SVEUILITE J. J. STROSSMAYERA FILOZOFSKI FAKULTET U OSIJEKU KATEDRA ZA POVIJEST STUDIJSKA GRUPA: POVIJEST NJEMAKI KOLEGIJ: PRAPOVIJEST U HRVATSKIM ZEMLJAMA

KNEEVSKI GROBOVI U BUDINJAKU

Mentor: doc. dr. sc. Jasna imi

Student: Tea Dujmi

Osijek, prosinac, 2011.

1

SADRAJ

1. UVOD ............................................................................................................................2

2. RAZRADA ................................................................................................................... 3

2.1.

UMBERAK .................................................................................................... 3

2.2.

ARHEOLOKA ISTRAIVANJA U BUDINJAKU ...................................... 4 BUDINJAK TUMULI................................................................................... 6

2.3.

2.4.

KNEEVSKI TUMUL 139.............................................................................. 8

3. ZAKLJUAK ............................................................................................................. 12

4. LITERATURA ........................................................................................................... 13

2

1. UVOD

Tema ovog seminarskog rada jesu Kneevski grobovi u Budinjaku. U ovome u seminaru ponajprije rei neto o podruju umberka, gdje su otkriveni tumulusi. Potome u ukratko iznijeti injenice o arheolokim istraivanjima koja su se vrila na podruju umberka i Budinjaka. Trea toka razrade e se odnositi na Kneevski tumul 139. Na kraju u rei to se tono nalo u svakome od grobova u tumulusu 139.

3

2.1. UMBERAK

umberak je smjeten na jugozapadnom rubu Panonske nizine. To je danas podruje sjeverozapadne Hrvatske. umberak se smjestio u meurjeju Krke, Save i Kupe. umberako gorje se odlikuje vapnencima tipinim obiljejima kra. Na tome podruju nalazimo ponornice, spilje, ponore i ponikve. Taj, etrdesetak kilometara dug i dvadesetak kilometara irok masiv, se prostire u smjeru jugozapad sjeveroistok. Na podruju umberka dolazi do ispreplitanja utjecaja jadranske morske i kopnene klime, zbog kojih na tome podruju imamo toplo umjereno vlani klimatski tip. Ovo je podruje, odlukom Hrvatskog sabora, 28. svibnja 1999. Proglaeno zatienim podrujem i parkom prirode. to se tie flore, prevladavaju ume s nekoliko endemskih vrsta, a od ivotinjskih vrsta su najzastupljeniji: fazani, zeevi, srndai, jeleni, divlje svinje i dr. Zbog naslaga eljezne rude u vapnenakim stijenama, na ovome su podruju postojali savreni uvjeti za razvoj u eljeznom dobu. eljezne rude koje su se mogle pronai na podruju umberka jesu: pirit, limonit, hematit, siderit. Zbog svog smjetaja na raskriju trgovakih putova i razliitih utjecaja, tijekom 8.st.pr.Kr., dolazi do ustaljenja obrade metala, poglavito eljeza. Dakle, openito, inovacije obrade eljeza stiu u Europu u 1.tis.pr.Kr. Tako obrada eljeza, uz stoarstvo i poljodjelstvo, preuzima vodeu ulogu meu gospodarskim granama. Kao posljedica toga zbivaju se velike drutvene promjene. Dolazi do sloenijeg raslojavanja drutva. Javlja se novi drutveni sloj koji ujedinjuje gospodarsku i vojno politiku silu. Najbolji primjeri za to jesu Kneevski grobovi u Budinjaku.

Slika 1. Pouna staza u Budinjaku

4

2.2. ARHEOLOKA ISTRAIVANJA

Prvi grobni nalazi na podruju umberka, tj. s poloaja Ratiak iz Krupaa, datiraju iz 1898.godine, a istraivao ih je Josip Brunmid. On je utvrdio kako se tu zapravo radi o nalazima iz kasnog bronanog doba. Ti se nalazi danas nalaze u Arheolokom muzeju u Zagrebu. Tek unazad pedesetak godina se na umberku vre sustavni obilasci terena. Do sada su pronaena razliita nalazita iz rasliitih perioda. Na podruju Podstranika je pronaeno i musterijensko strugalo, kamene sjekire, kosti i zubi mamuta i dr., dok na Japetiu imamo nalazite grobnih humaka. Veina otkria pripada ranoj fazi kulture polja sa arama, odnosno, latenskoj kulturi. Istraivanja provedena poslije 1986.godine su dala vana otkria otkriveni su grobovi u ravnom terenu. Jo ih nazivao arnim grobovima. Ti arni grobovi obiljeavaju kraj kasnog bronaanog doba (9.st.pr.Kr.), dok su skeletni grobovi karakteristini za starije eljezno doba.

Svake godine, novim istraivanjima, dolazimo do novih spoznaja to se tie naina ukopa, grobne arhitekture ili pak same konstrukcije tumula. Istraivanjima je utvreno postojanje deset tipova ukopa, unutar ili izvan tumula. Tako su za TIP 1 karakteristini arni grobovi s velikim arama, koji su ukopani u ravnom terenu i koji su pokriveni kamenom ploom. TIP 2 je prepoznatljiv po arnim grobovima s manjim arama, koji su ukopani u ravnom terenu, sa ili bez kamene ploe. TIP 3 ine arni pojedinani grobovi, koji su ukopani u zdravicu, i koji mogu biti pokriveni kamenom ploom i manjim tumulom. Za TIP 4 su karakteristini dvojni arni grobovi, koji su ukopani u manji tumul, pokriveni kamenom ploom, sa ili bez kamenom vijenca.

5

TIP 5 je prepoznatljiv po dvojnim arnim grobovima, koji su ukopani u manji tumul, pokriveni kamenom ploom, okrueni kamenim vijencem i naknadnim skeletnim ukopima izvan vijenca. TIP 6 ine pojedinani skeletni grobovi u veim tumulima.

Za TIP 7 je karakteristino od dva do etiri ukopa, u manjim tumulima, iji su promjeri od sedam do deset metera. TIP 8 je prepoznatljiv po velikim tumulima, s promjerima od deset do dvadeset metara, koji su imali vie od etiri ukopa. TIP 9 ine pojedinani skeletni grobovi u ravnom terenu, kojima je grobna jama oznaena kamenom, dok je za TIP 10 karakteristian isti nain ukapanja, samo to on nije bio oznaen kamenom.

6

Slika 2. Grobni prilozi iz kneevskog groba (dvije alice s rukama, keramika situla, dvije bronane atae s provuenim prstenovima, jedna ukraena posuda sa stoastim vratom, vrak eljeznog koplja, plitka zdjela, eljezni prsten s trakastom uicom, dva bronana listolika dugmeta, etiri razvodnika s prstenastom noicom, dva obrazna dijela vala, jedna velika bronana luna fibula, dva mala eljezna obrua, dvije spirale od bronce, vitice za kosu, zdjelasta kaciga, jedna eljezna igla s vie glavica)

7

2.3. BUDINJAK TUMULI

Sredinom osamdesetih godina dvadesetog stoljea, na sredinjem dijelu umberake gore, pokraj sela Budinjak, dolazi do otkria starijeeljeznodobnog arheolokog nalazita, koje obuhvaa nekropolu i gradinu. Budinjako naselje, tj. gradina idovske kue, se nalazi na izvanrednom stratekom mjestu, na samom vrhu brijega, koji se nalazi usred polja. Ono je s tri strane okrueno teko premostivim prirodnim strminama, dok je Budinjako polje s tri strane okrueno trima redovima zemljanih bedema. Naseobinski kompleks se protee povrinom od 40.000 km2, a nekropola tumula, koja se nalazi sjeverno ispod gradine u Budinjakom polju, zauzima povrinu od 60.000 km2.

Na podruju Budinjaka je pronaen 141 humak. Svi su bili okruglog oblika. Njihovi promjeri su bili od pet do dvadeset metara, dok se visina kretala od 0,5 do 2,20 m. Veina pronaenih grobnih priloga datira iz starijeg eljeznog doba, dok je manji broj priloga iz kasnog bronanog doba. Najvei dio grobnih priloga ine fragmenti ili potpuno ouvani nakit bronane i eljezne ukrasne igle, fibule, bronane i eljezne narukvice, bronane nanogvice, te eljezne, staklene i jantarne ogrlice. Ostale grobne priloge su inili: konjanika oprema, pojasne kope, polumjeseaste britve, eljezna i bronana koplja, noevi, sjekire itd. Naravno da je u Budinjaku zabiljeena i prisutnost keramike, koja svojom izradom, nainom peenja i ukraavanjem ukazuje na srodnost s haltatskom kulturom. No, nije samo haltatska kultura utjecala na na podruje Budinjaka. Tako je zabiljeen i utjecaj: panonskog, srednjobosanskog, likog i srednjoitalskog kulturnog kruga.

Zdjelaste kacige, pronaene u Kneevskim tumulima 3 i 139, pokazuju sloenu tehniku izrade. Srodnost metalnih nalaza nam ukazuje na injenicu, da su povezani sa starijeeljeznodobnim grupama srednje Italije, a posebice s grupom Caput Adriae. Zahvaljujui mnogobrojnim8

nalazima, moemo izvriti periodizaciju. Najstariji grobovi datiraju iz kasnog bronanog doba, dakle iz 10. i 9.st.pr.Kr., te pripadaju stupnju Budinjak I.

Grobovi povezani s najstarijim haltatskim stanovnitvom, pripadaju podstupnju Budinjak Iia, odnosno razdoblju 8.st.pr.Kr. Puna razvojna faza budinjakog grobita, koja je trajala od 730. 620.g.pr.Kr., pripada podstupnju Budinjak IIb. Posljednji razvojni stupanj, Budinjak III, koji je trajao od 620. 530.g.pr.Kr., oznaava kraj ukapanja i ivota starijeeljeznodobnog puanstva.

Sustavna istraivanja zdjelastih kaciga ukazuju na injenicu, kako su postojale razliite radionice u tome razdoblju, koje su posjedovale vlastite karakteristike. Radionice su : Budinjak, Molnik, Brezje, Hallstatt, marjeta i Libna. Te se kacige javljaju na poetku starijeg eljeznog doba, dakle poetkom 8.st.pr.Kr., a najvei dio njih, potjee iz druge polovice 8.st.pr.Kr.

9

2. 4. KNEEVSKI TUMUL 139

Nakon to je 1993. detaljno istraen tumulus 3, u kojemu je pronaeno deset grobova, od kojih je jedan bio sa zdjelastom kacigom, godinu dana kasnije, dakle 1994.godine, zapoela su istraivanja tumulusa 139. Taj je tumul imao promjer od 19, a visina mu je iznosila 2 metra. U njemu je pronaeno 7 ukopa, od kojih je jedan bio jako oteen. U tumul 139, tonije, u grobu broj 6, je pronaen Kneevski ratniki grob.

Istraivanja su pokazala, kako je humak neko bio manjih dimenzija, no dodatkom kneevskog groba na zapadnoj strani, tumul je povean. Tumulus je povean na taj nain, da je izravnana odgovarajua povrina, koja je za 0,5m bila dua nego to je to bilo potrebno za drvenu grobnu komoru. Potom je drvena komora prekrivena 10 12 cm debelim slojem ilovae. No, na nekoliko mjesta su vidljivi tragovi drvene konstrukcije, od koje su najuoljivije bile grede. S obzirom na veliku starost, drva, koja su pronaena u blizini metalnih nalaza, su vrlo dobro ouvana. No, naravno da su neki nalazi iz grobova s vremenom uniteni, uglavnom zbog djelovanja agresivnog kemijskog sastava tla. Ti loe ouvani predmeti, su poslani na restauraciju u radionice Rmisch Germanisches Zentralmuseuma u Mainzu. Tako je iz groba broj 6 restaurirana keramika stula, zdjelasta kaciga, igla, koplje, 2 narukvice; dok su iz groba 4 i 7 restaurirani: no i koplje, te ogrlica i narukvice.

Kao to je ve ranije spomenuto, u tumulusu 139, pronaeno je 7 ukopa. U grobu broj 1 su pronaeni igla i lonac, koji je bio manjih dimenzija i ravnog irokog dna. Lonac je bio napravljen od tamnosmee peene gline i imao je etiri bradaviasta izboenja; koja ne posjeduju vremensku niti kulturnu ogranienost. Pronaeni lonac, u kronolokom pregledu keramike svetolucijske haltatske kulture, odgovara tipu 2. Pronaena igla nije sauvana u cijelosti. Ona je imala okruglu glavicu i narebreni vrat, te podsjea na igle iz transdanubijskih nalazta Kakasd.

10

Arheolozi su u grobu broj 2 naili na ostatke keramikih posuda. Najvjerojatnije se radilo o loncima na nozi, koji su napravljeni od crne peene gline. Pretpostavlja se kako su i oni posjedovali bradaviaaste plastie ukrase. U grobu broj 3, ija je jama bila oteena, pronaena je bronana luna fibula s produenom nogom C presjeka. Primjerke slie ovoj fibuli nalazimo na podruju sjeverne Italije, i oni datiraju iz kraja 7. i poetka 6.st.pr.Kr. Ova fibula pripada kasnijoj fazi stupnja Ha C. U grobu broj 4, kojega je inila pravokutna jama, dimenzija 200 x 90cm, pronaena je keramika posuda, vrak eljeznog koplja, eljezni no i brus. Otkrivena posuda je bila nainjena od tamnosmee gline i imala je glatku povrinu. Posuda je posjedovala uplju zvonoliku nogu, irok i blago spljoten trbuh, stoast vrat te plastini ukras od 3 vea roia tj. bradaviasta izboenja. Ova posuda odgovara ranijim tipovima ciborija dolenjske keramike iz Bele krajine. Prisutna bikoninost i motiv spirala ukazuje na jaku tradiciju panonske kulture polja sa arama, a kratki vrat te nain ukraavanja ukazuju na srodnost s posudama pronaenim u haltatskoj nekropoli istono od Budinjaka na Kaptolu. Pri iskapanju groba broj 5 zamijeena su teka oteenja. Grobna je jama bila pravokutnog oblika. U tome su grobu pronaeni ostaci keramike, koja je unitena velikim korijenom. Osim ostataka keramike, pronaena je velika unasta bronana fibula, koja je imala cik cak ukras i dugaku nogu koja zavrava profiliranim dugmetom. Takve su fibule este u jugoistonoalpskom prostoru. Pronaena fibula s profiliranim dugmetom, spada u varijantu B. Najrairenije su bile u prostoru Dolenjske, Bele krajine i svetolucijske skupine. U jami su pronaena i dva mala koluta raskucane bronane ice. U grobu broj 6, agresivan kemijski sastav tla je prouzrokovao propadanje kotanog i drugog organskog materijala. No, unato tomu, velika grobna komora i prilozi ukazuju na injenicu, da je tu izvreno pokapanje. U grobu su pronaene 2 vrste nalaza. Prva vrsta jest keramika oprema. U kneevskom su grobu pronaene: jedna ukraena posuda sa stoastim vratom, dvije alice s rukama, jedna keramika situla koja je bila ukraena skupinama poredanih avlia i bradaviastim ispupenjima te dvije bronane atae s provuenim prstenovima. Pod keramikom je pronaen eljezni vrak koplja. Osim toga, od keramike u grobu broj 6 imamo jo i plitku zdjelu, eljezni prsten s trakastom uicom, dva bronana listolika dugmeta s rebrom po sredini gornje plohe i uicom na poleini. Druga skupina nalaza iz kneevskog groba jest konjska oprema, koja obuhvaa etiri razvodnika s prstenastom noicom i na proboj izvedenim kriem te dva obrazna dijela vala; koji upuuju na popravke u bronci, izvedene u tehnici prelijevanja.11

Osim navedenih nalaza, u grobu su se nalazile jo tri eljezne narukvice, jedna velika bronana jednopetljasta luna fibula, dva mala eljezna obrua, dvije spirale od bronce tj. vitice za kosu, zdjelasta kaciga i jedna eljezna igla s vie glavica. Pronaeni grobni prilozi upuuju na dvojni ukop. Pretpostavlja se da je ena bila pokopana sa strane, izmeu mukarca i konjske opreme, s narukvicama i lunom fibulom; dok je mukarevo tijelo poloeno na sredinu, sa zdjelastom kacigom i iglom s vie glavica, do glave, a uz tijelo mu je bilo poloeno koplje. Arheolozi nagaaju kako su situla i posuda sa stoastim vratom pripadale mukarcu, dok je plitka zdjela bila enina. Zbog poloaja eninog tijela da se pretpostaviti, kako je ena, najvjerojatnije, pokopana poslije mukarca, u nekom drugom vremenu. Svakako najvaniji od svih pronaenih grobnih priloga iz kneevskog groba jest zdjelasta kaciga. Kada je iskopana, bila je jako loe ouvana, jer je bronca bila isluena i u krhotinama. Kao to je u tekstu ve spomenuto, ona je restaurirana u Rmisch Germanisches Zentralmuseumu u Mainzu. Promjer je iznosio 28, a visina 21cm. Zbog loe ouvanosti, nemogue je prepoznati ljepak koji se koristio izmeu koe i prepleta. Na vrhu prepleta je bila privrena tjemena ploa s profiliranim trnom, ija je debljina iznosila 0,4mm. Tragovi ogrebotina koji su pronaeni na kacigi, upuuju na bruenje ploa. Ova je kaciga imala avlie i bronane ploe, dok je kaciga, koja je pronaena u tumulu 3 imala samo avlie. Bone ploe su obino bile nalijevane s pripadajuim klinom, pa su imale slino stepenasto profilirano sredite. Kaciga je posjedovala jednu tjemenu, etiri velike i osam malih ploa. Bone i sredinja ploa ne pokazuju nikakve razlike, dok su te razlike u izradi tjemene ploe uoljive. Ve prije spomenuti avlii su ispunjavali prazan prostor izmeu ploa. Uglavnom su svi ratniki grobovi ranog haltata imali istovjetnu opremu koja se sastojala od: dva ili tri vrka koplja, jednostavne igle s vie glavica, sjekire itd. Samo je u jednoj treini istraenih grobova pronaena konjska oprema, a samo u tri groba su pronaene narukvice. Keramika je prisutna u veini grobova, no ona je tijekom iskapnja u 19.st. potpuno zanemarena. U grobu broj 7, koji je zapravo bio duga grobna jama pravokutnog oblika, dimenzija 300 x 85 cm, na relativnoj dubini od 195cm, pronaeno je keramiko posue i enski nakit. Prema tim grobnim prilozima moemo zakljuiti kako je ta osoba zauzimala znaajno mjesto u budinjakoj hijerarhiji.

12

Slika 3. Prikaz kneevskog groba pronaenog u tumulu 139

13

3. ZAKLJUAK

U prapovijesti, kao i danas, ljudske su zajednice na irem podruju regije ivjele u meusobnoj komunikaciji, te je time dolo do stvaranja zajednikog kulturnog identiteta. To nas vodi do zakljuka kako je u starijem eljeznom dobu postojao odreen stupanj kulturnog zajednitva. Dosadanji nalazi svjedoe o gospodarskoj snazi starijeeljeznodobne populacije na budinjakoj gradini, pa moemo rei kako je Budinjak bio regionalno sredite u ono vrijeme. Kada sagledamo kneevski tumul u cijelosti, dolazimo do zakljuka kako smo u njemu pronali jedan dvojni grob, u kojemu su pokopani mukarac i ena. U tome je tumulu pronaeno jo 6 grobova, od kojih su tri bila enska, a tri muka. Svi ukopi u tumulu datiraju iz 8., eventualno poetka 7.st.pr.Kr. Znanstvena istraivanja zdjelastih kaciga iz kneevskih grobova, omoguila su nam uvid u tehniku izrade zdjelastih kaciga, pa zbog toga moemo izraditi novu raslambu i precizniju dataciju ove grupe haltatskih kaciga.

14

4. LITERATURA

1. Park prirode umberak Samoborsko gorje, Hrvatska regija, Matica Hrvatska, Zagreb,

2006.

2. koberne, elimir, Budinjak kneevski tumul, MGZ, Zagreb, 1999.

3. Zagrebaka upanija i Grad Zagreb, Leksikografski zavod Miroslav Krlea, Zagreb, 2006.

15