www.fibra.hrwww.stripovi.com

KO LO R K A

Kordej & Colin Vam

KO LO R K A

Kordej & Colin Vam

Knjiga 15

Scenarij i crtež Igor Kordej prema romanu Vladimira Colina

IzdavačNaklada Fibra d.o.o.

Glavni urednik Marko Šunjić

Lektura Josip Sršen

Dizajn Melina Mikulić, Plavi dabar

Izrada tipografije i prijelomMarko Šunjić

Tehnička obradaStudio Dva M

Tisak Stega tisak d.o.o.

Naklada 500 primjeraka

ISBN 978-953-7437-96-1Zagreb, listopad 2010.

VAM je za mene najbolji fantasy koji sam ikad čitao. Taj mali romančić za omladinu od stotinjak stranica sadrži više radnje, poruka i smisla nego svi tomovi Narnije

zajedno. Nigdje toliko čovječnosti, samopožrtvovnosti, nježnosti, prijateljstva, a s druge strane surovosti, ljudske zlobe, mržnje, zavisti i sujete kao u VAMU. Pročitao sam ga prvi put kad sam imao desetak godina i nakon toga (otuđivši ga trajno iz lokalne knižnice) barem jednom svake godine... Do momenta kad me je počeo proganjati i kuhati u meni i kad sam, već kao stariji teenager, odlučio da ga moram uraditi kao strip. U međuvremenu sam bio pročitao i Gospodara prstenova i Amber i Zemljomorje i sijaset drugih romana..., ali niti jedno štivo nije toliko rezoniralo sa mojim srcem kao VAM. Niti jedna knjiga, film ili bilo koje drugo djelo umjetnosti nije u meni začelo ideju, po kojoj se ponašam i dan danas, da je čovjek sam tvorac svoje subine, svjetonazora i svoje religije i da je čovjekovo vlastito tijelo hram i da mu ne trebaju nikakvi zamjenski hramovi za obnašanje i poštivanje moralnih i etičkih kodova koje nosi u sebi. Isto tako, shvatio sam da ne postoji sotona ili bilo koje materijalno utjelovljenje zla - ono je začeto u svakom čovjeku i svaki čovjek ima istu mjeru dobra i zla u sebi i samo o čovjeku ovisi koji će put odabrati. Naravno da je puno lakše biti čovjek-ovca i prikloniti se velikim grupnim idejama, religijama, korporacijama, blokovima - na taj način skidaš sa sebe veliki dio odgovornosti ako stvari krenu po zlu... Biti u svakom trenutku sam sa sobom, sam donositi odluke i sam snositi posljedice, najteži je put. VAM je o tome. Fantasy - da, okolo, kao papir za omatanje poklona. Unutra je o nama samima, na bespoštedan način.

Prilika da VAMA napravim kao strip ukazala se kad sam 1984. godine počeo raditi kao stalno zaposleni strip crtač kod novosadskog Marketprinta, izdavača koji i dan danas izdaje STRIPOTEKU, mjesečni magazin u kojem je i VAM ugledao svjetlo dana 1985., kao moj prvi dugački serijal u nastavcima. Uspjeh VAMA bio je priličan - postoje i dan danas zadrti poštovaoci prvotne crno bijele verzije. VAM je nastavio evoluirati, i kad sam 1986. prodao projekt francuskom izdavaču LES HUMANOIDES ASSOCIES, cijelog sam ga ručno obojio i dodao još pet strana, jer se radnja taj puta podijelila na tri albuma. To mi je dobro došlo jer sam imao prilike "razbiti" stranice s previše teksta, dati mu više prostora da "diše". Te stranice s previše teksta i previše kadrova dešavale su se jer u ono doba nisam bio toliko discipliniran da polako odradim sve što je potrebno za dobar i uravnotežen ritam pripovijedanja. Bio sam brzoplet i nestrpljiv da vidim kao sve to izgleda dovršeno. I nakon te produžene verzije još uvijek nisam bio zadovoljan - još je bilo strana koje su se "gušile" gomilom kadrova i tekstova.

I prilika se, nakon pune 23 godine, ukazala, posredstvom izdavačke kuće FIBRA, da uradim nešto što bi se moglo nazvati konačni VAM. Pa sam dodao još četiri stranice, nove fontove, umio i ispeglao sve i, što mi je najdraže, dočekao trenutak da VAM, u skladu sa mojom dugogodišnjom željom, izađe kao jedna velika integralna knjiga.

Mogao sam dodati još toga, jer moja beba uvijek može biti još ljepša i bolja, ali nema se vremena.

Osim toga, ponovit ću još jednom meni bitnu rečenicu velikog Salvadora Dalija: "Savršene stvari su dosadne". Da li VAM zavređuje toliko mojih vraćanja, dorada i brige?

Na vama je da prosudite - vi i nitko drugi.

igor kordej

Vam ■ 5

h, sjeme čovjeka prepukla srca, saslušaj glas vremena davnih ... žene, ostavite djecu da spavaju! ratnici s kožnim štitovima, priđite vatri! Glasovi ponovo prizivaju

Vamovu priliku. Počuj, sjeme čovjeka prepukla srca, poslušaj početak obračuna.

O, Ormaže, zašto nas gledaš očima mračnim, zašto ti se urezuje brazda

između obrva?

Jeo sam, Zubala, i nisam gladan, pio sam i nisam žedan; ...

... Ali svega mi je dosta, Zubala. Dosta mi je vas, prije

svega! ...

Vam ■ 5

O, Ormaže, ime si straha, pred tvojim pogledom zemlja drhti poput srne ...

Strašni Ormaže, koštana sjekiro moći! ...

Umuknite! Vjekovima već slušam tu vašu pjesmu, znam je napamet, narti i

narte, vjekovima niste mogli izmisliti drugu!

Pogledaj, jahaču crnih oblaka!

Svoju žutu kćer, Zubala, pokazivala si mi do danas dvadeset puta. Znam da ćeš odmah izmisliti vjevericu s bivoljom glavom, ali sit

sam svega!!!

Dosta!

6 ■ Vam Vam ■ 7

Razumiješ?

Razumijem ...

Hoću te natjerati

da se smiješ, veliki

Ormaže! Gledaj!

Uzalud! Tvoja je strijela ubila

odjednom devetsto devedeset i devet ljudi,

je li tako?Znam što mi želiš pokazati.

Toliko si ograničen, Gurz, da se i ne trudiš bar jednom promijeniti

broj onih koje uništavaš jednim jedinim hicem strijele.

6 ■ Vam Vam ■ 7

Veličanstveni Ormaže, jesi li kadgod vidio

kako se mačka igra mišem?

Naravno, Pile.

Jesi li razmišljao koji put, o, lave ba-karnih grudi, kako se strašno zabavlja

mačka?

Ne, Pile, o tome nisam razmišljao ...

Zaista misliš da se zabavlja?!

Zabavlja se kako samo može biti, veliki

Ormaže!

Ako želiš, mogu te pretvoriti u crnu

mačku!

Jesi li se kadgod igrao nekim čo-vjekom sa Zemlje?

Igrao ... Ne, Pile ... Što da kažem ...

ubijao sam ih, slao im kugu ... ali igrao –

nikad!

Jesi li siguran?! Mm ...! Udarit ću svoj pečat na njegovo srce i taj će

poslužiti kao primjer za sve naše miševe sa zemlje!

Da! Ta će se budala boriti s tobom do posljednjeg daha!

Što radi ondje moj miš?

Zar ne vidiš! Čeka!Zavidim ti, Ormaže, odavno sam stavio oko na jed-

nog miša. To je neko pi-lence od čovjeka, kao da je namjerno skrojeno da bude Ormagova

igračka.

Zatvori kapiju

svojih usana, Zubala! Zar da Ormag,

veliki jahač crnih obla-ka, oponaša mačku!?

8 ■ Vam Vam ■ 9

prema romanu Vladimira Colina ´ scenario i crtež: Igor Kordej

Oh, što mi to danas pričaju valovi? O

modroj tvrđavi ... o zlatnom zvonu ... Volio bih ...

Ne mogu se maknuti!!!

jevaju valovi, zvoneći svojim cimbalima od pjene i morske trave šušte ... čuješ? Njihov glas je valovit i tužan.

Ovdje, na morskoj obali, živio je mladić Vam. Samo morske zvijezde znaju kako lijepa bješe njegova bakrena koža, a mudre školjke uzdišu ...

Plakale bi školjke, ali neće: školjkine suze su biseri, a bog mora, Dumvur, raduje se kad školjke plaču ...Nemoj se radovati, Dumvure!Ti si kriv ...

8 ■ Vam Vam ■ 9

Kakav je ovo otok?! U našem moru ne postoji nikakav otok ...

Modra tvrđava! ...

Bježi i osta-

vi me ovom

prokletstvu,

stranče! ...

Tko si ti? I zašto ...

... jer moje srce

plače zbog tebe ...

Bježi, stranče,

dok još imaš

vremena da ...

10 ■ Vam Vam ■ 11

Čast nartima koji su

vodili tvoje korake!

Čast ... i slava.

Hm, vidi se da

nikad nisi bio kod

nas ...

I ne znaš koliko se mi u

Modroj tvrđavi

radujemo gostima.

Imaš li možda kome

svratiti?

Ne ... nemam ...

Varaš se. Imaš!

Svratit ćeš baš k meni.

10 ■ Vam Vam ■ 11

Moja kuća je iza sljedećeg ugla, mladiću ...

Još samo malo ... Hej! Starče!

Nestao je!

Valjda nisu sve kuće

napuštene ...

Otvori-te! Ima li koga?

Jesam li to čuo korake bosih

nogu?

Sam ...

Postaje svjetli-je. Konačno!

Sretne dane, lijepa djevojko!

Zvoni!

12 ■ Vam Vam ■ 13

Ormag!Ne!

Zavuci prst u

ključa-nicu!

Još jače!

Tako! Zvoni! Još

jače!

Dozvo-ljeno ti je pokušati tri puta ...

Da zvonim ... Dobro.

12 ■ Vam Vam ■ 13

Ja sam bio jezik zlatnog zvona. Znaj, Vame, da se već odavno svađam s Dumvurom,

bogom mora, zbog ovog otoka. Dumvur smatra da

otok pripada njemu, zato što se rodio iz mora, a ja kažem da gospodar besmrtnih narta može uzeti milom ili silom sve

što zaželi.

A ti, Vame, što ti kažeš?

Sve što je ro-đeno iz mora

...

je u Dumvu-rovim ruka-

ma.

Tako ja mislim

i ...Mudro si

odgovorio, mladiću.

Ne žuri, Dumvure! Pogledaj u ključanicu na zvonu! Kakva je to prokleta

tekućina?

Trag ljudske krvi.

Ooo, tko je taj prokletnik koji me

tako udesio!

Evo ga!

Platit ćeš mi to, podli smrtniče!

Ne ra-zumijem, zašto? ...

Šuti i slušaj!

Od danas je Dumvur tvoj neprijatelj. Sporazumom

između nas dvojice odlučeno je da će otok pripasti meni ako neki od smrtnika bude

žrtvovao makar samo jednu kap svoje krvi da moj glas

odjekne u tvrđavi, zaglušujući glas mora, Dumvurov glas.

Taj smrtnik si bio ti, Vame, i zaslužio si da ti se odužim!

14 ■ Vam Vam ■ 15

Ja? Da sam znao, ne bih pokrenuo zvono! Svemu je

ona kriva! Ona me nagovorila ...

Nemoj se ljutiti na Unu, jer upravo sam nju iza-brao da ti se odužim. Voljet ćete se, stanovat ćete u Modroj tvrđavi i prinosit ćete mi žrtve.

Hram će se zvati "Ormagovo zvono".

Unom, tvojom kćerkom?!

Budalo! Nije to moja kći, već kći kraljice

djevojaka-ptica!

Zašto je Ormag tako ljut?

To je stara priča, Kadumale. Ti se još nisi bio rodio ...

*Mastara – narta smrti

Ondje; na otoku, spazi je Dumvur kako luta između modrih kuća i Vihta* ga ugrize za srce. Bog

mora okomio se na otok. Znao je da Una ne smije napustiti Modru tvrđavu, i da će onaj tko bude gospodar otoka

biti i Unin gospodar. Tako sada Dumvur ima dvostruke razloge

da zamrzi Vama – izgubio je i otok i djevojku ...

*Vihta – dimna ptica ljubavi

O, Pile, odavno se nisam nasmijao tako kao danas! Izabrao si mi zaista po-

godnog miša. Uspio sam povratiti jedan otok, posvađao

sam Vama s Dumvurom i oženio ga Unom!

Aratu, kraljicu djevojaka-ptica, zavolio je Ormag kad se bio naljutio na Zubalu, ali njihovu

kćer Unu omrznuo je čim se rodila, jer je htio sina. Izgnao je Artu iz svog srca, a Unu pro-tjerao na otok pod strašnom

zapovijedi, da ne smije napustiti Modru tvrđavu, ako ne želi

pasti istog trena pod vlast Mastare.*

14 ■ Vam Vam ■ 15

Da, Vame ...To bješe tvoj glas?

Oh, Una! ...

Kad bi znao otkada lutam između ovih pustih kuća po tvrđavi. Ormag je

obećao da će mi promijeniti sudbinu ako mu uspijem pridobiti otok. A

ipak mi je bilo žao tebe. Sjećaš li se glasa koji te je nagovarao da bježiš

s otoka?

Ne, neću te uzeti za nevjestu, djevojko s crnim očima.

Prevarila si me i natjerala da prijevarom zaradim, za Orma-ga, ovaj otok, koji pripada

Dumvuru!

Vidiš li na otoku jednu tvrđavu, a u tvrđavi dvoje smrtnika?

Dakle, ugrizi ih duboko za srce tako da ih ljubav samelje svojim

bespoštednim plamenom.

Ah, tu si! Imam zadatak za tebe.

Da vidimo što će iz ovoga ispasti. Neka

dođe Vihta!

16 ■ Vam Vam ■ 17

Una!

O, Una!

Jesi li to ti, majko?

Toliko sam sretna, jadno moje dijete. Nadam se da su se oblaci ljutnje

razišli s Ormagova čela, i da ćeš na kraju i ti upoznati bolje dane ...

Moram ti ispričati mnogo toga,

majko! Kad bi znala koliko volim Vama!

16 ■ Vam Vam ■ 17

Uskoro će zora. Vrijeme je da pođem. Ti znaš

da bih umrla kad bi me ugledale oči

smrtnika!

I nemoj reći Vamu da ne smiješ napustiti otok.

Smrtnici su tako čudni ...

Tako ću i učiniti ...

18 ■ Vam Vam ■ 19

18 ■ Vam Vam ■ 19

Divni su, zar ne?

Gledaj da napravim od tebe još goreg grbavca!

Uups! Što bi dao Ormag

za tako nešto!

Stani čekaj! Htio sam ti samo reći da se Ormag jako čudi što si zaboravio

na osvetu!

20 ■ Vam Vam ■ 21

Osveta?! Prokletstvo!Kad štit

Ormagove ruke ne bi bdio nad

Vamom, mogao bi mu oplakivati

sudbinu!

Što?!

Ne podvaljuješ mi, Pile?

Ne, kunem se!

E, za tu dobru vijest možeš zatražiti od mene sve što ti srce zaželi! Dobro, neka bude volja tvoja ...

Blub! ... Ovaj?!Da, hvala ti!

A sad idem da na miru smislim

osvetu.

Slušaj, Dumvure!

Put osvete slobodno se pruža pred tobom, jer je Ormag okrenuo glavu od

Vama.

Hmm ... Jedina stvar koju želim je kamen koji je Zubala

ispustila iz ruku nekidan, i koji sad leži na dnu

mora.

20 ■ Vam Vam ■ 21