjetova koji mogu biti jednostavni ili

dvostruki. Cvjetovi stoje na

grančicama pojedinačno ili u

skupinama, a boja im može biti

bijela, svijetloružičasta, tamnoružičasta, narančasta i u svim nijansama crvene boje. Gornja

strana listova je tamnozelena a donja svijetlozelene boje. U jesen se na grmovima u obliku

jabuke pojave žutozeleni do crveno-zeleni plodovi, neki su jestivi i vrlo aromatični (ukusni su i

kuhani).Za rast joj je potrebna plodna, dobro propusna zemlja, te sunčan ili polusjenovit

položaj. Može rasti i u sjeni, ali bolje cvate i donosi plodove na sunčanim položajima. U tlu

podnosi vapnenac, no može postati klorotična na vrlo alkalnom tlu. Pogodna je za sadnju u

kamenjarima, cvjetnim posudama i na otvorenom gdje se može saditi pojedinačno ili za

formiranje obruba. Otporna je na industrijska zagađenja.

Cotinus cpggygria - Rujevina

Visoki listopadni grm. Može se formirati i kao

malo drvo. Listovi okruglasti, u jesen crveni.

Postoje forme sa uvijek crvenim listovima.

Cvjeta leti. Cvjetovi prekriveni dugim

ružičastim dlačicama. Kao domaća vrsta

dobro podnosi klimatske uvjete. Sadi se

pojedinačno na travnjacima, duž aleja i na

drugim mjestima kao detalj.

7

Deutzia gracilis

Litopadni grm srednje

visine, brzog rasta. Dosta je

otporna vrsta.

Uspravne, zelene grane

rastu u gustom sklopu,

cvijeta prije listanja.

Forsythia x intermedia - Forzicija

Forzicije su popularne kao

rano cvjetajući grmovi u

vrtovima i parkovima. Dvije

se uglavnom uzgajaju za

ukras, Forsythia ×

intermedia i Forsythia

suspensa. Obje cvjetaju u

rano proljeće sa žutim

cvjetovima. Uzgajaju se i

zbog otpornosti. Češće

uzgajana forsythia ×

intermedia je manja, raste

uspravnije i ima jako

obojane cvjetove.

8

Spirrea vanhoutei-Surucica

Suručica je višegodišnji

cvatući grm cvatova

sastavljenih od bijelih,

grimiznih ili ružičastih cvjetića.

Vole hranjivo, propusno tlo,

na osunčanom ili

polusjenovitom položaju.

koliko kupite gotove sadnice

možete ih posaditi tokom

cijele godine jer su otporne na

hladnoću i vrućinu. To je

listopadna biljka koja naraste i

preko 2 metra visine.

Uglavnom se koristi na neformalne živice u ladanjskim vrtovima. Orezuje se nakon cvatnje,

prikraćivanjem izboja koji su cvali iznad grananja, a kako bi se potaklo novo grananje. Starije

izboje koji nisu cvali prikratite do polovice, a mlade savitljive izboje ostavite netaknutima.

Potrebno je i blago prorijediti središta grma.

Symhoricarpos albus - Bijeli biserak

Bijeli Biserak je dekorativna

vrsta, često uzgajana u

hortikulturi. To je uspravan

listopadni grm visok do 1,5 m ,

cvjetovi su crvenkasto

bijeli. Plodovi su u vršnim

grozdovima, okrugli, snježno-

bijeli, dugi 6-12 mm,

jako spužvasti. Ostaju na

granama preko cijele zime čak i

nakon opadanja listova.

9

Ligustrum ovalifolium – Kalina

Listopadni grm, brzoga rasta , naraste 3-4

m. List sitan, ovalan, tamnozelene

boje.Uglavnom se sadi kao živa ograda.

Mahonia aquifolium - Mahonija

Zimzelen grm s bodljikavim složenim

listovima tamnozelene boje koji preko

zime postaju crveni. Cvjeta u travnju

cvjetovi su žute boje. Plodovi su

plave bobice, koje ostaju na granama

tokom cijele zime. Raste dosta sporo.

Pogodna je za sadnju na kosinama.

10

Parthenocissus quinquefolia - Lozica

Parthenocisus je listopadna penjačica,

zbog svojih svojstava česta je iu našim

krajevima. Razgrana se i do 20

metara, a njezini listovi jednostavnog

oblika u jesen, prije opadanja poprime

prekrasnu crvenkastu boju.Ukoliko

želite brzo postići efekt i pokriti

neugledne vizure u što kraćem roku,

pravi izbor su lozice (Parthenocisus

sp.). Te listopadne vrste s tri ili pet liski na listu imaju brz i neobuzdan rast i prekrivaju u

kratkom roku zidove, ograde i sl. Penju se i učvršćuju pomoću vitica. U lipnju cvatu

zelenkasto bijelim cvatovima, a u rujnu se javljaju okruglasti tamnoplavi plodovi. Dobro

uspijevaju i u sjeni stabala, a prekrasnom narančasto-crvenom bojom lista uveseljavaju

tmurne jesenje dane.

Sorbus aucuparia - Jarebika

Jarebika je do 15 - 20 m visoko listopadno drvo. Ima rijetku, okruglastu krošnju, vitko tanko

deblo i dobro razvijen, ali plitak korijenom sustav. Doživi starost do 100 godina. Jarebika je

vrlo skromna i

prilagodljiva vrsta.

Najbolje raste na

svježim i

dubokim tlima, ali

nalazi se i na suhim.

Dobro podnosi sušu,

niske temperature i

mraz. Jako je otporna

na

onečišćeni zraka pa

se sadi u parkovima i

drvoredima.

11

Kora jarebike u mladosti je srebrnosiva, glatka, sjajna, a kasnije uzdužno je ispucala i

potamni. Lišće je 10 - 20 cm dugo, neparno perasto sastavljeno od 9 do 19 liski, koje su usko

eliptične 1 do 2.5 cm duge, oštro napiljenog ruba, s gornje strane tamnozelene, s donje

svijetlozelene, a u jesen narančasto-crvene boje. Cvate u svibnju ili lipnju. Plodovi su

okruglasti, mesnati, do 1 cm debeli, narančasto-crvene boje. Sirovi su opori, gorki i trpki, u

velikoj količini mogu biti i otrovni. Postaju jestivi prerađeni s vrelom vodom ili 10 sati

namočeni u razrijeđenom octu. Nakon prvih mrazeva sadrže više šećera (do 7%).

Dozrijevaju krajem kolovoza i početkom rujna. Plodovi ostaju na stablu do dugo u jesen ili

cijelu zimu.

Nakon prerade, služe za spremanje miješanih marmelada, želea, kompota, kaša, sokova,

sirupa, mošta, vina i vitaminskih koncentrata. U Njemačkoj se pripremaju miješane

marmelade od plodova

jarebike, jabuke, kruške, šipka i

drugog voća dodavajući do 50% šećera. U

slavenskim zemljama priprema se rakija, koja ulazi

u sastav nekih vrsta votke. Od plodova se priprema

i ocat, osušeni služe kao zamjena za ruski čaj. U

pučkoj medicini smatra se, da povoljno djeluju

protiv dijabetesa,

promuklosti, kašlja, reume, bolesti žuči i za

izlučivanje kamenaca. Smanjuju

količinu kolesterola u krvi, a posjeduju i jako

antimikrobno djelovanje. Zreli plodovi sadrže oko

72% vode, 6% šećera

(fruktoze, glukoze, sorboze i saharoze), 1%

dušičnih tvari, 2% organskih kiselina, oko 100 mg% vitamina C i dosta vitamina E. Plodovi su

vrlo bogati i vitaminom A. Prisutan je i alkohol sorbit, koji nastaje fermentacijom šećera

sorboze. Sjemenke jarebike sadrže male količine glikozida cijanovodične kiseline,

amigadalina. Drvo jarebike upotrebljavalo se u kotlarstvu i rezbarstvu.

12

Hippopaphea rhamnoides - Vucji trn

Jedna od drvenastih vrsta izvrsnih mogućnosti, koja je neopravdano zapostavljena. Lijep je

grm i koristi se u hortikulturi, posebno za živice. Medonosna je, a u novije vrijeme i

perspektivna voćna vrsta. Vučji trn je trnoviti,

listopadni grm plitkog korijena, koji naraste u visinu i

širinu do 6 m. Podnosi praktično bilo koja tla, ako nisu

trajno močvarna, previše slana ili duže vremena

plavljena. Dobro podnosi mraz i zagađenost zraka i

ne strada od bolesti i štetočina. U nas ga ima na

sprudovima Dunava i Drave. Vučji trn ima uske,

duguljaste listove s kratkim peteljkama, koji su odozgo

sivo-zeleni, a odozdo srebrnastobijeli. Cvjeta u ožujku

i travnju. mirisni su i privlače pčele. Plodovi sazrijevaju

od kolovoza do rujna i ostaju na granama dugo

tijekom zime, a često izdrže do proljeća. Zbog ljepote

plodova grančice se mogu rezati umjesto cvijeća.

Plodovi su jajoliki , narančasto žute boje, sjajni, mirisni, sočni i kisela okusa.Hranjivi su i lako

probavljivi, nešto bolji kada izmrznu. Sadrže: vode 80%, masti 9%, glukoze 2% , kiselina

2%, fruktoze 1%, celuloze 0,5%, tanina 0,1% i mineralnih tvari 0,05%. Imaju visok sadržaj

vitamina C, čak 10 do 15 puta više nego limun sadrže provitamin A, vitamin B1, B2, B6, E i

F. Plodovi služe i za ljudsku prehranu ali samo u prerađenom obliku: za marmeladu, pekmez,

žele (bez sjemenki), vitaminski koncentrat, sok,

dodatak različitim jelima i drugo. U Rusiji se iz

plodova dobija ulje, u kome ima mnogo provitamina

A i vitamina E i F. Primjenjuje se za liječenje rana,

smrzotina,kožnih i ulkusnih bolesti. Vučji trn je

izvrsna biljka za divljač. Gusti, trnoviti grmovi svagdje

pružaju zaklon, posebno sitnoj divljači, zaštitu za

legla, a pticama daju plodove za hranu. Veći broj

ptica dolijeće među te grmove u jesen, a zadržavaju

se tu i ptice selice. Grupna sadnja vučjeg trna moguća je u vjetrozaštitnim pojasevima, na

šumskim rubovima, čistinama, uz ceste i kanale.

13

Sorbus domestica – Oskoruša

Oskoruša (sinonimi: Skorš, Oskorš, Skurš, Skruš, Skoruša) – latinskog imena (Sorbus

domestica), kod nas je vrlo rijetko drvo, izvanredno tvrda i žilava, pa su ga naši preci

upotrebljavali za izradu raznih kotača i

zupčanika za vodene mlinove, za izradu

okretnih osi tzv. svijeće kamenih utega

preša za grožđe te zbog lijepog

dekorativnog drveta upotrebljivanog u

stolarstvu. Nekada je bilo poželjno da je

stablo oskoruše uspijevalo na svakom

domaćinstvu, jer ljekovitost plodova,

posebno sušenih, koji su se kuhali za

ljekovite čajeve, za mljeveno brašno koje

se je dodavalo u kruh, kompot od suhih plodova oskoruše, miješan sa drugim voćem je

posebnog okusa.

Oskoruša je prilagodljiva za različita podnebja, prilagođava se na zapuštena i suha zemljišta;

jedino je važno da ima dovoljno svjetlosti, a otporna je na sušu i niske temperature. Deblo joj

je ravno i prekriveno sa tankom sivo-smeđom korom; koja je raspucana i vrlo slična deblu

kruške. Krošnja oskoruše je okruglasta ili piramidasta oblika, razgranata, glavne grane su

snažno uspravne, a sa strane na krajevima su više vodoravne. Listovi su neparni (pernati) i

sastavljeni od 13 do 21 streličastih dlakavih listića. Pupovi i cvjetni i lisni su poludugi,

zašiljeni, ljepljivi, te pokriveni sa nježnim dlačicama, lišče i stablo je lijepo i dekorativno i

može nam služiti kao voćno i ukrasnu drvo. Stabla oskoruša su rasla na svakom seoskom

dvorištu i bila su hrana i lijek, naših predaka, jer u staroj Austro-Ugarskoj državi je vladarica

Marija Terezija imala zapovijest da se mora zasadivat oskoruša, tepka i jabuke bobovac,

carjevič, kanada, mošancel i druge, zbog gladi i zdravije prehrane dijece i pučanstva.

Oskorušia je jako cijenjena u Francuskoj i Njemačkoj, gdje je vrlo tražena u prehrambenoj

industriji, te se uzgaja u nasadima, a upotrebljava seza izradu voćnog vina i soka. Naši preci

su također sok od oskoruša dodavali voćnom moštu, posebno od tepke i vinske mosnjače

(moštnice) jer se je tako jako poboljšalo njegovu čistoću i postojanost.