193

Vje

sn

ik

fr

an

jeV

ač

ke

p

ro

Vin

cij

e

pr

es

Ve

to

ga

o

tk

up

ite

lja

5 i 6/2008

kaZalo

Iz generalne kurIje

NATIVITATIS DOMINI NOSTRI JESU CHRISTI 2008 .........................................................194

Iz provIncjalata

Božićna čestitka Generalnog vizitatora .....................................................................................199

Iz tajnIštva

Izvještaj s definitorijalnog sastanka održanog u Splitu 25 . studenoga 2008. ..........................200

Sjednice Južnoslavenske konferencije provincijalnih ministara OFM Prag, 21. – 24. listopada 2008. .....................................................................................................201

Zaređen za đakona ....................................................................................................................203

Zaređeni za prezbitere .............................................................................................................204

Sljedeći sastanak Provincijskog definitorija ..............................................................................204

PANIS VITAE - Zahvala i čestitka ............................................................................................204

Iz žIvota provIncIje

Pučke misije u Sinjskoj krajini 2008. ........................................................................................205

Kninska slavlja ...........................................................................................................................209

Savjetovalište za obitelj u Podbiokovlju..................................................................................... 211

Mlada misa fra Tina Labrovića .................................................................................................. 212

Znanstvenici o našoj pokojnoj braći .......................................................................................... 214

Slavlje Gospe Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta u Sindelfingenu ......................................... 216

Otvaranje naše misije kod moliških Hrvata............................................................................... 217

Svi putovi vode u Rim – hodočašće HKM iz Sindelfingena ......................................................220

Treće studijsko putovanje u Portugal ........................................................................................222

Dva putovanja mladih iz HKM u Mainzu .................................................................................224

našI pokojnIcI

† Fra Kruno Vukušić .................................................................................................................225

† Fra Anselmo Kamber .............................................................................................................233

† Fra Jerko Jurić ........................................................................................................................242

† Fra Petar Sikavica ...................................................................................................................248

† Franjo Lukač ..........................................................................................................................255

BIBlIografIja

Trolist mučenika ........................................................................................................................256

godIšnje kazalo .......................................................................................................257

194

Vje

sn

ik

fr

an

jeV

ač

ke

p

ro

Vin

cij

e

pr

es

Ve

to

ga

o

tk

up

ite

lja

5 i 6/2008

natIvItatIS doMInI noStrI jeSu cHrIStI 2008

litterae Ministri generalis ordinis fratrum Minorum

“on, premda bogat, ipak je htio da sa svojom preblaženom Djevicom iznad svega izabere siromaštvo” (2p 5)

Draga braćo i sestre, Božić je svetkovina nad svetkovinama za oca Franju (2Čel 199). Božić jest: Bog je konačno razapeo šator među nama, vezujući se zauvijek za čovječanstvo (usp. Iv 1,14). Božić jest: “kad dođe punina vremena”, Božja svemogućnost i vrhovništvo objavile su se u djetetu (usp. Gal 4,4). “Radujmo se i kličimo” u Gospodinu (usp. Otk 19,7). Slavimo: Riječ postaje tijelom. S razlogom to je Sveta Noć. U ovom danu što ga učini Gospodin (usp. Ps 118,24) neka izvire iz srca i s usana svakog brata i sestre radosna pjesma, jer Veliki, čije je ime sveto, velike stvari učini za nas i slava Božja nastanjuje našu zemlju (usp. Ps 85, 10).

U ovo milosno vrijeme gledajmo, braćo i sestre, na Siromaška kako bismo od njega naučili prihvatiti otajstvo utjelovljenja i rođenja našega Gospodina Isusa Krista.

“riječ tijelom postade” (iv 1,14)

Sin Božji postade tijelo, uze našu ljudsku narav u njezinoj slabosti i krhkosti. Naposljetku božanski naum ostvario se u jednom čovjeku, vidljiv je i opipljiv (usp. 1Iv 1,1-3). Utjelovljena Riječ nije mit, to je osoba koja se posve uključila u ljudsku povijest, uzimajući samo naše tijelo. Stari šator sastanka, Božje boravište među Izraelcima za vrijeme njihova hoda pustinjom (Izl 33,7-10), dokraja je zamijenjen. Od tada šator Božji, mjesto gdje on stanuje među ljudima, jest osoba, “tijelo”, a zove se “Emanuel […], Bog s nama” (usp. Mt 1,23).

Proroci su navješćivali dane srdžbe (usp. Iz 34,2), suda (Iz 3,13), osvete (usp. Jer 5,9) i kazne (usp. Iz 26,21). Moglo bi se reći kako je Bog bio izgubio strpljenje te kako se čovjeku činilo da mu nije ostalo drugo nego se skriti u prašini (usp. Iz 2,10). I kad se učinilo kako je sve gotovo, Bog se pokrenuo: “Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo” (Iz 9,5), to je “Sin Svevišnjega”, čije je ime Isus, Spasitelj (usp. Lk 1,31-32). To je veliko iznenađenje Božića: u dan kad smo trebali položiti račun o sebi samima, “pojavili su se dobrostivost i čovjekoljublje Boga, našega Spasitelja” (Tit 3,4). U tome i jest “blagovijest, velika radost za sve” Božića (usp. Lk 2,10): “Ljubio sam te ljubavlju vječnom” (Jer 31, 3), ponovno postaješ netko jer te netko ljubi!

iZ generalne kurije

195

Vje

sn

ik

fr

an

jeV

ač

ke

p

ro

Vin

cij

e

pr

es

Ve

to

ga

o

tk

up

ite

lja

5 i 6/2008

iZ generalne kurije

U određenom trenutku svoga života Franjo otkriva duboko značenje utjelovljenja Riječi: Otac ljubi čovječanstvo do te mjere da šalje Sina. Od tada će to otajstvo ljubavi biti za njega pobuda trajne kontemplacije, jer ga ne prestaje zadivljivati, ali istodobno i oduševljavati: “Svevišnji je Otac s neba po svetom Gabrijelu arkanđelu javio da će tako sveta i tako slavna Riječ Očeva doći u utrobu svete i slavne Djevice Marije; iz njezine je utrobe primila pravo tijelo naše ljudskosti i lomnosti. On, premda bogat, ipak je htio da sa svojom preblaženom Djevicom iznad svega izabere siromaštvo” (2P 4-5). Otajstvo ljubavi, krajnjeg siromaštva i ljudske krhkosti, otajstvo je to koje slavimo u ovim božićnim danima.

Po utjelovljenju, Sin Božji, ostajući to što jest, uzima našu slabost, osim grijeha, i onaj koji bijaše beskrajno bogat, postaje siromašan i sluga sviju (usp. Fil 2,5-8), kako bi nas otkupio svojom mukom i smrću: “I zahvaljujemo ti, kao što si nas po svome Sinu stvorio, da se tako, po svojoj svetoj ljubavi kojom si nas ljubio (usp. Iv 17,26), učinio da se on, pravi Bog i pravi čovjek, rodi od slavne vazda Djevice preblažene svete Marije i što si htio da kao zarobljenici budemo otkupljeni njegovim križem, krvlju i smrću” (NPr 23,3). To je razlog zbog kojega je Franjo ljubio Božić više od svih drugih svetkovina. Tu je i jedini razlog koji opravdava naše slavljenje Božića: Otac nas je htio spasiti i otkupiti, zato nam šalje Sina.

Franjo se, međutim, ne zaustavlja samo na divljenju, nego kontemplacija tog otajstva spuštanja i poniženja jest odlučujuće u njegovu načinu nasljedovanja Isusa: “Najveća njegova odluka, posebna želja i vrhovna nakana bijaše: uvijek i u svemu opsluživati sveto evanđelje i sa svom budnošću, svim nastojanjem, najvećom željom duha i svim žarom srca provoditi “nauk Gospodina našega Isusa Krista i slijediti njegove stope”. U neprestanu je razmatranju sebi dozivao u pamet njegove riječi i pronicavošću duha opetovano je razmišljao o njegovim djelima. Njegovu je pamet napose zaokupljala poniznost što se objavila Utjelovljenjem i ljubav što se očitovala u Muci; tako je jedva htio razmišljati o nečemu drugom” (1Čel 84). Kako bi se uprisutnila ljudima, Riječ je izabrala kénosis, poniženje, ispražnjenje, izvlaštenje. Put koji vodi Boga ljudima počinje u Betlehemu, a završava na Kalvariji, počinje u jaslicama, a završava na križu. To je Franjo shvatio veoma dobro. Od tada ne postoji drugi put po kojem čovjek može općiti s Bogom, ne postoji drugi način kršćanskog i franjevačkog slavljenja Božića od onoga koji nije ispražnjenje od sebe samih, uzimajući malenost kao stvarni oblik koji obilježava svako naše služenje (usp. Gospodin nam govori na putu, = Ggp, 28) i logiku dara, kao sposobnost da iziđemo iz samih sebe kako bismo pošli u susret drugome, različitom, kao besplatni dar drugima, onako kako se Bog trajno daruje nama (usp. Ggp 22).

196

Vje

sn

ik

fr

an

jeV

ač

ke

p

ro

Vin

cij

e

pr

es

Ve

to

ga

o

tk

up

ite

lja

5 i 6/2008

iZ generalne kurije

“ne bojte se! evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod” (lk 2,10)

Evanđeoska izvješća ističu radost i veselje što ih Gospodinovo utjelovljenje nosi sa sobom. Prva koja se radovala bila je Marija, primajući naviještaj anđela Gabrijela, i njezin Veliča izražava radost svih anawim. Ivan Krstitelj skače od radosti u njegovoj nazočnosti iako je još u majčinoj utrobi (usp. Lk 1,44). Utjelovljenje je razlog radosti za čitav narod (usp. Lk 8,10).

I Franjo je “slavio neizrecivom radošću rođenje djeteta Isusa” (2Čel 199). “Želio je stoga da toga dana svaki kršćanin kliče u Gospodinu” (SP 114). “Ovo je dan što ga učini Gospodin: kličimo i radujmo se njemu!” (Ps 118, 24). Božić je, dakle, bio za Franju dan radosti. Radost Božića, međutim, kršćanska radost, nije kao radost svijeta, koji je nastoji pronaći u stjecanju užitka, u zabavi, darovima, u trošenju… Radost Božića izvire iz divljenja i iz zahvaljivanja zbog spuštanja Sina Božjega, koji je uzeo krhkost i poniznost našega tijela, koji je izabrao siromaštvo ovoga svijeta, zajedno s Blaženom Djevicom, svojom majkom (usp. 2P 4-5). Iz tog razloga za Franju se istinska radost dostiže prevaljujući poput Isusa put potpunog odricanja i predanja. Budući da je siromaštvo spasenjski i otkupiteljski put što ga je slijedio Isus kako bi došao k nama, slavlje Božića stvara različitu radost: radost siromaštva. Tu je izvor istinske božićne radosti: osjećati se tako siromašnima da nam treba netko tko će nas spasiti i učiniti da naša neplodnost bude plodna, onako kako je bila Elkanova i Anina (usp. 1Sam 1,1-20). Samo tako bit ćemo i mi, kao što su bili Izak, Samson i Samuel, sinovi milosti Božje, sinovi Božji (usp. Iv 1,12).

Ovaj Franjin način shvaćanja i življenja Božića treba nas dovesti do duboke provjere kako živimo ovo važno liturgijsko vrijeme, jer bi naše slavlje Božića moglo biti pomalo dvoznačno. Naime, skupa s vrijednostima kao što su poticaj na obiteljske susrete, veća raspoloživost spram darivanja i pomirenja, oživljavanje osjećaja sveopćeg bratstva, lijepa liturgijska slavlja te prenošenje važnih stajališta vjere po jaslicama djeci, nalazimo se u potrošnji i rasipanju koji zanemaruju veliki dio čovječanstva koji živi s najpotrebnijim i s još manje od toga te koji zanemaruju ekološku štetu što ga sama potrošačka svijest čini. Možda je tu osnovni manjak i nedostatak našeg slavlja: slavimo svoj Božić, a ne njegov. Ako je tako, trebamo se ponovno vratiti franjevačkom slavljenju Božića.

Božić je pokret, želja napustiti udobna mjesta. Živimo Božić samo ako dopustimo da nas se uznemiri, ako se zaputimo onamo gdje je On. Emanuel, Bog-s-nama, Bog je koji traži da ga se traži, i dopušta da ga nađu samo oni koji znaju da su siromašni. Dopustite mi postaviti pitanje koje upućujem prije svih samome sebi: kad bi od nas zatražio netko da mu prepričamo svoj Božić

197

Vje

sn

ik

fr

an

jeV

ač

ke

p

ro

Vin

cij

e

pr

es

Ve

to

ga

o

tk

up

ite

lja

5 i 6/2008

iZ generalne kurije

ostavljajući po strani darove, jelovnike i čestitke…? Nakon što je uklonjena ova trgovačka roba, bi li nam ostalo nešto nova za ispripovjediti? Božić može biti i zgodno vrijeme čuti Pavlovu opomenu da se ne suobličavamo ovom svijetu (usp. Rim 12,2), i živjeti slavlje na takav način da bude “proročki znak koji pobija ‘lažne vrednote’ našega vremena” (GGKK 67).

“čast se ondje iskazivala jednostavnosti, uzvisivalo se siromaštvo, preporučivala se poniznost” (1čel 85)

Zgoda o jaslicama što ih je Franjo pripravio na Božić u Grecciu opisuje otajstvo njegove poniznosti i siromaštva, njegove odbačenosti i ranjivosti, služeći se izrazima kao što su “djetinje neprilike” (1Čel 84), “siromašni kralj” (1Čel 86), “mali grad” (1Čel 86), jasle, sijeno, vol i magare...

U Grecciu, zajedno s Franjom, naučimo gledati, shvaćati i slušati na drugi način. Od nas koji smo naučeni gledati ono što se ističe, ono što je ugledno, traži se da otkrijemo u onom što je maleno i skriveno, u onom što je jednostavno, siromašno i ponizno u našem životu Božju otajstvenu prisutnost i da dopustimo da nas ona provjerava. Pozvani smo približiti se u nježnosti i siromaštvu ovom Djetetu, ne u nasilnosti i bahatosti. Ne postoji drugi način kako bismo susreli Novorođenoga nego postati jednostavni i maleni, poput Marije, Josipa i pastira.

Greccio i Betlehem su poziv da budemo vjerni bitnoj odrednici naše forma vitae: malenosti. Generalne konstitucije nam kažu: “Da poniženje Spasitelja odlučnije slijede i jasnije pokažu, neka braća provode u društvu život i položaj malenih, boraveći uvijek među njima kao manji” (GGKK 66,1; usp. GGKK 97,1). Greccio i Betlehem su poziv da “živimo Evanđelje kao manji među manjima” (Ggp 33). Greccio i Betlehem nas pozivaju da promatramo događaje i iščitavamo stvarnost polazeći od siromašnih (usp. GGKK 97,2) te da učimo od njih (usp. GGKK 93,1) jer ćemo im samo tako uistinu moći služiti.

“Htio je da bogataši toga dana dosita nahrane siromahe i gladne” (2čel 200)

Drugi važan vidik priče o Franjinu Božiću jest radost za povijesno očitovanje dinamike Božjega dara čovječanstvu.

U Betlehemu ulazimo u logiku dara (usp. Ggp 19-25). U Isusu “se pojavila dobrostivost i čovjekoljublje Spasitelja našega, Boga” (Tit 3,4-5). U Isusu “se pojavila doista milost Božja, spasiteljica svih ljudi” (Tit 2,11). Naspram toga izvanrednog dara Božjeg čovječanstvu neka izbija divljenje,

198

Vje

sn

ik

fr

an

jeV

ač

ke

p

ro

Vin

cij

e

pr

es

Ve

to

ga

o

tk

up

ite

lja

5 i 6/2008

iZ generalne kurije

zahvaljivanje i hvala, ali i odgovor ishodeći od logike dara. Ako nam je Bog dao sve i dao nam samoga sebe u svome Sinu, i mi smo pozvani ući u pokret uzvrata, darovati se posve njemu (usp. NPr 17,17), a istodobno se “besplatno... darivati drugima po djelovanju sličnom neutrnjivom sebedarju Božjem” (Ggp 22).

Na taj način slavlje Božića treba pokrenuti u nama provođenje nekih sredstava koje smo sebi zadali u naumu Milost početaka za godine 2008. i 2009.: uznastojati da svaka jedinica odredi stvarne oblike izvlaštenja i uzvrata vlastitih dobara siromašnima, koji su naši učitelji i gospodari; provjeriti u svakom mjesnom bratstvu korištenje naših prostora, nastojeći učiniti solidarne i velikodušne odabire podjele; surađivati zauzeto s Fondom solidarnosti što je otvoren u našoj Generalnoj kuriji kako bismo se suočili s neodgodivim potrebama, unutar Reda kao i izvan njega.

Zaključak

Braćo i sestre, ovogodišnji Božić uvijen je u tamni plašt gospodarske krize. To stanje, za mnoge teško, ne može nas ostaviti ravnodušnima. Nakon što smo ukratko sagledali Franjino iskustvo, pozivam vas da slavite ovaj Božić polazeći od malenosti, radosno življene u našem svijetu, u kojem siromaštvo obiluje, a izaziva nas urušavanje stvorenoga. Riječ je o življenju vrjednota koje nam je prenio Franjo: radosno prihvaćanje Riječi; zahvalnost za sve darove koje primamo od Gospodina, na prvom mjestu na daru njegova Sina (usp. OP 1,17); blizina i služenje braći s kojima živimo; susret s Bogom u jednostavnim i malim životnim stvarima; sudioništvo u životnim uvjetima malenih u društvu, služeći i uzvraćajući njima svoja dobra. Sve će to biti nedvojbeno najizvrsniji način slavljenja velike vijesti ljubavi Božje očitovane u Isusu Kristu i najbolje svjedočanstvo koje možemo dati o toj dobroj i velikoj radosti našemu svijetu, koji je tako snažno treba.

Svima vama, moja draga braćo i sestre, želim jednostavno, radosno i solidarno slavlje Gospodinova rođenja te da njegov Duh održi živim u nama žar za Bogom i čovječanstvom u 2009. godini. čestit božić!

Rim, 8. prosinca 2008.

Svetkovina Bezgrješnog Začeća BDM, Kraljice i Majke OFM

Fra José Rodríguez Carballo, ofm generalni ministar

199

Vje

sn

ik

fr

an

jeV

ač

ke

p

ro

Vin

cij

e

pr

es

Ve

to

ga

o

tk

up

ite

lja

5 i 6/2008

Božićna čestitka generalnog vizitatora

„Predragi, čim se navršilo vrijeme, predodređeno za otkupljenje ljudskog roda, Isus Krist, Božji Sin, ulazi u ponižavajuće uvijete ovog svijeta: sišao je sa svog nebeskog trona, udaljivši se od Slave Očeve rođen je u novom stanju i na nov način.

Novo je njegovo stanje jer je, iako je ostao nevidljiv u svojoj naravi, postao vidljiv u našoj naravi.

On koji je neizmjeran, htio je biti ograničen u prostoru: ostajući u svojoj vječnosti htio je početi postojati u vremenu.“

(Iz homilije Lava Velikog, pape na blagdan Rođenja Gospodinova)

Svoj braći Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja, svim prijateljima i dobročiniteljima želim sretan, ispunjen i blagoslovljen Božić.

Neka vas prati Božji blagoslov i zagovor sv. Franje u Novoj godini!

Fra Matija Koren, generalni vizitator

iZ proVincjalata

200

Vje

sn

ik

fr

an

jeV

ač

ke

p

ro

Vin

cij

e

pr

es

Ve

to

ga

o

tk

up

ite

lja

5 i 6/2008

Izvještaj s definitorijalnog sastanka održanog u Splitu 25 . studenoga 2008.

Sastanak Provincijskog definitorija održan je u prostorijama Franjevačkog klerikata O. fra Ante Antić u Splitu 25. studenoga 2008. godine.

Utvrđen je dnevni red, kako slijedi:

1. Primjedbe na zapisnik2. Provincijalov izvještaj3. Pristigli dopisi4. Razno.

Ad.1

Zapisnik od 2. rujna 2008. je prihvaćen.

Ad.2

O. Provincijal se u izvještaju osvrnuo na:

1. Duhovno stanje i pastoral2. Odgojne zavode3. Bolesnu braću4. Preminulu braću 5. Materijalne zahvate

Ad.3

Svi pristigli dopisi su pročitani i razmotreni.

Pod ovom točkom zaključeno je da se župna kuća u Bario Vucetichu (Argentina) proglasi redovničkom kućom.

Ad.4

Fra Miroslav Ančić je razriješen službe župnog vikara u Prološcu, a imenovan je župnim vikarom u Metkoviću.

Fra Josip Cvitković je imenovan ekonomom braće u Molisama, a fra Petar Milanović Trapo ljetopiscem. Prijedlog Kućnog reda braće iz Molisa je prihvaćen.

Zaključeno je da se sljedeći sastanak Provincijskog definitorija održi 17. i 18. veljače 2009. godine u samostanu Gospe od Zdravlja u Splitu.

Potom je Generalni vizitator podnio izvještaj, kojega je podijelio na tri dijela:

iZ tajništVa

201

Vje

sn

ik

fr

an

jeV

ač

ke

p

ro

Vin

cij

e

pr

es

Ve

to

ga

o

tk

up

ite

lja

5 i 6/2008

iZ tajništVa

1. Vizitacija2. Način glasovanja (glasovnice)3. Imenovanje Komisije za brojanje glasovnicaUz Generalnog vizitatora članovi Komisije su:

fra Ante Akrapfra Jakov Begonjafra Ante Udovičić.

Sjednice južnoslavenske konferencije provincijalnih ministara ofM prag, 21. – 24. listopada 2008.

Budući da je u Pragu bio radni susret dviju slavenskih konferencija provincijalnih ministara, Južnoslavenske i Sjevernoslavenske, iskorištena je prigoda i za sjednicu naše Konferencije. Bili su nazočni svi članovi. Kratko izvješćujemo o radu Konferencije.

susret dviju konferencija sa generalnim definitorom fra šimom samcem

Jedna od zadaća naših generalnih definitora je i ta da pomaže rad pojedinih konferencija i suradnju među njima. Za slavensko područje je postalo uobičajeno da se povremeno (uglavnom svake dvije godine) konferencije susreću na području jedne od konferencija. Ovaj put je to bilo u Pragu, u kapucinskom samostanu.

Poslije molitve najprije je predsjednik Sjevernoslavenske konferencije fra Nikodem, kao domaćin susreta, pozdravio Generalnog definitora i sve sudionike istaknuvši kako su susreti konferencije važni i dragocjeni jer pružaju priliku da si posvijestimo neke zajedničke vrijednosti koje nam pomažu da snažnije osjećamo i živimo svoju pripadnost Redu i da izmjenom iskustava pomažemo jedni drugima u otkrivanju milosti početaka.

Zatim je riječ uzeo fra Šime Samac, generalni definitor. Najprije je u ime Generalnog ministra i ostalih generalnih definitora pozdravio sve prisutne i zaželio da ovaj radni susret dviju konferencija donese svoje plodove. On je osobito važan jer se mogu neke stvari dogovoriti i za skori Generalni kapitul.

On je najprije kratkom meditacijom posvijestio prisutnima sadržaj i ozračje treće faze slavlja jubileja Milosti početaka, a to je slavlje dara poziva. Važno je vidjeti i doživjeti poziv kao dar, a tri sredstva ili stava nam pomažu da tako živimo svoj poziv. To su zahvalnost, izvlaštenje i uzvraćanje.

202

Vje

sn

ik

fr

an

jeV

ač

ke

p

ro

Vin

cij

e

pr

es

Ve

to

ga

o

tk

up

ite

lja

5 i 6/2008

iZ tajništVa

Nakon toga je ukratko iznio profil kandidata za generalne definitore koji je važno imati na umu pri predlaganju kandidata, jer generalni definitori imaju dužnosti koje zahtijevaju dosta toga.

Spomenuo je i mogućnost da se uvede jedan dan kad bi se slavili svi franjevački mučenici jer ih je stvarno mnogo, a činjenica je da ih ne poznajemo dovoljno. Napose bi mladu braću trebalo bolje upoznati s mučeničkom poviješću svoga Reda.

Kao osobito bolnu točku našega života istaknuo je početnu i trajnu formaciju. Iako je to prevažna zadaća, ona je ipak manjkava u cijelom Redu. Osobito je spomenuo nedostatak formacije odgojitelja, a veoma su često upravo odgojitelji premladi, neiskusni i bez dostatne odlučnosti. Priznao je da i naši dokumenti o formaciji nisu uvijek najsretniji, premalo je naglašena vjernička i duhovna dimenzija formacije. On smatra da bi upravo naše dvije slavenske konferencije, koje imaju dosta mladih, trebale tome posvetiti više pažnje, a bilo bi dobro da o tome i jasno prozbore na Generalnom kapitulu i da u tome zajednički nastupe.

Poslije tog susreta s fra Šimom svaka je konferencije imala svoj zasebni radni dio.

sjednica jkpMofM

Dana 21. listopada 2008. godine bila je redovita sjednica JKPMOFM. Donosimo ukratko samo glavne točke dnevnog reda.

1. proslava 800. obljetnice reda: učinjeno i što treba učiniti – Provincijalni ministri su kratko porazgovarali o inicijativama koje se planiraju na razini VFZ-a kao i na razini naše Konferencije. Upoznati su dokle se je došlo u pripremi hoda za križem sv. Damjana, u kojem je stadiju priprema: kulturnog programa u Lisinskom, molitvenog bdijenja na Sigetu, svečanog euharistijskog slavlja u Zagrebačkoj katedrali, antologije o sv. Franji, izdanja franjevačkih izvora i sl. Fra Jozo Sopta je obavijestio da je dao tiskati lijep križ sv. Damjana, ali da se do sada nisu javili zainteresirani.

O tim inicijativama na razini VFZ-a provincijalni ministri nisu htjeli ništa odlučivati jer to je na VFZ-u, ali je dobro da su dobili nove informacije jer je očito da informacije unutar Vijeća nisu pravovremene.

Malo duže se razgovaralo o zajedničkoj proslavi jubileja koju je zamislila naša Konferencija i koja će biti u Podmilačju 30. 08. 2008. Iako je na početku bilo govora da to bude samo na razini naše Konferencije, sada se stvar promijenila. Naime, kad je o tome obaviješteno VFZ i ono je to prihvatilo kao nešto svoje. Provincijalni ministri su odlučili da ta proslava treba biti

203

Vje

sn

ik

fr

an

jeV

ač

ke

p

ro

Vin

cij

e

pr

es

Ve

to

ga

o

tk

up

ite

lja

5 i 6/2008

iZ tajništVa

otvorena i ponuđena svima, ali organizacija ostaje na našoj Konferenciji, odnosno na provinciji Bosne Srebrene.

2. izbor brata delegata za našu konferenciju – Kako svaka konferencija treba izabrati i svoga delegata za generalni kapitul između braće nesvećenika, provincijalni ministri su odlučili da naš delegat bude fra Kruno Kolarec, član Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda koji je sada vicemagister novaka na Trsatu.

3. pismo iz gen. kurije – Potaknuti pismom, što ga je Generalna kurija uputila svim provincijalnim ministrima, razgovaralo se o prisutnosti i djelovanju braće na teritoriju drugih provincija. O tome su naši prov. ministri već na prošloj sjednici Konferencije razgovarali, a neki su o tome razgovarali i sa svojom braćom u Njemačkoj i Austriji. To je pitanje kojemu će trebati posvetiti još više pažnje.

4. Zajednički franjevački časopis - Već na prošlom susretu naših slavenskih konferencija bilo je govora o izdavanju zajedničkoga znanstvenog časopisa u kojemu bi se primicali znanstveni radovi naše braće i pružala im se prilika da njihovi radovi budu poznati i prisutni na Zapadu.

Svi su se složili da bi bilo dobro da slavenski franjevci imaju jedan svoj znanstveni časopis, ali valja dobro promisliti kakav bi bio i na koji ga način distribuirati.

Provincijalni ministri kratko su o tome razgovarali i onda se složili da međuprovincijski tajnici za formaciju i studije naših konferencija skupe rektore ili dekane naših franjevačkih učilišta da oni to bolje prouče i iziđu s konkretnim prijedlozima za časopis. Bit će dobro da se posavjetuju i sa svim profesorima franjevcima. Možda bi se čak mogla i obnoviti praksa iz prošloga stoljeća o susretima slavenskih franjevačkih profesora.

Na kraju su predsjednici zahvalili svima, osobito provincijalu domaćinu fra Janu Vianeju, provincijalnom ministru Češke provincije, i tajnicima koji su podnijeli glavni teret organizacije susreta.

Fra Nikola Vukoja, tajnik Konferencije

zaređen za đakona

Fra Ivan Režić zaređen je za đakona u Strožancu (Podstrana) 23. studenoga 2008. godine. Red đakonata podijelio mu je mons. Marin Barišić, nadbiskup splitsko-makarski.

Dok fra Ivanu čestitamo, želimo mu obilje Božjeg blagoslova i svetu ustrajnost. Ujedno ga preporučujemo molitvama braće.

204

Vje

sn

ik

fr

an

jeV

ač

ke

p

ro

Vin

cij

e

pr

es

Ve

to

ga

o

tk

up

ite

lja

5 i 6/2008

iZ tajništVa

zaređeni za prezbitere

Fra Ivan Čikara i fra Tino Labrović zaređeni su za prezbitere u Strožancu (Podstrana) 23. studenoga 2008. godine.

Sveti red im je podijelio mons. Marin Barišić, nadbiskup splitsko-makarski.

Dok im čestitamo, želimo im obilje Božjeg blagoslova i svetu ustrajnost. Ujedno ih preporučujemo molitvama braće.

Sljedeći sastanak provincijskog definitorija

Sljedeći sastanak Provincijskog definitorija održi će se 17. i 18. veljače 2009. godine u samostanu Gospe od Zdravlja u Splitu.

panIS vItae - zahvala i čestitka

Karitativna udruga Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja PANIS VITAE zahvaljuje braći franjevcima i svim dobročiniteljima u domovini i inozemstvu za novčane i druge doprinose u korist siromašnih kroz 2008. godinu.

Svima uzvraćamo molitvom, zahvalnošću i dobrim željama za Božić i Novu godinu 2009.

U ime Panis vitae

Fra Kruno Bekavac, voditelj

205

Vje

sn

ik

fr

an

jeV

ač

ke

p

ro

Vin

cij

e

pr

es

Ve

to

ga

o

tk

up

ite

lja

5 i 6/2008

pučke misije u Sinjskoj krajini 2008.

„Pravilo i život Manje braće jest ovo: obdržavati sveto Evanđelje Gospodina našega Isusa Krista... “ Franjevačko Pravilo, I. poglavlje

Kako nam je poznato prije 800 godina, točnije 1208. godine osnovan je, a godinu dana kasnije od pape Inocenta III. potvrđen Red sv. Franje. Tko bi mogao iznijeti sve ono što su sinovi i kćeri sv. Franje učinili za narod Božji i kako su pomogli Kristovoj Crkvi u naviještanju Božje istine i širenju Katoličke vjere? No, sve je to iza nas i za sva ta velika i mala djela kličemo: „Gospodine, hvala ti!” U ovoj svečanoj prigodi čini nam se važnijim pitanje: „Što s našom sadašnjošću i kojim pravcem krenuti u budućnost?” Da bi barem djelomično dali odgovor na postavljeno pitanje, franjevci su na općem planu Reda odlučili vrijeme proslave usmjeriti baš u tom pravcu. Braća provincije Presvetog Otkupitelja sa svojom upravom, između ostalog, odlučili su, u župama koje su im povjerene, održati pučke misije kako bismo našem vjernom puku riječju približili a primjerom posvjedočili onaj duhovni zanos kojim je sv. Franjo služio Svemogućemu i na taj se način još više zbližili s njima u naviještanju Isusova evanđelja, ali i zajednički radili na obogaćivanju „njive Gospodnje” novim i vrijednim uposlenicima.

Misije u sinju i samostanskom okružju

Braća župnici koji djeluju u župama koje pripadaju franjevcima na području Sinjske krajine zdušno su prihvatili organizaciju Pučkih misija u svojim župama. Mnogi od njih nastojali su misije održati prigodom proslave zaštitnika župe i tako još više vjernike potaknuti da se uključe u ovaj duhovni program.

Župa potravlje, kojoj pripadaju i filijalne crkve Sv. Josipa u Maljkovu i Imena Isusova u Satriću, prva se uključila u program Pučkih misija, organiziranih u prigodi 800. obljetnice Franjevačkog reda. Misije, koje je vodio fra Ante Akrap, otvorene su u srijedu 16. travnja, a zaključene u nedjelju 20. travnja. Svake večeri prije sv. mise vjernici su molili Gospinu krunicu, a iza toga je slijedila sv. misa s propovijedi. U tih pet dana narod Božji slušao je misionarove riječi o Bogu, o Euharistiji, o Križu, o Mariji, a u nedjelju prema Isusovim riječima: „Ja sam Put, Istina i Život”, svećenik ih je pozvao da i dalje u svom životu ostanu uz Isusa i tako, poput sv. Franje, zasluže zajedništvo s njime. U filijalnim crkvama nije bilo programa, ali za one koji su se željeli duhovno obogatiti nije bio problem doći u župnu crkvu. Zanimljivost ovih misija je u tome što je u to vrijeme župnik fra Jakov Viro zbog bolesti bio odsutan, ali molitvom i duhom i te kako prisutan.

iZ žiVota proVincije

206

Vje

sn

ik

fr

an

jeV

ač

ke

p

ro

Vin

cij

e

pr

es

Ve

to

ga

o

tk

up

ite

lja

5 i 6/2008

iZ žiVota proVincije

Župnik turjaka je Pučke misije organizirao u vrijeme priprave za svetkovinu zaštitnika župe sv. Ante Padovanskog. Otvaranje misija bilo je preko svetih misa u nedjelju 8. lipnja, a već navečer vjernici su mogli prisustvovati uri klanjanja pred Presvetim. Sve do četvrtka svake večeri su bile sv. mise, ali su misionari fra Nikica Ajdučić i fra Blaž Toplak imali i susrete s ministrantima, dječjim zborom, roditeljima te su posjetili bolesnike u župi. Održana su i prigodna predavanja o sv. Franji i prikazani filmovi o sv. Franji i o hrvatskim mučenicima. Pokorničko bogoslužje i sv. ispovijed bili su u četvrtak, na vigiliju blagdana Sv. Ante. Proslava blagdana Sv. Ante je i posljednja točka ovih misija. Svečanu sv. misu u 10 sati predvodio je fra Blaž Toplak. Prije sv. mise bila je procesija u novouređenom dvorištu crkve, a poslije sv. mise uslijedio je blagoslov djece i kulturno-zabavni program u kojem su nastupili mladi i djeca Turjaka, KUD „Dinara” iz Otoka i KUD „Pleter” iz Dugopolja.

Kao Turjaci, tako su i ugljane misije organizirali u devetnici sv. Anti Padovanskom. Misije su započele u nedjelju 8. lipnja sa svetim misama u sve tri crkve (Ugljane, Strmendolac i Nova Sela), a voditelji su bili fra Ante Akrap i fra Domagoj Runje. Svih pet večeri slavila se sv. misa u župnoj crkvi u Ugljanima, a u Strmendocu dva puta i u Novim Selima jedan put, osim nedjelje. Uz to što su misionari bili svaku večer na raspolaganju vjernicima za osobne razgovore i susrete, imali su i susret s ovogodišnjim krizmanicima, prvopričesnicima i njihovim roditeljima. U uočnicu blagdana Sv. Ante u župnoj crkvi vjernici su imali uru klanjanja pred Presvetim i prigodu za svetu ispovijed. Misijama su se pridružili i članovi zajednice „Cenacolo” u kojoj se već godinama uspješno liječe nekadašnji ovisnici o drogama. Završetak misija bio je na sam blagdan Sv. Ante, a svečanu svetu misu u 11 sati predvodio je i održao prigodnu propovijed provincijal fra Željko Tolić. Svakako ovdje treba spomenuti da je župnik, uz duhovno obogaćivanje svojih župljana, mislio i na materijalne sadržaje pa je obnovio župnu kuću i uredio dvorište sa sjeverne strane kuće čime se prolaznicima pružio ljepši prizor za oči.

Na gljevu, u filijalnoj crkvi župe Gala, također su upriličene misije prigodom duhovne priprave za blagdan Sv. Petra suzaštitnika Gljeva. Misije je predvodio fra Bruno Pezo. Uz redovito slavljenje sv. mise u večernjim satima od 26. do 28. lipnja misionar je posjetio sve bolesnike u mjestu, a uoči samog blagdana Sv. Petra fra Nikica Ajdučić je prikazao film o djelovanju franjevaca danas u svijetu. Dan prije samog blagdana bila je prigoda za svetu ispovijed. Preko sv. misa pjevao je župni zbor, a 27. lipnja nastupile su časne sestre milosrdnice iz Splita. Završetak misija bio je na blagdan Sv. Petra, a sv. misu i prigodnu propovijed držao je sam misionar.

207

Vje

sn

ik

fr

an

jeV

ač

ke

p

ro

Vin

cij

e

pr

es

Ve

to

ga

o

tk

up

ite

lja

5 i 6/2008

iZ žiVota proVincije

Za ovu prigodu župnik je sa svojim župljanima u potpunosti uredio crkvu Sv. Jeronima i naručio nove postaje Križnog puta.

sinj: U našem najvećem provincijskom marijanskom svetištu misije su organizirane u devetnici Velikoj Gospi, tj. od 6. do 12. kolovoza. Misije, koje su imale svoj prijepodnevni i poslijepodnevni program, vodili su fra Miro Bustruc i fra Ivan Šarčević. Prije podne program je vodio fra Miro, a župljani župe Sinja svaki dan su slušali sv. misu i prigodnu propovijed, a imali su prigodu i za sv. ispovijed. U tim prijepodnevnim misnim slavljima osobito je bio zapažen veliki broj mladih, a u subotu 9. kolovoza bila je sv. misa za bolesnike. Poslijepodnevni program vodio je fra Ivan. Prije sv. mise vjernici su, u prigodi devetnice u čast Gospi, molili Gospinu krunicu, pjevali Gospine litanije i slušali sv. misu. U svojim propovijedima fra Ivan je, govoreći o kršćanskom životu u današnjem vremenu, vrlo uspješno uključivao primjere života sv. Franje, sv. Klare i BI. Dj. Marije. Za vrijeme misija misionari su posjetili bolesnike u župi, a uz moljenje Gospine krunice imali smo i cjelodnevno klanjanje pred Presvetim. Prikazani su i filmovi o sv. Franji, sv. Anti, sv. Piju iz Pietralcine i o franjevačkim misijama ,,Ad gentes”, a 8. kolovoza na Gospinu gradu izvedena je drama „Opsada Sinja”. Svakako treba spomenuti da su se aktivno uključivali u ovaj misijski program i članovi FRAM-e, FSR-a, članovi Marijine legije te neokatekumeni i ministranti. Kako su misije organizirane u vrijeme devetnice u čast Čudotvorne Gospe Sinjske u program, osobito onaj jutarnji, uključivali su se i vjernici iz drugih mjesta Cetinske krajine, a odaziv vjernika naše župe bio je zadovoljavajući.

I Hrvace su misije uklopile u proslavu blagdana Gospe od Žalosti. Otvorenje misija koje su vodili fra Blaž Toplak i fra Božo Norac Kevo, bilo je u nedjelju 14. rujna preko sv. misa u 9 i 10,30 sati. Duhovni program započinjao je moljenjem Gospine krunice poslije koje je slijedila sv. misa s propovijedi. Osim toga održana su i dva predavanja i film o sv. Franji. U četvrtak 18. rujna župni zbor je imao svoj koncert, a iza toga je slijedio recital: „Uz 250. obljetnicu utemeljenja župe i završetak najnovije obnove crkve kroz riječ i pjesmu”. U petak je bila prigoda za svetu ispovijed, a poslije sv. mise predstavljena je knjiga fra Ante Kekeza „Oni su me razumjeli”, a u subotu preko sv. mise nastupio je vokalno-instrumentalni sastav „Susreti” iz Vukovara. Poslije sv. mise 20. rujna održan je kulturno-umjetnički program u kojem su nastupili: HKUD „Manuel-Feričansci”, HKUD „Vrila-Široki Brijeg”, HKUD „Komaštre-Ogorje” i domaće HKUD „Peruča”, te bend ,,TWIST OFF” i baba Manda. Misije su završile 21. rujna svečanom sv. misom koju je predvodio i održao prigodnu propovijed don Stipe Ljubas, dekan.

Župa Bajagić imala je misije od 5. do 12. listopada t. g. što se lijepo uklopilo u pripravu za vanjsku proslavu Gospe od Ružarja. Misionari fra Ante Akrap

208

Vje

sn

ik

fr

an

jeV

ač

ke

p

ro

Vin

cij

e

pr

es

Ve

to

ga

o

tk

up

ite

lja

5 i 6/2008

iZ žiVota proVincije

i fra Domagoj Runje, u dogovoru sa župnikom slavili su ove misije pod geslom sv. Franje „Bog moj i sve moje”. Otvaranje misija bilo je u nedjelju 5. listopada. Svaki dan vjernici su mogli doći na razgovor s misionarima, a u 16,30 sati molila se Gospina krunica iza koje je slijedila sv. misa s propovijedi. Osim redovite sv. mise, misionari su imali susrete s prvopričesnicima, djecom, krizmanicima,župnim zborom i roditeljima, a posjetili su i bolesnike u župi. Jedan dan bio je posvećen svećeničkim i redovničkim zvanjima kada su se misionarima priključila i tri naša bogoslova, koji su iznijeli svoja svjedočanstva o duhovnom pozivu. Završetak misija bio je 12. listopada. Dan prije organizirano je pokorničko bogoslužje i sv. ispovijed. Završnom slavlju prethodila je procesija, iza koje je slijedila sv. misa koju je predvodio fra Domagoj. Za vrijeme misija, kao i kroz cijelu liturgijsku godinu, pjevao je crkveni zbor pod vodstvom s. Vjere Gulić. Nadamo se da će ove misije donijeti duhovnu korist našoj župi.

U otoku su misije započele 12. listopada, a završile na blagdan Sv. Luke, zaštitnika župe. Voditelji su bili fra Anđelko Domazet i fra Ante Čovo. U Otoku misijski program bio je svaku večer, a u Udovičićima u nedjelju, srijedu, četvrtak i petak. Osim slavljenja sv. misa, svake večeri molila se Gospina krunica, održana su četiri predavanja, susreti s mladima, a u četvrtak ura klanjanja pred Presvetim. Preko sv. misa nastupali su naši franjevački bogoslovi iz Splita, župni dječji zbor, župni mješoviti zbor i zbor časnih sestara milosrdnica. I u Udovičićima su također održana dva predavanja i ura klanjanja, pa se tako i ovaj dio župe mogao duhovno obogatiti. Sv. ispovijed bila je dan prije samog blagdana Sv. Luke. Svečanu sv. misu na blagdan Sv. Luke, kojoj je prethodila procesija, predvodio je msgr. Mile Bogović, gospićko-senjski biskup, koji je održao i prigodnu propovijed. Preko sv. mise blagoslovio je i kamen za Crkvu hrvatskih mučenika na Udbini, koji je uzet iz kuće u kojoj je 28. ožujka 1944. god. spaljeno preko 500 otočkih mučenika. Na kamenu je natpis: „Župa sv. Luke Otok-Sinj svojim mučenicima 1715.-1944.-1991.” Poslije sv. mise dječji mandolinski sastav i KUD Kamešnica iz Otoka izveli su dijelove i kolo iz opere Jakova Gotovca „Ero s onoga svijeta”. Ovaj duhovno-kulturni program na blagdan našeg zaštitnika završio je molitvama za pokojne kod spomen-križa i blagoslovom automobila.

Pripremajući se za svetkovinu Svih Svetih župnik gale također je, u prigodi 800. obljetnice osnivanja franjevačkog reda, organizirao pučke misije. Misije su započele 29. listopada svečanom svetom misom i upoznavanjem vjernika s razlogom ovogodišnjih održavanja misija. Kroz tri dana svaku večer molila se krunica iza koje je slijedila sv. misa s propovijedi, a 30. i 31. listopada fra Nikica Ajdučić prikazao je filmove o sv. Franji i djelovanju franjevaca danas u svijetu. Prije sv. mise u petak je bila sv. ispovijed.

209

Vje

sn

ik

fr

an

jeV

ač

ke

p

ro

Vin

cij

e

pr

es

Ve

to

ga

o

tk

up

ite

lja

5 i 6/2008

iZ žiVota proVincije

Završetak misija bio je na blagdan Svih Svetih, a svečanu misu i prigodnu propovijed održao je fra Bruno Pezo, voditelj ovih misija. Za vrijeme misija preko svetih misa, kao i u Gljevu, pjevao je župni zbor pod ravnanjem č. s. Mirte Mačina.Uz duhovne sadržaje koje je ponudio svojim vjernicima, župnik je sa svojim župljanima za ovu prigodu nabavio novi oltar i uredio predvorje ispred crkve.

Prema svjedočanstvima misionara, vjernici su se dobro uključili u naš jubilej što su pokazali svojom prisutnošću na liturgijskim slavljima. Zadovoljni su i zahvalni dragom Bogu što su preko ovih misija mogli bolje upoznati sv. Franju i djelovanje njegovih sinova i kćeri i, što je još važnije, duhovno se obogatiti i osnažiti za životne borbe koje su pred njima. Dao Bog da i vjernici i misionari i župnici poslije ovih misija s većim zanosom nasljeduju primjer sv. Franje i porastu u ljubavi prema svom Spasitelju.

FAS

kninska slavlja

proslava svetkovine svetog našeg oca franje i izložba slika fra tomislava BrekalaSvečanu misu, u kojoj su koncelebrirali fratri iz samostana i samostanskog okružja, predvodio je gvardijan i župnik fra Petar Klarić. U crkvi Sv. Ante okupio se veliki broj vjernika kao i članova FRAME. Crkveni zbor pod ravnanjem s. Ivane pjevao je misu i liturgijske pjesme. U prigodnoj homiliji o. gvardijan je progovorio o 800. obljetnici osnutka franjevačkog reda, o sv. Franji i o djelovanju franjevaca u svijetu i kod nas. Naglasio je da je ovo velika i važna obljetnica i da je slavlje koje nas iduće godine očekuje prigoda da se i mi ugledamo u sv. Franju i da počnemo živjeti Franjinim duhom, Franjinim životom koji je uvijek bio ispunjen Duhom Svetim. Dan prije u svečanom obredu preminuća sv. našega oca Franje sudjelovali su, osim fratara, i članovi Frame, a pjevanje je predvodio fra Domagoj Volarević.

Na kraju misnog slavlja fra Petar je pozvao sve nazočne u samostansku dvoranu na izložbu slika (akvarel) fra Tomislava Brekala, župnika Kijeva. U dvorani je bila izložena 21 slika na kojima su prikazane stare kuće, starohrvatske crkve i pejzaži. Na otvaranju izložbe pod naslovom „Hvaljen budi, Gospodine moj...” okupilo se oko 200 uzvanika. Program je vodio Ante Nadomir Tadić Šutra, dipl. tur. kom. iz Knina. Program je u 19,00 sati započela klapa „Zvono” iz Kistanja. Pučki pjesnik iz Badnja pokraj Drniša Stipan Grcić nadahnuto je krasnoslovio poučne pjesme o kamenu i zemlji naših otaca, dok je Ante Nadomir Tadić Šutra pročitao odu Kijevu. O slikama je progovorio fra Tomislavov prijatelj i slikar iz Šibenika Branko

210

Vje

sn

ik

fr

an

jeV

ač

ke

p

ro

Vin

cij

e

pr

es

Ve

to

ga

o

tk

up

ite

lja

5 i 6/2008

iZ žiVota proVincije

Lovrić Caparin. Nazočnima se kratko obratio i slikar fra Tomislav, a nakon njega izložbu je otvorio gvardijan fra Petar. Za sve nazočne, nakon službenog dijela programa, pripremljen je domjenak kojeg su pripremili župa Kijevo, Općina Kijevo i franjevački samostan Sv. Ante. Izložba je bila otvorena još dva dana.

Misije u župi sv. ante

U prigodi 800. obljetnice osnutka franjevačkog reda, u župi Sv. Ante održane su misije od 19. do 26. listopada 2008. u crkvi Gospe Velikoga Hrvatskoga Krsnog Zavjeta. Misije su držali misionari fra Ante Babić i fra Miroslav Bustruc pod motom: Franjo, idi i obnovi moju Crkvu.

Veliki broj vjernika sudjelovao je u misijama. Prigodne propovijedi misionara mnoge su potakle na promjenu dosadašnjeg načina života. To se posebno moglo primijetiti na velikom broju ispovijedi, pričesti i velikom broju onih koji su stalno dolazili na misna slavlja i pobožnosti. Djeca i mladi imali su svoj posebni program koji je bio prilagođen njihovom uzrastu. Crkva je bila puna u petak kad je organizirana misa za bolesnike kojima je preko slavlja bilo podijeljeno bolesničko pomazanje. Grad Knin ima veliki broj mladih. Zato je u subotu organiziran susret s roditeljima svih vjeroučenika, posebno s roditeljima prvopričesnika i krizmanika. Misionar fra Miroslav progovorio im je o važnosti obiteljskog odgoja i života po vjeri.

Misije koje su bile dobro organizirane i u kojima je pastoralno osoblje župe aktivno sudjelovalo, sigurno će donijeti velikih duhovnih plodova u gradu Kninu. Vjernici Knina opterećeni su mnogim problemima, poteškoćama i krizama. Fratri u Kninu dali su i daju sve od sebe kako bi ovaj narod sve više i bolje duhovno, ali i materijalno rastao. Prigodom misija svima je pružena duhovna hrana, Božja riječ, poruke mira, pomirenja i praštanja. Onima kojima je potrebno franjevci u Kninu nude i hranu za tijelo u Caritasu kojeg uspješno vodi fra Petar.

Vjerujemo da će stanje naših vjernika u Kninu, na duhovnom i materijalnom planu, svakim danom biti sve bolje.

euharistijsko slavlje hrvatskih biskupa u kninuUoči 37. plenarnog zasjedanja Hrvatske biskupske konferencije u Šibeniku, u utorak 4. studenoga, hrvatski biskupi, predvođeni kardinalom Josipom Bozanićem, slavili su misu u crkvi Gospe Velikoga Hrvatskoga Krsnog Zavjeta u 18 h. Uz predvoditelja slavlja suslavio je predsjednik HBK-a đakovačko-osječki nadbiskup Marin Srakić i apostolski nuncij u RH nadbiskup Mario Roberto Cassari.

Šibenski biskup Ante Ivas na početku slavlja uputio je riječi pozdrava. Progovorio je o važnosti povijesti Knina i nekadašnje kninske biskupije. Istaknuo je da su mnogi posezali za ovim gradom i da su ga mnogi rušili i osvajali. Spomenuo je i zadnje nasilno srpsko osvajanje Knina koje je kratko trajalo. Zahvalio je Bogu što su naši branitelji u akciji „Oluja”, nakon rušenja i paljenja naših svetinja, ponovno vratili Knin „materi zemlji”.

211

Vje

sn

ik

fr

an

jeV

ač

ke

p

ro

Vin

cij

e

pr

es

Ve

to

ga

o

tk

up

ite

lja

5 i 6/2008

iZ žiVota proVincije

Zagrebački nadbiskup kardinal Bozanić u homiliji je podsjetio sve vjernike na ono veliko vjerničko okupljanje u Biskupiji, kraj ruševne bazilike Svete Marije iz 11. stoljeća, prije trideset godina. Upozorio je i na riječi bl. Alojzija Stepinca 18. rujna 1938. na posveti spomen-crkve u Biskupiji kraj Knina: „Svima je znano kako bjesni danas boj protiv katoličke crkve u mnogim krajevima svijeta. Nabacuju se najgorim klevetama na Crkvu Božju, tobože u ime znanosti. A ja ovdje kažem pred vama, brojnim tisućama, kažem pred cijelim svijetom, kažem otvoreno i jasno: gotovo sve što je lijepa i dobra u nama, u našem hrvatskom narodu, sve tekovine naše kulture, svu našu lijepu i časnu prošlost, dugujemo katoličkoj crkvi.” Kardinal je još naglasio da ne zaboravimo proročke riječi našega blaženika Alojzija: „Dragi moj ispaćeni narode, ne kloni duhom!” Kardinal je povezao riječi bl. Alojzija iz 1938. s današnjim napadima na katoličku crkvu. Govorio je o nepoštivanju od Boga stvorenoga života, rušenju obitelji, gušenju istine o prošlosti, zanemarivanju pravednosti prema najugroženijima ...

Ove kardinalove riječi utješile su veliko mnoštvo vjernika, u prepunoj crkvi, koje je došlo na ovo povijesno slavlje. Dale su im nadu i jakost da ne klonu duhom jer se i danas osjećaju mnoge poteškoće i problemi na duhovnom i materijalnom polju rada.

Kardinalove riječi o nepromjenjivim vrijednostima, o važnosti vjere u životu i pobjedi pravde dobro su došle svim nazočnim vjernicima i bile su im poticaj da vedrije, sretnije i mirnije gledaju u budućnost.

Na kraju slavlja riječi pozdrava uputio je i provincijal dr. fra Željko Tolić, gvardijan i župnik fra Petar Klarić koji je oduševljeno govorio o ovom slavlju i zahvalio biskupima na njihovu dolasku u stari, mladi, ali ispaćeni grad Knin. Nazočnima se kratko obratila i gradonačelnica Knina Josipa Rimac. Za biskupe i svećenike gvardijan je spremio večeru u samostanskoj dvorani. Fra Petar je darovao svim biskupima zbornik „OLUJA”. Nakon bratskog i prijateljskog susreta u samostanu Sv. Ante, biskupi su se uputili u Šibenik.

Fra Tomislav Brekalo

Savjetovalište za obitelj u podbiokovljuSavjetovalište za obitelj koje djeluje već šesnaest godina pri samostanu Gospe od Zdravlja u Splitu. Svake godine iziđe iz svoga radnog prostora u kome su stručnjaci-volonteri, kao kraljevsko svećenstvo, nesebično i predano pružali savjete svima koji su u nedoumici, neznanju, na raskršćima... ili su zbog svega toga na krivim putovima.

Kod vrhunskih stručnjaka koji ovdje djeluju: psihologa, psihijatra, pravnika, pedijatra-neonatologa, specijalista obiteljske medicine, doktorice znanosti za brojnu obitelj, karitativne djelatnice, defektologa i teologa, brojni posjetitelji Savjetovališta tražili su izlaz iz svojih nevolja, pa im je s velikom ljubavlju ukazivano na vrata kroz koja treba izići iz konkretnih stanja.

212

Vje

sn

ik

fr

an

jeV

ač

ke

p

ro

Vin

cij

e

pr

es

Ve

to

ga

o

tk

up

ite

lja

5 i 6/2008

iZ žiVota proVincije

U znak pažnje prema nesebičnom radu tih volontera, voditelj Savjetovališta fra Stanko pobrine se svake godine prije zasluženog odmora da djelatnike razveseli zajedničkim izletom koji je ove godine ostvaren u predivnom Podbiokovlju - u Baškoj Vodi i Bastu, a u toj župi je i sam službovao na početku svoga svećeničkog života.

Prva točka dnevnoga izletničkog reda bila je slavljenje euharistije u crkvi Sv. Nikole u Baškoj Vodi čiji su plodovi namijenjeni za sve djelatnike i njihove obitelji. Nakon što im je najtoplije zahvalio za volonterski rad ukazavši na smisao žrtve za drugoga, u duhu Božje poruke, posvijestio je stručnjake da su kraljevsko svećenstvo, na poseban način potrebni ovom našem vremenu, u kome zbog nedostatka nužne vjere ne ozdravljaju bolesnike u bolnicama, ne čiste gubavce u leprozarijima. ˝U ovom vremenu naše je djelovanje prebačeno na drugi kolosijek koji vodi na područja u kojima žive zdravi, ali - bolesni, čisti, ali - gubavi, živi, ali - mrtvi, naoko bezazleni, ali - sa zloduhom u sebi. Na ovom području radnika je malo, a potrebe su velike, jer se ovaj svijet nevjerojatnom brzinom vuče u propast. Upravo zato su svijetu potrebni prave vođe i hrabri izbavitelji, putokazi i prometnici bez kojih su neizbježni sudari i smrti. Vi ste to i svijet treba Vašu brigu i ljubav, žrtvu pregaranja za potrebne. Uza sve to što ste angažirani na vašim radnim mjestima, u vašim obiteljima, imate vremena za ovaj humani, nadasve kršćanski posao˝, naglasio je fra Stanko.

Na koncu ih je pozvao da zapale svijet na Arhimedov način, da ga zapale bez vatre koja svakodnevno odnosi živote i čitava naselja.

Iza svete mise - Te Deum! Voditelj je zahvalio Bogu za ove dobre ljude te za njihove obitelji.

Potom je uslijedio put prema drevnom Bastu smještenom točno uz podnožje Biokova. Prastara arhitektura kao i nova zdanja, polako se razvijaju u turističku destinaciju posebnog tipa, gdje će se uživati blagodati savršenog mira u predivnoj podbiokovskoj prirodi. Nakon što smo posjetili kapelu Sv. Roka s originalnim kipom Sv. Roka, spustili smo se samo malo niže do konobe Biston gdje smo se okrijepili domaćim specijalitetima, a zatim opet prema Splitu na svoja radna mjesta zaključivši da ni sljedeće godine nećemo zaboraviti put koji ovamo vodi.

Fra Stanko i dr. Danijela

Mlada misa fra tina labrovića

„Ja rekoh: Evo me mene pošalji!” (iz 6,8).

Svećenik je, od Boga izabrana i voljom samoga Isusa Krista, vječnog svećenika, posvećena osoba da u njegovo ime upravlja narodom Božjim i dijeli mu sveta otajstva. ,,A onda dovedi... svoga brata Arona zajedno s njegovim sinovima... da mi služe kao svećenici” (Izl 28, l). Ovaj Božji poziv

213

Vje

sn

ik

fr

an

jeV

ač

ke

p

ro

Vin

cij

e

pr

es

Ve

to

ga

o

tk

up

ite

lja

5 i 6/2008

iZ žiVota proVincije

Mojsiju početak je velikosvećeničke službe u narodu Božjem koja će svoj vrhunac dobiti u jedinom i vječnom svećeniku Isusu Kristu, koga je - za vrhovnog i vječnog svećenika - nebeski Otac pomazao uljem radosti, a on prije svog povratka Ocu svoje svećeništvo prenio na izabrane koji će sve do konca svijeta raditi kao njegovi poslenici u vinogradu Gospodnjem da bi on rađao istinskim plodovima, a ne vinjagom. Tko bi mogao izbrojiti ono nepregledno mnoštvo Isusovih svećenika koje je on, poslije svoga povratka Ocu, pozivao, odgajao i slao među Božji narod?! Tko bi mogao obuhvatiti sve one milosti koje je Svemogući po i preko ruku svojih svećenika izlijevao na svoj narod?! Koja bi to zemaljska institucija mogla popisati sve one koji su na riječ Božjih službenika čuli riječ Božju i pošli za Isusom Krstom?! Ne, mi se tim ne opterećujemo, nego se samo u ovom još jednom Božjem pozivu zahvaljujemo našem Spasitelju što i dalje svoju Crkvu obogaćuje novim svećeničkim potomstvom i nalazi nove radnike za svoj vinograd. A evo, On je, 23. studenoga, po rukama msgr. Marina Barišića, splitsko-makarskog nadbiskupa, uljem radosti pomazao našega fra Tina i poslao ga na svoju njivu da iz nje iskorjenjuje korov grijeha i zla, a sije plodonosno sjeme Božje ljubavi i dobrote. I konačno dođe čas da se fra Tino 30. studenoga javno predstavi Crkvi Božjoj kao njezin zauzeti radnik.

Misno slavlje u crkvi gospe sinjske

Na prvu nedjelju Došašća godine Gospodnje 2008. obučen u misničko ruho mladomisnik je, uz pratnju braće svećenika i svojih roditelja u procesiji došao pred prezbiterij Gospine crkve u Sinju. Nakon što je s pjevačkog kora pozdravljen ulaznom pjesmom primio je roditeljski blagoslov Ante i Anđelke, svojih roditelja i uspeo se pred Gospodinov oltar gdje su ga čekali ostala braća svećenici, bogoslovi i sjemeništareci. Tu ga je pozdravio njegom mladomisnički kum fra Tomislav Dukić, izrekao svoju čestitku i pozvao da započne svoju prvu sv. misu kojom se predstavlja puku Božjem kojemu će od sada služiti. I započela je svečana sv. misa. Prvo čitanje navijestila je A. Šimleša, drugo Z. Đapić, a sv. evanđelje je otpjevao fra Ivan Režić, đakon. Fra Kristian Stipanović je u prigodnoj propovijedi lijepo povezao kršćansku budnost na koju nas u evanđelju današnje nedjelje poziva Isus Krist i službu svećenika, njega koji treba biti „vratar koji bdi nad svojim stadom” da ono ne bi zalutalo i izgubilo se u prostranstvima raznovrsnih zemaljskih ponuda i navještajima lažnih „apostola”. Na kraju je čestitao mladomisniku na njegovoj hrabrosti da krene Kristovim stopama i zaželio mu da bude njegov pravi svećenik i ponizni službenik. Misno slavlje, svojim skladnim pjevanjem i za ovu prigodu odabranim skladbama, uzveličao je mješoviti zbor župe Gospe Sinjske pod ravnanjem fra Jure Župića uz pratnju na orguljama č.s. Jelene Mijić. Poslije sv. pričesti i zaključne mladomisnikove molitve mladomisnika je

214

Vje

sn

ik

fr

an

jeV

ač

ke

p

ro

Vin

cij

e

pr

es

Ve

to

ga

o

tk

up

ite

lja

5 i 6/2008

iZ žiVota proVincije

pozdravio župnik fra Nikica Ajdućić i čestitajući mu na njegovom svećeništvu zahvalio Bogu i svima onima koji su na bilo koji način sudjelovali u ovom svećeničkom zvanju, te mu zaželio da ostane vjeran onome što je obećao Isusu Kristu. Poslije zahvale zbor je otpjevao himnu Gospi Velikog zavjeta, a iza mladomisničkog blagoslova i otpusta vjernika zaorila se crkvom, ispunjenom Božjim pukom, naša najdraža rodoljubna pjesma „Lijepa naša domovino”. U sakristiju smo se povratili u procesiji, a onda je nastupilo sveopće čestitanje ne samo mladomisniku nego i njegovim radosnim roditeljima.

Za bratskim stolom

Poslije uobičajenih čestitki, slikanja i radosnih slavljeničkih kratkih razgovora poslije sv. mise mladomisnik se, sa svojim roditeljima, najbližom rodbinom, uzvanicima, svećenicima, časnim sestrama, bogoslovima i sjemeništarcima našao u samostanskoj blagovaonici. Bogu hvala, kako neki primijetiše, bi ovo pravi obiteljski skup (oko 160 osoba) bez uobičajenog sveopćeg sabiranja na prigodnu gozbu kao što je praksa koja već duže vrijeme prati slavlja mladih misa. Prije blagovanja mladomisnik je predvodio zajedničku molitvu i zazvao Božji blagoslov ne samo na njegove darove nego i na one koji će ih u zahvalnosti blagovati, ali i na one koji su podnijeli teret spremanja da bi okupljenima bilo lijepo. Bilo je i prigodnih govora/čestitki čija se poruka može sabrati u jednu rečenicu, a ta je: „Budi pravi Božji službenik i neka te na tvom životnom puta prati Onaj kome si se predao!” Za raspoloženje se brinuo mladomisnikov kum fra Tomislav, a pjevanje su predvodili naši bogoslovi uz vodstvo propovjednika fra Kristiana. Bogu hvala, sve je proteklo u najljepšem redu i miru, a svi sudionici ovoga slavlja otišli su, nadamo se, svojim kućama duhovno bogatiji zahvalni Bogu za još jedno doživljeno bratsko zajedništvo.

Tebi, brate naš fra Tino, želimo mir i ustrajnost i neka te na tvom svećeničkom pozivu, koji evo započinješ u svetištu Gospe Sinjske, neprestano prati Božji blagoslov i njegova velika pomoć!

FAS

znanstvenici o našoj pokojnoj braći

Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu priredili su u Gradskoj knjižnici Jurja Šižgorića u Šibeniku, 8. svibnja o. g. prezentaciju «Zbornika o Stjepanu Zlatoviću» (1831.-1891.). To je zapravo zbornik radova sa znanstvenoga skupa «Fra Stjepan Zlatović», održanog u Šibeniku, Skradinu i Visovcu, 26.

215

Vje

sn

ik

fr

an

jeV

ač

ke

p

ro

Vin

cij

e

pr

es

Ve

to

ga

o

tk

up

ite

lja

5 i 6/2008

iZ žiVota proVincije

i 27. listopada 2007. godine. U Zborniku je objavljeno jedanaest znanstvenih radova o fra Stjepanu Zlatoviću i njegovu doprinosu arheologiji, povijesti, književnosti i drugim znanstvenim disciplinama.

Sutradan isti je organizator priredio u Skradinu Znanstveni skup o fra Lovri Šitoviću (1682.-1729.), uzornom redovniku, svećeniku, propovjedniku, piscu, vojničkom kapelanu, profesoru i odgojitelju u Makarskoj, Splitu i Šibeniku. Održana su 23 predavanja, u kojima su pojedini predavači nastojali razjasniti mnoga pitanja iz života i djelovanja fra Lovre, o njegovim objavljenim djelima, njegovu utjecaju na hrvatsku kulturu i posebno na književnost. Također su obrađena i neka pitanja iz njegova doba, da bi se bolje moglo shvatiti u kakvoj je sredini živio i što je on u tim (ne)prilikama mogao učiniti.

Nakon toga su svi sudionici skupa posjetili Svetište i Samostan Gospe Sinjske i nastavili putovanje preko hercegovačkih i bosanskih franjevačkih samostana te se vratili u Zagreb.

Slijedeće će godine Hrvatski studiji objaviti Zbornik, u kojemu će biti tiskana predavanja sa skupa održanog u Skradinu. Napominjemo da su dosada održani znanstveni skupovi i objavljeni zbornici o našim fratrima: fra Pavao Posilović, skradinski biskup, (2000.), fra Toma Babić (2001.), fra Petar Knežević (2002.), fra Josip Banovac (2003.), fra Jeronim Filipović (2004.), fra Luka Vladmirović (2005.) i fra Petar Krstitelj Baćić (2006.).

Muzej hrvatskih arheoloških spomenika u Palači HAZU u Splitu, 22. rujna o. g. priredio je prezentaciju knjige arheologa Mate Zekana «Vizionarova misija – fra Aloysius (Lujo) Marun (1857.-1939.)», Split 2008., str. 90, nakladnik je MHAS. Svi su hrvatski tekstovi prevedeni na engleski, bogato je ilustrirano. Knjigu su prezentirali: akademik Nenad Cambi, dr. Marko Trogrlić, dr. fra Vicko Kapitanović i ravnatelj MHAS Tomislav Šeparović. Knjiga donosi vrlo dokumentirano život i djelovanje fra Luje Maruna, osnivača i oca starohrvatske arheologije. U prilogu je fra Lujina bibliografija (autorska i predmetna), kazalo osobnih imena i zemljopisnih naziva.

Hrvatska kulturna zajednica i Hrvatsko slovo na Četvrtim neretvanskim književnim, znanstvenim i kulturnim susretima priredila je u Metkoviću 29. rujna o. g. prezentaciju zbornika «Fra Luka Vladmirović i Neretva», u kojemu je objavljeno četrnaest predavanja, koja su održana 27. i 28. rujna prošle godine (2007.) u Metkoviću, Pločama i Opuzenu. Predavači su u svojim izlaganjima rasvijetlili neka pitanja iz života i djelovanja fra Luke Vladmirovića kao i o vremenu, u kojemu je fra Luka živio.

Bilo bi lijepo da naši samostani nabave navedena izdanja o našim znamenitim fratrima za samostanske knjižnice.

Fra Gabrijel Jurišić

216

Vje

sn

ik

fr

an

jeV

ač

ke

p

ro

Vin

cij

e

pr

es

Ve

to

ga

o

tk

up

ite

lja

5 i 6/2008

iZ žiVota proVincije

Slavlje gospe velikoga Hrvatskog krsnog zavjeta u Sindelfingenu

Hrvatske katoličke zajednice Sindelfingen-Böblingen, Herrenberg i Leonberg svečano su proslavile Gospu Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta u crkvi Presvetog Trojstva u Sindelfingenu, 21. rujna 2008. U procesiji koju su predvodili fra Marinko Vukman, župnik spomenutih zajednica i fra Jozo Župić, župnik iz Ludwigsburga, sudjelovao je brojni vjernički puk. Četiri djevojke obučne u narodne nošnje nosile su Gospin pralik. Pred njima su u velikom broju išli ministranti. Od misijskog centra do crkve Presvetog Trojstva pjevane se Gospine litanije. Crkva je bila dupkom puna.

Petar Komljenović, student teologije izrekao je pozdravnu molitvu Gospi na početku misnoga slavlja. Misno slavlje predvodio je fra Jozo Župić. Želeći približiti značenje Gospe Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta okupljenoj zajednici u Sindelfingenu, fra Jozo je prisutnima u svojoj propovijedi dozvao u sjećanje važne jubileje koje je Crkva u Hrvata slavila 1976. u Solinu – slavlje Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata, i 1000. obljetnicu smrti kraljice Jelene, “majke kraljevstva” i “zaštitnice sirota i udovica”, graditeljice najstarijega hrvatskoga poznatog marijanskog svetišta - crkve Svete Marije u Solinu; zatim proslava 900. obljetnice crkve Gospe Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta koju je dao sagraditi kralj Zvonimir u Biskupiji kod Knina, a slavlje se odvijalo 1978. u Kninu; potom slavlje 1979. u Rimu s papom Ivanom Pavlom II.; te slavlja u Zadru i Ninu s papinim delegatom hrvatskim kardinalom Franjom Šeperom kada smo se prisjetili 1100. obljetnice znamenite izmjene pisama pape Ivana VIII. s našim hrvatskim knezom Branimirom; i na kraju slavlje Nacionalnog Euharistijskog kongresa 1984. u Mariji Bistrici.

Gospin pralik, najstariji u našoj marijanskoj skulpturi (XI. st.), uklesan na zabatu stolne crkve drevne kninske biskupije koju je u XI. st. dao sagraditi hrvatski kralj Zvonimir u čast svete Marije, izabran je za glavni simbol povijesnih slavlja, ili kako obično kažemo, Godine velikoga hrvatskoga krsnog zavjeta. Glavni moto bio je njezin, biblijski: Blažena ti što povjerova. Sva su se ta slavlja odvijala pod zaštitom Marijinom.

I mi možemo biti blaženi ako poput Marije povjerujemo Gospodinu, slušamo njegov glas i slijedimo njegove stope u današnjem vremenu punom iskušenja. To su prije nas činili mnogi naši pređi sve do blaženoga Alojzija Stepinca čiju desetu obljetnicu proglašenja blaženim slavi baš danas Crkva u Hrvata, u zagrebačkoj prvostolnici, zaključio je fra Jozo. Za vrijeme svete mise pjevao je crkveni zbor pod vodstvom časne sestre Bernardete Tomić. Misno slavlje obogatio je i zbor mladih pod vodstvom Kristine Ljubičić.

217

Vje

sn

ik

fr

an

jeV

ač

ke

p

ro

Vin

cij

e

pr

es

Ve

to

ga

o

tk

up

ite

lja

5 i 6/2008

iZ žiVota proVincije

Na kraju misnog slavlja fra Marinko je izmolio posvetnu molitvu Gospi Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta. Rajska Djevo kraljice Hrvata, pjevala je cijela crkva, a mnoge majke ostale su još dugo klečati i moliti pred Gospinim pralikom, svojom zaštitnicom.

Slavlje je nastavljeno u misijskom centru nedaleko crkve Presvetoga Trojstva. Podijeljeno je preko petsto ručaka. Fra Marinko se trudi da se zajedništvo iz crkve prenese i u misijske prostorije. Posebno mi se utisnuo prizor velikog broja djece koja su zajedno objedovala u svom prostoru, a posluživale su ih mame i časne sestre. Izveden je bogat program misijskih folklornih grupa pod vodstvom gosp. Ivice Šepovića, zatim dječjeg zbora pod vodstvom časne sestre Bernardete. Fra Jozo je predstavio svoju knjigu “Bauštelac”. Svirao je sastav TONIBEND iz Reutlingena. Pozdrave svima okupljenima uputili su mjesni župnik P. Johannes Rathfelder i Mirjana Božić, konzulica u Generalnom konzulatu RH u Stuttgartu. Talijanska zajednica imala je svoje predstavnike na ovom slavlju. Organizirana je bogata tombola. Sav prihod od proslave namijenjen je djeci sa smetnjama u razvoju. Ljudi su odlazili kućama radosni, duhovno i kulturno obogaćeni na dan svoje Zaštitnice.

Fra Jozo Župić

otvaranje naše misije kod moliških Hrvata

Od 12. do 15. studenoga 2007. godine našu Provinciju posjetio je biskup mons. Gianfranco De Luca (biskupija Termoli-Larino, Molise, Italia) u pratnji don Benita Giorgetta. Obišao je samostane u Splitu, Sinju, Kninu, Visovcu i Šibeniku. Bio je to njegov prvi posjet Hrvatskoj. Tom prigodom sastao se s provincijalom fra Željkom Tolićem i zatražio prisutnost naših fratara u njegovoj biskupiji gdje žive i moliški Hrvati. Tom je prigodom pozvao i o. Provincijala da posjeti njegovu biskupiju, te moliška sela-župe: Kruč (Acquaviva Collecroce), Filic (San Felice) i Mundimitar (Montemitro). Taj se susret dogodio između 10. i 15. ožujka 2008. godine. U pratnji Provincijala bio je i vikar provincije.

Na sastanku Provincijskog definitorija u Karinu 13. lipnja o.g. o. Provincijal dao je svoj izvještaj o posjeti biskupiji Termoli-Larino i moliškim Hrvatima, te predložio da Provincija prihvati projekt Molise, tj. da u biskupiju Termoli-Larino pošalje tri naša fratra i preuzme brigu za tri župe među moliškim Hrvatima. Definitorij je jednogalsno prihvatio provincijalov prijedlog i želju biskupa iz Termolija mons. Gianfranca De Luca. Otvaranje naše nove misije u Molisama predviđeno je početkom mjeseca rujna 2008.

218

Vje

sn

ik

fr

an

jeV

ač

ke

p

ro

Vin

cij

e

pr

es

Ve

to

ga

o

tk

up

ite

lja

5 i 6/2008

iZ žiVota proVincije

Biskup mons. Gianfranco De Luca je predvodio euharistijska slavlja za vrijeme primanja župa po već utvrđenom liturgijskom obredu. Crkve su bile dupkom ispunjene vjernicima. Biskup je u propovijedima posebno naglasio da je dolazak fratara iz Hrvatske, iz Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja iz Splita, za biskupiju i za ove župe posebni providonosni Božji dar i milost. Nakon 500 godina prvi put su sve tri župe dobile župnike iz stare domovine Hrvatske. Fra Josip Cvitković primo je župu u Filicu 8. rujna, fra Petar Milanović-Trapo primio je župu u Mundimitru 14. rujna, a fra Drago Gverić primio je župu u Kruču 12. listopada. Također je određeno da sva trojica fratara žive zajedno u župskoj kući u Kruču, Piazza Nicola Neri 4, 86030 Acquaviva Collecroce (CB), Italia. tel. 0875/970016.

Dolazak kardinala josipa Bozanića u Molise

Naša Provicnija je u suradnji s biskupijom Termoli-Larino organizirala dolazak zagrebačkog nadbiskupa, hrvatskog kardinala Josipa Bozanića u Molise prigodom preuzimanja naše misije među moliškim Hrvatima. Zbilo se to na blagdan Sv. Mihovila Arkanđela 29. rujna 2008. godine, zaštitnika župe u Kruču. Tom prigodom su u Molise stigli naši bogoslovi s fratrima i molitvenom skupinom sv. o. Pia “Gospa od Zdravlja” iz Splita. To je prva i jedina molitvena zajednica sv. oca Pia u Hrvatskoj koju su osnovali nadbiskup mons. Domenico D’Ambrosio iz Italije i splitski nadbiskup mons. Marin Barišić 22. studenoga 2005. godine.

Kardinala Bozanića i njegovu pratnju dočekali su biskup mons. Gianfranco De Luca i provincijal fra Željko Tolić te su u pratnji policije krenuli prema najmanjem hrvatsko-moliškom selu Mundimitru. Na glavnom trgu čekali su dolazak dragog gosta hrvatski konzul iz Rima pri talijanskoj vladi sa svojom pratnjom, hrvatski konzul iz Rima pri Svetoj Stolici sa svojom pratnjom, počasni hrvatski konzul u Mundimitru Antonio Sammartino, franjevački bogoslovi i fratri iz Splita, njih 25, trojica novih župnika iz Munidimitra, Filica i Kruča, molitvena skupina sv. o. Pia “Gospa od Zdravlja” iz Splita, od kojih su neki bili obučeni u narodne nošnje Vrlike, Sinja i Splita, djeca i okupljeni narod iz Mundimitra na čelu s načelnikom gosp. Sergiom Sammartinom i ostalim predstavnicima iz općine Mundimitar. Svi prisutni na trgu srdačno su ga pozdravili aplauzom i pratili ga do općine gdje je bio predviđen ovaj susret. Pozdravne govore kardinalu izrekli su načelnik Mundimitrara, počasni hrvatski konzul, konzul pri Svetoj Stolici te novi župnik Mundimitra.

Na kraju su djeca iz osnovne skole s učiteljicom Vesnom u znak dobrodošlice hrvatskom kardinalu Josipu Bozaniću otpjevali staru moliško-hrvatsku pjesmu “Kako je lipo hoditi usri mora”. To se Kardinalu posebno svidjelo

219

Vje

sn

ik

fr

an

jeV

ač

ke

p

ro

Vin

cij

e

pr

es

Ve

to

ga

o

tk

up

ite

lja

5 i 6/2008

iZ žiVota proVincije

pa je djeci najprije zahvalio i fotografirao se s njima, a zatim je pozdravio sve prisutne i između ostaloga rekao: “Ovdje povijest ne šuti, ona govori o vašim korijenima”.

U osnovnoj školi u Filicu priređen je doček kardinalu Bozaniću. Djeca s ravnateljem i učiteljima škole pripremili su plakate: “Dobro nam dosli u Filic!”, “Italija i Hrvatska zajedno u prijateljstvu i vjeri!”, “Bogu na svemu hvala, Bogu slava!”

Načelnica Filica, ravnatelj škole te novi župnik fra Josip Cvitković uputili su riječi dobrodošlice Kardinalu koji je pozdravio sve pisutne i posebno naglasio ulogu majke u obitelji, Crkvi i društvu. Slijedila je razmjena darova i odlazak u treće hrvatsko-moliško selo Kruč gdje se slavio blagdan zaštitnika župe Sv. Mihovila Arkanđela.

Na pripremljenu binu u Kruču popeli su se časni uzvanici iz Regije i Provincije Molise, te biskup Gianfranco u pratnji kardinala Bozanića, nalčelnika Kruča, hrvatskog konzula pri talijanskoj vladi u Rimu i hrvatskog konzula pri Svetoj Stolici.

U crkvi Sv. Marije Ester slavljena je sv. misa. U svom je pozdravnom govoru biskup Gianfranco, evocirajući svoj posjet Hrvatskoj, iznio kratku povijest moliških Hrvata, a zatim je naglasio kako se danas ovo područje ponovno obogaćuje s novom prisutnošću: s tri manja brata iz Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja iz Splita. Ovo novo iskustvo, nastavio je biskup, koje se rađa, nalazi razloge u izvanrednoj Božjoj providnosti. Da, dragi Kardinale, ovo je razlog mojoj i našoj radosti. Gospodin se je uprisutnio sa svojom providnošću, darujući ovoj Crkvi trojicu manje braće. Važna je ova prisutnost na poseban način za ovu zajednicu, ali također i za čitavu biskupiju Termoli-Larino.

U svojoj homiliji Kardinal je govorio o anđeologiji, o ulozi anđela i arkanđela u služenju Bogu, u životu vjernika i Crkve. I na kraju se posebno obratio fratrima, novim župnicima, sa iskrenom željom da se mogu svaki dan radovati zato što su pozvani da rade na Božjoj njivi. I neka Gospodin učini plodonosnim vaše služenje, naglasio je Kardinal.

Na kraju euharistijskog slavlja svoju riječ pozdrava i zahvale izrekao je naš provincijal fra Željko Tolić. Želeći da ovaj projekt ne bude projekt samo naše Provincije, nego prije svega Crkve u Hrvatskoj, želim reći, Hrvatske biskupske konferencije, svoju želju sam saopćio Njegovoj uzoritosti zagrebačkom nadbiskupu kardinalu Josipu Bozaniću. Kako je s biskupom Gianfrancom bio neposredan dogovor tako je bilo, hvala Bogu, također i s Kardinalom. U ime Crkve u Hrvatskoj, blagoslovio je od srca ovaj projekt fratara u Molisama, obećajući da će doći osobno i podijeliti svoj blagoslov manjoj braći kod moliških Hrvata.

220

Vje

sn

ik

fr

an

jeV

ač

ke

p

ro

Vin

cij

e

pr

es

Ve

to

ga

o

tk

up

ite

lja

5 i 6/2008

iZ žiVota proVincije

Provincijal se obratio i novim župnicima u Mundimitru, Kruču i Filicu: Jednu riječ vama trojici braće: fra Petru, fra Dragi i fra Josipu. Hvala na vašoj spremnosti da živite svjedočki ovo služenje u Molisama. Vi ne znate što vas čeka, ali kažem: Ne bojte se! Niste sami, niste siročad. S vama je Bog, s vama je biskup Gianfranco, s vama je Hrvatska biskupska konferencija, s vama je vaša Majka – naša Provincija i svi fratri, neki od njih su danas ovdje s vama svjedočeći svoju blizinu i bratstvo. S vama su sva ova nova braća i sestre kojima ste došli služiti. Djeca, mladi, obitelji, bolesni, stari, sav Božji narod koji vam je povjeren. S vama je sv. Franjo koji kaže, a to i vi znate: Non sibi soli vivere, sed et aliis proficere. Braćo, vi znate značenje ovog franjevačkog principa i zato ste ovdje. Ne bojte se. Duc in altum. Blagoslov Božji i zagovor Serafskog Oca bili s vama.

Fra Petar Milanović

Svi putovi vode u rim – hodočašće HkM iz Sindelfingena

U organizaciji Hrvatske katoličke misije iz Sindelfingena i njenog voditelja fra Marinka Vukmana te časne sestre Bogoljube Jurić i ove godine je grupa od 100 Hrvata iz te misije, ali i iz okolnih mjesta Reutlingena, Tübingena, Ditzingena, Leonberga pa čak i Frankfurta četiri dana (od 1. do 5. listopada) hodočastila u Rim, Asiz i Padovu, obilazeći kultna mjesta kršćanstva i na taj način se upoznavali i pratili rast i utjecaj Katoličke crkve od najranijih dana pa do našeg modernog doba.

Hrvatskim hodočasnicima pridružili su se i neki Nijemci. U grupi smo imali i jednu Iračanku Lisu koja je prije nekoliko godine pobjegla iz svoje zemlje od strahota rata, pa jednog Talijana Gainija koji je proglašen službenim fotografom našeg hodočašća zbog velikog fotoaparata od kojeg se nije odvajao, jednu Čehinju, jednog Slovenca…. Sve smi ih prihvatili kao braću i sestre u Bogu i kao pripadnike iste Katoličke crkve, te smo i u molitvama i u pjesmi i u šali bili svi kao jedan.

Naše hodočašće započelo je posjetom Asizu, rodnom mjestu sv. Franje, utemeljitelja franjevačkog reda. Govoreći o životu i obraćenju sv. Franje, naš vodič, mladi student latinskog i grčkog jezika u Rimu, fra Jure Hrgović, izvrstan poznavatelj povijesti Katoličke crkve, istaknuo je njegovu jednostavnu ljudsku prirodu, njegov osjećaj ne samo za ljude, nego i za životinje, pa je sv. Franjo jedan od ikona svjetskoga ekološkog pokreta.

221

Vje

sn

ik

fr

an

jeV

ač

ke

p

ro

Vin

cij

e

pr

es

Ve

to

ga

o

tk

up

ite

lja

5 i 6/2008

iZ žiVota proVincije

Teško je opisati ljepotu Asiza i sve one duhovne ali i graditeljske tragove koji su ostavljeni u tom gradu u čast toga velikog sveca i dobročinitelja. U grad se slijevaju kolone hodočasnika iz različitih krajeva svijeta, pa je hrvatska grupa, prepoznatljiva po svojim kapama i velikoj hrvatskoj zastavi koja nas je uvijek vjerno pratila svim našim putovima ovog hodočašća, bila uvijek toplo pozdravljena i prepoznata i od Amerikanaca, i od Meksikanaca, Koreanaca itd. Dobra energija i učenje svetog Franje osjeti se i na stanovnicima grada, ali i na svim onima koji mu hodočaste, tako da gradom vlada posebna atmosfera mira i duhovnosti.

Kako svi putevi vode u Rim, tako smo se i mi zatekli u tom mitskom gradu uzbuđeni kao mala djeca, zadivljeni ljepotom i poviješću grada, monumentalnošću Vatikana, bezbrojnim bazilikama, crkvama, graditeljskim pothvatima koji i nakon dvije tisuće godina ostavljaju čovjeka bez daha. Naš vodič, fra Jure dao je sve od sebe da nas u tako kratkom vremenu upozna i s bazilikama Sv. Petra, Sv. Pavla, Sv. Marije, Sv. Ivana Lateranskog zatim sa crkvom Sv. Petra u okovima, ali i Koloseumom, Panteonom, španjolskim stepenicama, prekrasnim rimskim piazama.

Osobito je bio dirljiv prizor u bazilici Sv. Petra na grobu pape Ivana Pavla II., gdje su se Hrvati dugo zadržali, zahvaljujući u svojim molitvama papi na njegovoj ljubavi prema hrvatskom narodu i njegovom zauzimanju za hrvatsku državu i njenu slobodu.

Obuzeti ljepotom i veličinom grada nismo mogli sve te informacije apsorbirati takvom brzinom, ali šetnje gradom uvjerile su nas da je ovdje bilo privilegij živjeti i sada i prije dvije tisuće godine. Vrhunac našeg posjeta Rimu bio je ipak posjet Papinskom hrvatskom zavodu sv. Jeronima, gdje nas je pozdravio vice rektor vlč. Željko Majić .govoreći o i hrvatskoj prisutnosti stoljećima u ovom gradu. Tu smo imali i zajedničku sv. misu, a hodočasnici su se imali prigodu i ispovijediti.

Imali smo prigodu vidjeti i rimske katakombe u kojima su se skrivećki pokopavali prvi kršćani, spomenik nulte kategorije i enigma za današnju modernu znanost, kako to da su netaknute opstale sva ta stoljeća bez obzira na trusno tlo, potrese, pljačke. Hrvat salezijanac Mato Tomas proveo nas je uskim labirintima podzemnog svijeta, dočaravajući nam na taj način gorljivost i vjeru prvih kršćana koja je sačuvana do danas.

Put nas je dalje odveo u Padovu, grad u kojem je propovijedao sv. Ante Padovanski, zaštitnik putnika i sirotinje. Ono što nas je posebno dirnulo je crkva posvećena našem sv. Leopoldu Mandiću, koji je svojim životom i djelom svjedočio vjeru u Isusa Krista i koji je tijekom cijeloga svog života u Italiji govorio kako je „njegovo srce tamo s druge strane Jadrana“. U toj misli prepoznali su se i mnogi hrvatski hodočasnici koji rade i žive u

222

Vje

sn

ik

fr

an

jeV

ač

ke

p

ro

Vin

cij

e

pr

es

Ve

to

ga

o

tk

up

ite

lja

5 i 6/2008

iZ žiVota proVincije

Njemačkoj, ali su srcem i dušom uvijek u svojoj domovini Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

Naše hodočašće obilovalo je molitvom, misama, moljenjem sv. krunice, pjesmom. Molili smo za naše osobne potrebe, ali i za naše obitelji i prijatelje, a posebno za dobrobit naše domovine. Slobodno možemo reći da je pjesma našega ovogodišnjeg hodočašća u Rim bila „Krist jednom stade na žalu“. Bezbroj puta je ispjevana, uvijek s istim žarom i ljubavlju.

Zahvaljujemo se nakraju ovog izvještaja organizatorima ovog hodočašća na dobroj energiji koju su nam podarili, a koja će nam pomagati nositi se s dnevnim problemima i životom pred nama. Vraćajući se s ovih mjesta ozareni, sretni i nasmijani, neki su se odmah predbilježili za sljedeće hodočašće kod fra Marinka, jer su tijekom putovanja stvorena i nova poznanstva i prijateljstva. Slučaj je htio da je nekoliko hodočasnika tih dana imalo rođendane pa je tim više pjesma i štimung bio još i bolji.

Mirjana Šarić, hodočasnica

treće studijsko putovanje u portugal

Berhnard Krämer, referent za inozemne radnike u majnckoj biskupiji organizirao je treće studijsko putovanje u Portugal od 26. do 31. listopada u dogovoru s inozemnim pastoralnim djelatnicima. U studijskoj grupi bilo je 12 svećenika, jedan đakon, pet časnih sestara i sedamnaest civila iz Njemačke, Hrvatske, Poljske, Italije, Španjolske i Portugala. Voditelj studijskog putovanja bio je portugalski socijalni radnik iz Offenbacha, Marqeus Nunes, Joaquim.

Početak našega studijskog putovanja bio je u frankfurtskoj zračnoj luki. Za dva sata i četrdeset i pet minuta prevalili smo udaljenost od Frankfurta do Lisabona gdje se nalazilo prvo sjedište našeg puta u Portugal. Odsjeli smo u kući sestara franjevki Naše Gospe od Pobjede u lisabonskom predgrađu Apelacao, gdje smo tri dana slavili svetu misu, koju je predvodio fra Antonio Martes, biskup Bragavea. Fra Antonio je od 1991. do 1997. godine bio generalni definitor franjevačkog reda u Rimu.

O problemima portugalske migracije i emigracije održao nam je jedno predavanje predsjednik biskupske konferencije Portugala biskup Vitalino Dantas. On nam je kazao da za 4 milijuna Portugalaca koji žive izvan Portugala pastoralnu službu obavlja stotinjak portugalskih svećenika.

U Portugalu je svake godine sve manji broj portugalskih svećenika, redovnika i redovnica. Najveći broj portugalskih svećenika koji žive izvan velikih

223

Vje

sn

ik

fr

an

jeV

ač

ke

p

ro

Vin

cij

e

pr

es

Ve

to

ga

o

tk

up

ite

lja

5 i 6/2008

iZ žiVota proVincije

gradova pastoriziraju četiri ili pet župa. U Lisabonu jedan svećenik i kapelan imaju župu od 70 tisuća vjernika. Portugalski svećenici nemaju mjesečnih primanja. Uzdržavaju ih župe preko mjesnih biskupija.

Najviše portugalskih imigranata ima iz Brazila i bivših portugalskih kolonija iz Afrike. Neki su došli iz Ukrajine i Moldavije. Računa se da danas u Portugalu živi oko 445 tisuća imigranata. Koliko ih je neprijavljenih, to nitko ne zna!

U Portugalu postoje i vjerničke zajednice za njemačke, francuske, engleske i talijanske vjernike koji rade u diplomatskim predstavništvima svojih zemalja ili su zaposlenici u nacionalnim poduzećima.

Drugi dan našega boravka započeo je obilaskom kraljevske ljetne rezidencije koja se nalazi u gradu Sintri koji je udaljen od Lisabona 28 kilometara.

Put iz Sintre odveo nas je u Mafru, gdje smo vidjeli zanimljivu građevinu. Naime, u jednoj se cjelini nalazi kraljevska palača, samostan i crkva Sv. Ante. Sve je sagrađeno u baroknom stilu 1834. godine. Danas kraljevsku palaču i samostan upotrebljava portugalska vojska. Na zvoniku crkve nalazi se 114 zvona.

Put iz Mafre odveo nas je na obalu Atlanskoga oceana, točnije u mjesto Nazare. Tu smo posjetili Gospino svetište, gdje se na poseban način slavi rođendan Blažene Djevice Marije (8. rujna). Zanimljivo je da to slavlje traje tri dana.

Nakon razgledanja grada Nazare, odmora, osvježenja i slikanja na plaži Atlanskoga oceana nastavljeno je naše studijsko putovanje prema gradu Alcobacu. U Alcobacu je veliki cicerstitski samostan. Samostan i samostansku crkvu sagradili su francuski redovnici – cicerstiti. U samostanu je živjelo 999 redovnika – svećenika, jer je to najveći broj kojega dopuštaju pravila redovnika - cicerstita. Danas je samostan prazan. U njegovim su prostorijama sjedišta različitih humanitarnih organizacija.

Na ulasku u fatimsko marijansko svetište Hrvati su zapjevali Gospinu pjesmu: Došli smo ti majko draga, sa svih strana ove zemlje... Ispred stare bazilike na koju se nastavljaju arkade nalazi se kapelica Gospinih ukazanja, gdje se svakoga sata slave svete mise na različitim jezicima. Tu je i naša skupina slavila svetu misu na njemačkom jeziku.

Na našem putovanju prema Portu gdje je bilo drugo sjedište našeg boravka u Portugalu zaustavili smo se u sveučilišnom gradu Coimbru. U gradu se nalazi osam fakulteta, na kojima studira oko 20.000 studenata. Također je zanimljivo da su studenti i studentice odjeveni u crna odijela. U zimsko se vrijeme na njima nalaze crni plaštevi. Po bojama svilenih traka na tim plaštevi može se bez pitanja znati na kojem se fakultetu nalazi pojedini student ili studentica.

224

Vje

sn

ik

fr

an

jeV

ač

ke

p

ro

Vin

cij

e

pr

es

Ve

to

ga

o

tk

up

ite

lja

5 i 6/2008

iZ žiVota proVincije

Kraj našeg studijskog putovanja započeo je na avionskom uzletištu Francesco-Carneibo u gradu Maii, nastavljen je u Portu, a završen u Frankfurtu 31. listopada, gdje je bio njegov početak. Svi su se suputnici složili de je vrijeme brzo prošlo te su se složili da se i sljedeće godine nađu zajedno na novom studijskom putovanju.

Na kraju ovoga putopisa dobro je zapisati da se zna da najveći broj portugalskih katolkinja imaju dva imena. Prvo je ime Marija, a drugo je ime neke svetice. To je najbolji pokazatelj koliko portugalski katolici, a posebno portugalske katolkinje cijene Majku Božju. Na isti način portugalci časte sv. Antu Padovanskoga. Kako i ne bi! To je svetac portugalske krvi!

Fra Berislav Nikić

dva putovanja mladih iz HkM u Mainzu

Fra Ante Bilić, dušobrižnik HKM u Mainzu na kraju prošle školske godine obećao je svojim ministrantima i ovogodišnjim krizmanicima da će ih na početku nove školske godine odvesti na dva zaslužena putovanja.

Prvo putovanje fra Ante je organizirao od 1. do 5. listopada. S tridesetak mladih boravio je u Poljskoj, gdje su posjetili Čenstohovu, Krakow, Vadovice i Viličku.

Drugo putovanje s mladima bilo je od 12. do 18. listopada i to u Hrvatskoj. Ovog puta bila su dva autobusa. Smještaj su organizirali u hotelu Medena kod Trogira. Mladi su sa svojim voditeljem posjetili Trogir, Solin, Split, Slapove Krke, Imotski, Mostar, Međugorje i Zagreb.

Sudionici i jedne i druge grupe bili su prezadovoljni putovanjima, naglašavajući kako im je župnik širokoga srca. Znao ih je iznenaditi sitnicama, a pokazao se i kao dobar voditelj.

U istinitost riječi mladih iz HKM u Mainzu uvjerio sam se i na nedavnom studijskog putovanja u Portugal (29. – 31. listopada). Dok je fra Ante jednim okom gledao prekrasne crkve, katedrale i povijesne spomenike u Lisabonu, Mafri, Fatimi i Portu, s drugim je okom pratio mene i stalno me pitao: ̋ Treba li ti kakva pomoć? ˝, na čemu mu se od sveg srca zahvaljujem. Zaista je lijepo i blagoslovljeno kad su mlađi podrška starijima.

Fra Berislav Nikić

225

Vje

sn

ik

fr

an

jeV

ač

ke

p

ro

Vin

cij

e

pr

es

Ve

to

ga

o

tk

up

ite

lja

5 i 6/2008

† fra kruno vukušić

Br. 01-812/08. Split, 27. rujna 2008.

predmet: Molitva za pok. fra Krunu Vukušića

Braća koja nisu obavila molitve i slavila misu za pok. fra Krunu Vukušića, neka to učine što prije kako propisuju Statuti Provincije: braća svećenici po jednu sv. Misu, a braća klerici i neklerici križni put.

U nekrologiju pojedinih samostana neka se upiše na dan 27. rujna:

Fra Kruno Vukušić rodio se 9. lipnja 1913. u Katunima. U novicijat stupio 3. rujna 1931. u Zaostrogu. Svečane zavjete položio 3. listopada 1936. u Makarskoj. Za svećenika zaređen 12. ožujka 1938. u Splitu.

Od 1939. do 1970. godine pastoralno je djelovao u Provinciji, a od 1970. do 1985. obnašao je službu dušobrižnika za Hrvate u Njemačkoj. 1985. godine pridružen je samostanskoj obitelji u Imotskom.

Dao je izraditi repliku Višeslavova križa i Gospe Velikoga Hrvatskog Zavjeta (najstariji lik Majke Božje kod Hrvata).

Preminuo je u samostanu Sv. Frane u Imotskom 25. rujna 2008. godine. Pokopan je u samostansku grobnicu u Imotskom 27. rujna 2008.

oproštajni govor fra Zorana kutleše, gvardijana u imotskom

Preuzvišeni oče Nadbiskupe, braćo svećenici i redovnici, rodbino i prijatelji, dragi vjernici, okupili smo se da se oprostimo od našega brata fra Krune Vukušića, koji je bio najstariji franjevac Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, kao i najstariji svećenik u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji.

Opraštam se od pokojnog našeg brata fra Krune u ime mnp. o. provincijala fra Željka Tolića, koji je ovih dana sa Provincijskim definitorijem u Italiji, gdje trojica naše braće preuzimaju pastoralnu skrb za moliške Hrvate.

Jedna od molitava u kršćanskom sprovodu počinje riječima: „Kao vjernici okupili smo se…“. Uistinu ono što nas okuplja danas na ovoj euharistiji, koju slavimo za pokoj brata našega fra Krune, kao i na obredu ukopa koji ćemo kasnije slaviti na groblju, jest vjera. Srž naše vjere jest osoba Isusa Krista, raspetoga i uskrsloga, u kojega je naš pokojnik duboko vjerovao. Isus Krist svojim uskrsnućem objavio nam je vječni život, odnosno, pokazao nam je da naš život nije samo ovozemaljska stvarnost, nego da se po smrti nastavlja u vječnosti. To je vjera koja nas okuplja, to je vjera koja daje smisao i ovoj

naši pokojnici

226

Vje

sn

ik

fr

an

jeV

ač

ke

p

ro

Vin

cij

e

pr

es

Ve

to

ga

o

tk

up

ite

lja

5 i 6/2008

naši pokojnici

svetoj misi i svim molitvama koje molimo za pokojnoga fra Krunu, kao i za ostalu našu pokojnu braću i sestre.

Pokojni je fra Kruno kao svećenik u svom dugogodišnjem pastoralnom radu naviještao ljudima vjeru u Boga Stvoritelja i Spasitelja, koji nas nije stvorio samo za ovozemaljski život, nego za vječnost. To je i sam vjerovao, što je na poseban način došlo do izražaja u posljednjim danima njegova života.

Fra Kruno se rodio 9. lipnja 1913. godine u Katunima, od oca Mate i majke Anzuline, r. Marinković. Sakramente kršćanske inicijacije primio je u svojoj rodnoj župi, u kojoj je i pohađao osnovnu školu od 1921. do 1926. Te godine upisuje u Sinju Franjevačku klasičnu gimnaziju, koju završava 1930. godine kada, također u Sinju, upisuje Filozofiju koju je završio 1934. godine. Iste godine nastavlja studij u Makarskoj na Franjevačkoj visokoj bogosloviji.

Godinu novicijata proveo je u Zaostrogu, od 3. rujna 1931., kada je stupio u novicijat, do 4. rujna 1932. kada je u Zaostrogu položio prve jednostavne zavjete. Svečane zavjete položio je u Makarskoj 3. listopada 1936.

Za đakona je zaređen 18. prosinca 1937. u Splitu, a za svećenika 12. ožujka 1938. također u Splitu. Svoju mladu misu slavio je u rodnim Katunima 13. ožujka 1938.

Fra Kruno je tijekom svog redovničkog i svećeničkog života vršio razne službe:

- od 1939. do 1941. bio je župni vikar u Imotskom;- od 1942. do 1955. bio je župnik Tučepa;- od 1955. do 1958. bio je župnik Hrvaca;- od 1958. do 1967. bio je župnik Turjaka;- od 1967. do 1970. bio je kateheta i vikar samostana u Sumartinu;- od 1970. do 1973. bio je dušobrižnik u HKM u Sindelfingenu;- od 1973. do 1983. bio je dušobrižnik u HKM u Aalenu;- od 1983. do 1985. boravio je pri HKM u Kölnu;- od 1985. do svoje smrti 25. rujna 2008. boravio je u samostanu u

Imotskom. Svaki čovjek, ma koliko živio na ovoj zemlji, ostavi za sobom trag, nešto po čemu ga se ljudi sjećaju. I naš je pokojni brat fra Kruno, tijekom svog franjevačkog i svećeničkog života, za sobom ostavio duhovni i materijalni trag po kojem ćemo ga, uvjeren sam, svi pamtiti.

Možemo slobodno reći da je našeg pokojnika resila velika vjera u Boga, na poseban način štovao je BDM, Gospu Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta i hrvatske svece i blaženike, te je bio i veliki domoljub. O tom najbolje

227

Vje

sn

ik

fr

an

jeV

ač

ke

p

ro

Vin

cij

e

pr

es

Ve

to

ga

o

tk

up

ite

lja

5 i 6/2008

naši pokojnici

govori i kalendar koji je dugo godina izdavao, naslovljen „Hrvatski katolički kalendar“. Osim ovoga, fra Kruno je dao izraditi ophodni Višeslavov križ i nekoliko odljeva lika Gospe Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta, od kojih je jedan darovao našem imotskom samostanu. Također je poklonio blagopokojnom papi Ivanu Pavlu II. te svim hrvatskim biskupima prsni Višeslavov križ. Na poseban način nas, kao Hrvate, raduje što je Sluga Božji papa Ivan Pavao II., veliki ljubitelj hrvatskog naroda, sa zahvalnošću primio i nosio taj drevni hrvatski vjerski simbol.

Kao gvardijan samostana sv. Franje, osjećam se dužnim istaknuti pokojnikov materijalni doprinos ovome samostanu. Naime, fra Kruno je financirao popločavanje prostora ispred naše crkve te izradu brončanog kipa fra Stjepana Vrljića.

Već nekoliko godina u našem samostanu postoji Postulatura, odnosno, odgojni zavod za mladiće koji se nakon završenog srednjoškolskog ili akademskog obrazovanja odluče na duhovni poziv da budu franjevci. Fra Kruno je rado provodio svoje vrijeme s postulantima, s njima razgovarao i dijelio svoja životna iskustva.

Fra Kruno je, možemo to slobodno reći, umro u poznim godinama. Posljednjih mjeseci bilo je zamjetljivo da njegove životne snage polako slabe. Prije desetak dana fra Kruno je toliko oslabio da više nije mogao brinuti sam o sebi. Potrebnu njegu pružala su mu mlađa braća i postulanti, na čemu im svima kao gvardijan od srca zahvaljujem.

U ime Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja zahvaljujem pokojnom fra Kruni na svemu dobru koje je kao član naše Provincije učinio kako u domovini, tako i među Hrvatima u Njemačkoj. Bog kojemu je služio cijeloga svog života neka mu bude vječna nagrada.

U ime o. Provincijala i sve braće naše Provincije izražavam svoju sućut rodbini našega pokojnika.

Vama, preuzvišeni oče Nadbiskupe, zahvaljujem što ste predvodili ovu misu zadušnicu za našeg pokojnog brata fra Krunu. Također zahvaljujem svoj braći svećenicima i redovnicima, kao i vama, dragi vjernici, koji ste došli na ovaj oproštaj.

Pokoj vječni daruj mu, Gospodine.

oproštajni govor fra krune Bekavca

Zamoljen sam da se oprostim u ime fra Krunine rodbine, tj. nasljednika pok. brata Joze Vukušić, pok. sestre Marije Bekavac, pok. sestre Danice

228

Vje

sn

ik

fr

an

jeV

ač

ke

p

ro

Vin

cij

e

pr

es

Ve

to

ga

o

tk

up

ite

lja

5 i 6/2008

naši pokojnici

Kovačević, pok. sestre Milke Madunić, na ovozemnom rastanku s našim stricem-ujcom, i u ime svih izrazim našu zahvalnost.

Sudjelovateljima sprovoda, prvenstveno o. Nadbiskupu. Unatoč obaveza, danas tri nastupa u tri mjesta s različitim temama, s ovakvom aktualnom i sadržajnom homilijom blizu ste nam i dirnuti smo. Hvala Vam o. Nadbiskupe.

Hvala vam braćo svećenici što se niste dali omesti subotnjom pripremom za sutrašnju nedjelju i u velikom ste broju ovdje.

Hvala vam vjerni Božji narode za molitvu i zborno pjevanje.

Hvala vjesnicima o preminuću dragog nam pokojnika u tisku i na radiju.

Osobito se želim obratiti franjevačkoj samostanskoj obitelji u Imotskom. Bez vaše brige i pomoći bilo bi nemoguće doživjeti visoku dob od navršenih devedeset i pet godina. Pred nekoliko dana fra Kruno mi je više puta ponovio i hvalio vas kako se trudite da mu pomognete i olakšate život u posljednjim ovozemnim danima. Hvala vam braćo na tome, kao i na pripremi za ovako dostojanstven sprovod.

Hvala o. Provincijalu i našem Provincijalatu u Splitu na razumijevanju i podršci fra Kruninih želja i potreba.

Na kraju želim izreći riječ našem stricu-ujcu. Sad nam je jasnija tvoja upornost i neumornost za katoličko i hrvatsko. Tvoje življenje i djelovanje očituje, svjedoči i obilježuje tvoj lik fratra-svećenika:

Fra Kruno daje Višeslavov križ sv. Ocu 27. ožujka 1985 u bazilic sv. Petra u Vatikanu

229

Vje

sn

ik

fr

an

jeV

ač

ke

p

ro

Vin

cij

e

pr

es

Ve

to

ga

o

tk

up

ite

lja

5 i 6/2008

naši pokojnici

- pastoralni (župnik) i kulturni radnik u domovini i inozemstvu zauzet vjernički, rodoljubno i domoljubno;

- štovatelj Gospe Velikog Hrvatskoga Zavjeta;

- umnožavatelj Gospina pralika i Višeslavova križa (ophodni i prsni) u kovini (bronca, srebro i zlato), razglednicama i sličicama;

- poticatelj za ostvarenje i širenje himni Gospe Velikog Hrvatskoga Zavjeta i Višeslavova križa;

- Meštrovićeva molitva Gospi odljevna na brončanoj ploči;

- spomenik fra Stjepanu Vrljiću u Imotskom i Omišu;

- Hrvatski katolički kalendar 1982.-2007.;

- županijska nagrada za životno djelo.

Sad je došlo vrijeme Božje nagrade za vjernost i izdržljivost. Naš stric-ujac fra Kruno Vukušić preselio je na drugu obalu živjeti. Svojim svjedočenjem i radom, snažnije nego stavljanjem Višeslavova križa osobno Papi, utisnuo je u naša srca ponos i zadatak s označnicom za Katoličko i Hrvatsko.

Striče-ujče, hvala ti!

Bog te okrunio rajskim uživanjem u društvu svetih nebesnika.

Pokoj vječni daruj mu Gospodine!

oproštajni govor fra petra klarića, gvardijana u kninu

Poštovani o. Nadbiskupe, o. Gvardijane i Župniče!

Jučer sam iz Provincijalata dobio obavijest da je u četvrtak, 25. rujna 2008., u samostanu Sv. Franje u Imotskom, u 96. godini života, 78. redovništva i 71. svećeništva okrijepljen svetim sakramentima u Gospodinu preminuo fra Kruno Vukušić.

Izražavam iskrenu sućut Vama, svoj braći u samostanu, samostanskom okružju kao i našoj Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja, u svoje osobno ime, u ime braće franjevaca iz samostana Sv. Ante u Kninu kao, mogu slobodno reći, i u ime svih Kninjana i Hrvata katolika u Domovini i po svijetu koji štuju Gospu Velikog Hrvatskoga Krsnog Zavjeta.

Kao što nam je svima poznato fra Kruno je najzaslužniji za širenje štovanja Gospe Velikog Hrvatskoga Krsnog Zavjeta kao i Višeslavova križa jer je prvi odlio nekoliko Gospinih pralika i križeva i tako širio njihovo štovanje. Fra Kruno je rado dolazio u samostan Sv. Ante, zapravo gdje je u Kninu i počelo njegovo štovanje Gospe Velikog Hrvatskoga Krsnog Zavjeta.

230

Vje

sn

ik

fr

an

jeV

ač

ke

p

ro

Vin

cij

e

pr

es

Ve

to

ga

o

tk

up

ite

lja

5 i 6/2008

naši pokojnici

Kada sam 24. kolovoza 2000. godine preuzeo službu gvardijana u Franjevačkom samostanu Sv. Ante u Kninu, a župnik fra Ivan Nimac župu, odmah smo se tih dana dogovorili da ćemo početi izdavati Glasnik Sv. Ante. Kazao sam mu kako u rubrici Razgovor želim učiniti prvi razgovor upravo s fra Krunom Vukušićem za prvi broj Glasnika koji će se tiskati u Jubilarnoj godini za Božić 2000. Fra Ivan je svesrdno podržao ovu inicijativu. Odmah sam, kao urednik Glasnika, nazvao fra Krunu i zamolio ga za razgovor, na što je rado pristao. U Božićnom broju Glasnika, God. I., br. 1, na str. 21. do 24. učinio sam s njim razgovor koji sam naslovio: Fra Kruno Vukušić štovatelj Gospe Velikog Hrvatskoga KrsnogZavjeta.

Evo što je između ostaloga fra Kruno u tom razgovoru kazao, a tiče se početka i kasnije štovanja Gospe Velikog Hrvatskoga Krsnog Zavjeta:

- Koliko se sjećam bilo je to 1938. godine. Bio sam u samostanu u Kninu na odmoru, zajedno s kolegom fra Karlom Kosorom. Prije odlaska iz Knina pošli smo na Tvrđavu vidjeti Muzej hrvatskih starina. Sjećam se da sam vidio lik Majke Božje na kojemu je na kartici pisalo: « Najstariji lik Majke Božje kod Hrvata, koji potječe iz druge polovice 11. stoljeća.» To je za mene bio najveći doživljaj u životu. S kolegom fra Karlom Kosorom obišao sam cijeli muzej, a ja sam se opet vratio pred lik Gospe Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta i bio sam sav ushićen i zadivljen. Kroz misao mi je prošlo mnogo toga, posebice sam bio sretan što je to najstariji sačuvani Gospin lik u Hrvata iz crkve dobroga kralja Zvonimira. Ovaj me događaj godinama pratio. Došla je 1976. Te smo godine mi Hrvati počeli slaviti Trinaest stoljeća kršćanstva. Kad sam saznao da će se jubilarno slavlje slaviti pod okriljem najstarijeg Marijinog lika kod Knina kojeg su naši biskupi 1976. u Solinu proglasili Gospom Velikoga Hrvatskog Krsnog Saveza, bio sam sav ushićen i sretan.

Kad je bila ova proslava u Solinu tada sam se nalazio u Njemačkoj u Aalenu. Bio sam sav sretan što su spomenuti Gospin lik naši biskupi proglasili Gospom Velikoga Hrvatskog Krsnog Saveza. Tada sam razmišljao da bi trebao učiniti nešto, ali ne znam što. U međuvremenu, našao sam se u Ninu 1979. kada se slavila Branimirova godina. Vidio sam odljev lika Gospe Velikoga Hrvatskog Krsnog Saveza na visoko podignutom oltaru koji je za to slavlje donesen iz Solina. Tada mi je pala slijedeća misao na pamet: Ako Katolička crkva u Hrvata slavi svoj Jubilej trinaest stoljeća kršćanstva s Gospinim pralikom, zašto ista ne bi slavila s najstarijim križem s Višeslavove krstionice. Tada sam odlučio da ću naručiti prvi odljev spomenutog križa koji će se koristiti u našim hrvatskim misijama u Njemačkoj i po Europi. Prvi sam takav križ i Gospin pralik naručio odmah poslije slavlja u Zagrebu kod umjetnika koji nije htio očitovati svoje ime, jer je želio ostati u tajnosti, zbog straha da ne bi imao neprilika s tadašnjom ‘narodnom vlašću’. Križ i Gospin pralik sam

231

Vje

sn

ik

fr

an

jeV

ač

ke

p

ro

Vin

cij

e

pr

es

Ve

to

ga

o

tk

up

ite

lja

5 i 6/2008

naši pokojnici

izradio za hrvatsku katoličku misiju u Aalenu, s kojim će se moći koristiti prema potrebi i ostale naše misije u Njemačkoj i Europi.

Prvi sam Gospin pralik odlio za Biskupiju u Kninu 1988. za tadašnje Jubilarno slavlje, (na praliku piše: NAJSTARIJI GOSPIN LIK IZ BAZILIKE SV. MARIJE U BISKUPIJI KOD KNINA XI. ST. CRKVU SAGRADIO HRVATSKI KRALJ DMITAR ZVONIMIR 1075.-1089. SPOMEN CRKVI NAŠE GOSPE U BISKUPIJI DAROVAO FRA KRUNO VUKUŠIĆ OFM 19.09.1988.), drugi za crkvu sv. Franje u Imotskom, treći za Zadarsku nadbiskupiju, četvrti za Hrvatsku katoličku misiju u Stuttgartu i peti za Hrvatski dom u Rimu.

Prvi ophodni Višeslavov križ darovao sam Biskupiji u Kninu 1988., drugi crkvi Gospe od Otoka u Solinu, treći Sv. Franje u Imotskom, četvrti Zadarskoj nadbiskupiji, peti Hrvatskoj katoličkoj misiji u Stuttgartu, šesti Hrvatskom domu u Rimu, sedmi ponovno Biskupiji u Kninu, jer je prvi nestao u Domovinskom ratu.

Darovao sam svim hrvatskim biskupima (od 1980. do 2000.) kao i biskupima i prelatima u Njemačkoj. Ukupno sam naručio, platio i darovao 57 Višeslavovih biskupskih prsnih križeva. Na križevima su motivi prema originalu s Višeslavove krstionice. Naručio sam Višeslavovprsni križ za papu Ivana Pavla II., koji su izradili hrvatski akademski kipari na čelu s Krunom Bošnjakom 1985. godine. Križ sam osobno uručio sv. Ocu 27. ožujka 1985. u bazilici sv. Petra u Vatikanu u prigodi međunarodne godine mladih. Križ sam mu osobno stavio oko vrata. Papa ga je glasno poljubio i uskliknu na hrvatskom jeziku: ‘Višeslavov križ!’ Karakteristike križa su sljedeće: Ovaj križ koji je rađen za sv. Oca izrađen je od čistoga srebra. Hrvatski pleter je od čistoga zlata kao i viseći lanac. Ukrasni lanac je od čistoga srebra. Na tom su križu postavljena dva ključa, simbol papinske vlasti.

U razgovoru sam kazao fra Kruni: Vama je oče fra Kruno poznato da su Gospin pralik kojeg ste darovali 19. rujna 1988. u Biskupiji kao i Višeslavov križ u Domovinskom ratu (1991.-1995.) bili nestali. Gospin je pralik pronađen poslije vojnoredarstvene akcije «Oluja» 1995. u jednoj srpskoj obiteljskoj kući u Kninu.

- Jako sam žalostan što se sve događalo u Domovinskom ratu, ali sam sretan što se pronašao Gospin pralik, te brončana ploča na kojoj sam dao ispisati Meštrovićevu molitvu Gospi: ‘Zemlja je naša sačuvala uspomene naše, a Gospa lozu našu.’ Obećajem o. Gvardijane da ću naručiti i ponovno pokloniti novi Višeslavov križ za naše Gospino prasvetište u Biskupiji, ako me Bog poživi i da mi dobroga zdravlja.

Naručio sam i izgradio audio kazetu s himnom Gospi Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta. Mogu samo još kazati da sam odlio dva velika spomenika

232

Vje

sn

ik

fr

an

jeV

ač

ke

p

ro

Vin

cij

e

pr

es

Ve

to

ga

o

tk

up

ite

lja

5 i 6/2008

naši pokojnici

fra Stjepanu Vrliću. Jedan je postavljen ispred crkve sv. Franje u Imotskom prigodom 200. godišnjice osnutka samostana u Imotskom, a drugi ispred Franjevačkog samostana u Omišu u prigodi 250. godišnjice smrti fra Stjepana Vrlića.

Pri kraju razgovora fra Kruno je kazao o proslavi u Biskupiji 2000.:

- Vrlo sam zadovoljan i drago mi je da sam prisustvovao spomenutim slavljima. Posebice me se dojmilo hodočašće Hrvatske vojske i Policije iz Knina u Biskupiji, koji su nosili Višeslavov ophodni križ, kojeg sam za ovu priliku donio iz Imotskog i Gospin pralik. Prošle sam godine pješačio 12 km zajedno s vojskom i policijom. To sam učinio i ove godine. Međutim, zbog poodmaklih godina hodočastio sam tek polovicu puta, a drugu polovicu puta vojska me zamolila da se vozim u automobilu, što sam i učinio. Vrlo me se dojmila vigilija u čast Gospi i moj susret s mladima, te nastup šibenskog biskupa mons. Ante Ivasa. Što se tiče završnog slavlja u nedjelju 17. rujna, mogu kazati da je bilo dostojanstveno i veličanstveno. Mišljenja sam da je bilo više vjernika nego prošle godine. Zahvaljujem o. Biskupu što je blagoslovio brončanu spomen-ploču s Meštrovićevom molitvom Gospi koja je na sreću opet pronađena, a bila je nestala u Domovinskom ratu. Zahvaljujem i vama o. Gvardijane na toplom i bratskom prijemu kao i svoj braći i ostalim djelatnicima u samostanu koji su me vrlo lijepo primili.

Tada sam na kraju razgovora fra Kruni kazao: Hvala i Vama fra Kruno što ste kao veliki štovatelj Gospe Velikog Hrvatskoga Krsnog Zavjeta doprinijeli u širenju njezina štovanja, ne samo u Domovini nego i u svjetskim razmjerima. Neka vas dragi Bog poživi pa da se i dogodine nađemo u njezinom prasvetištu.

Kao što je fra Kruno i obećao, donio je 10. listopada 2000. novoodljeveni Višeslavov križ u Knin i predao ga meni. Taj križ je s Gospinim pralikom prvi put nošen na Euharistijski kongres 15. listopada 2000. u Šibeniku.

Fra Kruno je umro krajem mjeseca rujna, kada se u Šibenskoj biskupiji, treća nedjelja u mjesecu rujna, u zavjetnom svetištu Svete Marije slavi nacionalno zavjetno hodočašće Gospi Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta. Ove godine od 19. do 21. rujna slavili smo 70. obljetnicu posvete crkve - svetišta Svete Marije koja je posvećena 18. rujna 1938. Crkvu je posvetio šibenski biskup Jerolim Mileta. Poslije posvete tadašnji zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac održao je prekrasan govor. Na 70. obljetnicu posvete crkve isto 21. rujna slavljena je 10. obljetnica proglašenja Stepinca blaženim ispred zagrebačke katedrale. S fra Krunom sam učinio navedeni razgovor u Glasniku Sv. Ante 18. rujna 2000. na datum kada je posvećena crkva Svete Marije u Biskupiji. Fra Kruno je umro u danima slavlja 70. obljetnice posvete Gospina prasvetišta u Biskupiji i 10. obljetnice proglašenja Stepinca

233

Vje

sn

ik

fr

an

jeV

ač

ke

p

ro

Vin

cij

e

pr

es

Ve

to

ga

o

tk

up

ite

lja

5 i 6/2008

naši pokojnici

blaženim. Neumorno je širio Gospinu i Stepinčevu slavu. Koje li simbolike! Je li se ovo sve slučajno dogodilo?

Fra Kruno je cijeli život posvetio Bogu, Crkvi, našoj Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja, a posebice širenju štovanja Gospe Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta, vjerujem da su anđeli odnijeli njegovu dušu u raj gdje će uživati rajsko uživanje svetih.

Amen!

† fra anselmo kamber

31. listopada o.g. na gradskom groblju u Makarskoj obavljen je pokop posmrtnih ostataka fra Anselma Kambera, kojega su s nekolicinom Hrvata i njemačkih vojnika 7. veljače 1945. godine ubili partizani.

Nakon sprovodnih obreda slavila se misa zadušnica za pok. fra Anselma u novoj crkvi Franjevačkog samostana Uznesenja Blažene Djevice Marije u Makarskoj.

Br. 01-1016/08. Split, 5. prosinca 2008.

predmet: Molitva za pok. fra Anselma Kambera

Braća koja nisu obavila molitve i slavila misu za pok. fra Anselma Kambera, neka to učine što prije kako propisuju Statuti Provincije: braća svećenici po jednu sv. Misu, a braća klerici i neklerici križni put.

U nekrologiju pojedinih samostana neka se upiše na dan 7. veljače, da je fra Anselmo Kamber ekshumiran i posmrtno pokopan u samostansku grobnicu u Makarskoj 31. listopada 2008.

Donosimo u cijelosti homiliju o. Provincijala sa mise zadušnice kao i službeni Zapisnik stalnog sudskog vještaka dr. antonia alujevića o pregledu koštanih ostataka (Broj s: 212/08, ii:kir-1024/08).

Homilija fra željka tolića, provincijala

Fra Anselmo KAMBER (Podlug-Benkovac, 22. travnja 1912. – Makarska, 7, veljače 1945. Franjevac, svećenik Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja. Na dužnosti župnika u Bristu, uhapšen je 1945. od partizana i odveden u zatvor u Makarsku. Te noći odveden je iz zatvora «navodno na ispitivanje» ili premještaj u drugi zatvor. Ubijen je s jugoistočne strane Makarskog groblja; sutradan su proglasili da je ubijen jer je «navodno

234

Vje

sn

ik

fr

an

jeV

ač

ke

p

ro

Vin

cij

e

pr

es

Ve

to

ga

o

tk

up

ite

lja

5 i 6/2008

naši pokojnici

pokušao bježati». Usp. P. BEZINA, Franjevci Provincije Presvetoga Otkupitelja – Žrtve rata 1942.-1948., Split, 1995., str. 237.

Braćo i sestre!

Ovaj današnji dan i ovaj sveti čin, radi kojega smo došli danas u ovaj hram Božji potiču nas da se, pa barem i na letimičan način, prisjetimo onih velikih i slavnih događaja iz naše hrvatske prošlosti koji su kao zlatni spomen urezani u hrvatsko biće i njegovo pamćenje, ali isto tako i onih tužnih, bolnih i tragičnih koji su nam poznati, koje pamtimo i kojih je na pretek. Prisjetimo se jednih i drugih, jer nam ovaj dan – kad nakon 63 godine od nasilne smrti našeg subrata fra Anselma – to sugerira. Prisjetimo se, jer važno je znati i važno se je sjećati:

godine 626. – na poziv bizantskog cara Heraklija, Hrvati pod vodstvom petero braće (Klukasa, Lobela, Muhla, Kosinca i Horvata) te dvije sestre (Tuge i Buge) ostaviše Veliku i Bijelu Hr vatsku gore iza Karpata i nastaniše se u današnjoj Lijepoj našoj domovini, od Jadranskog mora na jugu do rijeke Drave na sjeveru.

godine 641. – Hrvati su preko opata Martina, izaslanika pape Ivana IV., uspostavili prve veze s najvišom tadašnjom institucijom na svijetu, Svetom Stolicom. I nakon što su uvidjeli ljepotu Kristova nauka – predvođeni svojim knezovi, banima i županima – odbaciše pogansku vjeru, te sagnuše svoje koljeno i prihvatiše vjeru u jednoga i jedinoga, pravoga i istinitog Boga: Boga Oca, Boga Sina i njihova Duha Svetoga, te postadoše djeca Crkve katoličke, sa sjedištem u Rimu i Papom na čelu.

Do godine 800. pokrštavanje Hrvata na Jadranu uglavnom je bilo završeno; o tome svjedoči kamen-krstionica kneza Višeslava, koja predstavlja najznačajniji spomenik s praga naše povijesti na ovim prostorima.

godine 850. – moćni i slavne uspomene knez Trpimir stvorio je moćnu i snažnu drža vu, podigao prvi samostan na hrvatskom tlu u Rižinicama podno Klisa i latinskim jezikom u kamen uklesao prve tri riječi hrvatske književnosti: pro duce Trepimero – za vladanja kneza Trpimira; dvije godine kasnije (852.) isti knez, u Bijaćima ponad Kaštela, napisa prvu hrvatsku ispravu u kojoj se prvi put spominje ime Hrvat (Ego Trepimerus... dux Chroatorum – Ja Trpimir… knez Hrvata).

godine 879. – knez Branimir hrvatsku državu čini neovisnom i samostalnom; nakon kratkotrajne bizantske avanture kneza Zdeslava, vraća je u krilo Katoličke crkve, a papa Ivan VIII. – na blagdan Spasova, 7. lipnja 879. – prima Hrvatsku u zajednicu zapadnih europskih naroda i daje joj pravni međunarodni status.

235

Vje

sn

ik

fr

an

jeV

ač

ke

p

ro

Vin

cij

e

pr

es

Ve

to

ga

o

tk

up

ite

lja

5 i 6/2008

naši pokojnici

Od tada do danas Hrvati su u većini vjerni sinovi jedne, svete, katoličke i apostolske Crkve i pripadnici one zapadne kulture, koja je do dana današnje-ga zadržala prvenstvo u čovječanstvu.

godine 925. – Hrvatska za vrijeme Tomislava postaje kraljevina, te se jedan za drugim redaju četrnaest kraljeva hrvatskog ro da, krvi i jezika.

godine 1102. – Hrvatska, poslije smrti dobrog kralja Zvoni mira (1075.-1089.) i njegova nasljednika Stjepana II., ulazi u državnu zajednicu s Mađarima koja traje punih 816 godina.

godine 1463. – Kraljevina Bosna pada pod osmanlijska kopita; počinje tada 400-godišnje hrvanje maloga hrvatskog Davida s turskim Golijatom. Iz tog hrvanja hrvatski je narod izišao kao invalid jer je većina njegove djece izginula ili se raselila širom svije ta; na opustjela hrvatska ognjišta ugnijezdiše se potom narodi drugog podrijetla, kulture, vjere i civilizacije.

godine 1493. – drama na Krbavskom polju koje postade grobnicom hrvatskih velikaša. Pred naletom bosanskog Jakub-paše izginu ondje “cvijet hrvatskog plemstva”. Padoše, zbori tužno svjedok toga događaja, pop Martinac, krepki vitezovi i slavni borci vjere Kristove; zacviliše tada mnoge majke i udove. «Bijaše to rasap Kraljevstva hrvatskoga», zabilježi drugi kroničar.

godine 1527. – pritisnuti od Osmanlija, Hrvati na Novu godinu uzimaju Habsburgovce za svoje vladare u nadi da će se s njima uspješnije obraniti. Bila je to kriva procjena jer, umjesto obrane Hrvatske, nevirni Nimci dosljedno i planski provode svoju germanizacijsku politiku na štetu Hrvata. Svaku hrvatsku težnju za slobodom nemilo kažnjavaju, a njihove vođe – Zrinske, Frankopane, Kvaternike i ostale – bez milosti likvidiraju. I tako godina za godinom, 391 se naniza; sve do godine 1918.

godina 1918. – godina kobna! Hrvati – koji se od vremena kneza Branimira (879.), kroz 1039 godina, nalaze u geopolitičkoj sferi Zapada, boreći se stalno protiv prodora s Istoka – bilo bizan skih, bilo tatarskih i turskih – najedanput zavarani i obmanuti krenuše kao guske u maglu prema Istoku, u zagrljaj Beograda i srbijanskih kraljeva.

godine 1941. – kroz samo tjedan dana umjetna država, velikosrpska Jugoslavija je propala, a 10. travnja na cijelom hrvatskom povijesno-etničkom prostoru stvara se Nezavisna Država Hrvatska. Bila je kratkog daha; pobjednici Drugog svjetskog rata do temelja su je porušili.

godine 1945. – na ruševinama prve stvara se druga – Titova Jugoslavija, još gora i brutalnija od prve, koja je po završetku rata, 9. svibnja 1945. – kad je oružje u Europi već utihnulo – počela s odmazdom i ubijanjem Hrvata. Otvoriše se tada brojne jame i grobnice, a za tisuće i tisuće Hrvata otpoče

236

Vje

sn

ik

fr

an

jeV

ač

ke

p

ro

Vin

cij

e

pr

es

Ve

to

ga

o

tk

up

ite

lja

5 i 6/2008

naši pokojnici

tada, reći će književnik Ivan Aralica, “put bez sna”, krvavi marš na kojemu mnogi od Bleiburga do Vršca i Đevdelije zauvijek ostadoše.

Uz zastrašivanje, zatvaranje… šutnja je o tome trajala punih 45 godina. Cijelo to vrijeme bilo je razdoblje tzv. «hrvatske šutnje» s jedne, te srpske hegemonije i lažnog jugoslavenstva pod krinkom tzv. «bratstva i jedinstva» s druge strane.

godine 1990. – u Hrvatskoj su u proljeće održani prvi višestranački izbori poslije Drugog svjetskog rata na kojima su komunisti izgubili vlast; iste godine, 30. svibnja, održana je prva sjednica novoizabranog Hrvatskog sabora.

godine 1991. – na 25. lipnja, Hrvatski sabor proglasio je Hrvatsku samostalnom i suverenom državom. Srbi se bune, proglašavaju autonomiju, protjeruju Hrvate s njihovih ognjišta, pljačkaju ih i ubijaju; sve tako do 1995.

godine 1995. – slijedi najprije Bljesak (1. i 2. svibnja), kad je oslobođeno šire područje Okučana u Zapadnoj Slavoniji, a potom od 4. do 8. kolovoza i Oluja u kojoj je Hrvatska vojska u silovitom naletu razbila srpske paravojne snage i uspostavila hrvatsku vlast na dotad okupiranim područjima.

Erdutskim sporazumom, 12. studenoga iste godine, dogovorena je mirna integracija i vraćanje i tog okupiranog područja pod suverenitet Republike Hrvatske. Hrvatska je od tada potpuno slobodna te živi sretno, ponosno i uspješno.

Evo, štovana braćo i sestre, to je ukratko, u najkraćim crtama, hrvatska slava i hrvatska drama. Nemoguće je sve kazati, ali se možemo sjećati, jer, kako rekoh, važno se sjećati. Uz današnji dan i u ovoj prigodi još i više!

Jer danas smo se sabrali da se sjetimo gorke istine o jednom zlu vremenu koje je odnijelo toliko nevinih života, među kojima i život našeg subrata, franjevca i svećenika fra Anselma Kambera. Ovom Sv. Misom želimo se pred Bogom sjetiti njihova imena i lika i prinijeti svetu misnu žrtvu za njihove duše; želimo da mrtvi otpočinu u Bogu, a živi da žive život u miru.

Za ljubav prema njima želimo im uzvratiti ljubavlju i poš tovanjem. I dok to činimo, istodobno se sjećamo kako smo desetljećima, od kraja Drugog svjetskog rata na ovamo, živjeli zavijeni šutnjom krvave kriminalne magle. Od tada je prohujao skoro čitav jedan život, a sve prijetnje i ucjene, svi zatvori i pendreci, sve laži i obmane nisu nas prisilili da zaboravimo godine klanja i odmazde, da zaboravimo krvavu i monstruoznu godinu 1942. i 1945., i sve druge tužne i brojne godine, kada se odsjaj partizanske pobjede širio zemljom kao avet koja slavi pobjedu nad tisuća ma hrvatskih žrtava. Kao plamena buktinja, ovaj partizanski krijes planuo je u svijesti hrvatskih rodoljuba kao

237

Vje

sn

ik

fr

an

jeV

ač

ke

p

ro

Vin

cij

e

pr

es

Ve

to

ga

o

tk

up

ite

lja

5 i 6/2008

naši pokojnici

bolan krik i jauk. Još se nije bila osušila krv hrvatskih žrtava, a drumski su razbojnici već dijelili plijen s okrvavljene komunističke tezge.

Poznato je, braćo i sestre, da se najmasovniji pokolj Hrvata nije dogodio u vrijeme rata, što je za očekivati, nego poslije završetka rata u Europi. Ili još točnije, a žalosnije: nakon uspostave nove komunističke vlasti na cijelom jugoslavenskom prostoru, kada je policijska vlast jakim policijskim aparatom i prokušano surovim-udbaškim metodama kontrolirala svakog pojedinca. Po svemu sudeći, broj mrtvih u Hrvatskoj nakon završetka vojnih operacija – dakle, nakon 9. svibnja 1945. godine – peterostruko je, ponavljam: peterostruko je veći od broja stradalih u ratu od 1941. do 1945. godine.

Dugo prikrivana istina o Dravogradu, Bleiburgu, Kočevskom Rogu, o Orsuli i otočiću Daksi kraj Dubrovnika, o selu Španovici kraj Pak raca, te o jamama Jazovki, Sošicama, o Husinoj i Kevinoj jami i drugim stratištima i grobištima hrvatskog naroda jasno dokazuje da je komunistički režim nakon rata na stravičan način okrvavio ruke u brižljivo planiranim i masovnim smaknućima.

Na kako su sve grozan i jezovit način Titovi partizani obračunavali sa zarobljenim hrvatskim vojnicima, na potresan način svjedoči nam kazivanje jugoslavenskog poručnika Jove Kecmana iz Drvara, koji u svojoj ispovijesti, koju je donio zagrebački Vjesnik (četvrtak, 2. rujna 1999.), veli:

“Bio sam u Krajiškoj brigadi i jedno jutro dođe komesar te me pita: Jovice, imam jedan posao za tebe, što će ti pomoći da dobi ješ čin. Hoću, samo ti reci, druže. Komesar odgovori: Trebamo likvidirati bandu noćas. Ma kako ne, kažem, i ja se javim. Predvečer dođe nas oko 20 komandosa u mariborsku gimnaziju i tu smo čekali na posao. Počeli su dovoditi u dvorište grupu po grupu vezanih u žicu, a onda su ih driješili tri po tri, pa su im rekli da se skinu i da uđu u hodnik te da idu kroz zgradu na izlaz, da će se, navodno, tamo okupati i dobiti novo, odijelo i ići u narodnu armiju. S druge strane zgrade stajao je spreman kamion, pokriven cera-dom i nacurikan prvo na ulaz, a pet šest koraka od ulaza i ka miona išle su stepenice na kat i tu je gorjela slaba mala žarulja, da se vidjelo samo malo oko zadnje strane kamiona. Tu smo postavili preko puta stepenica jedan stol i ja sam se popeo na stol, a na stepenicama je stajao drugi vojnik dobrovoljac i imali smo tokmake – teške maljeve, pa kad ga ugledamo na ulazu kako leti prema na ma, ja ili drug maznemo po glavi. Ovaj samo učini hik, i padne, a dva jaka druga ga zgrabe onako golog i u zaletu ruknu ga u kamion, pa kad se napuni, da je teško nabacivati gore, dade se znak da ode, a drugi se kamion nacurika. Jedan stražar bi uvijek stajao na zadnjem ulazu i gledao kada je gotovo s jednim, on pošalje drugog, da

238

Vje

sn

ik

fr

an

jeV

ač

ke

p

ro

Vin

cij

e

pr

es

Ve

to

ga

o

tk

up

ite

lja

5 i 6/2008

naši pokojnici

trči na kupanje i potom u narodnu armiju. Kada se umorimo, dobijemo smjenu. Nekoga tako marnem po ćiverici pa mu od mah mozak prsne na sve strane, a poslije sam uvježbao pa je išlo puno lakše. “

Masakrirali su, nisu žalili. Masakrirali su masovno i surovo, na zvjerski način bespomoćne hrvatske zarobljenike sa žicom na rukama. A na koncu su ubijali i njihove grobare da se slučajno ne bi prolomio oblak šutnje.

Podaci i činjenice su takve da svojom stravičnošću i bestijalnošću izazivaju zgražanje i gnušanje. Činjenica da je to činila vlast koja je sebe proglasila najpravednijim i najhumanijim ustrojem na svijetu izaziva još veće gnušanje. Ti bezumni zločini nad golorukim, bespomoćnim i nedužnim ljudima, žena-ma i djecom premašuju sve poznate ratne zločine i definitivno poništavaju sve ono humano što se komunizmu ikada omaklo ili dogodi lo, ako mu se uopće i dogodilo.

To je bila pobjeda laži i podvala, pomračenja morala i pameti. Grijesi pojedinaca bili su dio opće krivnje “do devetog kolje na”. Nisu tražili nikakve dokaze za one koje je Partija već osudila i prekrižila. Na sve su moguće načine izmišljali i umnažali progone, procese i likvidacije. Bilo je to uobičajeno ponašanje ljudskih nakaza koji su po staljinističkom moralu stekli naviku da bezobzirno i neograničeno mrze, ubijaju i progone sve one koji nisu mislili kao oni, pjevali kao oni, govorili kao oni.

Beskrupulozno i likvidatorski okrivljivali su za nacionalizam, za podrivanje bratstva i jedinstva, Partije i države sve one koji su se brinuli za vlastiti narod i strepili za njegovu sudbinu... Ponižavali su ih, progonili, pljačkali, deportirali, satirali, vješali i ubijali samo zato što su voljeli svoju domovinu Hrvatsku i bili ono što su bili: svjesni, ponosni, nepotkupivi i neporobivi Hrvati!

Gazili su preko leševa kao preko pokidanih krpa, smatrajući pri tom da čine veličanstvena djela za Tita i Partiju; upravljali su državom, a nisu bili u stanju upravljati sobom; pokušali su mijenjati svijet, a većina ni abecedu nije znala; tumačili su povijest, a nisu vidjeli dalje od ‘45. S Bogom su raskrstili i odbacili ga kao lažni temelj; “Kumrovačka akademija” definirala ga je kao zabludu i opijum naroda, kao opasno čudovište prošlosti iz koje je tzv. “vaspitani” svijet zauvijek izišao s pjesmom slobodarskih i misaonih graditelja nove zemlje i poretka. Uk ratko: «borci» su plandovali u zemlji hrvatskoj i terorizirali je, uživajući pri tom mnoge privilegije i velike mirovine.

Zato ne možemo a da ne upitamo: tko nakon svega toga može dati zadovoljštinu za naša stradanja, za sve hrvatske suze i boli, za sve patnje i stradanja za tisuće hrvatskih mučenika, majki i supruga, kćeri i sestara, naših

239

Vje

sn

ik

fr

an

jeV

ač

ke

p

ro

Vin

cij

e

pr

es

Ve

to

ga

o

tk

up

ite

lja

5 i 6/2008

naši pokojnici

očeva, sinova i braće, rodbine, prijatelja? Tko može ispraviti sva poniženja koja su nam nanesena? Tko zacijeliti rane stalno otvorene? Tko osušiti oči suzom natopljene? Tko već jednom mora odgovarati za zlodjela počinjena. Tko? I tisuće puta: tko?

Zadovoljštinu može dati samo Bog jedini. On, pravedni i milosrdni sudac. I samo nas njegova pravednost može utješiti. Kazna mučiteljima i ubojicama – kad već sudovi kao zaliveni šute – neka bude njihova savjest, ako je uopće imaju. Nije zaludu kazano da glas jedne prljave sa vjesti neće nadglasati sve trublje ovoga svijeta. Ne želimo plašiti ni zastrašivati Bogom; Bog nije strah; On je Ljubav, On je praštanje, On je milosrđe! Ali je spasonosan strah Božji. I blago onom tko ga ima i posjeduje.

Za hrvatski narod masovne su grobnice, uključujući i onu u koju je streljački partizanski vod pred 63 godine bacio našeg subrata fra Anselma, nijemi svjedoci hrvatskog stradanja, a istodobno i opomena kamo i dokle može dovesti samovolja vlasti koja izbaci Boga iz savjest i života.

Draga braćo i sestre! Sastali smo se danas, najprije na makarskom groblju a potom u ovoj franjevačkoj crkvi, da prikažemo sv. Misu za ubijenoga fra Anselma i da se sjetimo njegova imena koje je Bog upisao u dlan svoje ruke. I dok se sjećamo njega, istodobno se s dubokim pijetetom sjećamo i molimo za sve žrtve ratnog i poslijeratnog bezumlja s iskrenom željom i dubokom molbom: Ne ponovilo se! Jer Hrvatska je dostatno umirala, sada je vrijeme da živi.

Iako smo bili ponižavani i ubijani, ipak, po primjeru Isusa Krista - koji je naš Učitelj i Gospodin – imamo snage i želimo oprostiti jer vjerujemo u Boga i vjerujemo Bogu koji nas opominje da se ne može napredovati i živjeti s grijehom bez oprosta. Onaj tko započinje i završava svoj dan s Božjim imenom na usnama, onaj tko vjeruje u Krista uskrsloga, mora znati s Kristom i kazati: Bože, oprosti im jer ne znaju što čine! Po njegovu primjeru, i mi to ovdje izgovaramo iskreno i molimo skrušeno!

Braćo i sestre, jedno je jasno: jedino jaki mogu svladati svoje nesreće, jedino jaki mogu oprostiti i popuniti praznine onih koji su i danas mogli biti život. Narod koji ima svoje mučenike, narod je odabrani. Snaga mučeništva zalog je njegova trajanja i života u svim kušnjama. A mi ih imamo i previše, jer zemlja je puna kostiju, a nebo duša sveta ca naših.

Zato, ovu svetu misnu žrtvu prinesimo na oltar Bogu ugodan. Namijenimo je za mirnije danas i sretnije sutra u kojem će novi naraštaji živjeti u miru i rasti u ljubavi. Ako bi bilo drugačije, nitko nam to ne bi oprostio. A najma-nje propovjednik mira i ljubavi, franjevac i svećenik fra Anselmo Kamber zbog kojega smo se danas ovdje i sastali! Amen!

240

Vje

sn

ik

fr

an

jeV

ač

ke

p

ro

Vin

cij

e

pr

es

Ve

to

ga

o

tk

up

ite

lja

5 i 6/2008

naši pokojnici

Zapisnik o pregledu koštanih ostataka ( Broj s: 212/08, ii:kir-1024/08 )

Sastavljen na Odjelu za sudsku medicinu KBC Split dana 10. listopada 2008. povodom pregleda koštanih ostataka ekshumiranih na groblju u Makarskoj dana 17. rujna 2008. Vanjski pregled vrši Dr. Antonio Alujević, mr.sc. specijalist sudske medicine i specijalist patološke anatomije, a po nalogu Nevena Cambija istražnog suca Županijskog suda u Splitu. Smatra se kako se radi o sada pok. Fra ANSELMU KAMBERU, r. 1912. u Perušiću, koji je ubijen dana 07. veljače 1945. u Makarskoj, čiji je identitet utvrđen provedenom DNA-analizom,

Vanjski pregled

Kostur antropomorfoloških karakteristika muškog spola a sastoji se od lubanje na kojoj je čeono sljepoočno tjemeno lijevo koštani defekt, zubi u gornjoj čeljusti očuvani, većim dijelom ispali s naznačenim alveolarnim grebenima, u donjoj čeljusti desno su svi zdravi zubi a lijevo između 4. i 8. je pozlaćeni most u nizu fiksiran za 4. i 8. Šavi na lubanji srasli. Razabere se prsna kost, obje ključne kosti, rebra, lijeva lopatica, desna nadlaktična kost, kosti desne podlaktice, kosti lijeve podlaktice, kosti zdjeličnog obruča s kroničnim degenerativnim promjenama između 5. slabinskog kralješka i križne kosti, obje bedrene kosti, kosti potkoljenica, šaka i stopala, te oba ivera. Dužina bedrene kosti je 45,5 cm, goljenice 35 cm. Na kostima nema sigurnih znakova za životno nastale traume. Predmeti: križ, dijelovi krunice, prstenovi za nošenje krunice.

Mišljenje

Sigurno se radi o ljudskim kostima. Kosti su starije od 50 godina.

Kostur ima antropomorfološke karakteristike muškog spola za životne visine oko 167 cm, životne dobi između 40 i 50 godina.

O točnom vremenu i uzroku smrti ne može se sa sigurnošću zaključivati. DNA analizom utvrdi se kako se radi o Fra Anselmu Kamberu.

U Splitu, 20 listopada 2008.

Vještak

Dr. Antonio Alujević, mr. sc.

klinička Bolnica split

Klinički zavod za patologiju, sudsku medicinu i citologiju

Klinički odjel sudske medicine; Laboratorij za kliničku i sudsku genetiku

U Splitu, 10. listopada 2008.g.

241

Vje

sn

ik

fr

an

jeV

ač

ke

p

ro

Vin

cij

e

pr

es

Ve

to

ga

o

tk

up

ite

lja

5 i 6/2008

naši pokojnici

županijski suD split sudac: neven cambi

sekcija: s-212/08i kir 1024/08prema nalogu istražnog suca županijskog suda split, nevena cambia, naloženo je Dnk vještačenje u svrhu utvrđivanja identiteta posmrtnih ostataka pronađenih na predjelu groblja Makarska- split.

postupak:

1. pregled i izuzimanje koštanih uzorakaDana 39. rujna 2008. izvršen je pregled i izuzimanje koštanih uzoraka. Uzorci su obilježeni laboratorijskim brojevima lab.br. o.s.-127/08. Tijekom 2007. radi usporedbe s rezultatima iz koštanih uzoraka, izuzeta je krv od Kamber Željka i Kamber Tomislava, unuka i sina od brata pokojnog fra Anselma Kambera, uzorak je obilježen laboratorijskim brojem lab.br. o.s.-16/07 i lab.br. o.s.-17/07.

2. izdvajanje DnaNakon uzimanja uzoraka krvi, zuba i koštanih ostataka, izvrši se DNA ekstrakcija, i to klasičnom organskom (fenol-kloroform) ekstrakcijom kao i ekstrakcijom Chelex-om.

3.umnažanje DnaNakon kontrole dobivene DNA, upotrebom lančane reakcije polimerazom (PCR) umnože se ciljni fragmenti DNA AmpFISTR Yfiler PCR Amplification kit version, Applied Biosystems 2005.

4. prikaz rezultataNakon umnažanja izdvojene DNA, koristeći navedeni sustav, umnoženi fragmenti se vizualiziraju kapilarnom elektroforezom na ABI Prism 310 - Applied Biosystems i obrade GeneMapper® ID software-om verzije 3.2.

5. analiza rezultata i statistička obradaStatistička obrada rezultata zasniva se na podacima iz slijedećih radova: Primorac D i sur. Primjena analize DNA u sudskoj medicini i pravosuđu. Nakladni zavod Matice hrvatske 2001. Populacijske studije o učestalosti alela i genotipova u populaciji Južne Hrvatske (1. Journal of Forensic Science 47:669-70, 2002. 2. Neobjavljeni rezultati Laboratorija za kliničku i sudsku genetiku, Odjela za patologiju, sudsku medicinu i citologiju Kliničke bolnice Split), slijedeći Hardy-Weinbergov zakon ravnoteže (3. Sokal RR, Rohlf FJ, 1981, Biometry: the principles and practice of statistics in biological research, 2 nd ed. WH Freeman, New York).

242

Vje

sn

ik

fr

an

jeV

ač

ke

p

ro

Vin

cij

e

pr

es

Ve

to

ga

o

tk

up

ite

lja

5 i 6/2008

naši pokojnici

rezultati analize:Koštani ostaci - lab.br. o.s.- 127/08 izuzet Sekcija - 212/08

lab.br. o.s.-16/07. - uzorak krvi Kamber Žeijka, unuka od brata pok. Anselma Kambera

lab.br. o.s.-17/07. - uzorak krvi Kamber Tomislava, sina od brata pok. Anselma Kambera

Analizu i statistički proračun izvršili: Doc. dr. sc. Davorka Sutlović, dipi.ing. i lab.teh. Boja Režić.

Zaključak:

Na temelju provedene DNA analize izuzetih koštanih uzorka i uzorka krvi uspješno se izolira i umnoži DNA pod laboratorijskim brojevima OS-127/08 te OS-16/07 i OS-17/07. Dobiveni genotip izoliran iz koštanih ostataka pripada muškoj osobi. DNA je uspješno umnožena u 16 lokusa Yfiler PCR Amplification kit-a. Usporedbom s rezultatima krvi Kamber Željka i Kamber Tomislava, utvrdi se da se radi o identičnom profilu u svih 16 umnoženih lokusa.

Izvršenom analizom genskih fokusa i usporedbi s rezultatima uzorka krvi najuže rodbine, utvrdi se da uzorci izuzeti s obdukcije S-212/07 pripadaju sada pok. Fra Anselmu Kamberu i to s vjerojatnošću pronalaska iste osobe u općoj populaciji od 1: 5,16 x 1011.

† fra jerko jurić

Br. 01-896/08. Split, 6. studenoga 2008.

predmet: Molitva za pok. fra Jerka Jurića

Braća koja nisu obavila molitve i slavila misu za pok. fra Jerka Jurića, neka to učine što prije kako propisuju Statuti Provincije: braća svećenici po jednu sv. Misu, a braća klerici i neklerici križni put.

U nekrologiju pojedinih samostana neka se upiše na dan 2. studenoga:

Fra Jerko Jurić rodio se 2. studenoga 1931. u Prugovu. U novicijat stupio 17. listopada 1948. u Zagrebu. Svečane zavjete položio 8. prosinca 1957. u Makarskoj. Za svećenika zaređen 23. ožujka 1958. u Splitu.

Fra Jerko je vršio razne pastoralne službe u Provinciji.

Preminuo je u Splitu 2. studenoga 2008. godine. Pokopan je u samostansku grobnicu u Splitu 6. studenoga 2008.

243

Vje

sn

ik

fr

an

jeV

ač

ke

p

ro

Vin

cij

e

pr

es

Ve

to

ga

o

tk

up

ite

lja

5 i 6/2008

naši pokojnici

Homilija fra željka tolića, provincijala

Na dan u koji je Katolička crkva slavila svetkovinu Svih Svetih došla nam je vijest da je fra Jerko Jurić doživio infarkt i da je završio u splitskoj bolnici. Dan kasnije tu je vijest sustigla nova i još teža da fra Jerko više nije među živima. Priopćeno nam je da je preminuo. Na Dušni dan i on se uvrstio u Spomen svih vjernika pokojnika, kojih smo se taj dan sjećali i za koje smo molili. I koje li podudarnosti: dogodilo se to na isti dan kada se i rodio, upravo na njegov 77. rođendan.

Mi svećenici ne samo da prisustvujemo mnogim sprovodima svećenika, redovnika i laika, nego po svojoj službi brojne sprovode također vodimo i predmolimo, kazujući u tim prigodama koju sućutnu i utješnu riječ. U svom svećeničkom životu i pastoralnoj praksi fra Jerko je mnogo puta bio u takvoj situaciji voditelja i predmolitelja. Ali i svećenika jednoga dana čeka njegov vlastiti sprovod i ispraćaj njegovih zemnih ostataka na vječni počinak. Kod fra Jerka se sve to dogodilo brzo, neočekivano, iznenadno. Iako je bio u zrelim godinama, njegova je vitalnost davala jamstvo da će doživjeti duboku starost. Ali..., koje li evanđeoske ostvarenosti, «... u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi».

U evanđeoskoj prispodobi o Gospodarevu dolasku i budnim slugama, koju smo pred koji čas čuli, Isus govori o svome drugom povratku. Taj drugi povratak ne uključuje samo onaj završni Sudnji dan, nego također i pohod svakoj osobi u času njezine smrti, kad pokuca na vrata i kaže: «Spremi se na put»\ Od nas, kao svojih slugu, traži da nam bokovi budu opasani i pripravni, a svjetiljke upaljene u iščekivanju Gospodara koji će se pojaviti kad se njemu svidi. Kada će to biti, u kojoj godini, u zoru, po danu ili po noći - nije nam dano znati. Samo je sigurno da će se pojaviti. Na ovome svijetu nema ništa sigurnije od same smrti i ništa nesigurnije od časa smrti. Ona će sigurno doći, samo što nitko ne zna vremena ni zgode. Ona ne poštuje ni ljudske godine ni sjedine, ni ljudske potrebe, ni želje ni prioritete, ni muško ni žensko, ni klerike ni laike. Svi smo pred njom maleni, neznatni i potpuno nemoćni. Ne znamo kad će Sin Čovječji doći i svakoga od nas pojedinačno zovnuti, samo je sigurno da će nam jednoga dana zvono zazvoniti. Nijedan, dakle, čovjek na ovome svijetu ne zna dana ni trenutka kada će vječni zov sići u ovo naše vrijeme i kada će na isplatu stići Božji računi. Pitanje je samo: razmišljamo li i želimo li uopće razmišljati kako bismo željeli da nas Gospodar nađe?

Ispunjen zadatak. Nema dvojbe da bi svatko od nas želio da ga Gospodar iz evanđeoske prispodobe zatekne s gotovim životnim djelom i s ispunjenim zadatkom koji nam je u životu povjeren. Mnogi od nas ljudi nikada ne završe što započnu. Život nam je prepun plemenitih nakana, želja i projekata. Koliko u nama postoji planova nikad ni pokušanih, ili tek započetih, ili

244

Vje

sn

ik

fr

an

jeV

ač

ke

p

ro

Vin

cij

e

pr

es

Ve

to

ga

o

tk

up

ite

lja

5 i 6/2008

naši pokojnici

donekle izvršenih, ili posve odgođenih za sutra i dogodine, a malo posve izvršenih i dogotovljenih.

Isus nam daje primjer kako je on sve ispunio što se od njega tražilo. Na Posljednjoj večeri obraća se Ocu nebeskomu i kaže: «Oče, ... ja te proslavih na zemlji, dovršivši djelo koje si mi dao izvršiti» (Iv 17, 4). On to govori pred svojim učenicima, a još je pred njim cijelo Trodnevlje (muka, smrt i uskrsnuće), koje će po Božjem planu savršeno ispuniti.

Svećenički primjer. Kako je doista pohvalno i primjerno za jednog redovnika i svećenika koji je za svoga života živio uzornim redovničkim životom, uredio svoje svećeničke obveze te spakirao kofere za prelazak preko rijeke:

Prvo: izgovorio preuzete misne intencije od kojih je živio ili je, u slučaju smrti, oporučno naznačio gdje se nalaze ovlašćujući pri tom drugog svećenika da ih savjesno odsluži;

Drugo: izmolio Jutarnju i Srednji čas na vrijeme, jer je uvijek imao vremena za Boga kojemu je kao redovnik i svećenik vjerno i revno služio, svjestan da je molitva uvijek na prvom mjestu;

Treće: ispovjedio se pred subratom svećenikom, cjelovito i temeljito, jer je i sam ispovjedio mnoge vjernike i podijelio im milost odrješenja;

Četvrto: podmirio dugove koji su se eventualno našli ili, ako je njemu netko bio dužan, od srca mu oprostio;

Peto: ostavio iza sebe čistu i urednu sobu, župski ured, čistu dušu, čiste račune i dugu ljubav;

Šesto: ostavio lijepu uspomenu među svojom subraćom, u svojoj redovničkoj zajednici, među vjernicima i kolegama svećenicima.

Blago takvom sluzi ako može s Isusom ponoviti: Oče, proslavio sam ime tvoje jer sam ispunio sve što si mi zadao da učinim.

Braćo i sestre! Budući da se nalazimo se u Pavlovskoj godini, ne možemo ne spomenuti onaj njegov završni potpis na osobni testament koji je ispisao vlastitim znojem i krvlju, a ne samo perom na pergameni: «Prispjelo je - veli on - vrijeme moga odlaska. Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao» (2 Tim 4, 6-7). To je bio testament apostola Pavla. Tko je u stanju tako napisati, to je idealan redovnik, svećenik, kateheta i apostol Isusa Krista.

Prispjelo je vrijeme moga odlaska. Koliko je puta taj Apostol naroda gledao kako se njegova lađa dijeli od obala Mediterana i Egejskoga mora i prepušta se morskoj ćudljivosti i neizvjesnosti, na kojima je doživio tri puta brodolom; obavio je tri-četiri misionarska putovanja po Maloj Aziji, po Grčkoj, Palestini i Rimskome Carstvu; doživio je kamenovanje u Listri, bičevanje u Filipima,

245

Vje

sn

ik

fr

an

jeV

ač

ke

p

ro

Vin

cij

e

pr

es

Ve

to

ga

o

tk

up

ite

lja

5 i 6/2008

naši pokojnici

strpan u zatvor u Cezareji i Rimu, gdje je i pogubljen oko 67. godine za vrijeme suludog cara Nerona.

Na kraju svega, piše testament: Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao!

Prvo: Dobar sam boj bio. Predivna slika. Mi to doživljavamo, primjerice, kad gledamo neku nogometnu utakmicu u kojoj se jedna momčad brani a druga napada i sve poduzima da ubaci loptu u mrežu. Prava agonija jer tu nije samo njih dvadeset igrača na terenu, nego milijuni gledatelja izvan terena koji su se uživjeli u taj boj, agoniju.

Borio se Pavao po pravilima borbe; borio se postojano, neustrašivo, do kraja. Dobar boj: kalon agona. I nakon toga je došlo vrijeme da otare i suze i znoj koje je prolio u tom životnom boju.

Drugo: Trku zvršio. Mnogi su krenuli sa starta i započeli trku, ali je nisu dovršili. Klonuli su već na početku ili na sredini ili pod sam kraj. Nema glasovitije trke od one maratonske. Maraton - priobalna ravnica, 42 km udaljena od Atene. Na njoj se 490. godine prije Krista sukobila tada najmoćnija perzijska vojska s malobrojnom atenskom vojskom. Pa ipak, pod vodstvom Miltijada, deset puta brojčano manji, Atenjani su tada porazili Perzijance. Nakon te atenske pobjede oklopnik Fidipid, pod punom ratnom opremom, potrčao je s Maratona u Atenu javiti Atenjanima tu radosnu vijest: «Pobijedili smo». I pao je mrtav. Uspomena na to sačuvana je do danas u maratonskim utrkama.

Moguće je da je ovo legenda. Ali nije legenda da je sv. Pavao pretrčao ne 42 kilometra, koliko ih ima od Maratona do Atene, nego cijelo Rimsko Carstvo i došao pred Gospodina Isusa te uskliknuo: S Tvojom milošću, Gospodine, trčah i pobijedih. Boj bojevan i trku završih!

Treće: Vjeru sačuvao. Vjernost, obećanje i zavjet dani na redovničkom zavjetovanju i svećeničkom ređenju. Gimnastičari najpoznatijih igara, nazvanih Olimpijske igre, morali su dan prije natjecanja položiti zakletvu pred olimpijskim bogovima. Prisega se sastojala u tome da se zakunu da su barem deset mjeseci trenirali tu disciplinu u kojoj će se boriti te da se neće služiti nikakvim trikovima, opijatima i prijevarama tijekom igre. Sve je trebalo biti pošteno i nikako drukčije!

Naš pokojni fra Jerko umro je u 61. godini redovništva i 51. svećeništva. Bio je to redovnički i svećenički maraton. Trčao ga je na svoj način. Uz padove i podizanja, sve do Dušnog dana kad se pojavio pred Gospodarom i kazao mu: ˝S Tvojom milošću, Gospodine, trčah sve ove godine. Imam rana i ozljeda, ali dotrčah ti s vjerom da sam upisan u dlan Tvoje ruke i Tvoju knjigu života. Otpusti mi grijehe i dugove, udjeli mi milost da mogu biti u Tvojoj blizini i da Te sa izabranima Tvojim hvalim i slavim u vijeke vjekova!˝

246

Vje

sn

ik

fr

an

jeV

ač

ke

p

ro

Vin

cij

e

pr

es

Ve

to

ga

o

tk

up

ite

lja

5 i 6/2008

naši pokojnici

U ime Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja izražavam iskrenu sućut fra Jerkovu bratu, sestri, rodbini; isto tako izričem sućut i njegovoj rodnoj župi Prugovo, kao i svima onima koji su na bilo koji način bili povezani s našim pokojnim subratom.

Dragi fra Jerko, Gospodin ti bio milosrdan i blag! I bila ti sretna i blažena vječnost za koju si radio! Počivao u miru Božjem!

oproštajni govor fra Danka glibotića, gvardijana u živogošću

Pred godinu dana na Dušni dan dobio sam vijest da je umro fra Tomislav Duka u Zagrebu. Ove godine na Dušni dan, nešto poslije šesti dobio sam vijest da je umro fra Jerko Jurić.

Koja slučajnost, oba su bili članovi našega samostana u Živogošću. Njihov prijelaz iz ovog života u vječnost dogodio se na Dušni dan kad se sjećamo svih vjernih mrtvih.

Pred pet godina došao sam u franjevački samostan u Živogošće za gvardijana gdje sam našao i fra Jerka među ostalom braćom.

Lijepo me je prihvatio kao gvardijana. Zatekao sam ga u dosta dobrom fizičkom zdravlju. Redovito je radio u vrtu i tu nalazio poseban mir. Znao sam ga promatrati kako osobitom nježnošću zalijeva voćke, poput pravog sina sv. Franje. Zanimljivo je da mu je upravo pozlilo na mjestu gdje je najviše osjećao mir, pod krošnjama dragih mu stabala. Kad je govorio o pobožnosti, tada sam primijetio da je fra Jerku najdraže bilo kad bi sam slavio misu, molio časoslov ili obavljao druge pobožnosti. U blagovalištu je najradije raspravljao o Bibliji i teološkim pitanjima kad je bilo više braće. Dragi fra Jerko, te rasprave bile su kao odraz u nejasnom ogledalu. Vjerujem da sada gledaš Gospodina licem u lice i da je odraz jasan i bistar.

Pred četiri-pet mjeseci fra Jerko je počeo ozbiljnije pobolijevati. Znao je često reći kako ga boli glava. Upravo zbog tih boli pošao je u Split na pretrage, gdje je ostao gotovo dva mjeseca.

Po povratku iz Splita djelovao je povučeno, nije više izlazio u Živogošće, niti je odlazio na pojedina slavlja okolnih župa. Tako je sve bilo do 31. listopada. Tog 31. listopada nakon doručka pošao je u vrt, nedugo nakon čega smo ga našli pod krošnjama voćki kako leži na zemlji. Pao je. Nije mogao govoriti. Pokušao sam mu pružiti pomoć. Odmah smo pozvali hitnu pomoć iz Makarske, koja je zaista brzo stigla u Živogošće. Liječnik je ustvrdio da ima moždani udar, te da će ga trebati odvesti u Split. Kako sam tog dana u dva sata poslijepodne imao sprovod, nažalost, nisam mogao poći s njim. Na Dušni dan nešto poslije šest sati medicinska sestra mi je javila da je fra Jerko preminuo.

247

Vje

sn

ik

fr

an

jeV

ač

ke

p

ro

Vin

cij

e

pr

es

Ve

to

ga

o

tk

up

ite

lja

5 i 6/2008

naši pokojnici

Dok izražavam bratsku i kršćansku sućut rodbini preminulog fra Jerka, ujedno mu želim da ga Gospodin primi u svoje kraljevstvo gdje će ga gledati licem u lice.

oproštajni govor fra petra Bezine

Osjećam se dužnim da se kao mještanin i negdašnji župnik Prugova oprostim od fra Jerka Jurića s nekoliko riječi.

U Drugom svjetskom ratu i poslije rata, kad je nama svećenicima život bio uvijek u opasnosti, tada je meni kao župniku Prugova fra Jerkov otac Ilija bio osobna zaštita. Nikog se nije bojao. Bio mi je vjerni čuvar.

Obitelj Ilije Jurića bila je sretna što mu je kuća postala kuća svećenika, a još sretnija bila je što je Ilijin sin Mate izrazio želju poći u fratre u Franjevačko sjemenište u Sinj. Ilija je njegovu želju podržao i omogućio mu da pođe. Kao župnik sam ga otpratio u Sinj i molbu predao Franjevačkom provincijalatu u Split.

Mate je pohađao gimnaziju i s uspjehom ju je završio. Odatle je pošao na Visovac u novicijat i uzeo ime fra Jerko. Nastavio je studij bogoslovije i s odličnim uspjehom ga je završio. Njegov profesor fra Karlo Jurišić rekao je da kroz četrdeset godina svoga profesorstva nije imao sposobnijeg studenta od fra Jerka Jurića.

Nakon što je fra Jerko bio ređen za svećenika pošao je na kotarske župe koje su u to vrijeme bile vrlo opasne po život. Fra Jerko se nije bojao. Bio je neustrašiv. Srdačno pristupa k ljudima i sa zanosom i bez straha obavlja svoje župne dužnosti. Ljudi su ga rado primili i neobično cijenili. Znao je da ima pojedinaca koji su na njega vrebali da ga ubiju, ali pred njima nije bježao.

Jednog dana posjetila ga je majka Malešuša (Manda) u Piramatovce. Neki ju je mještanin zaustavio i zapitao: „Drugarice, di ćeš ti?“. Odgovorila mu je: „Idem viditi sina.“ „A što ti je on ovdje?“ Bez straha odgovorila mu je: „On je ovdje u Piramatovcima fratar, župnik.“ „Mi ćemo ti ga ubiti.“ Na to mu ona ponosno odgovora: „Ja ću onda roditi drugog fratra.“

Još i danas o fra Jerku je glas po župama kao neustrašivom župniku. Duboko im je ostala u sjećanju njegova nesebičnost. Nije mu bilo do materijalnih dobara. Što je god dobivao to je davao sirotinji. Kad bi mu nestalo, išao bi k župljanima i s njima dijelio ono što su imali. Priskakao im je u pomoć kod liječnika i u bolnicama. Vodio ih po raznim uredima da zaštite svoja prava.

Fra Jerko je obolio. Liječio se. Ali sve poduzete mjere malo su pomagale. Znao je da će u mlađim godinama morati otići u mirovinu. I nažalost, tako je bilo. Mnogo je trpio. Teško mu je bilo.

248

Vje

sn

ik

fr

an

jeV

ač

ke

p

ro

Vin

cij

e

pr

es

Ve

to

ga

o

tk

up

ite

lja

5 i 6/2008

naši pokojnici

U tim njegovim teškim trenucima pomagala su mu braća fratri kao i neki prijatelji. Dosta razumijevanja nalazio je kod svoje rodbine. Kako su mu roditelji relativno mladi umrli, brat Ante i sestra Ana dosta su pridonijeli da mu pomognu. Nije ga zaboravila ni ostala rodbina. Posebnu pažnju posvetila mu je nećakinja Nives kod koje je više puta nalazio utješnu riječ i koja mu je potpuno otvorila srce ljubavi i pomoći. Neka joj je posebna hvala kao i svoj rodbini, a jednako tako i svima koji su mu pružali pomoć.

Fra Jerko, župljani se sjećaju tvoje dobrote i plemenitosti i neće te nikada zaboraviti.

Nas osam svećenika iz Prugova gledali smo te kao plemenitog svećenika koji si k nama rado dolazio i vrlo trezveno razgovarao.

Na posljednji ispraćaj na Lovrinac, upravo na dan kad se rodio naš mještanin, mučenik fra Rafo Kalinić, na mjestu blizu tvoga rodnog mjesta Prugova, ispratili smo te i neka ti bude hvala na svemu što si nam dobra učinio. Neki od svećenika nisu mogli doći, ali su s nama u duhu. Fra Ante Jurić Talaja sada se nalazi blizu nas, u bolnici Križine, operiran, a u USA u San José su fra Ante Brčić Jurić i fra Dujo Boban.

Fra Jerko, na Lovrincu ćeš dočekati uskrsnuće od mrtvih i s Kristom poći u život vječni. Počivaj u miru Božjem.

† fra petar Sikavica

Br. 01-910/08. Split, 12. studenoga 2008.

predmet: Molitva za pok. fra Petra Sikavicu

Braća koja nisu obavila molitve i slavila misu za pok. fra Petra Sikavicu, neka to učine što prije kako propisuju Statuti Provincije: braća svećenici po jednu sv. Misu, a braća klerici i neklerici križni put.

U nekrologiju pojedinih samostana neka se upiše na dan 11. studenoga:

Fra Petar Sikavica rodio se 23. srpnja 1923. u Baškoj Vodi. U novicijat stupio 14. srpnja 1941. na Visovcu. Svečane zavjete položio 31. srpnja 1948. u Makarskoj. Za svećenika zaređen 4. rujna 1949. u Zagrebu.

Fra Petar je vršio razne pastoralne službe u Provinciji.

Preminuo je u Splitu 11. studenoga 2008. godine. Pokopan je u samostansku grobnicu u Živogošću 13. studenoga 2008.

249

Vje

sn

ik

fr

an

jeV

ač

ke

p

ro

Vin

cij

e

pr

es

Ve

to

ga

o

tk

up

ite

lja

5 i 6/2008

naši pokojnici

oproštajni govor fra željka tolića, provincijala

Iako na ovome svijetu nema ništa sigurnije od same smrti i ništa nesigurnije od časa smrti, ipak - koliko god ona bila sigurna i stalna, nikad više ponovljiva i ni u čem više popravljiva - misao na nju nikome nije ugodna pa je zato najčešće i zaobilazimo. I ako je već ne možemo izbjeći, a ne možemo, svim silama ćemo se protiv nje boriti i sve poduzeti da je barem odgodimo. Takvo je ponašanje istovjetno i vjernicima i nevjernicima; i onima koji su u posjedu Božje milosti i onima u stanju grešnosti. Boriti se protiv smrti spada u kodeks ljudske naravi i ponašanja.

I Isus se svim silama borio protiv smrti: liječio je bolesne od fizičke i duševne bolesti, opraštao je grješnicima grijehe koji su u korijenu smrti, ustanovio je sakramente borbe protiv smrti (ispovijed koja uništava grijeh, taj korijen smrti i bolesničko pomazanje čije posvećeno ulje ima snagu ozdravljenja), uskrisio je već preminulog prijatelja Lazara, oživio je satnikova slugu, a umrloj djevojčici Taliti, za koju reče da spava, zapovjedio je: «Ustani».

Sam se bojao vlastite smrti. Pred njom je u Maslinskom vrtu drhtao i krvlju oznojen vapio Ocu da tu čašu (smrt) od njega otkloni (Mk 14, 36), a pred sami izdisaj, o devetoj uri, s križa je iza glasa vikao: «Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio» (Mk 16, 34). Smrt je za Isusa, kao i za svakoga od nas, nešto što se duboko protivi i kosi sa čovjekovom željom i njegovom potrebom da živi, da se raduje i veseli, da stvara i rađa, da gradi i sadi. Čovjek je po svojoj naravi gladan života; želi živjeti: živjeti dugo, sretno i uspješno. I upravo ta čovjekova težnja i potreba da bude i postoji, jedini je razlog koji opravdava Isusovu smrt: ona je, naime, cijena koju je Isus -zbog grijeha naših praroditelja u Edenskom vrtu - morao platiti da čovjek ne bude razočaran i prevaren u svojoj dubokoj potrebi. To je smisao Velikog petka, dana kad je Isus ispustio dušu, izgovorivši tri poruke: «Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj», «Oče, oprosti im jer ne znaju što čine» i «... danas ćeš biti sa mnom u raju» (Lk 23, 34 - 46)

Sve tri ove poruke govore da je Isus jako dobro znao da: jedino što čovjeka u času smrti može smiriti jest zazvati Boga za Oca svoga te u njegove očinske ruke predati svoj zadnji dah i život predati izvoru života - Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj! Znao je probuditi nadu ljudi u milosrđe Božje, što je ustvari Isusova želja da ljudi gledaju na Boga kao na neizmjernu ljubav koja sve prašta i sve pokriva - Oče, oprosti im jer ne znaju što čine! Znao je, konačno, da je raj prvi korak što ga ljudi vjere i iskrenog kajanja čine nakon što prođu kroz vrata smrti i dodirnu obzorje vječnoga života s Bogom - još danas ćeš biti sa mnom u raju! Raj je prostor u koji se useljavamo snagom vjere, snagom Božjeg milosrđa i snagom Isusova uskrsnuća koje je omogućilo da smrt, koja je posljedica grijeha, nema zadnju riječ.

250

Vje

sn

ik

fr

an

jeV

ač

ke

p

ro

Vin

cij

e

pr

es

Ve

to

ga

o

tk

up

ite

lja

5 i 6/2008

naši pokojnici

Braćo i sestre, nalazimo se na posljednjem ispraćaju jednoga dragog čovjeka, uzornog redovnika, vrijednog i zauzetog svećenika, svakome pristupačnog i uvijek raspoloženog fra Petra Sikavice. Ako vanjština odražava nutrinu - a kažu da je tako - onda sam uvjeren da je fra Petrov život bio ispunjen dobrom. To dobro zahvaćalo je njegovu dušu i njegovo poslanje. Iz onoga koliko sam ga poznavao - a poznajem ga dugo, još od djetinjih dana kad bijaše župnik u mojim rodnim Vinjanima - smijem reći da je, dok je bio u snazi i pastoralno aktivan, bio svećenik dobrote, prijaznog susreta, vedre duše i naravi, otmjenog stava i držanja, da je bio od stalne raspoloživosti, gorljive predanosti. Njegova vjera nije bila «obredna»: ona je bila životna i prepoznavala se na župama, a pod starije dane i u samostanu. O njoj nije puno govorio, ali je iz nje posve djelovao. Sama njegova starost i bolest svjedoče da je riječ o redovniku i svećeniku koji je snagom vjere živio, trpio i tiho se gasio.

Fra Petar Sikavica, krsnim imenom Ante-Tonći, rodio se 30. srpnja 1923. godine u Baškoj Vodi, od oca Petra (trgovac) i majke Mare rođ. Cvitanović (domaćica). Šest razreda osnovne škole završio je u rodnom mjestu (1929.-1935.), a potom je pošao u Sjemenište u Sinju gdje je pohađao Franjevačku gimnaziju i 11. srpnja 1944. položio ispit zrelosti. U međuvremenu je (14. srpnja 1941.) stupio u Novicijat na Visovcu i uzeo ime fra Petar. Na Visovcu je godinu dana kasnije, na blagdan Sv. Bonaventure (15. srpnja 1942.), položio i svoje prve redovničke zavjete. Nakon Gimnazije, u Makarskoj je 1944. godine započeo studij filozofije i završio jedan semestar. Tada je dignut u vojsku, u kojoj je, u raznim mjestima, proboravio nešto više od dvije godine (1945.-1947.). Sve probleme i izazove s kojima se kao bogoslov i svećenički kandidat suočavao u vojsci opisao je u svojoj knjizi pod naslovom: «Moglo je biti i gore - Sjećanja na Drugi svjetski rat i poratno doba» (Živogošće, 1998.). Po završetku vojske, jedno je vrijeme (do 20. srpnja 1948.) u Imotskom privatno učio i polagao bogoslovske ispite, a ostalo u Zagrebu. U Zagrebu je primio redovničku tonzuru (1948.), niže redove (1948.), službe čitača i akolite (1948.), te bio zaređen za đakona (20. ožujka 1949.) i šest mjeseci kasnije (4. rujna 1949.) za svećenika. Mladu misu slavio je u Baškoj Vodi 11. rujna 1949. godine.

Prva služba po svećeničkom ređenju bila je pomoćni prefekt (odgojitelj) i nastavnik u Sjemeništu i Gimnaziji u Makarskoj (195.1951.). Nakon toga, četiri godine je bio župski vikar u Metkoviću (1951.-1955.), a potom župnik u: Borovcima i Novim Selima (1955.-1957.), Slivnu kod Imotskoga (1957.-1963.), Vinjanima (1963.-1976.) - gdje je 1970. prvi u Imotskoj krajini pokrenuo župski list «Tomislavljevo», te započeo i do mogućnosti održavanja Službe Božje sagradio crkvu Sv. Nikole Tavelića; zatim je bio župnik u Plini Stablini (1976.-1988.), Igranima (1988.-1989.), Podaci

251

Vje

sn

ik

fr

an

jeV

ač

ke

p

ro

Vin

cij

e

pr

es

Ve

to

ga

o

tk

up

ite

lja

5 i 6/2008

naši pokojnici

(1989.-1991.) i Živogošću (1991.-1994.). Kroz vrijeme župnikovanja ovdje u Živogošću, istodobno je bio i vikar samostana (1991.-1994.). Te godine prestaje s aktivnim pastoralnim radom, ali po svojoj želji i dalje ostaje član ovoga samostana Sv. Križa kao svećenik u miru i ispovjednik. Službeno je pripadao ovom samostanu sve do svoje smrti pred dva dana (11. studenoga 2008).

I sada kada je fra Petrov redovnički i svećenički život došao na kraj ovozemnog puta, ne mogu a da ne zahvalim. Govorim to s posebnim osjećajem, svom župniku i odgojitelju iz dječačkih dana:

Zahvaljujemo Ti, Gospodine, za sav život brata našega, franjevca i svećenika fra Petra, u Baškoj Vodi, njegov otac i njegova majka su ga po Božjem daru na svijet donijeli; s vjerom u Boga su ga u hram svetoga Nikole u Baškoj Vodi donijeli da u svetom Božjem hramu, iz vrela Kristova, njegovim čelom i životom poteče voda krsna i preporodna.

Zahvaljujemo Ti, Oče, što je u milosti te krsne vode, raslo u njemu Tvoje sjeme. Potpomognuto vjerom i molitvom njegovih roditelja i župljana to je sjeme, krštenjem zasijano, izniklo u njemu klicom zvanja, i izraslo sve do dragocjenog Kristova ploda u redovničkom staležu i svećeničkom redu, u život posvećen i darovan Bogu i narodu.

Zahvaljujemo ti danas, Gospodine, za taj sveti put kojim si ga vodio da sveto sjeme tvoga svećeništva u njemu postane dar tvome narodu, tvojoj Crkvi, obitelji i svijetu. Zahvaljujemo Ti za sve poteškoće i križeve toga puta... Zahvaljujemo ti danas za sve one koji su ga na tom putu pratili, za njegove roditelje, braću i sestre, odgojitelje i učitelje, posebno za prijatelje i dobročinitelje koji su ga u raznim mjestima i župama pomagali, bodrili i hrabrili.

Zahvaljujemo Ti, Gospodine Bože, danas za njegovo svećeničko služenje tvome narodu u ovoj mjesnoj Crkvi - Nadbiskupiji Splitsko-makarskoj, u župama: Metkoviću, Borovcima i Novim Selima, Slivnu, Vinjanima, Plini Stablini, Igranima, Podaci i Živogošću. Za svu onu krsnu vodu preporoda, koja je po njegovim svećeničkim rukama tekla po čelima brojnih krštenika... vodu milosti Božje, kojom je ne živeći sebi a služeći Tebi, ovaj Tvoj vinograd Tvojim sakramentima njegovao, milošću Tvojom zalijevao, pratio klijanje, nicanje i rast trsa Kristova u mnogim životima koji danas donose dobre plodove u svojim obiteljima, župama i narodu hrvatskom.

Zahvaljujemo Ti na poseban način za sve svete Mise po kojima je, Tvojom riječju, Tvojim presvetim tijelom i krvlju, hranio i napajao Tvoj vjernički narod u Tvojoj Crkvi, da bude narod posvećen, Bogu mio i ugodan.

Zahvaljujemo Ti za duga ispovijedanja u mnogim župama i svetištima naše mjesne Crkve, naše Nadbiskupije i Provincije, na što je uvijek bio spreman;

252

Vje

sn

ik

fr

an

jeV

ač

ke

p

ro

Vin

cij

e

pr

es

Ve

to

ga

o

tk

up

ite

lja

5 i 6/2008

naši pokojnici

za brojne prvopričesnike i krizmanike, za sve supružnike koje je blagoslovom uvodio u sveti ženidbeni savez i odgovoran bračni život; i za sve one koje je molitvom i blagoslovljenom vodom ispraćao u pokoj i počinak u Božjemu miru.

Hvala Ti, Gospodine, za onu prepoznatljivu upornost kojom je htio biti blizak svojim vjernicima na župama i svećenički im služiti. Zahvaljujemo Ti za njegovu jednostavnost i blagost, koja nam je katkada bila i ispit savjesti, iako to u svojoj slabosti ne želimo priznati.

Za sve ljudske slabosti našega brata, po velikom smilovanju Tvome, molimo Tvoje milosrđe: izbriši svako njegovo bezakonje. Operi ga od krivice i od grijeha ga sviju očisti, snagom ove svete misne žrtve.

Svima koje je ova smrt svojim žalcem pogodila, fra Petrovoj rodbini i rodnoj župi...svima vama, braćo redovnici i svećenici naše Provincije i Nadbiskupije splitsko-makarske, vama koji ste na bilo koji način bili s njime povezani (gvardijane fra Danko, fra Srećko i časne sestre ovdje u Živogošću), iskazujem iskrenu sućut i bratsku blizinu. Hvala svima koji su se za njega brinuli u ovim posljednjim mjesecima njegova života (braći i časnim sestrama u samostan u Omišu).

Gospodine, ovdje pred smrću još jednog svećenika ponizno molimo: nedostaje svećenika, nedostaje Bogu posvećenih muškaraca i žena, redovnika i redovnica, da otvaraju Tvoje krsno vrelo, da milosnom vodom života poslužuju tolike žedne, bolesne, nemoćne, umiruće... Pošalji nam - molimo Te ponizno, glasno i ustrajno - novih, svetih, oduševljenih svećenika, redovnika i redovnica.

Primi, Gospodine, svoga slugu svećenika sa ovoga stola zemaljskog za stol općinstva svetih u svome Kraljevstvu nebeskom. Dragi brate fra Petre, u tvoje molitve pred Božjim licem, preporučujemo nova duhovna zvanja, našu Provinciju i mjesnu Crkvu.

Neka ti Bog, dragi fra Petre, po svojoj pravednosti i neizmjernom milosrđu, bude nagrada...vrlo velika. Počivao u miru Božjem! Amen.

oproštajni govor fra petra gulića, župnika župe Bast-Baška Voda

Preuzvišeni o. Nadbiskupe, mnogopoštovani o. Provincijale, poštovana braćo svećenici, redovnici, cijenjena rodbino, dragi vjernici!

Ispraćajući ovozemne ostatke našega dragog fra Petra na vječni počinak, uputili smo molitvu sv. mise za njegovu dušu, stoga mi dopustite da se u ime fra Stanka i svoje osobno, kao i u ime cijele naše župe Bast - Baška Voda oprostim od fra Petra.

253

Vje

sn

ik

fr

an

jeV

ač

ke

p

ro

Vin

cij

e

pr

es

Ve

to

ga

o

tk

up

ite

lja

5 i 6/2008

naši pokojnici

Dragi fra Petre, ljubav i odanost prema Bogu i hrvatskom kršćanskom puku koju si ponio iz roditeljskog doma krasila te kao redovnika, svećenika, prijatelja na svakom koraku života tvoga. I u teškim trenutcima, velikim iskušenjima, ostao si vjeran svom Učitelju, svojoj zajednici, svom hrvatskom narodu, a nadasve svojoj rodbini i svojoj Baškoj Vodi, koju si neizmjerno volio, te nikada i ničim nisi okaljao njezino ime „malog Vatikana” kako su je zbog vjernosti Bogu i rodu nazivali u vrijeme komunizma. Uvijek si se zanimao za društveni, a još više za vjerski život svoje Baške Vode. Sve dok te nisu napustile fizičke snage, redovito si, bar nakratko, navraćao svojima, kako bi im svojom riječju i svojim ozračjem bio potpora u njihovoj svakidašnjici. U tim prigodama redovito si navraćao i u župsku kuću, gdje si uvijek s puno bratske ljubavi znao reći: „Župniče, došao sam te pozdraviti i dati podršku za tvoj rad. Ne smiješ šuštati u svom župničkom poslu činiti dobro, posebno nastavi ustrajno raditi s djecom i mladima...”

Dragi fra Petre, danas se klanjam, kao mlađi subrat, s puno zahvalnosti pred tobom franjevcem, svećenikom, prijateljem i zahvaljujem Ocu nebeskom što si bio naš, zahvaljujem ti za svu dobrotu kojom si zračio radeći na njivi Gospodnjoj. Otac Nebeski neka te obilato nagradi za odanost i vjernost. Vama, draga rodbino, upućujem iskrenu sućut te kličem: „Bez obzira na žalost rastanka, budite ponosni što je bio vaš i što postade vašim i našim zagovornikom kod Oca nebeskoga. Pokoj vječni daruj mu Gospodine!”

oproštajni govor fra stanka radića

Prilično davno, pred osamdeset i šest godina začuo se plač novorođenčeta u kući časne obitelji Sikavica u Baškoj Vodi. Rodio se, na veliku sreću obitelji, mali Ante-Tonći. Temelje njegove budućnosti mudro je zidala izvrsna i sveta odgojiteljica majka Mara sa suprugom Petrom, slivši u njegovo biće sve ono dobro koje su sami nosili u sebi. Slijedi rast i uzrast, školovanje u preteškim uvjetima, a onda pastirski posao na brojnim pasištima naše nadbiskupije i naše Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja.

Taj mali Tonći, a poslije fra Petar, danas ode kao dobri i izvrsni pastir u stvaralačku ruku Onoga koji ga je preko ljubavi svojih roditelja darovao zemlji.

Tako je, tko je god na ovaj način postao zemljanin, mora napustiti zemlju. Zemlja je za našega fra Petra bila samo privre meno stanište, i evo, u trećoj životnoj dobi, danas pokupi svoj šator i otputova, ali ne da ga razapne na nekom drugom mjestu, već da ga prazna donese pred svoga Boga, u Diogenovoj mudrosti prazna, jer mu je, kao siromašnom Franjinom sinu u tom šatoru bila dovolja sunčeva toplina, zalogaj kruha i gutljaj vode: mir bijaše njegovo bogatstvo.

Tek što je izišao ispod čekića i nakovnja svog novicija ta na prelijepom Visovcu, tom izvorištu franjevaštva, kao divna, moralna, etična statua,

254

Vje

sn

ik

fr

an

jeV

ač

ke

p

ro

Vin

cij

e

pr

es

Ve

to

ga

o

tk

up

ite

lja

5 i 6/2008

naši pokojnici

preseljen je u sasvim suprotan ambijent, našao se u vrtlogu Drugoga svjetskog rata, a što je tako lijepo opisao u svojoj knjizi MOGLO JE BITI I GORE. Naš sumještanin fra Karlo Jurišić ocijenio ju je kao bestseler. Jučer sam je uspio ponovno prelistati i sasvim sam blizu ovakvoj ocjeni. U tim prili kama, kada je brat ubijao brata, kada je krv potocima tekla, kada je mržnja dozivala smrt da kosi, u svim tim iskušenjima, ostao je vjeran svome Bogu i svojoj Crkvi ostavši ponosan na ono što jest.

Stavio je fra Petar svoju ruku na plug i više se nije okretao da vidi svoje brazde - još ih je snažnije zaorao na Franjinoj njivi nakon završetka teološkog studija postavši svećenik, i pri prvim pastoralnim koracima naišao je na pretvrd teren gdje su plugovi bili nemoćni - trebala mu je snaga traktora i kombajna, a imao ju je dovoljno kao izvrstan pastoralac u preteškim prilika ne samo ateizma, već i krvavog antiteizma. Ipak svugdje je uspio, gotovo do kraja, svojom dobrotom, iskrenim očinskim odnosima prema povjerenima, svjestan da svećenik ne smije biti obični službenik Crkve već duhovnik koji dariva svoju dušu da bi drugi dušu imali, svjestan da je upravo dobrota ključ koji otvara neotvorive brave. I otvarao ih je pretvarajući robove u slobodnjake.

Bila su to vremena gotovo permanentnih stresova koje je doživljavao u tijeku svoga svećeničkog života. Ali jedan koji se ne može mjeriti ni jednom težinskom mjerom, dogodio se u prometnoj nesreći između Baške Vode i Omiša, kada je izgubio (teško je to i izreći!) četiri člana svoje obitelji: brata Šimuna i njegovu suprugu, suprugu drugog brata Vite, te svoju voljenu i svetu sestru Zefiru. Taj jaki duh, u svojoj nepokolebljivoj vjeri izdržao je i ovo iskušenje, ne upućujući svome Bogu ni jedan:”Zašto?”, (znajući da se naša razmišljanja odvijaju u kategorijama vremena i prostora, te da će doći čas susreta, a evo došao je, kada će u svijetlu SVIJETLA SVIJETA vidjeti svoje najdraže u novosti života.

U posljednje vrijeme teško je upravljao sam sobom, pa je u najboljoj namjeri bio smješten u povoljnije uvjete: povjeren je tuđoj dobroti i tuđoj ljubavi, jednom drugom bratstvu i sestrinstvu, kako bi mogao zadovoljavajuće funkcionirati u daljnjem hodu kroz život.

Uza svu pažnju kojom je bio okružen u Omišu, bio je duboko uzdrman još jednim stresom, osjetio je kako to staro, presađeno stablo, presađeno u drugi prostor, polako vene. Već u starom prebivalištu, a to najbolje razumiju njegovi vršnjaci, njegovo snalaženje svedeno je na puki automatizam, a to je čovjekova sposobnost da ponavlja određene pokrete bez svjesnog reguliranja tih pokreta. To je podsvjestan postupak, to su naviknuti potezi koji su pridonosili snošljivim odnosima sa samim sobom, sa prostorom u kome je živio i sa braćom redovnicima živogoškog samostana.

Došavši u novu sredinu, nestade i automatizma, nametnu se misao da je sam, da je izgubljen. Ti novi stresovi pridonijeli su njegovoj tjeskobi.

255

Vje

sn

ik

fr

an

jeV

ač

ke

p

ro

Vin

cij

e

pr

es

Ve

to

ga

o

tk

up

ite

lja

5 i 6/2008

naši pokojnici

Dobri naš fra Petre, upravo, jer smo ono što jesmo, vjerni ci, redovnici, koji su povjerovali svome utjelovljenom Bogu, evo ovdje, nad tobom mrtvim, ostajemo tužni i pretužni, ali ipak i nad otvorenim grobom optimisti, u čvrstoj vjeri i zdravoj misli da ni ti, niti svi mi koji ćemo doći za tobom, nećemo ostati pod zidom smrti. Naime, Biblija nas nije prevarila kada kaže da smo stvoreni na sliku Božju, a to znači smo jedino mi, ljudi obdare ni razumom i slobodom, te da smo, s obzirom na te darove, jedina odgovorna bića, te da se kao takovi moramo naći pred autorom prirodnoga moralnog zakona, preskočivši na katapultu odgovornosti taj zid smrti. Bit će to za Svevida povod za poziv: ˝Uđi, dijete moje, u novi život...“

Dogodilo se to nakon što je fra Petar, pokupivši svoj šator dolje, na zemlji, donio pred Gospodina Boga rekavši: “Evo Oče, prazan je, nitko u njemu, osim mene, jer sam ti kao celibater to obećao. Ništa u njemu: ni šifre bankomata, ni štednih knjižica, ni jedne dionice... Ipak, nešto sam donio, donio sam ti obedijencije primljene poštom, otvorio, vidio i krenuo... “

Fra Petre, Baškovođanine! Silno si ljubio to svoje mjesto očaran njegovom ljepotom, pa ti pozdrav u ime njegovih stanovnika koji su u tebi vidjeli autohtonog Franjina sina, posebno u ime našeg nestora fra Karla Jurišića, mudrog, iskusnog časnog starca, najstarijeg predstavnika baškovoških redovnika: fra Nikole Radića, fra Gabrijela Jurišića, fra Dominika Radića i fra Marja Jurišića, u iskrenoj boli, u ovom trenutku opraštanja s tobom molimo: Requiem aeternam...

Snivaj u miru, fra Petre dragi, snivaj ovaj dugi san kojeg si usnuo. Snivaj ga u nebeskom miru, jer san kojeg je Bog sanjao nad tvojom kolijevkom u potpunosti je ostvaren.

Snivaj mirno, jer kako si vjerovao, jedini Pobjednik smrti, pobijedit će i tvoju smrt.

Želim prestati da te ne probudim u uživanju ljepote i dobrote našega Boga.

Tiho: do viđenja!

† franjo lukač

Dana 18. listopada 2008. godine blago je u Gospodinu preminuo, u sedamdeset i četvrtoj godini života, okrijepljen sakramentima naše vjere Franjo Lukač, otac našega fra Ivana Lukača.

Misa zadušnica slavljena je u srijedu 22. listopada 2008. u crkvi Sv. Franje u Rašeljkama. Sprovodni obredi obavljeni su nakon mise zadušnice na mjesnom groblju.

256

Vje

sn

ik

fr

an

jeV

ač

ke

p

ro

Vin

cij

e

pr

es

Ve

to

ga

o

tk

up

ite

lja

5 i 6/2008

trolist mučenika

fra stjepan čovo, trolist Mučenika, sinj, 2008.

Pojedine godišnjice bude u nama posebne osjećaje i uspomene. Radosne životne trenutke i velika slavlja rado spominjemo i želimo ih obnoviti u svojem sjećanju. Žalost ili zlo, naprotiv, koliko je u našoj moći, želimo zaboraviti i učiniti da nam se više nikad ne ponove. Ali ne možemo ih se odreći jer su oni dio naše kako osobne, tako i zajedničke prošlosti. Ipak ćemo sve učiniti da nas oni ne obeshrabre i ponovo ne uvuku u životno beznađe.

Pred nama su tragični događaji iz ratne 1943. godine. Te su godine ubijena šestorica franjevaca Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja sa sjedištem u Splitu. Proš le godine, 7. listopada 2007., podignuta je spomen-ploča dvojici naših mučenika u Rupnom Dolu u Hercegovini: o. Stanku Bradariću i o. Milanu Lapiću. O. Lapiću podignuta je 22. lipnja 2008. i spomen-ploča na crkvi Sv. Franje u Čitluku-Jasenskom. To se ipak činilo nedovoljnim pa se, evo, pojavljuje ova knjižica koja spomenutoj dvojici dodaje i tre ćeg mučenika - o. Petra Pavišu. On je njihov školski kolega pa zajednički sačinjavaju franjevački mučenički trolist. Cilj je ove knjižice da naša javnost bolje upozna naše mučenike i režim koji ih je likvidirao. Pisac ih predstavlja kao svijetle likove koji su tragično završili svoj zemaljski život. Provincijal o. P. Grabić ovako je zapisao zašto su ubijani fratri: „Naša je odgovornost bila u tome što smo Hrvati, katolici, svećenici i franjevci i od te odgovornosti ne bježimo nego se s njom ponosimo pred Bogom i pred svakim poštenim čovjekom”. Svu spomenutu trojicu ubili su partizani streljanjem.

U veliku zlu Drugoga svjetskog rata tri sjajne osobe, tri hrabra svećenika, puna duhovnog bogatstva, umanjiva la su nametnuto zlo, jer nisu pokleknuli pred svojim uboji cama i jer su ostali vjerni Bogu, vjeri i hrvatskom narodu.

Zahvalni smo o. fra Stjepanu Čovi što nam je omogućio da bolje upoznamo naše mučenike. Ovaj rad preporučujemo svim stanovnicima Cetinske krajine, ali na poseban način rodbini, prijateljima naše poginule braće i stanovnicima njihovih rodnih mjesta Čitluka i Hrvaca.

Fra Eugen Poljak i Fra Frano Bilokapić

BiBliografija

257

Vje

sn

ik

fr

an

jeV

ač

ke

p

ro

Vin

cij

e

pr

es

Ve

to

ga

o

tk

up

ite

lja

5 i 6/2008

Iz generalne kurIje

Franjevački kalendar s Generalovim dekretom ........................................................................... 47

Fra Matija Koren imenovan generalnim vizitatorom za našu Provinciju .................................... 51

Pismo Generalnog ministra i Generalnog definitorija o svetkovini Sv. Franje 2008. ................127

NATIVITATIS DOMINI NOSTRI JESU CHRISTI 2008 .........................................................194

okružno pISMo o. provIncIjala

Svoj braći Provincije u domovini i inozemstvu ..............................................................................2

Svoj braći u domovini i inozemstvu .............................................................................................53

Iz provIncjalata

Okružno pismo generalnog vizitatora fra Matije Korena člana Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda ...............................................................................................132

Raspored vizitacije ....................................................................................................................135

Što treba pripremiti za kanonski pohod.................................................................................... 137

Glasačke skupine ....................................................................................................................... 140

Molitve i zazivi za Provincijski kapitul 2009. ............................................................................ 145

Božićna čestitka Generalnog vizitatora .....................................................................................199

Iz tajnIštva

Izvještaj sa definitorijalnog sastanka održanog u Šibeniku 19.-20 veljače 2008. .........................4

Naslovnik crkve na Trsteniku ........................................................................................................6

Naslov Klerikata ............................................................................................................................6

Važni datumi kroz 2008. godinu ...................................................................................................6

Fra Drago Gverić imenovan župnikom u Kazibi - RD Congo .......................................................7

Očuvanje okoliša ...........................................................................................................................8

Pučke misije u 2008. godini ........................................................................................................ 10

Zahvala fra Josipa Božića ............................................................................................................12

Izvještaj s definitorijalnog sastanka održanog u Imotskom 22. travnja 2008. ............................56

Izvještaj s definitorijalnog sastanka održanog u Karinu 13. svibnja 2008. ................................. 57

Svećeničko ređenje i mlade mise .................................................................................................59

Đakonsko ređenje .......................................................................................................................59

Fra Marijan Vugdelija postao redovni profesor ..........................................................................59

Fra Siniša Balajić doktorirao .......................................................................................................60

Napustio Zajednicu .....................................................................................................................60

Termini pučkih misija ..................................................................................................................60

Uredovno vrijeme Provincijalata u srpnju i kolovozu .................................................................60

O. Provincijalu dodijeljena nagrada grada Knina ........................................................................ 61

Izvještaj s definitorijalnog sastanka održanog na Visovcu 2. rujna 2008. ................................ 146

Slavljenje Provincijskog kapitula ............................................................................................... 147

Položili jednostavne zavjete....................................................................................................... 147

Primljeni u novicijat ................................................................................................................... 147

Položili svečane zavjete ............................................................................................................. 148

Molitve i zazivi za Generalni kapitul 2009. .............................................................................. 148

goDišnje kaZalo

258

Vje

sn

ik

fr

an

jeV

ač

ke

p

ro

Vin

cij

e

pr

es

Ve

to

ga

o

tk

up

ite

lja

5 i 6/2008

goDišnje kaZalo

Napustio Zajednicu ...................................................................................................................150

Izvještaj s definitorijalnog sastanka održanog u Splitu 25 . studenoga 2008. ..........................200

Sjednice Južnoslavenske konferencije provincijalnih ministara OFM Prag, 21. – 24. listopada 2008. .....................................................................................................201

Zaređen za đakona ....................................................................................................................203

Zaređeni za prezbitere .............................................................................................................204

Sljedeći sastanak Provincijskog definitorija ..............................................................................204

PANIS VITAE - Zahvala i čestitka ............................................................................................204

Iz žIvota provIncIje

Proslava 650. obljetnice prisutnosti franjevaca u Sinju ............................................................... 13

14. Obiteljski susret u Franjevačkom samostanu u Zaostrogu .................................................... 15

Hrvatski tjednik Fokus o fra Vjeki Vrčiću ................................................................................... 17

Dvije prezentacije jedne knjige ................................................................................................... 18

Svečani akademski čin u Rimu ....................................................................................................20

Proslava Bezgrješne u HKM München ....................................................................................... 21

Adventski susret mladih u HKM München .................................................................................22

Božićna proslava u HKM München ............................................................................................23

Peta župa u Kazibi - RD Congo ...................................................................................................25

Predavanje Bernda Posselta u HKM u München ........................................................................26

Srca naša za Luku .......................................................................................................................27

Hodočašće franjevačkih novaka u Assis 14-21 travnja. 2008. .....................................................62

Bogoslovi na izletu u Unešiću ......................................................................................................63

Iz župe Banjevci ..........................................................................................................................64

«Antićevo» ...................................................................................................................................65

Susret permanentnog obrazovanja na Velebitu ...........................................................................70

Lećevica i Radošić: Misije u župi ................................................................................................ 71

Misije u slici i riječi ...................................................................................................................... 74

Dvojica velikih Šibenčanina ........................................................................................................75

Križni put naroda u Münchenu ...................................................................................................78

Proslava Uskrsa u HKM u Münchenu .........................................................................................79

Oproštaj s Domom-zjenicom svoga oka ......................................................................................80

VIS Papa bend u HKM u Mainzu ...............................................................................................83

Ludwigsburg: Susret Hrvata i Nijemaca u Bischof Sproll Haus ..................................................84

Hodočašće Hrvata iz katoličkih misija o 150. obljetnici lurdskih ukazanja ................................85

Proslava Majčina dana u Rüsselsheimu .......................................................................................87

Hodočasnički dan u Marienthalu ................................................................................................87

Duhovna obnova u HKM u Rüsselsheimu ..................................................................................89

Tijelovska procesija u Rüsselsheimu ...........................................................................................90

Podjeljivanje sakramenta svete krizme u HKM u Mainzu ..........................................................90

Svećeničko i đakonsko ređenje u Imotskom .............................................................................. 151

Mlada misa fra Mije Šabića ....................................................................................................... 151

Obiteljski susret u Zaostrogu ....................................................................................................152

Izvještaj o materijalnim radovima na Visovcu ...........................................................................154

259

Vje

sn

ik

fr

an

jeV

ač

ke

p

ro

Vin

cij

e

pr

es

Ve

to

ga

o

tk

up

ite

lja

5 i 6/2008

goDišnje kaZalo

Događanja u župi Svih Svetih - Piramatovci .............................................................................. 157

Proslava blagdana Sv. Ivana Krstitelja u Grnčeniku (Staševica) ...............................................159

Blagoslov obnovljene crkve Svetog Roka, postaja križnog puta i zvona u Piramatovcima .......163

Mješoviti zbor Gospe od Zdravlja hodočastio u Vukovar .........................................................164

Održane pučke misije u Čvrljevu (od 5. do 13. srpnja) – mons. Ante Ivas podijelio sakrament krizme ...............................................................................................................166

Slavili zajedno 35. obljetnicu svećeništva .................................................................................. 167

Slavlja u imotskom samostanskom okružju .............................................................................. 170

Proslavljeni dani svetoga Staša .................................................................................................. 171

Obljetnica blagoslova župne crkve u Rüsselssheimu ................................................................. 172

Jednodnevno ministrantsko druženje ........................................................................................ 173

U zagrljaju Gospe Žalosne ........................................................................................................ 174

Pučke misije u Sinjskoj krajini 2008. ........................................................................................205

Kninska slavlja ...........................................................................................................................209

Savjetovalište za obitelj u Podbiokovlju..................................................................................... 211

Mlada misa fra Tina Labrovića .................................................................................................. 212

Znanstvenici o našoj pokojnoj braći .......................................................................................... 214

Slavlje Gospe Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta u Sindelfingenu ......................................... 216

Otvaranje naše misije kod moliških Hrvata............................................................................... 217

Svi putovi vode u Rim – hodočašće HKM iz Sindelfingena ......................................................220

Treće studijsko putovanje u Portugal ........................................................................................222

Dva putovanja mladih iz HKM u Mainzu .................................................................................224

uSuSret 800. oBljetnIcI reda

Bogoslužje časova naša prvotna i glavna djelatnost ....................................................................29

Teologija Božanskog časoslova ....................................................................................................33

Zvanja ..........................................................................................................................................92

našI pokojnIcI

† Tereza Norac Kevo ...................................................................................................................42

† Ana Nimac ud. Nikole ..............................................................................................................42

† Kulimushi Kulihoshi Kacuka Oscar .........................................................................................42

† fra Anđelko Validžić .................................................................................................................97

† fra Anđelko Marić................................................................................................................... 113

† Marija-Mara Markota .............................................................................................................120

† Marija Kovačević ....................................................................................................................120

† Iva Ćaleta ................................................................................................................................120

† Jozo Banić...............................................................................................................................120

† Fra Josip Božić Stanić ............................................................................................................. 175

† Fra Ivan Akrap .......................................................................................................................184

† Stjepan Vrljičak ......................................................................................................................190

† Fra Kruno Vukušić .................................................................................................................225

† Fra Anselmo Kamber .............................................................................................................233

† Fra Jerko Jurić ........................................................................................................................242

260

Vje

sn

ik

fr

an

jeV

ač

ke

p

ro

Vin

cij

e

pr

es

Ve

to

ga

o

tk

up

ite

lja

5 i 6/2008

goDišnje kaZalo

† Fra Petar Sikavica ...................................................................................................................248

† Franjo Lukač ..........................................................................................................................255

BIBlIografIja

Stopama nazaretske Djevice .......................................................................................................43

Pastoral Grada .............................................................................................................................43

Fra Andrija Kačić Miošić i kultura njegova doba ........................................................................44

Hrvatska katolička misija u Düsseldorfu.....................................................................................44

Bauštelac ................................................................................................................................... 121

Fra Rafina duhovna razmišljanja ...............................................................................................122

Pod križem ova mladost ............................................................................................................123

Zbornik o Stjepanu Zlatoviću ...................................................................................................124

Pomoćnici kršćana ..................................................................................................................... 191

Trolist mučenika ........................................................................................................................256