Katolički list

•

_von1 GOD. XXII. BR 1 (243) Subotica, siječanj (januar) 2015. 150,00din

zkvh

.org.r

s

O Božjoj relativnosti i komunikativnosti

Zamislite neku riječ. Ponavljajteju naglas više puta. Što će se dogoditi:nakon određenog vremena ta će riječizgubiti prvobitno značenje i postat ćeobesmišljena, štoviše, smiješna. Slič-ne situacije događaju nam se u sva-kodnevici. Rafalno ponavljanje jednihte istih pojmova i riječi, čak i uzviše-nih poput ljubavi, tolerancije, slo-bode… dovodi do inflacije smislaistih. Postaju tek otrcane fraze kojimase pokriva sve i svašta.

Bog je relativno biće

Katkada u svojim predavanjimaznam pitati slušatelje o značenju nekečesto korištene fraze. Vraćanje kori-jenu riječi, vraćanje je izvornom smi-slu, koje je puno puta daleko od žar-gonskog. Tako sam se jednom prili-kom poigrao s riječju relativan, pita-jući za njezino značenje. Dobio samzanimljive odgovore: to je nešto što„može bit i ne mora“; „i bi i ne bi“;„mož’ kako ‘oćeš“, itd… No, što jepravo značenje? Relativan znači odno-san (od lat. gl. referre = od/nositi).Relacija ili odnos temeljna je karakte-ristika i konstitutivni element svakeosobe, pa tako i božanske. Bog, jed-nako kao i čovjek, opstoji na način od-nosa. Relacija prema drugim oso-bama čini me ljudskim bićem. Bog jerelativan zato što je Trojstvo. Relacijekonstituiraju božansku narav koja jesavršeni odnos Oca, Sina i Duha Sve-toga. Od/nositi znači uzmicati od sebei praviti ustuk spram drugoga. Tusliku božanskoga bića nosimo u sebi.

Suprotno tomu stoji riječ apsolu-tan (lat. gl. ab/solvere = od/riješiti).Apsolutist je odrješit, lišen predanja,uzmaka pred drugim, nepotreban re-lacije. Zato Bog nije apsolutan. Dajest, ne bi bio trojstven niti bi stvoriočovjeka. U konačnici, ne bi ni posto-jao. Grijeh nije ništa drugo nego na-mjerni prekid relacija, bilo prema Bo-gu, bilo prema čovjeku. Htjeti biti ap-solutan stoji u korijenu svakoga gri-jeha.

Bog je komunikativno biće

Bog nema profil na fejsu ili twit-teru, nema mail adresu niti mobilni te-lefon. U eri komunikacija, za današ-njeg čovjeka to je gotovo nedopustivo.Važi li onda da je Bog komunikativan?Evo još jedne riječi koja je izgubila lje-potu izvornoga značenja. Kada sampitao neke što to znači komunicirati,najčešći odgovori su bili: telefonirati,razgovarati, razmjenjivati informa-cije… Avaj! Latinska imenica commu-nio znači zajednica. Komuniciratiznači ulaziti u zajedništvo s drugima.Doslovno: pri/općiti se drugom, općitis drugim. Ista latinska imenica se ko-risti za riječ pričest. Pri/čest/iti značiuzeti čest - udio u zajedništvu s Bo-gom, zapodjenuti s njim komunika-ciju.

Komunicirati može samo onajkoji je relativan. Drugim riječima,odnos može ostvarivati samo onaj kojije potrebit drugoga, zajedništva. Jer jerelativan, Bog je ujedno najkomuni-kativnije biće. Priopćava se ne putemdruštvenih mreža ili komunikacijskihuređaja, već u/po svome Sinu. Očo-vječenje Isusa Krista najveći je medij-ski (hrv. posredovateljski) istup Bogau svijetu, najrječitija (u početku bijašeRiječ!) komunikacija Stvoritelja sastvorenjem. Komunikacija kao i rela-cija pretpostavlja odmak od vlastitaega i davanje prostora drugom i dru-gačijem.

Možda vam se ovih par misli činis brda s dola, no htio sam da to budeuvod za temu kojoj smo posvetili uovom broju Zvonika. Konstantno setupi o slobodi medija, međutim, zabo-ravljaju se bitne pretpostavke o ko-jima smo sad govorili. Nasilje, agre-sija, nerazumijevanje posljedica su se-beapsolutiziranja, loše komunikacijekoja ne daje prostora drugomu. OdBožje slike u nama stvorili smo kari-katuru. Sloboda medijskoga govoramoguća je samo u ispravno shvaćenojrelativnosti i komunikativnosti.

Vaš urednik

Iz sadržaja

Papina poruka Urbi et orbi .......................5

Tema broja:Od karikature do torture,od satire do satare ...........6

Dani biskupa Antunovića ..........8

Reportaža: Radio Marija prenosiglas u svaku kuću ...........24

Intervju:Vjerski mediji nude poruke, promišljanja,sadržaje stalno aktualne ..28

Moralni kutak:Boje li se katolički bračni parovi posvojitidijete................................32

Mladi – naša tema:Društvene mreže– život bez njih ................42

Naši redovnici i redovniceSretna i ostvarena osoba– s. Silvana Milan ...........49

Zvonik � 1/2015 3

Riječ urednika / Iz sadržaja

Bog nije apsolutan!

zkvh

.org.r

s

Poštovani čitatelji dragog nam Zvonika! Jedno dogledno vrijeme razmišljam o ovoj temi: mije-

njati sebe! Imam dojam da toliko puno o tome govorimo,slušamo, čitamo, ipak, sve nekako ostaje „u zraku“. Mnogisvećenici svoje propovijedi posvećuju ovoj temi, sigurnosmo do sada i na internetu o tome čitali razne članke, pos-toje i knjige o tome napisane, sve do jeftine psihološke li-terature koja na prvi pogled nudi savršeno rješenje odnos-no način na koji možemo sebe promijeniti. Zar ne da unama postoji nešto što nas neprestano „tjera“ nešto činitina bolje, da radimo na sebi neku promjenu, jednostavnoda budemo bolji ljudi, bolji kršćani? Razmišljam o tomekako zapravo mnogi od nas to žele, mole na tu nakanu, aopet, svaki dan prođe, a mi nismo mnogo postigli. Pitamse, zašto je to tako?! Netko će reći: „Ja sam dobar“; „Ja setrudim, činim dobro, dobar sam kršćanin, zašto bih mije-njao sebe“; poštujem takve izjave, i jako se radujem ako jenetko u takvoj „fazi“ svoje vjere, svog vjerničkog života, damože tako nešto reći. Međutim, siguran sam da postoje ioni koji žele konačno nešto postići, promijeniti sebe nabolje. Bilo je nekoliko vjernika koji su mi postavljali pitanjašto konkretno mogu učiniti, što moliti, ili ne moliti. Vjeru-jući da „znam“ rješenje, rekao sam da se odlazak na svetumisu podrazumijeva, zatim sveta ispovijed, pričest, redo-vita molitva u svome domu, djela milosrđa i još mnogo kla-sičnih kršćanskih svakodnevnih čina. Nakon svega toga,vjernici su ponovno dolazili s istim pitanjem i istim mol-bama. Što to nije u redu?! Sveta misa i sve ono što namCrkva kaže da činimo, a promjene nema! Nisam mogaoshvatiti u čemu je problem! Možda je problem u okruženjuu kojem se nalazimo ili je nedostajalo iskrene želje da uči-nimo nešto po tom pitanju. Mnoga kolebanja tijekom vjer-ničkoga života tada čovjekapritisnu i postanu optereće-nje. Čuo sam od nekoliko lju-di da su u konačnici prestalidolaziti u crkvu, živjeti svojuvjeru, jer su na neki načinostali blokirani u svojoj svije-sti osjećajući se nemoćnimpred jednom velikom činjeni-com: pred samim sobom. Ni-sam se dao pokolebati i odlu-čio sam da ću pojačati svojemolitve, uporno zazivati Gos-podina da mi dozove u pametšto se to događa i zašto jetako teško nešto konkretnoučiniti na bolje u svom životu.Nije prošlo nešto mnogo vre-mena, vjerujem da sada mo-gu reći (sa svojim malim ži-votnim iskustvom, još ma-njim iskustvom kao đakona)

da Gospodin ima jednu metodu pomoću koje nas vjernike,ili one koji na bilo koji način Gospodina prizivaju da im po-mogne, odgaja da uvijek dođemo pripravni pred Njegovolice, a samim tim i budemo zadovoljniji u našem životu.Gospodin nas uvijek vodi putovima života, rekao bih, dase malo „opečemo“. Pod tim pojmom mislim ne nešto jakonegativno, jednostavno dopusti da se našim ljudskim nas-tojanjima borimo i trudimo, i kad polako nestane snage,dođemo do puta na kojem nema dalje. Nastavimo li timputem, idemo u nepoznatom pravcu, možda i na trenutakzadovoljni, ipak sigurno ne sretni do kraja. Kad doživimou svom radu i nastojanju, životu, da smo učinili nešto štonije onako kako nas uči Gospodin i Crkva, tada reagiramoonim nutarnjim kajanjem, bude nam žao što smo do togadošli. U ovome vidim našu promjenu na bolje! To je onošto Gospodin od nas traži! Da uvidimo da je on ovdje i danas vodi! Da ne okrenemo oholu glavu i nastavimo onimputem za kojeg ne znamo ni sami točno kuda vodi. Kadadopustimo našoj nutrini i našoj savjesti da se kaje za neštošto smo loše činili, kada dopustimo Gospodinu da nas vodiputem kojim on želi, onda svaka pogreška i loš korak kojiučinimo predstavlja „odgojnu smjernicu“ s kojom se Gos-podin služi da nas dovede da pravih vrijednosti i isprav-noga shvaćanja vjerničkog života. Stoga, dopustimo Gos-podinu da nas odgaja, nemojmo se zatvarati u sebe i okre-tati glavu od problema i životnih poteškoća. Sa svim onimšto jedan dan sa sobom nosi povjerimo svu svoju nutrinuGospodinu. Netko će možda reći da sve ovo previše „po-božno“ zvuči! Ne dajmo se zanijeti! Pokušajmo! Ako i po-griješimo, hrabro to priznajmo, te odlučimo ponovno kre-nuti u nove pobjede ali ovoga puta jači i hrabriji u vjeri! Za-pamtimo da nas Gospodin vodi i odgaja i u našim pogreš-kama!

1/2015 � Zvonik4

Meditacija

Mijenjati sebe – izazov ili „pobožna fraza“Piše: Siniša Tumbas Loketić

Draga braćo i sestre, Isus, SinBožji, Spasitelj svijeta, rodio se za nas.Rođen je u Betlehemu od Djevice,ispunivši tako drevna proročanstva.Djevica se zove Marija, njezin zaruč-nik Josip.

Oni su ponizni ljudi, puni nade uBožju dobrotu, koji prihvaćaju Isusa iprepoznaju ga. Duh Sveti je prosvijet-lio betlehemske pastire, koji su pohr-lili do špilje i poklonili se Djetetu.Kasnije je Duh vodio starce Šimuna iAnu, u jeruzalemskom hramu, i onisu prepoznali u Isusu Mesiju. „Ta vi-dješe oči moje“, uskliknuo je Šimun,„spasenje tvoje koje si pripravio predlicem svih naroda“ (Lk 2,30-31).

Da, braćo i sestre, Isus je spase-nje za sve ljude i sve narode! Njega,Spasitelja svijeta, molim da pogledanašu braću i sestre u Iraku i Siriji, kojiveć predugo trpe posljedice sukobakoji se vodi i, zajedno s pripadnicimadrugih etničkih i vjerskih skupina, iz-loženi su okrutnom progonu. NekaBožić donese nadu njima, kao i broj-nim raseljenim osobama, prognani-cima i izbjeglicama, djeci, odraslima istarijim osobama, iz tih krajeva i iz či-tavoga svijeta. Neka promijeni ravno-dušnost u blizinu a odbacivanje uprihvaćanje, da bi svi koji sada patemogli dobiti potrebnu humanitarnupomoć da mogu preživjeti surovuzimu, vratiti se u svoje zemlje i živjetidostojanstveno. Neka Gospodin ot-vori srca da vjeruju, i neka podari svojmir čitavom Bliskom istoku, počevšiod zemlje blagoslovljene njegovim ro-đenjem, podupirući napore onih kojise učinkovito zalažu za dijalog iz-među Izraelaca i Palestinaca.

Isuse, Spasitelju svijeta, svrnisvoj pogled na sve koji pate u Ukrajinii daj da njihova voljena zemlja nadiđetenzije, pobijedi mržnju i nasilje tekrene novi putem bratstva i pomi-renja.

Kriste Spasitelju podari mir Ni-geriji, gdje se sve nova krv prolijeva imnoge se nepravedno odvaja od nji-

hovih najmilijih, drži kao taoce iliubija. Zazivam mir i za ostale dijeloveafričkog kontinenta. Tu mislim po-sebno na Libiju, Južni Sudan, Sred-njoafričku Republiku i razne krajeveDemokratske Republike Kongo. Mo-lim sve koji imaju političku odgovor-nost da se dijalogom zauzmu za pre-vladavanje suprotnosti i izgradnjutrajnog bratskog suživota.

Isuse, spasi mnogobrojnu djecukoja su žrtve nasilja, trgovine ljudimaili su prisiljeni postati vojnicima. Udi-jeli utjehu obiteljima djece ubijenih uPakistanu prošlog tjedna; djece,mnoge zlostavljanje djece. Utješi obi-telji djece ubijene u Pakistanu proš-loga tjedna. Budi blizu svima koji pateod bolesti, posebno žrtvama epide-mije ebole, prije svega u Liberiji,Sierra Leoneu i Gvineji. Zahvaljujućiod srca svima koji se hrabro posve-ćuju pomaganju bolesnima i člano-vima njihovih obitelji, još jednom upu-ćujem hitan poziv da se osigura pot-rebna pomoć i lijekovi.

Djetešce Isuse, misao mi leti svojdjeci koju se danas ubija i zlostavlja,bilo onoj nerođenoj, lišenoj veliko-dušne ljubavi njihovih roditelja i po-kopanoj u sebičnosti jedne kulturekoja ne voli život; bilo djeci koja su iz-

bjegla zbog ratova i progona, koju sezlostavlja i izrabljuje pred našimočima i uz naše tiho suučesništvo;kao i djeci masakriranoj u bombardi-ranjima, također ondje gdje se rodiosin Božji. I danas njihova nemoćnašutnja viče pod mačem tolikih He-roda. Nad njihovom se krvlju nadvijasjena današnjih Heroda. Doista jemnogo suza koje se liju na ovaj Božićzajedno sa suzama Maloga Isusa.

Draga braćo i sestre, neka DuhSveti danas prosvijetli naša srca, kakobismo prepoznali u Djetetu Isusu, ro-đenom u Betlehemu od Djevice Ma-rije, spasenje kojeg Bog daruje sva-kome od nas, svakom muškarcu iženi i svima narodima na zemlji. Nekase snaga Kristova, koja je sloboda isluženje, osjeti u mnogim srcima kojatrpe ratove, progone i ropstva. Nekasvojom krotkošću ta božanska snagaoduzme tvrdoću srca tolikim muš-karcima i ženama uronjenim u svje-tovnost i ravnodušnost, u globaliza-ciju ravnodušnosti. Neka njegova ot-kupiteljska snaga pretvori oružja uplugove, razaranje u kreativnost, mrž-nju u ljubav i nježnost. Tada ćemomoći radosno uskliknuti: Vidješe očinaše tvoje spasenje. /KTA/

Zvonik � 1/2015 5

AktualnoPapin nagovor uz blagoslov Urbi et orbi, Božić 2014.

Neka Božić donese nadu

zkvh

.org.r

s

Karikatura, groteska, parodija,burleska, satira ili travestija od pamtivi-jeka su prisutni načini relativiziranjastvarnosti. Čovjek je, između ostalog,opušteno biće – „homo relaxatus“ ko-jemu ponekad dozlogrde uštogljeni pro-tokoli, uvriježenosti, pravila i dogmati-ziranja. Karikatura oslobađa čovjeka ži-votne strogoće i napetosti, relativiziraumišljenost i oholost, rastače samo-apsolutiziranje, ukazuje na drugu stra-nu medalje i tumači svijet u ključu od-maka od nametnutih formi. Nije ni čudoda je u totalitarnim sustavima karikira-nje vlasti bila strogo zabranjena djelat-nost, plaćana često glavom. Karikiranjeje smatrano kao nedopustivi vid slobo-de koji teži relativizirati (relaksirati) to-talitarnu nedodirljivost. Što je strogoćaili tlaka veća, time je potreba za oduš-kom snažnija. Karikatura je društveno-politički komentar koji ima korektivnuulogu u društvu jer ukazuje na nekiproblem, na neku devijaciju ili druš-tvenu nebulozu i pritom ismijava feno-men, odnosno kreatore društvenog iš-čašenja.

Satira je po definiciji književni ob-lik u kojemu se kritički ismijava poje-dinca, skupinu, državu ili vlast. Iako susatiru izmislili Rimljani i iako su Rim-ljani poznati po vrlo bogatom vokabu-laru u prostotama i psovkama, u satirinije bilo psovki i vulgarizama. Očito sedo 21. stoljeća poremetio i osjećaj zamjeru u ismijavanju. Tko želi provjeriti,neka čita prijevode satira Quintusa Ho-ratiusa. U njegovim satirama ismijavajuse raznoliki tipovi mana, a ne povijesneosobe; nakon stroge etičke dijagnozeredovito slijedi i opušteniji poučak o lije-čenju tih mana. Horacijeve su satirelišene izravne političke referencijalnostii povišene agresivnosti. Satira se ne ko-risti vulgarnim rječnikom, ne koristi seopscenošću. U satiri se ismijavalo, aline i vrijeđalo nekoga. Karikiranje i sa-tira imaju i svoj negativni vid, kada nisuviše izraz slobode, šarmantni ukaz nanedostatke apsolutizirane stvarnostinego tek neukusna provokacija, banali-ziranje koje vodi nesnošljivosti te prilikaza ismijavanje.

Heroji ili teroristi?Tema karikatura je ponovno aktu-

alna, nažalost zbog žalosnih događaja izFrancuske. Teroristički napad od stra-ne islamističkih militanata na ured an-

tireligioznog francuskog satiričnog ma-gazina Charlie Hebdo u Parizu 7. siječ-nja donio je široku osudu u svijetu. Tra-gično poginuli uposlenici lista za mno-ge su heroji pali za slobodu govora. No,jesu li doista heroji? Naravno da je zlo-čin u Francuskoj nešto gnusno, ali je liCharlie Hebdo ipak u više navrata pre-šao granicu ukusa? Granice ukusa odre-đuju kvalitetnu tj. inteligentnu karika-turu od one koja to nije. Lako je nekogauvrijediti u karikaturi na onaj najprimi-tivniji način. Karikature u Charlie Heb-dou, koje se dotiču religiozne tematike,ne samo da su prevršile granicu dobrogukusa, nego su najblaže rečeno odvrat-ne. Slobodno bih se usudio reći da seradi o duhovnom terorizmu prema reli-gioznim ljudima, a koje se olako pravdafloskulom o „slobodi izražavanja“. Dokse karikature o „obojenima“ smatrajurasizmom, o židovima antisemitizmom,o LGBT populaciji homofobijom (zna-kovito, Charlie nikada nije karikiraoLGBT populaciju!) – karikature o Isla-mu i kršćanima – slobodom govora (!?).

Uvredljive karikature i najgorioblik govora mržnje koji jedino ima zacilj isprovocirati i povrijediti one naj-svetije vrijednosti i osjećaje religioznihljudi – to je sadržaj pomoću kojeg jeCharlie Hebdo postao poznat, ali naža-lost odnedavno i još poznatiji. Preokrut-no bi bilo reći da su dobili ono što sutražili, no da se ovakva tragedija realnomogla očekivati, to je sigurno. Stoga jevrlo opasno, nepromišljeno i vrlo štetnosada izražavati neku posebnu potporumagazinu Charlie Hebdo. Počast i tugaza nevino ubijenim ljudima – da, no pot-pora najgorem i najgnjusnijem oblikugovora mržnje u ime slobode govora islobode medija – nikako! Djelatnost ma-gazina Charlie Hebdo nema nikakveveze s novinarstvom i slobodom izraža-vanja.

Silovanje slobodomČini mi se da u današnjoj borbi

protiv terorizma i fundamentalizma ležijedna pogreška čiji bi se korijen mogao

izraziti onom Rousseauovom kako „čo-vjeka treba prisiliti da bude slobodan“.Ako samo analitički promotrimo citi-ranu rečenicu, već na prvu možemo uo-čiti da su riječi „prisila“ i „sloboda“ naneki način oprečne jedna drugoj pastoga i rečenica pomalo podsjeća naoksimoron. Svi bismo se, vjerujem, bezproblema složili da je sloboda (mišlje-nja, govora, tiska, udruživanja, od rep-resije itd.) pozitivna vrednota čijembismo ostvarenju kao čovječanstvo tre-bali težiti. Isto tako, vjerujem, reklibismo i za istinu, za napredak ili za tole-ranciju. No, povijest nas uči da to nemože ići „prisilno“ kako je mislio Rou-sseau. Sjetimo se samo „slavne“ Fran-cuske revolucije, koja je vođena pros-vjetiteljskim načelima „slobode, brat-stva i jednakosti“, a svoje je neistomiš-ljenike bratski prisilila na slobodu po-moću krvoprolića. Ne samo neistomiš-ljenike, nego i djecu revolucije.

Prije nekoliko dana već spomenutiCharlie Hebdo objavio je novo izdanjesvoga magazina u kojem se protiv reli-gijskog fundamentalizma i za slobodugovora (ponovno) bori podrugljivomkarikaturom Muhameda, ali i priličnobezobraznim odgovorom na gestu soli-darnosti koju je listu izrazio papa Fra-njo. Daje se zaključiti kako urednici ča-sopisa žele odaslati poruku kako ih te-roristički čin nije zaplašio i da će „nasilu“ ostvariti slobodu govora kakvomje vide, koliko god to islamisti budu iline budu u stanju prihvatiti.

Opravdano je smatrati kako ovak-va borba za slobodu tiska neće polučitiželjeni uspjeh. Jednostavno, protiv fun-damentalizma se ne bori nasiljem. Čaki ako bismo način na koji Hebdo shvaćaslobodu govora smatrali autentičnim,povijest nas uči da one koji to ne shva-ćaju ne možemo silom prosvijetliti. Nesamo da ih nećemo prosvijetliti, nego jevrlo vjerojatno da ćemo izazvati negati-van efekt. Štoviše, apsolutizacijomjedne vrednote (slobode) na račun dru-ge (ljubavi prema drugome i poštovanjaprema njegovom mišljenju/vjeri) upa-damo u ozbiljan paradoks. Nasilno na-

1/2015 � Zvonik6

Tema

Od karikature do torture, od satire do satarePiše: Dragan Muharem

metanje određene vrednote lako sepretvori u drugu vrstu fundamenta-lizma. Stoga, ili nam je promijeniti me-todu i težiti „istinovanju u ljubavi“ ili uovom slučaju, slobodi tiska u poštova-nju prema onome za koga smatramo daje u zabludi, ili nas ne treba iznenaditiako ćemo sukob samo produbiti.

Kršćani između dvije vatreUstvrdih kako je ovaj nemili do-

gađaj bio tragični sukob dviju grupaterorista. Bio je to sukob dvaju svjeto-nazora, oba do srži fundamentalistička– svjetonazora utemeljenoga na razumubez vjere i, s druge strane, svjetonazoruutemeljenom na vjeri bez razuma, našto je aludirao papa Benedikt XVI. usvom govoru u Regensburgu. Za seku-larni svijet, pobijeni djelatnici magazinaCharlie Hebdo su heroji. Za islamski svi-jet su to ubijeni napadači. Sekularni subranili slobodu govora, a muslimaničast poslanika Muhameda. Obje sku-pine se smatraju žrtvama povrijeđeneslobode i časti. Znakovito je uočiti kakoi jedni i drugi traže za sebe ono što dru-gima ne priznaju, a to se prelama prekoleđa (uglavnom) kršćana. Charlie Heb-do je zapravo specijalizirao sprdnju krš-ćanskih svetinja. Karikature koje se tičuIslama, tek su sporadične. No, s drugestrane, kao što je isto tako poznato, uzasvu osudu Muhamedovih karikatura,novine u arapskim zemljama sasvimnormalno i odvijeka bez ikakvih pozi-vanja „na vrijeđanje vjerskih osjećaja“redovito objavljuju antikršćanske i anti-židovske karikature i članke. Islam, ukojem uglavnom nema razlike izmeđureligije i politike, između sakralnog isvjetovnog, veliko je zgarište i stratištesvega „drugačijeg“, napose uključujućikršćane. No osude niotkud, kao ni zaš-tite.

Kako izvješćuju agencije, u pros-vjedima započetim nakon teroristič-kog napada u Parizu, kada su musli-mani izašli na ulice kako bi prosvjedo-vali protiv karikature objavljene u naj-novijem broju francuskog satiričkog ča-sopisa, ubijeno je (dosada) 10 ljudi, anjihova tijela uglavnom su pronađena uruševinama spaljenih kršćanskih crkvi.Najveći prosvjedi dogodili su se u Ni-geru, gdje su spaljene katoličke i pro-testantske crkve, prema nekim izvo-rima njih najmanje 45, kršćanski do-movi su opljačkani. Spaljeni su i dućanii hoteli u vlasništvu kršćana. Najmanje400 kršćana u više gradova potražilo jesklonište u vojnim objektima, bježećipred gomilom koja je rušila sve predsobom. U prosvjedima izazvanim kari-katurama koje su nacrtali sekularisti iz

Charlie Hebdoa ginu i stradaju ni više nimanje nego – kršćani!

Mediji – nekom majka, nekom maćeha

Više od milijun ljudi, među njima isvjetske vođe, izašli su na ulice Parizakako bi prosvjedovali protiv terorizmanakon ubojstva 17 ljudi. Niti pas nije iza-šao na ulicu da bi prosvjedovao protivterorizma u kojem su nigerijski teroris-ti iz Boko Harama ubili 2000 ljudi,uglavnom kršćana. Ovako je JacekDziedzina, kolumnist poljskog katolič-kog tjednika Gosc Niedzielny započeosvoju kolumnu pod naslovom: Je suisNigérian (Ja sam Nigerijac). U tekstupoljski novinar svraća pozornost na raz-ličiti tretman koji su dvije tragedije do-živjele u medijima. „Naravno, teško jemjeriti tragičnost nekog događaja bro-jem žrtava. Svako ubojstvo je stravično.Ipak, možemo procijeniti reakciju me-dija na smrt. I dok se u Parizu iskrenasućut za žrtve napada miješala s infan-tilnim kopiranjem slogana Je suis Char-lie, u slučaju nigerijskih žrtava nije biloakcije pod sloganom Je suis Nigérian“,napisao je Dziedzina.

Novinar je za one koji ne znaju na-glasio kako se, dok su kamere i mikro-foni svih medija svijeta bile okrenuteprema Parizu, u afričkoj državi događaonevjerojatan pokolj koji je imao raz-mjere genocida. Osim što je ubijenooko 2000 ljudi, čitava naselja morala subježati pred teroristima. Cijela situacijapodsjeća na masakr i egzodus kršćanau Iraku i Siriji, piše Poljak, ali izostanakreakcija ostatka svijeta u ovom i pret-hodnim slučajevima vjerskih progonane iznenađuje. „Lakše je nositi transpa-rente u obranu tzv. „slobode govora“ itzv. „zapadne civilizacije“, nego u obra-nu anonimnih kršćana.

Iako nam se po medijima na svemoguće načine pokušavaju utrapiti fo-tografije uplakanih ljudi koji drže papi-riće na kojima piše „Ja sam Charlie“

dobro bi bilo da razmislimo kako je mo-guće da nikoga nije interesiralo bes-ramno ubijanje iračke, afganistanske, li-bijske, sirijske i palestinske djece dokje Charlie Hebdo, mali neovisni satiričnilist, u samo nekoliko sati postao motoslobodnog, demokratskog i pravičnogsvijeta.

Noam Chomsky je jako lijepo ob-jasnio da mediji sviraju glazbu koju imnametnu sponzori i vlasnici. Prije neko-liko dana u razmaku od samo nekolikosati svi profesionalni mediji su počeli pi-sati iste stvari, objavljivati iste slike, svisu u glas počeli govoriti jedno te isto.Gotovo istovjetnu situaciju smo imali iza vrijeme napada na Ameriku, rijetkimediji su ostajali glas razuma, a jošrjeđi su ukazivali na stvarnog krivca,krivca koji danas iskorištava Charlieakako bi nas jednom zauvijek pretvoriou zombije s kojima se jednostavnoupravlja i od čijih sloboda nije ostaloama baš ništa.

Karikatura karikatureNa kraju promišljanja vraćam se

početku teksta o karikaturama i slo-bodi. Jedini istinski preduvjet stremlje-nju slobodi jest sposobnost biti slobo-dan čak i od slobode. To je paradokskojeg je moguće razumjeti samo krozkriž – Krist je najslobodniji upravo nakrižu. Naučio nas je odreći se grčevitogi nervoznog zahtjeva za apsolutnomslobodom kako bi ponovno zadobio jošveću slobodu, ali bez prisile. Načinitiodmak od vlastitog Ja kako bih se vratiosebi, to je jedini put u izgradnji istin-skog bića. Francuski karikaturisti bi moždadrugačije prošli da su znali napravitiodmak od karikiranja drugih a pritomizuzimajući sebe i svoja uvjerenja. Mož-da da su karikirali vlastite karikature,tko zna… Za tako nešto je potrebna ve-ličina duha, poniznost i ljudskost.Iskren i duhom otvoren čovjek izvući ćeiz ovoga pouku. Onaj tko to ne može iline želi, naoštrit će olovku ili napunitišaržer.

Zvonik � 1/2015 7

Tema

zkvh

.org.r

s

Misa o 126. obljetnici smrti Ivana Antunovića

U Subotici su i ove godine, u organizaciji Katolič-kog društva za kulturu, povijest i duhovnost „Ivan An-tunović“, održani Dani biskupa Ivana Antunovića, na-rodnog preporoditelja bačkih Hrvata. Dani su započeliu nedjelju, 11. siječnja svečanom sv. misom o 126. ob-ljetnici smrti Ivana Antunovića.

Svetu misu je u katedrali-bazilici sv. Terezije predslavioje mons. Stjepan Beretić, katedralni župnik i predsjednikDruštva „Ivan Antunović“. On je pozdravljajući okupljene čla-nove Društva i okupljene vjernike istaknuo da je Ivan Antu-nović bio čovjek velikog srca. On je razbuktao ljubav premaCrkvi, materinskom jeziku i narodu. I taj njegov pokret traje idanas. Mons. Beretić je također naglasio da je ta misa svoje-vrsni početak obilježavanja 200. obljetnice rođenja Ivana An-tunovića, koja će posebno biti obilježena u mjesecu lipnju onjegovom rođendanu. Uz mons. Beretića misu su suslavili isvećenici mons. Andrija Anišić, dr. sc. Ivica IvankovićRadak, mr. sc. Mirko Štefković i Jozef Vogrinc. Na misije pjevao katedralni zbor „Albe Vidaković“ pod ravnanjem Mi-roslava Stantića.

Razgovor Društva „Ivan Antunović“Tradicionalni „Razgovor“ Društva „Ivan Antunović“ odr-

žan je 16. siječnja u Hrvatskom kulturnom centru „Bunje-vačko kolo“ u Subotici. Organizatori su ove godine potaknutidogađanjima na izvanrednoj Sinodi biskupa, posvetili suvre-menoj problematici braka i obitelji te je okvirna tema ovogo-dišnjeg Razgovora bila „Djeca iz rastavljenih brakova i obite-lji: njihova opterećenja i njihovi brakovi i obitelji“, a predavačprof. dr. sc. Pero Aračić, profesor u miru i doskorašnji de-kan Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta u Ðakovu SveučilištaJosipa Jurja Strossmayera u Osijeku.

Večer je započela recitacijom Ante Evetovića Mirolju-ba „Ivi Antunoviću“, koju je pročitala Elizabeta Ivanković.U uvodnim mislima, voditeljica programa, mr. sc. JelenaZečević, podsjetila je na povijest „Razgovora“ koji se u orga-nizaciji Društva „Ivan Antunović“ priređuje dvadeset trećiput. Biskup Antunović često je naglašavao potrebu brige za svojnarod, njegov opstanak i razvitak. Odgoj djece Antunović smat-ra najvažnijim djelom svih roditelja. Toj tematici posvetio jepuno prostora, s mnogim detaljima. U tom smislu i mi kršćani,kao dio društvene zbilje u kojoj živimo, na ovaj način, iakoskromno, dajemo večeras svoj odgovorni doprinos promišljanju

na ovu temu, jer je onavažna ne samo za sadašnjitrenutak, nego i za genera-cije koje dolaze. Razgovorje, kako je to do sada višeputa isticano, zamišljenkao „trenutak istine“ hrvat-ske zajednice, rekla je Je-lena. Zatim je gosta preda-vača i sve prisutne pozdra-vio predsjednik Društva,mons. Stjepan Beretić.

U uvodu u svoje predavanje prof. Aračić je podsjetio nariječi izvanredne Sinode biskupa koja je o toj problematici za-ključila: Kriza bračnog para destabilizira obitelj i može, krozrastave i razvode, prouzročiti ozbiljne posljedice po odrasle,djecu i društvo, slabeći pojedinca i društvene veze. U svom pre-davanju najprije je prikazao statističke podatke o broju ras-tava odnosno djece rastavljenih brakova u R. Hrvatskoj. Tipodaci su porazni i govore da se svaki 3,5 brak rastavlja a pos-ljedica toga je podatak da je u periodu od 1970. do 2012. go-dine u R. Hrvatskoj bilo 210.000 rastavljenih brakova štoznači da je rastavom bilo pogođeno čak 420.000 osoba – sup-ružnika i da je svim zbivanjima oko rastave bilo pogođeno i180.500 djece, što su svakako vrlo porazni i tužni podaci.

U drugom dijelu svoga predavanja predstavio je kakoprocesi rastave utječu na supružnike i djecu. Najprije je uka-zao na štetnost tih procesa na zdravlje samih rastavljenih sup-ružnika, ističući da je po statistici osim različitih psihički, du-ševnih i tjelesnih bolesti uočljiva i ranija smrtnost takvih sup-ružnika. Zanimljivo je istraživanje prof. Aračića koje je pro-veo kroz 34 razgovora s rastavljenima, koje će objaviti i u po-sebnoj knjizi Razgovori s rastavljenima koji očituju duboku idugu patnju rastavljenih. Zatim je prikazao utjecaj rastave nazdravlje djece i njihove međuljudske odnose istaknuvši da jeproces rastave roditelja za djecu dug i bolan proces jer se ras-tava ne događa u pravilu naprasito odjednom. I stoga se možereći da ni za jedan uzrast djece taj proces nije bezazlen i da ihpogađa traumatično, duboko i dugotrajno. Od osjećaja najčeš-će se spominju ljutnja, žalost, strah, osamljenost, osjećaj greš-nosti, bijes i odbacivanje okoline, naglasio je predavač. Utje-caj rastave na sam koncept braka također je ogroman, rekao jeprof. Aračić. Procesom rastave ugrožena je i pomalo nestajeljubav, nestaje sigurnost i time se u njihovoj nutrini ruši brač-no-obiteljski sustav. Odnos muškarca i žene u instituciji brakai obitelji više nije jasan. Ako nešto znaju o svojoj kršćanskojvjeri, onda nastaju bremenita pitanja o vjernosti Bogu, kojitraži nerazrješivu ženidbu i stabilnu obitelj, istaknuo je pre-davač. U zaključnom dijelu drugog dijela svog predavanjaprof. Aračić je postavio pitanje jesu li djeca pogođena rasta-vom roditelja sklonija rastavama kasnije u vlastitom braku? Iodgovor na ovu tvrdnju, nažalost je potvrdan premda nije mo-guće izričito tvrditi tu povezanost i u kojem je obimu, ali se činida postoji veliki rizik da se lakše pribjegava rastavi kod onihkoji dolaze iz konteksta rastavljenih roditelja, zaključio je pre-davač. U trećem, završnom dijelu predavanja prof. Aračić jeiznio rezultate istraživanja koji su rađeni pod njegovim vod-stvom na temu „Kršćanski identitet i brak i obitelji“ a odnosilose na one koji su u braku ili su u njemu bili. Svaku obitelj trebaprije svega saslušati s poštivanjem i ljubavlju i pratiti vodeći seIsusovim primjerom na susretu sa učenicima na putu za Emaus,zaključio je predavač te dodao: A papa Franjo u svojoj pobud-nici „Evangelii gaudium“, br. 169, daje konkretne poticaje:„Crkva će svoje članove – svećenike, redovnike i vjernike laike– morati uvesti u to umijeće praćenja drugoga kako bi svi nau-čili izuti svoje sandale pred svetim tlom drugoga. Ritam togapraćenja mora biti odmjeren i ohrabrujući, odražavajući našubliskost i pogled pun poštivanja i suosjećanja, koji ujedno oz-dravlja, oslobađa i potiče rast u kršćanskom životu“.

Nakon predavanja desetak sudionika ovoga susreta uklju-čilo se u razgovor s konkretnim svjedočenjima, prijedlozima ipitanjima glede same teme i problematike Razgovora. /A. A./

1/2015 � Zvonik8

Događanja u Subotičkoj biskupiji

Dani biskupa Ivana Antunovića

Pjesmom pozdravilirođenje SpasiteljaPjevački zbor i tamburaški sas-

tav KPZH „Šokadija“ iz Sonte iz-vedbom božićnih pjesama dočekalisu vrijeme rođenja Spasitelja.

Po tradiciji, „Šokadinci“ su svoj bo-žićni koncert održali u crkvi sv. Lovre uSonti, pola sata prije polnoćne svetemise koju je predslavio sonćanski žup-nik vlč. Josip Kujundžić.

Ivan Andrašić

Betlehemsko svjetlo u crkvi sv. Lovre u Sonti

Betlehemsko svjetlo, nošeno u ru-kama načelnika Zdenka Popovića i dvo-jice članova Odreda izviđača „Stari hrast“iz Osijeka, stiglo je 23. prosinca u crkvusv. Lovre u Sonti.

Svjetlo je simbol Božića, a u Bibliji sim-bolizira dolazak Isusa, čijim rođenjem je bioobećan mir svim ljudima dobre volje. Palje-njem betlehemskog svjetla mira ljudi se pod-sjećaju Isusove misije. Uz pratnju ministranataizviđače je do oltara doveo sonćanski župnikvlč. Josip Kujundžić. Brojne vjernike poz-dravio je i božićne blagdane im čestitao na-čelnik „Starog hrasta“. Ministranti i djecažupe Sonta izveli su prigodni recital, a pjevač-ki zbor i tamburaški sastav „Šokadije“ malikoncert božićnih pjesama.

Ivan Andrašić

Zvonik � 1/2015 9

Događanja u Subotičkoj biskupiji

Božić u crkvi sv. Marije Vjernici u crkvi sv. Marije u Subotici radosno su

proslavili Božić za koji su se pripravljali bdijenjem, mi-sama zornicama, svetom ispovijedi, i kao što svake go-dine čine, organiziranjem prikupljanja novca za potre-bite na području župe.

Na predvečerje nedjelje Gaudete 26 odraslih osoba pri-milo je sakramente kršćanske inicijacije. Njih šestero postalisu tada članovi Crkve i rodili se iznova po krštenju. Djeca suse također žarko pripremala, čineći dobra djela, sudjelova-njem u misama zornicama i paleći svijeće na adventskom vi-jencu uz recitacije, a prigodnim recitacijama čestitali su i Ma-terice i Oce. Aktivno su sudjelovali i u misi polnoćki i na samdan Božića. Od njih smo čuli redove psalma, recitirali su i svi-rali na violini. Članovi župnoga zbora i orkestra „Csiperke“zajedno s kantorom Sándorom Tamásem učinili su misupolnoćku još svečanijom. Pastirsku igru ove godine priredilisu vjernici koje je za uloge pripremala s. Melánia Varga, atekst je pisala s. Alix Baranyi.

U našu crkvu je kao i svake godine dospjela porukaBožje ljubavi i mira kroz betlehemski plamen, zahvaljujući iz-viđačkom timu Kosztolányi Dezső, koji djeluju na našoj župi.Na badnju večer su nam izviđački zapovjednici TihomirPopov, Balázs Bartalos i Péter Kósa donijeli plamen sa svi-jeće zapaljene u špilji Kristova rođenja u Betlehemu. Djecusu tijekom blagdana čekali i paketi za koje zahvaljujemo bis-kupijskom Caritasu i župniku preč. Károlyu Szungyiju kojisu zajedničkom suradnjom pripremili djeci iznenađenje obra-dovavši ih. /s. M. Hermina Kovács/zk

vh.or

g.rs

Betlehem u BereguSvake godine za Božić vlč. Davor Kova-

čević, župnik župe sv. Mihovila, sa svojimžupljanima napravi predivnu betlehemskuštalicu.

U Betlehem se tradicionalno na „polotnjici“,kako kažu Berežani, odnosno na polnoćki, u jaslepoloži mali Isus. Tako je bilo i za Božić 2014. nasvetoj misi polnoćki koju je predslavio župnikDavor.

Marin Katačić

Jubilarni 10. božićni koncert u Beregu

Tradicionalno, 10. put po redu UGH „Ante Jakšić“i HKPD „Silvije Strahimir Kranjčević“ Bački Breg, or-ganizirali su 15. prosinca božićni koncert u crkvi sv.Mihovila u Bačkom Bregu.

Koncert je održan zahvaljujući potpori bereškog župnikažupe sv. Mihovila vlč. Davora Kovačevića, mnogih obitelji

iz Berega i Koluta, a ove godine održavanje koncerta pomog-lo je i Hrvatsko nacionalno vijeće iz Subotice. Svojom nazoč-nošću koncert su uzveličali djelatnici Generalnog konzulataRepublike Hrvatske u Subotici, predsjednik HNV-a dr. Sla-ven Bačić sa suradnicima, direktor NIU „Hvatska riječ“ IvanKaran, predstavnici MZ Bački Breg, DVD Bački Breg iudruge žena „Brežanka“ Bački Breg. Na koncertu su bile ipjevačke skupine koje su a capella ili uz glazbenu pratnju pje-vale tradicionalne i božićne pjesme iz svojega kraja. Osim pje-vačke skupine HKPD „Silvije Strahimir Kranjčević“ i djece

koja pohađaju predmet Hrvatski jezik s elemen-tima nacionalne kulture u OŠ „Moša Pijade“ uBačkom Bregu, a koje je pripremila za nastupučiteljica Tamara Lerić, na koncertu su nastu-pili i KUD „Seljačka Sloga“ iz Bogdanovaca izRepublike Hrvatske, SKUD „Izvor“ iz Stanišića,KUDH „Bodrog“ iz Bačkog Monoštora i VIS„Antunići“ iz Sombora. Gosti iz Hrvatske pred-vodili su pjevanje i na svetoj misi prije koncertauz orguljsku pratnju studentice Akademijeumjetnosti u Novom Sadu Milice Lerić iz Bač-kog Brega. Posebnu pozornost privuklo jeSKUD „Izvor“ iz Stanišića s pravoslavnim božić-nim pjesmama i HKUD „Bodrog“ iz Monoštoras koledarskim pjesmama iz Dubrovnika.

Marin Katačić

1/2015 � Zvonik10

Događanja u Subotičkoj biskupiji

Božić u AleksandrovuPosljednjeg dana prvog polugodišta vje-

roučenici OŠ „Sveti Sava“ u Subotici održali subožićnu priredbu. Prostor za priredbu je ustu-pio o. Gordan Uvalić u domu „Svetog Save“.Priredba je bila ekumenskog karaktera nakojoj su skupa nastupili vjeroučenici obje vjer-ske nastave kao i zbor naše škole.

Osim učenika i uprave škole priredbi su nazo-čili o. Gordan Uvalić i župnik župe Marija Majkacrkve mons. Slavko Večerin. Pred samu polnoćkuu župi Marija Majka Crkve vjeroučenici su odigraliigrokaz „Ukrali su dijete Isusa“. Svojom glumom ineposrednošću na vrlo lijep način su prikazali kakosmo Božić svi mi i da se on ne sastoji samo od gip-sanih figura. Na završetku igrokaza Marija Gabrićje uz orguljsku pratnju Marija Bonića otpjevalapjesmu „Tiha noć“. Bila je to još jedna nevjerojatnanoć koja je ostavila traga u svima nama uz poruku:Božić – to smo svi mi. /Danica Mlinko/

Kićenje borova u lemeškoj crkviObvezu ovogodišnjeg kićenja borova u lemeškoj

crkvi preuzeli su članovi HBKUD-a „Lemeš“ koji su naočiće, u nedjelju 21. prosinca popodne poneseniduhom predstojećih blagdana, ispunjeni najljepšimemocijama, prenijeli iste kroz dekoraciju borova i takouljepšali oltarski prostor za ponovno rođenje malenogaIsusa.

Nije Božić ukras niti lampice na boru ali doprinosi ozrač-ju svečanosti i topline. Ove godine u crkvu su unesena četiribora, darovi vjernika, od kojih dva dopiru do stropa uz velikioltar a dva upola manja su postavljena uz bočne oltare. U istovrijeme učenici osmog razreda s razrednikom i seoskim kan-torom Željkom Zelićem postavili su prikaz Betlehema ispredžrtvenika. Dok su radili, učenici su razgovarali na temu Bo-žića i među sobom se propitivali o naučenom na satovima vje-ronauka. Kako bi ugođaj bio što potpuniji kantor je pratio ki-

ćenje na orguljama najljepšim božićnim skladbama pa su svinazočni s oduševljenjem i poletom uzvratili pjesmom.

Željko Zelić

Lemeš: Misa zahvalnica za kraj godine

Svečanom svetom misom zahvalnicom na Svr‘ go-dine koju je 31. prosinca predslavio vlč. Antal Egedi,Lemešani su priveli kraju godinu iza nas i započelinovu.

Misno slavlje na orguljama je pratio mjesni kantorŽeljko Zelić da bi pred kraj svečano intonirajući i izvodećiTe Deum laudamus, kao nekada na dva službena jezika bo-goslužja, zahvalili na svim milostima isprošenima po zago-

voru suspasiteljice, blažene Djevice Marije, seoske zaštitnice.Župnik je nakon homilije podsjetio na radove na crkvi i žup-nom stanu, a prvenstveno na skoro potpuno obnovljenu ka-pelu Gospe od milosrđa, što je i obilježilo godinu iza nas te jepodnio izvješće o promjenama u maticama. Lemeška župa Ro-đenja blažene Djevice Marije u 2014. godini zabilježila je 44ukopa, i to 16 muškaraca i 28 žena, od kojih samo 3 sa sakra-mentom. Kršteno je svega 13 djece, 6 dječaka i 7 djevojčica.Vjenčana su samo 4 para. Pričešćeno je 15 prvopričesnika,dok je 54 vjernika za protekle četiri godine primilo sakramentpotvrde po rukama subotičkog biskupa mons. Ivana Pén-zesa. Priprema za božićno razdoblje u adventu tekla je svaki

dan osim blagdana i nedjelje krozmise zornice u 6,30 te veliku ispovi-jed 17. prosinca. Misna slavlja tije-kom blagih dana Božića prikazanasu u 10 sati svim danima kojima jeobilježeno porođenje Isusovo. U po-nedjeljak 5. siječnja na poslijepod-nevnoj svetoj misi upriličen je bla-goslov vode i kršten je zdenac svodom kojom će se škropiti domoviprigodom blagoslova koji je u tijeku.

Željko Zelić

Zvonik � 1/2015 11

Događanja u Subotičkoj biskupiji

Božić u BačuU župnoj crkvi sv. Pavla apostola u drevnom Baču

svetu misu polnoćku predslavio je vlč. Josip Štefković.Pod misom je pjevao župni pjevački zbor pod ravna-njem Marije Klecin. Za sviranje su se pobrinuli bačkitamburaši pod ravnanjem kantora Dražena Vukovića.

Tako je bilo i na prvi dan Božića, što je u mnogome uz-veličalo božićno slavlje. Za unutarnju dekoraciju crkve pobri-nuli su se bački vjernici kojisu prikupili darove za cvijeće, asvojim su nesebičnim zalaganjem unijeli u crkvu četiri iz-nimno lijepe božićne jelke čija visina je oko deset metara.Ispred oltara su postavljene jaslice, a naokolo slama. Božićniugođaj bio je potpun. Jelke su darovali bački vjernici, obiteljMargetić i obitelj Krstić, a dvije jelke su dar obitelji Klinov-ski iz Plavne. Crkva je ovog Božića bila lijepo popunjena kako

vjernicima tako i gostima. Na kraju misnih slavlja čestitku zaBožić je izrekao župnik Štefković, a potom je podijelio i božić-ne darove najmlađima. /Stjepan Fuks/

zkvh

.org.r

s

Jubilarni, 25. koncert zbora „Sv. Cecilija“

Pjevači franjevačke crkve i zbora „Sv. Cecilija“, uzinstrumentalnu pratnju i podršku starih prijatelja, Su-botičkog tamburaškog orkestra, 22. prosinca priredilisu 25. božićni koncert u franjevačkoj crkvisv. Mihovila arkanđela u Subotici.

U punoj crkvi ljudi su došli potražiti malogIsusa u pjesmi i glazbi unatoč predblagdanskoj„gužvi“ i pripremama koje treba napraviti u do-movima. Pjesmama iz Bačke, Hrvatske, Dalma-cije, Njemačke, Cithare octochorde, pjevači i svi-rači su približili Malog Isusa brojnoj publici. So-list Franjo Vojnić Hajduk pjevao je ChanabelovTranseamus a debitantica koncerta bila je InesBaić, koja je pjesmom fra Josipa Pasaričeka „Bet-lehemska sveta noć“ također uljepšala božićniugođaj. Božić je blagdan radosti, ljubavi i mira.Božićnom glazbom, osobito starim tradicijskimpjesmama iz naše bačke ravnice izražavamo ra-

dost što se po Isusovu rođenju očitovala dobrota Boga našegai njegova dobrota prema nama ljudima. Stara, svima nam poz-nata pjesma „Svim na zemlji mir veselje“ čula se kroz 25 go-dina i pjeva se svakog Božića, jer je Isus poslan s neba da namdonese taj čudesni mir toliko potreban srcima, obiteljima, na-rodima, cijelom svijetu. „O grešniče to promisli“ otvori srce ipusti malenog Isusa da obasja svojim božićnim sjajem svakosrce i svaki dom. /Marina Piuković/

Božić s braćom grkokatolicima i pravoslavnima u Novom SaduBožićno bdijenje u grkokatoličkoj parohijalnoj

crkvi sv. Petra i Pavla u Novom Sadu 6. siječnja u 21sat predslavio je apostolski egzarh za grkokatolike u Sr-biji Ðuro Džudžar, uz suslavlje o. Julijana Raca, novo-sadskog paroha, dr. Romana Myza, umirovljenog pa-

roha, kao i preč. Roberta Erharda, novosadskog de-kana i župnika župe Ime Marijino i vlč. Dominika Ral-bovskog, duhovnog pomoćnika u ovoj župi.

Nakon liturgije, u punoj parohijalnoj župnoj dvorani sv.Nikole nastavljeno je druženje i glazbeno čestitanje („kolja-dovanje“) koje je na gitari pratio Jovgen Nađ. Prvi dan Bo-žića sveta liturgija s mirovanjem slavljena je u župnoj crkvi, apopodnevna, tradicionalno, za grkokatoličku zajednicu vjer-nika u obližnjoj Budisavi, dok je vladika Ðuro predvodio bo-

žićnu liturgiju u župi Rođenja Presvete Bogorodice u rod-nom Ðurđevu. Grkokatolički vjernici cijelog Egzarhata uSrbiji blagdan Isusova rođenja svetkuju 7. siječnja, osimu katedralnoj župi sv. Nikole u Ruskom Krsturu, u kojojje u uporabi gregorijanski kalendar.

Proslava Božića u pravoslavnoj sabornoj crkvi sv.Ðorđa otpočela je 7. siječnja službom velikog povečerja ijutrenja. Euharistiju je predvodio episkop novosadski ibački Irinej, uz sasluženje njegovog novoizabranog vi-kara, episkopa jegarskog Jeronima i svećenika novosad-ske saborne crkve. U liturgiji i božićnom čestitanju su su-djelovala oba svećenika župe Ime Marijino, đakon vlč.Siniša Tumbas Loketić te umirovljeni župnik suboti-čke župe Marija Majka Crkve mons. Andrija Kopi-lović.

/Izvori: www.ruthenpress.info, www.eparhija-backa.rs; Foto: Ruthenpress/

1/2015 � Zvonik12

Događanja u Subotičkoj biskupiji

Zlatna krunica u župi Marija Majka Crkve

Tjeskobni trenuci vjerničkoga puka uvijek nas vodeu Majčin zagrljaj. Strah, neizvjesnost ili možda samoželja za blizinom dovoljni su da se uputimo k Majci. Či-nimo to kao narod i kao pojedinci, u zajedničkoj molit-vi u crkvama, obiteljima ili na putu, u automobilu, prijespavanja ili tijekom dana. Među najdraže pobožnostivjerničkoga puka svakako se ubraja molitva krunice.Dobro je ako je urasla u nas kao sastavni dio našega

duhovnog života kao što je urasla u život zajednice župeMarija Majka Crkve.

Svake godine u siječnju se okupi stotinjak vjernika po-dijeljenih u više skupina koji se svaku večer okupljaju kodjedne od obitelji te skupa mole Zlatnu krunicu. Ova pobož-nost započela je davne 1992. godine i živi u vjernicima i danas.S obzirom na to da se na molitvu okupljaju cijele obitelji, kru-nicu uvijek mole djeca tj. mlađi sudionici. Ovakav vid pobož-nosti jača župnu zajednicu i vjeru u njoj. Pobožnost završavazajedničkom molitvom i svetom misom 1. veljače.

Aleksandra Miler

Božić u somborskom KarmeluSvetom misom polnoćkom, jedinom na mađar-

skom jeziku u gradu, koju je predslavio vikar župe Pre-svetog Trojstva vlč. Gábor Drobina, započelo je slavljeBožića u crkvi sv. Stjepana pri karmelićanskom samos-tanu u Somboru. U koncelebraciji je bio o. StjepanVidak, prior samostana.

Prije misne žrtve upriličena je dječja predstava o doga-đajima oko Isusova rođenja, popraćena pjesmama dječjegzbora župe Presvetoga Trojstva. Predstavu su osmislili vje-roučiteljica Bernadett Tatai, voditelj dječjeg zbora RafaelJuhász i vlč. Drobina. Misa polnoćka nahrvatskom jeziku koju je predslavioje o.Zlatko Žuvela, a koncelebrirao priorVidak, služena je nakon glazbenog prog-rama koji je započeo u 21 sat, a kojega suosmislili obitelj Malenić i Antunić smladim vjernicima Karmela. Na objesvete mise čitači su bili vjernici laici. Bilisu prisutni ministranti i izvanredni djeli-telj svete pričesti, Nikola Knezi, akolit,vršeći i druge službe.

Na sam dan Božića, 25. prosinca,misnu žrtvu na mađarskom jeziku prika-zao je o. Stjepan Vidak a koncelebriraoje i propovijedao o. Zlatko Žuvela. Slav-lje je uzveličala orguljašica Valéria Uta-si, a pjevali su vjernici i zbora župe Pre-svetog Trojstva. U 10,30 sati proslavljenaje euharistija na hrvatskom jeziku, gdjesu uloge predslavitelja i koncelebranta

zamijenjene. Slavlje je na orguljama pratila Marina Kovač, apjevali su mladi i ostali vjernici. Navečer u 17 sati bila je reci-tirana sveta misa na mađarskom jeziku prikazana od straneoca priora. Poslije obje svete mise uslijedilo je darivanje djecepa je tako podijeljeno više od 120 poklon paketića, dar slasti-čara Stevana Janovića iz Sombora.

U Karmelu nije bilo misa zornica kroz došašće niti cje-lodnevno posebno organiziranih ispovijedi. Ovogodišnje bo-rove, dva velika i jedan manji, darovali su vjernici a kićenjesu preuzeli sakristan, kuharica i karmelićanski kandidati. Pri-padnici trećeg reda pripomogli su novčanim prilozima i na-mirnicama kao i mnogi drugi dobročinitelji. Neka Bog svimauzvrati stostruko i blagoslovi ih. /Željko Zelić/

Blagoslov radova na crkvi u Čantaviru

Crkva sv. Antuna Padovanskog u Čantaviru pro-teklih mjeseci bila je u središtu radova. Dom Gospod-

nji uljepšan je i oplemenjen obostranim zalaganjemvjernika i angažiranih majstora.

Postavljeni su novi satovi s prigodnim osvjetljenjem natornjeve crkve koje je sponzoriralo Ministarstvo vanjskih pos-lova Republike Mađarske. Obnovljen je i križ ispred crkvezahvaljujući lokalnom kamenoklesaru Robertu Curnoviću,

te zamijenjena stakla na prozorima ivitražima sufinanciranjem Grada Su-botice. Donacijom vjernika poradilose i na zvonima kojih ima pet, najtežeje 1000 kg a najmanje 50. Blagoslovobilatih radova i učinjenoga upriličenje 14. prosinca nakon svečane svetemise koju je predslavio vlč. RóbertUtcai, čantavirski župnik. Za vrijemehomilije poručio je da vjernici nikadane trebaju gledati prema dolje negouvijek prema gore, prema Kristu kojije na križu pokazao veliku, beskrajnuljubav prema nama. Župa u Čantaviruje drevna i datira od 1781., od kada sevode matice. Stara crkva podignuta je1815. a proširivana je 1900. godine.Sadašnja crkva je impozantna, dužine56 m, širine 22 m, visina lađe 60 m igrađena je u neoromanskom stilu.Blagoslovljena je 1929. godine.

Željko Zelić

Zvonik � 1/2015 13

Događanja u Subotičkoj biskupiji

zkvh

.org.r

s

Znanstvena debata o spolnom odgoju u školama

Fondacija „Danilo Kiš“ organizirala je 6. prosincau Omladinskom klubu „Skladište“ znanstvenu debatuna temu zdravstvenog (spolnog) odgoja u školama.

Pilot-projekt ovog programa pokrenulo je Ministarstvoza omladinu i sport AP Vojvodine i on se provodi u 66 vojvo-

đanskih srednjih škola. To je bio povod debate u kojoj su su-djelovali dr. Snežana Ukropina, koautorica priručnika„Zdravstveno vaspitanje o reproduktivnom zdravlju“ te mag.th. Dragan Muharem, profesor dogmatske teologije na Teo-loško-katehetskom institutu u Subotici. Sudionici su se od-mah na početku složili da je potreban zdravstveni/spolniodgoj u školama, pitanje je samo forme i načina na koji će seto provoditi. Dr. Ukropina je iznijela zabrinjavajuće podatke oneinformiranosti današnje mladeži po pitanju kontracepcije ispolno prenosivih bolesti te je istaknula važnost ovog projektakoji se već provodi u školama i donosi rezultate pokazujućida mladi sve više koriste kontracepciju. Mag. th. Muharemje ukazao na neke nedostatke navedenog projekta. Po njego-vim riječima, taj nedostatak očituje se ponajprije u jednostra-nom pristupu koji se temelji isključivo na pružanju informa-cija bez vrijednosnog usmjerenja. Nema vrijednosno neutral-nog odgoja, istaknuo je Muharem, te zamjerio isključivo me-dicinski vid izlaganja materije izuzet humanističkog pristupa.Uz nedostatne informacije po pitanju kontracepcije, gdje nijerečeno da nijedna metoda nije sigurna, izostaje naglasak i navrijednosti braka i obitelji, izjednačavajući svaki oblik part-nerskih zajednica te uvodeći spornu rodnu ideologiju. Istak-nut je i nedostatak roditeljskog sudjelovanja u kreiranju pro-grama, jer roditelji uopće nisu bili konzultirani. /Zv/

Obnova sakristije novosadske katedrale

Preuzimanjem župe Ime Marijino u Novom Sadu,župnik i dekan Róbert Erhard uvidio je potrebu za te-meljnom obnove sakristije. Kada su uvjeti to omogu-ćili, radovi su započeli.

Tijekom radova trebalo je puno strpljenja pripremati seza svetu misu u uvjetima gdje se u svakom dijelu sakristijenešto radi i obnavlja. Nakon tri mjeseca rada i strpljenja ra-dovi su završeni. U novoj i lijepoj sakristiji omogućeno je dase dostojanstvenije i sabranije može pripremiti za slavljenjeGospodina. Hvala svima koji su svojim darovima i molitvamapratili ove radove. Neka obnovljeni prostor sakristije bude nakorist svima. /Siniša Tumbas Loketić/

1/2015 � Zvonik14

Događanja u Subotičkoj biskupiji

Nastavljena obnova crkve u Stanišiću

Na crkvi posvećenoj Imenu blaženeDjevice Marije u Stanišiću koja dogo-dine obilježava 200 godina od kako jepodignuta, nastavljeni su radovi na res-tauraciji koji su započeli prije par go-dina kako bi se crkva zaštitila od dalj-njega propadanja.

Po predračunu za kompletnu obnovu jepotrebno 16 milijuna dinara od kojih su ovegodine osigurana tri milijuna i odlučeno daće se iskoristiti za obnovu tornja. Naime,učvrstit će se pozicija dotrajalog zvonika teobnoviti prozori na njemu koji su propali ioštećeni pa ne predstavljaju prepreku golu-bovima koji nesmetano prodiru i prljajuunutrašnjost. Pored navedenog, konstruk-cija ugrožava sigurnost vjernika pa je sana-cija hitno neophodna i u zadnji trenutak se

započelo s realizacijom. Ujedno će se obnoviti i sat za koji ćese zauzeti poznati seoski urar Kurta György, dok su se mlađivjernici obvezali da će preuzeti na sebe navijanje sata na sva-

kih dvanaest sati. Novčana sredstva za ob-novu su osigurana, i ovoga puta iz prora-čuna Pokrajine. Naime, crkva je 2009. dobilapet stotina tisuća dinara što je utrošeno naobnovu kripte koja se nalazi pod centralnimoltarom crkve, u kojoj je sahranjeno trinaestčlanova barunske obitelji Redl a koja je po-digla crkvu, te 2011. uz potporu općine Som-bor tristo tisuća dinara za osvjetljenje istih.Istaknuta članica zajednice Etelka Pekterzauzela se za obnovu i koordinira radovimauz svesrdnu pomoć svih vjernika. Napomi-nje da ih je u Stanišiću oko šesto i da susvjesni svoje malobrojnosti ali unatoč tomemole za pomoć kod svih nadležnih institu-cija kako bi se divno zdanje doma Božjeg sa-čuvalo od devastacije te plamen vječnogsvjetla ostao gorjeti u njemu još dugo.

Željko Zelić

Božić u SomboruNa četvrtu nedjelju došašća u Somboru je već po

tradiciji i ovoga puta održan Božićni koncert kao izrazzajedništva vjernika katolika našega grada.

Domaćin koncerta je HKUD „Vladimir Nazor“ uz velikozalaganje pročelnice pjevačke sekcije Vesne Čuvardić. Nakoncertu su nastupili župa Presvetog Trojstva, Karmelska za-jednica i župa sv. Križa, te udruženje Nijemaca „Sant Ger-hard“. Sudionici programa pozvali su publiku na slavljenje Bo-žića kako bismo čovjeku bili brat, uklonili svaku moru, nači-nili mjesta Bogu, izrazili radost darovima i pjevali s anđelima:nek se svijetom ori, svojim rođenjem Bog nas blagoslovi.

Program je pjesmom otvorio zbor HKUD-a „Vladimirnazor“ pod ravnanjem prof. Terezije Zujić. Potom su nastu-pili: obitelj Antunić, mješoviti zbor s dirigenticom prof. Iva-nom Butković, Nikoleta Malenić na violini i Danijel Hat-nađ na flauti, trio župe Presvetog Trojstva, zbor župe Presve-tog Trojstva pod ravnanjem vlč. Gabora Drobine, te malizbor župe Presvetog Trojstva. U recitalu na hrvatskom i nje-mačkom sudjelovali su Luka Lučić, Anja Popović i TanjaMraković. Vezni tekst programa je napisala Rozmari Mik, avoditelji su bili Bojana Jozić i Darko Lovrić.

Pošto je mali Isus budno pratio i pažljivo slušao odjeke iznaših duša, sigurno se umorio. Oči su mu se već sklapale.

Pala je noć, pa je trebalo na počinak poć. Ivana i Marko Lov-rić otpjevali su mu na koncu programa Bramsovu uspavanku.

Isus nas je učio da budemo kao djeca, da sanjamo. Takoje lijepo kada nam se snovi počinju ostvarivati. Možda nedanas, možda sutra. Djetinjstvo je puno snova. Važno je sa-njati ono pravo i budno živjeti ono stvarno. Na Badnju večer,prije mise, volimo se sjetiti kako je to bilo kada se Isus rodio.Ono što Bog želi jest da se rodi čovjek! I Bog se rodio kao čo-vjek! I svako dijete treba postati čovjek. I svaki čovjek se trebapokloniti Bogu. Ako mi, odrasli, ne pratimo našu zvijezdu vo-dilju i kada nam je najveća tama, od koga će naša djeca nau-čiti gledati u zvijezde? ... I pokloniti se Bogu.

Zato je težište božićnog igrokaza bilo na mudracima kojitraže smisao rađanja jedne zvijezde, vodilje. Glumili su uče-nici iz više škola s područja župe Presvetog Trojstva. Velikaje čast biti mudrac, pastir, anđeo, ili što već. Ali najveća častje biti mali Isus. Ove godine se iza imena Isus skrio mali FilipHorvat, pa je logično da mu je brat Jovan bio sv. Josip, a sv.Marija, Ivana Vilim. Mali župni zbor vodila je katehistica An-đelka Gorjanac. Božićnu čestitku otpjevali su Marko, Ivanai tata Darko Lovrić. Nakon mise koju je predvodio preč.Josip Pekanović, svako dijete koje se našlo u crkvi dobiloje slatki dar i još jedan: božićnu kuglu s anđelima. Dvije sto-tine kugli je pomogla napraviti obitelj Vekonji.

R. Mik

Božićno vrijeme u župi sv. Roka u Subotici

Bogat duhovni program obilježio je Božić u župi sv.Roka u Subotici na radost brojnih vjernika, koji jeuključio pastirsku igru uoči polnoćke, dragi običaj„betlemara“ i rado viđene i slušane tamburaše Subo-tičkog tamburaškog orkestra.

Prije same mise, točno u ponoć, započela jePastirska igra koju su izvela djeca i odrasli, naposepjevači pod ravnanjem s. Silvane Milan uz or-guljsku pratnju mr. Ervina Čelikovića. Tekst,posvećen Godini posvećenog života pripremila jeKatarina Čeliković, a djecu su uvježbali s. Silva-na, vjeroučiteljica Vesna i vjeroučitelj Silvester.Na kraju pastirske igre pridružili su se anđelima inaši „betlemari“ noseći „Betlem“ s malim Isusom.Za sve potrebno za betlemare pobrinuo se IvanPiuković a salašić s jaslicama i ove godine nam jeposudio Grgo Piuković. Svetu misu je predvodiožupnik Andrija Anišić. Na ovoj misi osam odraslihosoba pristupilo je prvoj svetoj Pričesti. Misu su usuradnji prenosili Radio Marija i Radio Subotica.

Svečanu svetu misu u 9 sati predvodio je mons. MarkoForgić. Pjevači su pjevali uz pratnju Subotičkog tamburaškogorkestra pod ravnanjem Stipana Jaramazovića. Marija Ja-ramazović je otpjevala čestitku: Sretan ti Božić, narode moj.A na kraju dječje čestitke. Za poseban doživljaj pobrinule suse Marina Piuković i s. Silvana s našom djecom iz vrtića„Marija Petković – Sunčica“ i s djecom s vjeronauka... Podi-jeljeno je i 112 prigodnih paketića djeci u dvorištu. /A. A./

Zvonik � 1/2015 15

Događanja u Subotičkoj biskupiji

zkvh

.org.r

s

Proslavljen Božić uSrijemskoj Mitrovici

U božićnoj noći, u ispunjenoj srijemskomitro-vačkoj katedrali sv. Dimitrija, đakona i mučenika,slavljena je sveta misa polnoćka, koju je predslaviomons. Ðuro Gašparović, biskup srijemski. Suslavilisu župnik župe sv. Dimitrija mons. Eduard Španovićprelat, župni vikar vlč. Željko Štimac te župnik iz La-ćarka i pastoralni suradnik u Srijemskoj Mitrovicivlč. Mario Paradžik.

U svojoj homiliji biskup se riječima pozdrava obratiosvima okupljenima, svećenicima i časnim sestrama, pred-stavnicima SPC-a te okupljenom vjernom puku. Tumačećitajnu božićne noći biskup je poručio da nema za čovjekavećeg i ljepšeg dara koji mu je Bog mogao dati nego da isam postane čovjekom. U tom Božjem postupku jasno seiščitava ljubav koju Bog ima prema nama. Zato u ovoj noćinema mjesta mržnji, sukobu, tuzi i suzama, jer ova noć po-ziva nas da budemo radosni i otvoreni svakom daru kojinam Bog daruje, a na poseban način daru koji primamo uovoj svetoj noći. Stoga budimo radosni, poručio je biskupGašparović. Svečano je bilo i na sam blagdan Božića, namisi koju je predslavio biskup Ðuro Gašparović uz suslav-ljenje domaćeg župnika mons. Eduarda Španovića. Na sve-čanom misnom slavlju okupio se veliki broj vjernika te

predstavnici gradskih vlasti na čelu sa Srđanom Kozli-nom, zamjenikom gradonačelnika. /Mario Paradžik/

Božićni koncert u Petrovaradinu

Na tradicionalnom božićnom koncertu Srijem-ske biskupije koji je održan na svetkovinu Bogojav-ljenja, 6. siječnja 2015. godine u crkvi sv. Jurja uPetrovaradinu, srijemski biskup Ðuro Gašparovićzaželio je svima sretan Božić i blagoslovljenu novu

2015. godinu i svim vjernicima koji slave Božić pojulijanskom kalendaru.

Srijemska biskupija organizirala je ovaj susret pod na-zivom „Božićne pjesme i običaji u Srijemu“ na kojem susudionici koncerta slušateljima pružili bogat i stilski raz-nolik sadržaj. Sudjelovali su pjevači, svirači, orguljaši, zbo-rovi i recitatori, koji su se predstavili igrokazima i božić-nim pjesmama i običajima glasom onih koji prenose baš-tinu svojih predaka uz brojne napjeve; pjesme i skladbe

bile tradicionalnih narodnih ob-rada, ali i poznatih skladatelja.Sudjelovale su župe SrijemskiKarlovci, Petrovaradin, Surčin,Šid, Sot, Morović, Gibarac, Ku-kujevci, te HKPD „Jelačić“ izPetrovaradina s tamburaškim or-kestrom pod ravnanjem Ste-vana Moše i mješovitim zborompod ravnanjem prof. Vesne Ke-sić Krsmanović i VIS Tekije izPetrovaradina. Izvođači su bilidjeca, mladi, odrasli i stari, kojisu duhovno obogatili posjetite-lje. Program je prenosila RadioMarija. Završetak susreta prote-kao je u zajedništvu razgovora iveselja uz prigodni domjenak uprostorijama Biskupskog ordi-narijata i Centra za mlade Sri-jema. /Tomislav Mađarević/

1/2015 � Zvonik16

Katolička crkva u regiji

Irig: Priprema za Božić i za dane nove godine

Na dan božićne ispovijedi u iriškoj župi, 16. prosinca,slavljena je sveta misa s naglaskom: da nas advent želi pod-sjetiti i da se ne možemo sami osloboditi od krivnje grijeha,nego nam je potrebno milosrdno praštajuće obećanje Božje,i da ima Isusa koji ljudima donosi radosnu poruku. Tko ovoprihvati i u njega se pouzdaje, za svoj život dobiva novu pers-pektivu, poručio je župnik Blaž Zmaić. Župnik je 17. pro-sinca pomagao ispovijedati u Nikincima, gdje je s vjerni-cima slavio svetu misu za pokojne Barbaru i Adama Kišanaglašavajući kako dani došašća traže odluke, te da iskoris-timo ovo vrijeme da se ponovno usmjerimo po volji Božjoj idadnemo pozvati na njegov put, koji nas vodi životu. U čet-vrtak, 18. prosinca nazočio je odjeljenskoj sjednici OŠ uVrdniku. Četvrtu nedjelju došašća, 21. prosinca slavimo uIrigu i Vrdniku s porukom: Bog ne prestaje nikad iznena-đivati čovjeka, a advent je ponuda. Župnik je 22. prosincasudjelovao na sjednici nastavničkoga vijeća u OŠ Irigu iVrdniku. Badnja večer proslavljena je i u Dobrodolu i Šat-rincima, a božićna polnoćna sveta misa slavljena je u Irigus vjernicima triju naših filijala, triju vjeroispovijesti i s dra-gim gostima: M. Vasinom, D. Dragičevićem, predsjed-nikom MZ Vrdnik i o. Slavkom, pravoslavnim parohom uIrigu (posljednji put s nama jer odlazi u mirovinu). Na spo-mendan sv. Stjepana slavimo misu u tri naša mjesta s po-zivom: Gledajući dijete u jaslama, moramo shvatiti koja jenaša vrijednost pred Bogom. Blagdan sv. Obitelji, 28. pro-sinca, proslavljen je svetom misom u Irigu i Vrdniku s po-rukom: Čovjek se može očovječiti samo u zajednici obitelji inaroda. Božja je volja da se svako ljudsko zajedništvo obli-kuje po uzoru na obitelj. Bog želi život, ljubav i naše ispu-njenje da smo ljudi, čovjek; zato je Bog postao dijete, koje jeplod susreta čovjeka i žene a obitelj je temeljna i životna sta-

nica ljudskoga društva, naglasio je župnik Blaž. U ponedje-ljak, 29. prosinca, župnik je kao vjeroučitelj nazočio sjed-nici odjeljenskog vijeća SŠ u Irigu. Dana 30. prosinca uzdva pravoslavna iriška svećenika nazočio je zemaljskomoproštaju od Milana Kjurine, pravoslavne vjere. Zadnjegadana stare godine, 31. prosinca, pokopan je Stevan Varga(78), a navečer istoga dana slavljena je misa zahvalnica zaproteklu godinu. Prvoga dana u novoj godini, svete miseslavljene su u Irigu i Vrdniku s tvrdnjom župnika: Živottreba blagoslov – Bog ide s nama, a poslijepodne smo se uVrdniku zauvijek oprostili od Ane Tomić (74), rkt. Sutra-dan 2. siječnja, sveta misa slavljena je u Dobrodolu uz bla-goslov nove vode i domova. Slavlje je nastavljeno u Šatrin-cima da bi 4. siječnja u II. nedjelju po Božiću slavili mise uIrigu i Šatrincima uz blagoslov vode i nastavak blagoslovanaših obitelji. Razmišljali smo o božanskoj umjetnosti ži-vota. Bog je svjetlo – riječ – život, ustvrdio je župnik. U po-nedjeljak je župnik otišao u Stare Perkovce (RH) da bi uzdomaćeg župnika vlč. Nikicu Mihaljevića nazočio ukopuAntuna Birtića (84), oca svoje snahe Ankice Zmaić, na-čelnice u Vrpolju, uz homiliju i prigodnu riječ zahvale ioproštaja. Uz svetkovinom Bogojavljenja 6. siječnja slije-dio je blagoslov vode i obitelji u Irigu uz poziv da po pri-mjeru triju kralja učinimo svijet boljim! Mi smo tražiteljiBoga – tražitelji svjetla. Ponekada Bog dolazi drugačije negomi mislimo, rekao je župnik. Istoga dana u Petrovaradinužupnik je nazočio božićnom koncertu i običajnima u Sri-jemu. Blagoslov obitelji trajao je sve do nedjelje blagdanaKrštenja Gospodinovog, 11. siječnja, kada su slavljenesvete mise u Irigu i Vrdniku uz blagoslov vode i obitelji irazmišljanje o tri popratne pojave krštenja: nebo-duh-glas.Istoga dana smo se oprostili od Nade Babnik (86), svje-dokinje majčinstva i služenja, odricanja i žrtvovanja, krš-ćanske vjere i smisla života. Majke su naše nebo, naš duh inaš glas, most između Boga i djece, između neba i zemlje,bile su riječi kojima se župnik oprostio od ove vjernice.

f. f.

Božić u SrijemskimKarlovcima

U božićnoj noći, u ispunjenoj srijemskokarlovač-koj crkvi Presvetog Trojstva, slavljena je sveta misapolnoćka koju je predslavio župnik vlč. Marko Lon-čar. On je pozdravio sve prisutne vjer-nike u crkvi i ispred nje, među kojima imnogobrojne goste pravoslavne vjere.

Župnik se obratio okupljenom vjernompuku izražavajući svoje zadovoljstvo i radostzbog ove svete noći, ali i zbog svih njih kojisu došli na pravi kršćanski način proslavitirođenje našega Spasitelja. Svečano je bilo usrijemskokarlovačkoj crkvi Presvetog Troj-stva i na sam blagdan Božića, na misi koju jetakođer predslavio župnik Lončar. Na sve-čanom misnom slavlju okupio se veliki brojvjernika. Uz čestitke okupljenim vjernicimažupnik je poručio da je Božić veliki blagdan,tako radosno očekivan. Spominjući se čita-nja današnjeg evanđelja, po kome je Božja

riječ nagovijestila dolazak Božjega sina s nebesa i na da-našnji dan proslavila dolazak Isusa među svoje, župnik jepoželio da nas ispravi, da nas izliječi i podigne nam životnuvolju te podari radost svome narodu. Župnik je nazočnimaporučio da svoj ograničen um trebamo dati na raspolaga-nje Bogu koji je stvorio nebu i zemlju. U tom smislu svimaje poželio sretan Božić. /Tomislav Mađarević/

Zvonik � 1/2015 17

Katolička crkva u regiji

zkvh

.org.r

s

Papa Franjo putuje u Šri Lanku i na Filipine

Putovanje pape Franje u Šri Lanku iFilipine od 12. do 19. siječnja njegovo jesedmo apostolsko putovanje, i drugo u

Aziju, nakon putovanja u Koreju, na ko-jemu je bio prošloga ljeta.

To putovanje, na koje je papa Franjo pošao tragom svo-jih prethodnika Pavla VI. i sv. Ivana Pavla II., koji su takođerpohodili te dvije zemlje, još je jedan primjer Papine pozornos-ti prema Aziji. Što se tiče Filipina, filipinski biskupi upornosu tražili Papu, kao utjehu nakon snažnoga tajfuna koji je prijegodinu dana pogodio tu zemlju, i prouzročio neizmjernu štetus više tisuća poginulih, 15 milijuna ljudi obuhvaćenih razor-nim tajfunom, i 500.000 uništenih kuća. Sve je to, naravno,dovelo do želje za Papinom nazočnošću kao utjehom za iz-mučeni narod.

Za Šri Lanku, želja je bila da Papa bude nazočan na ka-nonizaciji o. Josea Vaza, te kao prinos Svetoga Oca u pomi-renju zemlje. U toj se zemlji papa Franjo zadržao puna dvadana, 13. i 14. siječnja. Među najvažnijim trenucima toga po-hoda jest međureligijski susret u Colombu, u zemlji u kojoj70% stanovništva čine budisti, između 12 i 13% su hinduisti,10% čine muslimani, a 7% su kršćani, većinom katolici.

U srijedu 14. siječnja održana je misa s kanonizacijom o.Josea Vaza, redovnika oratorijanca koji je živio na prijelazuizmeđu 17. i 18. stoljeća, a snažno je pridonio evangelizacijiŠri Lanke. Blaženim ga je točno prije 20 godina proglasio IvanPavao II. Toga je dana bila održana i molitva u Svetištu NašeGospe od Ružarija u mjestu Madhu, najposjećenijem u zem-lji, koje se nalazi na sjeveru zemlje, s većinskim tamilskimstanovništvom. U toj je prigodi važna Papina nazočnost zbogdanašnjega stanja u Šri Lanki, odnosno zbog pomirenjanakon strašnoga 30-godišnjeg razdoblja unutarnjega sukobakoje je završilo oko 2009. godine.

U četvrtak 15. siječnja Papa je došao na Filipine, u zem-lju koja se priprema za obilježavanje 500. obljetnice evange-lizacije, koja će se održati 2021. godine. U petak 16. siječnja,među raznim susretima koji su bili održani u Manili, istaknutje susret s obiteljima, središnjom stvarnošću Filipina, te naj-veće azijske zemlje s katoličkom većinom.

Sveti Otac pohodio je i područja pogođena tajfunomHaiyan, a u subotu 17. siječnja slavio je misu u mjestu Taclo-ban. U mjestu Palo objedovao je s nekolicinom preživjelih, teblagoslovio centar za siromašne nazvan po njemu „Centarpapa Franjo“, koji je izgrađen prinosima Papinskoga vijećaCor Unum. U nedjelju 18. siječnja, u glavnom je filipinskomgradu održan susret s lokalnim vjerskim vođama, s mladima,te misa na dan „svetoga Nine“. U ponedjeljak 19. siječnja,Sveti Otac se vratio u Vatikan, a na tom je putu, među ostalimzemljama, preletio i Kinu. /RV, IKA/

Čestitka predsjednika HBK novoizabranoj predsjednici

Republike Hrvatske Predsjednik Hrvat-

ske biskupske konfe-rencije zadarski nadbis-kup Želimir Puljić upu-tio je čestitku novoizab-ranoj predsjednici Re-publike Hrvatske Ko-lindi Grabar-Kitarovićsljedećeg sadržaja:

„Poštovana novoizab-rana predsjednice Repub-like Hrvatske, u ime Hr-vatske biskupske konfe-rencije i vjernika Kato-ličke Crkve u našoj domo-vini čestitam Vam na izboru za predsjednicu Republike Hr-vatske.

Služba predsjednice Republike Hrvatske, na koju steizabrani voljom većine hrvatskih građana, uključuje iznimnučast i veliku odgovornost. Birači su Vam iskazali povjerenjeda ste postali prvom predsjednicom Lijepe Naše koju nam jedarovao višnji Bog. To je osobita čast koju su Vam iskazaligrađani naše Domovine kao i svi koji žive i rade izvan njezi-nih granica, diljem svijeta. No, biti predsjednicom RepublikeHrvatske velika je i odgovornost. Naša se zemlja, naime, na-lazi pred brojnim izazovima koji traže hrabro vodstvo i mudrei razborite odluke na dobro i boljitak svih njezinih stanovnika.

Vi ćete ovih dana primiti brojne čestitke, želje i prijed-loge. Budući da ste javno očitovali da Vam vjera puno znači uživotu, te da ste ponosni na svoje roditelje, rodbinu i kraj ukojem ste nikli, kao i na hrvatsku kulturu kojoj pripadate,usuđujem se poželjeti Vam ono što je mladi kralj Salomon tra-žio u susretu s Gospodinom. On je, naime, na upit što želi od-govorio: „Podaj svome sluzi pronicavo srce da može sudititvom narodu i razlikovati dobro od zla“ (1 Kr 3,9). Pisacknjige Kraljeva veli kako se Bogu svidjelo što je Salomon tra-žio pa mu je rekao da će mu dati „srce mudro i razumnokakvo nije imao nitko prije njega“, te ako bude „išao stopamaGospodnjim, umnožit će njegove dane“ (isto 3, 13-14).

U svom obraćanju nakon objave rezultata izrazili ste na-kanu i želju raditi na promicanju sloge i zajedništva u zemljii inozemstvu, kao i širenju ozračja nade, optimizma, uzajam-nog povjerenja i solidarnosti među ljudima. Vi ćete kao pred-sjednica imati velike mogućnosti, sukladno svojim ovlastima,davati doprinos i poticaje u osnaživanju općega dobra i pro-micanju temeljnih vrijednosti na kojima počiva svako zdravoi napredno društvo kao što su poštivanje dostojanstva svakeljudske osobe, od rođenja do naravne smrti, promicanje i zaš-tita braka i obitelji. Neka Vam Gospodin kao i Salomonu udi-jeli ‘mudro i pronicavo srce’ u ostvarivanju stvaralaštva, soli-darnosti i supsidijarnosti u svim segmentima društva.

Vaša nastojanja oko općega dobra pojedinca i skupinavjernici će sa svojim pastirima pratiti i podupirati svojim mo-litvama. Neka Vas u svim državničkim poslovima na dobrosvih hrvatskih ljudi prati zagovor sv. Josipa, zaštitnika Hrvat-ske, blaženoga Alojzija Stepinca i svih hrvatskih svetaca i bla-ženika te zagovor naše nebeske Majke Marije, Majke Milostikoju kao takvu časti vjerni puk Vaše rodne Grobinštine udrevnom svetištu na riječkom Trsatu.“

1/2015 Zvonik18

Crkva u Hrvata / Crkva u svijetuPriredio: Dragan Muharem

Papa o Charlie Hebdou: Slobodagovora ima svoja ograničenja

„Nije dopušteno provocirati, vrijeđati vjeru drugih.Toliko ljudi loše govori i ismijava se s vjerom. I slobodagovora i sloboda vjeroispovijesti temeljna su ljudskaprava. Ali, u slobodi govora postoje ograničenja“, rekaoje Papa novinarima u zrakoplovu kojim je letio iz ŠriLanke za Filipine.

Upitan postoje li granice slobode govora, Papa je, nagla-šavajući i kako govori o nedavnom napadu na redakciju fran-cuskog satiričkog magazina Charlie Hebdo, nastavio: „Nemožemo pobjeći od jedne istine – svi želimo izražavati svojuvjeru, slobodno i bez vrijeđanja drugih. Kao drugo, ne mo-žemo vrijeđati niti voditi rat u ime religije. Ovo što se danasdogađa, čudi nas. Ali, sjetimo se naše povijesti, koliko smoimali vjerskih ratova. Ne može se ubijati u Božje ime.

Nadalje, svatko od nas ima pravo, ali i obvezu reći to štomisli kako bi pomogao općem dobru. Potrebno je njegovati tuslobodu, ali bez vrijeđanja“, rekao je Papa i potom dao ilus-traciju onoga što želi reći, pokazujući na svog suradnika Al-berta Gasparija koji je stajao pokraj njega. „Ako on opsujemoju majku, može očekivati da će dobiti udarac od mene“, ipotom dodao: „Nije dopušteno provocirati, vrijeđati vjeru dru-gih. Toliko ljudi loše govori i ismijava se s vjerom.“ Kako jerekao, postoji granica jer svaka religija ima svoje dostojan-stvo. Ne može se ismijavati ona religija koja poštuje ljudskiživot i dostojanstvo čovjeka, zaključio je Papa. /Bitno.net/

Objavljena Papina poruka za XXIII. svjetski dan bolesnikaRiječi iz Knjige o Jobu, „Bjeh oči slijepcu i bjeh

noge bogalju“ promatrane kroz leću mudrosti srca (sa-pientia cordis) u središtu su Papine poruke za XXIII.svjetski dan bolesnika, koji će se proslaviti 11. veljače2015. godine.

Prvo, „mudrost srca nije teoretsko, apstraktno znanje,rezultat zaključivanja“, istaknuo je u poruci Papa, već je„Duhom Svetim ispunjen način gledanja na stvari“, koji pri-pada onima koji su „osjetljivi na patnje braće i sestara i koji unjima mogu vidjeti sliku Božju“.

Drugo, „Mudrost srca znači služiti našoj braći i ses-trama“, nastavio je Sveti Otac, podsjećajući na pomoć koju jeJob – čovjek značajnog autoriteta i ugleda – pružao najpotre-bitijima. I danas su brojni kršćani „oči slijepima“ i „noge bo-galjima“, tako što su bliski bolesnima kojima je potrebnastalna pomoć u pranju, oblačenju i hranjenju, istaknuo je papaFranjo i primijetio: „Relativno je lako nekome pomagati ne-koliko dana, ali teško je mjesecima ili čak godinama skrbiti seza osobu, koja u nekim slučajevima više ne može ni izrazitizahvalnost. Ipak, kako je to velik put posvećenja! U tim teš-kim trenucima možemo se na osobit način osloniti na Gos-podnju blizinu i postati osobita sredstva podrške u poslanjuCrkve“, rekao je Papa.

Na trećem mjestu, „mudrost srca znači biti s našom bra-ćom i sestrama. Vrijeme provedeno s bolesnima sveto je vri-jeme. Način je to slavljenja Boga koji nas suobličuje slici svo-jega Sina, koji ‘nije došao da bude služen, već da služi’“, istak-nuo je Sveti Otac, moleći za milost da znamo cijeniti vrijemeprovedeno s bolesnom braćom i sestrama. „Kako je, s drugestrane, velika laž koja se skriva iza izraza koji ustraju na važ-nosti ‘kvalitete života’, koja navodi ljude da povjeruju da ži-

voti pogođeni teškim bolestima nisu dostojni življenja“, upo-zorio je Papa.

Kao četvrtu točku, papa Franjo je istaknuo: „Mudrostsrca znači izlaziti iz samih sebe i ići k braći i sestrama“. Po-nekad, zahvaćeni žurbom rada i proizvodnje, zaboravljamona besplatno sebedarje i osobitu vrijednost vremena prove-denog uz bolesnike. Iza takvog stava često se krije mlakavjera koja je zaboravila na Gospodinove riječi: „Meni ste toučinili“, smatra Papa.

Na petom mjestu, „Mudrost srca znači iskazivati soli-darnost s braćom i sestrama, ne sudeći ih“. Ljubavi treba vre-mena kako bi bila uz drugoga; poput Jobovih prijatelja, ali nes osudom u srcu kao što su je imali oni. „Istinska ljubav neosuđuje; ne zahtijeva obraćenje drugoga; slobodna je odlažne poniznosti koja u dubini traži pohvalu i zadovoljna je sbilo kojim dobrom što se učini“, ističe papa Franjo, objašnja-vajući kako Jobovo iskustvo patnje pronalazi istiniti odgovoru Isusovu križu. „Najvišem činu Božje solidarnosti s nama,potpuno slobodnim i bogatim milosrđem“.

Patnici koji u vjeri prihvate svoje trpljenje mogu postatiživući svjedoci vjere, sposobni prigrliti patnju, čak i ako nerazumiju njezino puno značenje, dodao je Sveti Otac, povje-ravajući Svjetski dan bolesnika Marijinoj majčinskoj zaštiti ipodjeljujući na kraju svoj apostolski blagoslov.

Broj progonjenih kršćana dosegao 100 milijuna!

Broj progonjenih kršćana sve je veći, a prema pos-ljednjem izvješću organizacije Open Doors za 2014. go-dinu, njihov je broj dosegao 100 milijuna. Svakogamjeseca 322 kršćana ubijeno je zbog svoje vjere, a 214crkava ili zgrada u crkvenom vlasništvu biva uništeno.

Čak i većinski kršćanske države pogođene su nezapam-ćenim slučajevima isključivosti, diskriminacije i nasilja. U Iz-vješću je navedeno 50 država u kojima kršćani doživljavajurazličite oblike progona: zatvaranja, mučenja, dekapitacije, si-lovanja, deložacije i gubitak imovine. Mnogi bivaju odbačenii od svojih obitelji i zajednice u kojoj žive, te ostaju bez posla,zbog čega vrlo često moraju skrivati svoju vjersku pripadnost.

Na vrhu ljestvice nalazi se Sjeverna Koreja – država ukojoj kršćani trpe najžešće progone, a više od 70 tisuća na-lazi ih se u zatvorima i radnim logorima. Bilo kakva vjerskaaktivnost je zabranjena, a neposluh se kažnjava zatvaranjem,mučenjem ili pogubljenjem.

Na drugom mjestu je Somalija. U ovoj većinski musli-manskoj afričkoj državi, nekoliko stotina kršćana neprestanoje izloženo nasilju islamista, ali i državnih službenika.

Treće mjesto zauzima Irak u kojem su kršćani prisutnidvije tisuće godina, ali jačanjem Islamske države (ISIL), nji-hov je opstanak ozbiljno doveden u pitanje. U srpnju prošlegodine kršćanske kuće označene slovom ‘N’ preuzeli su mi-litanti, a kršćanima je nametnut porez od 250 do 450 američ-kih dolara – ukoliko žele živjeti na prostoru Islamske države.Kršćanska zajednica u Mosulu je istrijebljena, a crkve i sa-mostani sravnjeni sa zemljom. Više od 140 tisuća kršćana pro-tjerano je iz Iraka.

Nakon Iraka slijede Sirija, Afganistan i Pakistan, dok suSudan i Eritreja nažalost ponovno na vrhu ljestvice. Uz njih jei Nigerija u kojoj islamska ekstremistička skupina BokoHaram sije strah i smrt.

Na popisu se nalaze i Kolumbija i Meksiko u kojima krš-ćani postaju žrtvama organiziranog kriminala i korupcije tenarko kartela. /Bitno.net/

Zvonik 1/2015 19

Crkva u Hrvata / Crkva u svijetu

zkvh

.org.r

s

Poslužimo se općim religij-skim leksikonom i upoznajmo zna-čenje „posvećenog života“. Latin-ska riječ (vita consecrata) znači, dau „Katoličkoj crkvi živi stalan oblikživljenja po kojem se vjernici pos-većuju Bogu i izgradnji Crkve tespasenju svijeta. Svečanim redov-ničkim zavjetima odjeljuju se odsvjetovnog života i nasljeduju Kris-ta“.1 U ovom kontekstu spome-nimo i riječ „posvećenje“ (lat. sanc-tificatio) što znači da u kršćanstvupostoji proces, trajanje, osobnogusavršavanja vjernika u kršćan-skim krepostima. Usavršavanjevjernika je plod božanske posvetnemilosti i vlastitog asketsko-duhov-nog napora. Krajnji cilj kršćanskogsavršenstva je stupanj posvećenja,odnosno svetost, stanje herojskogpostignuća kršćanskih kreposti iznak božanske prisutnosti u svi-jetu.2 Naš sluga Božji o. GerardTomo Stantić, karmelićanin, pro-šao je kroz taj proces, u trajanjusvoga zemaljskog života, surađivaoje s božanskom posvetnom miloš-ću uz svoj vlastiti asketsko-duhovninapor. Sada Kongregacija za Sveteu Rimu ispituje njegov život i nje-gove kreposti, te će svojim pravo-rijekom utvrditi je li o. Gerard uis-tinu živio kršćanske kreposti naherojskom stupnju i je li vrijedančašćenja na našim oltarima. Na toposvećenje pozvan je svaki kršća-nin.

Tako kaže Opći religijski leksi-kon. Prema učenju Crkve, izrazposvećenje i njegovo značenje po-tječe od Drugog vatikanskog sa-bora, u konstituciji o Crkvi (Svjetlonaroda), a taj izraz susrećemo i udrugim koncilskim dokumentima,kako ćemo vidjeti u našem izlaga-nju. Izraz posvećenje ne odnosi se

samo na redovnike i redovnice. Onuključuje sve članove otajstvenogtijela Crkve. Posvećenje znači „pot-puno darivanje sebe Bogu“ (LG28). Kao što je Krist posvećen iposlan od Oca u svijet, tako je inarod Božji po krštenju i pomaza-nju Duha Svetoga posvećen, dabude „duhovni dom i sveto svećen-stvo“ (LG 10). Biskupi su „posve-ćeni“ puninom sakramenta Reda,koji je vrhunac svete službe, daposvećuju, poučavaju i vode zajed-nicu Crkve (LG 21). Svećenici su„posvećeni“ da propovijedaju evan-đelje, da upravljaju vjernicima i daslave sveta otajstva (LG 28; usp.CD 34). Kršćanski laici su također„posvećeni“ Kristu i pomazani Du-hom Svetim kako bi se u njimaproizveli sve obilniji plodovi Duha(LG 34). I na koncu, čitavi svijet je„posvećen“ Bogu, jer proizlazi izBožje stvaralačke ljubavi i jer jeBog tri puta Sveti Bog.

Otvarajući, 30. studenoga 2014.„Godinu posvećenog života“, papaFranjo slijedi učenje Drugog vati-kanskog sabora, koji pohvaljuje„posvetu“ redovničkog života uCrkvi. Po svojoj biti, redovničkiživot je potpuno darivanje i služe-nje Gospodinu, osobiti način pos-većenja Gospodinu. Svi su kršćanipo sakramentu krštenja „posve-ćeni“ i to se posvećenje ničim neumanjuje. Ono je jednako „posve-ćenje“ svih kršćana bilo da su laiciili redovničke osobe. Čemu ondaposebno „posvećenje“ redovnika iredovnica? Koncilski dokumentPerfectae caritatis (Savršena lju-bav) ističe da je to „potpuno dari-vanje i služenje Gospodinu, osobitinačin posvećenja“ (PC 1). Redov-nički život jasno očituje i označujeintimnu narav posvećenja (usp. AG

18). To je posebno posvećenje kojeima svoje korijene u krsnoj posvetii ono je najuzvišeniji izraz (PC 5).Liturgijsko slavlje, poput uvođenjau redovnički život, novicijat, te poodluci redovničkih poglavara pola-ganje redovničkih zavjeta, garanti-raju to posvećenje i daju redovnič-kom životu poseban „stalež“ (LG45). Redovnici žive za Boga (PC 5),potpuno se darivaju Bogu kogaveoma ljube, tako da se novim i po-sebnim naslovom određuju zaBožju službu i Njegovu čast (LG44). Konkretno, redovnici i redov-nice se odriču svijeta i žive za Boga(PC 5), odričući se svih stvari iz lju-bavi prema Kristu. Preuzimanjemevanđeoskih savjeta, premda uklju-čuje odricanje od dobara koja senesumnjivo veoma cijene, ipak nesmeta pravom napretku ljudskeosobe, nego mu po svojoj naravikoristi (LG 46). Evanđeoski savjetidragovoljno prihvaćeni pomažuočišćenju srca i duhovnoj slobodi,potiču žar ljubavi za nasljedovanjeIsusa Krista. Svojim redovničkimposvećenjem redovničke osobenisu ljudima „tuđi ili nekorisni u ze-maljskoj državi. Jer, iako katkadneposredno ne pomažu svojim su-vremenicima, ipak ih na dubljinačin imaju prisutne u Kristovusrcu i s njima duhovno surađuju,da se izgradnja zemaljske državeuvijek temelji na Gospodinu i knjemu upravlja, da ne bi moždauzalud radili oni koji grade“ (LG46).

(nastavlja se)

-------------------------------1 Opći religijski leksikon: Leksikograf-

ski Zavod Miroslav Krleža, Zagreb,2002., str. 738.

2 Usporedi, isto pod nazivom „posve-ćenje“.

1/2015 � Zvonik20

Godina posvećenog života

Značenje posvećenog životaPiše: o. Mato Miloš, OCD.

25. 01. 2015.

3. nedjelja kroz godinuJon 3,1-5.10; 1 Kor 7,29-31; Mk 1,14-20

Isus započinje svoje javnodjelovanje jasnom porukom:Ispunilo se vrijeme, približilo sekraljevstvo Božje. Bog je učinioda se vrijeme ispuni, a ne ljudi.Bog je svoje kraljevstvo pribli-žio ljudima i čeka. Zato što jeBog učinio svoje, zato što je onispružio ruku, Isus svoju po-ruku pretače u poziv: Obratitese i vjerujte evanđelju. Ustvari,taj poziv nije drugo nego pozivna povratak Ocu, na povrataksebi. Baš poput onog izgublje-nog sina, koji je tek tada uvidioda se treba vratiti ocu kad je došao k sebi. Kad zapadnemo ugrijeh, bježimo, skrivamo se, ne želimo Božji pogled. A Bognas traži. U povratku k Bogu koji nam je oprostio, pred našimočima otvara se novi horizont u kojem naziremo blizinu kra-ljevstva. Da, tako kraljevstvo Božje dolazi, to je punina vre-mena! Punina vremena i blizina kraljevstva najbolje se očitujeu iskustvu milosti oproštenja, u iskustvu pripadnosti Bogu.Polazeći od tog iskustva Isusov poziv s naših usana postajesvjedočanstvom koje i danas privlači.

1. 02. 2015.

4. nedjelja kroz godinuPnz 18,15-20; 1 Kor 7,32-35; Mk 1,21-28

Ima životnih iskustavau kojima se osjetimo kri-vima, pa nam dođe da Isusuuputimo pitanje koje mu jeuputio čovjek opsjednut ne-čistim duhom: Što ti imaš snama, Isuse Nazarećanine?Došao si da nas uništiš! Isusje došao da nas spasi! No,to spasenje ujedno znači iuništavanje svega onogašto je u nama grijeh, što seu njemu opire spasenju. Toje Isus došao uništiti! Ipak,čak ni to Isus ne čini nasilu, bez naše suradnje, beznašeg udjela. On ne na-meće spasenje, jednostavno ga nudi. Isus i danas oslobađaod nečistoga, oslobađa od tolikih zala, tolikih upletenosti uralje zla i grijeha. Isusov nauk je još uvijek nov i snažan.Takav će ostati do konca svijeta! Molimo da svatko od nasiskusi snagu Isusova nauka koji daje novost života u kojojnam je hoditi, po kojoj nam je živjeti.

15. 02. 2015.

6. nedjelja kroz godinuLev 13,1-2.44-46; 1 Kor 10,31-11,1; Mk 1,40-45

Kolike li hrabrosti utog gubavca koji se usudiopristupiti Isusu i ispovjeditisvoju vjeru: ako hoćeš možešme očistiti. Isus ne dvoumi,prepoznaje iskrenost srca.Smijem li ja tako pristupitiGospodinu? Usudim li sedoći pred njega i zatražiti dame oslobodi gube – grijeha,mana, ovisnosti… – kojomsam se sam zarazio? Što minedostaje: hrabrosti ili vje-re? Isus daruje i jedno idrugo, i to odmah. Dotak-nut će i mene i reći: hoću,budi čist! Isus nam svojimnačinom djelovanja pokazuje još nešto. Gubavca je uputio daispuni Zakon. Isus ne svojata ono dobro što je učinio, čini gaiz čiste ljubavi prema čovjeku. I nama je dano tako djelovati.Kakve li radosti kad iz takve pobude učinimo dobro bližnji-ma! Tad u nama raste vjera, tad postajemo hrabri i sami pri-miti ono za što ne možemo uzvratiti: da nas Isus opet očisti ioprosti.

8. 02. 2015.

5. nedjelja kroz godinuJob 7,1-4.6-7; 1 Kor 9,16-19.22-23; Mk 1,29-39

Isus ulazi u kuće, liječikonkretne osobe, a nemnoštva, makar je sav gradnagrnuo k vratima. Pet-rova punica dobar je pri-mjer onoga koga Krist zbi-lja ozdravi. Taj se stavlja uslužbu Kristu, u službubližnjima, potrebitima. Isu-sova ljubav prema čovjekupatniku privlači mnoštva,osobito one koji su pot-rebni iscjeljenja. Neumo-ran je u svom djelovanju.Svojim djelovanjem prozivasvaku našu lijenost, bez-voljnost, mlakost… Moždaje upravo u tim trenucima potrebno opet pogledati na Isusakoji i pored toliko aktivnosti nalazi vremena povući se u mo-litvu. Isus nam tako pokazuje gdje nam je tražiti izvor i na-dahnuće za naše kršćansko djelovanje. Tek u molitvi boljespoznajemo što nam je i kako činiti, spoznajemo da sve onodobro što uspijemo učiniti jest djelo njegove milosti s nama.Kakve li časti biti takvim Božjim suradnikom!

Zvonik � 1/2015 21

Uređuje: mr. sc. Mirko Štefković Liturgija

zkvh

.org.r

s

Sestra svete Agneze?Emerencijana je rijetko ime, a

znači vrlo zaslužna ili časna. Premda jenjezino ime kod nas rijetko, ipak sečuje, ako ne u mlađih, a ono bar u stari-jih u Somboru. Neki iz imena Emeren-cijana izvode i ime Ema. Sveta je Eme-rencijana proslavila Boga mučeništvomu Rimu za vrijeme cara Dioklecijana,vjerojatno 305. godine. Rimski martiro-logij svjedoči da je sveta Emerencijana(ili Emerencija) bila posvojena sestrasvete Agneze. Bila je naime kći Agne-zine dojilje. Taj podatak je ipak iz kas-nijih vremena. (Martirologij je knjiga ukojoj su po datumima upisana imenasvetaca koji se u te dane svetkuju. Uzime pojedinog sveca navodi se i njegovkratak životopis).

Vidjela je mučeništvo djevojčice Agneze

Sveta Agneza je bila istom trinaes-togodišnja djevojčica kad je pretrpjelamučeništvo. Ona se odbila udati za sinarimskog perfekta, a kad se doznalo daje kršćanka, podvrgnuta je groznim po-niženjima i mukama. Iako još djevoj-čica, do kraja je bila hrabra. Dok su jemučili, ona je tješila sve koji su za njomžalili i bez straha pošla u smrt. Na krajujoj je jedan vojnik mačem odrubioglavu. Sveta Agneza je preminula 21. si-ječnja oko 304. godine. Prema predaji,osam dana nakon mučeničke smrti uka-zala se svojim roditeljima u zlatnoj ha-ljini, s janjetom u ruci i utješila ih veli-kom slavom koju je zaslužila u nebu.Njezina sestra po mlijeku, sveta Eme-rencijana, bila je također mučenica, akamenovana je nekoliko dana nakonAgnezine smrti jer su je zlotvori zateklikako moli na Agnezinom grobu.

Djevojčica – u katekumenatuAgnezin spomendan je 21., a Eme-

rencijanin 23. siječnja. Dogodilo se naukopu svete Agneze. Neki su poganihtjeli rastjerati ljude koji su se sabrali

na njezin ukop. Njima se usprotivilasveta Emerencijana. Emerencijana jebila katekumenka kad je mučenicaAgneza ubijena. Bila je sestra po mli-jeku i prijateljica Agneze. Emerencijanaje molila na Agnezinom grobu. Vodila juje ljubav prema Kristu. Još nekrštenaveć je po vjeri i želji pripadala Kristu.Zato je tako voljela mladu mučenicuAgnezu. Poganima je bilo krivo štoEmerencijana iskazuje počast Agnezina njezinu grobu. Kad su je pokušalispriječiti, Emerencijana je skupila svusvoju snagu i hrabrost, pa je najprijeispovjedila svoju vjeru u Krista, a ondaje Agnezine mučitelje prekorila zbogtoga što su je tako okrutno ubili. Pro-klela je poganske idole (krivobogove).Vodila ju je želja da što prije bude jednos Kristom. Vjerovala je da će po muče-ničkoj smrti uskoro biti u Agnezinomdruštvu. Nije se prevarila. Čim je pres-tala govoriti, zasula ju je kiša kamenja.Bila je kamenovana na grobu svete mu-čenice Agneze. Tako je Emerencijanakrštena u vlastitoj krvi.

Crkva na njezinu grobu

Emerencijana se štovala već u 4.stoljeću kao mučenica. Nad njezinimgrobom je ubrzo podignuta crkva, kojuje papa Hadrin obnovio 785. godine.

Štovanje svete Emerencijane je takovrlo staro. Njezine su relikvije u 9. sto-ljeću prenesene u baziliku svete Agnezeizvan zidina u Rimu. Budući da je grobsvete Emerencijane bio blizu grobasvete Agneze, već od 423. godine le-genda o njoj je vezana uz legendu o sve-toj Agnezi. Više drevnih martirologijaspominje svetu Emerencijanu, ali točandatum njezine smrti je ipak ostao ne-poznat. U vrijeme njezine smrti mučenisu i sveti Viktor, Feliks i Aleksandar. Otome da je Emerancijana pripadala sku-pini mučenika, svjedoče stari natpisi islike, koje su ostale do današnjegadana. Iz povijesti je poznato da su nje-zini posmrtni ostaci pronađeni u blizinicrkve svete Agneze u vrijeme papePavla V., koji je na čelu Crkve stajao od1605. do 1621. godine. U njegovo vri-jeme je crkva svete Agneze bila obnav-ljana, pa se tom prilikom pronašao igrob svete Agneze, ali i moći njezinesestre Emerencijane. Godine 1615. sumoći svete Emerencijane položene usrebrnu škrinju uz moći svete Agneze.

Djevojčica s kamenjem u ruciOd tada je još više poraslo njezino

štovanje. Iako je život i mučenička smrtsvete Emerencijane poznata zahvalju-jući legendama, ipak o njezinome životusvjedoče martirologiji, natpisi prona-đeni zahvaljujući arheologiji, a tako islike. Spočetka se njezin spomendanslavio 16. rujna u rimskim Velikim ka-takombama na Nomentanskoj cesti. Za-govor svete Emerencijane je velik. Kadona moli za ljude, onda njezinu molitvupodupire i sveta Agneza, na čijem segrobu Emerencijana molila i gdje je do-živjela mučeničku smrt. Umjetnici pri-kazuju Emerencijanu kao djevojčicu skamenom u ruci ili kako je kamenujuna grobu njezine sestre svete Agneze.

Zaštitnica trudnica i…Sveta Emerencijana je zaštitnica

trudnica, a pomaže i u bolesti trbuha ikod bolnog grča crijeva (kolike).

1/2015 � Zvonik22

Svetac mjeseca23. siječnja

Sveta djevojčica Emerencijana(+ 305.)

� kći dojilje svete Agneze � katekumenka � gledala je mučeništvo svete Agneze �� molila na grobu svete Agneze � ispovjedila vjeru u Krista � prekorila Agnezine mučitelje � kamenovana �� više kršćana je tada pretrpjelo mučeništvo � zaštitnica je trudnica � pomaže kod bolesti želuca i crijeva �

Piše: Stjepan Beretić

Dostojanstvo čovika je sloboda.Al pravu je slobodu izgubio Adam imi s njim. Slobodu gubimo kada gri-šimo. Danas se ipak radujemo, jer sise Ti rodio… od grija oslobodio. Anaći slobodu dobre volje, mir, nijeropstvo nego prava i slatka slobo-da… Tvoje ćemo zapovidi sliditi ivazda mir i pravu slobodu uživati.1

Ove misli izrekao je otac Ge-rard u svom razgovoru s Isusom naBožić, kada slavimo otajstvo Rođe-nja Kristova, kojeg je otac Gerardna osobiti način častio i u njemu,kao u rudniku, pronalazio neiscr-pivo blago vjere, nade i ljubavi. Nataj način se suobličavao samomeKristu u vršenju volje Božje. Kakose u Isusu ostvarila Božja volja iotac Gerard je bio siguran da će bitiuslišan kada moli Gospodinovu mo-litvu: Sve što ištemo u molitvi bit ćenam (Mk 11,24), tj. tko se moli sveima što mu triba. Isuse, ja ištem mi-lost da se za sve ništavno, rastresenomišljenje odmah pokajem.2 Kao pra-vi Isusov učenik otac Gerard je izdana u dan Božju volju spoznavao ivršio što pokazuju njegovi vlastitizapisi. Kako je otac Gerard prepoz-navao Božju volju? Tako što je cije-nio Isusov nauk sadržan u evanđe-ljima i Božjim zapovijedima, njegaprepoznavao, o njemu razmišljao, sIsusom razgovarao i u praksu sva-kodnevno primjenjivao: Tvoje ćemoZapovidi sliditi i vazda mir i pravuslobodu uživati.3 Možemo s pravomreći da su se u ocu Gerardu susre-tale dvije volje; volja grešnog čo-vjeka, kako je otac Gerard sebe na-zivao, i Božja volja. Isus je rekao danitko ne može doći k Ocu, ako gaOtac ne privuče (usp. Iv 6,44). Ne-beski Otac je oca Gerarda privlačio,a o. Gerard je objeručke privlačenjesasvim slobodno prihvatio. Nije do-

voljno poznavati evanđelje i Božjezapovijedi, nego prionuti uz osobu,a to može biti samo po Duhu Sve-tom kojega Isus šalje. Otac Gerardse sav predaje nadahnuću i vodstvuDuha Svetoga, kako piše u Gerar-dovim spisima: Sav se narod divioIsusovu nauku (Mk 11,18). Dakle,kad je sav narod želio čuti Isusovunauku, moram ju i ja želiti ne zbogslasti, nego zbog ljubavi Isusa.4 DuhSveti je ocu Gerardu dao razborkojim je uočavao što je volja Božja,što je dobro, ugodno i savršeno zanjega i za vjernike koje je duhovnoodgajao i vodio. Krepost razbori-tosti primljena od Duha Svetoga neodnosi se samo na Gerardov sva-kodnevni život, nego i na potpunuspoznaju volje Božje svakovrsnojmudrosti i duhovnom razumijeva-nju. To je život koji je mio Gospo-dinu. Gerardova molitva nije biladrugo do li po Božjoj volji: Zato ćuTebe držat za upravitelja moje volje,kaže o. Gerard u svome razgovoru sIsusom.5

Nije dovoljno poznavati što Isusu evanđeljima uči, nego to provoditiu konkretno djelo. To provođenje uživot zapravo je kršćanski život nakojega smo svi pozvani, a osobitoposvećene osobe, za razliku od ži-vota prema ljudskim strastima.Volja Božja traži od nas svetost, zah-valjivanje, strpljivost, vladanje poBožjim zapovijedima. To čini čo-vjeka slobodnim i poput orla sprem-nim za let u visine božanske mud-rosti i slobode. Otac Gerard uči daje provođenje Božje volje moguće,jer Bog je onaj koji u nama proiz-vodi i htijenje i djelovanje (usp. Fil2,13). Na taj način se ostvaruje za-jedništvo volja, slaganje milosti i slo-bode. Bog zna tajnu kako sklonitinaše srce, a da nam ne čini nasilja i

da nas privuče k sebi bez prisile.Zato šalje svoga Sina da on po muci,smrti, uskrsnuću, uzašašću i slanjuDuha Svetoga uspostavi stanje sa-vršene i konačne slobode za svekoji pristaju uz njega u vjeri i lju-bavi. Sloboda koju nam je pribavioIsus Krist nije plod apstraktnenauke. Ono je plod povijesnog do-gađaja, pobjedonosne Isusove smrtii osobnog dodira s Kristom po sak-ramentu krštenja. Slobodni smo utom smislu što smo u Kristu dobilimogućnost da unaprijed živimo uprisnosti s Ocem i da ne budemosputani sponama grijeha, smrti i za-kona. Pridružujući nas otajstvusmrti i uskrsnuća Kristova, krštenjeje dokrajčilo naše robovanje. Po krš-tenju smo primili duha posinjenja, ane duha ropstva (Rim 8,14-17), dapred ljudima navješćujemo divnaBožja djela (Dj 2,29; 4,13). Živjetislobodu koju nam je pribavio IsusKrist, ozbiljna je stvar. To nije sla-dunjavo govorenje: Isuse ljubim te,Isuse ljubim te… Ljubav je žrtva idarivanje, zahvalnost i potpuno pre-danje Božjoj volji u dobri i u zlu. Toje ono što u svom osobnom razgo-voru s Isusom zapisuje otac Gerard:Na Tvoj križ prikuj me! Ovako pri-kovan, nek sam ipak slobodan na Teu Svetohraništu gledat, da se znam ionda veselit, kad već teret ne mogusavladat… Ovako prikovan za grihsam nesposoban… Dakle, moja jepisma: Zakovan za križ, za dobro,makar tilo bilo modro.6 To je Gerar-dova sloboda.

(Svršetak)

------------------------1 Razgovor s Isusom, str. 128, (003947).2 Naslađivanje duše, str. 15, (003703).3 Razgovor s Isusom, str. 128, (003947).4 Naslađivanje duše, str. 15, (003703).5 Razgovor s Isusom, str. 69, (003888).6 Razgovor s Isusom, str. 128, (003947).

Zvonik � 1/2015 23

Naš kandidat za svecaGovori vam o. Gerard Tomo Stantić, karmelićanin

Sloboda (12)Piše: o. Mato Miloš, OCD, vicepostulator

zkvh

.org.r

s

Početak Radio Marije seže do 1987. godine kada je papaIvan Pavao II. pozvao sve vjernike u Crkvi da se uključe ukreiranje projekta „Nove evangelizacije“ u svjetlu trećeg mi-lenija. Među mnogim najrazličitijim inicijativama koje su po-duzeli laici i svećenici koji su se odazvali na ovaj Papin poziv,bili su i laici koji su osnovali Radio Mariju. Radio Marija je ro-đena kao župni radio 1983. godine u malom gradiću Arcellas-co d’Erba, talijanske pokrajine Como u Milanskoj biskupiji. Usiječnju 1987. od strane laika i svećenika osnovana je UdrugaRadio Marija. Cilj osnutka ove udruge bio je da se radio osa-mostali i na neki način odvoji od župe kako bi se program po-digao na višu razinu. Od 1990. godine širom svijeta osnivajuse mnoge Radio Marije, tako da je kao prirodna posljedica ši-renja projekta bio i osnutak Svjetske obitelji Radio Marije(The World Family of Radio Maria – WFRM) 1998. godine,kao nevladine neprofitne organizacije. Cilj osnutka ove orga-nizacije je bilo preuzimanje skrbi za osnutak Radio Marijaširom svijeta i to u administrativnom, tehničkom, financij-skom i ustrojbenom smislu. Član Svjetske obitelji Radio Ma-rije je i Radio Marija Srbije koji djeluje preko dvije odvojeneudruge. Dr. sc. Dražen Marić sadašnji je predsjednik„Udruženja Marija“ koje rukovodi hrvatskom redakcijomRadio Marije, dok Udruga „Mária rádionkért“ upravlja ma-đarskom redakcijom i na čelu te udruge je Ágota Bálint.

U Republici Srbiji prvo emitiranje programa putem va-lova Radio Marije je izvedeno 13. studenoga 2003. godine. Od2004. godine sjedište i centralni studio Radio Marije Srbijenalazio se u Novom Sadu, Koste Abraševića 16, a 2006. otvo-ren je i pomoćni studio Radio Marije Srbije u Subotici, Sta-rine Novaka 58. Od početka 2015. godine, Radio Marija Sr-bije ima dva studija, oba u Subotici u Ulici Matije Gupca, gdjeodvojeno rade studio na mađarskom i hrvatskome jeziku.Danas Radio Marija Srbije ima dozvole za odašiljače u NovomSadu, Subotici, Somboru, Vrdniku, Plandištu, Nišu i Leskov-cu. Specifičnost i kuriozitet Radio Marije Srbije u odnosu nasve ostale Radio Marije u svijetu jest što frekvencije u Subo-tici i Somboru dijeli s radijskim postajama Srpske pravosla-vne crkve i to u Subotici s radijem „Slavoslovlje“, a u Sombo-ru s radijem „Blagovesnik“.

Uredništvo Radio Marije na hrvatskom jeziku u Subotici

Radio je veliki prijatelj mnogim napuštenim i bolesnimosobama, njima Radio Marija donosi mir i svojim programomnastoji im biti prijatelj u patnji i usamljenosti. Veliki broj je ionih koje je Radio Marija vratila u zajedništvo s Crkvom i bliž-njima. Program je namijenjen prije svega vjernicima kato-ličkih župa kao i osobama koje nisu u mogućnosti na druginačin čuti informativne i formativne sadržaje, uglavnom starii bolesni, a istodobno i potencijalnim slušateljima koji se ovjerskim temama nemaju prilike obavijestiti slušajući ostaleradijske postaje ili putem drugih medija. Program Radio Ma-rije Srbije je koncipiran po modelu Svjetske obitelji Radio Ma-rije i sastoji se od jedne trećine duhovno-vjerskog sadržaja,

jedne trećine pod zajed-ničkim nazivom humanapromocija s naglaskomna znanost i kulturu ijedne trećine koja je po-punjena glazbenim sadr-žajima.

U Subotici je odnedavno, nakon izvjesnih promjena, sasamostalnim radom započelo Uredništvo programa RadioMarije na hrvatskom jeziku kojega čine: Dario Marton, Ladis-lav Cser i Nikola Jaramazović. Osim njih, Radio Mariju či-ne, kako je to već više puta naznačeno, brojni urednici-surad-nici kao i volonteri te neizostavni slušatelji i podupiratelji.

Jedan od onihkoji je u Radio Marijidulji niz godina, toč-nije punih osam go-dina, jest Dario Mar-ton čiji je početak ra-da bio veoma zanim-ljiv. Sjeća se da je pr-ve zadatke imao u stu-diju i to nedjeljom pri-jepodne kada je pre-nosio svete mise, akasnije, kako je sta-sao u ovom poslu, za-daće su bile ozbiljnijei bila je velika odgo-vornost raditi na tak-vim poslovima. Osim

vođenja programa, Dariju je bilo zadovoljstvo raditi u infor-mativnom programu, gdje je punih pet godina bio prezentervijesti, a godinu dana bio je urednik istih. Na upit što može iz-dvojiti kao prednost rada u Radio Mariji u odnosu na svjetov-ne medije, Dario ističe da Radio Marija prije svega donosisvojim slušateljima mir i radost i svojim programom nastojiim biti prijatelj u patnji i usamljenosti. Kada je riječ o sluša-nosti, Dario kaže da je u vrijeme njegova početka volonter-skoga rada bilo puno više javljanja i uključivanja slušatelja uprogram, te su na taj način dobivali informacije kolika je slu-šanost radio Marije. Sada, kada smo malo stariji, čini mi se daje, nažalost, opala slušanost, ponajviše to primjećujem u kon-takt emisijama. U budućnosti, Radio Mariju vidi kao jedan odnajboljih medija u Republici Srbiji. Prije svega nada se sveboljoj programskoj shemi, kako bi obuhvatila prije svega vjer-nike katoličkih župa kao i osobe koje nisu u mogućnosti nadrugi način čuti informativne i formativne sadržaje, uglav-nom stare i bolesne, a istodobno i potencijalne slušatelje kojise s vjerskim temama nemaju prilike susretati putem drugihmedija.

Marina Lišić podržava rad Radio Marije od samoga po-četka, ali se aktivnije angažirala 2009. godine, na poziv tadaš-njeg promotora Csabe Kovácsa. Odmah po uključenju u radsam „bačena u vatru“ te sam morala naučiti raditi za mikse-tom i voditi dvosatnu emisiju „Susreti“ koja je svakoga petka

1/2015 � Zvonik24

ReportažaRadio Marija i njena budućnost u Republici Srbiji

Radio Marija pronosi Božji glas u svaku kuću

Piše: Željka Zelić

emitirana uživo. U po-četku je skupa samnom radila i Dani-ca Mlinko, a kasnijesam je vodila sama uzpotporu tehničara.Radila sam i prigodneemisije, snimala raznetribine i vodila inter-vjue. Najinteresantni-ji od njih su bili sa p.Stjepanom Fridlom,direktorom Radio Ma-rije Hrvatske, fra Fili-pom Karadžom, mons.dr. Stanislavom Hoče-varom, Alenom Pra-menkovičem, tadaš-

njim direktorom Fakulteta za islamske znanosti u Novom Pa-zaru, sjeća se naša sugovornica. O novinarskom radu naRadio Mariji, Marina ističe da za nju kao kršćanku-katolkinjurad na Radio Mariji ima veliku prednost u odnosu na svjetov-ne medije. Prije svega što je program tako koncipiran da ve-liki dio čini molitva. Moram priznati da dok nisam došla naRadio Mariju nisam molila Časoslov a ni krunicu redovito, alise zbog posla to izmijenilo. Bogu hvala na tome. Također jebitno što surađujem s ljudima koji dijele ista vjerska uvjerenjakao i ja. Radio Marija je bitna i po tome jer joj je važan Bog ičovjek. Ona postoji zbog ljudi, zbog njenih slušatelja i njima jeposvećena, ističe Marina. Sagledavajući sadašnju situaciju,Marina pojašnjava da bi najprije bilo dobro da imaju takveuvjete da se program može emitirati 24 sata na hrvatskom je-ziku, budući da za sada postoji samo time-sharing s redakci-jom na mađarskom jeziku te radijem Srpske pravoslavneCrkve. Ideje nam ne manjkaju, a također ima i ljudi koji su sespremni volonterski uključiti u Radio Mariju. Samim timbismo mogli i poraditi na slušanosti, jer ljudi su zbunjeni kadauključe radio i ne čuju program koji žele. Ako se to dogodi višeputa, tada i odustaju od slušanja, upozorava Marina. Kada jeriječ o slušanosti, ona ističe da je slušanost još jako mala i današi ljudi nisu dovoljno svjesni dobrobiti koju pružaju kato-lički mediji na ovim prostorima, pri tome misli i na Radio Ma-riju i na Zvonik. Moto Radio Marije je „Božji glas u svakukuću“, bilo bi lijepo kada bi se to i ostvarilo. U tom uvjerenju

me podržavaju i naši sadašnji slušatelji, ne samo katolici, negoi grkokatolici i pravoslavci. Prije neki dan nam se javila Jelenaiz Vrdnika i rekla da je pravoslavka, ali da rado sluša emisijeRadio Marije. Interesantno je i to da su se u emisiju koju radimjavili i slušatelji Ivan i Berislava iz Slavonskog Broda koji sunas slušali preko satelita. Trebamo poraditi još na programu,da ima više kontakt emisija, jer nažalost, ljudi su danas usam-ljeni, čak i oni koji žive sa svojim obiteljima. Naravno, potreb-no je pojačati promocije i otići među ljude. Pri tom ne mislimsamo na djelatnike, nego i na volontere, jer u biti oni su ti kojirade emisije i s kojima slušatelji razgovaraju i za koje se vežu,zaključuje svoju priču Marina Lišić.

Silvester Bašićkoji je više godina vo-lonter na Radio Mari-ji, ističe kako je RadioMarija svoj pomoćnistudio otvorila u Su-botici 2006. godine.Od toga vremena se isam uključio u radkao volonter krozprojekt Radio MarijaSrbije. Upravo samprelistao svoju kores-pondenciju preko mai-lova koju sam vodio stadašnjim koordinato-rom Csabom Ková-csem i datumi zadata-ka koje sam prihvaćao

sežu upravo u tu 2006. Bilo je to za mene, ali i za mnoge drugekoji su se tada oprobali u radijskom radu, jedno novo iskustvo.Tadašnji direktor bio je p. Tadej Vojnović koji mi je ujedno bioprofesor na studiju te smo od njega mnogo naučili, počevši odtehničkih preko voditeljskih i na kraju svjetonazorskih stavovai umijeća. Od samoga početka sam počeo i ostao raditi kao vo-lonter i upravo me ovaj vid rada najviše inspirira, volontiraosam kao tehničar na terenu (prijenos mise, koncerata...),radio sam kao tehnička podrška u raznim emisijama, imao isvoje emisije (tiskovni pregled, Pregled povijesti Crkve...) iobavljao mnoge druge manje ili veće poslove, kaže Silvester.Osvrćući se unatrag, on ističe da vidi koliko je kroz novinar-sko-tehnički rad u Radio Mariji bilo lijepih stvari i trenutaka,ne sjeća se ni jednog ružnog trenutka. No, to ne znači da nijebilo teških situacija te da nije bilo trenutaka kada je želio odus-tati i tjedana kada nije imao snage prihvatiti obveze. Bili su totrenuci koji su nadilazili njegovu ljudsku snagu, ali kad bi topovjerio Isusu ili pak nebeskoj zaštitnici Mariji, sve bi bilolako. Za ovih 8-9 godina volontiranja naučio sam da nisam javažan, moje umijeće, spretnost ili nespretnost, već moje preda-nje Mariji i Isusu. A to je ujedno i ono po čemu se ovaj Radioizdvaja i ima prednost u odnosu na svjetovne medije, ta svijesto prisutnosti Marije kao zaštitnice i krune naših zalaganja,svjedoči Silvester. Govoreći o razvitku ovoga radija ali i slu-šanosti, naš sugovornik ističe kako je Radio Marija prolazilakroz doista nadljudske kušnje, počevši od njenog osnutka,kroz postojeće godine, te sve do posljednjih dana. Ono što jespašava je njena posvećenost Mariji, ali opet ljudi su ti koji mo-raju voditi i volontirati radijem. Služenje i poniznost bih istak-nuo kao moto koji bi svaki urednik, djelatnik ili volonter trebaoimati na umu, no i nagrada je mnogo obilnija nego što to mogupružiti svjetovni mediji. Slušanost bilo kojeg radijskog medijau svijetu je u opadanju, ali to ne znači da se to ne da promije-niti. Radijsko vrijeme je vrlo dragocjeno i kada smo toga svjes-

Zvonik � 1/2015 25

Reportaža

Slušatelji Radio Mariji rekli su...Budući da živimo u Švedskoj, a kada smo na godiš-

njem, odnosno u našoj najljepšoj varoši na svijetu, u Subo-tici, rado slušamo Radio Mariju za koju sam prvi put čulaod mog pokojnog brata Pište. Bilo je lijepo sjesti u auto, amoj brat bi već okrenuo na Radio Mariju. Divno je bilo slu-šati ljude koji govore kao i mi i vjeruju kao i mi u dragogBoga. Osobito nam je drago doći kući napuniti baterije kojemoraju izdržati dokle živimo. /Etela Skenderović, Šved-ska/

Najviše slušam Evanđelje dana, potom srijedom emi-siju direktora Radio Marije mons. Andrije Anišića ,,Od obi-telji do civilizacije ljubavi,, i ,,Prijatelji Radio Marije zajedno,,te kontakt emisije petkom od 21.15 sati. Godi mi slušatiRadio Mariju jer Božja riječ oplemenjuje dušu svakogačovjeka i uvijek nas vodi pravim putem. Vjerujem da ćeradio Marija uvijek biti rado slušana i da će imati još višeslušatelja. /Sandra Vojnić Tunić, Subotica/ zk

vh.or

g.rs

ni i slušanost je bolja, upravo je to put ili ključ uspjeha sluša-nosti. O svakoj minuti svake emisije na radiju već kod samepriprave treba voditi kreativne razgovore, kako bi se iznjedriokvalitetan program. Slušatelji Radio Marije nisu samo konzu-menti, pasivni slušatelji, od njih se očekuje sudjelovanje, bilojavljanjem, donacijama, volontiranjem, ili pak zbog svog stanjaduhovnim pričešćivanjem ili pak molitvom s cjelokupnom obi-telji Radio Marije. Oni koji su svjesni da su dio Svjetske obite-lji Radio Marije, svjesni su i dobrobiti koje nudi Radio Marija,ističe Silvester. On svoje razmišljanje o budućnosti Radio Ma-rije zaključuje sljedećim riječima: Budućnost Radio Marije jeu Božjim rukama, koliko budemo imali sluha, kao nekoć Iz-raelci, slušati Božje planove, imat ćemo i dalje ovaj jedan i je-dini katolički radio u Srbiji. To znači i spremnost Uredništvana hrvatskom jeziku osluškivati bilo svojih vjernika, biti u dob-rim odnosima s državom u kojoj ovaj radio „svira“ i na krajuali ne manje važno: „Tko hoće da među vama bude najveći,neka vam bude poslužitelj! I tko hoće da među vama bude prvi,neka bude svima sluga. Jer ni Sin Čovječji nije došao da budeslužen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge“(Mk 10,43-44).

Uz djelatnike, volonteri su „živa voda“ Radio Marije

Jedna od emisijakoja se emitira sva-kog drugog petka umjesecu, a vodi juVesna Huska zovese „Ženski razgovori– Kako biti žena vrs-na?“. Vesna u razgo-voru ističe da je doideje o „ženskoj emi-siji“ došla na sastankuvolontera Radio Ma-rije. Shvatila je da nezna ni jednu radijskuili televizijsku emisiju

namijenjenu ženama koja nema za temu modu, recepte ilirazne savjete. A žene su toliko više od toga! Spomenuta emi-sija ima za cilj, skupa sa slušateljicama i slušateljima, prou-čavati kakva je to „žena vrsna“ (prema Izr 31,10-31) i kako semože u tome ići naprijed, u čemu svima pomažu svjedočan-stva žena koje čitamo ili koje ispričaju slušateljice, pa i sluša-telji. Teme su raznovrsne: majčinstvo i karijera, zaposlenosti nezaposlenost, žene u pastoralu, hobi i dobrotvorni rad,odmor i opuštanje, žena i ljubav prema zemlji, rastavljena„žena vrsna“ i mnoge druge, o čemu i slušatelji mogu izrećisvoje mišljenje i stav. Smisao emisije – u kojoj se osobito ra-dujem suradnji s izvrsnom ženom i voditeljicom Marinom Lišić– jest potpora ženama u nastojanjima da postanemo ženevrsne, žene po prekrasnoj Božjoj zamisli, a uz pomoć naj-ženeikad – Blažene Djevice Marije, ističe voditeljica ove emisije.Iako nikada nije radila u svjetovnim medijima (osim u jednomdječjem listu), Vesna ističe da Radio Marija jednostavnoosvaja volontere karizmom i ljubavlju samih slušatelja. Kadaje riječ o trenutačnom stanju u Radio Mariji, Vesna smatra daje najvažniji program – teme, načini obrade tema, uključenostšto većeg broja vjernika, koji su uvijek osvježenje. O sluša-nosti čujemo da je veoma malena, što je znak da ukupni audi-torij, pa u njemu možda osobito vjernici katolici, nije svjestankvalitete Radio Marije. Ipak, Radio Marija nije prolazna ra-

dijska postaja koju poslušate par sekundi i idete dalje – kad juzavolite, slušate redom sve, pa slušate (ako razumijete) i pro-gram na mađarskom ili drugim jezicima, slušate i pravoslav-nu redakciju s kojom se za sada dijeli frekvencija. To znači da– poradi takvih slušatelja – program mora postati sve bolji, raz-novrsniji, zanimljiviji, namijenjen svima u obitelji, uredu,autu u kojem se sluša ovaj radio. Po meni, svi djelatnici trebajusve većom kvalitetom ljubiti naše slušatelje, kaže naša sugo-vornica. O planovima za budućnost Vesna ističe da svakakoplanira nastaviti voditi emisiju „Kako biti žena vrsna?“ i na-dalje čitati priče za djecu srijedom navečer. Željno iščekujepočetak snimanja emisija u kojima će sa suprugom Ladisla-vom raditi intervjue s bračnim parovima, a također i razgo-vore s povodom (tema ili događaj) i emisije za djecu.

Uz Vesnu, aktivni voditelji-suradnici Radio Marije su isvećenici: mons. Marko Forgić, dr. sc. Marinko Stantić,mr. Mirko Štefković, dr. sc. Ivica Ivanković Radak,mons. Stjepan Beretić, vlč. Dragan Muharem, p. VinkoMaslać, mons. Stanislav Hočevar, mr. Marijan Dej, dr.sc. Ivica Čatić, vlč. Josip Vogrinc, vlč. Siniša TumbasLoketić, vlč. Josip Štefković, mons. Slavko Večerin,preč. Željko Šipek, preč. Julije Bašić, fra Drago Tepert,s. Jevsevija Mudraninec te laici Marina Gabrić, Vera Ši-mandi, Bernadica Ivanković, Matiša Dulić, dr. med.Marija Mandić, Vera Grubor Plačko, Ana Ramač, AnaMarija Budimski i Ksenija Savanović.

Radio Marija kao stjecište slušatelja, volontera i ljubitelja Božje riječi

Dužnost koordi-natora Radio Marije1. srpnja 2014. godinepreuzeo je Nikola Ja-ramazović, u vrijemekada se ona suočava-la s brojim poteško-ćama, financijske pri-rode ali i nedovoljneslušanosti. Na upit ka-ko sada, s ove manjevremenske distance,gleda na odluku da seprihvati te iznimnoodgovorne zadaće,Nikola ističe da su seza šest mjeseci njego-va djelovanja mnogeključne stvari izmije-

nile. Imamo novog predsjednika Udruge, novi studio sa sjediš-tem u Subotici, a imamo i nove uposlenike koji su spremnijina drukčiji način, po meni jedino održiv način, obavljati svojedužnosti u pogledu funkcioniranja programa tj. radija opće-nito, ali i u animiranju novih slušatelja i brendiranju popri-lično narušenog ugleda Radio Marije u Srbiji. Vjerujte da nijebilo lako prelaziti preko svih ljudskih prepreka koje vas želeonesposobiti, štoviše, isključiti iz „cijele priče“ zbog mjera kojeprovodite i za koje znate da su jedino ispravne. Zadaća je izvr-šena. Bogu hvala za sve to! Sada znamo da smo Radio Marijutj. našu redakciju spasili od sigurnog propadanja i to u zadnjitrenutak, svjedoči entuzijastični Nikola, dodajući da novi stu-dio u Subotici mora biti ispunjen volonterima, prijateljima,slušateljima, onima koji mole u programu, onima koji će narazne načine pomagati ovaj projekt. Ako u budućnosti ne uspi-

1/2015 � Zvonik26

Reportaža

jemo mobilizirati svaku dušu koju smo mogli, onda je našposao neuspješan a izgradnja novog studija izlišna. No, odgo-vornost je ravnomjerno raspoređena na djelatnike kao i na sveljude dobre volje o kojima govorim. Za ljubav je potrebnodvoje... Radio je interakcija koja samo s dva opipljiva krajamože preživjeti i ispuniti svoju svrhu, pojašnjava Nikola. Go-voreći o podupirateljima i financiranju radija, Nikola ističe daje od strane Svjetske obitelji Radio Marije u proteklih desetakgodina uloženo gotovo 2 milijuna eura. Radio se pak mora fi-nancirati samostalno od svog slušateljstva i to u što skorijem pe-riodu. Dakle, ne od reklama jer Radio Marija ne emitira nitijednu reklamu i ne može emitirati komercijalni sadržaj, već oddonacija, poručuje koordinator Radio Marije. Trudit ćemo seu budućnosti dobiti regionalnu frekvenciju za područje cijeleVojvodine i Beograda, a zatim osnažiti i proširiti naša upo-rišta u drugim mjestima u Srbiji južno od Beograda. Zamislitesve one bolesne kojima je naš radio posljednja utjeha. Ne smi-jemo dopustiti da nam ovaj projekt „pobjegne“ zbog našeg ne-mara i slabog angažiranja. Svećenici, puk, svi smo odgovorni,pojašnjava Nikola. Govoreći nadalje o volonterima i uposle-nicima Radio Marije, Nikola kaže da volontera nikada nijedosta. Zato moramo razraditi mrežu „malih mrava“ tj. „pčelaradilica“ u svakoj župi naše zemlje. To su volonteri koji će ne-sebično pomagati projektu. Ovom bih prilikom pozvao sve zain-teresirane da se jave i da postanu Isusove „pčele i mravi“ uslužbi Radio Marije. Za sada imamo tri uposlenika, ali suklad-no rastu i razvitku cijeloga programa morat ćemo se širiti.Radio mora počivati na volonterima, ali da bi to bilo mogućeuposlenici moraju odraditi svoju zadaću profesionalno u pu-nom smislu te riječi. Na ovome intenzivno radimo. Po prvi put,čini mi se, mogu reći da su zaposleni svjesni kakvu milostimaju što su u ovom projektu, prepoznaju je i cijene je. To ot-vara put za još bolju suradnju s volonterima i za širenje pro-jekta, zaključuje Nikola.

Velika je milost imati katolički radio na ovim prostorima

Direktor progra-ma na hrvatskom je-ziku mons. dr. sc.Andrija Anišić, u raz-govoru za Zvonik is-tiče da ono što ga jenajviše ohrabrilo pre-uzeti još jednu velikuzadaću bila je činje-nica da je radio prik-ladniji medij za navješ-taj Isusove Radosnevijesti od pisanoga idoista vjeruje da je ve-lika milost da u R. Sr-biji imamo katoličkiradio kada znamo daje katolika u našoj

zemlji nešto više od pet posto. Stoga radio vidim kao divnumogućnost za prvi navještaj evanđelja kao i za novu evangeli-zaciju, kaže Anišić. U programskoj shemi Radio Marije odkako je on preuzeo ovu dužnost unesene su izvjesne pro-mjene. Direktor programa ističe da u proteklih devet mjeseciotkad vodi brigu o programu Radio Marije puno toga nije išloonako kako je zamišljao svoju ulogu u ovom radiju, budućida je trebalo proživjeti i preživjeti bezbroj nepredviđenih i teš-

kih stvari da bi poboljšali program. Mislim da smo unijelidosta svježine u njega, ali slušanost je teško provjeriti bez surad-nje i podrške samih slušatelja. Svakako je za mene i za sve kojiradimo u Radio Mariji jedna kušnja što ne znamo nikad kolikonas ljudi slušaju, pa ipak radimo i nadamo se da će se broj slu-šatelja povećati. No, za to je potrebna i dobra promocija a iedukacija samih slušatelja kako se javljati i razgovarati uživona radiju, naznačuje Anišić. Na upit jesu li vjernici katolici naovim prostorima svjesni dobrobiti koje nudi Radio Marija,Anišić kaže ako govorimo o nedovoljnom broju slušatelja,onda možemo zaključiti da nisu svjesni velike milosti koju ka-tolicima pruža jedan ovakav radio. Imamo lijepi broj volon-tera a vjerujemo da će ih biti još više kad krenemo u aktivnopredstavljanje našega programa po župama, kaže direktor pro-grama, dodajući da se, od kako je otvoren novi studio u Su-botici i od kako izvrsno surađuje s ljudima koje dobro poz-naje, nada ljepšoj i boljoj budućnosti, ali treba još puno, punoraditi. Volio bih da svi uvijek imamo na pameti sve u našemposlu mora biti Bogu na slavu, Gospi na čast a svim dragimslušateljima pa i nama samima na radost i korist. U R. Srbiji,ali i ne samo ovdje, probiti se na svjetovni medij i iznositi ka-toličke stavove je jako teško. Stoga imati mogućnost na svomradiju naviještati evanđelje i prenositi nauk Crkve glede svihvažnih životnih pitanja, a pogotovo glede onih pitanja u koji-ma se osporavaju stavovi Crkve, iznimna je milost i mogućnostkoju ne smijemo propuštati. No uvijek stoji zadaća probiti se ina svjetovne medije kako bismo i putem njih, koje prati punoviše ljudi, mogli braniti nauk katoličke vjere i morala, zaklju-čuje mons. Anišić.

Zvonik � 1/2015 27

Reportaža

Nova adresa studija u SuboticiNovi studio Radio Marije i Uredništva

na hrvatskome jeziku u Subotici:Matije Gupca 10, ulaz iz suterena, na I. katu.

Telefoni:Redakcija: +381 24 600 099Program: +381 24 600 011SMS: +381 63 598 441

www.radiomarija.rsE-mail: radiomarija.srbija@gmail.com

BROJ ŽIRO RAČUNA160-324873-16

Svrha uplate: DONACIJAPrimatelj: Udruženje Marija, Matije Gupca 10,

24000 Suboticazkvh

.org.r

s

U čemu je danas razlika između Crkvenih/katoličkih isvjetovnih medija?

Suzana Vrhovski Peran, IKA,Zagreb: Najjednostavnije je reći – upristupu vjerskim temama. Važno jeistaknuti da i svjetovni i katolički me-diji moraju djelovati prema pravilimanovinarske struke. No, razlika je utome što je uloga svjetovnih medijaponajprije informirati svoje čitatelje, azatim ih zabaviti. A katolički medijitrebaju informirati i formirati, odnos-no okupiti vjernike i utvrditi ih u vjeri.

Upravo iz nerazumijevanja različitosti svjetovnih i katoličkihmedija, često dolazi i do nesporazuma između Crkve i me-dija. Svjetovni mediji Crkvu gledaju kao bilo koju drugu usta-novu u društvu i tako o njoj izvještavaju. Zadaća je katoličkihmedija pratiti sva događanja na crkvenoj razini i oni služe po-vezivanju i izgrađivanju zajedništva u Crkvi. Također trebajupromišljati sva aktualna događanja na svim razinama društvas vjerskoga i etičkoga gledišta izbjegavajući stranačke i dnev-nopolitičke pristupe.

Dario Marton, Radio Marija,Subotica: Svaki put kada se spre-mam nešto napisati ili objaviti u jav-nosti, uvijek u molitvi zazovem zaštit-nika novinara, sv. Franju Saleškog.Smatram da je danas razlika izmeđuovih dvaju medija velika. Zašto? Crk-veni/katolički mediji šire ljubav, ra-dost i mir na osnovu teksta iz Evan-

đelja, dok je kod svjetovnih medija drugačije. Svjetovni medijidanas pored kulturnih i obrazovnih sadržaja, svakidašnje in-formacije koje dolaze iz sata u sat, ljudima plasiraju negativneinformacije, gdje prezentiraju strah i tugu.

Franjo Ivanković, Radio Su-botica, vjerska emisija Uredništvana hrvatskom jeziku: Crkva je uvi-jek bila i ostala pred konkretnim iza-zovima vremena. Kada pogledamoživot prve Crkve i ona je bila predmnogim izazovima. Neki od apostola injihovih sljedbenika koristili su raznenačine kako bi vjeru približili štovećem broju osoba. Posebno mislimna apostola Pavla njegove bliže su-

radnike: Marka i Luku. U svakom vremenu nailazimo na noveizazove. Suvremeni svijet se ubrzano mijenja i teško nam seprilagoditi njegovim zahtjevima. Crkva je drevna institucija isporije se prilagođava zahtjevima. Razvoj tehnologije omo-gućava danas i Crkvi da koristi nova dostignuća kako bi po-ruku evanđelja prenijela svakom čovjeku. Živimo u vremenuglobalizacije gdje se sve više nastoji Crkvu staviti na rubdruštvenih događanja. Suvremeni čovjek lako prihvaća onošto mu nudi potrošački i konzumistički mentalitet. Želi se la-godno živjeti, a što manje raditi. Kao uzor nude se „popu-larne“ osobe koje nikako ne bi trebale biti uzor. U takvomokruženju Crkva se mora boriti sačuvati one temeljne vrijed-nosti na kojima bi trebala počivati svaka zajednica. Katoličkimediji tu mogu imati nezamjenjivu ulogu. Poznato nam je dasu ovi prostori stoljećima bili prožeti temeljnim kršćanskimvrijednostima i oni su davali temelj zajedničkom prožimanjurazličitih kultura i vjera. To su vrijednosti koje ne smiju nes-tati iz naše sredine. Zato je posebno potrebno mladima na-glašavati te vrijednosti da ih ne zaborave. Roditelji današnjihmladih premalo poznaju sredstva suvremene komunikacije iteško mogu uspostaviti kvalitetan dijalog sa svojom djecom.Svijet u kojem su oni odgajani i ovaj u kojemu sada odrastajunjihovi mladi posve je drugačiji. Mediji mogu utjecati da seuspostavi ili produbi dijalog među generacijama u obitelji.Nezamjenjiva je uloga roditelja u odgoju svake osobe. Medijitrebaju biti pomoć da u obiteljima i među mladima jača osob-na komunikacija koja izgrađuje i učvršćuje zajedništvo. Su-vremena sredstva komunikacije lako mogu imati suprotnuulogu: udaljavanje, a ne zbližavanja osoba.

Željka Zelić, Zvonik: Novinari koji djeluju u katoličkimmedijima do izvjesne mjere su zaštićeni jer rade u posvedrukčijim uvjetima u odnosu na svjetovne medije, osobito naone koji su privatizirani, jer je u takvom okruženju teško sli-jediti istinu i pravdoljubivost, budući da profit unaprijed odre-đuje pravila igre. Tim više je u svjetovnim medijima konku-rencija veća i ljudi su spremni na različite kompromise kakobi zadržali svoje mjesto odnosno čitanost, gledanost ili sluša-

1/2015 � Zvonik28

Intervju

Iako se zaživota nije baviouređenjem tis-kovina, biskup iCrkveni nauči-telj sveti FranjoSaleški (1567.-1622.) zaštitnikje novinara, jerje svojedobnoza širenje Evan-

đelja koristio svojevrsno pomagalo koje bismo mogli zvatiletak, postavljajući ga na zidove kuća ili ga dijeleći ljudima.Kao propovjednik i čovjek dijaloga bio je neuobičajenomiran, a jezik nije bio sredstvo za napad već razgovor.

Uz blagdan zaštitnika novinara, sv. Franje Saleškoga,razgovarali smo s katoličkim novinarima koji su nam iznijelisvoja mišljenja o nekoliko aktualnih pitanja vezanih uz me-dije i njihovu ulogu u Crkvi.

Uz blagdan svetoga Franje Saleškog, 24. siječnja, zaštitnika novinara, duhovnih pisaca, odgojitelja i učitelja

Vjerski mediji nude poruke, promišljanja, sadržaje stalno aktualne

Razgovarala: Katarina Čeliković

nost. Ondje vrijedi pravilo: „Ako ne pišeš tako da nam možešpriskrbiti veliku dobit, nisi dobar novinar“. U tim i takvim me-dijima, novinari katolici mogu biti u svakodnevnom konfliktuizmeđu onoga što moraju pisati i onoga kako žive i što vje-ruju.

Tomislav Vuković, Glas Kon-cila, Zagreb: Razlike su višeslojne,od ciljeva, sadržaja, terminologije,obrade vijesti, do ciljane publike, iz-davača i dr., no, istaknuo bih jednu,barem po meni, bitnu – trajnost. Nai-me, svima nam je jasno kako se danasživi ubrzano, sve je isfragmentirano ikratko traje, od „fast fooda“ do novin-ske vijesti. One se također uklapaju ucjelinu društvenog života, u kojem je

na cijeni npr. „poetika šoka“, „teatar konflikta“ i sve ono štopodražava našu audio, vizualnu ili intelektualnu razinu. Me-đutim, taj zgusnuti trenutak u kojem se čovjek nađe (u ovomslučaju čitatelj) traje vrlo kratko, sve se brzo zaboravlja, ak-tualnost traje tek nekoliko trenutaka i traže se odmah novisadržaji, nove vijesti i novo medijsko „žutilo“, da se zadovoljinezasitna konzumistička težnja svega: umjetnosti, glazbe,filma, sporta, novina. Neću reći – katolički, radije – vjerski,mediji zbog svog specifičnog poslanja to trajanje i aktualnostprodužuju, oni nude poruke, promišljanja, sadržaje koji sustalno (s teološkog se motrišta to može reći „vječno“) ak-tualni. Naime, propitivanje sebe, vlastitog smisla, unutarnjinemir zbog stalnih pitanja: zašto, kamo, zbog čega i sl. pos-toje od kako čovjek postoji kao razumsko i duhovno biće. Akršćanska/katolička objava Smisla, Radosne vijesti, OsobeOca i Prijatelja, stalna je ponuda i ona je također vječna.Dakle, s jedne strane imamo trenutak a s druge strane vječ-nost, i u tom rascjepu katolički bi mediji trebali pomoći su-vremenom čovjeku da hoda kroz život između svih „Scila iHaribdi“.

O. Mato Miloš, OCD, Glasilo o. Gerarda TomeStantića, Zagreb: Živimo u medijskom svijetu i nemoguće jene osjetiti utjecaj svjetovnih medija na naše vjernike. Stogavalja razlikovati ulogu svjetovnih i katoličkih medija. Ulogasvjetovnih medija je informirati, obrazovati i zabaviti. Svjetov-ni mediji pristupaju Crkvi kao bilo kojoj drugoj ustanovi udruštvu. Uloga katoličkih medija je informirati, formirati,okupljati zajednicu vjernika i utvrđivati ih u vjeri. Kada Crkvagovori o medijima, govori u kontekstu povijesti spasenja,prihvaća ih kao dio sveopćeg napretka, društva, stavljajući ihu odnos prema ljudskom dostojanstvu. Stoga, mediji kakosvjetovni tako i crkveni trebaju biti u službi općeg dobra ko-jemu se ne smije žrtvovati dobro pojedinca. Mediji trebajubiti mjesto dijaloga. Isto tako valja govoriti o pravima i duž-nostima medija, i s druge strane onih koji primaju porukemedija. Bitan je odgoj za medije koji kod nas još nije potpunozaživio.

2. Imaju li katolički mediji budućnost i jesu li katoličkinovinari sposobni odgovoriti suvremenim izazovima, naposeu svjetlu brzog tehnološkog razvoja kao i porasta mladih ko-risnika društvenih mreža?

Suzana Vrhovski Peran: Katolički mediji svakakoimaju budućnost. No, potrebno je uvijek iznova na svim crk-venim razinama prepoznavati i isticati važnost katoličkih me-dija za cijelu Crkvu. Brojna istraživanja pokazuju da i vjernicinajviše informacija o djelovanju Svete Stolice, Pape, biskupa

i svećenika, crkvenih udruga i ustanova, saznaju iz svjetovnihmedija. A svjetovni mediji često o Crkvi izvještavaju senza-cionalistički, na temelju negativnih pojava. Prava informacijao Crkvi može se dobiti upravo u crkvenim medijima, jerupravo iz njih se saznaje što Crkva zaista vjeruje, naučava imisli o nekom događanju ili pojavi u društvu. Svjesni smo dase u svjetovnim medijima često izvlače pojedine rečenice, izrecimo Papina govora, koje zvuče bombastično a da se nedaje pravi kontekst. Puni govor ili poruka mogu se zato čutiili pročitati u katoličkim medijima.

Novinari koji rade u katoličkim medijima moraju bitidobro novinarski naobraženi i izvježbani, poznavati sva pra-vila novinarske struke, a istodobno moraju dobro poznavaticrkveni nauk. Zato je potrebna stalna naobrazba katoličkihnovinara. Imamo zaista kvalitetnih katoličkih novinara kojiizvrsno rade svoj posao, ali pitanje je koliko se prepoznajevažnost katoličkih medija i kolika im se potpora u Crkvi daje.Svima poticaj može dati papa Franjo koji svoje poruke vrlouspješno prenosi društvenim mrežama i „suvremenim“ nači-nima komunikacije ili primjer Radio Vatikana, posebno En-gleskoga programa, koji svoje sadržaje prenosi na Facebookui Twitteru, mrežnoj stranici i u eteru.

Dario Marton: Katolički mediji imaju budućnost i kato-lički novinari imaju sposobnosti odgovoriti suvremenim iza-zovima. Tehnologija je dosegla jednu dosta dobru i jaku ra-zinu, da kroz društvene mreže, preko televizije, radija i osta-lim drugim medijskim sredstvima katolički novinari imajupravo naviještati Evanđelje i širiti Novu evangelizaciju svimnarodima.

Željka Zelić: Prije svega, smat-ram da Crkva upravo putem Internetai suvremenih sredstava društvenogapriopćavanja može pridonijeti širenjuKristova evanđelja i Radosne vijesti.Tu je neminovnost svojedobno shva-tio i papa Benedikt XVI. ali i papa Fra-njo, budući da imaju aktivne profile nadruštvenim mrežama. Budući da ži-vimo u vremenu kada se ono što senije objavilo na društvenim mrežama

smatra nepostojećim, „vidljivost“ Crkve i u tom virtualnommedijskom prostoru dobra je prilika da se mladima, ali i nesamo njima, prenesu druga i drukčija viđenja svijeta od main-streama. Bez obzira na poteškoće, smatram da katolički me-diji imaju budućnost, jer oni su prije svega i usmjereni na užikrug čitatelja te ih tako i treba prihvatiti: s ciljem naviještanjaa ne prisilnoga nametanja. Tako usmjereni katolički medijikoji su u službi čovjekova dostojanstva i Kristova evanđelja,nikada ne mogu skrenuti s pravoga puta.

Tomislav Vuković: Budućnost katoličkih medija jemalo općenito pitanje jer nije ista, po meni krajnje neizvjesnai upitna, budućnost dnevnih, tjednih i periodičnih glasila i bu-dućnost televizije ili mrežnih stranica. Ako pod medijem pod-razumijevamo posredovanje sadržaja, onda on sigurno imačvrstu, zacementiranu budućnost. Teško mi je teorijski od-govoriti o osposobljenosti katoličkih novinara da odgovoresuvremenim izazovima, pa ću radije iznijeti dva primjera kojisu na neki način paradigme. Urednik koji me je učio novinar-stvu, pokojni je Živko Kustić, jedinstvena pojava na ovim pros-torima, koji je u svojim kolumnama u Glasu Koncila više od40 godina pratio, komentirao i odgovarao zahtjevima i izazo-vima pred kojima su se nalazili Crkva i društvo. Uvjeren sam

Zvonik � 1/2015 29

Intervju

zkvh

.org.r

s

da takvih i sličnih novinara ima i danas. No, kada smo nedav-no u našem uredništvu imali sastanak o potrebi poboljšanjanaše mrežne stranice, mladi su momci i djevojke, tek nedav-no primljeni u Glas Koncila, doslovce šokirali količinom teh-nološkog znanja. Istodobno ja sam gledao i slušao a nisambaš puno toga razumio. Zaključite sami.

O. Mato Miloš, OCD: Imaju. Spravom možemo reći da su evanđelisti bili prvi „novinari“, koji su namzapisali, svaki na svoj način, ono što jeIsus govorio i činio. Što bismo danasimali od Evanđelja da to oni nisu„pomno zapisali“ i nama predali? Takoje to bilo kroz povijest Crkve sve dodanas. I danas imamo kvalitetnih no-vinara koji su sposobni odgovoriti nasuvremene izazove, u brzom tehno-

loškom razvoju i porastu mladih korisnika društvenih mreža.Dovoljno je otvoriti stranice interneta ili bilo kojih drugihmreža i uvjeriti se koliko se mladi interesiraju za vjerska pi-tanja i vjerske sadržaje. Zbog novoga kulturnog okruženja ukojemu Crkva živi i zbog vjerodostojnog evangelizacijskogdjelovanja, odgoj i obrazovanje za medije, postali su prioritetikoje je Crkva razumjela i svestrano prihvatila u svome evan-gelizacijskom poslanju. Na tome ne treba stati, nego ići ukorak s novim medijskim napretkom.

Ima li Crkva dovoljno obrazovanih novinara, ima li do-voljno spremnih svećenika i osoba posvećenog života kojise mogu koristiti medijima u „novoj evangelizaciji“?

Suzana Vrhovski Peran: Nažalost, nema. Još uvijekvlada mišljenje da svatko tko zna pisati i ide u Crkvu možepisati za katoličke medije. No, ako želimo imati snažne i kva-litetne katoličke medije, tada treba ulagati u obrazovanje no-vinara-katolika, ali i svećenike i osobe posvećenog životaupoznavati sa zakonitostima medija. Uostalom, to od nastraže i crkveni dokumenti o medijima. Na nekim katoličkimučilištima uvedeni su medijski kolegiji, no čini mi se da to jošuvijek nije dovoljno. Velika je tu uloga i Hrvatskoga društvakatoličkih novinara koje bi trebalo obnoviti tečajeve novinar-stva za suradnike katoličkih medija. Suvremeni mediji, poseb-no društvene mreže, nove su mogućnosti za evangelizacijskoi pastoralno djelovanje, ali naravno za to treba osposobljenihdjelatnika i tu se posebno otvara mjesto za vjernike laike, po-sebice one koji su završili teološka učilišta.

Dario Marton: Po mom mišljenju, Crkva nažalost nemadovoljno obrazovanih novinara, ali ima dosta ljudi koji su do-bili taj dar od Boga, da prenose i naviještaju poruku mira i ra-dosti. Mislim da ima dovoljno spremnih svećenika i osobaposvećenog života koji se mogu uključiti i koristiti medije u„novoj evangelizaciji“.

Franjo Ivanković: Naša mjesna Crkva, a mislim i opća,ima premalo stručnih osoba za kvalitetne kršćanske medije.Poznato je da svaki medij traži velika materijalna sredstva dabi funkcionirao. Smatram da kršćanski mediji ne bi trebalibiti financirani iz reklama ili nečega sličnog. U novije vrijemesve je manji broj svećenika. Teško je pronaći kvalitetnog krš-ćanskog novinara. Sve nas je manje i to je glavni razlog ne-dostatka kadra; a ako ih se i nađe od čega će živjeti? Smatramda je i u današnjem vremenu, pored svih dostignuća, živa

ljudska riječ i susret „oči u oči“, najsnažniji oblik evangeliza-cije. Živa osoba je nezamjenjiva u evangelizaciji jer ona upri-sutnjuje samoga Krista. Mediji mogu biti izvrsna pomagalakojima se Crkva treba kvalitetno služiti i uprisutnjavati Božjuriječ u suvremenom svijetu.

Željka Zelić: Srećom, za vrijeme studija imala sam pri-like nekoliko godina raditi i surađivati kao novinarka surad-nica u Informativnoj katoličkoj agenciji (IKA) iz Zagreba, štomi je dalo prilike izbliza upoznati način rada katoličkih me-dija. Osim toga, izgradila sam dobre odnose i s kolegama uGlasu koncila ali i Hrvatskom katoličkom radiju, što mi je uto vrijeme bilo vrijedno iskustvo, a danas se rado sjećam togarazdoblja. U tom smislu mogu reći da Katolička crkva u Re-publici Hrvatskoj i katolički mediji imaju dovoljno obrazova-nih novinara koji su svoj posao spremni raditi odgovorno, ob-jektivno ali i u istini, a što je minimum uvjeta kada je u pita-nju novinarstvo općenito. Posve je drukčija situacija s kato-ličkim medijima u Republici Srbiji jer su oni doista u manjini,a tim više su u problemu i kada je u pitanju obrazovan kadar,jer nažalost, većina tih malobrojnih katoličkih medija nemamogućnost stalnoga uposlenja školovanih novinara. Govorećio našoj Subotičkoj biskupiji, moram priznati da je mali brojsvećenika i redovnika koji se aktivnije žele uključiti u rad ka-toličkih medija. Vjerujem da neki od njih to ne žele i ne moguzbog pastoralnoga djelovanja. Ipak, bilo bi dobro katoličkemedije otvoriti za mlade školovane laike sklone pisanju i istra-živanju, ali i napredovanju i razvijanju svojih vještina i znanja,a na opće dobro i s ciljem širenja Radosne vijesti i nekog bo-ljeg svijeta kojega smo kao kršćani pozvani graditi.

Tomislav Vuković: Ima doista zauzetih i novinara i sve-ćenika, klerika i laika, koji razumiju moć medija i njihovuulogu u evangelizaciji ali i reevangelizaciji, međutim ima ionih koji su umorni, najsretniji kad se puno toga ne događa,pa medijsko područje, npr. katolički tisak, tek podnose i pre-puštaju ga svakom pojedincu. Znam ne mali broj župnika kojičim dođu na novu župu, odmah ukinu tisak i preporuče vjer-nicima da se sami pretplate jer imaju strašno puno posla panemaju vremena za katoličke novine. Jednako tako treba bitii samokritičan jer je Crkva općenito spora, stalno „kaska“ zavremenom, pa se s brojnim temama ne suočava otvoreno, jed-nako kao i crkveni mediji, kao npr. pedofilija i homoseksual-nost među svećenicima, njihova financijska transparentnost,suradnja s Udbom crkvenih ljudi za vrijeme komunizma i dr.No, sve to nisu razlozi da se s optimizmom ne gleda u bu-dućnost crkvenih/katoličkih medija i da se ne čini sve u ciljunjihova poboljšanja na svim razinama.

O. Mato Miloš, OCD: Naše katoličke tiskovine potvr-đuju da imamo obrazovanih novinara. Nikada ih nije do-voljno. Moglo bi ih biti i više obrazovanijih. Komunikacija setiče cijele zajednice. Zato je nužan odgovarajući medijski i ko-munikacijski odgoj svih odgovornih svećenika, đakona, re-dovnika i redovnica, kateheta i odgojitelja, onih koji na bilokoji način sudjeluju u crkvenom poslanju. Stoga je potrebnopoticati mlade svećenike, redovnike, redovnice i laike naproučavanje komunikacijskih i medijskih znanosti. Bilo bidobro da se u redovitom teološkom studiju daje više prostoraodgoju za medije, da budu još bolje obrazovani u sredstvimapriopćavanja. To ne važi samo za bogoslove, redovničke pri-pravnike i mlade katoličke laike, nego i za crkveno osobljeopćenito u „novoj evangelizaciji“.

1/2015 � Zvonik30

Intervju

Na izložbi božićnjakaNeposredno prije odlaska svojim kućama za Božić, sje-

meništarci su posjetili izložbu „božićnjaka“ u vestibulu subotič-ke Gradske kuće. Ova je izložba upriličena osamnaesti put, aželja Etnografskog odjela Društva „Ivan Antunović“ je da se nje-guje izvornost, tj. da „božićnjake“ izrađuju žene i djeca. To jestari običaj bunjevačkih Hrvata, koji ne smije nestati niti u ovosuvremeno doba.

Izložbu smo pažljivo pogledali i divili se radovima marljivihruku iz Subotice, Tavankuta, Male Bosne, Ðurđina i Žednika.

Božićni dar Ureda za vjereNakon 2000. godine Vlada Republike Srbije intenzivno po-

maže crkvene zajednice i crkvene institucije. Dobra volja je pri-sutna, no financijsko pitanje je uvijek osjetljiva točka, jer su mo-gućnosti ograničene. Gimnaziju i sjemenište „Paulinum“ po-maže Vlada Republike Srbije preko Ureda za vjere. Ovaj Uredposreduje i sufinancira našu gimnaziju i sjemenište. Osim toga,u posebnim prilikama dobiva se dotacija za određene školskepotrebe.

Od „Božićnog dara“ Ureda za vjere obnovljen je stogodišnjinamještaj tajništva, koji su još sestre Naše Gospe koristile u nji-hovoj nekadašnjoj školi. Uredili smo jednu gostinjsku sobu i ob-novili sportsku opremu.

Za donaciju i za razumijevanje zahvalni smo direktoruUreda za vjere dr. Mileti Radojeviću i njegovom prvom savjet-niku Vladimiru Todiću.

Na blagoslovu orgulja„Paulinci“ su 21. prosinca 2014. godine sudjelovali na ne-

svakidašnjem događaju – posveti orgulja i kolaudacijskom kon-certu u crkvi Razlaza apostola na Kelebiji. Orgulje su u kelebij-sku crkvu prenesene iz Kjajićeva. Gradio ih je domaći majstorFranz Lindauer 1938. Na žalost, vjernici Kljajićeva nisu dugouživali zvuk tih orgulja, jer je veoma brzo izbio II. svjetski rat.Godine 1944. gotovo cijelo stanovništvo je potjerano, odnesenou logore ili ubijeno. Potom su orgulje zašutjele na šezdeset go-dina, a vjernici katolici su nestali. To je razlog njihova premješ-tanja u crkvu na Kelebiju, a što je inicirao rektor „Paulinuma“mons. Josip Miocs, ujedno član Biskupijskog povjerenstva zaorgulje. Kelebijski župnik Csaba Paskó pozvao je mons. JosipaMiocsa da posveti nove orgulje. Orgulje su posvećene u okvirusvečane liturgije, na kojoj su sudjelovali vjernici, gosti, ljubiteljiglazbe i delegacija iz Njemačke. Kolaudaciju, odnosno koncertna obnovljenim orguljama izveli su učenici srednje glazbeneškole Subotice, zatim puhački kvintet iz Segedina i orguljašicaAdrien Kuktin.

Božićni radijski programSubotički radio već više od dvadeset godina

emitira božićni program, kojeg priređuju „Pau-linci“. Taj program sastavljaju trećoškolci i matu-ranti „Paulinuma“. Ove godine božićni program jesastavljen na temu „Bog se tamo nastanjuje gdje gaprime“. Učenici uvježbaju tekstove i recitacije s pro-fesorima, a glazbene točke s prefektom sjemeništa.Zadnjih godina božićni program „Paulinuma“ emi-tira ne samo subotički radio, nego i Radio Marija ivojvođanski Panon Radio.

Nagrada za likovni natječaj„Moja Vojvodina“

Osnovna škola „Matija Gubec“ iz Tavankutaorganizirala je likovni natječaj pod nazivom „MojaVojvodina“ za učenike osnovnih i srednjih škola Au-tonomne Pokrajine Vojvodine. Organizatori su že-ljeli potaknuti djecu na uočavanje tipično vojvođan-skih simbola, različitosti vojvođanske sredine, naposebnosti, lokalne arhitekture, narodne nošnje ina specifičnu kulturu naših prostora. Na ovaj nat-ječaj pristigla su 352 likovna rada osnovnih i sred-njih škola. Ocjenjivački sud, koji se sastojao od pro-fesora Nele Tonković, Vladana Čuture i IvaneMatić, donio je odluku o dodjeli nagrada. Osimprve tri nagrade, dodijeljene su i posebne nagrademeđu kojima se nalazi i učenik „Paulinuma“ LeonTapai. „Paulinum“ je ponosan na drugoškolcaLeona, koji je svojim akvarelom prezentirao jednovojvođansko selo sa crkvom.

Leonu čestitamo i želimo da marljivo nastavljavježbanje umjetničkog crtanja i farbanja.

Zvonik � 1/2015 31

Uređuju: Paulinci Paulinum – za duhovna zvanja

Dan proštenja i Dan škole „Paulinum“

Proštenje sjemenišne kapele i Dan gimnazije „Paulinum“slavimo 25. siječnja svečanom svetom misom prije podne u 10sati u kapeli sjemeništa. Prije svete mise bit će blagoslov noveslike sv. Pavla apostola, zaštitnika „Paulinuma“. Svetu misuće uzveličati sjemenišni zbor Schola Cantorum Paulinum irecitatori gimnazije.

Srdačno vas pozivamo i rado očekujemo na ovojsvečanosti! zk

vh.or

g.rs

Nažalost, poznajem dosta bračnihparova koji su bez djece. Zapitao sam seponekad a neke i pitao zašto ne posvojeneko dijete. Naravno da je takva odlukavrlo odgovoran čin. Preuzeti potpunubrigu o tuđem djetetu, a uz to ga još i„učiniti“ svojim i prema njemu se takoodnositi doista nije lako. Ali, kao što sampisao u prošlom broju, taj čin može do-nijeti puno radosti bračnim parovimakoji ne mogu imati svoje vlastito dijete.Dosad sam samo jednom imao prilikuohrabriti jedan bračni par da posvoje di-jete. Oni su to učinili. Krstio sam to di-jete i oni su beskrajno sretni roditelji.Ovim člankom želim ohrabriti sve brač-ne parove koji ne mogu imati djece da seodvaže i da ne čekaju dugo, jer su pro-pisi za posvojenje djece prilično kompli-cirani. No, valja biti uporan. Nažalost, re-koše mi neki prijatelji nedavno u razgo-voru da i u toj proceduri neki „odgo-vorni“ za to traže novac, mito. Nevjero-jatno, ali vjerojatno istinito! I takve osobetrebalo bi obavezno prijavljivati nadlež-nim tijelima i svakako primjereno kaz-niti.

Potičem, ohrabrujem i molim brač-ne parove bez djece da uđu u proceduru.Možda baš vas čeka neko dijete da gausrećite, a svoju sreću pronaći ćete usreći tako malenog, slatkog bića.

Nisam uspio doći do relevantnihpodataka o uvjetima posvojenja u R. Sr-biji. Služim se tekstovima objavljenim nainternetu i zato ih valja provjeriti. Zadr-žat ću se na dva svježija teksta koja dajuneke važne informacije.

Pooštreni uvjeti za usvajanje djece

(tvzonaplus.rs - 18. 10. 2014.)

U listopadu mjesecu prošle godineu Niškoj banji održan je susret radnika usocijalnim ustanovama naše zemlje nakojem je predstavljen nacrt novog Obi-teljskog zakona. Zbog zloporabe i trgo-vine djecom bez roditeljskog staranja,novi obiteljski zakon je pooštren što setiče kriterija za izbor onih koji mogu pos-vojiti djecu, istaknuto je na tom susretu.U Srbiji na usvojenje čeka 178 djece, alii 748 usvojitelja. Bez obzira na to što jebroj usvojitelja višestruko veći, može sedogoditi da neka djeca nikada neće bitiusvojena. Razlog je, između ostalog, i to

što je procedura za usvajanjekomplicirana i dugo traje. Naprimjer, razlika u godinama iz-među usvojitelja i djeteta koježele usvojiti ne može biti manjaod 18, odnosno veća od 45 godina. Ta-kođer, može se usvojiti samo maloljetnodijete, ali ne mlađe od tri mjeseca, akose usvaja dijete starije od 10 godina tadaće i ono samo morati pristati odnosnodati suglasnost za usvajanje.

Kraj komplikacijama za usvajanje?

(b92.net – 22. 11. 2014.)Autor teksta pod gornjim naslovom

razgovarao je s osobljem Doma za nez-brinutu djecu u Zvečanskoj ulici u Beo-gradu. Iz toga teksta saznajemo tužnu či-njenicu, koju sam i ja spomenuo u uvoduovoga članka. Naime, na usvajanje djecese mnogo lakše odlučuju ljudi iz ino-zemstva nego li iz naše zemlje. No i ina-če komplicirana procedura za usvajanjeje za njih još kompliciranija, pa mnogi ni-kada ne ostvare svoju želju, premda imanaznaka da će u novom Zakonu biti ne-kih olakšanja glede procedure, premdasmo iz drugog izvora saznali da će samikriteriji biti još stroži.

Navodi se da je u nekim skandinav-skim zemljama proces usvojenja punojednostavniji i da usvojitelji djece imajumnoge državne olakšice a na raspolaga-nju su im i besplatni servisi koji immogu pomoći u procesu rasta i odgojadjeteta. U tim zemljama usvojitelji imajui podršku i simpatije ljudi iz svog okru-ženja.

U Srbiji živi više od 10.000 djece bezroditeljskog staranja ali samo trećina tedjece je mlađa od dvije godine. Mnogiod njih čekaju da im netko postane rodi-telj, ali većina ih nikada neće imati rodi-telje jer 40 posto usvojitelja želi bebe, aliima i onih koji od usvajanja odustanukad saznaju da dijete ima smetnje u raz-voju. Mnogi odustaju i od zdrave djecekad im se u procesu usvajanja ukaže naprobleme koji mogu nastati u procesuodrastanja djeteta.

Prednacrt Građanskog zakonikakoji se bavi i problematikom usvajanjadjece trebalo bi da precizira način usva-janja, posebno kada našu djecu želestranci. Prema tom nacrtu zakonik će s

jedne strane olakšati procedure i kodmeđunarodnog usvojenja, ali će uvijekprednost imati potencijalni usvojiteljidjece koji žele djecu zbrinuti u Srbiji.

U 2014. godini usvojeno je više oko150 djece a u nadležnom ministarstvu senadaju da će ove godine biti usvojenopuno više djece. Prema riječima ministraza socijalni rad Aleksandra Vulina, prio-ritet je dobrobit djeteta i da je obitelj kojaće usvojiti dijete odgovarajuća kako bi sedijete u njoj doista osjećalo dobro a ro-ditelji će u zakonskom smislu imati istaprava kao i biološki roditelji. Prema nje-govim riječima, najljepše što se može do-goditi napuštenom djetetu jest upravo dabude usvojeno.

Svjedočanstvo posvojene djeceBraća Ivan i Josip redovni su minis-

tranti u župi Stari Jankovci. Ivan je osmirazred i kaže da se ne sjeća prvih danakada je došao u obitelj Blažević. „Osje-ćam se kao da sam tu rođen. To je lijepokad imamo roditelje i kad oni vode briguo nama. Oni su moji roditelji i uz njih seosjećam sigurnim. Sada sam osmi raz-red i nastavit ću neku srednju školu uVinkovcima. Donedavno sam igrao no-gomet, ali imao sam nekoliko operacijapa više ne smijem igrati nogomet“.Mlađi brat Josip je sedmi razred, a željamu je nakon osmogodišnje škole poći upoliciju ako ispuni uvjete. „S mamom itatom je lijepo i sretan sam što imammamu i tatu. To je nešto najljepše zadjecu, jer oni nas vole i puno čine za nas.Lijepo je kad nekome možeš doći u krilo,kad te netko pomazi, sasluša, štiti i brinese za te“.

/Glas Koncila 6 (1859) | 7.2.2010./

1/2015 � Zvonik32

Duhovnost

Boje li se katolički bračniparovi posvojiti dijete?

Piše: dr. sc. Andrija Anišić

Za više informacija o usvajanjudjece u Srbiji možete pogledati na slje-dećoj web-stranici: http://zena.blic.rs/Bebe/clanak/Usvajanje. No, najboljeje da potražite za to nadležnu ustanovuod koje ćete sigurno dobiti sve odgo-varajuće podatke i upoznati se sa zako-nitom procedurom usvajanja.

Ova knjiga nas vraća na užasnoratno polje ljudske povijesti. Sami ži-dovski znanstvenici procjenjuju da seradilo o jednom od najsjajnijih trenu-taka ovoga naroda, kada je izboriosvoju slobodu, i uz to podjarmio drugeokolne narode (pr. Kr. od god. 167. do80-ih). Kada se čovjek nalazi u bilokakvom ratu – neka to bude samo uverbalnom obračunu – uvijek ga nad-vladava osjećaj profane stvarnosti. Pita:gdje je Bog u tom sukobu? Jahve je uvi-jek uz svoje stvorenje, samo ga čovjekželi sakriti, ili jednostavno negirati, bašpo nemoralnom ponašanju.

U prvoj polovici II. stoljeća pr. Kr.javili su se neki Izraelci, koji su govo-rili: Hajde da sklopimo savez sa naro-dima svojim susjedima, jer otkako se odnjih odijelismo snađoše nas mnoga zla(I. Mak 1,11b). Današnji čovjek neshvaća što je u ovome problem. No,tekst govori dalje: Ujarmiše se s poga-nima i prodaše se da čine zlo (I. Mak1,15). Bitka, prava bitka ne počinje naratnom polju, to je tek posljedica. Bitkaje započeta na dubljem nivou, na poljuvjere i morala. Modernim riječima: nijeproblem piti coca-colu, nositi jeans, alije užasan problem kada se relativizi-raju vrednote obitelji, kada se izjedna-čuju religije i čovjek je „bog“ koji biraono što mu se sviđa. Npr. u Jeruzale-mu su Židovima izgradili amfiteatar zagimnastiku. Golo vježbanje još nije biotako velik problem, ali je svečana mo-litva božanstvima prije svakog vježba-nja sasvim neprihvatljiva. Polagano seišlo za tim da pored Jahve uguraju dru-ga božanstva, ili, ako je to nemoguće,

onda sami vjernici zanemaruju svogaBoga, jer inače neće moći ući u tzv. „vi-soke“ krugove. Kralj Antioh Epifan IV.(pr. Kr. 175-164), htio je mijenjati iden-titet židovskog naroda. Htio je mije-njati njihove moralne i vjerske vred-note: neka odstupe od Jahve, koji takodosljedno traži deset Božjih zapovijedi.On je htio uvjeriti stanovnike Judeje danije istina snažna vladavina jedinogaBoga, i ako ga odbace, tj., prihvate dru-ga božanstva, imat će daleko bogatijiživot.

No, Židovi su drugačije shvaćali„bogat život“ nego strani vladar. Bogat-stvo je upravo intenzivan odnos s Bo-gom, zajedništvo obitelji, poštenost ri-ječi i djela. Današnja zapadnjačka druš-tva više osiguravaju materijalna sred-stva svojim članovima, nego naše. No,jesu li kvalitetniji njihovi ljudski od-nosi, i odnos prema Bogu? Nema ono-ga koji bi ovo mogao potvrditi. Kralj jebio tako površan da je karijeru, eko-nomski prosperitet, politički utjecajpostavio kao mamac pred izraelskimnarodom. On je mislio da su jednostav-ni ljudi površni, prazni, nemaju vred-nota, i nemaju svoj identitet. Prevariose. Uvijek je bilo izdajnika, ali veći dionaroda se suprotstavio ovom pokušaju.Kada je Antioh IV. to iskusio, krenuoje u otvoreni rat, i to protiv jeruzalem-skoga hrama i cijeloga naroda. Izdao jenaređenje: Neka zaborave Zakon i nekaizmijene običaje. Tko se ne pokori kra-ljevoj naredbi, osuđen je na smrt (I.Mak 2,49-50). U hramu, na oltaru pa-ljenica izgradio je „Grozotu pustoši“ (I.Mak 1,54), tj. neki idol stranoga bo-

žanstva. Tko se nije poklonio tom kipu,bio je smaknut. Možemo sada shvatitida ovaj kralj nije htio židovska tijela ba-citi u okove, nego njihovu dušu, raz-mišljanje, volju, sve ono što su krozduga stoljeća primili od Boga svoga.

Ako sada nanovo pročitamo uvod-ne rečenice ovoga teksta, onda već uvi-đamo kako u ovoj knjizi uopće nijeriječ o ispraznim geografskim osvaja-njima kao npr. Cezara, Napoleona, ne-kih modernih diktatora, država radi iz-vora plina, nafte, itd... Ovdje se radi oslobodi duha vjernika – da ima pravoslijediti jedinoga Boga, koji ga čini bo-gatijim od svih osvajača ovoga svijeta.Riječ je o tome otvaramo li vrata BožjojObjavi, imamo li prava, i želimo li nje-gova djela ostvariti na svakom područ-ju ovoga života i društva.

Nešto slično se događalo Isusukada je kritizirao ponašanje židovskihpoglavara, pismoznanaca. Kazaše: Op-sjednut je Belzebulom i poglavicom zlihduhova izganja zle duhove (Mk 3,22b).Tako govore često i o njegovom tijelu,o Crkvi. No, Mudrost opravdaše njezinadjela – odgovara Isus (Mt 11,19c). Kaošto su onda jednostavni Židovi znali iziskustva života, da je bogatstvo ono štoBog daje, a ne kralj, tako i današnji krš-ćani znaju: bogat život je zajedničkodjelovanje s Isusom Uskrslim, jer kra-ljevi svijeta propadaju, ali vjernik ni nakrižu ne gubi vlastitu egzistenciju,nego svojom dobrotom podiže, liječi, ivodi prema vječnom životu.

(nastavlja se)

Zvonik � 1/2015 33

Upoznajmo Bibliju

Prva knjiga o Makabejcima (I. dio)

Piše: dr. sc. Tivadar Fehér

zkvh

.org.r

s

Nisu samo staništa ono što činidom živoga svijeta. Mjesta na kojimaživi svijet obitava, posebice one vrstekoje se mogu kretati, složena su i ispre-pletena u svim mogućim dimenzijama.Ekolozi su i tu dovitljivi, te pokušavajupojednostavljeno prikazati odnose u pri-rodi. Bitno ih je pokušati razumjeti, jerće od toga na koji način potrebe živogasvijeta razumijemo ovisiti i naša pažnjaprema njemu, pa i samo razumijevanjepotrebe njegove zaštite. Ipak ćemo se uovom razmišljanju koncentrirati samona životinje.

Četiri su osnove potrebe svakevrste: hrana, voda, zaklon i prostor. Hra-na i voda su potrebne za održavanjesamog života i fizioloških potreba tijelaživotinje, zaklon im je potreban radi iz-bjegavanja lošega vremena i grabljivaca(predatora), dok je prostor potreban dabi se došlo do hrane i vode kako bi seživa bića neometano razmnožavala.Mnogim životinjama upravo mi može-mo i trebamo sačuvati, ili ako smo uniš-tili – osigurati sve ove četiri potrebe i tou dovoljnoj mjeri. Upravo zato raščla-njujemo ove osnovne sastavnice staniš-ta životinja.

Živi svijet koji se kreće treba sklo-nište, odmorište, prostor za kretanje ireprodukciju. To je bilo koji dio okolišakoji nudi zaštitu i poboljšava šanse zaopstanak životinja. Sklonište ima dvijesastavnice: služi za zaštitu od loših vre-menskih prilika i zaštitu od grabljivaca.Nekim životinjama nije naročito bitnokakve je strukture sklonište, te u našimselima i gradovima danas imamo nevje-rojatno bogat živi svijet, po broju vrsta ibroju jedinki bogatiji nego ikada. Tu za-laze, snalaze se i žive ne samo naši tra-dicionalni susjedi kao što su miševi, šta-kori, ne samo one vrste za koje mislimoda oplemenjuju naš život kao što su bi-jele rode, seoske lastavice i piljci (grad-ske laste), nego i sasvim rijetke, vrloosjetljive životinje. Toranj subotičke ka-tedrale-bazilike sv. Terezije je mjesto zapromatranje i lov sivim sokolovima tije-kom jeseni, zime i proljeća. Novi Sad jedom relativno brojnoj populaciji kunebjelice. Druge, pak, životinje traže vrlopreciznu kombinaciju vegetacijskogpokrivača i drugih struktura za sklo-nište, i njih jednostavno nema tamogdje takvog skloništa nema.

Očevidno, živom svijetu je za ops-tanak potrebna hrana. One životinje

koje je imaju u izobilju bolje se razmno-žavaju, otpornije su na bolesti i vještijeu izbjegavanju predatora. Ishranautječe i na natalitet i na mortalitet, te jetako od ogromnog značaja za opstanakživotinja. Dostupnost hrane varira tije-kom godine i na različitim prostorima.Obično je, na našim prostorima, manjatijekom nepovoljnog perioda godine, atijekom sezone kada buja vegetacija jeima dovoljno. Tijekom zime, posebi-ce ako je vrlo hladno, svjesni da smouglavnom zaštićeni od gladi, kao krš-ćani smo obvezatni podijeliti svojuhranu s braćom koja je nemaju. Ne doz-volimo si luksuz da tu tešku obvezueskiviramo! U našem podneblju je i „pri-hranjivanje“ divljih životinja preraslo izsuosjećanja u tradicijske prakse, pa čaki u zakonsku obvezu, posebice za koris-nike lovišta. Brojne dodatne mogućnos-ti pomoći životinjama kada si ne mogupomoći samo ćemo podrobno razmot-riti kasnije.

Izbor hrane određen je kakvoćomi količinom iste, sukladno potrebamasamih životinja. Predatorima je lakše,jer je većina plijena vrlo hranjiva i lakaza probavu, te se sva energija koju ut-roše u potragu za plijenom isplati kadaga ulove. Biljojedi, s druge strane, mo-raju naći veće količine hrane velike hra-njive vrijednosti kako bi preživjeli, tepažljivije biraju hranu koja je njima, zarazliku od predatora, mnogo dostup-nija.

Životinjama je voda potrebna iznekoliko razloga: probava, metabolizam

i kontrola tjelesne topline. Većina živo-tinja može bez hrane izdržati nedje-ljama, no, kao i mi, bez vode samo ne-koliko dana. U relativno suhoj Vojvodinidostupnost slobodne vode iz prirodnihizvora često je nedovoljna. Naravno, ži-votinje vodu dobivaju i iz hrane, jedućizelene biljke, s njima i rosu, odnosnomeso drugih životinja. Staništa životinjamoraju uključiti izvore vode, ili će se, usuprotnom, životinje odseliti tamo gdjeje ima dovoljno. Isto tako, životinje nećenaseliti mjesta koja su vrlo daleko odvode, čak iako na njima ima dovoljnoskloništa i hrane. Također, posredno,nedostatak padavina smanjuje kakvoćui količinu hrane za životinje.

Svaka životinja zahtijeva određeniprostor na kome će se kretati, izbjećiili pobjeći od grabljivaca, pronaći part-nera, dovoljnu količinu hrane i vode iodmarati se. Osim što je prostranstvokoje zauzimaju uvjetovano hranom iskloništem, važi i pravilo da veća životi-nja traži veći prostor, te da mesojedi bi-raju ona mjesta na kojima ima više bi-ljojeda.

Mjesta na kojima živi svijet obitavavelika su slagalica, svojevrsni živi mo-zaik vrlo kompleksnih potreba. Svako-dnevna borba za život koja se odvija ka-ko pred našim očima, tako i u samim na-šim domovima – praktično svugdje, nesmije nas ostaviti ravnodušnima. Naj-manje što živi svijet treba od nas je poš-tovanje i briga. Od Stvoritelja je obiljepoštovanja i brige svaka vrsta već dobi-la na samom početku svog postojanja!

1/2015 � Zvonik34

Ekologija

Sve u prirodi je povezanoPiše: Marko Tucakov

Najniže gnijezdo bijele rode u Srbiji na groblju u Sonti/foto: Facebook Josip Kujundžić/

Jedna priča Bruna Ferrera, koju možemo iskoristiti kaouvodni sat u višim razredima osnovne i u srednjoj školi, moženam biti itekako poticajna:

Zarobljeni orlićNoćno krilo bijaše, bez sumnje, najjači letač u jatu mla-

dih orlova što se ugnijezdilo na Izvoru ispod Triju stijena.„Grrrrak!“ Kad bi se taj krik prolomio zrakom, žrtvi

kojoj je bio namijenjen nije bilo spasa. Noćno krilo je u oko-mitu spustu postizao brzinu i do tristo kilometara na sat. Go-lubovi, grlice i druge ptice koje bi mu se našle na putu učasbi završile u njegovim snažnim kandžama.

Noćno krilo bijaše nepogrešiv lovac i sjajan letač.Njegovi umjetnički letovi nebom bijahu veličanstveni i

svim šumskim stanovnicima ulijevahu strah u kosti.No, jednog sparnog ljetnog popodneva Noćno krilo je

načinio kobnu grešku. Na gumnu pred kućom jednog ugled-nog seljaka, koje je uvijek izbjegavao, spazio je veliko ugo-jeno pile. Bijaše to za nj preteška kušnja. Nekoliko je putapreletio nastojeći otkriti moguće opasnosti, a kad ih nijenašao, sletio je. U zraku je odjednom nastalo komešanje. Ve-liki crni pas počeo je lajati, ali oštre orlovske pandže čvrsto suzgrabile plijen. Noćno krilo, međutim, nije dobro procijeniotežinu žrtve i kad se počeo dizati, krila su ga podigla sveganekoliko centimetara od zemlje. Uzmenirena bukom, doma-ćica je istrčala iz kuće i počela metlom žestoko tući po orliću.

Kad je došao k sebi, Noćno krilo se nije mogao maknutiod boli, ali bio je čitav. Sunce bijaše na zalazu. Zamahnuo jekrilima, no... stropoštao se na zemlju. Sa zebnjom u srcuugleda da mu je noga jakim konopcem privezana za stup. Onkoji bijaše vičan prelijetati kilometre i kilometre, sada jemogao preletjeti svega nekoliko metara.

Nije se predavao, počeo je kljucati konopac, ali uzalud.Promatrao je plavo nebo i zalijetao se svim snagama, ali jao,konopac ga je uvijek vraćao na zemlju. Pokušavao je danimai tjednima. Noga mu bijaše posve krvava, a prekrasna krilaizranjena.

Konačno je, nakon nekoliko mjeseci odustao. Privikaose i živio zajedno s ostalom peradi u dvorištu. Kljucao je pozemlji, a prema nebu bi pogledavao samo da vidi hoće li pa-dati kiša.

Nije uopće zapazio da je konopac kojim je bio privezanistrunuo od jesenjih kiša i zimskoga snijega.

Bio bi dovoljan jedan udarac kljunom i orlić bi bio slo-bodan, ali on na to više nije pomišljao.

Za vjeroučenike: priča „Zarobljeni orlić“ ukazuje napotrebu nadvladavanja kojiput i teških zapreka koje se ispri-ječe na putu do cilja. Djeci nisu nepoznati umor, razočaranje,obeshrabrenost. Treba im uvijek iznova posvješćivati ciljevei odluke kao izazove na koje treba odgovoriti. Nikada se nesmiju predati i posustati. Ovoga posebno moramo svi bitisvjesni kada je riječ o našem kršćanskom životu, o zahtjevimaevanđelja i našoj „upornoj“ grešnosti.

Za vjeroučitelje: Na početku drugog polugodišta pot-rebno je osvježiti vjeru i svoje ideale. Zar se nismo i mi tolikoputa našli u situaciji nemoćnosti, kada mislimo da smo svemetode već isprobali i da nam više ništa ne može pomoći, amožda je bilo potrebno samo još jednom udariti kljunom ilizamahnuti krilima. Svjesni uzvišenosti i plemenitosti našegpoziva, ali i ne baš sjajne i svemu tome pogodne realnosti ukojoj živimo, budimo kreativni, pozitivni i hrabri. Svima želimuspješno i blagoslovljeno drugo polugodište!

Jelena

Zvonik � 1/2015 35

Uređuje: mr. sc. Jelena Zečević Kutak za katehete

S vjeronaukom u drugo pologudišteDragi vjeroučitelji,

prošli su nam božićni blagdani i novogodišnji praz-nici i vrijeme je da se školske klupe ponovno popune ida započnemo drugo polugodište. Kao i uvijek na počet-ku, dobro je dati krilima vjetra – ponovno zainteresiratiučenike za pažljivo sudjelovanje i rast na satu vjero-nauka. Sigurno smo svi oplemenjeni otajstvom Božića ipuni novogodišnjih odluka spremni za jedan bolji i entu-zijastičniji rad.

zkvh

.org.r

s

Božićni koncert zbora Jeka Primorja i Jose Butorca

Mješoviti pjevački zbor Kulturno umjetničke udrugeJeka Primorja iz Rijeke i Joso Butorac uljepšali su pred-blagdansko vrijeme subotičkoj i tavankutskoj publici. Božić-ni koncert održan je 20. prosinca u Velikoj vijećnici Gradskekuće u Subotici, a zbor je nastupio i na Božićnom vašaru uTavankutu dan prije, 19. prosinca te u mjesnoj crkvi Srca Isu-sovog u nedjelju 21. prosinca.

U ime domaćina goste je prije koncerta pozdravio rav-natelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Tomislav Žig-manov koji je pojasnio kako je ovaj koncert dar svim Subo-tičanima kao plod suradnje dvije regije. Nazočnima se obra-tio i župan Primorsko-goranske županije Zlatko Komadina,koji je rekao kako su se pozivu domaćina rado odazvali sa že-ljom donijeti dašak domovine Hrvatima u Vojvodini. Naimesuradnja između Primorsko-goranske županije i Tavankutatraje već pune dvije godine, iako se bliža suradnja inteziviralanakon posjeta delegacije HKPD Matija Gubec iz Tavankuta,Hrvatske glazbene udruge Festival bunjevačkih pisama i Za-voda za kulturu vojvođanskih Hrvata ovoj županiji u rujnu2014. godine. Na sastancima je dogovorena konkretnija kul-turna suradnja primorskih i bačkih bunjevačkih Hrvata. Gos-tovanje i nastup ovoga zbora i Jose Butorca u Tavankutu i Su-botici, prvi je u nizu programa u okviru kulturne suradnjeovih dviju regija.

Subotičkoj publici zbor Jeka Primorja predstavio se po-pularnim melodijama Istre i Kvarnera te božićnim pjesmama,a zborom je ravnao Igor Vlajnić. U drugom dijelu koncertanastupio je Joso Butorac iz Novog Vinodolskog, dok je zaklavirom bio Mladen Žmak. /I. D. i Ž. V./

Veliki Božićni koncert u subotičkoj katedrali

Tradicionalni Veliki Božićni koncert održan je u nedje-lju, 28. prosinca u katedrali-bazilici sv. Terezije Avilske u Su-botici, a okupio je brojnu publiku.

U programu su sudjelovali: Katedralni zbor „Albe Vida-ković“, Katedralni zbor „Svete Terezije“, Katedralni dječjizbor „Zlatni klasovi“, Komorni zbor „Collegium musicum cat-holicum“, Komorni zbor „Pro Musica“ i Subotički tamburaškiorkestar. Dirigenti su bili Krisztina Csikós i Miroslav Stan-tić. Solisti su bili Aleksandra Pletikosić – sopran i Franjo

Vojnić Hajduk – tenor. Aranžmane za tamburaški orkestarnapravili su Marijana Marki, Ante Crnković i Stipan Ja-ramazović.

Na kraju programa svima je zahvalio i sve pohvaliomons. Stjepan Beretić, katedralni župnik. /A. A./

Božićni prijem za predstavnike crkava i vjerskih zajednica

U ponedjeljak, 29. 12. 2014. u restoranu „Bon Appetit“gradonačelnik Subotice Jenő Maglai i predsjednik Skupštinegrada Ilija Maravić priredili su božićno-novogodišnji prijemza predstavnike Crkava i vjerskih zajednica grada Subotice.Istaknuti su primjeri dobre suradnje, ukazano na neke poteš-koće i probleme, a izražena je nada da će suradnja u novojgodini biti još bolja kao i da će pomoć Grada, prema moguć-nostima, biti konkretna i izdašnija. /Zv/

Božićni prijem u Baču U zgradi općine Bač 6. siječnja. predsjednik ove općine

Dragan Stašević i lokalni dužnosnici organizirali su božićniprijem za predstavnike Crkava i vjerskih zajednica koje dje-luju u ovoj općini.

1/2015 � Zvonik36

Kultura Priredila: Katarina Čeliković

Tako su na ovom prijemu bili svećenici Srpske pravo-slavne, Katoličke, Slovačke evangeličke crkve, te predstav-nici Islamske zajednice. U ime Katoličke crkve ovom susretunazočio je župnik u Baču, Plavni, Bačkom Novom Selu i To-variševu vlč. Josip Štefković. Uz dobrodošlicu i čestitanje,Stašević je istaknuo potrebu češćeg okupljanja i bolje surad-nje te međusobnog informiranja o svim aspektima rada svihzajednica. Svečanost je upotpunio komorni orkestar „Zvoni“iz Selenče izborom božićnih pjesama. /MT/

Poziv za „Liru naivu 2015.“Hrvatska čitaonica i Bunjevačko-šokačka knjižnica „Ivan

Kujundžić“ pri Katoličkom društvu za kulturu, povijest i du-hovnost „Ivan Antunović“ Subotica upućuju poziv za trinaes-ti susret pjesnika Vojvodine pod nazivom „Lira naiva 2015.“.

Zainteresirani pjesnici trebaju poslati 3-5 svojih pjesamakoje mogu biti pisane standardnim hrvatskim jezikom ili ika-vicom (bunjevačkom ili šokačkom), a bit će objavljene uzbirci. Pokrajinski susret pjesnika „Lira naiva 2015.“ bit ćeodržan 30. svibnja 2015. godine u Zemunu.

Pjesme i prijavu (s kraćom biografijom te fotografi-jom/portret), u wordu, treba poslati do 10. 04. 2015. naadresu: Hrvatska čitaonica, Bele Gabrića 21, 24000 Suboticaili putem elektroničke pošte na adresu:

katarina.celikovic@gmail.com.Detaljnije informacije mogu se dobiti putem telefona

broj +381/64-211-3186.

Likovna izložba u SontiČlanovi KPZH „Šokadija“ zaključili su prošlu godinu or-

ganizacijom retrospektivne izložbe selektiranih slika, nasta-lih na osam likovnih kolonija do sada održanih u organizacijiove udruge. Djela su izložena u rustikalnim prostorima kava-ne „Bačka 1923.“ u Sonti, uz pokroviteljstvo Pokrajinskog taj-ništva za obrazovanje, upravu i nacionalne zajednice.

Izložbu je otvorio predsjednik Šokadije prof. ZvonkoTadijan. Otvaranju izložbe nazočili su sudionici kolonijaJosip Horvat, Bojan Šimunović, Ana Tudor, Bara Dob-raš, Svetlana Zec i daroviti učenici OŠ „Ivan Goran Kova-čić“ koji su sudjelovali na ovogodišnjoj koloniji.

Ivan Andrašić

Novi kompakt disk s bunjevačkim kolima

Hrvatska glazbena udruga Festival bunjevački pisama izSubotice je krajem prošle godine objavila glazbeni kompaktdisk pod nazivom Pere Tumbas Hajo – Bunjevačka kola. Nadisku nalaze se 22 bunjevačka kola odsvirana na način kakoih je svirao čuveni tamburaš Pere Tumbas Hajo i kako ih je

zabilježio u svojim notnimzapisima koji datiraju iz50-ih godina prošloga sto-ljeća. Zapisi potječu izKUD-a Bratstvo u Subo-tici, sadrže samo takozva-ni prvi glas, a ostatakaranžmana je uradio prof.Vojislav Temunović. Sklad-be je snimio Tamburaškiorkestar udruge. Ovi zapi-

si mogu biti od koristi svim onim KUD-ovima koji žele na svojrepertoar postavljati bunjevačka kola, a u stilu kako ih je izvo-dio Pere Tumbas Hajo. Izdavanje ovog CD-a poduprli su Vele-poslanstvo Republike Hrvatske u Beogradu, Pokrajinskotajništvo za obrazovanje, upravu i nacionalne zajednice i GradSubotica.

Stolni kalendar za 2015. godinu„Živa baština“

U zajedničkoj produkciji NIU „Hrvatska riječ“ i Zavodaza kulturu vojvođanskih Hrvata, uz potporu Hrvatskoga na-cionalnog vijeća, kalendar za 2015. godinu posvećen je boga-toj i raznovrsnoj nematerijalnoj kulturnoj baštini Hrvata u Voj-vodini. Kroz 12 mjeseci je predstavljen najveći dio nemateri-jalne kulturne baštine i u srijemskih i u šokačkih i u bunje-vačkih Hrvata.

Zvonik � 1/2015 37

Kultura

In memoriam

Antonija Čota Rekettye (1961.-2014.)

U utorak 23. prosinca 2014. u 54.godini života preminula je Antonija Čotarođ. Rekettye, istaknuta Lemešanka napolju politike, kulture, povijesti i etnologije.

Sprovodne obrede predvodio je somborski dekan, prečas-ni Josip Pekanović na Badnji dan 24. prosinca. Na posljednjepočivalište, u tihi dom, Antoniju su ispratili mnogi Lemešani,rodbina, kolege, prijatelji, poznanici te istaknute ličnosti hr-vatske zajednice: dr. sc. Slaven Bačić, predsjednik Hrvatskognacionalnog vijeća, Tomislav Žigmanov, ravnatelj Zavoda zakulturu vojvođanskih Hrvata, te Petar Kuntić, predsjednik De-mokratskog saveza Hrvata u Vojvodini. Po polaganju lijesa uobiteljsku grobnicu vokalna umjetnica iz Lemeša Marita Topiću pratnji Nele Skenderović iz Subotice i Dragana Delića iz Sta-nišića izvela je dvije skladbe „My way“ i „Tonka“.

Antonija Rekettye rođena je 12. siječnja 1961. u Beograduod majke Eve pl. Knezi i oca Rekettye Istvána. Osnovnu školuje završila u Lemešu, gimnaziju u Somboru, a studij prava uOsijeku gdje je diplomirala 1984. Po povratku u Lemeš zapos-lila se u „Zadrugaru“, a od 1991. radila je u Narodnom kazališ-tu u Somboru. Dvije godine (2007.-2009.) obnašala je u NovomSadu dužnost pomoćnika Pokrajinskog tajnika za propise,upravu i nacionalne manjine, nakon čega se vratila u svoju ma-tičnu kuću Narodno kazalište Sombor u svojstvu tajnice.

Antonija Čota bila je suradnica u Leksikonu podunavskihHrvata – Bunjevaca i Šokaca, u časopisu Klasje naših ravni,bila je članica IO HNV-a zadužena za kulturu, autorica je čla-naka na vikipediji, uređivala je periodična izdanja Narodnogkazališta Sombor, te više članaka posvećenih kazališnom ži-votu (Somborske novine, Ludus, Hrvatska riječ ...). Objavila jeu koautorstvu s Marijom Šeremešić knjigu Dukat (2000.). Kaoaktivna članica HKUD-a „Vladimir Nazor“ iz Sombora, bila jezamjenica glavnog i odgovornog urednika lista Društva Miro-ljub, od njegova pokretanja. Osnivačica je HKUD-a „StipanKnezi Šimeta“ iz Lemeša koje se ugasilo prije par godina te čla-nica Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini od osnutkastranke. Bila je vijećnica u Skupštini Općine Sombor (2005.).Svojevremeno bila je članica savjeta Mjesne zajednice, prvipredavač vjeronauka od kako je sastavni dio prosvjetnog pro-grama, inicijator mnogih lokalnih projekata.

Iza sebe je ostavila dvadeset dvogodišnju kćerku Dalmu,studenticu prava. Pokoj vječni, daruj joj, Gospodine!

Željko Zelićzkvh

.org.r

s

Jesmo li pristojni?Znam, sigurno znam da smo svi bili

jako sretni na Božić koji smo tako nes-trpljivo čekali. I kada je Božić došao, ra-dost je bila velika jer smo se radovali u

svojim toplim domovima sa svojima najmilijima. Biloje puno lijepih čestitaka, svi smo uz osmijeh jednidrugima čestitali.

Raspust, vrijeme odmora od škole i obaveza sva-kome je dobro došao. A onda su opet počele školskeobaveze. Dok ovo piše, Zvončica je jako tužna jer jena ulici srela grupu dječaka koji su u povratku izškole glasno psovali, izrugivali se i čak tukli dvojicumeđu sobom. Neki su se od njih smijali, a drugi supokušavali pobjeći. To što su me vidjeli, nije im za-smetalo. Dapače, samo su nastavili sa svojom„igrom“. Bilo mi je jako neugodno. Neke od njih sam

poznavala. Neki idu i u crkvu. Takvo ponašanje nijepristojno i vjerujem da njihovi roditelji ne znaju štooni rade na ulici. Kako je tek Isusu koji sve vidi ičuje!?

Jesmo li mi pristojni? Pazimo li na to kako se po-našamo, pazimo li da druge ne povrijedimo? Da,može se dogoditi svakome da nešto kaže i da sedrugi uvrijedi, ali pristojno je ispričati se i oprostiti.To je i kršćanski! Dragi Zvončići, sada smo u vre-menu zabave i veselja, „glupiranja“ i maskiranja. I usvemu tome trebamo biti pristojni, da se ne postideroditelji zbog našeg ponašanja ali ni mi. Zamislitekako bi nama bilo da nas netko ružnim riječima vri-jeđa!?

Dakle, budimo pristojni i radimo onako kakobismo željeli da drugi rade nama – poznato je, zar ne?

Vaša Zvončica

1/2015 � Zvonik38

DjecaUredila: Katarina Čeliković

Pastirska igra u Maloj Bosni

Božićna predstava u Somboru

SVAKI SE EVANÐELIST PRIKAZUJE NEKIM SIMBOLOM PRONAÐI PUT OD IMENA DO SIMBOLA, PA IME NAPIŠI U PRAZNE OKVIRE.

OBOJI SLIČICE.

Zvonik � 1/2015 39

Djeca

Zornicama doBožića

Čini se da se najmlađi žup-ljani župe sv. Roka u Suboticinisu umorili dolazeći tijekomdošašća svako jutro na mise zor-nice. Tako su i na Badnje jutromnoga djeca došla na jutarnjumisu, kada su dobili i zadnje sli-čice koje su lijepili na svoj kar-ton i dobili sliku Svete obitelji.

Veliki broj vjeroučenika jenapravio svoje kućice od kar-tona koji im je župnik Andrija podijelio i potomsu napravili selo od svojih kućica ispod bora kojisu tijekom došašća kitili plavim kuglama.

Zornice su bile tako posjećene da je župnikAndrija poželio da advent bude cijele godinekako bismo svako jutro dan započeli svetommisom. On je pohvalio sve one koji su dolazili nazornice, a ukupno je bilo 3616 pričesti! Na zor-nicama smo se podsjećali sadržaja Deset Božjizapovijedi prema kompendiju Katekizma Kato-ličke crkve, a jedno jutro župnik je umjesto pro-povijedi napravio pravi „ispit“ iz poznavanja Bož-jih zapovijedi (na slici lijevo). Tako ni jedna misanije bila ista, u svakoj su se djeca i drugi vjerniciuključili u molitve, čitanja ili „odgovaranja“ nažupnikova pitanja.

Mali Isus privukao o. Gerarda i djecu Na Badnjak je u crkvi sv. Roka obi-

lježen i Dan Sluge Božjega o. GerardaTome Stantića. On je posebno štovaomalog Isusa. Evo što je rekao:

Ti si Emanuel, s nama Bog, a mi sTobom putem pobjede. Dakle, s Tobom jenajprije željeti i misliti a zatim govoriti,činiti...

Ponizno ponašanje je Malog Isusaljubljenje!

U našoj crkvi imamo prekrasan kip malogIsusa i poster o. Gerarda. Obraćajmo se u svojimpotrebama zagovoru o. Gerarda, a on će odMalog Isusa izmoliti sve što nam treba.

Dok smo svi skupa pjevali pjesmu o. Ge-rardu, djeca su se skupila ispred Malog Isusa ipostera o. Gerarda te izmolila molitvu.

Božićna sveta misa bila je jako svečana uzzvuke tamburaša. No, najveću radost priredili suoni najmlađi, iz vrtića „Marija Petković – Sun-čica“ s odgajateljicom Marinom Piuković i s. Sil-vanom. Oni su svojom pjesmom čestitali svimaBožić, a neki su se malo poigrali s Isusom u „Bet-lehemu“ pred oltarom (na slici gore). /A. A./zk

vh.or

g.rs

Nove radne pobjedeDragi mladi! Kročili smo u novu godinu,

proslavili božićne blagdane, vratili se na sta-ro. Pred nama su prela, maskenbali, brojne

fešte prije korizme. Većina nas je napunila ba-terije i vratila se školi, fakultetu. Stari bi rekli – pokvarili smoBožić, misleći na skidanje ukrasa s borova, blagdani su izanas i što nam je sad činiti? Na malog Isusa ne bismo smjelizaboraviti. Naš Božić ne bi trebao prestati, on nas prati ci-jele godine. Treba nam biti stalno u srcima. Većina nas je do-nijela neke novogodišnje odluke koje bi trebale promijenitina bolje naš život. No, koliko ćemo uspjeti u tome? Također, kažu da je siječanj najdulji mjesec jer se ljudi oporavljajuod slavlja, plaćaju minuse na svojim karticama... Vraćamo se u normalu. Djeca i mladi koji kreću u školu već počinjuodbrojavati dane do narednog raspusta. Svu snagu koja nam je potrebna za sve brige trebamo crpiti od Boga i njemusve brige predati. Stoga vam želim da radosno kročite u nove radne pobjede!

Larisa

Ljubav kakvu želimBio je uobičajen radni dan u ordinaciji, negdje oko

8,30, kada je jedan 80-godišnji gospodin ušao u čekaonicu.Imao je ranu na palcu koju je trebalo pregledati.

Odmah je rekao da je u žurbi jer ima sastanak u 9 sati. Za-molio sam ga da sjedne i pričeka znajući da će proći moždai više od sat vremena prije nego što će ga netko pregledati.

Stalno je pogledavao na sat. Odlučio sam ga pregle-dati, budući da nisam imao drugih pacijenata. Pregledaosam ranu. Bila je dobro pa sam razgovarao s drugim liječ-nikom i dobio potreban materijal za uklanjanje šavova i sa-niranje rane.

Dok sam mu previjao ranu, upitao sam ga zašto setako žuri. Bilo je čudno, jer stari ljudi imaju dosta vremena

za ono što žele. Gospodin mi je rekao da se žuri u staračkidom na doručak sa suprugom. Raspitivao sam se kako jenjezino zdravlje. Rekao mi je da je ona tamo već duže vri-jeme i da ima Alzheimerovu bolest.

U razgovoru sam ga upitao hoće li se njegova žena lju-titi ako malo zakasni… Odgovorio je da ona više ne znatko je on i da ga već pet godina ne prepoznaje. Bio sam iz-nenađen i upitao ga: „A vi i dalje idete svakog jutra kod njeiako ona ne zna tko ste?“

Nasmijao se, potapšao me po ruci i rekao: „Ona menene prepoznaje, ali ja nju poznajem…“

Tijelom su mi prošli trnci. Jedva sam suzdržavaosuze.

Kada je napustio ordinaciju, rekao sam samome sebi:„To je ljubav koju želim u svom životu.“

Nepoznati autor

1/2015 � Zvonik40

MladiUredila: Larisa Skenderović

Misa mladihPrva ovogodišnja Misa mladih bila je u župi Marije Majke Crkve u Su-

botici. Misno slavlje je predvodio župni vikar vlč. Dražen Dulić. Misu jepjesmom uljep-šao VIS „Ritamvjere“. Okupilose stotinjak mla-dih.

Sljedeća mi-sa mladih bit će6. 2. u župi Isu-sova Uskrsnuća(Mala crkva).

Srdačno vasočekujemo! ☺

Mladi

ObavijestiEmisija za mlade na

Radio Mariji ponedjeljkomu 21,30 sati.

Vjeronauk za mlade užupi sv. Roka u Subotici(Ker), svake nedjelje u18,30 sati (dođite, uvijekimamo zanimljive teme, anakon vjeronauka imamodruženje i čašćenje).

Misa mladih: crkvaIsusova Uskrsnuća (Malacrkva) u Subotici 6. 2. u 20sati.

Adventska duhovna obnova u Novom SaduAdventska duhovna obnova za mlade održana je u Novom Sadu u četvrtak, 18. prosinca 2014. godine.

Mladi su se u večernjim satima okupili u vjeronaučnoj dvorani župe Imena Marijina. Duhovna obnova je za-počela svetom misom koju je predvodio mons. Stjepan Beretić. Kroz prigodnu propovijed, mons. Beretićje mladima pričao o smislu Božića, ispovijedi, zajedništvu. Nakon mise uslijedilo je klanjanje koje je vodio vlč.Siniša Tumbas Loketić. Na koncu mladi su nastavili druženje uz razgovor, smijeh, glazbu, stolni tenis istolni nogomet.

Jelena Pinter

Zvonik � 1/2015 41

Mladi

zkvh

.org.r

s

Današnji moderni način komuni-kacije, druženja, pronalazak prijateljaili jednostavno, u dvije riječi, druš-tvene mreže. Društvene mreže suono što sve više okupira mnoge a na-ročito mlade koji radije vrijeme pro-vode družeći se preko društvenihmreža nego li čitajući neku knjigu ilitrenirajući neki sport. No, društvenemreže ne donose samo loše stvariima tu i nešto dobro, ali samo ako seiste koriste ograničeno i u neophodnesvrhe. Najčešće nije tako i sve se rje-đe sreću osobe koje nisu opsjednute ikoje nemaju otvoren profil na nekojod društvenih mreža. A bilo bi punozdravije i bolje da to vrijeme upotri-jebe za nekakav hobi, sport ili druže-nje, ali ne preko društvenih mreža.Osobno nisam opsjednuta društve-nim mrežama, čak nemam otvorenprofil ni na jednoj od mreža, a nemam ni potrebu za tim.Kada potrebe nalažu, koristim se mejlom, a sve ostalo vri-jeme se trudim provesti na neki od kvalitetnijih načina.Obožavam knjige i dosta ih čitam ili pravim narukvice ilančiće od perli i konca, a obožavam i vrijeme provoditi

vani u prirodi igrajući se sa svojim psom ili jednostavnošetati i razgovarati. Provodeći ovako svoje slobodne tre-nutke uopće nemam osjećaj da mi bilo što fali a najmanjedruštvene mreže.

Danijela Pejić

Facebook je jedna od najpoznatijih društvenih mreža.Njime se koriste ljudi od 7 do 77 godina. Otvorena je zasve ljude. Često se ljudi međusobno natječu tko će višeimati prijatelja, „lajkova“, komentara... No, koliko je od tihvirtualnih prijatelja nama zaista u pravom životu prijatelj?Ovo je pitanje koje se često postavlja. Mnogi od njih će senaljutiti ako im ne „lajkaš“ novu profilnu fotografiju ilinešto drugo. Ako ti prijatelja cijeniš i poštuješ samo po „laj-kovima“, onda možeš odmah obrisati profil. Mnogi od nasneće prihvatit zahtjev od nepoznate osobe što je i logično,

ali neki prijatelji imaju i po nekoliko profila koje rado prih-vatimo. Naravno, najdraži su nam oni prijatelji koji namsve „lajkaju“. Meni su najdraži oni s kojima imam najvišeporuka. S njima imam najbolju komunikaciju i u virtual-nom, ali i u stvarnom svijetu. S njima često pijem kavu idružim se. ☺ Nakon nekog vremena neki od nas rade„čistku“, što je i potrebno. Brišu one koji su samo virtualniprijatelji, koje poznaju samo iz viđenja. To je na neki načinnovi početak. No, trebamo se paziti onih koji otvaraju lažneprofile i koji žele biti prijatelji samo kako bi vidjeli naše pri-vatne slike, neke podatke kao što su broj mobitela koje minudimo na pladnju. Postoje i oni koji prihvaćaju svakogkao što su poduzetnici, svećenici, političari. I što nam jenakon ovog činiti? „Lajkati“ ili ne? Ako to ne uradim, moguimati prijatelja manje, mogu izgubiti i ja neki „lajk“. Tre-bamo li mjeriti prijatelje po „lajku“? Je li nam netko prija-telj iako nam gotovo ništa ne „lajka“? Ovo su samo nekaod retoričkih pitanja koja nam ostaju na razmišljanje, a dasama ne traže odgovor. Odgovor na sva ova pitanja tre-bamo potražiti u našim srcima. Svakog prijatelja trebamozamisliti kao da je Isus, a naš profil treba predstavljati našesrce. Zamislite da On ima profil i da nam ne „lajka“ gotovoništa? Biste li ga izbacili s liste prijatelja? „Lajk“ je samovirtualan, ne stvaran, čak ga ne možemo ni uhvatiti. ☺ Aprijateljstvo? Ono se živi i treba ostati za cio život.

Larisa Skenderović

1/2015 � Zvonik42

Mladi – naša tema

Društvene mreže – život bez njih

Lajkati ili ne? Pitanje je sad!

„Kao što lešinaru svane kad u savani ugleda kljuse nasamrti, tako je i nekolicini naših dežurnih revolucionara-teoretičara krenula voda na usta kad su vidjeli da gorezgrade institucije BiH. Evo prilike za podgrijavanje teorijeo radnom narodu koji će slomiti kapitalističke okove, klas-nom solidarnošću prevladati sve nacionalne i vjerske po-djele…“ izjavio je Nino Raspudić, hrvatski filozof i kolum-nist, povodom protesta u BiH prije godinu dana.

Ovaj komentar je dobra parabola za stav većinskog di-jela ljudi prema internet pojavi zvanoj Anonimusi. U ovomtekstu najviše pažnje ću obratiti na lokalne Anonimuse uHrvatskoj i Srbiji.

Tko su Anonimusi?Grupa internet buntovnika. Najpoznatije aktivnosti su

im obaranje (nedostupnost) ili promjena sadržaja sajtova(Internet stanica). Ne postoji hijerarhija niti službeno član-stvo. Svatko može biti član. Dovoljno je da uradi neki javniakt internet vandalizma s potpisom anonimusa i na tajnačin i sam postaje anonimus. Ideje koje ih motiviraju zavandalizme su razne. Na svjetskoj razini su najčešće slobo-da govora na internetu, borba protiv cenzure i antipirat-skih kampanja. Na Balkanu su to politika, crkva, financije,korupcija i slično.

Zašto ih ne podržavam ?Razloga je više. Prvi razlog je taj što se njihovo djelo-

vanje svodi isključivo na bunt i pobunu. Oni konstatirajutešku ekonomsku situaciju u društvu, korupciju, nepravdui slično, no ne nude nikakvo konkretno i realno rješenje.Dapače, jedino rješenje koje tiho i stidljivo nude jest ne-posredna demokracija kao oblik vladavine. To je znan-stvena fantastika. Hijerarhija u vlasti mora postojati. Akonemaš konkretno rješenje problema, bolje šuti!

Drugi razlog je što se predstavljaju kao „glas običnog,radnog naroda“ . Međutim, njima nitko nije rekao – „Da, vipredstavljate narod i sve ono što narod misli“. Jedini koji

bi to mogli za sebe reći jesu oni legalno na izborima iza-brani, vlade, sabori i predsjednici. Svi znamo da čak ni ti le-galno izabrani predstavnici naroda često ne zastupaju sta-vove naroda. Treba li onda govoriti o ovim samoprokla-miranim predstavnicima naroda? Zanimljivo je da su u Hr-vatskoj (gdje 88% pučanstva pripada Katoličkoj crkvi) Ano-nimusi oborili sajt Hrvatskog katoličkog radija. Zapravo,mi ne možemo sa sigurnošću znati koliku točno podrškuimaju među narodom. Bio je jedan jako zanimljiv sindromu narodu pred srbijanske izbore 2012. godine. U naroduse stekao dojam apatije, bezvoljnosti, političke dosade.Koga god je čovjek pitao hoće li na izbore, gotovo da nitkonije dao potvrdan odgovor. Čak ni ankete nisu predviđaleveliku izlaznost. A ti izbori upamćeni su kao jedni od iz-bora s najvećom izlaznošću.

Treći razlog je anonimnost. Kada je u XII. stoljećuizumljeno vatreno oružje, i najveća kukavica je s njimemogla ubiti najvećeg heroja među vitezovima. Isto je i sanonimnošću koju Internet dopušta. To je vatreno oružjedigitalnog doba.

Cijelu priču bih zaključio s nekoliko razmišljanja. Nemogu osporiti da su razlozi koji motiviraju Anonimusedobri (svi znamo kakva vlast zna biti), no metode nikakone podržavam. Palanačka mišljenja da će se pomoću bukei urlanja na nepravu svi problemi riješiti su puka maštanja.

P. S. ACTA sporazum i slične teme zahtijevaju ras-pravu na većem prostoru.

Dušan Balažević (neanonimni)

Zvonik � 1/2015 43

Mladi – naša tema

Anonimusi – mlada komunistička dreka ili digitalna Al-Qaeda?

zkvh

.org.r

s

Vrijeme je... za smisaoDragi čitatelji! Vrijeme je „kroz godinu“– nakon božićnog, koje završava

blagdanom Krštenja Gospodinova – odmah „upadamo“ u vrijeme poklada,prela. Iz slavlja u slavlja i zabave, do Korizme koja brzo stiže. Lijepo je i dobroslaviti, družiti se i zabavljati – imamo li razlog za to? Jelo i piće, zabava i slav-lje sasvim bez razloga, a osobito bez mjere – nemaju smisla. Potrebno je naćismisao. Ne zato da bi bilo dirigirano, izrežirano i ne-spontano, već zato dabismo onomu dobrom – dali više. Jedna lijepa blagdanska večer – običnaugodna „sjedeljka“ s kumovima, rodbinom i prijateljima uz kuhano vino i pitena kojoj smo bili ovih dana – pretvorila se u smislenu i pravu zabavu za sve, i male i velike, kojoj međusobne ljubavi nijemanjkalo: na mali poticaj mudre domaćice, djeca (od dvogodišnjaka do petnaestogodišnjaka!) su napravila svoj mali „za-bavni program“ – pjesme (pa neka su uz glazbu s interneta, što smeta?), ples (i balet i hip hop, molim lijepo!), monolozi ivicevi (pa što ako je izvedba bila nesavršena i što smo se više smijali upornosti izvođača, nego sadržaju – nama je biloekstra!). Djeca su svoju zabavu (što s tolikim razlikama u godištu uopće nije lako!) imala i u pripremi i u izvedbi, stidljivijisu dobili svoj pljesak, oni ponekad premalo zapaženi imali su svoj trenutak, roditelji su opet u novom svjetlu vidjeli svojudjecu, ali su i drugoj djeci pokazali divljenje, podršku njima samima i njihovim talentima, a sve uz poneku uputu za dalje.Biti tu za drugog, zbog drugog, s drugim – to je smisao. (lvh)

Gazeći ulice i gradske pločnike, seoske šorove i so-kake, poljske i šumske staze i planinske „kozje stazice“, ži-vimo siječanj 2015. godine Gospodnje. Sve je različito – mi,koji hodimo; podloge – betonske, kamene, blatne ili snježne– po kojima, teško ili lagano, u čizmicama sa štiklicama ili upohabanim „bakandžama“ prolazimo. Dječje bezbrižno ilitjeskobno do očaja. Sretno idući naprijed i radujući se sut-rašnjici ili mučno čekajući san, u kojemu bar nekoliko satinećemo živjeti svoju javu strašniju od svake more. Različitiuvjeti, a svi smo ljudi, djeca Božja...

Život je mnogima od nas lijep, prelijep, užitak ga je ži-vjeti, pa ipak – mi se žalimo, imamo probleme zbog kojih sebunimo i svu energiju trošimo da taj naš život i prilike sre-dimo, uljepšamo, bolje živimo. Nekima od nas – nije. Imajuneki zbilja stvarne, teške i bolne životne prilike. Bolesti,problemi, glad, hladnoća, razne ovisnosti i – očaj koji iza njihvreba. Najopasnije je kada se predamo tom očaju – kad nasnačin života dovede u depresiju, koja više nije samo bolest,već postaje stil života. Dokaz da zaista taj „stil“ postaje (sverasprostranjeniji) „trend“ jest to da se cijeni i traži društvoosoba koje su iskreno radosne, kojima oči blistaju od uživa-nja u Božjim darovima, a ne od – svih drugih načina uživa-nja (ne bih sad toliko negativnoga nabrajala). One tužne,osamljene, bolesne, uplašene od života i ljudi, nekako bašne želimo u našem interijeru – poslat ćemo im poruku,možda u prolazu donijeti nešto ili kupiti nešto „da ih razve-selimo“, kazati im da ćemo moliti za njih, ali nećemo se zbi-lja unositi u njihovu nesreću, niti je živjeti s njima. Mnoštvoje izgovora koji će nam dati sasvim prihvatljivu ispriku da ihostavimo „na miru“: „Dosta je njima njihove nevolje... Ionakome ne bi poslušali... Ništa ja tu ne mogu, problem je predu-bok... Potrebna im je stručna pomoć ili – konkretna, materi-jalna, keš, a to ni ja nemam!... Pa, kako da im dođem takopraznih ruku i bez riječi – zbilja, da samo sjedim kraj nje išutim?...“ Mislim da je na sve odgovor ono što ćete samishvatiti kad vas pitam: a što bi učinio Isus? Ako ništa ne bi

imao, ako ni jednu riječ ne bi imao snage reći, ako ništa nebi mogao učiniti, uhvatio bi čovjeka za ruku i – bio uz čo-vjeka, u sve dane, zauvijek. Pred nama su dani u kojima ćejoš za neke biti zime, gladi, bolesti, teškoća. Sve su to daniu kojima imamo priliku biti bližnji onima sa slabijom, loši-jom, nesigurnijom „podlogom“ od naše, onima s bušnim ci-pelama i pretankim kaputima, onima s usnama pretvorenimu liniju i očima u tugu. Baš onima koje je tražio za života Isusi koje nam je poslao da nam budu bližnji!

Zato, ovaj hladan i tmuran siječanj „siječe“ – za mene –ovih nekoliko osoba, s ovim svojim postupcima: 1. moja 65-ogodišnja mama, dijabetičar i srčani bolesnik, koja na „svr“godine (umjesto kuhanja i pečenja novogodišnje večere, aprije mise zahvalnice) ide susjedi, samoj (ima sina, ali on „nemože pomoći“), bolesnoj, koja se „gubi“, ide ju čistiti, jer jenoću izašla i pomiješala kupaonu i kuhinju, uređuje ju zacrkvu i vodi kad može hodati, jer ona nema nikoga, naravno– bez ikakvog interesa, i sama nerijetko preslaba i za mnogošto nemoćna; 2. mladi svećenik, nama u posjetu, koji neuzima mobitel ni jednom, osim pri kraju posjeta, kad vidimamin broj i kaže: „Oprosti, ovo je mama, njoj se moram ja-viti“ i razgovara s njom, a u isto vrijeme – zove moja svekrvana fiksni i moj muž se javlja i s njom razmjenjuje par riječi ipozdrave njoj i ocu, a meni osobno suze kreću: svaka majkaovo zavrjeđuje, ne samo na Materice, Majčin dan ili njen ro-đendan, nego – baš onako, što češće... 3. logični slijed bi bio– neko moje djelo... Eh, kada bi bilo dobroga što činim, a nesamo pokušaja! Zato me tješi ona narodna: S kim si, onaki si!Budem li blizu dobrih (a oko mene je takvih mnogo, zbiljamnogo), i od mene će biti „štogod“ ;).

Ideja je mnogo, šanse su tu svaki dan – samo kad bismomogli prepoznati ih i uvijek smoći snage reći „DA!“ To je do-voljno – ostalo dobro u nama i po nama čini samo – Dobri...Hvala svima koji su danas iskoristili šansu biti nekome Isusu bratu! ☺ (vh)

1/2015 � Zvonik44

Obitelj Uređuje: obitelj Huska

Što „siječe” siječanj?

male mudrosti

Kakav treba biti otac?Mudar i strpljiv otac svjestan je da mala djeca

nemaju punu snagu razuma, da nisu sposobna u pot-punosti vršiti slobodnu volju. S druge strane, on ta-kođer mora imati na umu da je ljudska priroda da-leko od savršenstva i da mora nastojati usmjeriti iobučiti volju i savjest svoje djece. Što se tog tiče, našbi pristup trebao biti više pozitivan nego negativan.Pohvala zbog dobrih pobuda i ispravnog ponašanjapotrebna je našoj djeci isto kao i ispravljanje njiho-vih loših odluka i izbora. Kako je netko jednomrekao: „Ulovite djecu kad su dobra!“

Djeca traže pozornost i žele naše odobravanje.Ako ih ignoriramo kad se dobro ponašaju zato što mitakvo ponašanje i očekujemo, i ako im posvećujemo svoju po-zornost samo kada nešto loše rade, ona će žrtvovati odobra-vanje za pozornost, tj. pokušat će dozvati našu pozornost svo-jim neprimjerenim ponašanjem. Pretpostavka da ga njegovamlađa djeca smatraju nepogrješivim ne bi trebala u ocu stvo-riti osjećaj kako uvijek mora ispuniti njihova očekivanja. Našodgoj djece jest odgoj za stvarni život i stoga nije ni mudro nirealno da otac pokušava ispuniti nemoguću predodžbu ilisliku savršenog i sveznajućeg ljudskog bića. Naime, čak i akoje odnos oca i djeteta nekako uspio odoljeti većim neugodnos-

tima i problemima, čak i akoje otac neko vrijeme uspijevaoodržavati iluziju savršenstva,trenutak spoznaje da je njegovotac samo čovjek od krvi imesa može imati razarajućiučinak na mlado biće. S drugestrane, imajući u vidu da je onza svoju djecu heroj, mudar ćeotac – poput vitezova iz starihvremena i onih velikih heroja,svetaca – voditi računa o tomeda sve dobro pripiše Bogu.Neki propust, pogrješno skre-tanje na nekom izletu, zabo-ravljeno obećanje da će doni-jeti sladoled, može biti prilikada podsjeti djecu na svoju ljud-

sku prirodu – na činjenicu da je jedino Bog onaj koji ne griješii ne zaboravlja.

Odnos očeva i djece trebao bi stoga biti odnos u ljubavi,baš kao što bi naš odnos s Bogom trebao biti odnos u ljubavi.Božja zapovijed djeci da poštuju svoje roditelje postavlja zah-tjev i spram roditelja: to je zapovijed roditeljima da žive i vršesvoj autoritet na način koji će ih učiniti vrijednima poštovanjai ljubavi. Oni moraju biti u stanju reći ono što i Krist: Jaram jemoj sladak i breme moje lako. (Mt 11,30)

Clayton C. Barbeau (Iz knjige Glava obitelji)

Ljubav u brakuJednog dana dok sam čekao prijatelja u zračnoj luci, pri-

mijetio sam čovjeka s torbama u rukama, kako mi dolazi ususret. Spustio je torbe ugledavši svoju obitelj.

Prišao je brzo svom mlađem sinu (oko šest godina) ičvrsto ga zagrlio. Pogledao ga je u oči i rekao: „Nedostajao simi mnogo, tako je dobro vidjeti te!“. Dječak se smiješio irekao: „I ti meni, tata“. Isto se dogodilo i sa starijim sinom(oko devet godina). Nakon toga otac je rekao: „Zdravo, dušomala“ svojoj kćerki, još uvijek bebi, koja je uzbuđeno gledalau njega sve vrijeme. On je nježno uzeo kćerkicu, izljubio jesvuda po licu, a zatim je privio na grudi. Malena je položilasvoju glavu na njegovo rame.

Poslije nekoli-ko trenutaka, čovjekje pogledao supru-gu i rekao: „Najboljesam ostavio za kraj“i onda je strasno po-ljubio. Gledali sujedno drugo, ozare-ni osmjesima. Pod-sjetili su me na mla-dence.

Morao sam upitati: „Wow, koliko dugo ste u braku?“„Skupa smo 14 godina, a u braku smo 12“. „Pa onda, jeste lidugo bili odsutni?“ On je odgovorio s osmjehom na licu: „Dvadana!“

Bio sam zapanjen, jer sam mislio da su razdvojeni neko-liko tjedana: „Nadam se da će moj brak i dalje biti strastvenposlije 12 godina“. Čovjek me je pogledao pravo u oči i rekaonešto što mi je promijenilo život: „Ne nadaj se, prijatelju,odluči!“

(Priča s interneta)

Zvonik � 1/2015 45

Obitelj / Za život

Biti kao pticaJeste li već motrili ptice

pred nekim problemom,npr. prilikom gradnje gnijez-da? Danima i danima gradegnijezdo skupljajući raznematerijale, često donoseći ihizdaleka. Kad završe gnijez-do i kad su spremne položitijaja u nj, često se dogodi daga nevrijeme, ljudsko ‘djelo‘ili neka životinja uništi i tada im propadne sve što su gradile.

Što tada učini ptica? Onemoća i napusti sve? Nikako!Ona počinje ponovno i ponovno, sve dok jaja ne položi u gni-jezdo. Dogodi se, prije nego li se izlegu mladi ptići, da životi-nja, dijete, nevrijeme, unište to gnijezdo, ali sada s dragocje-nim sadržajem. Teško je početi ponovno od nule. Ali pticanikad ne zastaje, ne uzmiče. Ona nastavlja pjevati i graditi,graditi i pjevati…

Imate li ponekad osjećaj da vaš život, posao ili vaša obi-telj nisu ono o čemu ste sanjali? Imate li nekad želju reći:„Dosta, to što nastojim, ne vrijedi truda, to je previše zamene!“? Osjećate li umor zbog svakidašnje borbe za život,zbog narušenog povjerenja, nepostignutog cilja onda kad steveć bili sigurni da ste ga postigli?

U životu svatko nekad doživi udarce. Pomolite se, na-dajte se boljem, ne dopustite da vas zaokupe problemi nastaliza životnih borbi. Pokušajte ih nadići i riješiti. Pokupite ko-madiće svog nadanja, ponovno ih složite i počnite ispočetka!Kao ptice! Nije važno što će se dogoditi! Ne odustajte, samoidite naprijed. Život je stalna borba, ali vrijedi truda prihvatitiga!!!

I nemojte nikada prestati pjevati! (Autor nepoznat)zk

vh.or

g.rs

Još prije biskupijskog sastanka kojise imao održati 2. prosinca 1763. go-dine, nadbiskup je u sebi odlučio da ćežupu u Szent Máriji uzeti iz ruku redov-nika. Kada je, naime, spomenute godineradi kanonskoga pohoda boravio uSzent Máriji, pozvao je gradske vlasti nasvečanost o obljetnici svoga biskupskogređenja. Možda je tom zgodom već spo-menuo svoju namjeru da u grad dovedesvjetovne svećenike. U pozivnom pismunaslućujemo njegovu odlučnost u tompravcu, jer u pismu daje na znanje grad-skim vlastima u Szent Máriji da će se ra-dovati ako ga na svečanosti svojom na-zočnošću počaste sa što više predstav-nika. Ako pak budu spriječeni da mu seodazovu, onda neka grad pošalje bar podva predstavnika iz nutarnjeg i vanjskoggradskog vijeća. Neka im se dade puno-moć da se s njima može raspravljati ogradnji crkve i župne kuće, i o izdržava-nju župnika.

Kad je to pozivno pismo, što je 29.studenog bilo potpisano, stiglo u SzentMáriju, izaslanici grada su već bili naputu, pa se tako rasprava nije moglaobaviti. Jer kad je nadbiskup okruženkanonicima primio izaslanstvo gradaSzent Márije, zatražio je od njih da iz-nesu stav grada o gradnji crkve, župnogdoma i o tome kako misli nagrađivatižupnika, gradski izaslanici su odgovorilida o tom predmetu ne znaju ništa, jer suoni već bili na putu kada je nadbisku-povo pismo stiglo u Szent Máriju, pazato nisu u mogućnosti upustiti se u ras-pravu. Zato su oni od nadbiskupa tražiliodgodu, uz obećanje da će tu važnustvar raspraviti na sjednici čim se vratekući. Na tu izjavu izaslanika nadbiskupje odgovorio da odlučan odgovor gradaočekuje do 10. mjeseca.

Ujedno je nadbiskup pozvao gorespomenute redovnike te ih je ozbiljnimriječima prekorio što su u svojoj prome-moriji sebi dopustili takve zaključke kojise izričito protive obećanjima iz pis-ma njihovog provincijalnog poglavara.Premda neodređenim riječima, franjevcisu obećali da će svaku nadbiskupovuželju ispuniti osim četvrtine koja ide zapogrebne obrede. Zato je nadbiskup iz-javio da je već odlučio župu u Szent Má-riji povjeriti svjetovnim svećenicima.Ujedno je zapovjedio kanoniku GabrieluGlaseru da o toj njegovoj odluci obavi-jesti provincijalnog poglavara. Obavijestje Glaser i zgotovio, te ju je pročitao na

biskupijskoj sjednici. U njemu oštrim ri-ječima zamjera tvrdoglavost redovnika,koju nadbiskup više ne želi trpjeti. I zatoće župu u Szent Máriji povjeriti svjetov-nim svećenicima.

Grad uporno uz franjevceNa taj način nadbiskup ipak nije

postigao svoj cilj vjerojatno zato što sustanovnici Szent Márije bili jako privrže-ni svojim redovnicima. Neki su članovinutarnjeg gradskog vijeća bili skloninadbiskupovim namjerama, ali najvećibroj članova vanjskog vijeća (zastup-stvo) nije htio ni čuti o planu, koji je išaoza tim da se župa uzme od redovnika.Kada je taj plan došao na dnevni red, dase o njemu raspravlja, pa da se nadbis-kupu do 10. prosinca dostavi jasan od-govor, odlučeno je da prisežnici MiklósBernich i Gáspár Nagy odu u Kalaču smolbom grada kojom se ponizno molinadbiskup da odustane od svoje nakanesa župom u Szent Máriji.

Još jedan pokušaj gradaVlasti u Szent Máriji nisu bili zado-

voljne ni s tom molbom nadbiskupu, većsu predsjedniku Kraljevske komore,knezu Antalu Grassalkovitsu poslali vi-jećnike: Luku Vojnića (sudac = iudex=gradonačelnik) i Miklósa Szaghmaisz-tera, da zamole njegovu pomoć u pitanjužupe.

Nadbiskup osobno u SuboticiMeđutim, nadbiskup Battyány nije

bio čovjek koji je od donesene odlukelako odstupio. Držao se načela da svakupoteškoću koja bi mu se ispriječila naputu valja nadvladati oružjem koje naj-više odgovara trenutnim mogućnos-tima. I u ovom je slučaju uvidio da vlastiu Szent Máriji nastoje odugovlačiti iodložiti odluku u pitanju župe. Zato gradnije slao prave opunomoćenike, većobične izaslanike, koji su ga nastojali od-govoriti od njegove nakane. Stoga senadbiskup poslužio drugim sredstvom.Kada su, naime, prisežnici Miklós Ber-nich i Gáspár Nagy izložili u Kalači danjihov grad u svoj poniznosti moli nje-govu preuzvišenost (ekscelenciju) da neizmijeni postojeći red u župi, nadbiskupje otpustio izaslanike Szent Márije supozorenjem da budu mirni, da se uz-drže od bilo kojeg daljnjeg koraka, dok

on sam ne dođe u Szent Máriju. Ne ma-reći za studen prosinačkih dana ni zaloše stanje putova, nadbiskup je 17. pro-sinca 1763. godine stigao u Szent Márijukako bi nastavio između sebe i vlastiprekinute pregovore.

O tome svom dolasku u Suboticuon sam piše: „17. prosinca sam odjevenu obično ruho oko 9 sati otišao u malukapelu koja se nalazi u središtu grada.Tamo je došla i školska mladež s barja-kom i pjesmom, a onda vlasti i narod uvelikom broju. Poslije svete mise koju jeslužio jedan franjevac posjetio samškolu koja je bila smještena u dvije vrloprostrane dvorane. Onda sam otišao ugradsku kuću, gdje je sazvano nutarnjei vanjsko vijeće. Tamo sam lakonskomkratkoćom izložio razloge moga dolaskai moje odluke. Onda je bilježnik odgo-vorio zahvalivši mi latinski. Zatim jeostalima sve protumačio na ilirskom je-ziku. Budući da ih je moja odluka prisi-lila na razmišljanje, zatražio sam od njihodgovor na sljedeća pitanja: 1. Svaki ćepar za izdržavanje župnika plaćati polaforinte, jednu mjeru pšenice i četvrtmjere zobi. 2. Kada i gdje će se graditicrkva? 3. Gdje bi se gradio župni dom?Na ta je pitanja vijeće odgovorilo: Bu-dući da je zemlja u posjedu vlastelinstva,oni ne mogu odlučivati o mjestu crkve ižupnog doma, sve dok se o tom pitanjune izjasni vlastelinstvo. Nadalje, u smis-lu dokumenta kojim su 1743. godine do-bivene povlastice, vođenje župe je po-vjereno franjevcima, a to pravo franjev-cima ne može uzeti vijeće. Na tu je pri-mjedbu nadbiskup odgovorio da će seon pobrinuti da se ta točka izmijeni. Nakoncu su članovi vijeća izišli s najvećompoteškoćom, da vijeće naime nije kadrosnositi goleme troškove koje iziskujegradnja jedne crkve i osnivanje župe.Nadbiskup je izjavio da je spreman po-dići crkvu o svom trošku, a grad da osi-gura samo prijevoz i nadnice. Ako gradna to pristane, morat će odustati odprava predstavljanja župnika u korist -nadbiskupa. (Grad neće moći birati žup-nika).

1/2015 Zvonik46

Povijesni kutak

Nadbiskup Battyány odlučno za uvođenje

svjetovnog svećenstva Piše: Stjepan Beretić

Kad ti je teta kao mama

+ ROZIKA PEIĆ TUKULJAC rođ. Anišić(1923. – 2015.)

U petak, 16. siječnja, Gospodin je pozvao k sebi mojutetu Roziku Peić Tukuljac. Bio je to bolan ali milosni do-gađaj. Evo što je o tom napisao njezin župnik Dragan Mu-harem: „Postoje trenuci u životu na koje si naročito ponosana pritom svjestan da su nezasluženo darovani. Jedan od tih jekad ti se na vlastitim rukama ugasi život jedne dobre i po-božne starice. Snaš Rozika Peić Tukuljac me je uvijek čekala,voljela je svog župnika, i na koncu svog, 92 godine dugog ži-vota, zaklopila je oči u trenutku kad sam joj došao na blago-slov kuće. Neka mi nitko ne kaže da postoje slučajnosti!Božja je to milost! A meni nedostojnome čast da se takojedna duga životna povijest ugasi baš na mojim rukama. Višeputa mi se to kao svećeniku dogodilo. Meni je to očiti znakda Bog želi biti prisutan i u najvećim trenucima ljudskoga ži-vota, kao što je smrt. Snaš Rozika je okrijepljena sakramen-tom umirućih otišla onome komu se cijelog života nadala.Daj Bože i nama takav blaženi prijelaz. Pokoj vječni daruj jojGospodine!“

Spontano sam na to napisao: „Hvala Ti, Dragane, što simojoj dragoj teti podario vizu za nebo. Sigurno će moliti i zaTebe u zajednici anđela i svetih. Kad si mi javio tu vijest, pri-sjetio sam se njezinih riječi kad je umrla moja mama - nje-zina sestra. Tada je rekla: Kako je to lipo da ste svi bili uz njukad je umrla (a bili smo osim nje i brat i sestra i snaha, i ja)i dodala je: A ko će biti kraj mene kad budem umirala? I etoBog se pobrinuo. Nije bila sama. Bili su uz nju sin i snaha ajoš i Ti, župnik. Doista, čudesno. Slavimo Gospodina...“.

Netko mi je izrazio sućut na Facebooku i dodao: „Tetesu uvik tete“! Istina je. A ova moja teta mi je bila kao drugamama. Jako je voljela brata, sestru i mene i uvijek nas rados-no dočekivala na svom salašu s našim dragim tetkom, po-

kojnim Mijom, a njihova djeca Tereza, Jelisaveta i Stipan bilisu nam najveći prijatelji s kojima smo se često i veselo druži-li. Doista, nešto posebno! Jako smo Bogu zahvalni na tomiskustvu i znamo da će moliti za sve nas u društvu anđela isvetih ali sada savršenije i žarče nego prije. Osjetit ćemo tosigurno!

Naše pokojne tete uvijek ćemo se posebno sjećati a činitće to s najvećom ljubavlju oni koji su sada najtužniji jer suostali bez mame. To su njezini najmiliji: Kćerke Tereza i Je-lisaveta i sin Stipan, zetovi: Stipan i Blaško, snaha Ma-rica, unučad: Kristijan sa suprugom Ivanom, Oskar sasuprugom Jasminkom, Vladimir i Tomislav te praunukeLaura, Vilena i Petra.

Andrija Anišić

+ Luka Vojnić(1938. – 2014.)

U subotu pred Oce, 20. prosinca2014. godine, naš nebeski Otac uzeo jek sebi mog dragog bratića Luku. Isuspred Božić i Uskrs puni nebo najboljimljudima. Luka je bio takav. „Moj dobriLuka“, ponavljala je često njegova sup-ruga Stanka! Ni ja nikad neću zaboravitinjegovu dobrotu i ljubav, njegov osmi-jeh, njegovu brižnost i nježnost... Ne mogu se kratko opisatisve njegove vrline! Uvjeren sam da je prošloga Božića sasvim anđelima i svetima u nebu pjevao: Slava na visinamaBogu a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!

Njegova supruga Stanka na Božić na Facebooku je na-pisala: Sretan Božić svima i hvala na svim vašim riječimautjehe. Slavimo Božić i njegov duh je s nama danas i bit ćeuvijek. A na drugom mjestu: Hvala svima na sućuti. Luka jebio naš vođa i naša ljubav.

Lukin najmlađi sin Emil napisao je: Kakvu je iznimnupodršku moja obitelj primila večeras. Moj otac je bio divančovjek, čovjek koji je vrednovao svoje prijatelje, obitelj i naj-važnije, svoju ženu. Ljubav i potpora koju smo svi mi primiliu zadnjih nekoliko dana ne može se uzvratiti s nekoliko riječi

ili rečenica. Nadam se da ću mumoći odati počast tijekom svog ži-vota, svojim djelima i ljubavlju kojuunosim u svijet. On će nam nedos-tajati. Hvala tata za sve što si učinioza mene. Dat ću sve od sebe da sli-jedim tvoje korake. Volim te zauvi-jek, tvoj najmlađi sin, Emil.

Zahvalan sam njemu i Stanki nagostoprimstvu dok sam boravio uTorontu 1984. godine i na svim pre-divnim susretima s njima u Subotici.Vjerujem čvrsto da ljubav nikad ne

prestaje i da ćemo u vječnosti imati puno prilike za zajedniš-tvo i za mnoge lijepe priče iz prošlosti. Luka, uživaj u nebu,u društvu anđela i svetih, u društvu mnogih dragih Ti i dra-gih nam osoba. Znam da ćeš moliti za nas i čekati nas.

S ljubavlju se sjećaju ovog pokojnika i mole za njega nje-govi najmiliji: supruga Stanka, djeca: Marko s Neishaw,Vesna sa suprugom Viktorom i Emil; unuci: Sienna i Ste-fan te njegove sestre u Subotici: Kata i Eržika s obiteljima.Naravno, sa svima njima suosjeća i njegova brojna rodbina iprijatelji i molimo za Luku, jer smo ga voljeli i poštivali.

Sveta misa na 6 tjedana bit će u crkvi sv. Roka u Subo-tici, 1. veljače u 9 sati.

Andrija Anišić

Zvonik � 1/2015 47

Naši pokojnici

MILE USPOMENES mamom i tetama 2004. godine prigodom 20. obljetnice

moga svećeništva.S lijeva na desno: teta Roza, + teta Rozika, moja + mama i

teta Maca

zkvh

.org.r

s

Vrijeme došašća je iza nas, Isus serodio u našim srcima. Nekom je odas-lao jasnu poruku, a nekom će i dalje ku-cati na vrata kako bi ga bolje čuli. Za-nimljivo je to što njegov put prema čo-vjeku tijekom njegove zemaljske povi-jesti kreće od žene, od Marijinog veli-čanstvenog – Da. Na tom putu k čo-vjeku Isus-Emanuel (S nama Bog) sekreće po jednoj rekao bih „ženskoj li-niji“, usprkos tome što se rodio u jed-nom muškom svijetu, upućenom namuške vrijednosti – na hladnu objek-tivnost, razum, moć i nadmetanje. Isus,osobito u tim prvim danima, od začećado rođenja, okružen je ženama. I nakonrođenja svoje djetinjstvo Isus provodi uskrovitosti majčina srca. Ono što je me-ne ovih dana osobito nadahnulo napi-sati ovaj tekst jest njegov put prema čo-vjeku i naše puno puta nerazumijevanjenjegove poruke, te Isusov odnos premaženi.

Ne možemo ne čitati evanđelja ada nas ne iznenadi činjenica da su Isu-sa, općenito, bolje shvaćale žene negomuškarci. Riječi su ovo vjernika i liječ-nika Paula Tourniera, u knjizi Poslanježene, koju svakom muškarcu a i ženipreporučam da ju pročita, gdje on daljepiše: Pogledajmo kontrast između dvaIsusova razgovora, s Nikodemom i saSamarijankom, što se nalaze u Ivano-vom Evanđelju u 3., odnosno 4. poglav-lju. Nikodem je učen čovjek, velika lič-nost, koji je toliko intelektualno poštente prizna duhovnu nadmoć siromašnogpustolova, kojemu je potajno i s pošto-vanjem došao: Rabi, reče mu, znamo dasi od Boga poslani učitelj. Primijetite darabi izraz „mi“, kao u kakvom akadem-skom govoru, a ne „ja“. I ne razumijeništa od onoga što mu Isus kaže. Kadovaj spomenu novo rođenje, Nikodempostavlja znanstveno pitanje: Kako se tomože dogoditi? Isus mu odgovori: Ti siučitelj u Izraelu, pa to ne znaš.

Samarijanka je strankinja s kojomIsus ne smije razgovarati, a on to ipakčini, ne priznajući rasizam. Ali je ustožena, i kad se učenici vratiše bili su iz-nenađeni što sa ženom razgovara. Tojženi Isus kaže stvari jednako teško ra-zumljive kao i Nikodemu: o živoj vodišto je on daje i tko god pije od te vode...,

neće više nikad žeđati. Ona također pos-tavlja objektivno pitanje kako: Odakle tita živa voda? Ali kad joj govori o njezi-nom osobnom životu, odmah razumije:Gospodine, vidim da si prorok... te od-mah postavlja duhovno pitanje, pitanjeo Mesiji. Isus joj odgovori: Ja sam, jakoji s tobom govorim. Shvaćaju li Isusabolje žene? Žene – jer ovaj svijet višepromatraju kroz – osobu – nego krozobjektivnost?

Nijednom muškarcu Isus nije takojasno iskazao svoj identitet. A u komu-nikaciji sa svojim učenicima služi semetodom „asoscijacije“ – postavlja impitanja koja u njima bude intuiciju: A zavas, tko sam ja? (Mt 16,16). Odgovaraapostol Petar: Ti si Krist, Božji sin.

Ipak, koliko je nesporazuma ostaloizmeđu Isusa i njegovih učenika do sa-moga kraja! Upravo je tragičan posljed-nji razgovor s njima (Iv 13,3-17). Svanjihova pitanja dokazuju da nisu razu-mjeli bitno, u svim njegovim odgovo-rima osjeća se kako zbog toga trpi. Svesu shvaćali muškim načinom – objek-tivnim. Očekuju događaje, da im po-kaže Oca, da otjera Rimljane, da uspos-tavi svoje kraljevstvo. Zatim, nespora-zum i s Pilatom. Ti kaza, ja sam kralj,odgovori mu, ali je prije toga ustvrdio:Moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta (Iv18,36-37). Ne zaboravimo ipak Pilatovuženu! Ona je odigrala ulogu u smisluonoga što ovdje spomenuti autor pri-daje riječi „poslanje“: svrnula je pozor-nost na svoj san – taj izvor najdubljih in-tuicija, shvatila je kako je njezin muž uopasnosti da počini nepravdu, i nijepropustila da ga o tom obavijesti (Mt27,19). Ženi Mariji Magdaleni, prvoj jeIsus objavio svoje uskrsnuće. Ništabolje od toga ne pokazuje cijenu i po-vjerenje što ga ima prema ženama. Onaje također shvatila. Osobita pojedinost:shvatila je u času kad ju je zovnuo nje-zinim imenom! Osobni kontakt! (Iv20,16). I baš je nju zadužio da vijest pre-nese apostolima – premda je svakakoznao da ti muškarci neće biti skloni po-vjerovati ženi: te su im se riječi činilekao izmišljotine (Lk 24,11).

Isusovo držanje prema ženama jejedincato. U ovom svijetu koji je tipičnomuški, čini se da se ta očevidna činje-

nica dovoljno ne ističe. Isus je slobodanod svih predrasuda, sa ženama razgo-vara kao i s muškarcima, s jednakimpoštovanjem, jednakim povjerenjem,jednakim zahtjevima i s jednakim obe-ćanjima. I na kraju ostaje samo još pi-tanje, osobito od muške populacije,koje i sam postavljam, jer sam i sam diotog miljea. Zašto je Isus ipak svojeapostole izabrao između muškaraca?Poul Tornier tvrdi, zato što je ovima po-vjerio misionarsku zadaću za mase –što u društvu onog vremena žena ne bimogla prihvatiti. No, ostaju mnoga ot-vorena pitanja. Jedno je sigurno i ovo:kakvo je naše društvo, je li se ono štopromijenilo nakon dvije tisuće godina?Jesu li žene na čelnim položajima samosporadična pojava ili varljiv sjaj? A kadazauzmu mjesto na vrhu, moraju li seravnati više razumom nego srcem, višeobjektivnom spoznajom nego osjeća-jima? I time u sebi moraju potiskivatidruge vrijednosti – iracionalne, sub-jektivne, osjećajne, emotivne, osobniodnos među ljudima zarad „muškihpravila igre“.

Intuicija je vidljiva i u vjerskim taj-nama. Vjera dakako postavlja našemduhu važna intelektualna pitanja kojamoramo objektivno proučavati, ali sviipak osjećaju (i teolozi neprestano po-navljaju) da je logička inteligencija ne-moćna razumjeti vjerske tajne, kao itajne ljudskog života. Stoga sva teolo-gija može izgledati kao nadljudski na-por da se intelektualnim načinom shva-ti ono što se na taj način ne može shva-titi.

Neke se „Crkve“ danas hvale svo-jim ženskim biskupima i pastorima, noje li to poslanje žene ili je to tek femi-nistička zamjena na koju Isus nije pris-tao? Ili žena u svom posljednjem ko-raku koji čini kroz povijest u borbi zaravnopravnost treba prepoznati sebe naosebujni način: žene ravnopravne udruštvu, ali ne u zamjenu za očinstvo ilikao dokaz da mogu biti i tamo gdje sutradicionalno bili muškarci – već radiozdravljenja naše civilizacije, dajući jojono što joj nedostaje – smisao za oso-bu?

(nadahnuto iz Poslanje žene, Poul Tornirer)

1/2015 � Zvonik48

Kršćanski stav

Od žene bi rođen!Piše: Silvester Bašić

Zvonik: Draga s. Silvana, župasv. Roka u Subotici poznaje Vas kaoveoma radosnu osobu, kao časnusestru koja za svakoga ima osmijeh ilijepu riječ. U Godini posvećenog ži-vota želimo čitateljima Zvonika pri-bližiti redovnički život. Recite namjesti li Vi sretna i ostvarena osoba.

S. Silvana Milan: Što da vam nato kažem. Ja sam zaista sretna osoba.Vjerujem da me je Gospodin pozvaojer inače ne bih tolike godine ostala usamostanu. Kad Gospodin zove ondadaje i potrebne darove i milosti za tajnačin života. Sada radim ono o čemusam kao mala maštala i sretna sam.Sretna i ostvarena jer me Bog ljubi.Hvala mu...

Zvonik: Koliko dugo ste redov-nica i kako je došlo do odluke za ovajpoziv. O kakvom ste još zvanju raz-mišljali kao mlada osoba...

S. Silvana Milan: Rodila sam seu obitelji koja je brojila pet sinova idvije kćeri. Otac i majka su se dose-lili iz Vrlike u Gradinu koja je danaspoznata po Gospinim ukazanjima iz1997. godine. Rasla sam u okruženjuljubavi i radosti. Vjera i vjerski životnam je bio nešto najnormalnije i ni-kada nije bilo pitanje zašto idemo ucrkvu iako u to vrijeme nije bilo lakoiskazivati svoje vjerske osjećaje. Zna-lo se dogoditi da dobijemo i slabijuocjenu u školi radi toga što idemo ucrkvu i na vjeronauk. Kako sam od-rastala, tako su se u meni počela jav-ljati pitanja što želim biti i raditi. Maš-tala sam da ću biti učiteljica, krojačicajer sam voljela lijepu odjeću, pjeva-čica, itd.

Jedne korizme u našoj župi su seodržavale Misije. Za tu prigodu došlisu o. dominikanci koji su i nama djeciposvetili jedan večernji program. Pri-kazali su nam film o sestrama u misij-skim krajevima što me jako oduše-vilo. Odmah poslije sam pitala zaadresu gdje da se javim jer želim bitikao one sestre iz filma. Pater DragoKolumbatović koji i sada živi u graduKorčuli dao mi je adresu sestara do-minikanki ali providnost je htjela daodem u Sestre Kćeri Milosrđa isto naKorčuli ali u Blato. Prve zavjete sam

imala u 18. godini a doživotne u 23.godini i od tada su prošle pune 42 go-dine – kako vidite dosta dugo sam re-dovnica.

Zvonik: Čime se redovnice baveu samostanu – kako Vam izgledadan? Je li Vam teško živjeti u zajed-nici različitih ljudi?

S. Silvana Milan: Naša glavnasvrha je posvećenje, nasljedovanje iz-bliže Krista, a tek tada dolazi rad iobaveze koje svaka prema svojimdužnostima obavlja. Dnevni red kojiimamo nam pomaže da svoje vrijemedobro iskoristimo. Sastajemo se četiriputa na dan u kapelicu na molitvu.Ujutro prve časove dana posveću-jemo molitvi časoslova i razmatranju.Poslije doručaka svaka ide na svojudužnost. Molitvu šestog časa molimoprije objeda koji je otprilike u 12,30.Poslije podne, ako se ima vremena,malo se odmorimo, inače je svakaopet na svojim dužnostima. U večer-nje sate molimo časoslov i krunicukoju mi redovito molimo s vjernicimau crkvi. Za vrijeme večere se zajed-nica nađe u malo dužem razgovoru i,kako mi to kažemo, u rekreaciji kadaiznosimo svoje doživljaje tijekomdana. Zadnju molitvu dana Povečerjemolimo prije spavanja. Tako otprilikeizgleda naš dan iako ima nekada i iz-nimaka, ali se nastojimo držati reda.

Mi smo jedna obitelj – zajednicakoja živi svoje posvećenje, a iz togaproizlazi i služenje crkvi i svojoj Usta-novi kao ketehete, odgojiteljice, me-dicinske sestre, profesori, voditeljicrkvenog pjevanja itd. Svakako daimamo ponekad problema, i mi smoljudi sa svojim dobrim i lošim osobi-nama. Da, ponekad je teško, ali vjeruj-te, imamo puno, puno više radosnihtrenutaka živeći naše zajedništvo.

Zvonik: Imate li neki hobi i uop-će slobodno vrijeme i kako ga koris-tite?

S. Silvana Milan: Na ovo je ma-lo teže odgovoriti. Hobi? Kada sambila mlađa, onda sam dosta vremenaposvetila crtanju, a bavila sam se i pi-sanjem pjesama. Evo jedan refren odsada već zaboravljene pjesme, a glasi:

Pogledom si, Kriste, ti mene očarao,dopusti da ti pogled vratim i nemoj otići sada kada te pogledom svojim pratim...

Zvonik: Mislite da redovništvoima budućnost?

S. Silvana Milan: Posvećeni ži-vot ima svoju budućnost jer Krist jetaj koji poziva. Redovnički život izvireiz otajstava Crkve. To je dar kojiCrkva prima od Gospodina. Svakakou povijesti Crkve su nicali novi redovii zajednice posvećenog života i da biodgovorili potrebama svoga vremena.Duh Sveti puše gdje hoće i kada hoćei vjerujem i danas podiže nove snageu svojoj Crkvi.

Završiti ću riječima naše majkeutemeljiteljice bl. Marije Petković:Zato radimo sve s ljubavlju, kako kažesveto pravilo, za slavu Božju i spasduša, s djelima milosrđa, da bi svi biliutješeni i spašeni, slaveći tako Oca, ko-jemu neka bude vječna slava i hvala, sIsusom Kristom i Duhom Svetim,našom vječnom i jedinom ljubavi.

Zvonik: Hvala za ovu nadu isvjedočanstvo. Neka, po zagovorubl. Marije Petković, bude u VašojDružbi puno novih zvanja na slavuBogu i korist braći ljudima!

Zvonik � 1/2015 49

Naši redovnici i redovniceUz Godinu posvećenog života

Sretna i ostvarena osobaRazgovarala: Katarina Čeliković

zkvh

.org.r

s

1/2015 � Zvonik50

Ususret događanjimaSvetkovina

obraćenja svetoga Pavla, zaštitnika Subotičke biskupije

nedjelja, 25. 01. u 18 sati u katedrali bazilici sv. Terezije Avilske

Katoličko društvo za kulturu, povijest i duhovnost „Ivan Antunović“ Subotica

priređuje predstavljanje knjige

„Recept“ Lazara Novakovića

u četvrtak, 29. 01. u 19 satiu vjeronaučnoj dvorani

župe sv. Roka u Subotici.

O knjizi će govoriti:pročelnik Izdavačkog odjela Druš-

tva dr. sc. Andrija Anišić, ravnatelj Zavoda za kulturu vojvo-

đanskih Hrvata Tomislav Žigmanov iautor.

Don Boscovo slavlje u Novom SaduŽupna zajednica u crkvi Imena

Marijina u Novom Sadu proslavit će unedjelju 1. 02. veliki salezijanski jubi-lej, 200 godina od rođenja sv. IvanaBosca. Koncelebrirano misno slavlje,koje počinje u 15 h, predvodit će beo-gradski nadbiskup i metropolit (i sale-zijanac) mons. Stanislav Hočevar, ažupnik i novosadski dekan preč. Ro-bert Erhard poziva sve na ovo slavlje,te na druženje koje će uslijediti.

Književno prelo u Subotici

petak, 13. 02. s početkom u 18 satiu HKC „Bunjevačko kolo“

priređuje Hrvatska čitaonica

Zaručnički tečaj

u ponedjeljak, 9. 03. u 19,30 počinjezaručnički tečaj za mlade od 17. godinenaviše i za one koji se uskoro namjera-vaju vjenčati.

Na mađarskom jeziku isti tečaj poči-nje 16. 03.

Harambašićeva 7

Godišnja pretplata za ZVONIK:- izravnom dostavom na župe: 1650 din- poštom:

1900 din: tuzemstvo (za više primjerakaslijedi popust)

50 Eura: Europa60 Eura: USA, CANADAPretplatnici iz tuzemstva uplate mogu slati

poštanskom uplatnicom na ime Dragan Muharem,Trg sv. Terezije 2, 24000 Subotica, s naznakompodataka pretplatnika, a oni iz Hrvatske na imeSvjetlana Ivković, Stjepana Ljubića Vojvode 12,10000 Zagreb.

Deviznu doznaku pretplatnici iz inozems-tva mogu poslati na biskupijski račun s nazna-kom Za Zvonik:

NLB Banka A.D. BeogradSWIFT: CONARS22IBAN: RS35310007080200533294

Katoličko društvo za kulturu, povijest i duhov-nost „Ivan Antunović“, Trg sv. Terezije 3, 24000Subotica, Serbia.

Fotografije u ovom broju:Zvonik,

Hrvatska riječZ v o n i k

Katolièki list (mjeseènik)Izdaje: Katoličko društvo za kulturu, povijest i duhovnost „Ivan Antunović“24000 SUBOTICA, Trg svete Terezije 3 SRB 24000 Subotica

e-mail: drustvoia@gmail.com mob.: +381643226613; tel: +38124600240 Dinarski broj računa: 310-210508-62 NLB Banka A.D. Beograd

Telefon: +381 63 844 9368; Fax: +381(0)24 551-036; E-mail: zvonik@tippnet.rsWeb: www.zvonik.rs

Uredništvo:Dragan Muharem, glavni i odgovorni urednik, Tel: +381 63 844 9368Željka Zelić, zamjenica glavnog i odgovornog urednikadr. sc. Andrija Anišić, pročelnik Izdavačkog odjela Društva “Ivan Antunović“mr. sc. Ervin Èelikoviæ, tehnièki urednikKatarina Èelikoviæ, lektoricamr. sc. Mirko Štefković

Urednièko vijeæe: Stjepan Beretiæ, Ladislav Huska, Vesna Huska, Franjo Ivankoviæ, mr. Mato Miloš, Lazar Novakoviæ, Jakob Pfeifer, Željko Šipek.

Tisak: Štamparija "PRINTEX", Segedinski put 86, Subotica, Tel.: 024/554-435 ISSN 1451-2149

Izdavanje Zvonika podupiru: Ministarstvo vera R. Srbije, Grad Subotica,Državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske

i Hrvatska biskupska konferencija

Zlatiborska 4, 24427 Totovo Selo Tel: (024) 883-040; Email: hirvivo@tothfalu.co.rs

Cara Dušana 4, 21000 Novi SadTel: (024) 469-474, Email: agape@eunet.rs

osnovana 2002. u Suboticisa sjedištem u spomen-kući

prof. Bele Gabrića, radi prikupljanja, objavljivanja i promicanja kulturne

baštine Hrvata u Vojvodini

Subotica, ulica Bele Gabrića 21

In memoriamManda Skenderović

rođena Buljovčić(1922.-2009.)

Prije šest godina na-pustila nas je naša draga ivoljena mama, baka, pra-baka i rođaka Manda Sken derović. U mo-litvi se je rado sjećaju njezini najmiliji:kćerka Marica, sin svećenik Ivan izUSA, sin Veco, kćerka Klara Laloli izCH, snaha Matilda, zet Achille Laloli izCH; unučad: Ivica sa suprugom Sneža-nom, Klara, Marko sa suprugom Kati-jom iz CH, Marco Laloli iz CH, Su-sanne sa suprugom Lucom Borsotti-jem iz CH te praunučad: Ivana, Dario iDavid kao i sva ostala rodbina i prijatelji.

Sveta misa za nju bit će slavljena unedjelju 22. veljače 2015. u 17 sati u crkvisv. Roka u Subotici.

zkvh

.org.r

s