Škola kao sigurnosna „mreža“ učenika: A kako je

Škola kao sigurnosna „mreža“ učenika: A kako je

nastavnicima i ravnateljima u suočavanju s kriznim

događajima i katastrofama velikih razmjera?!

Prof. dr. sc. Marina Ajduković

Udruga ravnatelja srednjih škola

23. 2. 2021.

Remove WatermarkWondersharePDFelement

http://cbs.wondershare.com/go.php?pid=5239&m=db

Sadržaj predavanja• Što je pandemija Covid-19 promijenila u pogledu društvenih

odnosa?

• Kako se građani suočavaju s pandemije Covid-19 i koje su mentalno-zdravstvene posljedice

▫ Depresivnosti, anksioznosti, traumatski stres i simptomi poremećaja prilagodbe

▫ Rodne razlike i COVID -19: jesu li muškarci i žene različito pogođeni epidemijom?

▫ Koje dobne skupine su najpogođenije?

• Učinaka pandemije i potresa na školu kao sustav

▫ Krizni događaji i učinak kriza na organizaciju



Što je pandemija Covid-19 promijenila u

pogledu društvenih odnosa?

• Svijest o krhkosti, ali i povezanosti ljudi i zemalja čitavog svijeta

• Solidarnost i sebičnost između zemalja, regija, pokrajina u zemljama

• Strah od nepoznatog rizika i razlike u upravljanju krizom u zemljama

• Svijest od nepripremljenosti na pandemiju svjetskih razmjera • Mobilizacija istraživača radi pronalaženja cjepiva,

konkurenciju i neslućeni profiti farmaceutske industrije („što košta da košta”)

• Neviđene intervencije država u ograničenja prava građana, podršku nacionalnoj (i EU) ekonomiji, golemo zaduživanje država



Što nam se sve događa?

• Naše prirodne snage nošenja s teškim događajima su tijekom 2020. godine značajno potrošne u suočavanju s dugom, vrlo uznemirujućom, dugotrajnom i iscrpljujućom Covid-19 pandemijom, čije trajanje je još uvijek neizvjesno, a različite posljedice se samo naziru. Kako su pokazala istraživanja, upravo je neizvjesnost o posljedicama glavni izvor tjeskobe koju u znatno povećanom opsegu građani osjećaju.

• Uz to je područje središnje Hrvatske pogodio snažan potres što dodatna povećava osjećaj nesigurnosti i straha pogođenih građana. Za mnoge naše sugrađane krizna situacija još traje i njihova ključna potreba je uspostava temeljnog osjećaja sigurnosti.

4Remove WatermarkWondersharePDFelement


Što je obilježilo odgojno-obrazovni proces i

kulturu ustanova tijekom 2020.?

• Višestruke promjene načina rada potaknute COVI-19 pandemijom

• Povećani zahtjevi za prilagodbom i povećana razina stresa učenika, roditelja i djelatnika

• Sve češće krize iscrpljivanja zbog duljine trajanja i neodređenosti COVID 19 pandemijom na svim razinama – nacionalnoj, regionalnoj, organizacijskoj, obiteljskoj i individualnoj razini

• Kumulativni učinaka potresa kao katastrofe velikog razmjera

• Pogoršanje mentalnog zdravlja u ovakvim situacijama je očekivano



Kako možemo odrediti mentalno

zdravlje?

• Mentalno zdravlje je unutarnja snaga koja nam omogućava da uživamo život i da preživimo bol i patnju, razočaranje i tugu.

• Mentalno zdravlje je stanje dobrobiti u kojem pojedinac ostvaruje svoje potencijale, može se nositi normalnim stresovima života, može raditi produktivno i korisno, može pridonijeti svojoj zajednici (WHO, 2001.; str 1).

• I kod odraslih i kod djece stresni životni događaji su snažno povezani s pojavom problema mentalnog zdravlja i mentalnih poremećaja.



Što pretpostavlja mentalno zdravlje?

Mentalno zdravlje pretpostavlja sljedeće vještine i sposobnosti: • sposobnost da se razvijamo emocionalno, intelektualno, duhovno i

socijalno• sposobnost da prihvatimo promjene u životu• sposobnost da prepoznamo, prihvatimo i iskažemo misli i osjećaje• sposobnost da smo svjesni drugih i da s njima suosjećamo

vještinu stvaranja i održavanja prijateljstava i dobrih odnosa s drugim ljudima

• sposobnost da se djelotvorno suočavamo sa stresnim i kriznim događajima

• sposobnost da koristimo psihološki stres kao dio procesa osobnog rasta i razvoja, a ne kao nešto što ugrožava i smanjuje naše funkcioniranje.



A što ako…

• …. se naša sposobnost za djelotvorno suočavanje sa

stresnim i kriznim događajima „potroši”

• …. količina stresora je tolika da ne stignemo koristiti

stres kao dio procesa osobnog rasta i razvoja, te da je

stres ugrožava i smanjuje naše bio-psiho-socijalno

funkcioniranje.

Pogledajmo što nam se događa….



Očekivano pogoršanje mentalnog zdravlja i

ponašanja

• Neizvjesnost: trajanje, nepredvidljivost promjena u životnom funkcioniraju, online rad, školovanje od kuće … → simptomi tjeskobe (anksioznosti)

• Zabrinutost: ugroženo zdravlje (osobno, bližnjih), ekonomska ugroženost i osiromašenje, gubitak zaposlenja i stabilnosti→ simptomi depresivnosti

• Životni gubici i osobna životna ugroženost →simptomi traumatskog stresa

• Ograničenja uobičajenog načina života → simptomi poremećaja prilagodbe

• Ograničenja socijalnih kontakata: emocionalne teškoće → emocionalna nestabilnost, osamljenost, osjećaj izoliranosti, povećani rizik nasilja u obitelji



Zašto nam se

sve to

događa?

• Odgovori na ugrožavajući događaj su poznati

i kao 3F:

o FIGHT (borba) – usmjerenost na

mijenjanje situacije

o FLIGHT (bijeg) – usmjerenost na

izbjegavanje situacije

o FREEZE (blokada) – usmjerenost na

prihvaćanje situacije

• U životno prijetećim situacijama se u istom

trenutku aktivira naša biološka

pobuđenost koja je značajna za

preživljavanje te se u istom trenu javljaju

osjećaji važni za samoočuvanje

(prvenstveno je to strah, no često se javlja i

ljutnja)





12

FRONTALNA PODRUČJA

IZVRŠNIH FUNKCIJA:

ISKLJUČENA

Prefrontalni korteks je „izvršni

direktor” mozga. Regulira donošenje

odluka, procjenjivanje, planiranje,

moralno rezoniranje i osjećaj za

sebe. Stresna iskustva isključuju

frontalne režnjeve. Tijekom vremena,

to može voditi u impulzivna, čak i

nasilna ponašanja, povećanu

anksioznost, depresivnost, zloporabu

alkohola i droga, poremećaje učenja,

te povećanje bolesti povezanih sa

stresom.

SUBKORTIKALNA PODRUČJA

BORBE ILI BIJEGA: UKLJUČENA

Subkortikalni pobuđujući sustav –

amigdala, talamus, hipokampus,

moždano deblo i hipotalamus –

mobilizira tijelo za akciju, povećavajući

brzinu otkucaja srca, brzinu disanja i

tonus mišića. Obilježje ovog sustava je

zaobilaženje frontalnog izvršnog

funkcioniranja i izravno aktiviranje „mod”

borba ili bijeg.



A što nam govore istraživanja?

Longitudinano istraživanje „Psihološka prilagodba i suočavanje tijekom pandemije korona virusa”

Istraživački tim prof. emeritus Dean Ajduković (voditelj), Helena Bakić, mag. psy. (Filozofski fakultet u Zagrebu), prof. dr. sc. Marina Ajduković, dr. sc. Ines Rezo (Pravni fakultet u Zagrebu), dr. sc. Aleksandra Stevanović, prof. dr. se. Tanja Frančišković (Medicinski fakultet u Rijeci)



Psihološka prilagodba i suočavanje tijekom

pandemije korona virusa

• Istraživanje se istovremeno provodi u 12 zemalja u okviru Europskog društva za traumatski stres (ESTSS), a u Hrvatskoj pod pokroviteljstvom Hrvatskog društva za traumatski stres (HDTS)

• U HR napravljene dvije studije u dvije točke mjerenja (početak srpanj i početak prosinca 2020. ) koje se međusobno razlikuju po načinu uzorkovanja. ▫ Incijalni online panel uzorak N=1201 sudionik (18 do

65 godina) koji je nacionalno reprezentativan za sve dijelove HR

▫ Incijalni online (prigodni) uzorak putem društvenih mreža N=1736 sudionika (18 do 65 godina)

▫ U ovom predavanju su prikazani rezultati panel uzorka



Cilj istraživanja

1. Utvrditi kako se građani tijekom pandemije Covid-19 suočavaju sa strahom, stresom i životnim opterećenjima i koje su mentalno-zdravstvene posljedice

2. Ispitati odnose između stresora poveznih s pandemijom, faktora rizika i otpornosti s više indikatora mentalnog zdravlja: stresom, depresivnosti, anksioznosti, traumatskim stresom i simptomima poremećaja prilagodbe



Uzorak

Panel uzorak

1. Istraživanje u srpnju 2020.

N=1201 sudionik

50,1% žena

Dob 18 do 65 godine (M=41,37; SD=12,86)

2. Istraživanje u prosincu 2020.

N=1116 sudionik

50,1% žena

Dob 18 do 65 godine(M=42,09; SD=12.67)



Uzorkovanje



Pokazatelji mentalnog zdravlja

• DASS-21 (Skala depresivnsti, ankisoznosti i stresa)

• Simptomi stresa zbog prilagodbe• Traumatska iskustva (PCL-5)• Simptomi traume (PC-PTSD-5)• Teškoće tijekom zadnja dva tjedna

(PHQ-4)• Dobrobit (WHO Well-being Index)• Skala psihološke optpornost



Primjer: Simptomi stresa zbog prilagodbeDogađaji poput pandemije uzrokovane koronavirusom mogu imati brojne posljedice na naše ponašanje i psihološko stanje. Dolje su navedene reakcije koje se mogu javiti nakon takvih događaja. Molimo navedite koliko se pojedina tvrdnja odnosi na vas Skala odgovora: 1 – nikad, 2 – rijetko, 3 – ponekad, 4 – često

1. Neprestano mislim o događajima tijekom pandemije2. Puno mislim o događajima tijekom pandemije i to mi je veliko opterećenje3. Od kada se dogodila pandemija, teško mi je koncentrirati se4. Stalno mi se vraćaju sjećanja na događaje u vezi pandemije i ne mogu ih zaustaviti5. Moje misli se često vrte oko svega što je povezano sa pandemijom6. Od kada se dogodila pandemija, ne volim ići na posao ili obavljati svakodnevne zadatke7. Od kada se dogodila pandemija ne spavam dobro8. Općenito, situacija s koronavirusom snažno je utjecala na moje bliske odnose, slobodno vrijeme ili na druga važna područja života



Ozbiljna i vrlo ozbiljna razina poteškoća

HRVATSKA Facebook

Jokić Begić i sur.Svibanj 2020.

HRVATSKA PANEL

Srpanj 2020.

HRVATSKA PANEL

Prosinac 2020.

PTSP - 14% (60/429) 20,6% (36/175)

Poremećaj prilagodbe - 9,8% 15,3%

Depresivnost DASS-21

17,8% 7,7% 9,7%

Depresivnost PHQ-4 - 15,8% 18,7%

Anksioznost DASS-21 17,4% 7,8% 10,1%

Anksioznost PHQ-4 15,1% 16,1%

Stres DASS-21 19,1% 7,2% 8,2%

22/01/2021METODOLOŠKA RADIONICA:ISKUSTVA ISTRAŽIVANJA UČINKA

COVID-19 NA MENTALNO ZDRAVLJE



Diskusija: Kako objasniti razlike između

istraživanja?

Drugačije razdoblje istraživanja? • Adaptacija na stres?

Drugačija metodologija: • panel ili društvene mreže -→ REPREZENTATIVNOST

UZORKA• različiti upitnici i različiti

Kako uopće procijeniti razinu objektivnog rizika? • Broj zaraženih u zemlji? Omjer umrlih? Izloženost

informacijama? Broj zaraženih koje osobno poznaje? Osobna zaraženost?

• Da li ispitujemo reakciju na opasnost od zaraze ili na posljedice u smislu izolacija, samo izolacija, lockdown-a, karantena?



Rizici za mentalno zdravlje tijekom pandemije- dosadašnja

istraživanja (rizici potvrđeni u našem istraživanju označeno crveno)

• Sociodemografske odrednice

▫ Spol – nije se potvrdila hipoteza da

su Ž u većem riziku od razvoja

depresivnosti, anksioznosti i PTSP-a

▫ Mlađa dob

▫ Viša razina obrazovanja

▫ Niži socioekonomski status i

smanjenje prihoda tijekom

pandemije

Zdravlje

▫ Trenutni zdravstveni

status, percipirana mogućnost

zaraze koronavirusom,

dijagnoza mentalnog

poremećaja → rizici za PTSP,

depresiju i anksioznost

• Fizičko distanciranje i samoizolacija

▫ Distanciranje - viša razina depresije,

simptoma generaliziranog

anksioznog poremećaja (GAD)

▫ GAD-a, intruzivnih misli i stresa

▫ Samoizolacija - viša razina

depresije, simptoma GAD-a,

insomnije i stresa

▫ Niža socijalna podrška – viši rizik za

anksioznost depresivnost, stres,

GAD, intruzivne misli i insomniju

• Stanovanje

▫ Samci i osobe s maloljetnom

djecom – u većem riziku za

probleme mentalnog zdravlja

▫ Osobe koje žive u gradovima

Mediji

▫ Veća izloženost predviđa više

simptoma depresivnosti i

anksioznosti

22/01/2021METODOLOŠKA RADIONICA:ISKUSTVA ISTRAŽIVANJA UČINKA

COVID-19 NA MENTALNO ZDRAVLJE



Neka zanimljiva pitanja

• Spol nije značajan prediktor poteškoća mentalnog zdravlja iako je to bilo očekivano (npr. žene su sklonije depresiji od muškaraca). Zbog čega?

• Dob? Inače je starija dob rizični faktor za poteškoće mentalnog zdravlja. Jesu li mladi tihe žrtve pandemije?



Rodne razlika u zdravlju zbog pandemije –

biološki faktori

• Muškarci (M) više umiru od žena (Ž) premda su podjednako zaraženi koronavirusom (58%)

• M češće imaju teže oblike bolesti → intenzivna skrb▫ Ž otpornije zbog boljeg imuniteta povezanog s

estrogenom i 2X gena▫ Kod M testosteron olakšava ulaz virusa u tjelesne

stanice▫ M imaju više ACE2 receptora na stjenkama stanica

koji omogućuje masovniji ulazak virusa u stanice nakon zaraze

epidemij

i Covid-

19

24



Pandemija, socijalni konstrukt maskulinosti i

zdravlje

• M imaju više kroničnih bolesti (tlak, kardivaskularne, plućne, dijabetes) jer manje brinu o zdravlju, prehrani (više alkohola, nikotina, droga) → zbog normi o maskulinosti / muževnosti → teža Covid-19 oboljenja▫ Briga o zdravlju „nije muževno”, već „slabost”→ kasnije traže

pomoć jer je muževna norma snaga, otpornost, samopouzdanje

▫ M tipično umiru više ugroženiji i kod drugih epidemija:

Španjolska gripa (1918-19) višestruko više umrlih M nego Ž

SARS (Azija, 2003) od zaraženih umrlo 22% M, 12% Ž

MES (Srednji istok, 2017-18) umrlo 22% M, 26% Ž

epidemij

i Covid-

19

25



Pandemija, maskulinost i ponašanje

• M se manje pridržavaju zdravstvenih mjera – sukladno maskulinoj slici neustrašivog (i) pred koronom▫ Manje nose maske, dezinficiraju ruke: M 29%, Ž 44% (Gallup, IV.

mj. 2020)▫ Manje poštuju mjeru fizičke distance i izolacije, osobito mladi M

• Zabrinutost za posao, neizvjesna ekonomska budućnost – posebno najugroženijih slojeva → ugrožena uloga muškarca zaštitnika koji štiti i skrbi za obitelj

• Kod M porast konzumiranja alkohola u lockdownu za 20% (Vel. Brit.)

• M su i inače usamljeniji, slabija socijalne mreža maskuline norme otežavaju traženje pomoći u krizi, jer je to slabost i prijetnja identitetu („šuti, ti to možeš”)

epidemij

i Covid-



Pandemija, ženske uloge i zdravlje

• Ž rade u profesijama koje su izloženije koronavirusu(zdravstvo, socijalna skrb, usluge, obrazovanje)

• Ž u kućnoj izolaciji dobile dodatnu ulogu pomagača u online školovanju od kuće - uz rad na poslu, kućni rad, skrb o djeci, skrb o starima u obitelji

▫ U izolaciji je veći teret na Ž da skrbe za dobro emocionalno stanje i dobrobit ukućana (partnera i djece), ne samo za sebe

• Ž nedostaje razgovor o teškoćama zbog epidemije koji M izbjegavaju→ porast napetosti u odnosima, dok je smanjena mogućnost fizičkog udaljavanja iz situacije.

epidemij

i Covid-

19

27



Pandemija i rodne razlikeUsprkos ograničenjima i rizicima, žene sudionice našeg istraživanja su u većoj mjeri prepoznale pozitivne posljedice života u korona uvjetima nego muškarci:

• povećanje kohezije u društvu,

• više kvalitetnog vremena s voljenim osobama, prijateljima ili kućnim ljubimcima

• rad od kuće (kućni ured)

• cijenjenje vlastitog zdravlja ili zdravlja najmilijih,

• učenje novih komunikacijskih tehnologija, npr. Skype, Zoom

• vrijeme za preispitivanje prioriteta u životu

Radili se ovdje o otpornosti kao „ordinary magic“ ?



Učinak COVID-19 pandemije na mlade

Mišljenja sudionika online predavanja 14. tjedan psihologije u Đakovu „Učinak korona epidemije na mentalno zdravlje odraslih” (18.2.2021.)

• Mladi ne samo da su žrtve pandemije time što se od njih tražilo da život stave na čekanje, nego im se još i nametao osjećaj krivnje da će oni biti krivi ako bake i djedovi umru.

• Mladi su sigurno tihe žrtve pandemije, jer sve promjene koje su se dogodile njima su potpuno nova iskustva - negativna, a nisu još dovoljno mentalno jaki da bi podnijeli toliku promjenu…. nemaju kao stariji dovoljno (brojna) iskustva o preživljavanju

• Što se tice mladih - razvojni i životni zadaci u toj dobi su drugačiji, veća su očekivanja, želja za napretkom. Puno prilika za to je preko noći nestalo.

• Neki mladi su bili u prijelaznom razdoblju - završetak osnovne/srednje škole/fakulteta/kretanje u tržište rada, a prijelazna razdoblja su obično teža, te su dodatno otežana zbog pandemije… ograničen socijalni život, promijenjena životna situacija…. izraženije negativne posljedice društvenih mreža



Zaključno o rezultatima• Razina psiholoških smetnji u srpnju i (depresija,

anksioznost i stres) u odnosu na svibanj 2020. se je značajno smanjila s popuštanjem protuepidemijskih mjera i boljom epidemijskom situacijom.

• Razina PTSP-a kod onih koji su doživjeli traumatsko iskustvo tijekom pandemije iznosi 14%. Značjano je veća kod građana koji su doživjeli potres.

• Usporedba srpanj - prosinac 2020. pokazala je da su svi pokazatelji mentalnog zdarvalja u laganom porastu ▫ depresivnost, anksioznost i stres u laganom porastu (1%

do 3%) • Najaveći porast je evidentiran kod

▫ poremećaja prilagodbe (porast od 9,8% na 15,3%)▫ posttrautmatski stresnih reakcija (porast s 14% na 20,6%

kod onih koji doživajeli neki traumatski događaja za vrijeme COVID-19 pandemije)



Zaključno o rezultatima

• Osobe s ranijom dijagnozom iz područja mentalnog zdravlja te oni koji svoje zdravstveno stanje procjenjuju kao rizičnih za razvoj komplikacija COVID-19 bolesti su i pod povećanih rizikom za razvoj psiholoških smetnji.

• Psihološka otpornost zaštitni je faktor te osobe koje imaju veću psihološku otpornost imaju i manju vjerojatnost da razvoji psihološke poteškoće zbog pandemije COVID-19.

• Oni koji manje prate vijesti vezane uz pandemiju boljeg su psihološkog zdravlja.

• Mlađi pokazuju više psiholoških poteškoće zbog pandemije COVID-19.



Što konkretno ovi podaci znače za vas kao pojedince, a što kao rukovodne osobe?



Škola kao sigurnosna mreža učenika

u doba COVID -19 pandemije



Što je novo u životima djece? • Djeca svih uzrasta i iz svih socioekonomski okruženja

iskazuju:

▫ osjećaj socijalne izolacije, usamljenosti, frustracije, zbunjenosti i tjeskobe

▫ nedostaje im rutina odlaska u školu i bivanja s prijateljima

▫ preuzimaju stres iz obitelji

▫ nedostatak privatnosti kako bi mogli povjerili svoje osobne brige, bilo online ili telefonom

▫ u povećanoj su opasnosti od obiteljskog nasilja, a u starijoj dobnoj skupini i od seksualnog zlostavljanja na internetu, uključujući i grooming aktivnosti.



Što se još događa našim učenicima?• Traumatizacija zbog potresa• Ranija istraživanja iz zemalja koja su često pogođena

potresom (npr. Japan, Čile, Kina) pokazala su da:• dok simptomi depresivnosti vrlo variraju (od 5 do 70% djece ih

iskazuje u različito vrijeme nakon katastrofe), simptomi anksioznosti značajno rastu u prvim mjesecima nakon TD (oko 50% djece i nakon 6 mjeseci pokazuje različite anksiozne smetnje)

• oko 30% djece ima problema sa spavanjem i/ili separacijske strahove

• većina djece se postepeno oporavi nakon potresa, no 25-30% iskazuje kronične ili produžene simptome depresivnosti i/ili anksioznosti

• pod najvećim rizikom djeca koja i inače odrastaju u nepovoljnim životnim okolnostima

• materijalna šteta nakon potresa ima prolazni utjecaj na prisutnost problema mentalnog zdravlja kod adolescenata

• posttraumatski rast najčešći kod djece s dobrom socijalnom podrškom



Škola kao „sigurnosna mreža” učenika

• Za svu djecu, a pogotovo djecu koja odrastaju u rizičnim

okolnostima, škola predstavlja sigurnosnu mrežu učenika

▫ Važnost školskog okruženja vidljiva je i u nalazu istraživanja

„Kako je biti adolescent u Hrvatskoj” (ERF, 2019.) da veća

privrženost školskom okruženju garantira manje emocionalnih

problema - mladi koji su privrženiji školi iskazuju manje

simptoma anksioznosti.

• U vrijeme kriza velikih razmjera povezanost učenika sa školom je

još važnija.

• Ključni dio te mreže, povezan s općom dobrobiti učenika, su svi

djelatnici škole – od ravnatelja, stručnih suradnika, učitelja,

čistačica - čiji se profesionalni i privatni svijet brzo i dramatično

mijenjao.



Na što se usmjeriti?• U cilju osiguravanje dobrobiti djece u ovim

nesigurnim vremenima, bitno ih je poticati na učenje životne vještine koje im mogu pomoći djelotvornijem suočavanja s kriznim situacijama i kasnije u životu.

▫ Kritičko mišljenje

▫ Emocionalna regulacije

▫ Posttraumatsko rasterećenje

• Trenutno i dugoročno to nam treba svima jer i djelatnici škola su „samo” ljudi pogođeni COVID-19 kao i svi ostali građani Hrvatske.



Krizni događaji i učinak kriza na

organizaciju



Kako rukovodne osobe mogu ojačati

„sigurnosnu mrežu” svim dionicima

obrazovnog procesa u okolnostima ?

• Prilagoditi način rada kriznim okolnostima

Podsjetimo se

• Kriza je stanje pojedinaca, grupa, organizacija i zajednica uzrokovano događajem zbog kojeg uobičajeni mehanizmi rješavanja problema nisu efikasni, a funkcioniranje pojedinca, obitelji, organizacije i zajednice je narušeno.



Obilježja krize

• Krize su obično neočekivane, uvijek povezane s osjećajem gubitka kontrole

• Izrazito snažan doživljaj ranjivosti, narušenog ugleda organizacije

• Izmjene emocija → strah, srdžba, agresivnost, tuga, tjeskoba, povlačenje, bespomoćnost …

• Misaona dezorganizacija → izmijenjena percepcija, pogreške u zaključivanju, teško donošenje odluka, slaba koncentracije, zaboravljanje …

• Dezorganizacije ponašanja → besmislene radnje, tjelesni nemir, nagle promjene odluka ili blokada ponašanja …

• Fiziološka neravnoteža → teškoće spavanja, apetita …➢Ova stanja otežavaju uspješno rješavanje krizne situacije



Vrste kriza prema intenzitetu i iznenadnosti

kriznog događaja

1. Šok kriza - nakon iznenadnih i snažnih stresnih ili traumatskih događaja (npr. prijetnja smrću ili nasiljem, prisustvo nasilju nad drugim ljudima, neočekivana smrt bliske osobe, odgovornost za nečije stradanje)

2. Kriza iscrpljivanja - postupno kumuliranje visoke razine stresa, krajnje nepovoljnih uvjeta radnog okuženja bez podrške djelatnicima (toksična radna okolina), katkada izbija nakon manjeg stresnog događaja koji je okidač krize ("kap koja prelije čašu“)

Multiplicirajući negativno učinaka kad se „događaju”istovremeno.



Specifičnosti kriznih događaja u poslu

ravnatelja

• Krizni događaj (i na ravnatelja) djeluje vrlo osobno i snažno, te može pokrenuti osobnu krizu u kojoj uobičajeni načini razmišljanja, osjećaji i ponašanje nisu primjereni i učinkoviti

• Krizni događaj kojem je izložena organizacija uvijek ima praktične i simboličke posljedica na vodeću ulogu i odgovornosti →može odmah ili kasnije utjecati na profesionalno ponašanje, karijeru, ugroženost ili promociju



Uloga rukovoditelja u podršci djelatnicima

u prevladavanju krize

• Ako rukovoditelj ne prepoznaje psihološke potrebe djelatnika i učenika tijekom i poslije krize → oni ćeprikrivati svoje reakcije (dok mogu), a onda će ih izraziti na uznemirujući način za sve

• Ako rukovoditelj smatra da o osjećajima i brigama izazvanih krizom nije dobro da djelatnici razgovaraju (jer se ostali uznemiruju) → izostat će uzajamna podrška i osjećaj zajedništva što otežava pozitivno razrješenje krize

• Ako rukovoditelj smatra da je krizni događaj "unutrašnja stvar organizacije“ → odbit će vanjsku stručnu pomoć ako je potrebna, čak i kada ju nitko unutar organizacije ne može pružiti (npr. psihološke krizne intervencije)



VAŽNO….

Krizni događaji zahtijevaju psihološku reintegraciju

• Uvjerenja o sebi, kolegama, rukovoditeljima, organizaciji, sustavu obrazovaja, svijetu, životu, narušeni su kriznim događajem i osobnim iskustvom

• Reintegracija: Ta uvjerenja se moraju više ili imanje preoblikovati i integrirati u sliku o sebi i okolini kako bi se postigla funkcionalna i zdrava ravnoteža

• Psihosocijalne krizne intervencije: Preventivni postupci kojima se nakon kriznih događaja osobama i organizacijama pomaže da normaliziraju svoje psihičko, radno i socijalno funkcioniranje



Pet temeljnih empirijski utvrđenih načela

učinkovitog pomaganja u krizi (Hobfoll i sur. 2007)

1. Pružanje osjećaja sigurnosti

2. Smirivanje

3. Poticanje osjećaja samoefikasnosti i kolektivne efikasnosti

4. Poticanje povezanosti

5. Poticanje osjećaja nade



Posttraumatski rast

• Nije sve što se događa u krizi destruktivno

• Kriza je čest uzrok pozitivne promjene u životu pojedinca i organizacije

• Očituje se u nadogradnji identiteta, pogleda na svijet i životnim / organizacijskim ciljevima

• Obično povećava kapacitet za empatiju

• Povećana osjetljivost za tuđe potrebe i spremnost na pomaganje



Zaključak o krizi i psihosocijalnoj

otpornosti

• Djeca i odrasli uglavnom imaju otpornost na krizu i traumatsko iskustvo

• Treba razvijati zaštitne faktore i pratiti kako se nose s kriznim događajem

• Pružiti djeci i odraslima koji imaju teškoća podršku i pomoć u školi i izvana školskog okruženja



Citiranje rezultata istraživanja

Ajduković, D., Bakić, H., Rezo, I., Stevanović, A. (2021). Iskustva istraživanja učinaka pandemije Covid-19 na mentalno zdravlje. Doktorski studij socijalnog rada i socijalne politike. Metodološka radionica (21. 1. 2021.)

[email protected]



Documents

Škola kao sigurnosna „mreža“ učenika: A kako je